festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.41prozaMađioničarskitrikBoris Beckakon mjesec dana u vojsci odredilisu me za prvu stražu i još sammorao èuvati zatvorenika. Bio je tostariji èovjek, možda oko trideset, a mobiliziralisu ga s nama.Po imenu bio je musliman, ali po govoruodavde, nije bio Bosanac. Kad smozaduživali uniforme, skladištar mu jepružio ruku, a narednik je rekao:– Nikad se ja ne bi rukovao s muslimanom.Ne treba njima zahodski papir,dosta im je flaša…– Ne gnjavi èovjeka, Mariæu. Radijemu daj oružje.Narednik nam je podijelio puške.– Stavi X ovdje gdje piše potpis – rekaoje tom èovjeku narednik.– Kako da znam gdje piše potpis akosam nepismen? – odgovorio mu je i jasam odmah znao da je pogriješio.Znao je izvoditi trikove: upaljaè kojinestaje, cigareta koju izvuèe drugomeiza uha, konopac koji se prereže pa jeopet èitav.– Mogao bih ja i više, samo nemamovdje s èim – rekao je. Nismo èuli zapovjednikovunaredbu.– Bosanci, zbor. Dijeli se kultura!– zaviknuo je.Maðionièar se okrenuo mrvicu prekasno.– O, pardon – rekao je narednik.– Ovdje imamo nastup.Došao je do maðionièara.– Vidim kako imaš brze prste. Nadamse da ti puška neæe biti teška. To ti je lakšeod vaðenja zeèeva iz šešira: ne trebašsvih deset prstiæa. Da služiš domovini,treba ti samo kažiprst. Ovako: paf, paf,paf. To je jedini trik koji me zanima. Paf,paf, paf.Deset dana kasnije podijelili su nampile i sjekire. Maðionièar je stajao s rukamau džepovima dok smo vukli balvanekroz snijeg i od njih slagali zaklone.– Brže pièkice s tim balvanima. Nijeovo dobrotvorna priredba. Ovo je rat– vikao je narednik i stao pred maðionièara.– Zašto ne cijepaš?– Nismo zadužili rukavice.– Pa što ako niste zadužili rukavice?– Èuvam ruke.– On èuva ruke. A tko æe ti èuvatiglavu?Svi smo stali i zašutjeli.Narednik ga je pogladio po dlanu.– Kako je nježna, kao pièkica. A nemaškreme… Popišaj se po rukama, pa tineæe popucati koža.Maðionièar je samo stajao.– O, neugodno ti ga je izvaditi predsvima. Hoæeš da ti se ja popišam po timfinim rukama?Nitko se nije niti pomakao.– Pao bi u nesvijest samoda ti dlake pokažem. Jebavaosam ja po Bosni, sve glatko kaostaklo.I otišao je dalje. Vikao je:“Cijepajte brže, ajde, caf, caf,caf!”Jutros smo otišli na vježbu nastari dio fronte.Stajali smo stotinjak metaraod raspadnutog tenka. Narednikje lajao i pokazivao kako se odvræevršak cijevi s nišanom i kakose na pušku stavlja tromblonskamina.– Pazite, navoj ide u suprotnomsmjeru. Pritisnite onodugme i samo ga držite.Došao je do mene i gledaokako namještam minu na pušku.Pozvao je èovjeka do mene.– Puška se nasloni na bok,èvrsto se drži, okine se s dva prsta i brzoih se izvuèe da ti ih trzaj ne slomi. Ajde,naciljaj i gaðaj.Èovjek je podignuo nišan za tromblon,naslonio je pušku na bok i opalio.Ali kasno je izvukao ruku: trzaj mu jeipak slomio prste, a mina je pala dalekood tenka.– Odvedite ga u bolnicu – rekao jenarednik i dvojica su dotrèala. Onda jepogledao maðionièara.– Maðionièar, ti.– Neæu – rekao je.– Molim?– Neæu.– Stisni te usrane ruke i izvrši zadatak.Pogodi onaj tenk!Odmahnuo je glavom.Svi smo gledali njegove prste.Narednik je došao do njega i stavio muruku oko vrata.– Maðionièar, slušaj. Onaj tenk ideprema tebi. Cilja na tebe. Ako ga nepogodiš, ubit æe te.Šutio je.– Idemo ovako: tenk ide prema tebi.Sve je bliži. Ti si jedini koji ima tromblon.Gaðaj ispod kupole, inaèe æe nassve ubiti. Pucaj! Sada!Nisam se pomaknuo.– Pucaj u jebeni tenk! Jer da znaš, utom sam tenku ja, i ako izaðem iz njegaizjebat æu ti mater i sestru, a na kraju æuizjebati i tebe u guzicu i sve æu vas politibenzinom i zapaliti i živo æe mi se jebatiza sve vas! Pucaj! Pucaj!A ja sam znao da je to istina, uopæenisam sumnjao da æe biti baš tako kakoje rekao, èak bi možda bilo i lijepo raznijetitaj tenk, ali maðionièar nije trznuotaj okidaè.Narednik je odustao.– Odvedite ga u samicu. Oni koji sunoæas odreðeni za stražu, èuvat æe ga.Ujutro æe biti bolje volje.Ja sam bio meðu onima koji su gaodveli do æelije. Nisam znao što sadatreba, ali maðionièar je znao. Izvadio jesve iz džepova, skinuo remen i izvukaožnirance. Vukuæi èizme i pridržavajuæihlaèe ušao je u samicu. Bila je prazna,prozor s rešetkama bio je visoko, stakloje bilo razbijeno.Zakljuèali smo vrata, a zatvorenik jelegao na drveni pod. Zadnji sam pogledaokroz rupicu na vratima: povukao jerukave džempera preko dlanova i gurnuoih meðu skvrèene noge. “Mislim da æeprstima biti toplo,” rekao je i pogledaome.Kada je ujutro narednik došao ponjega, samica je bila prazna. Vrata su bilazakljuèana, rešetke su èvrsto stajale naprozoru, sve su njegove stvari, ukljuèujuæii remen i žnirance, bile u ladici u stražarskojsobi, ali zatvorenika nije bilo.