Borna Ćorić - Hrvatski Olimpijski Odbor

Broj 48 / rujan 2013.ISSN 1331-9523OLIMPIJSKE LEGENDE:Mira Bjedov-NikolićPOVIJEST HRVATSKOG ŠPORTA:Obljetnice: Franjo GlaserŠPORT NA INTERNETU:Hrvatski košarkaški savezVELIKA NADAHRVATSKOGTENISA:BornaĆorić

5054586062Društvo i športŠport i Europska unijaŠportska terminologijaCrna rupa, stara dama i paunoviInternetHrvatski košarkaški savezŠportska publicistika"Filozofija sporta"Od Olimpa do OlimpaVijestiPoštovani čitatelju,Samo se naizgled nekome može učiniti da ljetni mjeseci usporavaju aktivnosti naših športašaili pak mnogobrojne aktivnosti športskih djelatnika. No, naravno, hrvatski športaši ne samoda tijekom ljeta nisu mirovali, nego su, dapače, iznova bili i te kako uspješni na najvećimnatjecanjima koja su se održavala diljem svijeta.Ponovo se čula hrvatska himna i dizala hrvatska zastava:atletika, veslanje, streljaštvo, kuglanje, vaterpolo, rukomet…- samo su neki od športova koji su, po tko zna koji put, nanajbolji način promovirali našu zemlju na svim meridijanima iparalelama.Izmjenom i dopunom Zakona o sportu, zaslužni športaši uživatće od svoje navršene 45. godine u naknadama za športskuizvrsnost. Zahvaljujući Hrvatskom olimpijskom odboru, Klubuolimpijaca i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta,inicijativa započeta još 2006. pretočena je, eto, u stvarnost.Sredinom rujna tradicionalno su dodijeljene Nagrade „DraženPetrović“ (opširnije na stranicama ovog Olimpa). Još se jednomtako potvrdilo da imamo športske nasljednike velikog kalibra,danas već dokazane mlade športaše, a sutra, nadamo se,vrhunske športaše koji će nastaviti izvanredni niz hrvatskihdostignuća.Nije zgorega još jednom napomenuti da HOO, svakodnevno,brine o 325 sportaša (kroz šest Razvojnih programa za športaše) i73 trenera (kroz šest Razvojnih programa za trenere).Želimo i dodatno poboljšati suradnju s Ministarstvom obrane RH (21 športaš zaposlen je kaodjelatna vojna osoba), ali i Ministarstvom unutarnjih poslova, pa da i u njemu budu zaposlenihrvatski športaši.Naše sljedeće druženje u Olimpu, bit će potkraj godine, u zimi, a dotad, čvrsto vjerujem, veselitćemo se nekim novim uspjesima naših športaša...Dear Reader,Glavni tajnik Hrvatskogolimpijskog odboraSecretary General of theCroatian Olympic CommitteeJosip Čop, dipl. oec.Only seemingly someone could think that summer months slow down the activities of our athletesor numerous activities of people engaged in sports. But, of course, Croatian athletes not only werenot dormant during the summer, but on the contrary, they were again extremely successful at thebiggest competitions that were held around the world.The Croatian national anthem was heard again and the Croatian flag was raised: athletics, rowing,shooting, bowling, water polo, handball... - these are just some of the sports which have, for theumpteenth time, promoted our country across all meridians and parallels in the best possible way.According to the amendments to the Law on Sports, the athletes will enjoy the compensations forsporting excellence from the age of 45. Thanks to the Croatian Olympic Committee, the OlympiansClub and the Ministry of Science, Education and Sports, the initiative started in 2006 became areality.Prijevod:N. T. Dalma d.o.o.,Medveščak 13, ZagrebTisak:Tehničar CopyservisKranjčevićeva 25a10 000 ZagrebNaklada:2000 primjerakaOlimp ječasopisHrvatskogolimpijskogodbora.www.hoo.hre-mail: hoo@hoo.hrMid-September was reserved for the traditional presentation of "Drazen Petrovic" awards (moreon the pages of this issue of Olimp). Once again it was confirmed that we have high-caliber sportssuccessors, today already proven young athletes and tomorrow, hopefully, top athletes who willcontinue the extraordinary series of Croatian achievements.It wouldn’t hurt mentioning once again that the COC takes care, on a daily basis, of 325 athletes(through six Development programs for athletes) and 73 coaches (through six Developmentprograms for coaches).We also want to further enhance the cooperation with the Croatian Ministry of Defence (21 athletesemployed in active military service), and the Ministry of the Interior, in order to have the Croatianathletes employed there as well.Our next gathering in Olimp is foreseen for the end of this year, in winter, and until then, I firmlybelieve, we will look forward to some new achievements of our athletes...Olimp 5

Mediteranske igre Mersin 2013.RekordnazlatnaberbaOlimp 6

Nositelj zastave Giovanni CernogorazTekst: DENIS LUGARIĆMediteranske igre kojesu u drugoj polovici lipnjaodržane u turskom Mersinuostat će upisane kaonajuspješnije po broju zlatnihodličja u hrvatskoj povijesti– jedanaest. Do Mersinahrvatski športaši najvišesu zlata (9) osvojili 1993.u francuskom LanguedocRoussilionu7 Olimp

Mediteranske igre Mersin 2013.Sve naše medaljeHrvatski športaši su na MI u Mersinu osvojili27 medalja pri čemu jedanaest zlata, sedam srebrai devet bronci.ZLATOSandra Perković - atletika (disk)Ana Šimić - atletika (skok u vis)Zvonimir Đurkinjak i Zvonimir Holbling - badminton (parovi)Leo Brnić - boćanje (brzinsko izbijanje)Martin Marić - atletika (disk)Tina Mihelić - jedrenje (laser radial)Tonči Stipanović - jedrenje (laser standard)Šime Fantela/Igor Marenić - jedrenje (470)Sanja Jovanović - plivanje (50 metara leđno)Marijana Mišković - judo (do 63 kg)VaterpolistiSREBROMuška rukometna reprezentacijaMarin Premeru - atletika (kugla)Enia Ninčević/Romana Župan - jedrenje (470)Josip Bepo Filipi - boks (do 91 kg)Marijo Možnik - gimnastika (preča)Robert Seligman - gimnastika (konj s hvataljkama)Neven Žugaj - hrvanje (do 74 kg grčko-rimskim stilom)BRONCAŽenska odbojkaška reprezentacijaŽenska rukometna reprezentacijaAzra Saleš - karate (-68 kg)Giovanni Cernogoraz - streljaštvo (trap)Tomislav Marijanović - judo (do 81 kg)Dominik Etlinger - hrvanje (do 66 kg grčko-rimskim načinom)Nenad Žugaj - hrvanje (do 84 kg grčko-rimskim načinom)Marcela Milošević - veslanje (samac)Bojan Đurković - streljaštvo (50 m puška ležeći)Usprkos brojnim problemimau samoj organizacijinatjecanja, 17. Mediteranskeigre koje su od 20.do 30. lipnja održane uturskom Mersinu, ostatće upisane kao najuspješnije po brojuzlatnih odličja u hrvatskoj povijesti.Naša reprezentacija je zaključila igreosvojivši 11 zlatnih, sedam srebrnihi devet brončanih medalja. Do Mersinahrvatski sportaši su najviše zlataosvojili 1993. u francuskom LanguedocRoussilionu, devet.Podsjetimo, zlatna odličja u Mersinuosvojili su Sandra Perković i MartinMarić u bacanju diska, Ana Šimiću skoku u vis, Zvonimir Đurkinjak iZvonimir Holbling u badmintonu ukonkurenciji parova, boćar Leo Brniću brzinskom izbijanju, jedriličarkaTina Mihelić u klasi laser radial, TončiStipanović u laser standardu, ŠimeFantela i Igor Marenić u klasi 470, plivačicaSanja Jovanović na 50 metaraleđno, judašica marijana Mišković do63 kg, te vaterpolisti.- Broj osvojenih zlatnih odličjapremašio je moja očekivanja. Kriterijikoje smo postavili ispunili su očekivanja,premda su neki bili protiv njihtvrdeći kako su prerestriktivni. Nou Tursku su zaista išli najbolji, osimtaekwondoa koji bi sigurno osvojiokoju medalju da su došli na Igre. I spuno većim brojem športaša ne bismoosvojili puno više medalja - istaknuoje šef Misije hrvatske reprezentacijeDamir Šegota.Olimpijske igre 2020.u Istanbulu trebale suzaokružiti silna turskaulaganja u šport, noorganizaciju je ipak dobioTokio...Leo Brnić (boćanje, brzinsko izbijanje - zlato)Olimp 8

Josip Bepo Filipi i izbornikMarijo Šivolija - Jelica(boks - srebro)Hrvatska jedriličarska reprezentacija - Enia Ninčević i Romana Župan(470 - srebro),izbornik Edo Fantela, Igor Marenić i Šime Fantela (470 -zlato), trener Jozo Jakelić,Tonči Stipanović (laser standard - zlato) i Tina Mihelić (laser radial - zlato)Zvonimir Đurkinjak i Zvonimir Holbling (zlato, badminton parovi),izbornik Silvio JurčićNeven Žugaj(hrvanje - srebro)9 OlimpMarin Premeru (bacanje kugle - srebro) Marijana Mišković (judo - zlato) Ana Šimić (skok u vis - zlato)

Mediteranske igre Mersin 2013.Robert Seligman (srebro, konj s hvataljkama)Italija ispred Turskei FrancuskeNa MI je nastupilo 3043 športašaiz rekordne 24 zemlje Europe,Afrike i Azije, a hrvatskeboje branio je 101 športaš.Najuspješnija nacija na MI bilaje Italija sa čak 186 odličja, odčega 70 zlata.Turska usprkos velikoj želji nijeuspjela prestići Italiju, no domaćinse može utješiti kako jeosvojio rekordnih 47 zlata, teukupno 126 medalja. Treći subili Francuzi sa 95 medalja, pričemu 24 zlata.Medalje je ukupno osvojila 21zemlja od 24 koje su nastupilena MI, a u svom premijernom nastupuna Mediteranskim igramaMakedonija je došla do srebra ičetiri bronce.Hrvatska je ukupno osvojila 27odličja, od toga 11 zlatnih što jenajveći broj najsjajnijih medaljau povijesti hrvatskog nastupanjana MI.Igre u Turskoj ostat će upamćene ipo nekoliko drugih detalja. Hrvatska jeosvojila medalje u 15 od 20 športovau kojima su nastupili naši športaši.Bez odličja smo ostali u biciklizmu,mačevanju, skijanju na vodi, odbojcina pijesku te plivanju osoba s invaliditetom.U pet smo športova po prvi putosvojili zlato - u vaterpolu, boćanju,judu, badmintonu i jedrenju.Prvi put Hrvatska je osvojilai dvije medalje na jednim igrama u gimnastici,a zanimljivo je da smo u čakosam športova u pojedinačnoj konkurencijiimali stopostotan učinak: bašsvi naši predstavnici u atletici, boksu,gimnastici, hrvanju, jedrenju, judu,plivanju i veslanju osvojili su odličja!Medalje su osvojila i sva četirisastava - rukometaši i rukometašice,vaterpolisti i odbojkašice. I nakon MIu Mersinu, atletika, plivanje i boksjedini su športovi koji su nam donijeliodličje na svakim igrama od hrvatskeneovisnosti.Što se tiče same organizacije natjecanja,čudesno je što su Turci sveizgradili u samo 18 mjeseci. Proračunigara bio je veći od 200 milijuna eura,a športaše je u najvećoj turskoj lucina jugu zemlje dočekalo 11 potpunonovih športskih objekata i više od20 potpuno preuređenih. Međutim,mnogo toga je “štekalo”, ponajviše utransportu, te uvjetima rada novinarana borilištima gdje uopće nisu bilepredviđene mix-zone, pa su novinaripo hodnicima i oko dvorana lovilišportaše za izjave. Posebno su bilesnalažljive hrvatske kolege koje sudo izjava dolazile čak i ispred soba zadoping kontrolu…Turcima su Mediteranske igrebile generalna proba u pokušaju daIstanbul dobije organizacije Olimpijskihigara 2020. godine. Sve su po-U pet smo športova poprvi put osvojili zlato - uvaterpolu, boćanju, judu,badmintonu i jedrenjuOlimp 10

