festival europske kratke priče - Zarez

24 V/104, 8. svibnja 2,,3.festival europske kratke pričeNe počnemo li svi preispitivati dane strukture stvari, sa svim onim intelektualnim, strastvenim, političkim, razumnim idemokratskim što imamo, onda smo sjebani jednako koliko i jadni ljudi što krvare u Irakuje to moguæe. Sviða mi se što su oneja/ti prièe skoro bezrodne (prièe A. S.kojima su likovi ja i ti – na engleskomspolno teže utvrdljivi, op. M. S.).Tako se svatko može osjeæati njihovimdijelom. Ali te prièe takoðer imajuzaèkoljicu – tj. ako ne znaš kojeg samspola i èitaš prvu prièu u zbirci FreeLove ili prièu pod naslovom Blank Card,do kraja prièe ne znaš da su oba glavnalika žene… Koliko æe ti trebati dok neshvatiš da je djevojka/žena ona kojaprièa? I što to èini tvojim pretpostavkamao ljubavi, prièi, autoritetu, pa èaki tvom poznavanju sebe kad ti jednompostane jasno?Ne svrstavam se u kategorijeBudući da je seksualno uvijek političko,koja je tvoja politička pozicija?– Najvažnija stvar je to da se nesvrstavam u nikakve kategorije. Uz tosam lezbijka, Škotkinja, dešnjakinja,socijalistkinja, posrnula katolkinja iimam smeðu kosu. Ali kad se sve zbroji– slušaj, ne svrstavam se u kategorije.Sadržim mnoštva. Kao i svi mi. To jemoj politièka, a uzgred i omiljena seksualnapozicija.Što nas dovodi do očitog, onog što samte trebala pitati odmah na početku: kakoovaj Bushev rat utječe na tvoje mjestospisateljice?– Kao osobu me razbješnjuje. Kaospisateljicu me èini još sigurnijom daako svi ne poènemo preispitivati danestrukture stvari sa svim onim intelektualnim,strastvenim, politièkim, razumnimi demokratskim što imamo, ondasmo sjebani jednako koliko i jadni ljudišto krvare u Iraku.Kao javna osoba, koristiš li svoj glas zaneku vrstu političkog aktivizma?– Uvijek æu govoriti kad mogu.Nisam bog zna kakva glasnogovornica,takva sramežljiva i pomalo dosadna, i jerme se tako lako strpa u ladicu i odbacikao ženu, lezbijku (i to prilièno èudnui nalik trolu), ali poznajem silnu snaguprave rijeèi na pravom mjestu u pravovrijeme.Misliš li da ti (kao intelektualka ijavna osoba) imaš odgovornost djelovati/reagirati?– Neprestano.Kako pisac reagira/djeluje?–Piše iz petnih žila. Èini druge stvarimoguæima. To je ono bitno što umjetnostradi, kad dobro funkcionira.Glasovi protestaKakav je stav Škotske prema čitavojstvari i postoji li uopće neovisni stavŠkotske?– O, stav je dobar i jak i anti. Prvogsvibnja su izbori za škotski parlament.Ljudi u Škotskoj koji su protiv rata (priliènoveliki broj) æe svi pobjesnjeti naškotsku laburistièku stranku zbog podrškeBlairovu ratu i mislim da æe doæi dovelikog prelaska u Škotsku NacionalnuStranku i vrlo uzbudljivu novu škotskuSocijalistièku stranku. Automatskiškotski stav, premda i Škotska pati odteškog uroðenog rasizma, je još uvijekusmjeren prema demokraciji, pravednosti,socijalizmu. Svi znaju da ovaj ratnije pravedan, što je najvažnije, èak ibez svega drugog. U Engleskoj takoðerpostoji golema antiratna struja, ali otkadsu krenuli u Irak, novine i mediji su sepovukli: prekasno je, naši deèki, itd. itd.Bila sam na sva tri londonska prosvjeda,prvi je bio golem, drugi je bio priliènovelik, treæi ove subote je bio mnogomnogo manji i mnogo podjeljeniji okoIzraela/Palestine. Ljudi sad za iraèkirat misle da je prekasno – smatraju gagotovim/trijumfom (zaboga!). To jeodvratno. Moja zastupnica u parlamentuto dobro zna – dala je otkaz. Gomilaljudi je ljuta diljem