festival europske kratke priče - Zarez

42 V/104, 8. svibnja 2,,3.esejStvori si život, a ne životni stilHakim BeyOsim o slavnim privremenim autonomnim zonama, Beygovori i o mogućim i aktualnim trajnim autonomnimzonama, uvjeren da je posljednja ideologija,Kapitalizam, još samo kožna bolest Kasnog Neolita,stroj žudnje koji radi u prazno, nadajući se da će još zasvoga života uspjeti vidjeti kako se on rastače, želećitakođer znati za mjesto na koje može “otići” kad dođedo sveopćeg sranjaeorije o Privremenim Autonomnim Zonama(Temporary Autonomous Zone – TAZ) pokušavajuse baviti postojeæim ili nastajuæim situacijama,a ne èistim utopizmom. Diljem svijeta ljudi napuštajuili “nestaju”, povlaèe se iz Mreže Otuðenja i traže putoveuspostavljanja (obnavljanja) ljudskih veza. Zanimljivprimjer – na razini urbane folk kulture – možemo naæi ucvjetanju i rastu broja hobistièkih mreža i konferencija.Nedavno sam otkrio zinove dviju takvih grupa, CrownJewels of the High Wire (posveæene skupljanju staklenihelektriènih izolatora) te žurnal o kukurbitologiji(naziv žurnala je Tikva). Golema kolièina kreativnostiodlazi na takve opsesije. Razna periodièna okupljanjakolega-manijaka narastaju do nepatvorenih izravnih(neposredovanih) festivala ekscentriènosti.To nije tek “subkultura”koja traži svoje TAZ,svoje nomadske tabore i noæiosloboðenja od Konsenzusa.Samo-organizirane i autonomnegrupe nièu usred svake “klase”i “subkulture”. Golema podruèjaBabilonskog carstva sada sugotovo prazna, naseljena teksablastima Mas-Medija, i pokojimpsihotiènim policajcem.Teorija o TAZ-u svjesna jeDA SE OVO DOGAĐA – mine govorimo o onom (što bi)“trebalo biti” ili “æe biti” – migovorimo o veæ postojeæempokretu. To što smo koristilirazne misaone eksperimente, utopistièke poetike,kritike paranoje, itd., imalo je namjeru pomoæi u rasvjetljavanjuovog kompleksnog i još nedovoljno dokumentiranogpokreta, da bismo mu dali neki teorijski fokus isamosvijest te predložili taktiku temeljenu na suvislimcjelovitim strategijama – da bismo glumili primalju ilipanegirièara a ne “avangardu”!Tako smo došli do toga da moramo razmotriti èinjenicuda nisu sve postojeæe autonomne zone “privremene”.Neke su (bar po svojoj namjeri) manje-više “stalne”.Odreðene raspukline u babilonskom Monolitu posvesu prazne pa se èitave grupe mogu naseliti i smjestiti unjih. Razvijene su i neke teorije, poput npr. teorije “permakulture”,koje se bave tom i takvom situacijom, i kojeiz nje trebaju izvuæi što više koristi. Eksperimentira sepa se i provode u djela “sela”, “komune”, “zajednice”,èak i “arkologije” i “biosfere” (ili drugi oblici utopijskoggrada). Upravo i ovdje teorija o TAZ-u može ponuditineke korisne alate za promišljanja i razjašnjenja.Što je s poetikom (naèinom na koji je nešto napravljeno)i politikom (naèinom na koji se živi zajedno) “stalnih” TAZ(Permanent Autonomous Zone – PAZ)? Kakav je stvarniodnos izmeðu privremenosti i stalnosti? I na koji bi senaèin PAZ mogao povremeno obnavljati i osvježiti “festivalskim”aspektom TAZ?Pitanje publicitetaNedavni dogaðaji uSjedinjenim Državama iEuropi pokazali su da samoorganizirane/autonomnegrupe zasijecaju strah usamo srce Države. MOVEu Philadelphiji, koreshistiu Wacou, Deadheadsi,Rainbow Tribes, raèunalnihakeri, skvoteri, itd., meta su raznih pokušaja istrebljenjarazlièitog stupnja intenziteta. Pa ipak, druge autonomnegrupe prolaze posve nezapažene ili barem neproganjane.U èemu je razlika? Jedan od razloga