Vaterpolska reprezentacija (zlato)dredili tome cilju željni godine ulaganjau šport okruniti organizacijom OI.Mediteranske igre u Mersinubile su 20. veliko športsko međunarodnonatjecanje koje je Turskaorganizirala u posljednjih 10 godina.Bili su domaćini finala nogometneLige prvaka (2005.), finala Kupa Uefa(2009.), svjetskog košarkaškog prvenstva(2010.), svjetskog plivačkogprvenstva u malim bazenima (2012.),svjetskog dvoranskog prvenstva uatletici (2012.), Šahovske olimpijade(2012.), europskog prvenstva u judu(2011.), Univerzijade (2005.), utrkeformule 1 (2005.-2010.), Ljetnih igaramladih EYOF (2011)...Kada se tome pridodaju i razni međunarodnikupovi i prvenstva u svimdobnim uzrastima, dolazi se do brojkeod čak 700 športskih natjecanja uposljednjih 10 godina, čak 12 gradovasu pretvorili u razvojne športskecentre.Olimpijske igre 2020. u Istanbulutrebale su zaokružiti silna turska ulaganjau sport, no organizaciju je ipakdobio Tokio. •→ Summary ←Despite the numerous problems in the organization of the competition, the17 th Mediterranean Games, held from June 20 th to June 30 th in the TurkishMersin, will be remembered as the most successful regarding the numberof gold medals in Croatian history. The Croatian national team concludedthe Games by winning 11 gold, seven silver and nine bronze medals. UntilMersin, the Croatian athletes won the most gold in 1993 in the FrenchLanguedoc Roussillon, nine of them.The gold medals were won by Sandra Perkovic and Martin Maric indiscus throw, Ana Simic in high jump, Zvonimir Durkinjak and ZvonimirHolbling in badminton in doubles competition, the bocce player Leo Brnicin progressive throw, sailor Tina Mihelic in laser radial, Tonci Stipanovicin laser standard, Sime Fantela and Igor Marenic in the class 470, swimmerSanja Jovanovic in 50m backstroke, judoist Marijana Miskovic in women’s63 kg and water polo players.3043 athletes from a record of 24 countries of Europe, Asia and Africaperformed at the MG, and the Croatian colors were defended by 101athletes. The most successful nation at the MG was Italy with even 186medals of which 70 gold. Despite its great wish, Turkey failed to overtakeItaly, but the host can be comforted with winning a record 47 gold and intotal 126 medals. Third were the French with 95 medals, of which 24 gold.Medals were won by a total of 21 of the 24 countries performing at the MG,and in its premiere performance at the Mediterranean Games, Macedoniawon one silver and four bronze.11 Olimp

EYOF Utrecht 2013.Tekst: MANUELA SENTĐERĐIČORKOVIĆHrvatski športaši, njih52, uspjeli su ostvaritizapažene rezultate- nastup na EYOF-uzaključili su sa šestmedalja: tri srebrne i tribrončane.Srebrni košarkaši (lijevo)Ivan Vujević - srebrniu skoku u dalj (desno)Šest odličjanaših mladih športašaMladi hrvatski športaši nastupilisu od 14. do 19.srpnja na XII. Olimpijskomfestivalu europske mladeži(European Youth Olympic Festival -EYOF) u nizozemskom Utrechtu. EYOFje višešportska priredba na kojoj senatječu mladi športaši u dobi od 13do 18 godina. U organizaciji Europskiholimpijskih odbora (EOO), a podpokroviteljstvom Međunarodnog olimpijskogodbora (MOO), Festival je prviput održan 1990. na inicijativu tadašnjegpredsjednika EOO-a JacquesaRoggea. Prvi grad domaćin Festivalabio je 1991. Bruxelles. Na programuEYOF-a je devet športova: atletika, košarka,biciklizam, gimnastika, rukomet,judo, plivanje, tenis i odbojka.U Utrechtu se okupilo 2300športaša iz 49 europskih zemalja.Svečanost otvaranja održana je predrasprodanim stadionom Galgenwaard,gdje je nizozemskom kralju Willem-Alexanderu pripala čast da proglasiFestival otvorenim. Otvaranju je nazočioi Jacques Rogge koji je na EYOF-uu Utrechtu imao svoj posljednji službeninastup kao predsjednik MOO-a(u rujnu 2013. mu je, naime, istekaomandat). Hrvatsku zastavu na otvaranjunosila je judašica Brigita Matić,brončana na Europskom prvenstvuza kadete 2013., kadetska europskaprvakinja 2012. i zlatna na EYOF-u2011.Natjecanja u judu, rukometu i odbojciugostile su dvorane kongresnogHrvatski športaši u UtrechtuATLETIKAIvona BABIĆ, skok u daljDora FILIPOVIĆ, 100m, 200mIvana VULETIĆ, kuglaGabrijel STOJANOVIĆ, 400m, 800mSven TODOROVIĆ, diskIvan VUJEVIĆ • skok u dalj (srebrna medalja)Danijel BUHIN, motkaPatrik FINEK, 100m, 200mBICIKLIZAMFilip KVASINA, cestovna utrka, kronometarGIMNASTIKAAna ĐEREK, višeboj, preskokTin SRBIĆ • višeboj, preča (brončana medalja)Jakov VLAHEK, višebojOlimp 12

Tin Srbić - bronca na preči (gore)Nikola Obrovac - broncana 100m prsno(desno)Buga Kovač i Brigita Matić- dva odličja za hrvatski judo(lijevo)centra Jaarbeurs, a gimnastička natjecanjašportski centar Galgenwaard.Košarka se igrala u Utrecht ScienceParku, a tenis u teniskom parku DenHommel. Atletski centar Maarschalkensweerdbio je poprište atletskihnatjecanja, a za plivačka natjecanja izgrađenje novi bazen De Krommerijn.Biciklisti su se utrkivali na Lintu, stazikoja vodi kroz Máximapark.Hrvatski športaši, njih 52, uspjeli suostvariti zapažene rezultate - nastupna EYOF-u zaključili su sa šest medalja:tri srebrne i tri brončane.Nikola Obrovac osvojio je prvumedalju, i to brončanu na 100mprsno. Judašica Brigita Matić bila jesrebrna u kategoriji do 70kg, dok jeBuga Kovač u kategoriji do 63kg bilabrončana. Ivan Vujević osvojio je srebrou skoku u dalj, hrvatska kadetskamuška košarkaška reprezentacija usastavu Mateo Čolak, Dragan Bender,Matej Gašpert, Franko Kalpić, ToniKumanović, Vuk Lazić, Bruno Skokna,Petra Dubelj, Nik Slavica, Emil Savić,Ivica Zubac i Ante Toni Žižić osvojilaje srebrno odličje, dok je gimnastičarTin Srbić bio brončani na preči.Finala su izborili atletičari Ivona Babiću skoku u dalj i Patrik Finek u utrcina 100 m, plivač Kristian Komlenić na100m leđno te gimnastičari Tin Srbić(brončani na preči), u višeboju i AnaĐerek u preskoku.Svečanost zatvaranja održala seu Olimpijskom selu, a hrvatski jestjegonoša bio 15-godišnji košarkašMateo Čolak.Načela EYOF-a temelje se na Olimpijskojpovelji Pierrea de Coubertina.Cilj Festivala je odgojiti mladež krozšport te u skladu s olimpijskim načelimarazviti međusobno razumijevanjekroz prijateljstvo, solidarnost i fairplay bez ikakvog oblika diskriminacije.Međunarodno iskustvo koje mladišportaši stječu na EYOF-u služi im kao„zagrijavanje“ za Olimpijske igre, ahrvatski su mladi športski talenti pokazalida možemo računati na njih nabudućim Igrama. •→ Summary ←Young Croatian athletes performedfrom July 14 th to July 19 th at the XII.European Youth Olympic Festival(European Youth Olympic Festival- EYOF) in Utrecht in Netherlands(EYOF is a multi-sports event whereyoung athletes compete in the age of 13-18 years). The EYOF’s program consistsof nine sports: athletics, basketball,cycling, gymnastics, handball, judo,swimming, tennis and volleyball, andin Utrecht gathered 2300 athletes from49 European countries.The Croatian athletes, 52 of them,achieved remarkable results – theyconcluded their performance at EYOFwith six medals, three silver and threebronze. Ivan Vujevic (long jump),Brigita Matic (judo) and the basketballteam won silver, while Tin Srbic(gymnastics, all-around), Buga Kovac(judo) and Nikola Obrovac (swimming,100 m breaststroke) won the bronze.JUDOBuga KOVAČ • 63 kg (brončana medalja)Brigita MATIĆ • 70 kg (srebrna medalja)Stipe RAJČIĆ, -90 kgDominik DRUŽETA, -81 kgLovro KOVAČ, - 73 kgKOŠARKA • (srebrna medalja)Dragan BENDER, Mateo ČOLAK, Petar DUBELJ, MatejGAŠPERT, Franko KALPIĆ, Toni KUMANOVIĆ, Vuk LAZIĆ,Emil SAVIĆ, Bruno SKOKNA, Nik SLAVICA, Ivica ZUBAC,Ante Toni ŽIŽIĆPLIVANJELuka BOBANAC, 200m prsnoKristian KOMLENIĆ, 50m slobodno, 100m slobodno,100m leđnoAnte LUČEV, 200m mješovitoPetar Krešimir MARASOVIĆ, 4x100 slobodnoNikola OBROVAC • 100m prsno (brončana medalja)Luka VULIĆ, 4x100 mješovitoRUKOMETAnte BABIĆ, Matija BABIĆ, Moreno CAR, Ante JAVOR,Marin JELINIĆ, Ivan IVKOVIĆ, Dorian MARKUŠIĆ, AndrejOBRANOVIĆ, Filip PERIĆ, Domagoj PLEŠE, Domagoj SMOJ-VER, Marko ŠEHIĆ, Matija ŠPIKIĆ, Robert TOKIĆ, BrunoVili ZOBECTENISMarija CURNIĆBorna GOJO13 Olimp

Olimp 14Olimpijske nade

A sad navelikedečke...Tekst: TOMISLAV POLJAKNajbolji junior svijeta Borna Ćorić (16), naslovom naUS Openu oprostio se od juniorske konkurencije, makarbi kao junior mogao nastupati i dogodine. Velika nadanašeg tenisa započinje, eto, put prema vrhu i međuseniorima...ATP turnir u Umagu 2013.godine, sat vremena prijemeča Borne Ćorića i HoracijaZeballosa. Znatiželjni novinarčešlja još neotkrivene detalje iz tekzapočete karijere nove hrvatske teniskesenzacije i od njegova menadžera,engleskog Hrvata Lawrencea LovreFrankopana, pokušava saznati što višedetalja o svakodnevici najtalentiranijegtenisača koji se pojavio na obzorjuhrvatskog tenisa još od Marina Čilića.Nakon dvosatnog maratona, u kojemnovinar ostane osupnut brojemdetalja o kojima Ćorićev menadžer injegov tim vode brigu, diktafoni segase i kreće čavrljanje do početkaBornina debija na ATP Touru. U neobaveznomrazgovoru Frankopan, inačeveliki mačak u svijetu teniskih menadžera,otkriva i dio snova koje mu jejoš uvijek neugodno izreći na glas.- Kada bismo Borni omogućilipriliku da u godinama koje dolaze,negdje do svoje 21. ili 22., izazovedanašnje vladare svjetskog tenisa, biobih presretan. Nadal je deset godinastariji, Đoković i Murray po devet. Tobi doista bio san - kazao je Lovro.Nakon meča, u kojem je protivArgentinca, jednog od trojice ljudikoji je ove godine pobijedio RafaelaNadala, i to na zemlji, bio nadomakpobjede (7-6, 3-0 i 15-40), nižepotpisanije dobio konačni dokaz da će, nepođu li stvari opako po zlu, Hrvatskau narednim godinama dobiti vrhunskuklasu. Tada sam napisao da je utom dečku ima nešto ančićevsko, uzjoš veću dozu pozitivnog športskogbezobrazluka. Stisnuta šaka, koju ćes vremenom možda i prestati takočesto isticati, sigurno će postati zaštitniznak. Poput Marija ili LleytonaHewitta, koji je svoj „c'mon“ prilagodiogodinama, Borna će čuvati energiju ipronaći drugi način za emocionalnopražnjenje, ali danas ga baš taj borbeniduh izdvaja iz mase.Kada je sa mnom podijelio željus početka teksta, Lovro Frankopandoista nije mogao ni sanjati da ćemu štićenik tako brzo uskočiti u rings velikim dečkima. Davis Cup vikendu Umagu, u kojem je Velika Britanijagurnula Hrvatsku u drugi razred najstarijegmomčadskog natjecanja u15 Olimp

