festival europske kratke priče - Zarez

26 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival europske kratke pričePéterZilahySlikovni rječnik diktatureobzirom na to da je razlogovome intervjuu Festivaleuropske kratke priče, štoprema tvome mišljenju značieuropska kratka priča u usporedbis ne-europskom npr.? Što je smađarskom kratkom pričom?– Mogao bih reæi da nemampojma i negodovati kako uopæejedna književna vrsta može bitigeografsko pitanje, ali radije æuprobati odgovoriti. Izraz kratkaprièa, koji koristiš, vjerojatnoupuæuje na short story, što se uMaðarskoj zove novela, a popularnaje i dan danas. Postoje zemljeu kojima kratka proza nijeu modi i svaki knjiški moljacèita opsežne romane, ali novelase pojavljuje i kod amerièkihautora, npr. Raymond Carverutjecao je na mnoge europskepisce. Što je europsko u novelijednako je teško reæi kao i štoje amerièko u ratu. Granice blijedejer književne vrste, a i pisci,mnogo putuju u posljednjevrijeme. Èini se da tržište nijeslomilo novelu, onda joj ono inije potrebno.Druga rijeè koja se može pojavitikao naziv književne vrsteje: prièa. Prièa na maðarskomznaèi da netko preprièava jedandogaðaj. Izraz se u devedesetimapoèinje koristiti najvišekao suprotnost teksta, daklesuprotstavljeno postmodernispomenuta proza rijetko kaovodeæu liniju ima princip prièe.Preciznije, tako nazivamo oneprièe koje imaju poèetak i kraj,a sustav aluzija dopušta da udjelu uživaju i èitatelji koji uknjiževnosti nisu baš doma.Otvorene granice žanraU današnjim “multimedijalnimvremenima” što značiknjiževnost? Iz tvog romanarječnikaPosljednji Prozor-Žirafanastao je i četverojezični multimedijalniCD ROM, time siujedno i prvi u Mađarskoj kojikombinira književnost s mogućnostimamultimedija. Pokloniksi toga ili je to bio samo jedan odtvojih mnogobrojnih eksperimenata?– Navodnici u pitanju potpunosu opravdani jer neživimo u “multimedijalnimvremenima”. Bar ne u Srednjoji Istoènoj Europi. Književnostse trenutaèno ne kreæe premaeksperimentalnim formama,a novi mediji nisu postali prihvatljivaknjiževna sredstva.Pokušaji slièni mome pojavljujuse samo kao senzacija i nemajudirektan utjecaj na književniživot. Posljednji Prozor-ŽirafaCD-ROM pionirsko je djelouspješnog spajanja književnostii multimedija ne samo u Europinego u cijelom svijetu. Pojavilesu se nove semantièke domene,koje se publici mogu najboljepredati u obliku performansa,ili možda eksperimentalnogkazališta. CD-ROM koji je dosadprikazan u više od dvadesetzemalja dokazuje da je publikaotvorena za stapanje multimedijai književnosti, ali publikane dolazi samo iz književnihkrugova i time se otvaraju vratai onima koji su prije toga jedvabili u dodiru s književnošæu.CD-ROM je bio golem projektod dvije godine i na kojemje sudjelovalo više od 40 ljudi.Za to sigurno neæu imati snageu bližoj buduænosti. Roman nakojem sad radim ne sadrži slikei neko vrijeme ne planiramsliène interaktivne radove, aliparalelno radim na više likovno-umjetnièkihprojekata, iu buduænosti æu takoðer imatiizložbe na razlièite teme.Zbirka pjesama Kip ispodplahte spreman na skok izašla je1993. Jesi li otada pisao stihove?U čitanci za VII. razred postojijedan tvoj sonet. Soneti baš i nisukarakteristični za tebe?!– Da, pišem, i sonet samnapisao poslije toga. Dio mojihtekstova je snažno lirski,kao što postoje i moje lirskefotografije. Uvijek sam tražioprijelaze izmeðu vrsta i formi,iz pjesnièkih formi mnogo samnauèio, što se oèituje i na mojojprozi. Nakon zbirke, stihovimi uglavnom upadaju u prozu,dogaða se da se mogu samipo sebi izdvojiti, kao pjesme.Meðu njima par ih je prevedenona mnoge jezike. Zbirkapjesama, kao vrsta me veæ nekovrijeme ne zanima, èini mi seisforsirana, pogotovo s obziromna to da nikada nisam radio uciklusima, nego se svaki stih razlikovaood ostalih. Èinjenica jeda konkretne stihove, i formomstihu sliène, pišem samo ponarudžbi. Tako je i sonet, kojije dospio u èitanku, nastao nanarudžbu Partija Nagyja Lajosa.To je moj jedini sonet.Gdje možemo čitati tvoje novele?