festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.9razgovornije ništa drugo nego sluškinjaidentiteta, hrvatske identitetskezajednice. Ti ljudi imajuoèito potrebe i interese koji seviše ne mogu zadovoljiti u okvirute nacionalne kulture.Efekt stranostiTo sam, uostalom, pokušaoporuèiti Kaptolskim kolodvorom,aluzijom na tragiènu paradigmuKrležina Filipa Latinoviæa kojije jednom otišao u svijet kaonešto daleko i strano i koji seviše ne uspijeva vratiti kuæi,kao neèemu što je autentiènonjegovo, u smislu onih fraza okolijevkama, ognjištima i korijenju.Ta prièa i njezin junakdanas se ne mogu ponoviti.Svijet više nije ništa daleko istrano nego je sveprisutan, gdjegod da se nalazimo. Kao što sui takozvani dom, domovina,postali nešto što je potpunodislocirano, ideološki prepariranoi otuðeno, neka vrsta permanentnei u tom smislu banalnedrugosti, tuðosti. Zagreb iHrvatska su prepuni stranacakoji se nemaju kamo vratiti, jernisu nikamo ni otišli. Valjda je utome sva moja “legenda” kakovi kažete, da ja naime podsjeæamna taj problem. Provociramnjegovo osvještenje, iako sigurnone predstavljam i njegovorješenje. To rješenje æe ti ljudisami morati naæi.Tko odnosno što u Hrvatskojdanas proizvodi “efekt stranosti”ili – prigodno – što je queer unašemu političkom i kulturnomkontekstu?– Jasno je da postoji izvjesnaqueer scena koja je u hrvatskomkulturnom prostoru,odnosno hrvatskoj javnosti marginalizirana.Takoðer je jasnoda ta scena, kolikogod mala,predstavlja ozbiljan izazov zakulturni i ideološki mainstreami da njezin pritisak mijenjakompletnu kulturnu situacijukod nas. Ona doista djelujesubverzivno na vladajuæi konceptkonzervativne, nacionalnekulture. Upravo to, taj subverzivniodnos prema hegemonijalnojnacionalnoj kulturi je onošto definira queer scenu. Zatonije nužno nabrajati koji pojedinci,grupe ili projekti je saèinjavaju.Svatko tko se suprotstavljavladajuæem konceptuhrvatske kulture, tko odbacujenjezine ideale i njezine vrijednosti,a prije svega njezinunacionalnu funkciju, tko dominacijutog koncepta doživljavakao neku vrstu nasilja nadvlastitim kulturnim i ljudskimpotrebama, tko je doživljavakao oblik nekulture ili ako sehoæe, barbarstva, svatko takavje na neki naèin queer. Pritomvalja naglasiti da u nas takoðerpostoji i autentièna potrebaodnosno publika za queer aktivizam.Ne smijemo zaboravitida ta subverzija nije od juèer,da imamo tradiciju kulturne idruštvene subverzije, da su izanas skoro tri desetljeæa našegautohtonog feminizma, bilo uteoriji, bilo u medijima, bilo uaktivizmu. Ne smijemo zaboravitida je, na primjer, jednageneracija hrabrih žena, spomenutæu samo pokojne LidijuSklevicky i Jelenu Zuppu,davno još zapoèela podrivatipatrijarhalne strukture našegdruštva i kulture. Kao što ja nemogu poricati ulogu tog našegfeminizma u mojoj osobnojintelektualnoj inicijaciji, tako idanašnji queer aktivisti trebajuznati da ne poèinju ispoèetka ida je prije ovog nacionalistièkogtermidora bilo ljudi i ideja kojisu, da upotrijebim staromodnitermin, itekako revolucioniralipostojeæe.A što vidite kao “dominantnikoncept”? Postoji li uopće utom smislu neka jasna vertikalaili je na djelu tzv. pluralizammišljenja u kojemu je svakomedopušteno javno nastupati, pa i“lupati”, bez obzira na sadržaj ikonzekvence?– Uvijek sam isticao da nikadnisam u Hrvatskoj doživiobilo koji oblik cenzure, da samuvijek mogao napisati i govoritišto sam htio. Naravno, uz napomenuda je ta moja slobodaimala svoju cijenu. Recimoda sam time onemoguæio sebikarijeru u hrvatskoj politiciili kulturnoj birokraciji, ali tomi ionako nikada nije bio cilj.Takoðer mi je uglavnom uspjeloizbjeæi jeziènu cenzuru, mislimna kulturalno nasilje kojeprovode lektori po hrvatskimmedijima. Ne mislim pritomna pojedince, odnosno na lektorskiposao kao takav, kojije neophodan, nego na idejujedne paradržavne instancijezadužene za èišæenje nacionalnogjezika od stranih utjecaja,u stvari za proizvoðenje iluzijeda postoji tako nešto kao štoje èista jezgra hrvatskog jezika.Ta iluzija je u Hrvatskoj devedesetihpoprimila razmjerepolitièki i ideološki dirigiranemasovne histerije. Tako da jereæi, na primjer, Evropa umjestoEuropa postalo ne naprostonešto