Olimpijske nade‘Mora biti bolji od mene, aja sam bio drugi na svijetui osvojio Wimbledon’ -kaže Goran Ivanišević,sparing partner, savjetniki prijateljšportu uopće, Borna Ćorić doživio jekao nagradu za sve što je napravioproteklih mjeseci. Meč protiv AndyjaMurraya, u kojem, naravno, nije ugroziotrećeg igrača svijeta, ali je na velikojsceni pokazao zašto se u njemu usvjetskim krugovima priča kao najlogičnijemodabiru za budućeg Top 10igrača, ponudio je vrhunsku teniskuzabavu. Poen od 57 udaraca, koji muje vjerojatno oduzeo i koji gem višeod konačnih šest (3:6, 0:6, 3:6), ostatće zauvijek urezan u sjećanje 16-godišnjegZagrepčanina.- Od tog sam se gema oporavljaodo kraja meča. Odigrao mi je tolikokratkih loptica da mi je bilo napornijenego na bilo kojem kondicijskom treningu- šalio se Ćorić nakon meča.Dvoboj s pobjednikom Wimbledonazapravo je bajkoviti završetak najboljadva mjeseca u karijeri Borne Ćorića,mladoj karijeri koja već godinamaobećava mnogo, a danas su njezinapotencijala svjesni i oni koji samorekreativno konzumiraju tenis. Nakonnesretnog poraza na ATP-u u Umagu,otišao je na tri Futuresa u Tursku.- Znaš koja je to razlika? Tamo seubijaš na terenu, s jednim sucem ihrpom potencijalnih problema, za bodili dva. Protivnici su gladni pobjeda,svaka im život znači jer za iskorak morajuproći ovu fazu. Zato mi je žao štonisam pobijedio jer bih za Zeballosadobio 20 bodova, a tamo moram osvojitinaslov za toliki ulov - objašnjavaoje nakon Umaga.Uvijek izazovni put povratkaĆorić je odradio s odličnim, S najvišerazine na najnižu razinu profesionalnihturnira skočio je bez problema.Na prvom je turniru izgubio u drugomkolu, ali prvi turnir na višetjednimturnejama tradicionalno odigra lošije.Zato je s drugim krenula serija kojaga je najavila na dvije fronte. Prvo jeuzeo dva naslova u Izmiru, podignuobroj profesionalnih naslova u 2013.na tri i približio se ulasku u Top 500seniora na svijetu.Nakon tjedan dana pauze, stigaoje posljednji juniorski tjedan njegovekarijere. Kažu da veliki odlaze na vrhuncu,ali on je i bez naslova na USOpenu planirao okončati put međujuniorima. Prvi Grand Slam naslov,paralelno sa slavljem Ane Konjuh uOlimp 16

“Znam da sunaslovi naFuturesimamožda ikorisniji zamoju karijeru,ali US Openmi je ipakmalo draži.Nevjerojatan jeosjećaj slavitina takvommjestu”ženskom turniru, doveo ga je do mjestaprvog juniora svijeta.- Znam da su naslovi na Futuresimamožda i korisniji za moju karijeru, aliUS Open mi je ipak malo draži. Nevjerojatanje osjećaj slaviti na takvommjestu - kazao je Ćorić po povratku izNew Yorka.US Open je došao kao šlag natortu priče koja je započela davno.Preskočimo li dječje igranje reketomi lopticom, pa i brojne pobjede nadsuparnicima u danima dok je još išaou niže razrede osnovne škole, jedanod ključnih trenutaka dogodio mu ses deset godina. Prvo veliko ime kojega je snimilo iz svjetskog vrha bio jeskaut Yonexa. Ćorić je od tada „sljedećiveliki dečko“ hrvatskog tenisa.Uvijek najbolji u generaciji ili dvijeispred sebe u Hrvatskoj, Borna je podpaskom Luke Kutanjca, vršnjaka IvanaLjubičića i sjajnog teniskog trenera,izrastao u veliki potencijal.Nakon Kutanjca, u njegov je razvojuključen iskusni Vjeran Baja Friščić.Bivši Fed Cup izbornik iz vremena IveMajoli dao je doprinos razvoju, da bi pozavršnu glazuru uoči pravog ulaska useniorski tenis Ćorić otišao na adresevelikih imena. Frankopan je omogućiodolazak do Davida Felgatea, koji radis Donnom Vekić, pa je preporučio sjajnogmladog Britanca Ryana Jonesa. Ćorićje djelomično preselio u Englesku,Zagreb i London dvije su mu trenažnebaze, a kada je doma, radi s najboljim.- Mora biti bolji od mene, a ja sam biodrugi na svijetu i osvojio Wimbledon -kaže Goran Ivanišević, sparing partner,savjetnik, prijatelj, što god treba.Goran je, kaže Frankopan, nezaobilazanfaktor u Ćorićevoj karijeri.- Niti jedna odluka koja je vezana uztenis ne donese se bez da se konzultiramos Goranom - tvrdi Lovro.S Goranom posebno radi naelementima koji su mu najtanji u igri.Ivanišević može pomoći i kod servisai kod voleja, ali prije svega mora razvitiosjeća kod Borne za dolazak namrežu. Vidjelo se to i u meču protivMurraya, koji je nekoliko svjetlosnihgodina ispred razine igrača s kojimase Ćorić uglavnom susreće, a k tomeje i ponajbolji defenzivac današnjice iigrač koji može kontrirati i iz nemogućihsituacija. Svejedno, Borna je pokazaoodređeni strah od izlaska naprijedkoji treba što prije razbiti. Da je toproblem koji treba ekspresno riješitisvjedoči i tenis Marina Čilića, koji jedijelom postao taocem nedostatkatog osjećaja.U njegovoj karijeri sve se radi sosjećajem. Otac Damir, koji orkestriracijelim projektom, zna koliko Bornamože i zna kako mu omogućiti najboljeuvjete da to i postigne. Danasnajbolji junior i pobjednik Grand Slama,sutra sve to, ali u seniorskoj karijeri?Lawrence Frankopan najbolje znakoliko se snovi uz ovog momka brzoostvaruju... •→ Summary ←Two months are behind the16-year-old citizen of Zagreb, BornaCoric , which could be consideredthe best in his career. After hepresented himself this summer atthe ATP tournament in Umag tothe wider sports circle and gave the60 th player of the world HoracioZeballos a hard time, he won twoprofessional titles at the ITF Futuresin Turkish Izmir.After such success in professionaltennis, Coric said farewell to hisjunior career in the best possibleway – with the title at the U.S. Openand first place on the world juniorlist.Even though he could still play thejunior tournaments next year Bornawill, like most of the best juniors ofthe world, leave early to tread seniorwaters. He hopes to enter the 350best tennis players of the world bythe end of the year.After winning the title at the U.S.Open, the Croatian coach ZeljkoKrajan made a logical move andawarded him with a place in theDavis Cup group play-off againstthe British and the match againstAndy Murray. Coric left a greatimpression on the third player inthe world who has predicted a greatfuture for him.17 Olimp

Olimpijske legendeDovoljno je reći - jedna odnajvećih legendi ženskekošarke na ovim prostorima.Pripada obitelji koja je ostavilaveliki, može se reći ogromni tragu košarci: Mira Bjedov-Nikolić, rođenaje u Mokrom Polju 7. rujna 1955. godine.Košarku je počela igrati 1974. ukošarkaškom klubu Industromontaža izZagreba (kasnije Monting), zahvaljujućikako kaže, velikom i najboljem treneruMarijanu Pasariću.Iako je Mira rođena u Mokrom Polju uDalmaciji, roditelji i brat, tadašnji košarkašZadra Žarko Bjedov, nisu joj dalipodršku i mogućnost da igra košarkuu Zadru. Međutim, Mirina volja i ljubavprema košarci bili su jači od svih odgovorada ne igra košarku i da ne odlaziu Zagreb. Najuporniji u naumu da Miradođe u Zagreb igrati košarku bio jeupravo spomenuti Marijan Pasarić. Kaočovjek od struke prepoznao je Mirinekvalitete, a ona mu se dobrim igramaodužila na najbolji mogući način.• Vrlo brzo po dolasku u Monting,stigli su i trofeji, prvi je bio KupJugoslavije 1975. Možete li se nakratkoprisjetiti tog uspjeha u dresuMontinga?- Bila sam bez iskustva, jako samse bojala i mislila sam da ja to nikadaneću moći. Divila sam se mojim suigračicamapogotovo Marijani Bušljeti kojaje bila iskusna igračica i reprezentativka,a ja početnik.U dresu reprezentacije Jugoslavije, Mira Bjedov-Nikolićredovito je pružala odlične igre. Na fotografiji jedruga slijeva u gornjem redu, a treća slijeva je klupskakolegica Marijana BušljetaPoznanji Moskva- vrhovi karijereTekst: JURICA GIZDIĆ Fotografije: Hrvatski športski muzejNegdašnja košarkašica „Industromontaže“ (kasnijeMonting) i reprezentativka države Mira Bjedov-Nikolić,bila je krajem sedamdesetih i početkom osamdesetihjedan od najboljih europskih centara. Najradije pamtimedalje s EP u Poznanju (1978.) i OI u Moskvi (1980.)Osvajanje svih tih trofeja, KupovaJugoslavije, Europskog kupa LillianeRoncheti i prvenstva Jugoslavije, zamene su bili nagrada za veliki trud,veliku odgovornost koju sam osjećala iposljedica enormne želje za uspjehom.• Igrali ste na poziciji centra ibili ste jedan od najboljih europskihcentara u to vrijeme.Nastupali ste i za reprezentacijuEurope ?- Više sam igrala kao laganicentar, pa sam se izvlačila nakrilo. U klubu to je dobro funkcioniralou tandemu s MarijanomBušljetom, jer je ona bila nezaustavljivaispod koša, a ja samimala više prostora za šut.Za reprezentaciju Europe igralasam nakon europskog prvenstvau Poljskoj, u Poznanju, gdje smoosvojile srebrnu medalju. Od našihcura, za tu europsku reprezentacijuzaigrale smo Marija Vegeri ja. Marija Veger je bila fenomenalnaigračica, igrala je lepršavu,laganu i lijepu košarku.Sastav su izabrali treneri reprezentacijakoje su nastupile naEP. Bila sam uistinu presretna, zamene je to bilo kao san - biti u društvunajboljih europskih igračica!• Vaša momčad Montinga u kojojsu pored vas bile Marijana Bušljeta,Sanja Ožegović, Jasna Pepeunik,krajem sedamdesetih i početkomosamdesetih godina prošlog stoljeća,bila je respektabilno ime ueuropskim relacijama. A bili ste iodlična klapa...- Da istina je. Marijana Bušljeta i jasmo bile tandem, cijela Trešnjevka nasje znala. Stanovale smo zajedno dvijegodine kod roditelja Ratka Rudića (kodtete Zorice i barba Jakova), imale smonjihovu podršku i savjete, pogotovo odbarba Jakova koji je bio veliki športaš.Sanja Ožegović i Jasna Pepeunik subile drugi tandem, a sve zajedno slagalesmo se fenomenalno.Bilo je tu i pozitivne konkurencije.Haklale smo prije svakog treningaMarijana i ja protiv Sanje i Jasne i toje bila borba kao da se igra prvenstvosvijeta, natjecale smo se i tko će prijeući u vlak kada smo putovale spavaćimkolima, recimo za Sarajevo, i tko ćeprije uzeti bolje ležajeve...• U dresu Montinga 1980. godineOlimp 18