moglo bi bitizloæudno djelovanje publiciteta ili medijacije. Medijisvjedoèe o vampirskoj žeði za mraènom pasijom kojaprikazuje “Terorizam”, babilonski javni ritual pokore,ispaštanja grijeha i krvavog žrtvovanja. Èim neka autonomnagrupa dopusti da na nju padne takav posebnipogled, dolazi do sveopæeg sranja: Mediji æe pokušatiudesiti kakav mini-armagedon kako bi zadovoljili svojubijednu, bolesnu žeð, za spektaklom i smræu.E sad, takav PAZ predstavlja savršenu nepomiènumetu za neku pravu medijsku navoðenu bombu.Opkoljena unutar svog “terena”, jedino što samo-organiziranagrupa može, jest podleæi nekoj vrsti jeftinogpredodreðenog muèeništva. Moglo bi se pretpostavitida se takva uloga može svidjeti samo neurotiènim mazohistima???U svakom sluèaju, veæina grupa željet æeproživjeti svoj prirodni vijek ili putanju u miru i tišini.Pri tome bi bilo dobro bježati od publiciteta u masmedijimakao da je kuga. Malo prirodne paranoje ovdjeje dobrodošlo, sve dotle dok ne postane sama sebi cilj.Morate biti lukavi da biste se izvuklisa svojom smionošæu i drskošæu.Malo kamuflaže, smisao za nevidljivost,osjeæaj za takt kao taktiku... mogli bi biti korisni za neki PAZkao i za TAZ. Evo par skromnihprijedloga: – koristite samo intimnemedije (zinove, telefonska stabla,BBS-ove, nezavisne radio i mini-FM-ove, javnu kablovsku TV, itd.);– izbjegavajte razmetljivi-machokonfrontacijskistav – ne treba vampet sekundi u veèernjem dnevniku(Policija izvršila raciju meðu pripadnicimakulta) da biste opravdali svojepostojanje. Naš slogan mogao bi biti:Stvori si život, a ne životni stil.PristupLjudi bi vjerojatno trebali izabirati druge ljude skojima žive. Komune otvorenog èlanstva redovito završepreplavljene muktašima i jadnicima gladnih seksa. PAZmoraju uzajamno odabrati svoje vlastito èlanstvo – i tonema nikakve veze s “elitizmom”. PAZ može izvršitineku privremeno otvorenu funkciju – kao npr. prireðivatisvetkovine ili dijeliti besplatnu hranu, i sl. – aline mora biti stalno otvorena svakom samoproglašenomsimpatizeru koji lutajuæi naiðe na nju.Pojava izvorno alternativne ekonomijePonovimo još jednom, sve se ovo veæ dogaða, ali još jepotrebno strahovito mnogo posla da bi došlo u središtezanimanja. Subekonomije tipa lavoro nero, neoporezovanihtransakcija, trgovanja zamjenom robe…, obièno sustrogo ogranièene i lokalizirane. BBS-ovi i drugi umreženisustavi mogli bi biti upotrijebljeni za povezivanje tihregionalnih/marginalnih ekonomija (kuænih gospodarstava)u održivu alternativnu ekonomiju odreðene velièinei važnosti. “P.M.” je veæ ocrtao nešto slièno u bolo’bolou– u stvari, odreðen broj moguæih sustava veæ postoji, baru teoriji. Problem je, meðutim, sljedeæi: – kako izgraditiistinski alternativnu ekonomiju, tj. potpunu ekonomiju,a da se ne privuèe pažnja poreznih službi i drugih kapitalistièkihsluga i tekliæa? Kako da ja, vodoinstalaterili ilegalni proizvoðaè rakije, trampimsvoje vještine i znanja za hranu, knjige, krovnad glavom, i psihodeliène biljke koje želim– a da ne platim porez, ili èak uèinim sveto ne koristeæi se novcem koji krivotvorizdružena Država? Kako da živim udoban (ièak luksuzan) život slobodan od svih odnosai transakcija sa Svijetom Robe? Da je svaenergija koju su ljevièari uložili u demos, i svaenergija koju su libertarijanci uložili u sitnejalove igrice oko treæe stranke, da je sva taenergija i moæ iskorištena i preusmjerena uizgradnju istinske podzemne ekonomije, bilibismo veæ davno ostvarili “Revoluciju”.