festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.15razgovorne možemo mijenjati, jer tzv.uloga umjetnika nije mijenjatina silu, nego participirati. Onošto radim svojim fotografijama,crtežima, akcijama, performansima,moj je osobni pokušajdovoðenja stvari u pitanje.Kad si spomenuo turizam,sjetila sam se tvojeg rada zaIstanbulski bijenale ElegantSick Bus.– Da, u tom radu se osvræemna bolesno stanje turizma uTurskoj. Jedan sam turistièkiautobus u cijelosti prekrio zrcalima.Stajao je na nizbrdici ikako koènice nisu radile, klizioje prema dolje. Prolaznici sushvatili da se dogaða incidenti složno su se skupili kako bizadržali bolesni autobus dase ne stropošta. Autobus je tunešto što personificira turizam.Turisti u Tursku dolaze i odlazeu potrazi za “egzotiènim”užicima. Slika izgleda dirljivo.Lokalni stanovnici, siromasi sulice, pokušavaju svim snagamaspasiti elegantni turistièki autobus.Ono što vide dok to radenjihov je vlastiti odraz – odrazbijede u zrcalu.Željela bih porazgovarati o jošjednom radu, koji na fotografijidjeluje prilično monumentalno.Riječ je o happeningu Againand Again u kojem glazbenicibelgijskog simfonijskog orkestraklasične kompozicije izvode zakrabuljeniu terorističke maske…– U taj rad nisam trpao nikakvuideologiju. Rijeè je naprostoo tri stvari: kompleksnosti,jedinstvu i razlièitosti u modernomdruštvu.Možeš li to malo objasniti?– Kad mislim o kompleksnostiu modernom društvu,mislim na manjine koje imajusvoje zahtjeve i moramo se snjima suoèiti. Zahvaljujuæi manjinama,bogati smo. Zamisliteživot bez manjina… Razlièitostnije pojam koji je izmislilaAmerika. Razlièitost je neštošto donosi razvoj svakog društva.Jedinstvo, jer smo ljudskabiæa, a vrijednost ljudskog biæaje zajedništvo, bez pravljenjaizuzetaka. To su tri stvari zakoje vjerujem da pripadajuovom djelu, na vrlo uopæeninaèin, izbjegavajuæi stereotipe.Imigranti na primjer, o njimapostoji toliko predrasuda,a meðu njima postoje ljudikoji nisu nikakvi kriminalci.Neki od njih znaju sviratiBeethovena i Mozarta. Negovorim o zemljopisnim relacijama.Ja sam Albanac s Kosova,ali ne želim nikakvo tituliranjekoje ima veze s tim odakledolazim, jer pripadam svemiru.Ne želim nikakav miris nacionalizma,jer je nacionalizamprodukt praznine i nesigurnostiizoliranih ljudi u društvu. Ljudisu pokretni; bavim se problematikomilegalnost kao buduænostisvijeta, a to je realnostkoja se teško prihvaæa. Možedjelovati èudno, ali vjerujem daæe za 50 godina, možda i brže,ministar Italije biti podrijetlomAlbanac druge generacije, aministar Njemaèke Hanz s brkovimapodrijetlom iz Turske.Magična akcija kretanjaKomu je adresiran projektPleasure our Flowers koji sismjestio u policijsku postaju uGhentu?– Adresiran je autoritetima.Moj naèin pristupa autoritetimaje pristup s poštovanjem.Naprosto ih poštujem i neželim koristiti retoriku nasilja.Mislim da se ne treba suprotstavljati,nego suraðivati. Kadagovorim o suradnji, pritommislim da nema nikakve koristiod toga da se napadneMcDonald’s. Treba uviðatirazlièite realnosti koje danaspostoje. Kad govorim o autoritetima,govorim o tome kakoim pristupiti s poštovanjem,s obzirom na to da ne radenimalo jednostavan posao.Policija pripada nama, svimanama, i htjeli to ili ne moramoje prihvatiti. U sklopu projektau Ghentu, na kojeg me pozvaoJan Hoet, objasnio sam mu daželim u potpunosti izmijenitineugodnu policijsku èekaonicuu luksuzno mjesto, ugodno itoplo, sa šampanjcem, sobnimlampama, mirisnim voæem,filozofskim knjigama. Pritomnisam želio ometati rad policije,no oni su i onako otpoèetkaobožavali taj rad. Ljudi koji suislej Xhafa rođen je u Peći na Kosovu, 1970. godine.Školovao se u Engleskoj i Italiji, u Londonu je dvije godinestudirao na Chelsie College Of Art and Design, studijje dovršio u Firenzi na Accademia delle belle arti, a godinudana kasnije usavršavao se i na College Of Art and Design uMineapolissu. Izlagao je na samostalnim i skupnim izložbamau Belgiji, Nizozemskoj, Italiji, SAD-u, Japanu, Francuskoj,Luksemburgu, Izraelu. Sudjelovao je na svjetskim bijenalima:Ilegalni nastup 1997. (Clandestine Albanian Pavilion), ManifestaIII, Ljubljana 2000., Tirana Bijenale 2001., Istanbul Bijenale 2001.,Big Torino, 2002., Gwangju Bijenale, Korea 2002. Nagrade:Fondacija Pistolleto 2001. (Biella, Torino), Fondacija