19 Olimp

Olimpijske legendeosvojili ste prestižni Kup LilianeRonchetti.- Osvajanje Kupa Liliane Ronchettije bilo nešto prelijepo. Finale se igralou Bugarskoj, ali smo mi u polufinalueliminirale domaći sastav koji je biofavorit za osvajanje Kupa. Trener namje bio Miro Sobočan, bile smo mirne,sigurne, znale smo koliko možemo, štoželimo i to se ostvarilo.Uvijek poslije velikih utakmica stejako umorni, ali nađe se snage za proslave.U sjećanju su mi ostala slavljaposlije utakmice u Tuzli nakon osvajanjaprvenstva Jugoslavije 1982./1983.i u Beogradu protiv Partizana godinudana kasnije.Najdraži trener mi je svakakoMarijan Pasarić. On je bio tvoracmladih košarkašica, njegove suigračice Ružica i Kornelija Meglaj,Sanja Ožegović, Jasna Pepeunik,Maja Mazić, ja...U Beogradu je bila utakmica odluke,tko pobjedi je prvak, bila je puna dvorana,ulaz besplatan, 3000 gledalaca,bila je to utakmica koju ću pamtiti cijeliživot. Trener je bio Većeslav „Rus“Kavedžija.• Već kao 19-godišnjakinja debitiraliste u reprezentaciji Jugoslavije?- Sjećam se da sam bila na svim pripremamas mladim reprezentacijama,a onda je došla i najbolja, seniorska reprezentacija.Prvi nastupi su bili 1975.,na turnirima u Bugarskoj i Mađarskoj, aprvi veliki nastup je bio na EP u Francuskoj1976.Bile smo pete, malo nam je faliloza medalju. Nažalost, nismo otišli naOlimpijske igre u Montreal, tko znamožda smo već tada mogle nešto napraviti...• Na europskom prvenstvu 1978.godine u Poznanju, osvojili ste srebrnumedalju?- Bile smo super ekipa na terenu iizvan terena, trener nam je bio BorislavReba Ćorković, imao je nevjerojatnumoć kako nas motivirati.Pripremale smo se za svaku utakmicumaksimalno dobro.Mi smo svoje odradile iz utakmice uutakmicu i došle do srebrne medalje,bilo je to prvo osvojeno odličje nakondugo vremena. Sreća, slavlje, galaprijem organiziran od KS Jugoslavije...Bilo je jako lijepo.• Ipak, kruna vaše karijere jebrončana medalja s Olimpijskihigara 1980. u Moskvi?- Olimpijske igre su sigurno sansvakog športaša i meni je to prekrasnauspomena i kruna u mojoj karijeri.Izbornik je bio mudri Milan Ciga Vasojevićkoji je znao izvući maksimum odsvake igračice.Svi smo bile posebno zahvalneMarijani Bušljeti jer nas je njezin košu kvalifikacijama odveo na OI, ali onanažalost nije putovala na Igre jer jetako odlučio stručni stožer...• Tko vam je bio najdraži trener,a tko najdraže suigračice u klubuodnosno reprezentaciji?- Najdraži mi je svakako MarijanPasarić, s njim smo osvojile dva KupaJugoslavije. On je bio tvorac mladih košarkašica,njegove su igračice Ružica iKornelija Meglaj, Sanja Ožegović, JasnaPepeunik, Maja Mazić, ja.Najdraže suigračice u klubu su mibile Marijana Bušljeta, Sanja Ožegović,Jasna Pepeunik, Maja Mavrović Mazić,Đurđa Trbović, Jasna Lovrinčić, NadaCvjetković, Marina Mučalo, a u reprezentacijiSonja Pekić, Vukica Mitić,Biba Majstorović, Marija Veger, ZoricaĐurković, Vera Đurašković i BrankaMilatović.• Godine 1985. otišli ste u inozemstvo;nakon završetka karijeteostali ste živjeti u Švicarskoj.- U Švicarsku sam otišla ponovozahvaljujući Marijanu Pasariću, ali iMatanu Rimcu koji je tada bio trenerkluba Fribourg Olympic u Švicarskoj.Mislila sam igrati godinu dana i vratitise, ali sam ostala 28 godina.Moram priznati da mi je bilo vrloteško igrati u Švicarskoj jer sam bilajedina strankinja u ekipi i jako puno→ Summary ←In the late seventies and earlyeighties, Mira Bjedov-Nikolic wasone of the best basketball centersin Europe. After a silver medal atthe European Championships inPoznan (Poland) in 1978, she waselected into the European nationalteam and she considers this, alongwith the bronze medal at theOlympic Games in Moscow in 1980,her greatest success.She believesthat todayit is muchharder foryoung maleand femaleplayersthan it wasforty yearsago, sincea completely different kind ofbasketball is played, much strongerand rougher.se očekivalo od mene. Trenirale smodva puta tjedno, a u Zagrebu dva putadnevno, što je bila velika promjena zamene.Sve su to bile mlade košarkašice;uglavnom, bila mi je to jako teška sezona,možda najteža u karijeri, jedvasmo izborile opstanak u ligi. Na srećuostale smo u ligi i godinu kasnije osvojilesmo Kup; trener mi je bio suprugMićko Nikolić.• Suprug vam je i trener, a i sinvam je u košarkaškim vodama?- Prije deset godina, upravo zbogposla mog muža, preselili smo se u Lugano.Moj sin je igrao za prvu momčadLugano Tigersa kad je imao 15 godina,osvojio je sve sa mladim selekcijama(juniorsko prvenstvo, prvenstvo do 21godine tri puta), zatim je bio 4 godineu SAD-u, igrao je košarku i studirao,dvije godine u Long Island University,a dvije godine u San Franciscu. Okušaoje malo i profesionalni kruh, ovu godinuje igrao u Njemačkoj.• Usporedba košarke nekad i danas?- Moje mišljenje je da je danas kudikamoteže mladim igračima i igračicama.Igra se sasvim drukčija košarka,puno snažnija i grublja. •Olimp 20

Nastanak modernog športa: BiljarOd Luja XIV.do Paula NewmanaIgra biljara imadugu i zanimljivupovijest,a svoje porijeklovuče s kraja 14. stoljeća,iz igre koja se igrala vani,na travi, i koja je bila srodnadanašnjem golfu, kroketu, pačak i igrama bez štapova - kuglanjui boćanju. Kugle su kotrljane iligurane u smjeru drugih kugli ili premameti, a sličnu igru na otvorenom igralisu Francuzi, Englezi i Talijani.Nije sasvim jasno kada je i kojimpovodom igra prebačena u zatvoreniprostor, no prvi poznati stol za biljarje onaj u posjedu francuskog kraljaLuja XI. (1461. – 1483.). To naravnone znači da je biljar baš tada izmišljen,već da je dakle krajem 15. stoljeća taigra već bila poznata i omiljena međudijelom ljudi, što potvrđuje i izvadakiz inventarne liste računa Luja XI. kojispominje kupnju „biljarskih kugli i biljarskogstola za (kraljevu) razonodu izadovoljstvo“.Stol se sastojao od rešetkii kamenog ležaja, a u sredini je imaorupu. Kugle su bile drvene, kao i štapkoji je više ličio na mlat (donji dioštapa bio je zakrivljen, a završavao jeplosnatim i širokim dodatkom kojimsu se kugle gurale). Zanimljivo je daje već taj prvi poznati biljarski stol biopresvučen zelenom tkaninom. Razlogza to je da podloga što više podsjećana travu (obzirom da je u to vrijeme jošparalelno postojala i travnata pretečaigre).Općenito, većina podataka o tomranom igranju biljara dolazi iz inventarnihknjiga i korespondencije europskihvladara i plemića. Igra je, u svojimpočecima, posebno popularna bila nafrancuskom dvoru. Kralj Luj XIV. bio jeveliki zaljubljenik u biljar, pa je i samdobrim dijelom zaslužan za širenje biljaracijelom Europom. Njegova privatnabiljarska soba imala je 26 kristalnihlustera, 16 srebrnih svjećnjaka i dvamasivna biljarska stola. Poznato je dasu Luj XIV. i Marija Antoaneta igralibiljar večer prijesvojeg uhićenja, anjezin biljarski štapnavodno je bio izrađenod jedne jedine kljove iukrašen zlatom.Pisani dokumenti potvrđujuda je i škotska kraljica Marija(koja je inače cijeli život bilapovezana sa francuskim dvorom)igrala biljar. Imala je biljarski stol i ućeliji dvorca Fotheringay gdje je iščekivalasvoje smaknuće zbog pokušajaubojstva engleske kraljice Elizabete I.,a zanimljivo je da je, nakon smaknuća,njeno bezglavo tijelo bilo zamotanobaš u zelenu tkaninu s biljarskog stola.Inače, biljar je bio i najdraži oblik rekreacijeWolfganga Amadeusa Mozarta...Krajem 17. stoljeća tanki krajštapa, odnosno mlata, počeo se češćekoristiti u igri. Prije se upotrebljavaosamo za udarce ispod jastuka (jastucisu u početku stavljani na rub stolasamo zato da zaustave kugle, i spriječeih da se otkotrljaju na pod). Kako suigrači počeli davati prednost udarcimatankim dijelom štapa nasuprot guranjukugli mlatom, razvijen je sasvim novištap za igranje - ravan, bez zakrivljenogzavršetka. Novi način igre povukaoje za sobom i daljnje promjene- jastuci su punjeni materijalima koji suomogućili kugli da se odbije od ruba,a sve u cilju da igra bude što zanimlji-Olimp 22

Tekst: ANA POPOVČIĆDuga povijest biljara svoje porijeklo vuče izigre koja se igrala vani, na travi, i koja je bilasrodna današnjem golfu, kroketu, pa čak iigrama bez štapova - kuglanju i boćanjuJohn Robertsvija. Nakon prijelaznog razdoblja ukojem su samo bolji igrači koristili štap(oni slabiji služili su se mlatom), on jeizborio svoje mjesto kao jedini načinigre. Zanimljivo je da se ženama dugobranilo igranje štapom (smjele su igratisa mlatom) pod izlikom da bi one, sobzirom na to da nisu spretne i da suloši igrači, oštetile tkaninu na stolu.Rani biljarski stolovi uključivali surazličite dodatke kao na primjer luk,vrata (drugačija vrsta luka), čunjeveili drvenu metu koja se nazivala „kralj“(king). Druge varijante igre oslanjalesu se više na jastuke, u koje su kasnijeurezivani džepovi, i konačno rupe. Svremenom, dodaci na stolu kompletnosu maknuti, a u nekim varijantamaostale su rupe, koje su u početku zamišljeneda se izbjegavaju, a kasnije daih se cilja. Sve te varijante rezultiralesu različitim igrama, a danas postojetri glavne podjele: karambol (igre nastolu bez rupa), igre na stolovima srupama i snooker.U 18. stoljeću biljar prestaje bitirezerviran isključivo za plemstvo. Biljarskistol ulazi u javne lokale, osobitogradske kavane, gdje služi za razonodugrađana. U to vrijeme na scenu dolazii čovjek koji je iznimno značajan zarazvoj biljara: François Mingaud (1771.- 1847.).Taj pariški politički zatvorenik(kritizirao je Napoleona) pridonio je dase na biljar gleda kao na znanstvenudisciplinu. Proučavajući i igrajući biljaru zatvoru, shvatio je da ako zaobli vrhštapa i obloži ga kožom, može boljekontrolirati udarac i točnije gađati kuglu.Mingaud je zaslužan i za uvođenjetzv. massé udarca koji se izvodi podizanjemštapa okomito. Nakon izlaskaiz zatvora proslavio se kao veliki majstorbiljara i fascinirao publiku dotadneviđenom kontrolom i manipulacijomkugli, a napisao je i knjigu o biljaru- Noble Jeu de Billiard - Coups extraordinaireset surprenans (Plemenita igrabiljara - neobični i iznenađujući udarci).Inače, Mingaud je očito imao teatralnucrtu i talent za privlačenje publike jerje bio poznat i po “predstavi” koju biponekad izvodio. Odglumio bi potpuniužas kada bi se kugla koju je udario,odbila o drugu kuglu i vratila premanjemu, nakon čega bi uvjerio publikuda je kugla zaposjednuta đavolom.U 19. stoljeću biljar doseže nevjerojatnupopularnost. Ulazi ugotovo sve rezidencije, paje tako američki predsjednikJohn Quincy Adams1828. ugradio biljarskistol u predsjedničke odaje,nakon čega je Kongres kritiziraonjegov „kockarski namještaj“. Godine1838. kraljica Viktorija kupila je stol zabiljar za dvorac Windsor, a 1846. čak jei papa Pio IX. postavio stol u vatikanskeodaje.Biljar naravno nije bio rezerviransamo za privatne prostore. U VelikojBritaniji soba s biljarskim stolom postalaje najvažnija klupska prostorijagotovo svih športskih, ali i drugih klubova,a biljar se igrao i u većini pubova.Ta popularnost imala je i negativnustranu: desetljećima je ubijano otprilike12.000 slonova godišnje, kako bi seosigurala slonovača za biljarske kugle(i klavirske tipke). S desetkovanjemslonova rasla je i cijena slonove kosti,pa je proizvođač Brunswick ponudionagradu od 10.000 dolara za umjetnimaterijal koji bi je zamijenio. To se konačnodogodilo 1868., kada je kemičarJohn Hyatt izumio celuloid za biljarskekugle. Istina, kugle bi ponekad nakonsudara zaiskrile, ili čak eksplodirale!Zbog toga je novi materijal još nekovrijeme usavršavan, što je u konačnici idovelo do izuma plastike.Dosta športova koje su britanski vojniciprakticirali u kolonijama bili su naneki način povezani s održavanjem vojnespremnosti (polo je najbolji primjer),ali ipak ne svi. Biljar se igrao iz čiste razonode,i bio je nevjerojatno popularan,kako među kolonizatorima tako i međulokalnim moćnicima. Uostalom, upravo23 Olimp

