festival europske kratke priče - Zarez

32 V/104, 8. svibnja 2,,3.glazbaPomirenje nebeske izemaljske moćiMaja ŽarkovićU odlično sastavljenomraznovrsnom programuupravo kraljevski su zablistalisolisti na trubama: doajenStanko Arnold te mladiKrešimir Fabijanić i VedranKoceljKoncert Hrvatskog baroknogansambla, Hrvatski glazbenizavod, Zagreb, 26. travnja 2003.mirnu subotnju veèer 26.travnja, Gunduliæevom suulicom istodobno odzvanjaladva cjeloveèernja koncertana kojima su dominirale trube.Jedan se koncert odvijao nasamoj ulici, a solisti su bili anonimniumjetnici za koje ne vrijedepravila gradskog ponašanjate zvuènu signalizaciju svojihautomobila koriste bez osjeæajaza razum, vrijeme i mjesto.Drugi se koncert odvijao u dvoraniHGZ-a, a protagonisti subili Hrvatski barokni ansambli solisti na baroknim trubama.Iako su neandertalci s ulice izsvojih pokretnih limenih špiljapovremeno kvarili ugoðaj koncertau HGZ-u, nenamjernosu nas podsjetili na drevnuulogu koju su trube imale, ato je zvukovni signal. Drugafunkcija trube bila je, naravno,lovaèko-ratnièka, a i na to nasje podsjetio spomenuti uliènikoncert stupnjem agresivnostizvuka. Publika HGZ-a naviklaje na ovakvo zvukovno nasiljei teško ju je omesti, pogotovokada je koncert kvalitetan, štoje bio sluèaj.Ugledan cehIako je truba u baroknomrazdoblju doživjela prvi praviglazbeni procvat, zahvaljujuæisvom blistavom zvuku koji jesugerirao blještavilo dvora, iraniji tipovi truba uvijek su bilivezani uz simbole bogatstva,snage, èvrstine i vlasti, dakle uzdvorove i hramove. Kao što jeu ranijim razdobljima to èinilafanfara, u baroku je blistavizvuk trube najavljivao dolazaknjegova visoèanstva i simboliziraoga u odsutnosti, dok je uduhovnoj glazbi asocirao nebeskogvladara. U baroknom su seglazbenom kazalištu svjetovnai duhovna vlast nalazile sjedinjeneu liku boga, vladara iliratnika na pozornici (Apolona,kralja Artura, Herkula), koji supak bili odraz vladara dvora, azvuk trube bio je idealan velièanstvenizvukovni znak kojipomiruje nebesku i zemaljskumoæ.Nije stoga èudno što su uEuropi jedino visoki uglednicismjeli zapošljavati sviraèe fanfarai trubaèe pa je ceh trubaèabio vrlo ugledan i moæan. Ovase praksa zadržala do 18. stoljeæa,kada je ceh raspušten, aostaci se danas naziru u sluèajevimakada se visoki ugledniciokružuju trubama. Najoèitijisuvremeni primjer simbolikevelièine i moæi uz zvuk trube jetema za legendarnu sapunicuDinastija ili bilo koji film o bilokojem super-junaku.Topli sjajU odlièno sastavljenomraznovrsnom programuHrvatskog baroknog ansambla,naslovljenom Viva latromba!, upravo kraljevski suzablistali solisti na trubama:doajen Stanko Arnold te mladiKrešimir Fabijaniæ i VedranKocelj. Kako nam je objašnjenou iscrpnom uvodnom tekstuprograma, svirati baroknu trubunije jednostavno. Mogu seizvoditi samo tonovi parcijalnogniza te su razraðenije melodijemoguæe jedino u najvišem i najzahtjevnijemregistru glazbala.U baroku su taj problem riješilirazvojem trubaèkog virtuoziteta,a trio Arnold-Fabijaniæ-Kocelj nastavlja tu tradicijute ih se ne bi postidio nijedanbarokni dvor. Profinjeno fraziranje,sigurne kolorature, ujednaèenzvuk, koji se odlikujeljepotom i raznolikošæu dinamike,te odlièna intonacija bile