Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću

Petar KorunićEtnički i nacionalni identiteti u Hrvatskoju 19. i 20. stoljećuPrema uobičajenoj formuli stav identiteta glasi: A=A. Taj stavvaži kao vrhovni zakon mišljenja. Za koji trenutak ovaj ćemo stavpokušati promisliti. Jer s njime bismo htjeli iskusiti što identitetjest. /.../. Kao zakon mišljenja stav važi samo ako je on zakonbitka, koji glasi: svakom biću kao takvom pripada identitet,jedinstvo sa samim sobom.M. Heidegger, Kraj filozofije i zadaća mišljenja,Zagreb, 1996., 285.1. Fenomen etničkoga i nacionalnog identitetaKada proučavamo fenomen etničkoga i nacionalnog identiteta,valja pobliže upoznati ta dva bliska, a ipak različitapojma i entiteta: prvo, etnički, koji stoji uz etničke skupinei zajednice te etnički identitet, i, drugo, nacionalni, kojinastaje uz naciju, nacionalnu zajednicu, nacionalizam inacionalni identitet. Važno je uočiti razliku između ta dvapojma (etničkoga i nacionalnog), te dvije zajednice (etničkei nacionalne) i ta dva kolektiviteta i identiteta (etničkoga inacionalnog). Na njima je konstruirana kulturna i etničkaraznolikost (pluralizam) kod svakog naroda. Ti su pojmovi ientiteti, ta stanja i ti odnosi neobično važni i za povijesthrvatskog naroda od srednjega vijeka do suvremenosti. Natoj spoznaji gradimo znanstvene modele i istraživanja.

78Etnički i nacionalni identiteti u HrvatskojPrvo, nema sumnje da su i etničke skupine i zajednice(etnije) te etnički identiteti trajno povezani sa čovjekom iodnosima među ljudima. Nalazimo ih u svim regijamasvijeta od prapovijesti sve do suvremenosti. Od kadaznamo za povijest čovječanstva, o čemu svjedoče arheološkinalazi, materijalna kultura i pisani dokumenti, svugdjenailazimo na kulturnu i etničku raznolikost. Prema tome,kulturna i etnička raznolikost (pluralizam) nije danas ništanovo: to stanje postoji u prošlosti i u suvremenom svijetu.Pritom polazimo od teorema, koji je lako dokazati, da suetničke zajednice (prvobitne protoetnije i etničke skupine) ietnički identiteti prema svom postanku starije povijesnepojave od nacija i nacionalnih identiteta. Jer su nacije,prema svojoj suvremenoj organizaciji, i nacionalni identitetimoderni fenomeni koji se izgrađuju u epohi moderne imodernoga građanskog društva: u 19. i 20. stoljeću. Štoviše,i nakon izgradnje moderne nacije, unutar njezinecjelovite političke zajednice i nacionalne države, postoje idalje se izgrađuju i subetnije i subkulture te etnički identiteti.O tome postoji obimna građa u prošlosti i danasgolema literatura u svijetu. To je sada u svijetu predmetsustavnih istraživanja.Tako je bilo i na etničkome i političkom prostoru hrvatskognaroda od njegova doseljenja na teritorij rimske Dalmacijedo danas. Npr., u 19. i 20. st., u razdoblju izgradnjemoderne hrvatske nacije, unutar hrvatskih pokrajina, uzhrvatski narod koji se na tom prostoru organizirao i razvijaokao dominantna etnija, postoji više subetnija i subetničkihskupina te njihovih subkultura: austrijsko-njemačka, češka,mađarska, njemačka, romska, rumunjska, slovačka, slovenska,srpska, talijanska, židovska i druge. Sve zajedno(hrvatski narod i sve druge subetnije) čine stanovništvo