Nastanak modernog športa: BiljarJohn Robertsje maharadža od Cooch Behara 1885.godine u Calcutta klubu proslijediopravila snookera Johnu Robertsu, svjetskombiljarskom prvaku. Na taj način seigra snookera, već pomalo zaboravljenau domovini, vratila natrag u Britaniju...Svaki šport ima svoje ekstravagantnetrenutke, ali biljar iz nekog razloga utome prednjači. Spomenuti prvak JohnRoberts bio je, na primjer, svojedobnou službi maharadže od Jaipura. Ovaj gaje smjestio u palaču i dao mu na raspolaganjestotinu sluga i ogromnu plaću.Šest velikih stolova za biljar u Jaipur sudopremljeni na slonovima, a maharadžaje jednom prilikom potrošio 5000 funtina organizaciju jednog jedinog turnira...Inače, biljar je prvi šport u kojemje organizirano svjetsko prvenstvo- održano je 1873. u New Yorku.Njegova popularnost krajem 19. ipočetkom 20. st. bila je ogromna; zavrijeme Američkog građanskog ratarezultati biljarskih turnira dobivali suveći prostor u medijima nego izvještajisa ratišta.Sve do nedavno, biljar je bio rezervirangotovo isključivo za muškarce.Prostori sa stolovima za biljar bili sumjesta gdje su muškarci pili, pušili,tukli se, kladili i igrali. Atmosfera je bilatakva da žene doista nisu imale štoraditi u tim prostorima, iako su biljar odsvojim samih početaka igrale i žene, iProučavajući i igrajućibiljar u zatvoru, FrançoisMingaud je shvatio jeda ako zaobli vrh štapai obloži ga kožom, možebolje kontrolirati udarac itočnije gađati kuglu...Paul Newman u “Hazarderu”to moderne žene iz viših slojeva kojesu bile malo posebnijeg stila.Nakon dugog razdoblja silne masovnosti,sredinom 20. stoljeća naglo jesplasnula popularnost biljara; počinjuse zatvarati biljarske dvorane, a igrapostaje „staromodna“. Činilo se da povratkanema. Čak je i jedan od najboljihigrača u povijesti - Joe Davis, 1964.izjavio da „biljar nema budućnosti“.Ipak, dva momenta preokrenulasu zlu sudbinu. Prvi je bio film „Hazarder“(„The Hustler“) iz 1961. s PaulomNewmanom, nakon kojeg je slijedio nastavak„Boja novca“ („The Color of Money“)također s Paulom Newmanom, ali imladim Tomom Cruisom iz 1986. Filmovisu bili hitovi na kino blagajnama i apsolutnosu doprinijeli da biljar ponovnostekne svoju nekadašnju popularnost.Drugi moment bila je televizija.Krajem 60-ih godina, televizijska kućaBBC počela je emitirati program u bojii tražili su sadržaj koji bi im odgovaraoda predstave svoju novu tehnologiju.Za svoj eksperiment izabrali su snooker,u to vrijeme „mali“ šport koji višegotovo nitko nije pratio. Snooker im jeodgovarao i zato da se mogu pohvalitiprogramskom širinom, kao i činjenicomda ne slijede samo ukus većine, već sebrinu i o manjim skupinama. No, stvarisu krenule drugim tokom - programje ubrzo postao nacionalna opsesija,a snooker je danas u Velikoj Britanijinajgledaniji dvoranski šport! •LITERATURA:AA. VV. Enciklopecija fizičke kulture, Jugoslavenskileksikografski zavod, Zagreb, 1977.Richard Holt, Sport and the British: A ModernHistory, Oxford University Press, 1992.Mike Huggins, The Victorians and Sport, Hambledonand London, London i New York, 2004.Članak Povijest biljara pronađen na internetskojstranici http://biljar.wordpress.com/povijest-biljara17. 08.2013.→ Summary ←Billiards has a long and interestinghistory, and its roots go back to thelate 14 th century of the game thatwas played outdoors on the grass,and that is akin to today’s golf,croquet, and even games withoutcues – boccia and bowling. It is notclear when and for what cause thegame moved indoors, but the firstknown billiards table is the one inpossession of the French King LouisXI.In the 18 th century billiards ceasesto be exclusively reserved for thenobility. The billiards table entersinto the public bars, especially thecity’s cafes, where it is used forleisure of citizens. At that time tothe scene comes a man extremelyimportant for the developmentof billiards - François Mingaud.Otherwise, billiards is the firstsports in which the World Cup wasorganized – it was held in 1873 inNew York.Its popularity in the late 19 th andearly 20 th century was enormous,but after the Second World Warit rapidly decreases. Yet twomoments turned the fate. The firstmoment were blockbuster movies“The Hustler” and “The Color ofMoney” and the second momentwas television - in the late 60’s thebroadcasting company BBC startedbroadcasting in color and they werelooking for a content that wouldfit them to showcase their newtechnology.For their experiment they chosesnooker, at that time a “small” sportthat almost no one followed. Snookerwas just what they needed, in orderto boost it with a program variety,as well as the fact that they do notpay attention just to the taste of themajority, but that they care alsoabout smaller groups, but thingstook a different course. The programquickly became a national obsession,and today snooker is the mostwatched indoor sports in the UK!Olimp 24

Žene i športTko je proti v„mješovitog“ športa?Aforizama o novcu, kao i osvakoj drugoj važnoj temi,ima koliko hoćete. U rasponuod Friedricha Engelsado Mladena Grdovića i natrag. Nije ušoldima sve. I ne može se protusloviti:ima pod kapom nebeskom toliko stvarikoje su vrjednije od novca. Ali problemje - kako je primijetio GrouchoMarx – što su užasno skupe.Premda uvod možda nije sasvimprecizan, ovdje se ne radi ni o spiritualnimdragocjenostima (a ni o Mastercardu),nego o pukoj podjeli proračunskoganovca na muške i ženskešportove te o jednom problemu kojise, sa svojom svijetlom, ali i svojomtamnom stranom, povremeno pomaljana horizontu. U pitanju su, naime, tzv.mješoviti športovi, dakle oni u kojimase na različite načine, definirane specifičnimpropozicijama, na borilištuzajedno pojavljuju i muškarci i žene.U svijetu športa postoje različitiprimjeri takve koegzistencije: od konjičkihdisciplina u kojima se muškarcii žene natječu zajedno, što je svojedobnobilo moguće i u streljaštvu,preko određenih varijanti koje pružajušah i bridž, zatim preko športovapoput sinkro-klizanja, do klasičnihmješovitih konkurencija u reketaškimšportovima.Svijetli primjer i mogući pravackojim bi mogli krenuti još neki športovi(odmah pada na pamet atletika),jest nedavno uvođenje konkurencijemješovitih plivačkih štafeta u popisslužbenih Fininih disciplina. Razlozisu, kako stoji u internetskome izdanjuThe Guardiana, u jednodušnoj potporistruke i natjecatelja ovoj novosti,od koje se očekuje da će plivačkimnatjecanjima dodati novu taktičkudimenziju.Tamniji primjer, koji je također„konzumiran“ ovoga lipnja, vezan jeuz lanjsku odluku Organizacijskogaodbora Mediteranskih igara u Mersinu2013. da iz službene konkurencijebadmintonskoga turnira, prvoga uopćena MI, izostavi mješovite parove.Loš znak, najprije zbog degradacijeTekst: RATKO CVETNIĆNeki potezi krovnihmeđunarodnihšportskih organizacijapokazuju određenonerazumijevanje zamješovite konkurencije.Problem koji bi sestoga mogao pojavitina razini državnoga ilokalnih proračuna jestda u raspodjeli novcana „muške“ i „ženske“športove, mješovitekonkurencije ostanuzaobiđeneOlimp 26

Zvonimir Đurkinjaki Staša Poznanović→ Summary ←Mixed sports and disciplines(involving male and femaleathletes) represent a special valueof the sports world, to whichthe International SwimmingFederation FINA has recentlydrawn attention by introducingin its official program of mixedrelay. But some moves of theinternational umbrella sportsorganizations show a certainlack of understanding of mixedcompetition.A problem that could thereforearise at the level of state and localbudgets is that in distributionof money to the “ masculine “and “feminine” sports , mixedcompetitions remain bypassed .taktički najzahtjevnije badmintonskekonkurencije, a za hrvatsku ekipu istoga što bi naš najbolji miks, ZvonimirĐurkinjak i Staša Poznanović,imao vrlo visoke izglede za medalju(podsjetimo, naš muški par Đurkinjak-Hoelbling,vratio se iz Mersinasa zlatom). Time su igre u Mersinuna određeni način komemorirale istutakvu odluku MOO-a iz 1992. i badmintonskeolimpijske premijere u Barceloni,kojom prilikom - kao i u mersinskomeslučaju - nije bilo nikakvogasuvislog obrazloženja za tu odluku (ušportu u kojem je specijalizacija napojedinačne i parske igrače, vrlo rana ivrlo striktna) osim one da je „autobusveć pun“.Sve ovo navodimo zbog jedneopasnosti u kojoj bi mješovite konkurencijemogle nastradati na brisanomprostoru između muških i ženskihšportova, pogotovo ako se takav brisaniprostor stvori administrativnimputem. Primjerice, na izvanrednojizbornoj skupštini Zagrebačkogšportskog saveza, održanoj početkomsrpnja, na kojoj je Gradski ured zaobrazovanje, kulturu i šport - nakongotovo godinu dana vrebanja - uspiovratiti socijalistički model upravljanjašportom u gradu, u programu novogapredsjednika ZŠS-a osvanula je sljedećaprogramska stavka: „Športoviće se projicirati kao muški i ženski,odnosno kao dva športa“. Premdaovaj navod, citiran prema “Večernjemlistu”, u sebi sadrži ponešto od lapidarnostiGadafijeve “Zelene knjige”,za sada nema posebne razrade, te jenejasno što ideja nosi, osim straha dabi se moglo raditi o načelnoj razlici ufinanciranju.Kriterijska podjela u aktima ZŠSaionako već godinama postoji: akorukometna muška momčad nekogkluba ima bolje rezultate od ženske(ili obratno) bit će bolje i financijskipraćena. Prema tome, što se projekcijetiče, taj film nije nikakva novost,osim ako novost nije nešto što još neznamo.Ima tu još jedna važna kvaka čiji ćeefekti tek nastupiti: od 1. srpnja ovegodine i trenutka našega ulaska u EU,na snagu stupa oštro pravilo o zaštititržišnoga natjecanja, podjednakoupereno i na brodogradilišta i na profesionalnešportske klubove, a kojimse zabranjuje proračunsko financiranjesvih onih koji bi svoj kruh trebalizaraditi na tržištu.Ne znamo kako će se stvarirazvijati u brodogradnji, ali što sešporta tiče, naravno da nitko ozbiljanne smatra kako će time nestati lijepiobičaj da pročelnik mjesne upraveprebaci nekoliko milijuna klubu čiji jepredsjednik, jer bi se time ozbiljno narušiosustav građen desetljećima, alije izvjesno da će koruptivna veš-mašinasada morati raditi neusporedivotiše i uz daleko složeniju logistiku.Tu je velika opasnost da će se rezovidaleko bolnije sprovoditi na pozicijamakoje nisu eminentno muške, a tobi moglo naškoditi i mješovitim disciplinama,s argumentom: ako moguMOO i MI, možemo i mi! •27 Olimp

GODINA 44 • BROJ 166 • RUJAN 2013.Povijesthrvatskog športaFRANJO GLASER - SVEVREMENSKI VRATAR (Ivica Buljan)------------------------------- str. 2100 godina od prvog plivačkog natjecanja na Bačvicama (Mladen Cukrov)----- str. 6POVIJEST VINKOVAČKOG ŠPORTA DO I. SVJETSKOG RATA (Željko Iveljić)--------------- str. 8IN MEMORIAM: JOSIP KUŽE / ANTUN TONI PETRIĆ (Jurica Gizdić / Robert Kučić)---------- str. 11UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X

OBLJETNICE: FRANJO GLASER (1913.-2003.)Svevremenski vratarPiše: Ivica BuljanPrije sto godina rođen je FranjoGlaser, legendarni vratar kojeg suuvrštavali među najboljih deset nasvijetu svoga vremena. Nakon vratarskekarijere, dugo se bavio i trenerskimpozivom, a velika ljubav postaomu je i tenisJedna od stvari koju športaš želi postići, naravno uz toda bude među najboljima u svom športu, je uravnoteženi zdrav život i nakon aktivne športske karijere.Za takvo nešto treba doista biti pravi športaš i živjetišportski u pravom smislu te riječi. Mnogi športaši posrnu,pa se predaju slastima života i na koncu ih se sjećamosamo kao uspješne športaše, ali i promašene egzistencije ukasnijem dijelu života.Legendarni hrvatski golman Franjo Glaser zasigurnospada u prvu skupinu doživjevši duboku starost, jer jenakon jedne od najbogatijih vratarskih karijera nastavio sašportskim životom kao uspješni nogometni trener i rekreativac,budući da je bio jedan od najstrastvenijih ljubiteljatenisa u poslijeratnom Zagrebu. No ipak, ono po čemu jeGlaser ostao u sjećanju ili je ostalo u zapisano u nogometnimanalima, njegove su obrane i vratarsko umijeće. I danastraju rasprave među nogometnim zaljubljenicima tkoje bio bolji vratar Glaser ili Beara. Nažalost, sve je manjeonih koji su gledali i Bearu, a kamoli petnaestak godinastarijeg Glasera. Nama mlađima, koji pratimo nogomet,oba imena zvuče onako „golmanski“! Pojam su za nekogatko je zaključao svoja vrata pred raspomamljenim napadačima,koji slavu stiču na suprotni način, davajući golove,od kojih se najviše cijene oni koji zabiju upravo takvimgolmanskim veličinama.Među deset najboljih na svijetuČinjenica je da je Franjo Glaser u raznim anketama bioproglašavan jednim od deset najboljih nogometnih vratarana svijetu, a za športskog novinarkog doajena ZvoniraMagdića nema dvojbe.Magdić tvrdi: „Slavni vratar Građanskog, najbolji na svijetu,svih vremena. Njegov odskok, njegove šake s loptompreko centra, strahobalno postavljanje, visoka sigurnost,čine ga nenadvisivim. Njemu će se približiti, na dah, ConcordijinZvonko Monsider“.Franjo Glaser, tridesetih godina prošlog stoljeća, nastavioje sjajnu tradiciju velikih golmanskih imena i svojihprethodnika - dvojice Dragutina, Vrđuke i Friedricha, teMaksa Mihelčića i postao veći i od njih. Na vrata moćnemomčadi Građanskog koja se počela graditi u drugojpolovici tridesetih, a svoj zenit je doživjela u četrdesetimgodinama prošlog stoljeća, Glaser je došao zaobilaznimputem nakon što je branio boje Hajduka iz Sarajeva (gdjeje i počeo karijeru s nenavršenih petnaest godina), prekoOsijeka braneći u Slaviji i beogradskog BSK-a s kojim jeosvojio dva naslova prvaka Jugoslavije.Glaser se rodio u Sarajevu 7. siječnja 1913., a umroje navršivši devedeset godina u Zagrebu 1. ožujka 2003.Nogometni antologičari za njega kažu da je bio impozantneatletske pojave, visok, snažan, elastičan i neustrašiv sodličnim refleksom i odličan u odbijanju lopte šakom, sasamo jednom manom - da nikada do kraja nije savladaotremu i uvijek bi pred neku od velikih utakmica imao„drhtavicu“, koja mu je vjerojatno bila i veliki motiv dabude najbolji na najtežim susretima i protiv najjačih protivnika.Bio je i majstor za obranu jedanaesteraca te je potome u samom svjetskom vrhu obranivši od 94 kaznenaudarca nevjerojatnih 73 (!), što je danas gotovo nemoguće.Iz rodnog Sarajeva, nakon kratke karijere u tamošnjemHajduku, nastupa za Slaviju iz Osijeka, a potom dolazi uZagreb na fakultet gdje je trebao biti zamjena i nasljednikSergiju Demiću u Concordiji koja je tih godina, početkomtridesetih, u dva navrata osvojila naslov prvaka Jugoslavijei slovila uz BSK, kao najbolja momčad u tom razdoblju.No, uskoro odlazi na odsluženje vojnog roka u Beograd iod 1933. je golman BSK-a...Zamorine pohvaleO Glaseru u svojoj knjizi „Velemajstori našeg nogometa“piše Jerko Šimić, inače dugogodišnji dužnosnikGrađanskog. Šimić je bio zadivljen golmanskim mogućnostimaplavokosog, visokog mladića koji je zadivio najednoj od svojih prvih utakmici gledalište bravuroznimobranama:„Međutim, jednog smo dana samo čuli, da ga je „Kika“Popović - tadašnji ‘nakupac’ Beogradskog sportskog kluba- odveo u Beograd. Bila je to, druga nogometna ‘otmica’tadašnjeg vremena (prva je bila Otmar Gazzari, koji jetakođer branio boje BSK-a). Tadašnji igrači BSK-a: Radovanović,Mitrović, Arsenijević, Mihajlović, Stevanović,Đorđević, Tirnanić, M. Marjanović, Sotirović i Vujadinović,trebali su samo jednog vratara vrijednosti mladogGlasera, pa da to bude najbolja momčad u Jugoslaviji“, piše2

