festival europske kratke priče - Zarez

36 V/104, 8. svibnja 2,,3.kazališteOpasno blizu pozorniciFinski filmskialbumiLidija ZozoliOdričući se arbitriranja za predstave,Boris Senker posredno arbitrira zakazališteUz dvije knjige teatrologa i dramatičaraBorisa Senkera: Pozornici nasuprot.Zagrebačka kazališna kronika 1995-2000,Biblioteka Četvrti zid, Disput, Zagreb2003. i Kazališne razmjene, BibliotekaKnjiževna smotra, Hrvatsko filološkodruštvo, Zagreb 2002.ada je prije sedam godina u Malojbiblioteci Matice hrvatske objavljenaknjiga kazališnih kronikaBorisa Senkera Zapisi iz zamraèenog gledališta(1996.), unutar korica te knjigenašle su se kronike objavljivane u èasopisuRepublika u razdoblju od 1986. do1991. godine. Knjiga Pozornici nasuprot,koju je nedavno objavila i predstavilanakladnièka kuæa Disput, svojevrstanjoj je nastavak te obuhvaæa razdoblje od1995. do 2000. godine. Izdavaèkoj kuæiDisput hrvatska teatrologija ima zahvalitii za Senkerovu preraðenu i dopunjenudvotomnu Hrestomatiju novije hrvatskedrame. Veæ i puko nabrajanje svega štoje Senker posljednjih godina uredio inapisao dobar je primjer što bi sve moglahrvatska teatrologija, samo da joj je maloviše autorske discipline.Kulturološke analizeÈinjenica da u Hrvatskoj specijaliziraneèasopise, bez obzira koje vrste onibili, osim stalnih suradnika tih èasopisa,èita vrlo uzak krug ljudi samo je razlogviše da ove kazališne kronike buduobjavljene kao knjiga. Drugi razlog je zakazalište nešto bitniji. Naime, i ove sukronike, kao i prošle, pisane u namjeriosobnog komentara, ne samo kazališnihpredstava nego i kazališta kao fenomenanepobitno vezanog uz društvo, državui kulturu u kojoj nastaje. Postavka daje posao kazališnog kritièara da piše (...) opredstavama, ali mora biti svjestan i èinjeniceda veæina predstava ne nastaje u Brookovupraznom prostoru, nego u nekakvom kazalištui nekakvoj kulturi, koju autor iznosi u prvojknjizi, u njihovom se nastavku odmièeod kritièarsko/kronièarskog komentara ipribližava kulturološkoj analizi u kojoj sukljuèni faktor recentna politièka zbivanjau zemlji kao i odjek globalnih politièkihi društvenih dogaðaja u kazalištu kaomediju. Buduæi da je kazalište skup i spor“lakmus papir” recentnih društvenih ipolitièkih zbivanja, njegovu osuðenostna vjeèito kaskanje u odnosu na televiziju,novine, pa èak i èasopise, BorisSenker prati s velikom dozom simpatije,ali i kritiènosti jer, odrièuæi se arbitriranjaza predstave, on posredno arbitrira zakazalište, bolje i aktualnije nego što ga jezatekao kao kronièar s mjesta koje je mimo(...) želja i (...) volje pozornici nasuprot.Analize predstava u ovim kronikamasu povod za oštru, uglavnom vrlo nepristranu,ali nerijetko i ironiènu, prosudbuviðenog kazališnog materijala, kao iredateljskog, dramaturškog i glumaèkograda na predstavi, kao i razloga (što mise èini najbitnije) zbog kojih su se nekidramski tekstovi našli na repertoarimazagrebaèkih kazališta tih godina te razlozimazbog kojih su njihova uprizorenja,unatoè nastojanjima ansambala i autorskogtima predstava, izgledala kako suizgledala. Naslovi pojedinih poglavljadovoljno govore o tome (npr. Bijele èarapei mobitel, Još lektire... te bijelih èarapa imobitela ali i apsurda...). (Ne)povezanostpolitike i kazališta, koju kazališni