festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.39kritikaStrah od trivijalnogGrozdana CvitanTri dnevnika pisana tijekom krstarenjajadranskim otocima otkrivajuanalitička samopromišljanja i onošto čini unutrašnji svijet autorice,njezinu analitičku svijest o onomešto čita i onome što se iz tog čitanja unjoj transformira: s transformiranimsvjetovima osobnosti ona živi svijetstvarnostiMarina Šur Puhlovski, Zapisi s koljena,Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.ostoje knjige kojima, pišuæi i promišljajuæio njima, pristupamo posveosobno. Jedna od takvih knjigaje Zapisi s koljena – knjiga koja je odtehnike zapisivanja na koljenu do temakojima se bavi bliska mnogim autorimai autoricama – barem u umišljaju. To jei jedna od onih knjiga kojima je teškoodrediti polazište za razgovor, ali ne zatošto bi bilo nerazaznatljivo, nego zato štoih je više i sva su jednako prihvatljiva,toèna i zapisu o knjizi primjerena. Sjedne strane tematska mnogostrukost,a s druge ono što je pjesnièki davno prepoznatokao srodnost duša, mogu biti tajdvojbeni trenutak i polazište za razmišljanjeo novoj (i ne samo novoj) knjiziMarine Šur Puhlovski.Paralelni dnevnikU knjizi Zapisi s koljena autorica vodidnevnik na krstarenju. Toènije, onavodi tri dnevnika tijekom ljeta 1999.,2000. i 2001. godine. Sa suputnikom(pitanje je tko je on) kojeg u jednomtrenutku oznaèava razgovorljivimTristanom (izmišljenim imenom kojenužno odvlaèi u literarnu asocijativnost),ona u srpnju i kolovozu brodomLastavica dodiruje jadranske otoke.Dodirivati znaèi gledati. Ne ulaziti unjih kroz imena, obièaje, sudbine (iljudi i otoka). Radi to svjesno, a kao isve drugo što na tim putovanjima èini,svoja razmišljanja i stanja bilježi. Zatotreba naglasiti da Zapisi s koljena nisu(iako mogu biti i to) knjiga o Jadranu,nego o autorici na Jadranu, o autoricikoju u rujnu ili kolovozu možda možetesresti u zaklonu luèice za buru, zaklonuluèice za jugo ili na vezu za svakovrijeme, a koja tamo boravi dovoljnoda se nabavi led, vidi stanje mjesnihmaèaka na suncu, porazgovara s konobaromi ode dalje. Ona plovi na putuosobnosti: svoje i tuðe, pautoliko na tom putu vodidnevnik koji je moguæenazvati i paralelni dnevnik.Jer to je dnevnik èitanja ipromišljanja (te zapisivanja),ali i dnevnik obala okoje prianja. To prianjanjedogaða se u autorièinimrazmišljanjima, u duhukao iskonskoj potrebi zajasnoæom stvari i u njezinupogledu, u oku koje možepodleæi prirodnim varkamai utoliko utjecati na pravusliku duha.Polazeæi od mnogihiskonskih pitanja što ihknjiževnici sebi postavljaju, MarinaŠur Puhlovski u stalnom je dijalogus književnošæu, s jedne, i realnošæusvijeta, s druge strane. Pomiruje ih,ostvaruje i prezentira u najneoèekivanijemvremenu: na godišnjem odmoru.Jer književnik/ica nema godišnji odmor.Pisanje je život i svako vrijeme je vrijemeknjiževnosti, ili je i nema. Svako jevrijeme, vrijeme autora, ili i nije rijeè oautoru.Od autoriteta do konstruktoraÈovjek je vrijeme (prošlo, sadašnjei buduæe, bez obzira kako stajali sEliotom od kojeg se autorica s mladošæuudaljila) i u tom vremenu postojeistine o kojima ona razgovara s onimaèija je opstojnost zbog njihove moralnevertikale zauvijek neupitna (Goethe,Kafka – oni su kao Biblija, autori zasva vremena), onima koji su osobniizbor stvaralaèkih vertikala (Turgenjev,Zola, Dickens), onima koji su moždabliski po srodnosti i suvremenosti (ustalnom dijalogu s Marguerite Duras)i onima koje treba odbaciti jer im jemjera vremena ogranièena na suvremenost,a vjerodostojnost na trivijalnost.Korespondencija s konstruiranim stvaralaštvomi omeðenim vremenom pitanjeje kièa, prolaznosti i straha od kojegautorica bježi, hrabro iznoseæi svoje sudove.Svjesna je pritom da je lakše dokse bavi strancima. Prijeðe li jednom nadomaæi teren (objavljivanjem i takvihzapisa), trebat æe još veæu hrabrost.Za razliku od onih nad èijim djelomrazmišlja, one koje voli pokušava tumaèitivlastitim biæem – usporeðuje svojživot, svoja razmišljanja, svoje pristupanjepisanju… Iz tih razmišljanja nastalisu mnogi kratki zapisi o pisanju kaoposlu, autoru kao društvenom biæu, èijase privatnost i javnost prelamaju u sasvimkonkretnom tijelu koje ima svojuživotnu povijest, navike, odgojne posebnosti,etièke principe i karakterneosobine s kojima ostvaruje i svoju ljudskui autorsku