festival europske kratke priče - Zarez

38 V/104, 8. svibnja 2,,3.kritikaSmisao, svrha i sve ostaloMartina AničićRoman ideja koji dijalogizira“modernistički” i “postmodernistički”pogled na svijet i iznosi dokaze da jesvijet stvoren s namjerom, a Maya iznaslova otkriva se kao hinduističkikoncept o vanjskom svijetu kao iluzijikoja nestaje onoga trenutka kadshvatimo da smo dio jedinstvene dušesvemiraJostein Gaarder, Maya; s norveškogaprevela Anka Katušić Balen; Znanje, Zagreb,2002.ostein Gaarder, bivši profesorfilozofije iz Bergena u Norveškoj,poletio je na svjetske liste bestselerapoèetkom devedesetih godinaSofijinim svijetom, filozofskom poèetnicomumotanom u roman. Napisavši todjelo prvenstveno kako bi norveškim tinejdžerimapribližio filozofiju, Gaardera– u to doba veæ objavljivanog autorapretežito djeèje književnosti – svjetskije uspjeh preko noæi i samoga zatekao,ali i potaknuo na daljnje pisanje romanai duljih pripovjedaka u kojima pokušavaodgovoriti na temeljna filozofska pitanjapoput onih veæ klasiènih: odakle smodošli? ili zbog èega smo ovdje?U Hrvatskoj su, osim Sofijina svijeta,prevedene i dvije njegove knjigeza djecu, Hej! Ima li koga ovdje? i Tajnaigraæih karata, a sad se pred nama našaoi Gaarderov najnoviji roman Maya ukojem svoju pozornost usmjerava premaznanstvenom redukcionizmu koji sekrajem dvadesetog stoljeæa nametnuokao nadomjestak religije.Komuniciranje aforizmimaZora je treæeg tisuæljeæa. Pozornostsvijeta usmjerena je prema otoèju Fidži,toènije prema otoèiæu Taveuni, smještenomna meðunarodnoj datumskojgranici, jedinom mjestu na kojem zaulazak u novi milenij neæe biti potrebnezimske èizme. Nije stoga nikakvoèudo što se na njemu zatekla raznolikagrupa Zapadnjaka – dokumentarista,novinara, znanstvenika – a stvaranjesvemira, evolucija života na Zemlji,pojava ljudskih biæa, priroda svijesti isvrha ljudskog postojanja teme su kojezaokupljaju likove Gaarderova romana.Na tome se otoèiæu susreæu dvamuškarca u žalosti: John Spooke, engleskipisac, koji je poslije smrti svoježene prestao pisati i Frank Andersen,norveški evolucijski biolog, kojemu jenedavno èetverogodišnja kæi poginulau prometnoj nesreæi i koji se otuðiood supruge. Obojica se gotovo do opsjednutostizainteresiraju za prekrasanpar Španjolaca, Anu i Joséa, koji meðusobnokomuniciraju u zagonetnimaforizmima koji kao da dodiruju samubit smisla života. Njihove su životneprièe isprepletene i tako posute tajnamai iluzijama da je teško razabrati gdjekoja od njih poèinje ili završava, kao i tomože li se likovima uopæe vjerovati.Najveæa su snaga ovoga romana bezsumnje njegove ideje. Nema u njemumnogo raskošnih, rascvjetalih poetskihopisa. Ako se izuzmu aforizmi, jezikje jednostavan i pomalo suh, gotovosrezan kako bi odrazio redukcionistièkipogled na svijet Franka, evolucijskogbiologa. U suprotnosti s tim, prevladavajuæimjezikom romana, sami aforizmikoriste se biološkim žargonom kako biizazvali pjesnièki dojam: Prijelomnostnastaje u moždanom cirkuskom manežu tetrapoda.Tu proglašavaju najnovije pobjedevrste. U sinapsama toplokrvnih kralježnjakaskaèu prvi šampanjski èepovi. Naposljetkupostmoderni primati stjeèu opæeniti pregled.I ne boje se: svemir motri sebe sama krozširokokutni objektiv. Njihova intenzivnabremenitost znaèenjem možda i dajetaj dojam, ali namjera im je proèistitifilozofsku misao i oni se, kao posebnopoglavlje nazvano Proglasi još jednom,izdvojeni iz svog dotadašnjeg literarnogokružja, pojavljuju na kraju knjige, prièemu se Gaarder opet poigrava svojomfascinacijom igraæim kartama: aforizmisu složeni u èetiri grupe oznaèene bojamaigraæih karata, a u svakoj ih grupiima trinaest; ukupno pedeset dvijekarte, jedan snop.Teorija evolucije objašnjenagušteruRoman sadrži i niz literarnih igarakoje potièu èitatelja na propitkivanjeprirode stvarnosti. Gaarder se povremenokoristi i “magijskim realizmom”kako bi podvukao one stvari kojeiskrivljavaju objektivnost “stvarnoga”svijeta: fikciju, mit, povijest, ludilo,opijenost. Jedan je takav primjer i posebnoduhovit prizor u kojem Frankizlaže posljedice teorije