Velike Britanije.Hvala Bogu.Univerzalna pričaAli Smithio jednom neki èovjek koji je prebivao kraj mezarja.No, dobro, okej, nije baš uvijek bio èovjek, uovom sluèaju bila je žena. Bila jednom neka žena koja jeprebivala kraj mezarja.Iako, ruku na srce, nitko više baš ne koristi tu rijeè.Svi kažu groblje. Niti itko više govori prebivati. Drugimrijeèima:Bila jednom neka žena koja je živjela kraj groblja.Zapravo ne. Bila jednom jedna žena koja je živjelakraj – ne, u – antikvarijatu. Živjela je u stanu na prvomkatu i vodila je duæan koji se prostirao èitavim prizemljem.Tamo je sjedila, dan za danom, meðu lubanjamai kostima rabljenih knjiga, hrpa i polica knjiga koje su seprotezale svim dužinama i širinama dugih, uskih prostorija,meðu hrpama koje su se njihale nestabilne poputtornjeva bez temelja, prema ispucaloj žbuci stropa. Iakosu im presavijene, zgužvane ili još uvijek ravne hrbateizbijelile godine anonimnog, davno ugaslog svjetla, svakaje od njih nekoæ bila nova, kupljena u knjižari punojsjaja drugih novih knjiga. I sada je svaka od njih bilaovdje, i za svaku bi se moglo naæi previše razloga kad biu pitanje došlo kako je završila ovako utopljena u knjiškuprašinu vidljivu u zraku u kojem je ovog zimskogdana sama sjedila ta žena osjeæajuæi posvuda oko sebenjezin teret, teret korica sklopljenih preko milijunastranica koje možda nikada više neæe ugledati svjetlo.Trgovina se nalazila u jednoj zabaèenoj ulici izvancentra malenog seoca koje je ljeti posjeæivalo malo turistai u kojem je posao znatno opao od 1982. godinekad je Kraljica majka, naizgled slabašna i pridržavajuæišešir na glavi zbog vjetra, presjekla vrpcu na zaobilaznicikoja je pristup gradu uèinila puno bržim, a stajanjeu selu prilièno teškim. Zatim se zatvorila banka, a nakoncu i pošta. Radio je i duæan sa živežnim namirnicama,ali veæina je ljudi vozila šest milja do supermarketa.Supermarket je takoðer držao knjige, ali jedva pokoju.S vremena na vrijeme netko bi ušao u antikvarijattražeæi nešto za što je èuo ili èula na radiju ili televizijiili proèitao u novinama. Obièno bi se žena iz duæanamorala isprièati što to nema. Na primjer, sad je bila veljaèa.Nitko veæ nije bio u duæanu èetiri dana. Tu i tamo,knjiška tinejdžerka ili tinejdžer, silazeæi u pola èetiri izškolskog autobusa koji je vozio izmeðu sela i grada, znalibi stidljivo gurnuti vrata duæana i naviriti se s onomvrstom zadovoljstva koju možete primijetiti èak i s leða,u ramenima, leðima i kutu pod kojim glava osobe gledabeskonaèna obeæanja knjiga. Ali to se veæ neko vrijemenije dogodilo.Žena je sjedila u praznom duæanu. Bilo je kasnoposlijepodne. Uskoro æe pasti mrak. Gledala je muhuu izlogu. Bilo je još rano doba godine za muhe. Letjelaje u kolebljivim trokutima, a onda se spustila na VelikogGatsbyja F. Scotta Fitzgeralda ne bi li se osunèala na kasnomzimskom suncu što je sjalo.Ili, ne. Èekajte:Bila jednom jedna muha koja se nakratko odmorilana staroj mekoukorièenoj knjizi u izlogu antikvarijata.Zastala je tamo na trenutak topline prije nego što seponovno vine u zrak što æe uèiniti svaki tren. Nije bilarijeè ni o kakvoj posebnoj vrsti muhe ili muhi s nekimzanimljivim imenom vrste – na primjer grabljivica,ubojica, bumbar, debeloglava muha, buha, bodež muha,dugorila muha ili zujara. Nije èak bila rijeè ni o stršljenu,obadu ili mušici. Bila je to obièna kuæna muha, muscadomesticus linnaeus, iz porodice diptera što znaèida ima dva krila. Stajala je na