festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.35dotjerivanja/uljepšavanja/presvlaèenja).Vjerovali ili ne, to nije transvestitskamisao. Osim ako je ne izložite queerpogledu, pod kojim svakodnevica pružaobilje dokaza tome da veæina nas takoðerne nalazi smisla u kupoprodajnoj seksualnostii kupoprodajnoj kulturi. Socioloziveæ dugo tvrde kako se svima nama (veæinskomstanovništvu globalne tržnice)queer filozofija, sa svojim maksimalnofluidnim granicama identiteta i problemimanepripadanja, uvukla duboko podkožu, s obzirom na to da se ionako neuspijevamo uklopiti u mainstream opcijupapirnate površine reklamnih plakata.Dred je veoma dobra u scenama kojese tièu impersonacije crnaèkog neorasizmavelikih hip-hop producenata, alikada prelazi na govor prosvjetljenja igospelno otpjevane objave ljubavi premasebi, obraæajuæi se publici retorikom“univerzalne” i “pronaðene” istine, stariskeptik kao što je autorica ovih redovatrenutaèno dobiva alergijsku reakciju.Sama svoja publikaBritanska umjetnica španjolskogporijekla Ursula Martinez i njezinapredstava Show Off analitièki je “najtvrði”,pa onda vjerojatno i najzanimljivijiorah kazališnog dijela Queer festivala.Njezina je tema kritika i inscenacijavrlo razlièitih oblika “glumstvenosti”:od one najbanalnije, bulevarske, gdje seod performera oèekuje striptiz i dobrenoge (vidi: Bojana Gregoriæ), kojimaMartinezova otrovno sarkastièno otvarapredstavu, do glumstvenosti kao jedinog,ili bar kraljevskog, naèina da pronaðemokoordinate vlastite osobnosti. Kakoèitavo vrijeme razgovara iskljuèivo sasamom sobom (u formi video dnevnika,filmskih zapisa, pitanja koja zadaje sebiili, pak, naredbi koje upuæuje scenskojsuradnici i životnoj partnerici Carmen),premda se formalno obraæa zbiljskomgledateljstvu i èak od njega traži cjelove,publika za Martinezovu postaje tekpasivno zrcalo; mrtvo zrcalo kojemu jemoguæe i platiti da radi ono što se odnjega traži, ali publika nije ništa više odmašine, u koju se ubacuju novèiæi dabismo dobili traženu robu. Što se menetièe, takav tretman gledatelja smatramtjeskobnim, neugodnim iskustvom, alisvakako i iskustvom koje radikalizira (paonda i dovodi u pitanje) vjeèiti voajerizampasivnih promatraèa. Vrijedno jespomenuti da se publika opire vlastitu“kroæenju”, unatoè latentnoj agresivnostiMartinezove darovavši joj daleko više odonoga što je tražila, bolje reèeno zahtijevala.Druga dimenzija predstave, vezanaza parodiranje melodramatiène kazališneemocionalnosti uz pomoæ šansone ustilu meksièkoholivudskih sapunica i natemu kako je sve što osjeæamo puro teatroiliti èisto kazalište (videoprodukcija ovepjesme dodatno se podruguje narativnimstrategijama sentimentalnog pripovijedanjao izgubljenim ljubavima) takoðerje veoma ambivalentna: ako nam veæ ijest potreban taj glamur lažne emocionalnosti,ipak i u kièu spava zrnce istineo stvarnim dimenzijama naše usamljenostii/ili gladi za velikim osjeæajima.U tom je smislu Martinezova bliska jošjednom queer & camp redatelju PedruAlmodovaru. Domaæoj publici, posebnoženama, mogla bi biti poticajna njezinaizvedba složenog, “drskog” samodefiniranja.Ako su žene stoljeæima optuživaneza histrionizaciju i “pretvaranje”,ovdje vidimo na koji naèin glumstvenostdestabilizira socijalne i posebno šovinistièkepredrasude, u kazališnom smislufunkcionirajuæi kao nevjerojatno stabilnaspoznajna varijabla. Što se, dakle, teatratièe, Queer Zagreb mogao bi trajati itijekom èitave godine: problem glumstvenostimoæi i glumstvenosti opresijeu nas zaslužuje kontinuiranu terapijskuobradu.kazališteSvakodnevno i/ili prikazivačkotijeloIvana SlunjskiU pretakanju osobnih vizija u scenske,oslanjajući se na konciznost izrazai istaknutu likovnost, Iva Pavičićostaje dosljedna mišljenju u slikama iprizorima s većim brojem izvođačaUz plesnu predstavu Ive PavičićŽabokrečina ili babina kaša, izvedenu uteatru EXIT, Zagreb, 13. i 14. travnja 2003.rošlogodišnja Platforma mladihkoreografa u punom je jeku najavilanovopridošla autorska imenakoja bi u narednom razdoblju u skliskopodruèje plesa mogla unijeti zanimljivepromjene. U meðuvremenu su neka odtih imena lišila projekte potpisivanjaautorstva, dok su se druga utopila u beznaðutehnièkih i tehnoloških novitetakojima odvažno zaogræu idejnu tromosti staro ruho pokušavaju podvaliti podnovo. Iz te generacije hrvatskih autoraistupa