festival europske kratke priče - Zarez

V/104, 8. svibnja 2,,3.27festival europske kratke pričepolitičkih razloga? U Beograd siišao pisati knjigu?– Ne toliko uzbuðenje kolikoznatiželja. Moja generacijazbog 56. smjene režima nijeproživjela kao ostale istoènoeuropskezemlje. Kod nas jerevolucija bila ranije, zato jesmjena režima protekla mirnoi postupno. U Beograd nisamišao pisati knjigu, knjiga je došlakasnije. Veæ sam èetvrti putbio tamo kad sam dobio ideju.Išao sam zbog atmosfere, privlaèilame euforija demonstracija.U tim istoènoeuropskimdemonstracijama nada je imalaglavnu uloga. Ljudi su, èak iako samo na par trenutaka,vjerovali da ima nade. I od togasu odjednom postali slobodni. Iprekrasni. To je trebalo vidjeti.Bio sam u Londonu na jednojveæoj demonstraciji, to jebilo dobro, ali nisam baš pretjeranoaktivan. Istoèna Europaponovo je tiha, sa sporadiènimmimohodima tipa ljetnih pljuskova.Rat ne spaja ljude. Istoksada izostaje iz tog europskogdoživljaja.Posljednji Prozor-Žirafapreveden je na 11 jezika. Zaštoje toliko uspješan? Tema, forma,sadržaj?– Da.Odakle ideja za roman-rječnik?– Bio je jedan maðarskidjeèji leksikon, Ablak-Zsiraf(Prozor-Žirafa ili Od A do Ž),koji je izašao kad sam roðen.Svi smo iz toga uèili i èitati ipisati. Knjiga je jednostavnimrijeèima opisivala sve što trebamoznati o životu, na primjerda nam je srce na lijevoj straniili da sunce izlazi na istoku.Napisao sam ono što je izostaloiz tog leksikona. Osnovna idejabila je da je diktatura sve tretiralakao djecu, ne samo menenego i moje roditelje, baku idjeda takoðer, zato se slikovnidjeèji rjeènik èinio idealnomformom za diktaturu kao temu.Sjedio sam na zidu beogradsketvrðave i gledao kako sesastaju Dunav i Sava.Znači li uspjeh tvog romananešto za mađarsku književnost?– Da. Vani znaèi: još jedandobar maðarski pisac. To pomažei drugima, a ni ja ne prolazimloše. U jednom nizozemskomèasopisu na cijeloj jednoj stranipisali su o èetiri maðarska pisca:Eszterházy, Kertész, Márai,Ziláhy.Za maðarsku književnostništa ne znaèi uspjeh mojegaromana.Što za tebe znači mađarskaNobelova nagrada za književnost?– Jako sam se veselio,Kertészova knjiga u svakom jepogledu zaslužila Nobelovunagradu, a i on kao osoba bioje izvrstan izbor. MaðarskaNobelova nagrada dobra je zasvakoga, èak i za onoga koganajviše boli.Protiv dosadeTrenutačno si u Njemačkojna stipendiji. Čini se da mnogiMađari dobivanju njemačkestipendije. Ima li nešto posebnoizmeđu Nijemaca i Mađara?– U prošlim stoljeæimaNijemci i Maðari èesto su živjeliu zajednièkoj domovini, avrlo je èesta bila i dvojeziènost,jer je u Monarhiji i država biladvojezièna. Naši djedovi i bakedopisivali su se na njemaèkom,i dan danas postoji u maðarskojposeban njemaèki dijalekt.Obje nacije mnogo su izgubileu dvadesetom stoljeæu što rezultiranekom zajednièkom sviješæuna kojoj se može graditi.Maðarsku književnost najboljei najviše prevode na njemaèki.Možda su to neki od razloga.I naravno, jako smo dobri.Jednog Ziláhyja su uJugoslaviji već prevodili, u nekimrepublikama bio je uvršten i uredovnu školsku lektiru. Hoće lise to dogoditi i s drugim?– Veæ se dogaða. U Beograduje Rende izdao moju knjigu.Neæemo se natjecati s Lajosem.Cool ti je web stranica. Što mislišo marketingu u književnosti.Billboardi ili ipak klasična čitanja,za reklamu.