korici knjige i udisala zrakkroz pore.Polegli su je kao jaje u manje od milimetra dugojgrudici gnoja na imanju udaljenom milju i pol i postalaje beznoga liènika, stvorenje koja se hrani na gnoju ukojem je bila polegnuta. Zatim se to stvorenje, buduæida je dolazila zima, golom snagom mišiæa izmigoljilogotovo èetrdeset metara daleko. Tamo je spavalo gotovoèetiri mjeseca u šupljikavim temeljima zida ispod nekolikostopa naslaganog sjena u štaglju. U èaroliji blagogvremena prošlog je vikenda razbilo vrh svoje kukuljice iizvuklo se van, sada kao šest milimetara dug kukac. Podstrehom štaglja raširilo je i osušilo krila èekajuæi da mutijelo oèvrsne na neoèekivano proljetnom zraku što jestigao s Baleara. Tog se jutra kroz pukotinu u krovu štagljapridružilo ostatku svijeta, a onda leteæi lijevo desnoprešlo više od milje u potrazi za svjetlom, toplinom ihranom. Kad je žena koja je bila vlasnica duæana, otvorilakuhinjski prozor da istjera paru od kuhanja ruèka,uletjelo je u kuæu. Sada je luèilo i bljuvalo, što muheinaèe rade kad se odmaraju na površini razlièitih stvari.Istini za volju, to ono je malo neprecizna rijeè, jer jeto bila ženka koja ima duže tijelo i crvene proreze oèijupostavljene šire od mužjaka. Svako joj je krilo bila tanka,savršena, osjetljivo prokrvljena membrana. Imala je sivotijelo i šest nogu, svaku s pet gipkih zglobova, a siæušnedlaèice prekrivale su joj cijelo tijelo i noge. Lice joj jebilo prošarano grimiznim i srebrnim prugama. Duga sujoj usta imala spužvasti završetak za upijanje tekuæine iotapanje èvrstih tvari poput šeæera, brašna ili polena.Rilcima je upijala sliku glumaca Roberta Redforda iMie Farrow na naslovnici Penguinovog izdanja VelikogGatsbyja iz 1974. godine. No, kao što biste i sami pomislili,tu je bilo malo toga zanimljivo za jednu kuænumuhu koja se hitno mora nahraniti i izleæi jajašca, kojaje sposobna nositi preko milijun bakterija i prenijeti sveod obiène dijareje do dezinterije, salmonele, tifusnegroznice, kolere, polimijelitisa, antraksa, gube do tuberkuloze,i koja osjeæa da æe je u svakom trenutku grabežljivacuhvatiti u svoju mrežu ili æe je nasmrt zgnjeèitilopatica ili æe, ako sve to preživi, svakog trena postatitako hladno da æe biti lišene života i ona i svih desetgeneracija koje ove godine može pokrenuti, svih devetstotina jajašaca koje æe moæi poleæi ukaže li joj se prilika,onih prosjeènih dvadeset dana u životu prosjeène,obiène kuæne muhe.Ne, èekajte. Jer:Stajalo je jednom Penguinovo izdanje klasiènogamerièkog romana F. Scotta Fitzgeralda Velikog Gatsbyjaiz 1974. godine u izlogu tihog antikvarijata u selukojeg je posjeæivalo malo ljudi. Imalo je stotinu osamdeseti osam paginiranih stranica i bilo je dvadesetoPenguinovo izdanje tog romana – samo 1974. godinereprintano je tri puta, a tu je popularnost dijelom stekloi zahvaljujuæi ekranizaciji romana koja je snimljena istegodine u režiji Jacka Claytona. Naslov izdanja, nekoæsvjetložut, izgubio je veæinu svoje boje i prije nego štoje dospio u duæan. Buduæi da je knjiga stajala u izlogu,izblijedjela je èak i više. U kadru iz filma što se nalaziona njoj, ukrašenom okvirom iz dvadesetih, bili su RobertRedford i Mia Farrow, zvijezde filma koje su takoðerpoprilièno izblijedjele, iako je Redford još uvijek biodotjeran s onom svojom golferskom kapicom, a Farow jeu šeširu jako obješenog oboda pristajala sepijastom efektukoji joj je sluèajno donijelo kretanje sunca i svjetlana staklu.