– Pustili ste ga, kurvini sinovi, nekoga je od vas pustio! – narednik je urlao,prijetio nam, ispitivao svakoga od nas, alinitko nije ništa znao.– Pusti djecu, nisu oni krivi – rekao jesatnik – Jebi ga. Ipak je to maðionièar.Znaš da znaju izaæi iz zakljuèanih kutija iosloboditi se iz luðaèkih košulja.I svi su se divili takvom nevjerojatnomtriku.* Priča iz zbirke Metak u srcu SvetogAugustina koja uskoro izlazi u Zagrebuu izdanju Faust Vrančić i u Beogradu uizdanju Samizdat B2CvijetIrena MatijaševićMoja odluka, moja sudbina, svime vlada nešto mojega.Ima li privlačnosti u odbijanju voljenja samo nekolikonečega, mojega. Gdje nas je vjetar mogao sve odbaciti.Kako bi zvučalo “moje strano”. Moje tuđe. Mojaosobina, sumnja. Ona ne rađa ništa. A ništa nikome nepripadaesejrije nekog sam vremena opazila cvijet na livadi,posve nalik drugim cvjetovima. Po svemu je paozasljepljujuæi peludni prah i proljeæe zapoèelosvoje igre i on æe se dati oprašiti ove godine. Ljudi supostali alergièni na pelud te je travanj sve okrutnijimjesec. Moguæe je da ovaj cvijet i neæe imati potomaka.To se u livadnom obilju neæe ni primijetiti. (Ni tvojedijete, uostalom, možda neæe postojati kao tvoje dijete,tvoje nešto, nego samo kao dijete, poslije odraslije,posve odraslo i tako dalje.) Možda je raðanje obmanaizvedena zaprašivanjem osjetila. U naravi je svega danièe, od neke volje, same volje za životom, slijepe sile,ali ovo sad nije za to prigoda. Jer problem je moramoli poricati osjetilno uvijek drugovrsnim iskustvima.Osjetilno se mora poreæi osjetilno. Recimo, majka nevidi svoje dijete, voli ga ali ga ne vidi. Vidi ga kao svojedijete, ali ne kao dijete. Voli ga, èak, kao svoje dijete, aline kao dijete. To je dio tih obmana. Ili: voli ga samo kaodijete a ne kao buduæeg odraslijeg, pa odraslog èovjeka.Svi bismo u livadi tražili samo svojega potomka, svoj cvijet,samo ono èemu smo dali praha s prašnika ili tuèakai zato je obièno jako teško, ako ne i nemoguæe, uživati uovakvom cvjetnom mnoštvu.Ne vjerujemo ni arhetipskim prièama, o zalutalimprimjercima drugih sliènih vrsta. Ružno paèe, primjericenije ružno nego je samo od drukèijih roditelja, kojinisu ružni, samo su i oni od svojih roditelja, sliène drukèijevrste. Ta se bajka proširena na ljudski rod, zovekako? Ružno crnèe? A gdje je metamorfoza u bijeloglabuda, ako to nije prièa o Michaelu Jacksonu. Ili jeodgovor u moru tajni o podrijetlu: o svojim prethodnimživotima, zvjezdanim konstelacijama svojeg trenutkaroðenja, svojim kineskim godinama-životinjama roðenja,pa i cvjetnim kalendarima po danu i mjesecu opetsvojeg roðenja, o svojim dlanovima i brojevima, svojima....Postoji li opisni pridjev: moj. Što recimo opisuje sveone koje stavimo u tegle, krletke, ili èak im i damoslobodu (druga imena) ali nedovoljno veliku da ih nebismo zvali svojima. Tu su zatim i životinje. I one sunaše, ako ih udomimo. Sve je naše. Moja odluka, mojasudbina, svime vlada nešto mojega. Ima li privlaènosti uodbijanju voljenja samo nekoliko neèega, mojega. Gdjenas je vjetar mogao sve odbaciti.Kako bi zvuèalo “moje strano”. Moje tuðe. Mojaosobina, sumnja. Ona ne raða ništa. A ništa nikome nepripada. Logièno. My way, šapuæe se, redundantno. Zarje moguæe drukèije, postupiti na ne-svoj naèin? Ako je japrisutno, svoj, moj i sve tim redom je suvišno. Ako netkodrugi kaže: JA sam istina, što bi ON mogao izgubiti?Istina je ja, a ne mo-ja. Daješ a ne gubiš jer ne možešuopæe izgubiti.A to je nevjerojatno – umjesto gubljenja od sebe,stalno umnažanje, doèarano fantastiènim prièama okruhu, i vinu, i drugima. “Mo” – brišem, ostavljam samo– “ja”. Sve se ostalo podrazumijeva. Moramo li dva putaèuti isto da bismo shvatili: recimo, ja sam svoj, imamsvoj stav, ili ja si mislim svoje. Kad nema više živih ustakoja æe reæi ja, onda preostaju svojine; ostaje za utjehumnogo “njihova” ili barem nešto “njihova” dano našemsjeæanju. Ali dok život traje ništa nije i ni ne treba bitinaše, pa ni on.Logièno, nismo besmrtna biæa. Nije ni cvijeæe. Alinjega se nitko ne sjeæa. Priroda se ponavlja, ali nikadponovno ne iznièe isti cvijet. Recimo, za smirenje prenapetihljudi, jedna majèina dušica.