festival europske kratke priče - Zarez

14 V/104, 8. svibnja 2,,3.razgovorSislejXhafaDiverzant u umjetnostiolazak Sisleja Xhafe uZagreb trebao se ostvaritiprije pune èetiri godine.Umjetnik s Kosova 1999.godine boravio je na likovnojkoloniji u Brežicama gdje je,družeæi se s Ivanom Kožariæemi drugim našim umjetnicima,izrazio želju za gostovanjemu Hrvatskoj. Likovni kritièarIvica Župan preporuèio ga jesavjetu Galerije proširenihmedija, no kako to obièno biva,unatoè angažmanu voditelja,tromost administrativnog sustavaodgodila je njegov dolazak,a Xhafa je u meðuvremenupostao zvijezda meðunarodnogugleda. S njegovim radom prviput sam se susrela na 1. bijenaluu Tirani 2001., na sveèanomotvorenju koje je zapoèeloglazbenim performansom nakrovu Albanske nacionalneumjetnièke galerije: lokalnibend s èupavim crvenkastimperikama izvodio je skladberanih Beatlesa na albanskomjeziku. Duhovita nekonvencionalnostXhafina izraza potaknulame na ponovni pokušajrealizacije njegove izložbe uGaleriji proširenih medija. Naponovljeni poziv, njegov konaèniprojekt stigao je u vrijemekad su zapoèele pripreme zaizložbu Svjetlo. I ne znajuæi zato, Sislej Xhafa poslao je prijedlogsite specific svjetlosneinstalacije pod nazivom ZagrebBoogie Woogie. Nakon uspješneizvedbe rada na kružnoj fasadi skolonadom, umjetnik je Velikojgaleriji Doma likovnih umjetnostiodržao predavanje Shineand elegance of clandestine Strength.Yuppie na Manifesti,nepoželjni na BiennaluZanimanje za problematikuilegalnih migranata zapoèinjenjegovom vlastitom prièom,kada zbog politièkih nemira naKosovu odlazi u inozemstvo,gdje odluèuje nastaviti umjetnièkoškolovanje. Nakon nekolikogodina provedenih u Italiji,koja u to vrijeme predstavljaobeæanu zemlju albanskihmigranata, odlazi u London.Nezadovoljan sterilnom atmosferomna Chelsie College ofArt and Designe, zapošljava sekao kuhar u restoranu u kojemusu zaposlenici radnici na crno izzemalja treæeg svijeta. Karijeruzapoèinje u vrijeme kada meðukustoskim establišmentompoèinje tinjati zanimanje zazemlje koje su do tada redovitoizbivale s relevantnijih likovnihmanifestacija. U tome je možda,barem što se tièe mladealbanske scene, i sam imaoudjela, ilegalnim sudjelovanjem1997. na Venecijanskombijenalu (Clandestine AlbanianPavillion). Tijela premazanogcrvenom bojom, s loptom u rucii ruksakom iz kojega je treštioprijenos nogometne utakmices tranzistora, tražio je suigraèemeðu umjetnicima iz susjednihpaviljona, otjelovljujuæi takone samo albanski nego i svedruge nepostojeæe nacionalnepaviljone na venecijanskimGiardinima.Clandestini su najèešæa tematskapreokupacija njegovih ranihradova – s kojom se, naoružanironijom, oponašajuæi dobropoznate stereotipe – igra beznatruhe oèekivane retorike.Performansom Stock Exchangena Manifesti 3 u Ljubljani,odjeven u luksuzno odijelokakve nose agenti na WallStreetu, izvikujuæi rasporeddolazaka i odlazaka vlakova,metaforièki govori o masovnojmigraciji ljudi iz tranzicijskihzemalja u Europsku zajednicu,kamo odlaze da bi postali jeftinaradna snaga. Osim stereotipadelikvenata i kriminalaca, clandestiniu njegovu radu postaju,kako to èesto naglašava “snagabuduænosti”. Na milanskomstadionu, u povodu izložbeposveæene sportu, tri mladaAlbanca promoviraju novu disciplinu:trèanje s komadomdebla. Ali Hamadou, izmišljenicrni biznismen iz Senegala uArmanijevu odijelu, visok petmetara, u golemom je hangaruFondazione Tedeco u Pisiu potpunoj tami “u kojoj svipostajemo crnci”, odnosno oèinam se polako privikavaju naèinjenicu da neku bližu ili daljubuduænost predstavljaju ljudikoji su do nedavno (izbjegavajuæipoliciju) prodavali lažnetorbe ekskluzivnih maraka potalijanskim ulicama. Šok i razoèaranjejavnosti nije izostao kadje crkvu u procesu renoviranjaprekrio 12 metara visokim transparentomnajavljujuæi džamijuCal-alsheik, s preciznim podacimao investitorima i struènjacimaza gradnju. Humornai utopijska dimenzija njegovograda najeksplicitnije je sadržanau preobrazbi policijske staniceu luksuzni salon, kao i u raduza kojeg izvodi u sklopu workshopa Fondacije MichelangelaPistoletta u Bielli, gdje zaokruglim stolom s nezaobilaznimgrickalicama i hrpom neispravnihmikrofona sudjelujuostarjeli pripadnici talijanskogantifašistièkog otpora, kako binezadovoljni visokim cijenamastruje organizirali otpor talijanskojElektri. Neizravna kritikatrenutaène situacije u Italijiprepoznatljiva je i u recentnomvideo radu. Glasovitu scenufoto: Marijan CrtalićIva R. JankovićU povodu svjetlosne instalacijeZagreb Boogie Woogie SislejaXhafe na fasadi