– Stranica se polako popunjava,to je work in progress.Dobra stvar je da tamo dobijemmnogo informacija. Mislim daknjiževnost treba i marketinškiplasirati, ako ne želiš prodavatinamirnice ili se kompromitiratiintelektualnom prostitucijom.Ako je pisanje tvoj posao, zaštone moæi živjeti od njega.Ima dosta otkad sam zadnjiput održao klasièno èitanje, noto me ne èini revolucionarom.Jednostavno ne želim da mipostane dosadno.*Ostale informacijewww.zilahy.netéter Zilahy, rođen je 1970. godine u Budimpešti. Predavaoje književnost na Sveučilištu u Budimpešti od 1995.do 1998. godine. Od 1997. do 1999. godine uređujeLink Budapest, Internet časopis za suvremenu književnostna engleskom i mađarskom. Od 1998. radi kao urednikJAK internacionalne edicije. Kratke priče bave se njegovimputovanjima od Sydneya do New Yorka, te od Cape Towna doSt. Petersburga. Njegovu najnoviju knjigu, Zadnji prozor žirafa,u kojoj se nalaze i Zilahyjeve fotografije, objavio je 1998. i 2000.godine Ab Ovo izdavač. Dosad je prevođena na 11 jezika. Premaknjizi je adaptirana i radio-drama koja je osvojila prvu nagradumađarskog radija. Ubrzo se pojavio interaktivni CD-ROM koji suugostile prestižne izložbe poput Crossing Border u Amsterdamu,Adelaide International Festival te Mediaterra Festival u Ateni.Život bez menePéter Zilahyaš strah je neosnovan. Kuæa je prazna, samosu žene i djeca ostali doma. Sjene eukaliptusana bijelim zidovima. S ulice dopiredahtanje uspavanih magaraca. Prije jedno polasata netko je kroz prozor izlio kantu vode. Bubegmižu prema tamo.Veæ prvoga dana su me prihvatili, èak sam iberbersko ime dobio:SHI-KI-CHAK – “koji je svugdje kod kuæe”.Reci: Salaam, i stavi ruku na srce, ako ulaziš ukuæu pravovjernika. Neæu se pridružiti: SH-KI-CHAK mozak, SH-KI-CHAK faca, umjetnik prerušavanja.Nosim odjeæu Berberina.Charlie je dvaput okrenuo kljuè u bravi.Odzvanjajuæim koracima šeæe gore-dolje. U rucimu nož. Njime vesla, od zida do zida. Jednom suga u Pakistanu skoro æopili – po èetvrti put poèinjeispoèetka, oštrica bljeska kako on gestikulira.Baš je prao zube, kada je zaèuo šum izvana, otadga uvijek nosi sa sobom. Prekriva lampu – æelavaglava u silueti sjajnoj od graški znoja – i oštrim,njegovu graðu negirajuæim falsetom objašnjavada èovjek nikada ne može biti dovoljno. Napalisu ga iznenada, više njih, pobjegao je kroz prozorkupaone. Iako redovno igra squash i ima 195 cm.Ustvari je Nijemac, ali neka ga ja samo zovemCharlie, tako je navikao (Karl). Imao je sreæe i utome, što je bio obuèen, i kod sebe je imao putovnicu,njemaèku, to uvijek dobro doðe, inaèe sadane mogao ovdje sjediti, sa mnom za istim stolom.Udahne.Spazili su ga veæ na stanici, potplatili su portira,tri smrdljiva pedera, ciljali su na njegovustražnjicu, kaže, po èetvrti put potpuno istim rijeèimai naglaskom. “Mora da su bili oèajni” – pokušavammu olakšati teret, ali humor se odbijaod njega, zna on što se ovdje dogaða, i zna on partrikova koji æe ih iznenaditi. Samo neka probaju.Mjesec nad oazom. Deve nervozno sopæumeðu palmama, kreæemo se prema otvorenomterenu. Lišæe datulja bocka, kada stignemo meðubrda, krv u prugama curi niz bok moje deve.Vruæina blagotvorno zaglupljuje. Bol nimalo neboli. Èitav mi se dan odigrava pred oèima: delfiniiza broda, obala Afrike, vreva na ulicama, jednoogromno drvo duda, sultanova palaèa, štala zadvanaest tisuæa konja, ruka starca – kao ispresavijaninovèanik od tanke kože, koji se svaki èasmože nepovratno raspasti, na obali prodavaèevekuæe, kojoj prozori gledaju samo na more. Kakoiza rešetaka škilji pod svojim turbanom i èeka, dasklopi najbolji posao svog života. Deva mi plešeu stranu, dospijevamo meðu kamenje. Vodiè jeproklinje, trese joj uzdu, opali je štapom. Izdalekanas prate hijene, jedna od njih glasno grohoæe.Stajemo piti premda nisam žedan.