GLASER U BROJKAMAGlaser je nastupio 35 puta u A reprezentaciji,jednom u B, uz šest tzv. neslužbenihnastupa za reprezentaciju Jugoslavije.Skupio je 11 nastupa za Hrvatsku,26 puta igrao je za BLP (Beogradskiloptački podsavez) i 15 puta za momčadZNP (Zagrebački nogometni podsavez).U redovima BSK-a (od 1933. do 1937.)zabilježio je 269 utakmica i osvojio dvanaslova državnog prvaka - 1935. i 1936.godine.Za Građanski (od 1937. do 1945.) jenastupio 623 puta, osvojivši dva naslovaprvaka Jugoslavije te prvenstvo NDH.Za beogradski Partizan (1945.- 1947.)prikupio je 91 nastup i osvojio jedan naslovprvaka države, a za splitski Mornarodigrao je 84 utakmice. Od 94 kaznenaudarca koja su mu pucana, obranio ih ječak 73!3

OBLJETNICE: FRANJO GLASER (1913.-2003.)Šimić u svojoj knjizi o Glaseru, koji je od 1933. do 1937.s BSK-om osvojio dva naslova prvaka države.No, u Zagrebu nisu mirno spavali i stvarala se velikamomčad Građanskog, koji je već nešto manje od desetljećebila izvan kruga najboljih tadašnjih jugoslavenskihmomčadi i željno se očekivao novi naslov prvaka kojegsu purgeri zadnji puta osvojili 1928. godine. Iako su imalisjajnog vratara (Emila Urcha), nisu odustajali od toga daGlasera vrate u Zagreb i dovedu na gol Građanskog. Posebanmotiv bio je što je u susretima gradskih reprezentacijaBeograda i Zagreba (utakmice koje su u to vrijemebile česte i privlačile veliki broj gledatelja), Glaser svojimobranama redovito spašavao Beograđane od poraza.Taj prelazak se i dogodio 1937.,premda u toj sezoniGlaser još nije branio zbog izvjesnih nesporazuma ikazne koju je dobio, a koja je vjerojatno bila posljedicanjegova odlaska iz Beograda u Zagreb. Građanski je ipakte godine osvojio naslov prvaka države (nakon devetgodina čekanja), i to pobjedom nad izravnim suparnikomBSK-om u Beogradu. Na toj utakmici proslavio setrostruki strijelac August Lešnik, a Građanski je slavio sa4-0. Glaser je nastavio s odličnim obranama i u Građanskom,za koji je odigrao preko 600 utakmica.Nezaboravne obrane protiv NijemacaBio je nezamjenjiv i na vratima reprezentacije Jugoslavijeza koju je prvu utakmicu odigrao 1933. godineu Beogradu protiv Španjolske čija vrata je branio slavniZamora. Glaser je na toj utakmici primio jedan gol, zapravoautogol kojeg mu je zabio njegov suigrač iz BSK-ai reprezentacije Arsenijević. Kako bilježe izvjestitelji s teutakmice, slavni Zamora je nakon utakmice došao domladog Glasera i potapšao ga po ramenu prorekavši musjajnu golmansku budućnost.Neponovljivu utakmicu odigrao je za reprezentacijuprotiv odlične Mađarske u Budimpešti 1937., kada jebilo 1-1.„I sada ga u duhu vidim, kako se smjelo baca iz jednogkuta u drugi, kako vrlo slikovito i sigurno brani, kakoudarcima šake odbija česte lopte Mađara, kako se hrabrobaca u noge opasnim mađarskim napadačima. Nikadaviše nisam vidio tako sjajnu obranu jednog vratara“,ushićeno je zapisao u svojoj knjizi Jerko Šimić.U to je vrijeme Glaser, zajedno s Bernardom Hüglomi Jozom Matošićem, činio neprobojni obrambeni bedemreprezentacije. Kako bilježi Šimić, Glaser je nezaboravneobrane prikazao i prilikom susreta s reprezentacijomNjemačke.„Nakon što je Hitler nasilno sjedinio Austriju sNjemačkom, naša je reprezentacija u ljeto 1940. godineigrala u Beču protiv reprezentacije sastavljene od najboljihigrača Austrije i Njemačke. Naši su tu „integriranureprezentaciju“ pobijedili 2-1., a pobjedonosni pogodakje dao 20-godišnji igrač Građanskog, Franjo Wölfl. Drugu,još značajniju pobjedu nad reprezentacijom Njemačke,postigli smo u jesen 1940. godine u Zagrebu. Glaser,Brozović, Dubac, Džanić, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić,Valjarević, Božović, Vujadinović i Matekalo - jednavrlo uspješna kombinacija igrača Građanskog i BSK-a,predstavljala je odličan sastav reprezentacije. Na igralištusadašnjeg Zagreba pobijeđena je Njemačka i opet sa 2-1.Glaser i Jazbinšek u obrani, a Cimermančić i Božović,strijelci pogodaka, bili su najbolji naši igrači“, piše Šimić.Za spomenuti je još da su čak osmorica igrača s te utakmicebili igrači Građanskog, doduše ne u tom trenutku,jer Dubac, Lechner i Matekalo su u Građanski došlinetom poslije te utakmice...Idućih godina Glaser je bio prvi golmanski izbor svihtadašnjih izbornika reprezentacije, u kojoj mu je najčešćezamjena, kao i na klupi Građankog, bio Emil Urch.Tijekom branjenja za Građanski, Glaser je osvojio 1940.naslov prvaka, a 1943. i naslov prvaka NDH, a igračiGrađanskog - kompletna prva momčad i dio rezervi -igrali su za reprezentaciju NDH.Građanski je u tom vremenu bio sjajna momčad, govorilose i jedna od najboljih europskih, a predvodio ju jelegendarni trener Martin Bukovy. Igrali su: Glaser, Brozović,Dubac, Jazbinšek, Lechner, Kokotović. Cimerman-4

čić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Pleše. Momčad bez slabogmjesta, a tu su još bili Matekalo, Šoštarić, Reiss, VladoZajec, Ivan Šuprina, Miljenko Đukić te potkraj rata mladii talentirani Stjapan Bobek. No, nogomet je tada bio udrugom planu i zapravo je Glaser - kao i brojne tadašnjezvijezde njegove generacije kao što su bili Lechner, Lešnik,Kokotović, Antolković i drugi –te najplodnije godinesvoje karijere proveo igrajući i trenirajući smanjenimintezitetom te s manjkom kvalitetnih utakmica.Tri prvenstva s tri klubaJednu od najuvjerljivijih partija, momčad Građanskogpružila je na gostovanju iznova u Budimpešti gdje suu srpnju 1944. sa 4-0 dobili tadašnjeg prvaka Mađarskemomčad NAC-a. Tadašnji izvjestitelj „Hrvatskognaroda“ zadivljeno piše o igri svih igrača Građanskog,a nakon što je Građanski poveo 2-0 Mađari su pojačalipritisak i svom snagom napali na gol purgera.„Mađari još nisu bili utučeni, te su vjerovali, da ćemoći još nešto učiniti. Igrači NAC-a počeli su sadaoštrijom, vrlo oštrom igrom, ne bi li se na taj način Građanskogizbacilo iz „koncepta“. Sada je došla i obranaGrađanskog do većeg izražaja. Glaser je u više prilikakrasno obranio udarce Servarija i Budole, a jednom jeu sjajnom stilu obranio udarac Totha iz blizine, starinesavladivi Franjo. Braniči Brozović i Dubac, kojima jeu ovom razdoblju pomogao i čitav srednji red, uspjeli suotkloniti sve navale“, piše izvjestitelj „Hrvatskog naroda“.To je bila jedna od posljednjih utakmica Građanskog,a reprezentacija NDH je svoju posljednju odigrala jošu travnju protiv Slovačke i pobijedila 7-3. Nogometdefinitivno više nije bio važan, a u svibnju 1945. godineGrađanski je rasformiran, a cjelokupna arhiva uništena,dok su najbolji igrači završili u Beogradu gdje su upočetku igrali za nogometnu momčad Jugoslavenskearmije, a potom u u Partizanu. Franjo Glaser je biomeđu tim igračima, isto kao najveća mlada zvijezdatadašnjeg nogometa Stjepan Bobek, pa Zlatko Čajkovski,Florijan Matekalo, Miroslav Brozović, Franjo Šoštarić idrugi. Nije bilo mogućnosti otpora jer gotovo svi su bilivojni obveznici, a igranje nogometa ipak je garantiraloodređenu sigurnost.Osim toga, Franjo Glaser već tada je bio neosporninogometni autoritet, pa je uz to što je bio prvi golman,postao i prvi trener novoosnovane momčadi Partizanakoju su osnovali i iza koje su stajali generali tadašnje pobjedničkearmije. Glaser je tada imao 32 godine, a s Partizanomje osvojio i prvo prvenstvo poratne Jugoslavije,1946./47. godine. UPartizanu ga je navratima naslijedilanjegova zamjena uGrađanskom i učenikFranjo Šoštarić...Franjo Glaser jeosvojio prvenstvadržave sa sva trikluba za koje jeigrao - za BSK, Građanskii Partizan, teje po tome svojevrsnirekorder naovim nogometnimprostorima. NakonPartizana, kao vojnislužbenik, premještenje u Split gdje jebranio za momčadvojne mornariceMornar, što je trajalosve do 1949. kadase ovaj klub ugasio.Nekako u istovrijeme Glaser jeBio je i majstor za obranejedanaesteraca te je potome u samom svjetskomvrhu obranivši od 94 kaznenihudaraca nevjerojatnih73 (!), što je danasgotovo nemogućeprestao s aktivnim igranjem te je nastavio s trenerskimangažmanom prvo u Mornaru, a potom i širom bivše Jugoslavije,trenirajući zagrebački Dinamo, mostarski Velež,banjalučki Borac, Rudar iz Breze, Bratstvo iz NovogTravnika, Osijek (tadašnji Proleter), Slogu iz Doboja, Rijeku(ondašnji Kvarner), zagrebačku Trešnjevku, Zagreb,Ljubljanu, a kratko se okušao i kao trener u inozemstvutrenirajući momčad iz austrijskog Klagenfurta.Sedamdesetih godina sve je manje trenerski aktivan ipolako se njegova športska karijera približavala kraju. Utom vremenu vrlo aktivno je i strastveno igrao tenis, anakon odlaska u mirovinu uživao je družeći se s prijateljimaiz mladosti.Literatura:Velemajstori našeg nogometa, dr. Jerko Šimić, Vlastita naklada, Zagreb 1973.Nogometni leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2004.Hrvatski narod, broj 1074., Zagreb, 1944.Sto godina nogometa u Hrvatskoj, pripremili Franjo Frntić i Dragutin Hripko,Zagreb, 1981.Jurica Gizdić: "Hrvatski reprezentativci i izbornici", HNS, Zagreb, 2012. g.Hrvatska protiv Slovačke u Bratislavi, rujan 1941.(Glaser krajnji desno)5