Petar Korunić 79Trojedne Kraljevine (Hrvatske, Slavonije i Dalmacije), tvorekulturnu i etničku raznolikost (pluralizam) te se nalaze uveoma složenoj kulturnoj i socijalnoj interakciji. Njihovevišestruke međusobne odnose i veze, a napose kulturne,etničke, privredne, političke i socijalne interakcije, jošnismo temeljito istražili, a svakako ne s gledišta suvremenihznanstvenih modela i s interdisciplinarnoga gledišta.Drugo, i nacije i nacionalne zajednice i nacionalni identiteti,kao suvremene povijesne pojave, moderni su fenomeni.Nastaju i izgrađuju se u epohi moderne i modernoga građanskogdruštva kao moderni nacionalni kolektiviteti i,ujedno, kolektivni identiteti. Pojavljuju se u Europi potkraj18. st., s nastupom epohe moderne i početkom ostvarenjanjezina projekta, a izgrađuju se tijekom 19. i 20. stoljeća.Etničke i nacionalne identitete, kao dio širih društvenihidentiteta, možemo promatrati kao istraživačko područje,ali i kao model koji nam služi za orijentaciju u proučavanjudruštvenih odnosa u pojedinim sredinama u suvremenomsvijetu. Pritom, kako rekosmo, valja imati na umu dadruštvena, kulturna i etnička raznolikost, da tzv. kulturni idruštveni pluralizam postoji u svim vremenima i prostorima,ali da su sada, u novom vijeku, organizacija etnija i njihovimeđusobni odnosi posve drugačiji. Sada sve etnije (ietničke skupine i narod i nacija) imaju drugačiju društvenuorganizaciju i drugačiju ulogu u modernom društvu testvaraju posve drugačije vrijednosti u svim područjimaživota, a time i posve drugačije etničke, kulturne i društveneidentitete.

80Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskoj2. Znanstveni problemi istraživanjaKada je, međutim, riječ o hrvatskim prostorima, valjaodgovoriti na sljedeća pitanja: jesmo li temeljito proučilinastanak i izgradnju tih modernih fenomena - i izgradnjumoderne hrvatske nacije i hrvatskoga nacionalnog identitetai nastanak nacionalnog kolektiviteta?; jesmo li na tometničkome i političkom prostoru istražili višestruke društveneidentitete (društveni pluralizam) u njihovoj međuovisnostii, ujedno, kulturnu i etničku raznolikost (kulturni ietnički pluralizam) u prošlosti? Ne, još nismo utemeljili taistraživanja, još nismo te fenomene istražili na razinisuvremene znanosti.Nema sumnje da ni jedna povijesna pojava u našojprošlosti, napose u 19. i 20. st., nije izazvala toliko neizvjesnostikao što je određenje identiteta (osobnosti)hrvatske nacije. S tim u vezi, ni o jednoj povijesnoj pojavi udruštvenim znanostima, koje proučavaju različita područjaiz povijesti hrvatskog naroda, nije iskazano toliko istraživačkihlutanja kao što je to učinjeno u proučavanjuporijekla i integracije hrvatske nacije, a posebno u određenjunjezina odnosa spram drugih naroda, nacija i kulturana prostoru Srednje i Jugoistočne Europe.Sve, dakako, ovisi o tome kako promatrati izgradnju nacijei konstruiranje njezina identiteta unutar kulturne i etničkeraznolikosti. U većini se slučajeva polazi od gledišta daideja nacije te nacionalna svijest i nacionalizam prethodenaciji te da ideologije bitno utječu i na formiranje hrvatskenacije. Ali u tom slučaju, kada je riječ o 19. st., kadanastaju osnove moderne hrvatske nacije, taj stav izazivasilne probleme. Jer u tom razdoblju, uz hrvatski nacionalniprogram i hrvatstvo, suvremenici zastupaju ideologije ilirizma,južnoslavenstva, slovinstva, austroslavizma i slavens-

Petar Korunić 81tva, različite ideje i programe pravaštva, narodnjaštva,liberalizma, konzervativizma, klerikalizma, unionizma, federalizma,socijaldemokracije itd. Istodobno postoje i izgrađujuse brojni etnički identiteti u Hrvatskoj: identitetisubetničkih skupina i subetnija te njihovih subkultura. Ako,međutim, imamo na umu rezultate povijesne znanosti,onda je sigurno da taj problem još nismo i ne možemoriješiti. Problem je još složeniji ako polazimo od gledišta dasu i nacionalna svijest i nacija kao kolektivitet i nacionalizmii nacionalni identiteti trajne i nepromjenjive pojave, stvorenejednom za sva vremena. U tom se slučaju nalazimo upodručju ideologije, ali ne i u području kritičke znanosti.Pojava fenomena etničke obnove u suvremenom svijetu,kao i trajno prisustvo etničkih promjena i suprotnosti nasvim prostorima u prošlosti te, s tim u vezi, trajno prisustvoproblema istraživanja fenomena nacije i nacionalizma,potaklo je mnoge istraživače u društvenim znanostima dasvestrano prouče fenomen etničkoga i nacionalnog identiteta:njegove sadržaje, elemente i funkcije. Ta je temapostala veoma aktualna i, prema mišljenju mnogih istraživača(antropologa, etnologa, filozofa, historičara, historičaraumjetnosti, politologa i sociologa), danas prijekopotrebna. U suvremenoj je hrvatskoj historiografiji, međutim,taj problem gotovo posve izostao. To najbolje pokazuje1. kongres hrvatskih historičara, održan u Zagrebupotkraj 1999. i (u nastavku) početkom ljeta 2000. godine, s(glavnom) temom Hrvatski nacionalni i državni identitet ikontinuitet: od svih referata samo su četiri imala u naslovuriječ identitet, a u jednome je, i to uzgred i simbolično,raspravljano o problemu identiteta. Dakle, problem istraživanjanacionalnog, ujedno i etničkoga identiteta nije nipostavljen niti se o njemu raspravljalo. Još gore je stanje u

82Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskojsuvremenoj hrvatskoj historiografiji, jer u njoj ne nalazimo,ni za jedno razdoblje iz povijesti hrvatskog naroda, sistematskaistraživanja o problemu etničkog, nacionalnog ivišestrukoga društvenog identiteta. No, iako se u pogleduistraživanja tih identiteta na hrvatskom prostoru nalazimo, sgledišta društvenih znanosti, gotovo na početku, ipak otome imamo kako dovoljno izvora, tako i predradnji. Jer sutom problemu, u traganju za identitetom i porijeklomimena Hrvata i hrvatskog naroda, veliku pažnju posvetilemnoge generacije hrvatskih historičara. Usto valja imati naumu i dosadašnja obimna istraživanja iz područja hrvatskogjezika, književnosti, povijesti, arheologije, etnologije, povijestiumjetnosti itd.U posljednje je vrijeme ipak, kada je riječ o društvenimznanostima, nastao određeni pomak u istraživanju etničkogai nacionalnog identiteta te, ujedno, i u istraživanjurazličitih tipova identiteta uopće. Institut za migracije i narodnostiu Zagrebu organizirao je do sada dva znanstvenaskupa (11. lipnja 1997. i 20. ožujka 1999. godine) podradnim naslovom Etnički razvitak europskih nacija: Hrvatska– Europa, na kojima su svoja izlaganja imali mnogiistraživači iz različitih područja društvenih znanosti, a kojasu objavljena u tri zbornika radova: Etničnost, nacija, identitet:Hrvatska i Europa, Zagreb, 1998, Kultura, etničnost,identitet te Etničnost i povijest, Zagreb, 1999. Usto,pojavila su se još tri zbornika radova o tom problemu:Etnogeneza Hrvata, Zagreb, 1995., izlaganja sa znanstvenogskupa održanoga 1989. na Filozofskom fakultetu uZagrebu; Slovenci v Hrvaški, Ljubljana, 1995., izlaganjahrvatskih i slovenskih znanstvenika sa znanstvenog skupaodržanoga 1993. u Ljubljani; i Hrvati u Sloveniji, Zagreb,1997., izlaganja hrvatskih i slovenskih znanstvenika sa

Petar Korunić 83znanstvenog skupa održanoga 1996. u Zagrebu. Bez obzirana različiti pristup istraživača tom složenom problemu,različite poglede i različite rezultate istraživanja, kao irazličitu primjenu znanstvenih teorija i modela, za našu jesredinu to znatni pomak. Usto, u zbornicima se radovanavodi i obimna literatura, neophodna za svaki daljnji rad utom području.3. Teorijske i metodološke osnoviceEtnički i nacionalni identiteti, kao dio društvenih identitetauopće, kada ih promatramo i kao individualne i kaomoderne kolektivne identitete, valja istraživati najmanje natri međusobno povezane razine:1. Etnija i subetnija: na razini određene etnije (koja seorganizirala u narodnu i/ili nacionalnu zajednicu) i određenihsubetnija (subetničkih skupina unutar neke šire ilidominantne etnije), na razini, dakle, i kulturne i etničkeraznolikosti.2. Društvenih odnosa: unutar višestrukih društvenih odnosai stanja, na razini i/ili unutar nekoga određenog društva, tj.unutar konkretnoga društvenog sistema, društvenih stanja,društvenih struktura i tzv. društvenog pluralizma.3. Ljudskih i socijalnih interakcija: na razini međusobnihodnosa ljudi, odnosa koji se stvaraju i razvijaju u procesuljudskoga rada i djelatnosti, te razvoja svijesti, osjećaja,znanja i svestranih socijalnih interakcija.Prema tom modelu, kada i etnicitet i etnički identitet promatramokao proces, mnogostruki se društveni i etnički i/ilinacionalni identiteti izgrađuju, neprekidno razvijaju i transformiraju(1) unutar organiziranih etnija (narodnih ili nacio-

84Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskojnalnih zajednica) i subetnija, (2) na razini stalnih socijalnihpromjena, unutar društvenih odnosa i stanja, tj. unutardruštva, i (3) na razini međusobnih odnosa ljudi u procesusocijalnih interakcija. Na svim tim razinama, u međuovisnosti,unutar kulturne i etničke raznolikosti, ali isocijalnih interakcija, nastaje čitav niz okolnosti u kojima seizgrađuju različiti kolektiviteti ljudskih bića koji zajedno živei rade, djeluju i organiziraju se u etničke i narodne zajednicei moderne nacije.Tijekom tih stalnih promjena u epohi moderne, pod utjecajemsveobuhvatnih procesa modernizacije i integracijemodernog društva u svim područjima života, nastaju novepojave: uz individualne i skupne identitete, izgrađuju secjeloviti kolektiviteti i kolektivni identiteti: kulturni, politički,ekonomski, etnički, nacionalni itd. Sada se ti kolektiviteti,naročito etnički i nacionalni, konstruiraju kao cjelovitientiteti, drugačije nego li ikada do tada. Taj se etnički inacionalni kolektivitet sada organizira (unutar novoga političkog,komunikacijskog, kulturnog, obrazovnog i ekonomskogasustava) kao homogena cjelina i u modernomegrađanskom društvu, a putem nacionalnog suvereniteta,nastupa kao nacionalno jedinstveni entitet: preko tog kolektivitetanarod postupno izgrađuje nacionalno jedinstvo.Tada i etnicitet i nacionalni kolektivitet i kolektivni identitetvalja promatrati kao proces stalnih socijalnih promjena.Prema tome, u suvremenom svijetu, u epohi moderne imodernog društva, i društveni i etnički i nacionalni identiteti- koji se tijekom dugoga vremena izgrađuju kakounutar višestrukih međusobnih odnosa etnija (unutaretničke, narodne i nacionalne zajednice), tako i na razinidruštvenih odnosa i ljudske svijesti - nastaju i razviju se ikao individualna i kao kolektivna pojava. Do tada, do

Petar Korunić 85moderne i izgradnje modernog društva (građanskog,civilnog, kapitalističkog, industrijskog i postindustrijskoga),ne postoje kolektiviteti - ni kulturni ni politički ni nacionalni- kao homogene i jedinstvene pojave u tom obliku i na tojrazini.Drugim riječima, unutar zajednice (etničke, narodne, nacionalne,vjerske, političke, ekonomske, kulturne, obrazovneitd.), kada identitet promatramo unutar organiziranenarodne i/ili nacionalne zajednice, nositelji identiteta sadasu i pojedinci/osobe i razni skupine i kolektivi i cjelovitinacionalni kolektivitet. Isto tako unutar društva, kadaidentitet promatramo na razini složenih društvenih odnosa istanja, identitet nastaje kao individualna i kolektivnapojava: unutar društvenih odnosa i socijalnih interakcija,nositelji identiteta su i pojedinci/osobe i skupine i elite, ali ikolektivi i kolektivitet.Nacionalni kolektivitet (kao homogena i jedinstvenakulturna, obrazovna, politička, ekonomska i društvena cjelinautemeljena na modernome nacionalnom suverenitetu,unutar novoga političkog sustava) nastaje tek u razdobljumoderne, dakle tek u 19. i 20. stoljeću. Dakle, u epohifeudalnog, a sve do pojave modernoga društva ni kolektivitetiniti kolektivni identiteti (etnički, nacionalni,politički, teritorijalni, kulturni, privredni, pravni itd.) još nisupostigli organizacijsku cjelovitost i jedinstvo. Tek u epohimoderne i modernog društva, u procesu izgradnje modernenacije i nacionalne države, nacionalni identitet se u potpunostimijenja. Tek tada nacionalni identitet nastaje irazvija se kao kolektivna pojava, jer ga iskazuje masovnijinacionalni kolektivitet, tj. cjelokupna populacija koja seuključuje u javni život, a konstruira se unutar cjelovitepolitičke zajednice i modernoga političkog sustava, napose

86Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskojunutar moderne socijetalne zajednice, putem državneuprave, administrativnih mjera, propisa i naredbi, prekoizdavanja osobnih dokumenata, općih izbora i lista, popisastanovništva, sustava obrazovanja, moderne komunikacije,ideologije, iskazivanja lojalnosti i odanosti, interesnihskupina itd. Te nacionalne kolektivitete i kolektivne identitetevalja, pak, promatrati kao proces: oni se mijenjaju sintegracijom nacije te organizacijom nacionalne kulture inacionalne države.Prema tome, u epohi moderne, tijekom izgradnje modernogdruštva i moderne nacije, nastaju sveobuhvatni modernizacijskii integracijski procesi u području kulture,obrazovanja, kapitalističke privrede, industrijske revolucije iindustrijalizacije, tehnologije, novoga političkog sistema itd.koji višestruko mijenjaju i društvo i nacionalnu zajednicu i,ujedno, sve oblike društvenih i nacionalnih identiteta. Stogaidentitet sada valja promatrati: prvo, na razini izgradnjemoderne nacije i, drugo, na razini modernog društva isloženih društvenih odnosa. Drugim riječima, sada, u epohimoderne i tijekom izgradnje modernoga građanskogdruštva, etnički i nacionalni identiteti stalno se mijenjaju itransformiraju unutar procesa modernizacije, integracije iinterakcije. Takve odnose i takva stanja, a time i takveetničke i nacionalne identitete ne nalazimo prije epohemoderne.4. Nastanak modernih etničkih i nacionalnih identitetau HrvatskojMeđutim, za našu su temu ključna pitanja: prvo, kada i ukojim uvjetima u Habsburškoj Monarhiji počinje epohamoderne, tj. kada i u toj europskoj regiji, u kojoj se nalazi i

Petar Korunić 87razvija i hrvatski narod, nastaju moderno razdoblje novogavijeka, odnosno ubrzani procesi modernizacije i integracijeu svim područjima života koji su u Europi, od kraja 18. st.dalje, doveli do velikih i značajnih promjena te, ujedno, ido pojave kolektivnih nacionalnih identiteta i izgradnjemodernih nacija?; i, drugo, jesu li suvremenici osjetili tonovo moderno doba? Jesu li se te promjene pojavile uhrvatskim pokrajinama i na kojoj razini? Kako je teklamodernizacija i integracija u svim područjima života uhrvatskim pokrajinama?Prvo, kada govorimo o novome vijeku i pojavi moderne, onovom dobu koje je, u odnosu na prethodno razdoblje, usvim područjima života promijenilo svijet, nema spora daepoha moderne u Europi traje od kraja 18. do kraja 20.stoljeća. U tom razdoblju, na sveopće promjene (društvene,ekonomske, tehnološke, kapitalističke, političke, etničke ikulturne), kao i na pojačane socijalne suprotnosti i silneetničke sukobe postupno utječe ostvarenje projekta moderne,i to sa sljedećima najvažnijim procesima: ostvarenjeideja prosvjetiteljstva, razvitak kritičkog uma i kritičnosti usvim područjima života ljudi, nastanak i razvoj industrijskerevolucije i industrijalizacije, pojava buržoaskih revolucijakoje su srušile feudalizam kao globalni društveni sistem,nakon čega nastaje dugotrajni proces izgradnje modernogdruštva. U tom se razdoblju, u silnima socijalnim i etničkimsuprotnostima, postupno ostvaruje ideja napretka: svi oblicii vrijednosti građanskih revolucija (buržoaske, industrijske,tehnološke, kapitalističke, obrazovne, kulturne, urbane,političke i nacionalne) u svakoj sredini napose i kod svakognaroda drugačije.Drugo, ostvarenje projekta moderne, kao i procesi modernizacijekoji pritom nastaju, postupno se iz Zapadne Europe

88Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskojširi prema unutrašnjosti i prema Habsburškoj Monarhiji.Moderni europski globalni sustavi, napose sustavi kapitalističkeprivrede, industrijske revolucije i industrijalizacije tekomunikacija, prosvjetiteljstva, romantizma, modernih obrazovanja,školstva, sudstva i uprave, prirodno-pravneteorije o državi, društvu i političkom sistemu, itd., svakakoprodiru do sredine 19. st. u Monarhiju, prije svega unutarnjezine zapadne polovice. Pod utjecajem tih europskihmodernih globalnih sustava, ali i socijalnih promjena uMonarhiji, nastaju i narodni preporodi. No, te promjenenisu onolike i na onoj razini kao u Europi, jer njihovoostvarenje u Monarhiji ipak koče feudalni društveni sistem iopća zaostalost. Napose te promjene sporo prodiru uhrvatske pokrajine. A svi narodi u Monarhiji, pa i hrvatskinarod, ostvarivali su vidni napredak tek nakon što su usvojoj sredini prihvati vrijednosti europskih globalnihsustava: kulturnih, privrednih, obrazovnih i političkih.Treće, u Habsburškoj Monarhiji, a, ujedno, i kod hrvatskognaroda, najvažnije promjene nastaju za revolucije 1848.-1849. kada je srušen feudalizam kao globalno društvo.Tada je, i u tom dijelu Europe, konačno završila dugaepoha feudalnog društva. Od tada su svi narodi uMonarhiji prihvatili osnovice novoga modernog društva iunijeli ih u nacionalne programe i uveli u život, organizirajućina njima političke i društvene pokrete.To je, stoga, na ovim prostorima, i unutar Hrvatske,početak duge epohe izgradnje modernoga građanskog icivilnog društva, epohe koja, uz stanovite prekide, traje dodanas. Te su ključne promjene potakle izgradnju i razvojposve novih osnovica (društvenih, političkih, privrednih,kulturnih i nacionalnih) na kojima izrasta posve novo doba,a potakle su i proces formiranja i organizacije nacionalnih

Petar Korunić 89zajednica. Među tim osnovicama najvažnije su sljedeće:prvo, nacionalni programi, koje su napose donijeli svinarodi u Monarhiji; drugo, u tim nacionalnim programima,koji su prihvaćeni na svim razinama, od novinstva doparlamenata, traži se da svaki narod postigne kulturnu,ekonomsku i političku neovisnost unutar suverene i samostalnepolitičke zajednice; treće, da bi se sve to postiglo,traži se preuređenje Habsburške Monarhije u (kon)federativnudemokratsku zajednicu u svemu ravnopravnihnaroda. Bile su to osnovice na kojima su u drugoj polovici19. st. nastajali nacionalni kolektiviteti (homogene i cjelovitenacije) i moderni kolektivni identiteti.Tada su i u Hrvatskoj nastale sve te promjene, ranijenastale u Monarhiji. Pod njihovim utjecajem u Hrvatskojnastaje veoma jaki građansko-liberalni politički pokret iposve drugačija organizacija Trojedne Kraljevine, koja senastoji formirati i organizirati kao cjelovita i samostalnanacionalna zajednica, a na načelima nacionalnog suvereniteta.Nositelji promjena nastojali su je, dakle, organiziratina načelima i institucijama koje su prilagodili modernomegrađanskom/civilnom društvu u razvoju: na nacionalnomsuverenitetu, građanskim slobodama i javnosti, slobodnimaokupljanju i javnom djelovanju. Pokrenuli su političkelistove te organizirali moderne političke stranke i institucije,raspisali i održali slobodne izbore za Hrvatski sabor(parlament) kao predstavničko tijelo hrvatskog naroda iorganizirali sistem parlamentarizma i trodiobe vlasti, nastojećiizgraditi posve novu političku vlast i političkuzajednicu. To su osnovice na kojima nastaje modernodoba, koje omogućuju modernizaciju i sveopći razvoj svakognaroda. To je početak višestrukih promjena društvenihi etničkih identiteta na svim razinama.

90Etnički i nacionalni identiteti u HrvatskojUpravo su tada, pod utjecajem tog hrvatskoga liberalnogpolitičkog pokreta, nastale mnoge nacionalne vrijednosti,koje su iskazane u hrvatskome nacionalnom programu. Tajje program, čije su osnove nastale, u uvjetima feudalnogdruštva, već tijekom hrvatskoga narodnog preporoda od1835. do 1847. i za revolucije 1848.-1849. godine, iznesenu hrvatskoj javnosti putem političkih listova, časopisa ibrošura, preko novih građanskih/civilnih i političkih institucija.Zastupa ga Narodna stranka i političko društvoSlavenska lipa na slavenskom jugu, a napokon je prihvaćenu Hrvatskom saboru, ali sada kao predstavničkom tijelu uime cjelokupnoga hrvatskog naroda. Od tada, dakle, tajnacionalni program ima legalitet nacionalnog suvereniteta iprirodnog prava. Inače, izražavao je sljedeće najvažnijezahtjeve: prvo, zahtjev za sjedinjenje svih hrvatskihpokrajina u cjelovitu političku zajednicu, u teritorijalnocjelovitu Trojednu Kraljevinu (Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju);drugo, zahtjev za formiranje i organizaciju TrojedneKraljevine kao samostalne države hrvatskog naroda koja biimala, u skladu s načelom nacionalnog suvereniteta, posveneovisne parlament (Hrvatski sabor), vladu i ministarstva,kao i samostalnost u područjima uprave, sudstva, privrede,obrazovanja itd. Trojedna Kraljevina, kao samostalna političkazajednica i država, bila bi federalna jedinica u sklopu(kon)federalne Monarhije, koja bi se organizirala kaomoderna demokratska europska država.Od svega toga, kako je poznato, za revolucije 1848.-1849.ništa nije ostvareno, jer je 1849. pobijedila kontrarevolucija.Nakon toga uslijedio je neoapsolutizam, od 1850.do 1860. godine. No, nakon sloma tog apsolutizma potkraj1860. godine, svi su narodi u Monarhiji ponovno prihvatilinacionalne programe koji su donijeli za revolucije 1848.