Šifrirano zakucam, Charlie proviri, nesiguranje zbog moje odjeæe. Kao da time odajem da seprilagoðavam, a uz to se oèigledno i dobro osjeæam.Oni u zoru brišu: vlakom u Tanger, pa natragu Španjolsku, kaže, i zatvori svoj švicarski nož.“Èuj, s tim se stvarno može nekoga povrijediti?”– pitam sumnjièavo. “Iskljuèivo èovjeka” – naglašavakraj rijeèi, kao netko tko ne živi od ispraznihprièa. Nema povjerenja u mene, ali bar me se neboji, neæe mi u samoobrani noæas odsjeæi grkljan.Pokušavam ga shvatiti ozbiljno – neka vidi: s njimsam, leða o leða. “Ove metalne stolice bismo mogliunijeti u spavaæu sobu, dobro bi poslužile akobi došlo do hrvanja.” (ili kao vješalice) “Odliènaideja” – kaže moj general, pa se povuèemo u sklonište.Zbog dosadnih balegara i škorpiona ulogorujemose jednako daleko i od stijena i od osamljenihpalmi. To su nam i orijentirne toèke, ako bi vjetarnoæas otpuhao pijesak dalje, a nas ostavio tamo.Tada, prema mom pratiocu, što je god moguæetreba privezati za sebe i držati se za devu. Zasadpuše ugodan, topli vjetar, tajine na koksu vri, deèkipišu dnevnik pri punom mjesecu. Sentimentalnoraspoloženje. Iznijeli smo uljanu lampu na dinuda bi nas pronašli Švicarci. Žive nekoliko dinadalje, obeæali su neko vino i travu nakon veèere.Stojeæi na tri noge, deve nas promatraju, “kaorode” – želio bih podijeliti, ali osjeæam se slabim.Jedna zatuli, možda na Mjesec – èetvrta joj jenoga i dalje nepokretna u zraku – klavir bi moždabio manje apstraktna asocijacija, ali baš bi takorazbila èaroliju koja vidljivo lebdi nad nama. Jedanod Amerikanaca više ne može izdržati i uz jecanjepriopæava da dosad pojma nije imao što je to nebeskisvod.Ne može se spavati. Charlijevi su na drugomkraju sobe. U jednoj ruci drži zadrijemalu curu, au drugoj nož. Uistinu se uhvatio za njega. Svjetlo,iz sigurnosnih razloga, naravno, gori. Charlie megleda, ja ga u tišini mrzim. Na moje nesigurnonapipavanje u pravcu prekidaèa odgovor je uvijekisto moleæivo, a ujedno i prijeteæe mrmljanje.Bojim se, preæi æe na mene taj njegov smrtnistrah. Iskaèem iz kreveta. Nagli pokret ih uzdrma.Gledaju uplašeno, ali odluèno, kao divlje zvijeristjerane u kut. Još jedan korak i skoèit æe namene. Pokušavam se smijati, ali ne djeluje. Idem,prošetat æu malo, ovdje se ne može spavati, kažem,odgovor ne dolazi. Nabacim na sebe džilabu,kukuljicu navuèem na glavu, i dalje me gledajuširom otvorenih oèiju. Sada sam veæ potpuni stranac.Abdul organizira tulum, javio mi je popodne,u pukotinama gradskih zidina kokodaèu èiope.Ulièicom dolazim do trga i prièekam dok mi seoèi ne priviknu na vrevu: magareæe zaprege, žmigaviskuteri, stari francuski auti. Ne trkne menijedan neosvijetljeni bicikl, upadam na tržnicu.Velikom žlicom miješaju puževe, èinele i gajde,akrobati i fakiri, ljudi zmije i varalice sa svojimèudesnim serumima. Krvave ovèje glave pod stolompored ražnja, tu i tamo gacam kroz krv i mlijeko,netko mi na uho šapne: “Anglais? Francais?Italian?”. Podmeæe mi nogu, prima me za ruku.Oslobodim se, u ovoj gužvi uzalud ga pokušavampratiti. Nek’ kupim nakit, nek’ kupim vino, ulje,školjke, kolu. Vrti mi se, u lice mi se smiju gadnausta bez zuba, na zubarskom pak stolu stotinezuba svih velièina, trofej i potpis. Jedan staracglasno i raštimano gudi, skoro padam na njega,kasno ga primjeæujem, pored njega guštere velièineruke prodaju u krletki, jedan mi plazi svoj dugi