OBLJETNICE100 godina od prvogplivačkog natjecanjana BačvicamaPiše: Mladen CukrovPrvu plivačku priredbu za prvenstvo gradaSplita, 14. rujna 1913. organizirali su naBačvicama mladi entuzijasti iz „Hajduka“s Fabjanom Kaliternom na čelu, a u organizacijisu sudjelovali još „Hrvatski športklub“ i „Hrvatski sokol“Naziv Bačvice pojavljuje se u službenim spisimaveć za vrijeme mletačke vlasti pod nazivomBoticelle. Uz prirodnu plažu nalaziose poljski put, uzduž kojeg su se prostiralivinogradi splitskih težaka. Bilo je to pravo predgrađebez pravih pristupnih puteva.Već krajem 19. stoljeća Split je imao svoje kupalištena Bačvicama. Uredila ga je 1891. obitelj Košćina. Prvikupači u uvali bili su članovi obitelji Bui i Paparelo -Rismondo, koji su ondje sagradili i svoje kuće. Pomorskevlasti su 1905. dale Ivanu Košćini (1857. - 1939.)dozvolu da još dodatno uredi i opremi ovo kupalište.Kupalište je bilo podignuto od dasaka na pilonimai istureno prema sredini uvale. Bilo je podijeljeno namušku i žensku stranu ,s tim da je u sredini bila verandaOd njih je sve počelo. Članovisportske družine „Šator“ 1904. g.Stoje slijeva: Ivan Šakić, NikolaKuzmanić, Jerko Matošić, HumbertFabris, Lucijan Stella, ToniBrajević, Vjekoslav Ivanišević,Jure Gasparini, Lovre Bilinić,Vlado Boschi i Fabjan Kaliterna.Donji red slijeva : ... ? ...., ŠimeRaunig, Ante-Tonček Kaliterna,Duje Ivanišević, Vlado Matošić,Luka Kaliterna, Mario Stella iMartin Stella.koja je služila i kao biljetarnica. Ljepši spol se znao tužitida su na drvenim pregradama otvorene rupe kroz kojesu ih muškarci znali viriti, a i fotografirati. U to vrijemesu Bačvice bile „daleko“ od grada, pa je građane nakupanje vozio zaprežni tramvaj s dva konja. Uz to je iiz splitske luke svako jutro isplovljavao mali parabrod„Angelica“ koji je održavao prugu do Bačvica. Ovolijepo kupalište uništila je orkanska bura 1915., a 1917.sagrađeno je novo, također drveno, koje se održalo svedo početka II. svjetskog rata.Prva plivačka priredbaPrvu plivačku priredbu za prvenstvo grada Splitaorganizirali su mladi entuzijasti iz „Hajduka“ s FabjanomKaliternom na čelu. U organizaciji su sudjelovalijoš „Hrvatski sportski klub“ i„Hrvatski sokol“. Natjecanjeje započelo 14. rujna 1913.s početkom u 11,30 sati uuvali Bačvice. Raspored je biosljedeći : plivanje u „brzini“na 50 m, utakmica djece u„brzini“ na 50 m, utakimcau plivanju „na leđima“ na 50m, štafeta na 150 m, utakmicau ronjenju i skokovima uvodu. Nagrade su bile: za 1.Fabjan KALITERNA(1886 - 1952),sudionik i osnivač12 športova u Splitu.Posebno je zaslužanza razvitak plivanja,vaterpola, nogometai veslanja. Bio jei inicijator prvogplivačkog natjecanjana Bačvicama6

Kupalište „Koščina“ na Bačvicama kako je izgledalo 1905. godinemjesto zlatni sat, srebrni predmeti i počasna diploma,za 2. i 3. mjesto počasna diploma. Svi oni koji su željelisudjelovati morali su uplatiti jednu krunu, a djeca polakrune. Ulaznice za građanstvo iznosile su 0,20 krunapojedninačno. Prema izvještaju ondašnjih splitskihnovina „Sloboda“, ovaj plivački miting prošao je boljeod očekivanog. Bilo je prisutno više od 1500 gledateljakoji su zdušno bodrili svoje favorite.Natjecanjem je rukovodio odbor sastavljen od inž.Fabjana Kaliterne , dr. Grge Angjelinovića ,dr. VjekoslavaLavša i dr. Đina Karamana, dok su suci na cilju bili:Božo Šitić, prof. Antun Pavlović i Berislav Tomaseo, astarter je bio Ivan Poletti Kopešić.Pobjednik u disciplini 50 metara za muškarce bio jeStipe Sisgoreo (37 sekundi), drugi je bio Joško Tommaseo(38 sek.), a treći Srećko Karaman (39 sek.). Kodžena najbrža je bila Ana Pentser (1:05) ispred GjineAltaras (1:15) i Karmen Nonweiller (1:59).Kupališne "republike"U trci 50 m za djecu sudjelovalo je 11 dječaka. Prvije stigao Josip Jakšić u vremenu 0: 41, drugi Mirko Mihaljević0: 50 i treći Ljubomir Humann zvani „Munja“0:53. U najzanimljivijojj utrci „daljine“ (maraton) prvunagradu odnio je Joško Tommaseo u vremenu 18:54,drugu Josip Jakšić 19:08, a treće Mirko Bezić u vremenuod ravno dvadeset minuta.Picigin je bio jedna od igara zarazonodu na plaži BačviceZanimljivo je bilo i natjecanje u ronjenju. Od prijavljenih6 natjecatelja na startu se pojavilo njih četvorica.Postavljena je i norma od minimalno 30 metara koje jetrebalo preroniti. Prvu nagradu je osvojio prekaljeni PaškoBettini (kasnije jedan od osnivača PK „Jadran“) koji jeu ronjenju prevalio 54 metra. Drugi je bio Lovre Bilinić.U skokovima je s osvojenih 15 bodova pobijedio BožoNedoklan (kasnije igrač „Hajduka“) koga su zbog lijepihskokova zvali Lastavica. Drugo mjesto pripalo je JosipuJakšiću s 14 bodova, a treći u ovoj disciplini bio je DinkoKošćina s 10 bodova. Cijelu ovu plivačku manifestacijumuzikom pratila je splitska „Narodna glazba“.Kraj I. svjetskog rata ponovno je oživio sve uvale uSplitu. Gotovo na svakom kupalištu, u svakoj uvali,nicale su kupališne „republike“, kao sastajališta mladihi posebna pojava ondašnjeg njihova života. „Republike“su bile pokretači gotovo svih športova u Spltu. Ako bi ihdefinirali, sigurno da su bile pomalo buntovne, anarhičnei vodile su međusobne“ratove“. Bavile su se natjecanjemu plivanju, veslanju, trčanju, hrvanju, ronjenju,skokovima, kao i raznim improviziranim igrama. Svaka„republika“ je imala svoj statut, svoj barjak, admirala iprotokol, amblem i jednake kapice na glavi. Na čelu republikestajao je poglavica koga su nazivali „šeik“, „car“,„prešidente“ i sl. Pojedine „republike“ imale su svojehimne i pjesme za razne prigode. Među „republikama“često su priređivane borbe, pomorske bitke i raznanatjecanja za prevlast „republika“.Poznate su bile republike: „Mali puk“ u uvali Firula,„Baluni“ u uvali Baluni, „Bačvice“ u uvali Bačvice, „BagnoPolo“ u gradskoj luci, „Sustipan“ u uvali Zvončac,kao i u ostlim uvalama: Stinice, Lora, Glavičine, Spinut,Poljud, Meje i Zenta. Time počinje novo poglavljeplivačkog športa u Splitu. Formiraju se prvi klubovi kojinjeguju pomorske športove - „Baluni“ (kasnije „Jadran“),„Firule“, „Gusar“ i drugi...Literatura:Duško Marović, Povijest sporta u Splitu- knjiga I.- SOFK-a Split, 1990. g.Zdenko Matošić, Bačvice, raj na zemlji, Ekološko društvo Picigin Bavice - Split, 2007. g.Jurica Gizdić: "Fabijan Kaliterna, otac splitskog športa, Splitski savez športova, Split, 2004. g.7

VINKOVAČKI ŠPORT DO I. SVJETSKOG RATAVinkovački vježbači s utezima, bućicama i zastavamaStrijelci su bili prviPiše: ŽELJKO IVELJIĆBogata je i raznolikapovijest vinkovačkogšporta. A najstarijaregistrirana športskaorganizacija uVinkovcima bila jePrvo gradskostreljačko družtvou Vinkovcih osnovano1887. godinePrve tragove o tjelesnoj kulturi uVinkovcima nalazimo u vrijemerimske dominacije u ovim krajevima.Gracijan (Gratianus), otacrimskih careva Valentinijana i Valensa,koji potječu iz Cibala, bio je na glasu kaoizuzetno snažan čovjek. Brunšmid je zanjega zapisao: „da je već kao dječak biovanredno jak, a to da je dokazao natežućse jednom sa pet vojnika za jedno uže,koje da mu oni nisu mogli da otmu. Stogaga se sravnjivalo s glasovitim Milonom izKortona…“. Zbog snage i zanata kojim sebavio, dobio je nadimak Funarius (užar),a kasnije, kao vojnik, bio je poznat pojakosti i spretnosti, osobito u šakanju.Rimljani su također njegovali lov i plivanjeu javnim kupalištima (thermae), a uVinkovcima (tada Cibalama) također supostojaler terme.Plemstvo je u srednjem vijeku i razdobljufeudalizma njegovalo rukovanje oružjemi jahanje, a održavani su i viteški turniri. Najstarijipodaci o njegovanju tjelovježbe nalaze se u izvještajimavojnih struktura, a djelomično sačuvani podaci o različitimigrama, organiziranim športskim nadmetanjimai športskim društvima, pojavljuju se na ovom područjutek krajem 19. stoljeća.Prema do sada poznatim podatcima, na vinkovačkojgimnaziji prvi put je predavanatjelovježba 1858. godine a predavaoju je profesor Franjo Marek. Zavrijeme apsolutizma nemamo tragovao predavanju tjelovježbe, a ponovose 1862. godine uvodi kao neobavezanpredmet. Za učitelje tjelovježbepostavljaju se vojničke osobe, i to:feldwebel Andrija Lešić, N. Stanišić,J. Raketić, kadet M. Šokčević,feldwebel J. Čaldarović i kadetŠimun Metikoš, koji je vode do 1873.godine. Od 1879. do 1881. godinetjelovježbu predaje Matej Mudrinić,sljedeću školsku godinu Ivan Stangl, au razdoblju od 1882. do 1893. GabroMarkovac.Profesora Ljudevita Sorlinija zbogtadašnjih potreba upućuje Kraljevskoškolstvo na rad u Vinkovce, gdje je1891. godine dodijeljen Nižoj pučkojškoli, a u tom razdoblju tjelovježbupredaje i na gimnaziji. Nakon njegovog odlaska, krajemiste godine, pa sve do 1897., tjelovježbu su predavaliprofesori Mihovil Ljubić i Mirko Kovačić. Svako odjeljenjevježbalo je dva sata tjedno i to tzv. redovne vježbe,proste vježbe, raznovrsne vježbe na konju, na srgu (preči)i dvogredici (ručama).Daljnji razvoj športa lakše možemo pratiti nakon uki-8