– U Maðarskoj posvuda:u èasopisima, antologijama,dosta ih ima i na netu. Knjigudosad još nisam napravio odnjih. Par komada može se tui tamo naæi i na engleskom, ana jesen mi izlazi jedna zbirkaPetra TkalčecOsnovna ideja bila je da jediktatura sve tretirala kaodjecu, ne samo mene nego imoje roditelje, baku i djedatakođer, zato se slikovni dječjirječnik činio idealnom formomza diktaturu kao temuNe živimo u“multimedijalnimvremenima”. Bar neu Srednjoj i IstočnojEuropi. Književnostse trenutačnone kreće premaeksperimentalnimformama, a novimediji nisu postaliprihvatljiva književnasredstvana njemaèkom, sastavljena odtekstova koji se nekako vežuuz Njemaèku ili uz broj tri. Itaj izbor otvoreno interpretiragranice žanra, s obzirom na toda za vrijeme pisanja nisambaš uvijek pazio kamo se mogusvrstati ti redovi: u kategorijulirike, proze, fikcije ili dokumenta.Život bez mene nastao je takoðerpo narudžbi, kad sam jošbio iskljuèivo pjesnik. Izvornoje krenuo kao dnevnik, kasnijese pomakao u smjeru eseja, ana kraju je to postala moja prvanovela u životu.Biti književna zvijezdaKojim piscima ili knjigama seuvijek vraćaš?– To je pitanje raspoloženja,mijenjaju se godišnje, kao odjeæa,dužina kose ili jela koja volim.Ne želim pisati listu, i neobièavam, jer bih sigurno nekogaizostavio. Imam velik apetiti sve me zanima, volim èitati ifilozofiju i znanstvene radove,ako imam vremena. I još više,ako vremena nemam.Mladi europski pisci kratkopričaši!Pisci malih jezika! Kolikopoznaješ hrvatske pisce?– Uglavnom poznajem hrvatskepisce, mlade takoðer.Posljednje odlièno štivo bila jeknjiga Roberta Perišiæa, kojusam uredio na maðarskom. Nepostoje mali jezici, samo maledržave.Da. Napokon se događa neštona tom planu. Postoji li u mađarskojinteres za hrvatsku, anaravno i ostale južnoslavenskeknjiževnosti?– Interes postoji, ali prije odtiska i emigracije, nego od prosjeènogèitatelja. Mogu se èitatidobre recenzije ili èuti odlièniintervjui na radiju, ali to ne rasprodajeknjige. Pravi èitateljskitabor je nekoliko stotina ljudi.Ako se nešto dogaða, to je zatojer postoje fondovi koji podržavajutih par stotina entuzijasta.U svakom sluèaju, mnogi znajuda je južnoslavenska književnostdobra.A koga bi od mađarskih pisacamogao preporučiti hrvatskimčitateljima? Koga bismo trebaliprevoditi, osim tebe, naravno?– Koliko znam, nedavno jeizašla knjiga prièa živuæih maðarskihpisaca u kojoj su biladobra imena, vidio sam sadržaj.Iz toga se naveliko može birati.Na primjer, u njoj ima mnogodobrih autora po imenu Lászlo.Kako je sve to uopće počelo?– Jako kasno, stihove sampoèeo pisati prije mature, s 18godina. Prije toga mi nije nipalo na pamet, roditelji su odmene željeli uèiniti ozbiljnogèovjeka, nisam imao umjetnièkeambicije, izuzevši jednoljetno popodne kada sam imao14 godina, ali u to sada ne bihulazio. Da sam postao pisac,osjetio sam prvi put kada mi jedrugi put izdana jedna knjiga.To je znaèilo da me èitaju. Pisacje u maðarskom rijeè od trislova, kao seks. Volim rijeèi odtri slova.Kako živi jedan mađarskiintelektualac/umjetnik?– Dotle još nisam stigao.Mogao bih reæi, vrijedno zavisti.Može li jedan mađarski pisacbiti zvijezda? Jesi li ti zvijezda?– Biti zvijezda u književnostinije isto kao kada jeèovjek rock-muzièar. I èak iako nekoga objave na više oddeset jezika, to još ne znaèida ga ima posvuda. Hrvatskiuspjeh ponekad ne znaèi ništau Srbiji, uspjeh u Argentini neznaèi ništa u Brazilu. Maðarskeknjiževne veze izvan Europesu siromašne, uspio sam probititaj zid. U zadnje vrijemepozivaju me na sve strane, ali uveæini sluèajeva ne mogu otiæijer mi ne bi ostalo vremena zapisanje, dakle 80% moguænostine mogu niti iskoristiti. Bitizvijezda u književnosti znaèizavršavanje posla pisca, malo ihto preživi. Veæ krajem sijeènjaunaprijed znaš kojeg dana ugodini æeš biti u kojoj zemlji,i najviše što možeš uèiniti jeodbiti par nastupa, ali novi višene mogu doæi. To vodi do noveinterpretacije izraza osobneslobode i slobodnog vremena.Da poènem sad demonstrirati?Zvijezda sam. Maðar sam.Dakle, da.Tišina u Istočnoj EuropiNegdje sam pročitala anegdotuGábora Németha o Papinu posjetuBudimpešti. Parafraziratću: dakle, kada je Papa izašao naterasu oslanjajući se na ruku jednogsimpatičnog mladića, jedanjapanski turist upitao ga je tko jeonaj s ljubičastom kapicom poredZiláhy Petija.Ne, dotièni turist bio jeJužnokoreanac.Gábor Németh isto tako je rekaoda Ziláhy ne poznaje ni Bogani čovjeka. Što to znači?– Ne poznaje ni Boga nièovjeka; znaèi da je neovisan ida se ne prikljuèuje ni trenutaènimni naizgled stalnim moæima.Dopusti da dodam, èitajteGábora Németha, izvanredanpisac.A još i to, da sam s N.G.mnogo bliskiji nego s Papom.Prodemonstrirao si cijeluistočnu Europu, nedostajalo ti jeuzbuđenja kod kuće? Ili si išao iz