festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.37filmdavnih dugova, jer upravo je pomalozaboravljeni Roman Polanskisa svojim filmom Pijanist pokupiokansku granèicu i tri holivudskakipiæa.Koliko Kaurismäki žali zbogtoga, teško je reæi, a ako je suditiprema njegovim intervjuima,jedini osjeæaj koji gaji premaHollywoodu, njegovim kriterijimai, kako kaže, predvidljivim filmovima,jest neskrivena mržnja i iskreniprezir koji mu ponekad dajesnažan pokretaèki motiv i tjeraga da i dalje radi svoje filmove. Zgroženagresivnošæu amerièke vanjske politike,svoje stavove u posljednje vrijeme sveèešæe iskazuje i mimo filmskog platna.Tako je nedavno, pri odlasku na njujorškifilmski festival, isprovociran odbijanjemamerièkih vlasti da odobre vizu iranskomredatelju Abbasu Kiarostamiju, i samodbio prisustvovati tom festivalu. Svojuprotestnu gestu objašnjava jednostavnimupitom: Ako im ne treba jedan iranski redatelj,zašto bi im trebao finski?Iako Èovjeka bez prošlosti smatra drugimdijelom zamišljene helsinške trilogije, unjemu ne nalazimo mnogo èvrstih poveznicas prethodnim ostvarenjem Driftingclouds, tek ponovni prikaz rubnih dijelovaHelsinkija i neizvjesne buduænosti glavnihaktera.Posebno je zanimljiv uvodni dio filma.Autor nam o èovjeku koji noænim vlakomdolazi u grad ne govori ništa. Za vrijemekratkog sna u klupi parka dohvati ga trojkauliènih razbijaèa i, nakon temeljitogtretmana èizmama i bejzbolskom palicom,razbacaju njegovu prtljagu i ostavega pretuèenog u parku. Kaurismaki uscenama nasilja ništa ne karikira, prikazujega onakvim kakvo je u stvarnosti,bezrazložno i surovo. Jedini podatak kojinam nešto govori o žrtvi je maska za varenjekoju štemeri pronalaze u njegovojtorbi i potom stavljaju na njegovu isprebijanuglavu, a ispražnjena torba koju nakraju pohoda bacaju na njega, pristajemu poput kakva štita, pa on u sljedeæemkadru, precizno odmjerene komike,izgleda poput palog viteza oklopnika.Stvari, èini se, postupno dolaze na svoje,odmah postaje jasno da autora ne zanimaljudska destrukcija, nego da i dalje ostajeprivržen svom stalnom postulatu: Filmovitrebaju biti vedri i optimistièni, kad veæživot nije takav. Uskoro slijedi obrat ispunjenbizarnim i nepredvidiv humorom.Nakon što se neznani i isprebijani junakdomogao bolnice, lijeènik nakon kraæegtruda konstatira njegovu smrt, pokriva gaplahtom i napušta prostoriju, da bi nedugozatim ovaj jednostavno oživio, odšetaose do ogledala i bez veæih poteškoæa,bolnog krika ili anestezije, namjestio svojslomljeni nos. Zasigurno jedno od najoriginalnijihfilmskih uskrsnuæa. U galerijièudnih likova svojstvenih Kaurismäkijevufilmskom albumu, meðu potpunim marginalcimai beskuænicima koji obitavaju unapuštenim kontejnerima, otkrivamo daglavni lik uslijed zadobivenih udaraca uglavu ima potpunu amneziju. Lišen prošlostii svih veza s ljudima, on koristi svojunovu šansu, poèinje drugi život. Izuzetod sjeæanja nastoji fragmente novonastalebijede posložiti u obrazac normalnog života.Unajmljuje kontejner, u priruènomvrtu sadi krumpir, dovodi struju s obližnjegelektriènog voda, a svom oskudnompokuæstvu pridružuje i odbaèeni džubokskoji je još u stanju reproducirati nekolikoranih rock hitova. Neizostavna opsjednutostrockom dodatno je podcrtana i izboromnjegova novog zanimanja, on želi bitimenadžer lokalnog banda. Postoje i posebniizlasci, odlazak na topli obrok, kojiizgubljenim dušama daje Vojska spasa, anjegovo prvo novo prijateljstvo moglo jerezultirati ponovnim udarcem u glavu;dobronamjerni je prijatelj malo pretjeraou uvjerenju da takva metoda ponekadmože povratiti izgubljeno pamæenje.Teret zaboravaPremda je i nadalje povremenonepredvidiv, treba ipak priznati kakoKaurismäki ovim filmom samo dodatnopodcrtava svoj filmski rukopis, a znaèajanpodsjetnik na prethodna ostvarenja otkrivase i u izboru glavnih glumaca, MarkkaPeltola i Kati Outinen, koja je u uloziIrme odnijela i Zlatnu palmu za glavnužensku ulogu.