Domahrvatskih likovnih umjetnostiu ZagrebuMoj način radanema ništa sa snom“biti umjetnik” i višeuopće ne znam štodanas znači titula“umjetnik”. Ono štoznam jest snagakreativnosti, kojaje u stanju ukazatina različite vrstestvarnosti unutardruštvaiz Fellinijeva filma Dolce vitaparafrazira ljubavni par skinhaedsakoji u ljubavnom zagrljajuuranjaju u Fontanu di Trevi.Njegovi radovi, iako ponekadsložene metafore, predstavljajuizravan intuitivan odgovor nastvarnost (možda poetikomnajbliži strategiji Fluxusa) ipreživljavaju bez složenog povjesnièarsko-umjetnièkoginterpretativnogaparata.Boogie Woogie zaZagrebU posljednje vrijeme umjetnik-putnik,èiji se nomadizamiz egzistencijalne potrebepretvorio u životni stil (diktiranu velikoj mjeri velikompotražnjom na sve znaèajnimpunktovima), reagira na ustajalokulturološko okruženje. UGaleriji W139 u Amsterdamu usklopu projekta Nivea aranžirasloženi tableau vivant (akteri sulikovi s Rembrandtove Noænestraže i Vermeerove mljekarice)koji se nakon nekog vremenapretvara u urnebesan happening.Svjetlosni rad ZagrebBoogie Woogie, iako tematizirakulturološko naslijeðe, mnogoje meditativniji. Aludirajuæina hrvatsku modernistièku baštinu,osvjetljava Meštroviæevpaviljon u pravilnom rasterutoplih i hladnih osnovnih bojaiz Mondrianova spektra, èije seoštre granice širenjem neonskesvjetlosti gube i pretvaraju unježnu auru, koja noæu “zagrijava”i oplemenjuje priliènosumornu èetvrt prepunu zapuštenihfasada stambenih zgradai drugorazrednih restorana.Kako si uopće došao na idejuza projekt koji si ostvario uZagrebu?– U vrijeme sudjelovanjana projektu Zadar uživo prošloljeto skoknuo sam nakratko doZagreba kako bih vidio i doživioprostor. To sam uèinio vozeæi seoko zgrade automobilom. Onošto sam osjetio jest strogost ièistoæa trijumfalne arhitekture.Poželio sam napraviti neštopoput Mondriana, kojeg iznimnocijenim, kao na primjerBoogie Woogie. Kad izgovaramorijeèi Boogie Woogie, to potièe narazmišljanje o pokretu. Èitavanaša kultura pripada pokretu.Ono što sam želio postiæi jestrad koji se doživljava iz automobila,ili tramvaja. Kad ga gledašizbliza ne možeš shvatiti oèemu je rijeè. Uz to, želio samnapraviti nešto karakteristiènoza kulturnu tradiciju mjesta ukojem radim, a znao sam otprijeda je za hrvatsku modernuumjetnost to luminokinetikai apstraktna geometrija. Alinajvažnije od svega mi je bilafiziènost rada, radije nego samaestetika.Zagreb Boogie Woogie ipaknije tvoj prvi svjetlosni projekt?– Ne, ovo je drugi. Ali je prviizveden, s obzirom na to da jeprojekt u Japanu nešto što setek treba ostvariti. Tamo mena suradnju pozvala arhitekticaKazuyo Sejima, koja je pobijedilana natjeèaju za Muzej suvremeneumjetnosti u Kanazawi, ublizini Tokia. Nisam želio nikakvuintervenciju u arhitekturu,želio sam napraviti nešto nevažno.Odluèio sam podignuti zidoko muzeja, koji æe tamo ostatikao permanentna instalacija.Predložio sam fizièki zid, ali zidkoji æe biti vidljiv samo prekonoæi, jer æe èitav biti sagraðenod bijele svjetlosti. Svjetlo jesmješteno na pod i širi se uvisini od tri metra. Raditi zidovedanas je nepotrebno i glupo.Želio sam naprosto napravitineku drugu vrstu mentalnogzida, kroz kojega je moguæeprolaziti. Rijeè je o vrlo skupomprojektu, èija se cijena ne možeusporediti s onom za projekt uZagrebu. Ono što ih povezujejest veza s kulturološkim naslijeðemzemlje. U Japanu neprivlaèim pozornost, ne tražimkretanje, to je samo jedan bijelizid. Zagrebaèki rad je nešto štoovisi o aktivnosti oko samogprostora. Reakcije na njega sukoliko èujem pozitivne i voliobi da tu i ostane, zato sam gaodluèio darovati Zagrebu, jerovaj grad iznimno volim.Kriminalac u umjetnostiSam sebe ponekad ne nazivašumjetnikom. U jednom si seintervjuu opisao kao “senzibilniagitator”.– Moj naèin rada nema ništasa snom “biti umjetnik” i višeuopæe ne znam što danas znaèititula “umjetnik”. Ono štoznam jest snaga kreativnosti,koja je u stanju ukazati na razlièitevrste stvarnosti unutardruštva. To ne mora nužno bitirad koji se bavi društvom, možebiti i sasvim estetske naravi, aliuvijek nešto markira. Osjeæamse kao buntovnik, ponekaddoživljavam samog sebe kaokriminalca, ali kao kriminalcau pozitivnom smislu. Ne znamkako bih opisao svoju poetiku,jer nikad nisam do kraja svjestanšto radim. Mislim da nikadništa ne možemo promijeniti,jer je svaka promjena nasilje.Ono što možemo napraviti jestpokušati suraðivati i dovodeæistvari u pitanje posrednoutjecati na društvo. Dovoditiu pitanje ekonomiju, politiku,turizam, mnogo malih stvaris kojima se ne slažemo, ali ih