Petar Korunić 91godine. Ponovno su također prihvatili i temeljne vrijednostii sustave moderne i modernoga građanskog društva. Ihrvatski je narod ponovno prihvatio takav temeljninacionalni, pa i politički program, nastao u Hrvatskoj zarevolucije 1848.-1849. godine. Ponovno su se javile nadeda se može i mora postići samostalnost i neovisnostpojedinih naroda unutar njihovih samostalnih političkihzajednica i zasebnih država. Tu je mogućnost najavila iListopadska diploma iz 1860. godine, a napose ponovnopokretanje ustavnog razdoblja, bez obzira što su 1861.raspušteni nacionalni parlamenti u Monarhiji. Pa ipak, natim se temeljima (moderne i modernoga građanskogdruštva) dalje razvija organizacija političkih i nacionalnihpokreta te cjelokupni javni život u Monarhiji. Ti sudruštveni i politički pokreti, do kraja 19. stoljeća, stvorilitemeljne nacionalne vrijednosti u svim područjima, naposeu kulturi, privredi, obrazovanju, političkom sustavu, modernojupravi, sudstvu, školstvu itd., i zauvijek dali osnoveza razvoj zasebnih nacija i nacionalnih identiteta. U tom jerazdoblju i hrvatski narod u potpunosti utemeljio osnovezasebne hrvatske nacije i nacionalni identitet.Prema tome, veliki utjecaj na oblikovanje nacionalnogidentiteta u Hrvatskoj u 19. st. imali su: prvo, hrvatskinarodni preporod (tzv. ilirski pokret) od 1835. do početka1848. godine; drugo, hrvatski politički i liberalni pokret zarevolucije 1848-1849. godine; treće, hrvatski politički idruštveni pokret od kraja 1860. do raspada HabsburškeMonarhije 1918. i, četvrto, od 1919. do 1941. godineunutar Kraljevine Jugoslavije; peto, razvoj hrvatskognaroda od 1941. do 1945. i, šesto, od 1945. do 1991.unutar socijalističke Jugoslavije; sedmo, razdoblje od

92Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskojstvaranja samostalne hrvatske države 1991./1992. godinedalje.Sve te etape i političke pokrete valja posebno proučiti. Onisu veoma važni za povijest hrvatskog naroda i nastanakmoderne hrvatske nacije, kao i za njezin odnos spramdrugih naroda, nacija i kultura na prostoru Srednje iJugoistočne Europe. Bilo bi, stoga, poželjno da komparativnimputem istražimo sve oblike društvenog, etničkogi nacionalnoga identiteta. Ali, ujedno, i pojavu i razvoj svihetnija i subetničkih skupina na hrvatskome etničkom ipolitičkom prostoru te oblikovanje njihovih etničkih i kulturnihidentiteta. To je golemo znanstveno područje. Zaprikaz samo osnovnih problema o tome trebalo bi objavitiznatno opsežniju raspravu, što ćemo i uraditi na drugomemjestu. Pritom svakako valja istaći da su brojne generacijehrvatskih preporoditelja ustrajno tragali za etničkim i nacionalnimidentitetom. Učinili su to u mnogim područjima: uprocesu stvaranja modernoga književnog jezika, modernihknjiževnosti, znanosti i znanstvenih institucija, suvremenekulture, modernih politike i političkog sistema, sistemamoderne države i državnosti, pravnih normi, nacionalnogsuvereniteta, gospodarstva, modernih nacionalnih institucijai organizacija itd.SažetakU saopćenju se raspravlja o etničkome i nacionalnom identitetu kaoznanstvenom problemu. Raspravlja se, potom, i o etničkome i nacionalnomidentitetu u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću, o nacionalnomidentitetu u našoj historiografiji te o porijeklu i integraciji hrvatskenacije. Saopćenje predstavlja dio širih istraživanja o kulturnoj i etničkojraznolikosti (pluralizmu) u Hrvatskoj, napose o različitim tipovimadruštvenih, etničkih i nacionalnih identiteta. To je veoma opsežnoistraživačko područje, neobično važno za cjelokupnu povijest hrvat-

