festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.3kolumnaJedra demokracijeBrojke i slovaNataša PetrinjakUz pomoć osnovnih računskihoperacija i osnova hrvatskogjezika, lako je utvrditi da je Vladazadovoljna brojkama, statistikom,preimenovanjima, novimmetodama i nazivima jednadžbiustoličenim prije godinu dana kakobi, neposredno pred izbore, ublažilafijasko jednog od najglasnijihpredizbornih obećanja – onog HNSovao 200.000 radnih mjesta!lada je zadovoljna – naslov je što seprvih dana svibnja s pridjevom višeili manje pojavio u svim novinama,na web portalima, informativnim radio itv-emisijama. “Vlada je zadovoljna”, kakoje izvijestio ministar rada i socijalne skrbiDavorko Vidoviæ, realizacijom mjera zapoticanje zapošljavanja te je na sjedniciVlade prihvaæen izvještaj o njihovoj provedbiod ožujka prošle do ožujka ove godine.Praznik rada, 1. svibnja, bio je poticaji potpredsjedniku Vlade Slavku Liniæuda se dan, dva ranije pohvali uspjesimaVlade na tom podruèju, istièuæi kako æese trend smanjivanja nezaposlenosti nastavitite æe se sa sadašnje brojke 355.000do kraja godine spustiti na 300.000. Paje tako Davorko Vidoviæ izvještavajuæibaratao brojkama od 20.132 novozaposleneosobe ili 55 dnevno, što je èak 12,2%više od planiranog, jer prilikom donošenjamjera Vlada je raèunala na njih 17.948.Tom je prilikom utvrðeno i ponovljeno daje Vlada u taj program krenula kada je uHrvatskoj bilo 415.352 nezaposlenih i dasu veæ do kraja 2002. smanjili tu brojku za7.3%. Slavko Liniæ nije propustio prilikuponoviti tezu kako su podaci o nezaposlenostifingirani, jer prema podacimaMinistarstva rada i socijalne skrbi 12 do15 tisuæa osoba zaraðuje plaæu, a registriranisu na Zavodu za zapošljavanje.Što raste, a što pada?Stotine tisuæa nezaposlenih uHrvatskoj – šta god netko tvrdio, više ihje od 355.000 – sigurno nisu podijeliliovo praznièno veselje s èlanovima Vlade,a sumnjièavost je iskazao i ekonomskistruènjak Dražen Kalogjera, rezimirajuæi:“Hrvatska je pravi fenomen: smanjuje senezaposlenost, ali se ne poveæava zaposlenost”.Pa èime su onda tako zadovoljniDavorko Vidoviæ i èlanovi Vlade? Uz pomoæosnovnih raèunskih operacija i osnovahrvatskog jezika, lako je utvrditi da suzadovoljni brojkama, statistikom, preimenovanjima,novim metodama i nazivimajednadžbi ustolièenim prije godinu danakako bi, neposredno pred izbore, ublažilifijasko jednog od najglasnijih predizbornihobeæanja – onog HNS-ova o 200.000radnih mjesta! Lako je utvrditi da cijeloto zadovoljstvo nema nikakvih utemeljenjau stvarnosti, odnosno da je masaljudi i nadalje nezaposlena i ne zaraðujeplaæu! I da æe se Hrvatska s ionako dominantnostarom populacijom u miroviniuskoro morati suoèiti i s katastrofalnimsiromaštvom te populacije jer se starostii mirovini sada veæ približavaju i oni kojiviše od desetljeæa ne uspijevaju raditi itako osigurati nužna sredstva kada budunemoæni, njihova djeca ne rade, a pristupkoji nudi Vlada ne obeæava ni da æe unucibolje proæi.Ponajprije izvori koje nadležna ministarstvai Vlada tvrdoglavo koriste za svojeizvještaje, a to su podaci Hrvatskog zavodaza zapošljavanje, su nepotpuni, time inetoèni. Hrvatski zavod za zapošljavanjeje upravo u razdoblju na koji se izvještajodnosi prestao biti mjesto koje evidentirasve sluèajeve nezaposlenosti. S jednestrane, tu je funkciju izgubio prestankomuvjeta registriranja na Zavodu za dobivanjeosnovnog zdravstvenog osiguranjanezaposlenih, a s druge odlukom da seiz registra brišu svi koji na bilo koji naèinzaraðuju više od 900 (!) kuna mjeseèno.Najveæi broj onih koje Vlada danas uvrštavau brojku smanjenja nezaposlenosti upravosu oni koji zarade nešto više od magiènih900 kuna, nekim povremenim i honorarnimposlom, ali i nadalje imaju zdravstvenoosiguranje