sukarakteristike svakog nastupatrubaèa, a Krešimir Fabijaniæje Purcellovu Sonatu za trubu igudaèe donio zrelo i s osjeæajemza detalje.Svaki nastup trubaèa ispunioje toplim sjajem lijepu dvoranuHGZ-a te pokrenuo uigrane, noponešto uspavane gudaèe. Zbogtoga je drugi dio koncerta, ukojem je bilo više skladbi zatrube, a u kojem su izvedenadjela Manfredinija, Stradelle iTelemanna, bio zanimljiviji odprvog dijela, koji je u potpunostibio posveæen Purcellu.Protagonisti meðu violinistimabili su Laura Vadjon i BojanÈièiæ u izvedbi PurcelloveSonate XII za 2 violine i kontinuo,kojima se u Pavan a 3 u B-durui Chacony a 4 u g-molu pridružioodlièan violist Danko Buriæ.Izvrsna Laura Vadjon vladalaje izvedbama sigurnim solistièkimnastupom i uvjerljivimvodstvom tijekom èitave veèeri,a Bojan Èièiæ ju je povremenoslijedio, iako je ostavljao dojamsuzdržanosti te je tako ostaou drugom planu, što nije bilaPurcellova zamisao za ulogudruge violine. Purcellovim jeskladbama stoga nedostajalopokretljivosti, a preko njegovihse bolno izražajnih disonanciolako prelazilo pa smo bili lišeniljepote povratka u sigurniporedak konsonance, èime segubilo i na raznovrsnosti zvukai ugoðaja.Sigurna bazaZvuk gudaèa je uglavnomujednaèen, a intonacija na visokojrazini. No, trebalo bi jošviše poraditi na detaljima, izmjenamadobrih i loših nota unutarfraza, taktova, pa èak i doba,detaljima fraziranja unutarveæih cjelina, što bi se moglopostiæi raznovrsnijim potezimagudala. To bi sigurno rezultiraloveæom pokretljivošæu glazbe iraznolikim zvukovnim bojama,posebice u polaganim stavcimai skladbama mirnog karaktera,koji su bili na granici jednoliènosti.Dionica kontinua bila je povjerenaizvrsnom violonèelistuKrešimiru Lazaru, a vrlo dobrose snalazio i sve bolji PavaoMašiæ za èembalom. Kada imse pridružila i kontrabasisticaHelena Babiæ, dobili smoodliènu i sigurnu bazu lijepogzvuka, koja æe postati još boljakada donese još više slobode idetalja fraze. Slobodniji kontinuomože onemoguæiti naznakestatiènosti u ostalim dionicamai nadahnuti ih iz temelja.Poželjno bi bilo da sve dioniceriskiraju malo više i èešæete da sigurnu, ali predvidljivuizvedbu zamijene životom narubu. Ostavimo li detalje postrani, èlanovi Hrvatskog baroknogansambla i ovaj su putdali mnogo glazbe i nadahnuæakoje se prenijelo na publiku pasmo koncert napustili ispunjenimnoštvom dobrih dojmova iželjom da skupina zablista štoèešæe uz zvuk svojih trubaèa.Bolna prosječnostTrpimir MatasovićDijeljenje glazbe na izoliranesegmente i izostanak njihovapovezivanja stvorilo jeneugodan kreni-stani dojam, ukojem oblikovanje cjeline nijebilo moguće niti naslutitiKoncert Luksemburškogfilharmonijskog orkestra,Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 26. travnja2003.oncerata, kao uostalomi svih drugih kulturnihdogaðaja, ima i dobrihi loših, ali najviše ih ima prosjeènih.Èinjenica je to kojasama po sebi nije nimalo sporna,niti na nju treba previšetrošiti rijeèi kad je u pitanjuredovna produkcija domaæihansambala. No, kada je rijeè ogostovanjima, kriteriji su ipakviši – kao da oèekujemo da æenešto biti kvalitetnije samozato što je uvozno (i više košta).U tom smislu, gostovanje jeLuksemburškog filharmonijskogorkestra u elitnom ciklusuLisinski subotom vrlo ilustrativno.Osim samog ansambla, kojibaš i nije sasvim nepoznat,bio je tu i Bramwell Towey,predstavljen kao “britanskidirigent svjetskog ugleda”,kao i zagrebaèkoj publici veædobro poznati austrijski pijanistRudolf Buchbinder, za kojegasmo mogli proèitati da “uživaugled jednog od najznaèajnijihi najkompetentnijih tumaèaBeethovenova glasovirskogopusa”.