Iva Pavièiæ premijerom predstaveŽabokreèina iliti babina kaša u izvedbiTrupe TO, bilježeæi evidentniji pomakna uzlaznoj putanji. U pretakanju osobnihvizija u scenske, oslanjajuæi se nakonciznost izraza i istaknutu likovnost,Iva Pavièiæ ostaje dosljedna mišljenju uslikama i prizorima s veæim brojem izvoðaèa.PreobrazbePomalo nespretno odabranog naslova,predstava krije zaokupljenost preobražavanjem,kako mijenama ljudskogorganizma i individualnim spoznajnimprocesima tako i prijelazom kolektivnoorganiziranih shema opipljivog ufiktivno. Kao i raniji rad Diptih (biti/sjaj),struktura Žabokreèine takoðer je parceliranau dvije funkcionalne cjeline. Prvacjelina u objema situacijama služi kaonajava dogaðanja koje tek predstoji ukasnijem tijeku razvoja. Izlaske izvoðaèapopraæene vrlo usporenim kretanjem ismrzavanjem odreðenog stadija ekspresijetransformirajuæeg lica u grimasu, kao štosu, primjerice, vrisak, plaè, gaðenje ilièuðenje, Pavièiæ gotovo doslovno prenosiiz jednog rada u drugi. U oba rada u prvomdijelu predstave izvoðaèi nakanomprovokativno smjeraju prema publici pase istovjetnost iskaza može shvatiti kaonadopunjavanje prethodno nedovršeneporuke, ali i kao odviše prepoznatljivaforma autorièinog rukopisa. Informativnacjelina koja provocira izazivaèkim stavomujedno na metu valoriziranja postavljadruštveno tijelo, a druga cjelina više seokreæe estetskoj vrijednosti prikazivanogmaterijala. Na prijelazu iz jedne u druguizvedbenu cjelinu Žabokreèine izvoðaèiskidanjem viška odjeæe naznaèuju metamorfozusvakodnevnog u prikazivaèkotijelo. Brisanje vidljivih rezova i interpolacijau jedinstveno tkivo pridonijelibi zgusnutijem scenskom obliku koji biotvarao prostor studioznijem pristupu islojevitijoj varijabilnosti znaèenja.Vizualni tijekDjelotvornim scenografskim rješenjem(scenografiju potpisuje IvanPavièiæ) u obliku pregradnih stijenascena se dijeli na katove i manje kutije ukojima se istovremeno odvija nekolikoparalelnih radnji. Scena stalno teèe, mijenjase, razgraðuje se i izgraðuje. U žarištugornjeg kata centralnog dijela scenedominira protoèna slika nogu u hodu,kat ispod pozornost se skreæe na komešanjei pretapanje klupka ljudskih tijela,zdesna se sukobljavaju muška i ženskapolutka biæa, a slijeva tri suðenice skokovima,trzajima i poklièima raspliæu isapliæu životne niti. Ireverzibilnost univerzalnogvremena koje prati uzroènosti posljediènost može se na tren zauzdatiako èovjek unutar univerzalnog pronaðenaèin stvaranja svog vlastita vremena.Ne promatranjem njegova tijeka, negograðenjem novih sustava i njihovim pohranjivanjemu svijesti onoga koji stvara.Svako od zbivanja na sceni naglašenoje svjetlosnim uèinkom i igrom crnih ibijelih ploha. Mijenjanjem intenzitetasvjetlosti iz zamraèene pozadine izranjajurazlièite nijanse svijetlih kontura ubijelo odjenutih izvoðaèa. Obasjane figureizvoðaèa i tamna i svijetla podruèjascene povezuju se u nedefinirane formacijekoje permutiraju neovisno o zadanompoložaju u prostoru. Svjetlo takoomoguæuje nastajanje živuæih oblika kojise svojom samovoljom suprotstavljajuustaljenoj promjenjivosti i zakonitostimavremena. Scensko svjetlo shvaæeno kaosvjetlost èija postojanost uvjetuje životopire se univerzalnoj prolaznosti svih mijena.Za oblikovanje rasvjete u ovoj predstavipodjednako su odgovorni TomislavBaotiæ i Iva Pavièiæ.Nepretencioznost idomišljenostU tridesetak minuta scenske igrekoja plijeni vizualnim dojmovima fluidnogpremještanja tijela i sjena, pokretkoji izvoðaèi rabe ne ulazi ni u jednuklasifikaciju zamamnih fenomena trenutaènihplesnih trendova, sasvim jeprirodan i logièno slijedi intenciju tijela.Svladavanje plesaèke tehnike važnoje u održavanju mišiænog tonusa i kontrolikoordiniranja pokreta u skladu sasvjesnom namjerom posjednika tijela.Ulaskom u proces realizacije ideje istoje tako važno zaboraviti na svako oplemenjivanjetijela tehnièkim vještinamakako bi istraživanje moglo donijetidrukèija saznanja od postojeæih. IvaPavièiæ i njezin izvoðaèki tim (ValentinaÈebušnik, Domagoj Dorotiæ, MajaKovaè, Petra Kursar, Ivana Levaniæ,Enesa Mahiæ, Jasna Malus, MajaMarjanèiæ, Nevenka Mikleniæ, LasloPinter, Mirta Zeèeviæ/Ivona Komarom)u tome su uspjeli. Ako u daljnjem raduostanu na zacrtanoj liniji, svakako bibilo poželjno da se usude u dublje zadiranjeu psihologiju društva i stanjaljudskoga duha.