na teret države jer su, dakako,i nadalje nezaposleni. Da je neslavnopropao i pokušaj da se novim propisimao doprinosima stimuliraju ili natjerajuposlodavci da iste uplaæuju i za poslovetemeljem ugovora o djelu nezaposleniznaju od samog poèetka, ali èlanovi Vladeto odbijaju prihvatiti po onom klasiènomprincipu sit gladnom ne vjeruje. Kao što seod samog poèetka znalo, ugovori o djeluzamijenjeni su autorskim ugovorima,poslodavci i nadalje ne uplaæuju doprinose,a neregistrirani nezaposleni i nadaljeostvaruju zdravstveno osiguranje kao i dosada. Što æe reæi da je Zavod za zdravstenoosiguranje, a ne Zavod za zapošljavanje,trenutaèno jedino mjesto koje imatoènu evidenciju o broju nezaposelnih uHrvatskoj.Što je kome plaća?Sve reèeno možemo iskoristiti i zaanalizu Liniæeva poimanja primanja plaæei èinjenice koja ga posebno skandalizirada neki, eto, imaju plaæu a još se nalazeu evidenciji Zavoda za zapošljavanje.Najprije, s obzirom na fascinirajuæepromptno brisanje svih koji zaraðujunešto više od tih 900 kuna, teško je povjerovatida ih se upjelo prošvercati 15do 20 tisuæa. Potom, je li honorar od 905kuna plaæa? Nesumnjivo je rijeè o iznosukoji netko prima i pokušava s time preživjeti,ali neæe postiæi ništa više od statusazaposlene osobe za potrebe predizborneevidencije Vlade. I u Hrvatskoj, naime,pojam plaæe još obuhvaæa bruto iznos kojiosoba dobiva od poslodavca, dakle netohonorar s davanjima za mirovinsko i socijalnoosiguranje. Kako je poslodavcimadana moguænost da proðu jeftinije, tj.da radniku za njegov rad mogu isplatitii samo neto honorar, teret mirovinskogi socijalnog osiguranja prebaèen je naradnika. Istina, djelomièno ublažen državnombrigom o osnovnom zdravstvenomosiguranju, ali netko tko zaraðuje 1000kuna mjeseèno sasvim sigurno ne možeuplaæivati sredstva u mirovinski fond ilinpr. dodatno zdravstveno osiguranje. Bilobi i besmisleno, jer bi za samo mjesecdana ionako umro od gladi.U brojku kojom se ovog 1. svibnja pohvalioMinistar rada i socijalne skrbi uvrštenisu i svi oni koji su potpisali ugovorza sezonski posao, kojih je u ovo doba godine,zbog nastupajuæe turistièke sezone,uvijek znatniji broj. S druge strane, uskoroæe sporazume o prekidu radnog odnosapotpisati više od 2000 radnika vukovarskogBorova, koje se ionako pogrešno svihovih godina tretiralo kao zaposlene. Nebi li izvještaj o zaposlenosti nacije biotoèniji da se radi, na primjer, poèetkomstudenog? Ako su u Vladi prezaposleni ipreoptereæeni, Hrvatska vrvi volonterimakoji bi za njihove potrebe prebrojili stvarnonezaposlene.Daljinski upravljačDvojbe i trojbenarkomanijeGrozdana CvitanOni koji potiču razmišljanje premakojem su rat za Hrvatsku dobiligeneral-šoferi i general-harmonikašidanas otvaraju i razmišljanje o tomeda su svi ostali bili drogirana bagraakon što je predsjednik Mesiæodradio svoje haško svjedoèenje uprocesu Slobodanu Miloševiæu, zanimanjeza taj proces u Hrvatskoj je naglosplasnulo. Štoviše, znamenite ankete okotoga kako graðani vide Predsjednikovosvjedoèenje pa i navijaèke strasti koje jeto svjedoèenje izazvalo meðu Hrvatima,odjednom su sišli s dalekovidnice i izjavnosti, a tek povremene kratke vijesti ozbivanjima u sudnici uglavnom govore otome da je Slobodan Miloševiæ povremenobolestan. U ostalo je vrijeme arogantan.Anketa što o tome i misle li uopæenešto naši graðani više nema, jer su politièkineprofitabilne. Na njima se ne gubiniti dobiva bitka za vlast u Hrvatskoj.Vasiljeviæevo svjedoèenje o tome tko subili suradnici KOS-a u Hrvatskoj izazvaloje tek rijetke komentare, a za analize nijebilo zanimanja. Kako to da nitko nije,tragom izjava šefa najopakije tajne službebivše države, pokušao doæi do stvarne istineo sudjelovanju visokih hrvatskih politièkihdužnosnika u radu te