kritièarinerijetko izbjegavaju u širokom lukuili je, kao drugu krajnost, nalaze i tamogdje je nema, u Senkerovim kronikamaprovedena je kao diskretan obraèun snegativnim utjecajima (ne)brige vlasti ipolitike o kazalištu (Sveudilj nièije kazalište,Povijesni express, Imamo gradonaèelnikaili Kruh bez kvasa, Dvije politièke bajke...)bez težnje da se pronaðu destruktivnielementi te sprege ili “prokažu” krivci.Protiv ljušturaÈitatelji koji posegnu za knjigomBorisa Senkera sigurno ne pripadaju uautorove kategorije sluèajne ili privedenekazališne publike, niti æe biti predmetomduhovita autorova kvaziteorijskognaklapanja o neizostavnoj (premijernoj)i sluèajnoj (repriznoj) publici. Iakodiskurz kronièara i teatrologa BorisaSenkera èini kronike pristupaènima i“sluèajnom” i “neupuæenom” èitatelju,povezivanje razdvojenih svjetova, zasebnihljuštura politike, kazališta, društvai publike bit æe otkriæe upravo onimakoji kazalište poznaju iznutra. Kada samèitala Zapise iz zamraèenog gledališta èinilisu mi se idealnim priruènikom za mladukritièarku (kakva sam u to vrijeme bila),jer su Senkerove minuciozne analizeza mene oživljavale davno nestali svijetprolazne kazališne umjetnosti kao fenomenakoji se uvijek može adekvatnodoživjeti samo gledanjem iz zaštiæenepozicije promatraèa iz mraka. Pozornicinasuprot donijelo mi je drukèije i dubljeèitateljsko iskustvo. Ne samo da tekstovigovore o mnogim predstavama o kojimasam i sama trebala izraziti profesionalnoi argumentirano kritièarsko mišljenjenego govore i o fenomenima i dogaðanjimau hrvatskom kazalištu koji suizazivali dvojbe i pitanje treba li unutarkritike predstave spominjati sve (barone poznate) izvankazališne razloge štobi, u krajnjem sluèaju, bili olakotna okolnostza sve, tako èeste, kazališne promašaje.Boris Senker u svojim kronikamapokazuje da je to moguæe i potrebnoomoguæujuæi upuæenom èitatelju povratak“u srž hrvatskog kazališta, na njegovaosjetljiva, štoviše neuralgièna mjesta,osjeæajuæi teatrološki produbljeno, aistodobno artistièki pronicavo kako sepozornica i gledatelji nalaze svatko u svojojljušturi.” (Nikola Batušiæ). Iako su mnogepredstave opisane u kronikama prošlei ugasle, njihova utemeljena analiza teironijski komentar prošlih dogaðanja uhrvatskom kazalištu nerijetko su duhovitii zabavni, a otkloni, digresije, bez obzirau kojem asocijativnom pravcu odveleèitatelja, korisne i višeslojne. Upravo uvišeslojnosti analiza kazališnih fenomenaBoris Senker nalazi uporišnu toèku zaspajanje razdvojenih svjetova, prožimanjezasebnih ljuštura (gledateljske,kazališne i politièke), koje u kazalištunerijetko nastoje (su)egzistirati u “sjajnojizolaciji”, kao da æe im ona omoguæitipristojnu, graðanski licemjernu distancukojoj je uvijek dopušteno komentiratibez stvarne akcije. Boris Senker svakomsvojim napisom nijeèe taj sjajni izolacionizamgraðanskog poimanja kazališnogfenomena ukazujuæi da smo, iako bez željeda to budemo, u kazališnom èinu svipovezani. Postavljanjem predstave redatelju njega unosi osobno iskustvo èitanjateksta, glumci (s više ili manje uspjeha)vrlo osobno interpretiraju dramska lica,a publika – bez obzira koliko odvojenaželjela biti – iz osobnog iskustva tumaèi idoživljava ono što je na pozornici vidjela.Scene razmjeneNa vrlo slièan naèin, ali u drugoj