dimenziju. To je ujednoi prostor u kojemu èitatelj najživlje korespondiras autoricom – slažuæi se iline, ali nužno ulazeæi u dijalog (razmišljanjem,oponiranjem, dopunom ili,jednostavno, slaganjem). Upravo taj diozapisa vrvi nekim temama kojih nemani u kritici ni u esejistici, a rijetke su iu literaturi: to su one osobne, dubokoprivatne, kratke misli ili slike koje naszapljusnu iznenada i isto tako napuste,pomažuæi da sliku života sklopimo iuèvrstimo po tim tankim, iznenadnimšavovima, na kojima može puknuti našeneznanje ili naša brzopletost. O kojimaponekad sudove ne donosimo cijelogaživota, ali znamo da bi o tome trebaloporazmisliti.Literarna formula plovidbe i književnosti,prvog opažaja krajolika irazmišljanja o proèitanome u kabini,nakon nekog vremena, veæ tijekomdrugog putovanja, uzmièe na naèin daliterarni krajolik biva pomalo potisnutonim stvarnim. Dogodilo se ono štoCarlos Castaneda opisuje kao putovanjeznanja. Da bi netko krenuo na putznanja, mora najprije dobro upoznatiput. Pomak prema vanjskom ne dogaðase zato što bi autorica manje èitalaili što bi mijenjala svoje zanimanjeza mala otoèna i priobalna mjesta uzkoja prolazi, nego se dogaða ono što jeimanentno prirodi stvari: samo iskustvomijenja ljude. Pa se u zapisimaodjednom pojavljuje sve više bezimenihosobnosti, sve više ljudi koji su odlani nekako zarasli i u svoja mjesta i unjezino sjeæanje. Ti ljudi eventualnodobivaju nadimak kojim su ih ona i T.izdvojili iz mnoštva za vlastite potrebejezgrovitog identificiranja, ali èitateljidobivaju kratke/male portrete razbacanepo knjizi i po obali, svejedno,osobnosti po kojima i mjesta postajustvarna: starmali djeèak-ribar koji lovina improviziranom molu; žena kojaplaèe nad dvjema fotografijama u kojimaje skupljena sva njezina prošlosti osamljenost; stari ribar koji je ostaobez svog karaktera u razdoblju kad pijeantibiotike pa ne može popiti ništapošteno, tj. koju èašu bevande; konobarnazvan Bjeloglavi sup, gostionièarBijeli brudet u restoranu Bijelo jajena Kornatima, mladi razmetljivi par smobitelima na Visu, Vlajina bolesnasrca na Velom Ižu, i mnogi drugi. A nedogaða se to samo s ljudima nego i saživotinjama (maèka koja u hodu zanosizadnjim nogama, druželjubiva kornjaèaitd.) i napokon, s mjestima u kojimaživi prošlost kao karakter cjeline, ilimjesto i nije ostvareno.Nema pamćenja bez karakteraDa nije rijeè samo o uzmaku u lektiri,nego i o transformaciji u prihvaæanjumora i plovidbe (stvarno i simbolièki),svjedoèi i jedna sasvim jednostavnaprimjedba: više nema zapisa o soli kojasve prožima i zbog koje se èovjek samsebi èini prljav, drukèiji, koju trebaisprati prvom prilikom i vratiti se vlastitojuljuðenosti. Plovidba je drugavrsta života i autorica je na nju u drugomdnevniku veæ pristala. U treæemdnevniku samo konstatira da dugo upotrebljavanruènik postaje krut od solikao karton.Autorica toliko podrazumijeva krajobraznusituiranost putovanja da nas,primjerice, o kupanju u Modroj špiljina Biševu nijednom reèenicom ne izvještavao špilji, nego o osobnom strahukoji pliva u modrini mraka i s kojimse vraæa na svjetlo. A tamo na svjetlu(koje i poslije nevere stiže) neizbježnisu susreti po kojima ova knjiga pripadaživim osobnostima i kad su bezimene.Ja, koja inaèe volim jednoliènost, naovom sam putovanju iskusila da nemamvolju udubiti se u bilo koje mjesto, išta o njemusaznati, osim onoga što saznam sluèajno,što mi doðe samo… Naravno, ne trebasve shvatiti doslovno. Iako upuæujena samo prvi pogled, nije dobro završitizakljuèivanje mišlju o tome da jeto knjiga prvog dojma o obali. Jer, dabi netko s tek nekoliko reèenica biosmješten u prostor i u nj se organskiuklopio, iskustvo duguje mnogim, a neprvom pogledu. Zato su Zapisi s koljenaanalitièka knjiga samopromišljanja ionoga što èini unutrašnji svijet autorice,njezina lektira, autori koje voli i nevoli, njezina analitièka svijest o onomšto èita i onom što se iz tog èitanja unjoj transformira. S transformiranimsvjetovima osobnosti ona živi svijetstvarnosti.Zapisi s koljena zatvaranje su vremenakoje je bilo otvoreno putovanju. Kadmore i literaturu svedemo na pravumjeru, ostaje život koji možemo živjetii u barci, s knjigom, vrijeme koje prolazima gdje bili, i ljudi onakvi kakvi jesusa svojom mjerom stvari, bez obzira ukojem se kontekstu ili krajobrazu pokazivali.