službe, timviše što oni koji su preživjeli i danas sjedeu vlasti. Ili to što oni sjede i dalje znaèi damogu ravnati analizama i istraživanjima. Avjerojatno je da bi se analizama došlo i dovaljanih zakljuèaka. Koji, èini se, nikomne trebaju.Ono što se na hrvatskoj politièkoj sceniu odnosu na haaški proces Miloševiæunosi samo je izravno prenošenje podatakas raznih svjedoèenja, koja se mogu upotrijebitiu službi dokazivanja odreðenihteza kao što su one da je voðen težak,bespoštedan i sofisticiran rat. Mnogi seponašaju kao da je to neuobièajeno, dasad prvi put za to èuju te da to još jednompodcrtava hrvatske tegobe s ratom.Kako u Hrvatskoj vijesti i dalje umiruupravo na onom mjestu na kojem bi tektrebale poèeti živjeti, onda se zdravo zagotovo prepisivaèki refleksi oèituju i ugromoglasnoj tišini koja nakon intrigantnihvijesti slijedi. Problem je u tomešto je rijeè o onoj vrsti vijesti iza kojeumjesto istraživaèkog novinarstva trebastajati istraživaèki sudski postupak.Podsljemenski situirani vlasnici vila (kojimase, usput reèeno, Božo Kovaèeviæ nemože približiti ni u šetnji, a o akciji da sei ne govori) imuni su na vijesti jer nikogne obvezuju. O sudskim postupcima kojebi te vijesti eventualno izazvale ionakoznaju dovoljno, o njihovu završetku znajusve i prije nego poènu, pa i sami moguizazivati igre za javnost.Meðu mnogim novim temama zazabavu našla se opet droga. Èuveni lijeèniku borbi protiv narkomanije uspio jegovoriti sat vremena (i ne reæi nijedanèvrsti statistièki podatak, a pritom mahatinekom strategijom o borbi protiv ovisnosti)da bi se na kraju naslonio na nekohaško svjedoèenje u procesu Miloševiæuiz koga se dalo zakljuèiti da se poèetkomrata iz Srbije u Hrvatsku unosio heroinu golemim kolièinama i plasirao na bojištahrvatskoj vojsci. Zato su, zakljuèujeèuveni borac protiv ovisnosti, muškarcièešæe ovisnici nego žene, a broj ovisnikau Hrvatskoj je rastao. A sad na hrvatskimgraðanima ostaje da zamisle kakosu to Miloševiæ & comp. slali heroinu Hrvatsku. Paketi s adresom su neuvjerljivi,a Mira Markoviæ sa špricama iznakom Crvenog križa na rukavu takoðer.Neuvjerljivo je i kontaktiranje na bojišniciizmeðu rovova jer u ratu je ipak vojsci sjedne strane provalija, a s druge leða, izakojih najèešæe stižu oni koji su na istojstrani. Ti s iste strane donose ili bar šaljuovo i ono. Pa valjda i heroin. Zato pitanjetko su dileri nije pitanje specijalnog ratana koje odgovori stižu iz Haaga, negopitanje obrambene politike na koje bitrebali odgovoriti oni koji su to mogli i uvrijeme rata. Zašto nisu htjeli ili zašto imtakav odgovor nije bio isplativ, nije teškoobjasniti. Jesu li možda heroin mimo granicabojišnice “šetali” oni koji su za svojezasluge i usluge u Domovinskom ratu ioko njega, nagraðivani posebnim biografijama,obiènim i, napokon, diplomatskimputovnicama?Danas je oèito sve pitanje dvojbe pai trojbe (ako toga ima): ili su hrvatskivojnici trebali biti drogirani da ne videprivatizaciju iza svojih leða, ili je drogapost festum dobar izgovor za sve što je politikapropustila. A ona je propustila i tuistu drogu. Ono èega nije bilo u nas – biloje u neprijatelja. Možda i to ima vezes naftom. Oni koji potièu razmišljanjeprema kojem su rat za Hrvatsku dobiligeneral-šoferi i general-harmonikašidanas otvaraju i razmišljanje o tome dasu svi ostali bili drogirana bagra koja nijevrijedna spomena. Zašto aktualna vlastne želi analizirati najnovije insinuacijetek treba shvatiti. Ukoliko je moguæe.Iako razmišljati tko je doista drogiran nijejednostavno nakon sprovoda kao predizbornogskupa na kojem èelnici najjaèeoporbene stranke dijele osmijehe, mahanjai rukovanja. Kako prošlost biva dalja,mitovi – praksa je pokazala – postaju sveprihvatljiviji. Neke to danas jako veseli.