“Svijet” je došao svome kraju 1972.godineIspražnjena slika Apsolutne Države konaènose srušila “1989.”. Posljednja ideologija,Kapitalizam, još je samo kožna bolestKasnog Neolita. To je stroj žudnje koji radiu prazno. Nadam se da æu još za svog životauspjeti vidjeti kako se rastaèe, poput nekogod Dalijevih mentalnih krajobraza. I želimznati za mjesto na koje mogu “otiæi” kaddoðe do sveopæeg sranja. Naravno, smrt Kapitalizma nemora za nužnu posljedicu imati godzillovsku destrukcijuèitave ljudske kulture; takav scenarij je ništa drugodoli slika terora koju propagira sam Kapitalizam. No,unatoè tome, može se zakljuèiti da æe se usnulo truplostrahovito grèiti prije nego što nastupi mrtvaèka ukoèenost– tada New York ili LA vjerojatno neæe biti bašnajpametnija mjesta za zaklon dok se oluja ne stiša. (Aoluja je možda veæ poèela.) E sad, ciganski naèin životau kamp-kuæicama mogao bi biti jedan od naèina kako senositi s tekuæim rasapom Prekasnog Kapitalizma – no,što se mene tièe, meni bi se više svidio negdje nekizgodni anarhistièki samostan – tipièno mjesto za “uèenjake”na kojem bi po strani ispratili “Mraèno Doba”.Što se više potrudimo da takvo što organiziramo SADA,to æemo manje muke imati poslije. Ne govorim ovdjeo “opstanku” – ne zanima me puki opstanak. Ja želimcvasti i razvijati se. POVRATAK UTOPIJI.Festivali, svetkovinePAZ predstavlja vitalnu funkciju kao èvor u TAZmreži,mjesto susreta za široki krug prijatelja i suuèesnikakoji u stvari i ne moraju stalno živjeti na nekoj“farmi” ili u “selu”. Davno prije u selima su se održavalisajmovi koji su zajednici donosili bogatstvo i obilje,putnicima osiguravali tržište, a za sve sudionike stvaraliblagdansko vrijeme/prostor. U naše doba festival sejavlja kao jedan od najvažnijih oblika za sam TAZ, alijednako tako može ponuditi obnovu i svježu energiju zaPAZ. Sjeæam se da sam negdje proèitao da je u srednjemvijeku stotinu i jedanaest dana u godini bilo prazniènih;to bismo trebali uzeti kao svoj utopijski minimum i nastojatipostiæi i više od toga.Zemlja koja živiVjerujem da ima mnogo utemeljenih sebiènih razlogada se želi “organsko” (jer je više seksi), “prirodno”(jer ima bolji okus), “zeleno” (jer je ljepše), divljina/divljaštvo (jer je uzbudljivije). Communitas i društvenostugodniji su od svojih suprotnosti. Zemlja koja živi nemora iskljuèivati organski grad – malu ali intenzivnukonglomeraciju ljudi posveæenih umjetnostima i blagodekadentnim užicima civilizacije osloboðene svakogagigantizma i nametnute usamljenosti – no, èak i onimeðu nama koji uživaju u gradovima mogu vidjeti kojisu izravni i hedonistièki motivi borbe za “okoliš”. Mismo militantni biofili. Deep ecology, socijalna ekologija,permakultura, primjerena tehnologija ... što se tièeideologija, nismo previše izbirljivi. Neka cvjeta 1000cvjetova.Tipologija PAZ-aNeka èudna religija ili buntovnièki umjetnièkipokret mogu postati vrsta ne-lokalnog PAZ-a, poputintenzivnije i sveupijajuæe hobistièke mreže. Tajnodruštvo (kao kineski Tong) takoðer nudi model zaPAZ bez zemljopisnih granica. No, “savršeni scenarij”ukljuèuje slobodan prostor koji se širi u slobodnovrijeme. Bit PAZ mora biti dugoprotežuæe intenziviranjeradosti – kao i rizika – TAZ-a. A intenziviranje PAZ-abit æe... Utopija Sada.S engleskoga prevela Larisa Petrić*Poglavlje knjige Hakima Beya Privremene AutonomneZone i drugi tekstovi koja uskoro izlazi u izdanjunakladnika Jesenski i Turk. Oprema teksta redakcijska.