nehrvatsko, nego neštoupravo protunarodno, èin izdajenarodne volje.KulturrasističkadiferencijaTo uvjerenje da iza svakenacionalistièke gluposti, uostalomi iza svakog nacionalistièkogzloèina, stoji narodni konsenzuskoji tu glupost automatski pretvarau mudrost, a zloèin u junaèkoi dobro djelo, to uvjerenjeje u nas zauzelo mjesto univerzalnevrijednosti i uspostavilose kao se glavna vertikala okokoje se vrti èitav hrvatski svijet.S tim je za mene, meðutim,upravo rijeè narod izgubila svakodemokratsko znaèenje. Taj takozvanihrvatski narod nije hrvatskimdržavnim osamostaljenjempretvoren ni u kakav suverenidemos, nego je upravo kaohrvatski etnos produbio, vjerojatnodokrajèio, svoju politièkuregresiju. Mislim, uostalom, dase taj pojam naroda uopæe višene može demokratski reokupirati,da ga se više ne može osloboditii preoteti iz manipulacijskemašinerije kojom upravlja hrvatskapolitièka i ideološka elita,ukljuèujuæi dakako i Crkvu.Mislim da je u tom smislu RosaLuxemburg bila u pravu kada jeu polemici s Lenjinom ustvrdilada je svaki nacionalizam oblikdiktature. Danas je to posebnoaktualno kada se posvuda javljajupokušaji da se globalizacijipruži otpor s komunitaristièkihpozicija nacije i identiteta.Konsenzus kojiglupost automatskipretvara u mudrost,a zločin u junačkoi dobro djelo,uspostavio se kaoglavna vertikala okokoje se vrti čitavhrvatski svijetQueer Zagreb je izbacio napovršinu generaciju “nekih novihklinaca”, neinhibiranu, neopterećenunacionalizmima i sličnimizmima, formiranu u virtualnomglobalnom kulturnom svijetu.Kako to tumačite?– Problem i jest u toj moæidanašnjeg globalnog tržištada bez teškoæa kooptira svakumoguæu queer poziciju ipretvori je u life style proizvodkoji se odlièno prodaje, a datemeljni odnosi dominacije nebudu promijenjeni. To odliènopokazuje sluèaj ruskog lezbijskogdua TATU. Znaèi li to štose dvije lezbijke – koje to vjerojatnouopæe nisu – otvorenožvale na sceni i što su uspjeleto pretvoriti u veliki estradni,medijski i naravno financijskiuspjeh, da su se bitno promijenilipatrijarhalni odnosi u ruskomdruštvu? Slièno se možedogoditi ili se veæ dogaða unas. Kulturna scena se možepotpuno otvoriti svim moguæimqueer pozicijama, èak i našpredominantno malograðanskiestetski ukus može premanjima pokazati visok stupanjtolerancije ili èak uživati – nenaravno u outingu queerova,nego u toj svojoj toleranciji kaokulturrasistièkoj diferenciji usmislu ”ah kako smo kulturni,zapadni i evropski kad nemlatimo pedere. Za razliku odprimitivnih Srba i Balkanacakoji to još èine” – a da to bitnone promijeni situaciju. A da idalje veæina hrvatskih muževaredovito šamara i premlaæujesvoje žene, a da te žene i daljekao nešto posve normalno radedva ili tri posla paralelno, a daim to ne priznaju ni njihovimuževi ni društvo kao cjelina.Mislim, naravno, na žene kojeosim na radnom mjestu obavljajupotpuno neplaæene reproduktivneposlove u kuæanstvu,odnosno u odgoju djece.Mislim, dakle, na realnostkoja je potpuno slijepa za tuèinjenicu i štoviše takvo stanjeshvaæa kao normalno.Kakav razvoj predviđate toj“novoj generaciji”, u trenutkukad pređe u malograđanski svijet“odraslih” i kad bude izazvanakompromisima?– Ne mislim da odrasti znaèipostati oportunist. Kao što nemislim da to znaèi poèeti mislitii djelovati u skladu s realnošæu.Ne doživljavam sebe ni kaobalavca ni kao èovjeka koji živiu iluzornom svijetu koji nemanikakve veze sa stvarnošæu. Nemislim da je to, dakle, problemodrastanja i ne mislim da je togeneracijski problem. Rijeè jeo pitanju hoæe li ta takozvananova generacija, hoæemo li mi,tu ukljuèujem i sebe, biti ustanju politièki artikulirati tajkonflikt koji danas doživljavamokao generacijski. To što jedanas kulturna subverzija možesutra postati kulturni mainstream,može postati model reprodukcijekulturne i socijalneelite koja æe ostati jednako dalekood takozvanih nekulturnihmasa i njihovih problema kaošto je to danas. Zato veæ danastreba postaviti pitanje jesu li ione prognane srpske seljaèkemase takoðer queer i je li masapotplaæenih ili nezaposlenihproletera takoðer queer, ili jequeer samo nešto u èemu semože estetski uživati, odnosnonešto na èemu se možeoportunistièki, dakle u osnovibeskonfliktno, egzercirati vlastitatolerancija i inkluzivizamne dovodeæi u pitanje temeljnekulturrasistièke postavke na kojimaje ustanovljena ideologijahrvatskog identiteta i hrvatskogdržavotvorstva.Zlatni zagrljaj kultureBili ste na obilježavanjuKangrgina 80. rođendana...Okupilo se tamo njegovih najboljih,ali i nešto (pro)palih đaka.