vrstidiskursa, Boris Senker obraðuje kazališnefenomene u knjizi teatrološkihstudija Kazališne razmjene, koju je krajemprošle godine objavilo Hrvatsko filološkodruštvo. U Kazališnim razmjenama objavljenesu studije sa znanstvenih skupova(Krležini dani, Skup Milan Begoviæ i njegovodjelo, Prvi hrvatski slavistièki kongres) iprilozi znanstvenim projektima kojima jezajednièko poimanje “kazališta kao mjestarazmjene vrijednosti, dobara, emocija,znanja, iskustva... “, ali i kao pokušajkomparatistièkog i teorijski utemeljenogpovezivanja kazališne teorije i prakse,no ove su “razmjene” ipak daleko višenamijenjene uskome krugu èitatelja– teatrologa, povjesnièara i teoretièaraknjiževnosti – negoli široj javnosti.Prepustimo im, stoga, pomnije predstavljanjeSenkerova teksta.Nikša MarušićKaurismäki ovim filmom dodatnopodcrtava svoj filmski rukopis, a značajanpodsjetnik na prethodna ostvarenjaotkriva se i u izboru glavnih glumaca,Markka Peltola i Kati Outinen, koja jeu ulozi Irme odnijela i Zlatnu palmu zaglavnu žensku uloguČovjek bez prošlosti, Mies vailla menneisyyttä (TheMan Without a Past), Aki Kaurismäkiada se kriteriji u potpunosti prepustetržištu, sasvim je izvjesnoda filmski produkt jedne relativnonepoznate europske kinematografije,kakva je na primjer finska, treba nositimnogo više posebnosti od razvikanihholivudskih proizvoda kako bi privukaopubliku u dovoljnom broju i tako postaoisplativ u redovitoj kino distribuciji. Akose prisjetimo pojedinih naslova izniklihupravo u tzv. malim kinematografijama,primjeæujemo da ni njihove osvojenefestivalske nagrade, pa ni iznimna gledanostu matiènoj zemlji, najèešæe nisubile dovoljna preporuka širem domaæemgledateljstvu. Vjerojatno ni Èovjeku bezprošlosti, najnovijem ostvarenju finskogredatelja Akija Kaurismäkija, velika nagradau Cannesu i ovogodišnja nominacijaza Oscara u kategoriji stranog filma, nebi bili dovoljni za redovitu distribuciju uHrvatskoj da autor nekim ranijim ostvarenjimanije na našim prostorima stekaozavidan krug obožavatelja. Nakon što sepoèetkom osamdesetih s bratom Mikompoèeo baviti filmom, samostalno je realiziraonekoliko dugih i kratkih igranihfilmova, a tek je ostvarenjem LeningradCowboys Go America (1989.) stekao popularnosti postao posebno štovan od dijelapublike koja stremi nekonvencionalnomfilmskom izrazu. Tim filmom nije izmijeniosamo svoju, nego je uzdigao i karijerusamih protagonista, finske rock skupineSleepy Sleepers. Band je dvije godineranije nastojao objaviti album za britanskotržište i za tu je prigodu nastupaopod imenom Leningrad Cowboys, da biuskoro, potaknuti uspjehom filma, èlanoviodluèili potpuno odbaciti stari naziv.Iako Kaurismäkijeva ostvarenja nismoimali prilike ranije gledati u kinima, nekolicinanjegovih filmova u nekoliko jenavrata prikazana na Hrvatskoj televiziji,pa je tako, uz sve veæu potražnju za piratskimkopijama Lenjingradskih kauboja,porastao i broj Akijevih fanova. Stoganije nimalo iznenaðujuæe da je najnovijeostvarenje ovog Finca više od dva tjednoboravilo na repertoaru zagrebaèkeKinoteke.Optimizam iznad svegaPri dodatnom osvrtu na osvojene nagradeteško se obraniti od primisli da bi unekim manje optereæenim raspodjelamaÈovjek bez prošlosti vjerojatno prošao i boljeda ove sezone nije bilo prebijanja nekih