evolucije gušteru.Drugi se niz igara gradi oko poigravanjarijeèima, a središnja je takvaigra zapanjujuæa sliènost Španjolke saženom koja je bila model slikaru Goyiza njegove èuvene portrete Gola Maja iOdjevena Maja.Njegovi su likovi vrločesto tek glasnogovornicikroz koje se on poigravatezama i idejama. Čitateljgotovo da i nema uvida unjihov emocionalni svijet,s izuzetkom Frankovei Johnove tuge koja jeprevladavajuća, ako nei jedina stvarna emocijaGaarderovih likova koji,u cjelini gledano, nisuosobito razrađeni iuglavnom ostaju na razinifunkcionalnogaU svojoj je biti ovo roman koji dijalogizira“modernistièki” i “postmodernistièki”pogled na svijet. Središnji jenjegov dio svakako poglavlje nazvanoTropski sastanak na vrhu. Na tom sastankusudjeluju gosti otoèiæa i u njemu seprezentiraju dokazi da je svijet stvorens namjerom. Maya se ovdje otkriva kaohinduistièki koncept, teza da je vanjskisvijet iluzija koja nestaje onoga trenutkakad shvatimo da smo dio jedinstveneduše svemira. Sve to Franka dovodido spoznaje kako je njegova sudbinada se pretvori u golemo naftno jezero,poput dinosaura, ako ne doðe k pametii ne promijeni naèin gledanja na stvari.No, ma koliko ovo poglavlje bilozanimljivo, ono otkriva i najveæuGaarderovu slabost. Njegovi su likovivrlo èesto tek glasnogovornici krozkoje se on poigrava tezama i idejama.Èitatelj gotovo da i nema uvida u njihovemocionalni svijet, s izuzetkomFrankove i Johnove tuge koja je prevladavajuæa,ako ne i jedina stvarna emocijaGaarderovih likova koji, u cjelini gledano,nisu osobito razraðeni i uglavnomostaju na razini funkcionalnoga.Iako se to trudi sakriti, a možda izato što ga kršæanstvo kao religijski ifilozofski sustav manje zanima, Gaarderlikove koji iz toga sustava potjeèune istražuje dublje. Jedan je primjerEvelyn, Amerikanka na medenom mjesecu,koja je maksimalno pojednostavljenoopisana kao osoba nepokolebivevjere u Isusa kao spasitelja èovjeèanstvai svemira, a drugi, rimokatolièki mornarMario èije teze služe tek da bi kritiziralemodernistièke pretpostavke evolucijskebiologije, pri èemu autor zanemarujeelementarno graðenje karakterai svom priprostom liku u usta stavljasloženu filozofsku raspravu koja zvuèikao da je prepisana iz nekog srednjovjekovnogteološkog djela: Ovdje takovedro govorite o svemu što vidite, a zapravoste na oba oka slijepi! Tvrdite da vidite svezvijezde i sve galaksije, vidite razvoj životana Zemlji, tvrdite da vidite i genetski materijal.Tvrdite da red nastaje iz kaosa, èakse razmeæete time da možete vidjeti unatragi sam trenutak božjeg stvaranja! I na krajuizjavljujete da ste opovrgli Božje postojanje!… Hoæu reæi: tko ima naivnu sliku svijeta?Teolozi ili redukcionisti?Previše istih starih pitanjaMaya, dakle, sadrži mješavinu znanstvenogi fantastiènog, a i Gaarderovprozni stil èesto naglo skaèe izmeðuovih dvaju elemenata. Mjestimièno,èinjenica da je ovaj roman zasnovan naautorovu naporu da pronaðe odgovorena neka od najneuhvatljivijih životnihpitanja pretjerano je uoèljiva, a i èitateljupostavlja prevelike zahtjeve.Zakljuèak ovog mitskog putovanjamože cijeli roman svesti na jedan kratakodlomak: Èovjek je možda jedino živobiæe u cijelom svemiru koje ima univerzalnusvijest. Naime, nije samo globalna odgovornostoèuvati životnu sredinu na ovom planetu.Kozmièka je to odgovornost. Jedanputse opet može spustiti mrak i Duh Božji višeneæe lebdjeti nad vodama. Èinjenica dase cijeli roman može tako jednostavnosumirati ukazuje i na to kako su teorijai pretpostavka vrlo èesto slabi temeljiza gradnju zapleta. Pa ipak, Gaarderovopisanje, iako zahtjevno, izaziva napromišljanje, a njegovi su rijetki poetskiproboji mnogo djelotvorniji odklinièkog prizvuka kojim se najèešæesluži. Maya sadrži neke sjajne trenutkejasnoæe i nadahnuæa dok Gaarder nastojisatkati mrežu tajanstvenosti okonas. No ipak, tema romana previše jeslièna onoj iz Sofijina svijeta i jasno jeda se autor još napinje kako bi pronašaoodgovore na previše istih pitanja,ali ako uživate u razmišljanju o smisluživota i svrsi ljudskog postojanja, ovo jesvakako roman za vas.