Što vam se čini, u kojoj fazi jedomaća “kasta mudraca”, npr.u odnosu na praksisovce, kadaje već o Kangrgi riječ? Vidite lineko ime koje bi moglo baciti nekoozbiljno svjetlo na svijet oko sebe?– U vezi s Kangrgom iPraxisom postoje dvije premamom sudu banalne èinjenicekoje se danas nonšalantnoignoriraju. Prva se tièe javnogimidža Kangrge kao neke vrsteultraortodoksnog marksistakoji je zastupao totalitaristièkeideje, gore od jugoslavenskekomunistièke prakse. Istinaje – i tu istinu svjedoèim kaoKangrgin student – da je onbio radikalniji kritièar bivšegjugoslavenskog sistema od bilokojeg drugog nastavnika kojegsam poznavao, i da je on tusvoju kritiku artikulirao jasnoi razgovijetno, èesto upravo skatedre na kojoj je predavao.Istina je, takoðer, da ta kritikanije polazila ni od kakve ultraljevièarske,maoistièke ili nekedruge ortodoksnomarksistièkepozicije, nego s pozicije onogašto je Kangrga nazivao modernimgraðanskim društvom.Nikada se nije umorio ponavljajuæida je jugoslavenski komunistièkisistem ostao dalekoispod onoga što je on nazivaoepohalnim dometom francuskegraðanske revolucije. Zatoje bez obzira na sve teorijskerazlike i osobne animoziteteupravo pokvareno kada ga onikoji su u to vrijeme oportunistièkišutjeli, i u navodno strašnimtotalitaristièkim uvjetimauspješno gradili svoje akademskei svake druge karijere, danaspljuju zbog komunistièkogtotalitarizma. I kada se naknadnoizdaju za antikomunistièkedisidente, istodobno jednakooportunistièki šuteæi o nacionalistièkomhororu u kojem danasžive i u kojem i dalje s uspjehomgrade svoje karijere.I drugo, jednako je banalnoreæi da je Praxis filozofijau svoje vrijeme imala nekusvjetsku reputaciju, bez obzirašto mi danas mislili o njoj ibez obzira koliko se mi danasteorijski razlikovali od nje.Jest, imala je taj meðunarodniuspjeh, ali kakve to veze imas nama. Mislim, naime, da jesasvim besmisleno pokušatiintegrirati Praxis i njegovu reputacijuu nešto što nazivamonašom filozofijom. Koja našafilozofija? Hrvatska možda?Praxis je predstavljao jednustruju marksistièkog mišljenja imože ga priznati ili ne priznati,od njega uèiti ili se kritièkina njega oslanjati samo takvomišljenje koje slijedi slièniemancipacijski motiv. Samo nataj naèin je moguæa nekakvarevalorizacija Praxisova nasljeða.A to nije pitanje hrvatskefilozofije, jer je veæ ta sintagma“hrvatska filozofija” nešto sèim praksisovci nisu imali veze.Kao što ni ja ne znam što bih stime zapoèeo. To vrijedi i za pitanjenaših današnjih mislilacai njihove reputacije u svijetu.Mislim da ih treba sagledavatinajprije kao pojedince, a ondakao pripadnike nekih, iskljuèivointernacionalnih, školamišljenja. Žižekov uspjeh, naprimjer, nije uspjeh neke slovenskefilozofije ili slovenskogduha nego uspjeh poststrukturalistièkog,lakanovskogpostmarksizma. Uostalom, nanjega su Hitchcockovi filmovii psihoanaliza sasvim sigurnoutjecali više od slovenske kulture.Ako se pomirimo s činjenicomda je danas (gotovo) jedino slobodnomanevarsko područje djelatnihintelektualaca umjetnost, štobi trebalo (u)činiti da ona, tj. širekultura, dobije neku značajnijuparcelu na – da citiramo još jednomBalibara – velikom “gradilištuEvrope”?– Da, podruèje umjetnostije doista postalo neka vrstarefugiuma radikalne kritike. Alito je posljedica opæe kulturalizacijesvih sfera društvenogživota, kulturalizacije koja jesama simptom i efekt postmoderne.Utoliko rješenje togproblema ne vidim u zahtjevuda se podruèju kulture dodijelijoš veæa važnost no što je onoveæ ima. Ne mislim, dakle, daje kultura po sebi nešto dobro,a da je još više kulture automatskinešto još bolje. Èinimi se da nas je snašla sudbinaslièna Midasovoj. Èega se goddotaknemo pretvara se u kulturu.Izlaz je, naprotiv, u pokušajuda se oslobodimo tog zlatnogzagrljaja kulture. A taj izlazvodi samo preko repolitizacijekritike.