Petar Korunić 93skog naroda, od srednjega vijeka do suvremenosti. Bilo bi, stoga,poželjno utemeljiti kritička istraživanja o tome te pokrenuti znanstveniprojekt i časopis. Jer, iako o tome postoje neke predradnje, a dijelomje objavljena i građa, ipak ti problemi kod nas nisu istraženi, a onomalo što jest istraženo nije na razini suvremene kritičke znanosti,znanstvenih modela i teorija. Istraživanja o tome moraju biti interdisciplinarnate otvorena i drugima društvenim znanostima, naposeantropologiji, etnologiji, politologiji i sociologiji. Budući se o tome kodnas do sada veoma malo pisalo, saopćenjem se, kojemu slijedi znatnoopsežnija rasprava i u posebnoj knjizi o porijeklu hrvatske nacije,makar iznose neke nove teorijske osnovice i neki novi znanstvenimodeli.ZusammenfassungIn der Mitteilung werden Ausführungen über die ethnische undnationale Identität als wissenschaftliches Problem dargelegt. Es wirdzudem auch über die ethnische und nationale Identität in Kroatien im19. und 20. Jahrhundert, über die nationale Identität in unsererHistoriographie sowie über den Ursprung und die Integration derkroatischen Nation verhandelt. Diese Mitteilung ist Bestandteil einerbreiteren Forschung über kulturelle und ethnische Vielfältigkeit (Pluralismus)in Kroatien, besonders über verschiedene Typen von gesellschaftlichen,ethnischen und nationalen Identitäten. Das ist einumfangreiches Forschungsgebiet von außerordentlicher Bedeutung fürdie gesamte Geschichte des kroatischen Volkes, vom Mittelalter bis zurheutigen Zeit. Es wäre daher wünschenswert, die betreffendenkritischen Forschungen zu begründen, ein wissenschaftliches Projekteinzuleiten und eine Fachzeitschrift zu gründen. Nämlich, obwohlbestimmte Aufsätze im Vorfeld dazu schon vorliegen und dasQuellenmaterial teilweise veröffentlicht worden ist, ist diese Problematikbei uns immer noch nicht erforscht; die wenigen erforschten Teiledavon entsprechen nicht dem heutigen Stand der kritischen Wissenschaft,den wissenschaftlichen Modellen und Theorien. Die Forschungenin diesem Gebiet müssen interdisziplinär und den anderenGeisteswissenschaften gegenüber - insbesondere der Anthropologie,Ethnologie, Politologie und Soziologie - offen sein. Da bei uns bishernur wenig darüber geschrieben wurde, hat diese Mitteilung – derwesentlich breitere Ausführungen auch gesondert in einem Buch über

94Etnički i nacionalni identiteti u Hrvatskojden Ursprung der kroatischen Nation folgen werden – mindestenseinige neue theoretische Grundlagen sowie neue wissenschaftlicheModelle dargelegt.SummaryThis report discusses ethnic and national identity as a scientificproblem. Furthermore, it discusses ethnic and national identity inCroatia in the 19 th and 20 th century, the national identity in ourhistoriography, and the origin and integration of the Croatian nation.The report itself is a part of a broader research on cultural and ethnicdiversity (pluralism) in Croatia, especially the different types of social,ethnic and national identities. It is a very complex field of research, ofspecial importance for the whole history of the Croatian people, fromthe Middle Ages to modern times. Although some preliminary workhas been done already, and some of the sources had already beenpublished, these problems still have not been researched properly, ornot at the level of modern critical science, scientific models andtheories. It would therefore be necessary to start critical research onthis subject, as well to start a scientific project and a journal. Theresearch on this topic has to be interdisciplinary and open to othersocial sciences, especially anthropology, ethnology, political scienceand sociology. Considering how little was published on this subjectmatter, this report at least presents a new theoretical basis and somenew scientific models, and a more comprehensive discussion will bepresented in a separate book on the origin of the Croatian nation.