Èovjek bez prošlosti u neèemu ipak znaèiprekid u odnosu na nekoliko posljednjihostvarenja u kojima se redatelj svjesnoodricao odreðenih segmenata slike ilizvuka, pa se veæina njegovih obožavateljapribojavala da bi taj minimalistièki otklonmoga završiti u potpuno zatomljenojslici ispunjenoj šumovima. Za razlikuod toga, film obiluje bojom i tek je uodreðenoj mjeri osloboðen dodatnihzvukova, usmjerujuæi tako svu pozornostgledatelja na kratke, ali nadasve umornedijaloge, koji su najèešæe i najprivlaènijidio filma. Sroèeni su vještinom koja nepoštuje narativnu gradaciju, ponekadfunkcioniraju kao izvrnute frazeholivudskih akcijskih junaka, kojeizgovorene ustima Kaurismäkijevihlikova izazivaju dodatni smijeh publike,ponekad beketovski strše, a nije rijetkostda jedan od sugovornika preskoèisvaku repliku i zakljuèi daljnji razgovorbizarnom poslovicom. Takav pristupprovlaèi se kroz cijeli film, a samopovremeno, kroz romancu glavnih likova,dobiva drukèiji prizvuk, ali je i nadaljeprožet humorom i vedrinom.– Pomozi mi da se spremim – pozivaIrmu u trenutku privremenog rastanka,dok sjede za stolom. – Ali ti nemaš ništa– odgovara ona. –Upravo zato, ostani samnom, samo sjedimo i šutimo. Neslomljivioptimizam još je jedan od stalnih motivaKaurismäkijevih filmova, u ovom sluèajuon je koncentriran u glavnom liku koji gakonstantno disperzira prema svojoj okoliniiskazujuæi zavidnu unutarnju snagu,èovjek bez sjeæanja, uskrsli novi èovjekkao oslonac sebi i drugima. Èini se dasvojim junakom i njegovim totalnim zaboravomKaurismäki prije svega parodirastalnu prisutnost tog motiva u mnogimfilmovima, a kada nakon potrage za poslom,neuspjelim pokušajem otvaranjabankovnog raèuna i karikiranim advokatskimsuèeljavanjem, policija otkrijestvarni identitet glavnog junaka, pokazujese da on nije bio nikakav uzoran tip. Usvom zaboravu on ne nosi nikakvu važnutajnu, obièan je metalski radnik, povremenosklon alkoholu i maltretiranju svoježene. Ponovo suoèen sa svojim lošim karakterom,odnosom koji se više ne možespasiti i novim ženinim izabranikom,odluèuje ostaviti sve, prostranu kuæu iureðeni vrt, jer on se još ne sjeæa da jenešto od svega toga nekada bilo njegovo ivraæa se u svoju novu zajednicu. Premdaje Kaurismäkijevo insistiranje na ambijentudonijelo filmu nekoliko nepotrebnihminuta viška, nije ni u kom sluèaju narušilotijek fabule ili zamorilo gledatelja;išèekivanje komiènih detalja, za koje ni ujednom trenutku niste sigurni kada æe sepojaviti i u kojem obliku, èine film izrazitozabavnim i gledljivim, podsjeæajuæi daza Akija Kaurismäkija i dalje treba ostavitimjesta na repertoaru, jer èovjek prije svegazna iznenaditi, i to èini jako dobro.kritikaKamikazeživotaNataša PetrinjakNiz izvrsnih, kratkih, pitkih, ponekadmalo morbidnih, ali nadasve nježnihpriča, u kojima je premetanjem naivnostii surovosti autor uspio dočarati magijuunutrašnjeg svijeta djeteta te zbunjenostpuberteta i odrastanjaZoran Lazić, Miss Krampus, AGM, Zagreb, 2003.a ovaj je lud! – lako je zamisliv uzviknakon što se proèita prva, druga ilipeta prièa Zorana Laziæa. Na primjer,zbog reèenice kojom poèinje prièaPosljednji tango: Baš sam davio maèiæe napotoku kad je dotrèao Toni i sav zadihan objavio:stigli su Francuzi!, ili zbog one kojompoèinje Baka: Jednog se dana moja najdražabaka ustala iz mrtvih. Sreæom, oni kojima bise takav uzvik mogao oteti iz grudi i grlanajvjerojatnije zbirku prièa Miss Krampusnikada neæe proèitati pa se ni taj mladiautor, a ni èitatelj kojeg navedene reèenicene sablažnjavaju ne moraju brinuti daæe i ta dijagnoza biti dodana impresivnompopisu strahova. Strahova od užasa kojebaštinimo od onih prije nas danom roðenja,od kojih svakodnevno drhtimo, kojenam u zalog ostavljaju odrasli, a da bismose imali èime baviti do kraja života.Teorija kaosa u dječjem mozguZoranu Laziæu kao da je dosadilo toprenemaganje i ukrašavanje užasa i pripadajuæihstrahova kojima se, pak, sasvimnezasluženo pribavlja epitet – hrabrost,te se odluèio svima, pa i sebi samom,malo izbeljiti u lice. Uèinio je to na nadasveduhovit i zabavan naèin, koristeæise – kako su ocijenili veæ brojni