festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.33glazbaDisanje plime i osekeZrinka MatićGotovo ravnodušnoprosviravanje onoga za štosmo se stotinu puta uvjerilida je jedan od vrhovaglazbene ljepote i smisla,nepojmljivi su čak i za umorni idezorijentirani orkestarKoncert Zagrebačkefilharmonije, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb, 25.travnja 2003.oncert Zagrebaèke filharmonije25. travnja obilježilaje praizvedba djelamladog hrvatskog skladateljaKrešimira Seletkoviæa. Dirigentje bio gost iz Japana, ChikaraIwamura, a osim naruèenogdjela hrvatskog skladatelja naprogramu su se našla redomdjela herojskog karaktera –Beethovenova predigra Egmont,Haydnova 43. simfonija u Es-duru(poznata pod nazivom Merkur)i Saint-Saënsova simfonijskapjesma Heraklova mladost.Nažalost, unatoè odabiruprograma koji bi trebao jamèitiveèer punu dinamiènog sadržajai naboja, u interpretacijiZagrebaèke filharmonije nije semoglo osjetiti gotovo ni trunkasrèanosti i temperamentašto ih jedno zdravo muzikalnotijelo orkestra mora donijeti.Veæ na samom poèetku, s prvimtaktovima Egmont uvertire, dalase naslutiti boljka koja veæ duljemuèi orkestar. Nedostatakpoticajnog impulsa, tromost inezainteresiranost gotovo suneshvatljivi kad znamo i osjeæamokolika je glazbena snagašto je nosi ta skladba. Rasutosttematskog materijala po sekcijamaorkestra bez ikakvaznaèenja i gotovo ravnodušnoprosviravanje onoga za što smose stotinu puta uvjerili da jejedan od vrhova glazbene ljepotei smisla, nepojmljivi su èak iza umorni i dezorijentirani orkestarbez pravog konstantnogumjetnièkog vodstva, kakvimse u posljednje vrijeme èiniZagrebaèka filharmonija.Labavo i bez sjajaNije mnogo pomoglo nivodstvo Chikare Iwamure.Njegovo dirigiranje nije opisivalovelièanstvene energiènekretnje Beethovenove partiture.Nedostajalo je snage upokretima, a umjesto ozbiljnogherojstva i široke, ali nabijeneglazbene fraze, dobilismo prenaglašeno usporeno iumrtvljeno èitanjeBeethovenoveglazbe. Ni sHaydnovom simfonijomnije bilomnogo bolje. Iovdje je prvenstvenonedostajalo dirigentskogpoticaja, au spoju s nedovoljnožustrim reakcijamaveæeg dijelaorkestra dolaziloje do nesložnosti,efekta vala koji seod centra orkestraširio prema rubnimpultovima. Ton iizraz trebali bi bitiono najvažnije oèemu bi trebalogovoriti kad je rijeèo interpretacijiHaydna. Meðutim,izraza, barem onogs namjerom, jedva da je i bilo– osim u Menuetu, u kojem jebilo i previše akcenta i žustrine,kojih je nedostajalo kodostalih stavaka, tako da je inaèenajgalantniji stavak ispao najsilovitijii najgrublji. Ton je tijekomcijele skladbe bio previšelabav i bez sjaja.U drugom dijelu koncertaèinilo se da su se svi zajednoipak malo oporavili, tako dasmo èuli sasvim primjerne izvedbeSaint-Saënsa i Seletkoviæa.Pomalo odsutan i zamišljenpristup bio je skoro sasvimprikladan fantaziji na temuHeraklove mladosti, u kojojSaint-Saëns u mijenama profinjenoorkestriranih lirskih dijelovai nešto odreðenijih elegantnihherojskih odlomaka dajemjesta zanesenosti japanskogdirigenta Chikare Iwamure.Probuđeni orkestarNova skladba KrešimiraSeletkoviæa Animo uspjela jeipak probuditi orkestar i dirigentaiz pretežno uspavanograspoloženja veèeri, premda,za razliku od ostalih skladbina programu, nije bila herojskogkaraktera. Kroz složeno tkivoskladbe skladatelj je unutarrazlièitih odlomaka, u èetirikarakterom razlièita odjeljka,provukao osnovne glazbenemisli. Animo je nastavakSeletkoviæeve ranije skladbeMinimo, što prepoznajemo usliènim principima odabiraglazbenog materijala. Animo, unešto širem vremenskom rasponuod onoga koji je skladateljimao u Minimu, daje dovoljnomjesta da materijal oživi ida ga se provede kroz razlièitefaze, tretira u razlièitom slogui da poprimi neke karakterneodrednice, èime skladatelj postižekompleksnu i sadržajnobogatu cjelinu.Mimo te ideje, kako smo jebarem ugrubo mogli shvatiti,ostavivši po strani sadržaj,naslov i povijest nastanka skladbe,prepoznali smo smislennadovezujuæi glazbeni tijek,koji kroz jedinstveno iskustvozvuènih osjeta poprima autentièanidentitet. Unutar cjeline,u kojoj se izmjenjuju nemir,pokret i motivièki rad s odmorom,mirom i meditacijom,stvara se dojam stalnog protjecanja,valova, disanja plimei