Željezni repertoarBilo bi nepošteno reæi da jeijedan segment ovog gostovanjabio ispod razine solidnog, noposvemašnja je prosjeènost bilaupravo bolna. Poèelo je veæ sizborom programa, sastavljenompo veæ odavno izlizanom,ali oèito neuništivom kljuèu“uvertira-koncert-simfonija”,popunjenom ovom prilikomdjelima željeznog repertoara– Weberovom uvertirom operiStrijelac vilenjak, BeethovenovimTreæim glasovirskim koncertomi Èajkovskijevom Petom simfonijom.Dodaci su, naravno,takoðer išli na sigurno, pa smotako po tko zna koji put imalipriliku èuti izvedbe Glinkineuvertire operi Ruslan i Ljudmilate Nimroda iz Elgarovih Enigmavarijacija.U èitavoj prièi oko ovogagostovanja nipošto ne trebaosuðivati sam orkestar– Luksemburški filharmonijskiorkestar kvalitetan je ansamblsastavljen od vrsnih glazbenika,koji oèito veliku pozornostpridaju oblikovanju zajednièkogzvuka. No, s druge strane,nije baš jasno èime je dirigentBramwell Tovey stekao svojnavodni svjetski ugled. Njemuse, doduše, mora priznati daje uložio trud u gradnju orkestralnogzvuka i proèišæavanjeinterpretacije od suvišnih naslagakoje su se na pojedinimdjelima nakupile tijekom njihovedugogodišnje prisutnosti nakoncertnom repertoaru. Ipak,dijeljenje glazbe na izoliranesegmente i izostanak njihovapovezivanja stvorilo je neugodankreni-stani dojam, u kojemoblikovanje cjeline nije bilomoguæe niti naslutiti. ŽrtvomToweyeve fragmentarnosti najvišeje pala Èajkovskijeva Petasimfonija, u kojoj je, primjerice,neodmjerena generalna pauzauoèi kode Finala ostala predugo“visjeti u zraku”, umalo izazvavšiprerani pljesak publikeprije pravog završetka djela.Uspomene iz prošlostiKonstatacija o RudolfuBuchbinderu kao “jednom odnajznaèajnijih i najkompetentnijihtumaèa Beethovenovaglasovirskog opusa” moždaje svojedobno bila i toèna, nodanas se njegova svirka doimaponajprije staromodnom, prièemu je upravo iritantno njegovonastojanje da bude šarmantani ondje gdje to nije nužno.Ipak, suradnja s BramwellomToveyjem pokazala se plodotvornom,s obzirom na to da suse dvojica umjetnika uèinkovitonadopunjavala. Buchbinder jetako u Beethovenovu Treæemglasovirskom koncertu donio interpretativnuintegrativnostkoja je nedostajala u izvedbamadrugih djela, dok je Towey njegovukonzervativnost kompenziraooblikovanjem zvuka oèitotemeljenim na poznavanjuizvedbi Beethovenovih skladbina izvornim glazbalima.Ipak, od èitava æe se gostovanjaLuksemburškogfilharmonijskog orkestra najvišepamtiti ponovni susretzagrebaèke publike s BonnieLynn Adelson, timpanisticomkoja je od 1968. do 1973. djelovalau Zagrebu i kojoj je BorisPapandopulo posvetio svojantologijski Koncert za èetiri timpanai orkestar. Èinjenica da jeupravo ova umjetnica dobila teveèeri najveæi pljesak pokazujene samo da zagrebaèka koncertnapublika ima dugo sjeæanjenego i da su joj uspomene izprošlosti draže od prosjeènostidanašnjice.