QueriniStampaglia 2000. (Venecija). Živi u New Yorku.Ne želim nikakavmiris nacionalizma,jer je nacionalizamprodukt prazninei nesigurnostiizoliranih ljudi udruštvu. Ljudi supokretni; bavimse problematikomilegalnost kaobudućnosti svijetaulazili unutra nisu mogli vjerovatida je to policijska postaja.Policajci su stajali na vratima ipozivali: doðite, doðite, pogledajte– to je policijska postaja.Naravno, taj rad je èista utopija.I ironija.Spomenuo si da nemaš vlastitiatelje, mnogo putuješ.Nimalo mi se nesviđa ova tendencijakada kustosi saZapada nastojekreirati uniformiranuumjetnost o ljudimas Balkana. Kao daje bitno odakle ljudidolaze. Važnija jenjihova individualnavrijednost. A ona jepodjednaka, pa nekadčak i superiornija odengleske, američke...Nomadizam među umjetnicimadanas nije rijetkost. Kao da sunaprosto prisiljeni putovati kakobi preživjeli. Čini mi se da tvojaputovanja, kao i želja za životomu Bombayu, ipak nemaju mnogoveze s tim.– Danas mnogi umjetnicispominju nomadizam kao svojustrategiju. Nomadizam morašosjetiti, naprosto krenuti umagiènu akciju micanja. To jepostao termin s kojim se olakobarata, stavlja ga se na stol i onjemu konceptualizira. Kodmene je uistinu rijeè o fizièkomaspektu nomadizma. Kreæemse jer je to moja potreba, poputhrane. Nema tu ni natruheželje za zauzimanjem teritorija,koloniziranjem. Ne moguotiæi u Indiju èitajuæi CharlesaDickensa, nije me briga zaCharlesa Dickensa, odlazimtamo da bih živio, pronašaovlastitu perspektivu. Moj ateljeje mobilan. Jedna japanska kustosicana primjer, koja je dolazilaiz Tokija zamolila me daje prièekam u Milanu, odaklesmo trebali krenuti u Firenzu.Putovali smo u vlaku od Milanado Firence i èetiri sata smorazglabali o projektu. Moj ateljeje tada, pa i èesto puta kasnije,bio u pokretu. Suvremeninomadizam, onakav kakvim gaja shvaæam, nema nièeg romantièkogu sebi, to je jednostavnofizièko kretanje u kojem nemamjesta skrivanju u sigurni kutak.Ujutro se probudiš i spremansi, èim otvoriš oèi, suoèitise sa stvarnošæu.Nomadizam je nešto što semože primijeniti i na način nakoji pristupaš radu. Radiš crteže,performanse, skulpture, videoradove, urbane instalacije, čak isvjetlosne…– Priklanjam se svakom medijukojeg u odreðenom smislupronalazim odgovarajuæim zaono što želim reæi.Balkanski folklor naBijenaluOd brojnih balkanskih izložbikoje su se održale u posljednjevrijeme, sudjeluješ na jednoj jedinoj,onoj Szeemannovoj Krv imed. Zašto si se odlučio upravona tu?– To je dobro pitanje, sobzirom na to da je to mojaprva i posljednja tzv. balkanskaizložba. Szeemann me posjetioi par sati smo razgovarali o njegovuprojektu. Objasnio mi jeda još vjeruje u neke stereotipevezane uz nacionalizam. Pitaosam ga želi li s nama napravitiisto što i s Kinezima prijetri godine na Venecijanskombijenalu. Da, rekao je, želimnapraviti istu stvar. Svidjelami se izravnost naèina na kojije priznao istinu. Za mjestoodržavanja izložbe odabrao jeBeè. I to mi se svidjelo, jer mije djelovalo kao parodija nainvaziju Turaka. Buduæi da jebez okolišanja objasnio svojerazloge, odluèio sam ga razumjetii pristao sam na suradnju.Ali to je, kao što sam rekao,posljednja takva izložba kojusam prihvatio. Nimalo mi sene sviða ova tendencija koja sepojavila u posljednje vrijemekada kustosi sa Zapada nastojekreirati uniformiranu umjetnosto ljudima s Balkana. Kaoda je bitno odakle ljudi dolaze.Važnija je njihova individualnavrijednost. A ona je podjednaka,pa nekad èak i superiornijaod engleske, amerièke... Sveovisi o naèinu na koji se stvaripredstavljaju. To je tipièno kolonizatorskorazmišljanje i zbogtoga mi se to uopæe ne sviða.On je potvrdio takvo razmišljanje,jer je rekao istinu koju nijepokušavao upakirati u neštodrugo, kao što se to inaèe èini.U Hrvatskoj, na primjer, imatako mnogo kvalitetnih umjetnikai oni nisu neke rijetkevrste, nego imaju svoju vlastituvrijednost. Zapadna kulturamora razmišljati o vrijednostidrugih ljudi… Takav tip nacionalizmaveæ smo vidjeli kodmladih britanskih umjetnika, aVenecijanski bijenale oduvijekje tipièna nacionalistièka manifestacijana kojoj æe se u aranžmanunekog kustosa moždai ove godine plesati balkanskifolklor. To je nešto perverzno. Io tome imam jasan stav.*Na fotografskoj dokumentacijizahvaljujemo se galeriji LauriPecci, Milano.