oseke, dojam koji ostaje inakon što skladba prestane.Osjeæaj same oživljenosti, ogoljen,ali intenziviran do kraja,ono je što na sasvim originalannaèin Seletkoviæ odabirei uspijeva snažno donijeti uskladbi Animo.Uvjerenost uhumanističku porukuTrpimir MatasovićAlun Francis u svojojinterpretaciji dosljednopoštuje Mahlerovuhijerarhizaciju tematskomotivičkegrađe, kao i sveagogičke mijene – kako umakro, tako i u mikrostrukturiKoncert Zagrebačkefilharmonije, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb, 2.svibnja 2003.remda je rijeè o djelu kojeiziskuje velik izvodilaèkiaparat, Druga simfonijaGustava Mahlera u Zagrebu semanje-više redovito izvodi. Akako su izvoðaèi uglavnom uvijekisti (Zagrebaèka filharmonijai Akademski zbor Ivan GoranKovaèiæ) veæih iznenaðenjanajèešæe nema. U posljednjihdesetak godina pamtimo takonekoliko solidnih interpretacijaMilana Horvata (s razlièitimansamblima), natprosjeènukreaciju Kazushija Ōna, a bomei jedan potpuni fijasko, kojije predvodio izvjesni GeorgSchmöhe.Bilo kako bilo, Mahlerovu seDrugu prihvaæa zdravo za gotovo,a nijanse u interpretacijamatraže se u doprinosima dvijusolistica, uvježbanosti zbora ispremnosti orkestra. Trebaloje tako biti i s posljednjomzagrebaèkom izvedbom ovogdjela, pri èemu se unaprijedkao jedinu zanimljivost moglozamijetiti da skladba koju sekolokvijalno zove i Simfonijomuskrsnuæa nije uvrštena na programFilharmonijina Uskrsnogkoncerta, s obzirom na to da jetaj veæ bio rezerviran za, posveneprimjereno, jedan rekvijem.Značajan napredakGoranovacaI ovaj put izvedbu su nosiliFilharmonija i Goranovci, dokje dirigentsko vodstvo preuzeobritanski dirigent AlunFrancis, koji se veæ na nekoliciniprethodnih zagrebaèkihnastupa pokazao kao nadasvepragmatièan umjetnik. On,naime, vrlo dobro zna s kakvimizvodilaèkim snagama raspolaže,i s njima ostvaruje izvedbenorealno ostvariv maksimum.Realno je pritom kljuèna rijeè– jer, kod Francisa nikad nemanikakva forsiranja. U detaljimastoga ima odreðenih nesavršenosti,ali zato u cjelini izvedbaprotjeèe smireno i bez grèa,što u konaènici poluèuje upeèatljivijirezultat nego da sebespotrebno inzistiralo na ionakonedostižnom izvodilaèkomsavršenstvu.Bez obzira na recentne usponei padove, koji se izmjenjujuu gotovo svakotjednom ritmu,orkestar Zagrebaèke filharmonijepokazao je tako ovomprilikom da je u stanju suvisloiznijeti izvedbu MahleroveDruge simfonije, èak i u trenucimakada koncertni majstorOrest Shourgot u svojim solistièkimistupima nikako dauskladi tempo s dirigentomi ostatkom ansambla. AlunaFrancisa, meðutim, nije lakoizbaciti iz takta – to je veæpodvig koji je uspio tek primadoniRuži Pospiš-Baldani, kojatijekom gotovo èitava èetvrtogstavka simfonije nije s dirigentomuspjela naæi konsenzus okotempa izvedbe. Ni druga sevokalna solistica, sopranisticaVlatka Oršaniæ, nije proslavila,premda, za razliku od RužePospiš-Baldani, njezin problemnije bio ritam, nego èesto vrlonesigurna intonacija.S druge strane, premda suovo djelo veæ mnogo puta izvodili,èlanovi Akademskog zboraIvan Goran Kovaèiæ ovaj su gaput interpretirali bolje negoikad dosad, a znaèajan napredaku kompaktnosti zvuka, lijepomi uvjerljivom zapjevu, kao iu uzornoj dikciji, svakako trebazahvaliti Luki Vukšiæu, koji jenedavno i službeno preuzeodužnost zborovoðe Goranovaca.Nijedna nota nijenevažnaIpak, krunski elementuspjeha ove izvedbe MahleroveDruge bio je Alun Francis.Dirigent je to koji savršenorazumije kompleksnostMahlerove glazbe i shvaæa dau glazbi ovog skladatelja nitijedna nota nije nevažna. Istotako, Francis u svojoj interpretacijidosljedno poštujeMahlerovu hijerarhizaciju tematsko-motivièkegraðe, kao isve agogièke mijene – kako umakro, tako i u mikrostrukturi.Povrh svega, tu je i potpunouvjerenje u duboko humanistièkuporuku Mahlerove glazbe,uvjerenje koje suvereno prenosii na izvoðaèe i na publiku.Stoga se povremene nedostatke,poput ne baš uvijek uvjerljivihlimenih puhaèa, možezanemariti. Jer, ako je KazushiŌno svojedobno i ponudio ispeglanijuinterpretaciju, Francisovaje bila ne samo uvjerljivija negoi dublja. Kao što smo veæ spomenuli,Mahlerovu se Drugusimfoniju èesto može èuti uZagrebu – ali ovako upeèatljivuinterpretaciju ipak se ne doživljavasvaki dan.