kritièarii recenzenti – Harmsovim apsurdom,ali nikako besmislenim. Dapaèe, njegovaupotreba toliko je logièna da nakonèitanja knjiga još neko vrijeme ostaje urukama, potièe nas da se zamislimo i dokpogledom još jednom provjeravamo nasloveiz sadržaja, zapitamo – pa kako smotako lako zaboravili?Prije svega, kaos djetinjstva. Kaosnastao iz nesumnjanja u idiliènu sliku svijetakojom nas obasipa okolina, a koja senikako nije htjela potvrditi u praksi. Kaosnastao iz bolnih sudara s tim nesavršenimsvijetom, a ponajviše spoznajom o vlastitojprolaznosti i limitima. Ali kaos koji nasje kao malo što kasnije mogao ushititi,vinuti u stvarne i izmišljene visine, kadasmo bili sigurni da smo predodreðeni zapilote. Kako je uostalom i naslovljen prvidio zbirke, ukupno trinaest prièa u kojimaje Laziæ pokazao najbolje od zavidnogspisateljskog talenta. Prièe su to o našimdjetinjstvima, dogaðajima i uzbuðenjimasa stvarnim i izmaštanim prijateljima,sumnjama da pripadamo baš tim roditeljimas kojima živimo, potrazi za junakomkojim æemo se praviti važni pred ostalima,strahovima poput onog od zubarskebušilice ili sna iz kojeg se nikada neæemoprobuditi. Kombinirajuæi i premeæuæinaivnost i surovost tako svojstvene djeèjemiskazu, Laziæ je doista uspješnouspio doèarati magiju unutrašnjeg svijetaodrastanja djeteta ili, kako bi to rekaoZoran Feriæ, teoriju kaosa u djeèjem mozgu.Premda su, kako doznajemo, oni koji suknjigu veæ proèitali, otvorili raspravu jeli najbolja prièa Oliver ili Elektriène ovce,neæemo pretjerati ako utvrdimo da je uovom dijelu knjige rijeè o mrtvoj trci. Toje jednostavno niz dobrih, kratkih, pitkihprièa, ponekad malo morbidnih, ali nadasvenježnih sjeæanja na djetinjstvo.Realitet užasaVeæ oboružani nekim znanjem, ali timviše i prestravljeni od ulaska u pubertet iadolescentsko doba, Laziæ dobro primjeæujeda više ne srljamo goloruki i puniideala. Još lebdimo, ali za svaki sluèajkoristimo tehnike i sredstva kojima æemoi uzmaæi ako treba. Padobranci se tako èinilogiènim naslovom drugog dijela zbirke ukojem se autor više bavi realitetom užasasvijeta oko nas, nego njihovim refleksijamana naše osobne svjetove. Premda seu tih narednih dvanaest prièa doneklegubi humornost, Laziæ je mudro zadržaopoziciju nevinog, djeèjeg diskursa, što muje omoguæilo i prikaz svih još tako djeèjihstrahova i nadanja i onda kada svijet veæzahtijeva odraslost. Pa æe nas kroz niz itih naizgled obièno, ali znakovito naslovljenihprièa (Od kolijevke do groba, Noæ naledu, Samo 2x se živi) na zanimljiv, pomaloironièan naèin, provesti kroz zbunjenostpuberteta i doba prve odrasle mladosti,jasno dajuæi na znanje da odrastao i dobarnikada neæe biti, da uvijek moramo maloostati zloèesta djeca.Pa ipak, u život se, osobito kad se približavamonjegovu kraju, sunovraæamopoput Kamikaze, kako je Laziæ i nazvaotreæi, najkraæi dio zbirke Miss Krampus ukojoj su tek dvije prièe i jedan slikovnizapis. Laziæ tu otkriva i svoje preferencijeprema drugim umjetnièkim izrazima,napose filmu (autor je scenarija za igranifilm Nije bed) te nam šturo bez objašnjenja,tek nabrajajuæi, priopæava strahove,ali kojima se – s obzirom na dob i neposrednoproživljavanje – sada ne namjeravabaviti.To zaustavljanje vrlo je mudro odabranastrategija jer se odabranim prièamaLaziæ potvrdio kao lucidan promatraèi vješt pripovjedaè, što je za književnidébut i više nego dovoljno (premda kažuda u ladici drži i cijeli roman Ljeto u gradu).Goodbar: Autoportret na posljednjojstranici, tako je tek rendgenska snimkanatkoljenice “obogaæene” neprirodnimelementima, šipkama i šarafima kojim želii vizualno predoèiti grubost prisile kojojsmo izloženi tijekom odrastanja. Èijeuklanjanje navodno ne ostavlja posljedicei ožiljke.Kako kaže Zoran Laziæ – I tako se svesretno završilo. Osim što nije. Ne završava nioutrom Palma de Mallorca koji ionako zajednos introm Nema povratka svi èitaju prijesvega ostalog. Pa je iznenaðenje svime štoslijedi tim veæe jer je rijeè o dva zapisa ukojima je Laziæ najblaže reèeno – smrtnoozbiljan.