VINKOVAČKI ŠPORT DO I. SVJETSKOG RATAJedna od prvih fotografijavinkovačkih lovacaIz zapisa SlavkaJankovića možemoiščitati kako susinovi, bogatijiVinkovčani, igralitenis u Vinkovcimapotkraj XIX. stoljećajezika te član Hrvatskog sokola Joza Ivakić.Hrvatski sokol osnovao je 1909. i ženski odio. Sljedećegodine pet vježbača nastupilo je na sveslavenskom sletuu Sofiji, a na II. hrvatskom sokolskom sletu koji je održan12.- 16. kolovoza 1911. u Zagrebu, sudjelovalo je 6sokolica i 30 sokolova. Venanc Bednaržik nastupio je kaopojedinac u višem odjelu i osvojio treće mjesto.Šarena lopta kao uskrsno jajePrvi međunarodni nastup jedne hrvatske reprezentacijebio je u gimnastici 13. svibnja 1911. u Torinu, a jedanod vrsnih vježbača koji su bili sposobni svladati čitav nizteških vježbi, bio je i jedini Slavonac, Vinkovčanin KrstoPfaff.Prvi predstavnici naših udruga nastupili su izvanHrvatske na I. Sveslavenskom sokolskom sletu, koji jeodržan 28.-30. lipnja 1912. u Pragu. U nižem razdjelu(razredu) momčad Hrvatskog sokola Vinkovci je od svihhrvatskih odjela osvojila 8. mjesto. U pojedinačnomplasmanu višeg razdjela Venanc Bednaržik bio je drugoplasiraniHrvat i osvojio je 20 mjesto, dok je DragutinBasler bio šestoplasirani Hrvat i osvojio je 64 mjesto od218 vježbača.Iz zapisa Slavka Jankovića možemo iščitati kako susinovi, bogatiji Vinkovčani, igrali tenis u Vinkovcimapotkraj XIX. stoljeća. Prvo igralište sagradili su u parkuLenije 1913. trgovac Ernest Henn, upravitelj banke MarkoPaunović, veleposjednik Stevica Veselinović, MirkoBroš vlasnik pilane i Josip Ulses, ali nisu osnivali klub,jer su tenis igrali rekreativno. Uz njih su igrale i žene, aostale su upamćene: N. Bosnić, dr. Blanka Čobanić, JelkaČobanić, Vilma Dianovsky, N. Kopić, Olly Lederer, AnaLehrner, Olga Tomac i Štefa Zbianovsky.Kad je Jozo Ivakić premješten iz Vinkovaca, u predavanjutjelovježbe naslijedio ga je profesor povijestiŽivčić, koji je na satima tjelesnog odgoja, na igralištuDjevojačke škole, dopuštao da dječaci igraju novu igru -nogomet. Grupa mladića okupljena oko Slavka Jankovića,počela ga je 1909. godine igrati krpenom loptom,ali su ga, kako piše Janković, stariji gimnazijalci igralijoš i ranije. Uskoro su kupili „malo veću loptu ispunjenuzrakom, šarenu kao uskrsno jaje“, na poljani napravili ivratnice i „lupali bez sistema do besvijesti“, na čuđenjelokalnog puka zašto „igrači nogom mlate loptu, kad je tosigurnije rukom“.Ubrzo su nabavili nogometna pravila i preveli ih nahrvatski. Ova grupa gimnazijalaca nazvala je svoj prvinogometni klub Graničar, prema slavnim vremenima izdoba granice. Nažalost, sva pozitivna kretanja u športunestaju dolaskom I. svjetskog rata.IZVORI:Slavko Janković, Zabava, igra…Šport, (neobjavljen rukopis) Zagreb 20. travnja1971. Državni arhiv u Vukovaru.Knjiga zapisnika Hrvatskog sklizačkog društva u Vinkovcima, 17. studeni 1895.–20. prosinca 1904., Državni arhiv u Vukovaru.Josip Brunšmid, Colonija Aurelija Cibalae, Vinkovci, 1994.Grupa autora, Lovstvo Vinkovačkog Kraja, Vinkovci LD Sloga, 1986., 162-166.Mladen Stražnicky, Sportske organizacije u općini Vinkovci od 1887. do 1919.godine. Povijest sporta, 81/1989.Pravila vinkovačkog društva za tjelovježbu Hrvatski sokol, Vinkovci, 3. prosinca1905.Željko Iveljić, Sto godina gimnastike u Vinkovcima, Vinkovci, 2007.Željko Iveljić/Marko Landeka, Povijest vinkovačkog športa, Vinkovci, Vinkovci2010.Slavica Pleše, Pravila društva 1845.-1945., Hrvatski državni arhiv Zagreb, 2000.Prof. mr. Živko Radan, Zbirka pravila gimnastičkih i sportskih organizacija od1861 do 1914. u Arhivu Hrvatske, Povijest sporta, Zagreb, 16/1973.Bogdan V. Spernjak, Telesno vaspitanje u vinkovačkoj gimnaziji, Spomenica ostopedesetgodišnjici gimnazije u Vinkovcima 1780.-1930., Vinkovci, 1930.Fric Špicer-Pavao Dill: Prilog poznavanju početka i razvoja tenisa u Vinkovcimado 1958. godine, Povijest sporta, Zagreb, 27/ 1976.Zlatko Virc, Hrvatski sokol u sjeveroistočnoj Hrvatskoj, Vinkovci, 1998.Zlatko Virc, Ballingovi – Martin Balling; Spomenar – Povijesno i športsko društvoHrvatski sokol“ Vinkovci, 2013.10

IN MEMORIAMJOSIP KUŽE(Vranje, 13. studenog 1952. - Zagreb, 16. lipnja 2013.)Kao da je ova godina suđena da se naglo i bezpozdrava opraštamo od nogometnih velikana.Jedni za drugim odlaze, napuštaju ovajsvijet i postaju povijest. Jedna od legendi koja jenedavno prerano napustila ovaj svijet je Josip Kuže,bivši nogometaš Dinama i poznati trener.Rođen je u Vranju u Srbiji, 13. studenog 1952. godine.U Dinamu je igrao u mlađim uzrastima, a nastupaoje i za omladinske reprezentacije Jugoslavije iSR Hrvatske. Godine 1971. Kuže je počeo nastupatiza svoj jedini i najdraži Dinamo i na mjestu braničaigrao je punih deset godina, odnosno do 1981.godine. U plavom dresu, osvojio je Kup Jugoslavije1980. godine.Josip Kuže je bio izraziti obrambeni igrač, imaoje dobar pregled igre, sa striktnim pokrivanjima itočnim dugim dodavanjima. U desetogodišnjemrazdoblju u dresu Dinama, Kuže je odigrao 384utakmice i postigao 14 zgoditaka.Nakon ranog završetka igračke karijere, vrlo sebrzo uhvatio trenerskog posla. Već 1982. godineodlazi u Australiju, gdje je do 1984. trener hrvatskemomčadi Croatia iz Sydneja. Potom se vraća kući iod 1985. do 1986. godine, trener je BSK-a iz SlavonskogBroda. Nakon toga se vraća u Maksimir, i od1986. do 1988. trenira juniore Dinama.Sezonu 1988./1989. Josip Kuž, provodi u Bosnii Hercegovini, na trenerskoj klupi Borca iz BanjaLuke. Nakon uspješne sezone, vraća se u Maksimiri u sezoni 1989./1990. trener je prve momčadiDinama (može se reći da je to bila povijesna sezona,kada je i na nogometnim terenima počeo rat zasamostalnu Hrvatsku).Josip Kuže ostao je poznat i po domoljubnombranjenu Dinamovih navijača (zajedno sa VjekoslavomŠkrinjarom i Zvonimirom Bobanom) tijekomizgreda na utakmicu Dinamo - Crvena Zvezda, 13.svibnja 1990. godine u Maksimiru, od pristranejugomilicije koja je premlaćivala Dinamove navijače,dok su u isto vrijeme navijači Crvene zvezdenekažnjeno divljali po stadionu. Tog dana, zajedno stalentiranom generacijom svojih nogometaša koje jepredvodio, ušao je u legendu.Nakon odlaska iz Dinama, sezonu 1991./1992.Kuže provodi u Njemačkoj gdje je trener momčadiRot -Weiss iz Erfurta. Iz Erfurta od 1992. do 1994.za kormilom je momčadi FSV Mainz 05. Potomodlazi u Japan, gdje je u sezoni 1996./1997. trenermomčadi Gamba iz Osake. Zatim se vraća uHrvatsku i u sezoni 1998./1999. Josip Kuže vodi NKZagreb.Godine 2000. opet odlazi u Njemačku gdje treniraChemnitz. Nakon povratka u Hrvatsku, u sezoni2004./2005., Josip Kuže trener je Intera iz Zaprešića.U sezoni 2005./2006. Josip Kuže iznova je trener Dinama,s kojim osvaja naslov prvaka Hrvatske. Godine2007. kratko je trener HNK Rijeka, a iste godine vodi iVarteks iz Varaždina.Te iste 2007. godine Josip Kuže postaje izbornikreprezentacije Ruande, gdje ostaje do 2008. i s tomafričkom reprezentacijom ostvaruje 4 pobjede u 6utakmica, pa nakon tog odličnog rezultata prelaziu japanski JEF United. Potom se vraća u Europu iod 2009. do 2011. godine, izbornik je reprezentacijeAlbanije. Posljednja trenerska destinacija u njegovomkratkom životu bila je momčad Tianjin Teda, u dalekojKini.Treba svakako istaknuti da je Josip Kuže bio miljenikDinamovih navijača, dok je ležao u zagrebačkojbolnici Merkur teško bolestan, Bad Blue Boysi na ulazsu postavili transparent „Josip Kuže - predaje nema jerjedan si od nas.“„Bez obzira na negativne osjećaje bolesti, ovo suprekrasni osjećaji podrške. Ovo je nevjerojatno, prekrasno,nešto što se pamti čitav život“ – izjavio je tada,nekoliko mjeseci pred smrt, Josip Kuže.Unatoč silnom optimizmu i želji za životom, bolestje bila jača i 16. lipnja 2013. Josip Kuže je preminuo.Sahranjen je na krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj,a ispraćen je uz baklje Dinamovih navijača, jerkako su mu oni govorili: „Joža, ti si jedan od nas“.I doista je to i bio.(Jurica Gizdić)11

IN MEMORIAMANTUN TONI PETRIĆ(Split, 15. svibnja 1931. - Split, 29. svibnja 2013.)Oprostili smo se od još jednog istinskogšportskog entuzijasta, koji je sve svoje umne ifizičke snage stavio u službu splitskog športa.Doslovno, radio je i stvarao do zadnjeg trenutka. Završioje svoju posljednju knjigu „Povijest splitskog sportaod 1941. do 1951. godine“, stavio točku na zadnjurečenicu i jednostavno otišao, otišao u legendu.Drugi svjetski rat dočekao je u Splitu kao desetogodišnjaki bio ranjen u oko, što mu nije nimalosmetalo da se kasnije opredijeli za poziv koji je takovolio - poziv nastavnika fizičkog odgoja. Toni, kako suga zvali, već 1948. godine postaje ispitani fiskulturniinstruktor i atletski sudac. Kako je u to vrijeme bilavelika potreba za kadrom u športu, Toni 1949. godinepostaje sudac nogometa, 1950. plivanja, i vaterpola1956. Zvanje nogometnog trenera stječe 1959., a 1960.godine postaje trener plivanja i vaterpola.Od rane mladosti iskazujući veliku ljubav premašportu uključuje se u rad brojnih splitskih športskihorganizacija od kojih će se najdulje zadržati u najužemrukovodstvu splitskog „Jadrana“. Kao vrlo aktivanšportski djelatnik krajem 50-ih i tijekom 60-ih godinaobnaša i dužnost člana predsjedništva Plivačkog savezaHrvatske, Zbora sudaca Plivačkog saveza Hrvatske iJugoslavije. Visokim funkcijama u vodenim športovimapridodao je i časnu dužnost predsjednika stručnogsavjeta Vaterpolo saveza Jugoslavije, te je kao hrvatskipredstavnik bio član predsjedništva Jugoslavenskogolimpijskog komiteta.Antun Toni Petrić završio je u Splitu 1957. godineVišu trogodišnju pedagošku školu u prvoj klasi studijskegrupe fizički odgoj (zemljopis, fizički odgoj,nauka o čovjeku), te time započeo svoj pedagoški rad smladima. Kasnije, 1977. Godine, diplomira na Zagrebačkomsveučilištu studij pedagogije i to smjer školskepedagogije. Njegov profesionalni pedagoški rad vezanje za školstvo u Splitu, Šibeniku i Zagrebu (osnovno isrednje). Krunu svog pedagoškog djelovanja doživljavakao višegodišnji prosvjetni savjetnik u Zavodu zaškolstvo, jer Toni je imao o čemu poučiti mlađe kolege,posebno osobnim primjerom.U plivačko-vaterpolskoj trenerskoj karijeri djelovaoje u splitskom Jadranu i POŠK-u, plivačkom klubuŠibenik, VK Primorju iz Rijeke. Zimsko vaterpoloprvenstvo Jugoslavije osvojio je 1967. godine. Vodioje reprezentaciju Jugoslavije u vaterpolu 1977. godinena europskom prvenstvu u Švedskoj koja je osvojilasrebro. Godinu dana poslije, na Svjetskom prvenstvuu Zapadnom Berlinu, osvaja brončanu medalju. Naprvom svjetskom vaterpolo kupu FINA-e također vodireprezentaciju koja osvaja brončanu medalju. Svomdugom nizu uspješnih trenerskih vođenja u suradnjis Momom Ćurkovićem, pridodao je 1982. osvajanjeKupa pobjednika kupova Europe s momčadi POŠKa,da bi 1983. osvojio i Superfinale Kupa Europe(LENA). Održavao je širom svijeta, od Teherana iPekinga do Edmontona i Long Beacha, brojna predavanjao vaterpolu.Kao vrstan pedagog, Toni je neumoran i u pisanju.Zapažena je bila i nagrađena njegova knjiga„ABC plivanja“ (Zagreb, 1960.), te „Naučite plivati“,slikovnica koja doživljava tri izdanja. Surađujepišući o športu afirmativno u brojnim časopisima.Njegova sfera interesa je školski šport, plivanje, vaterpolo,povijest hrvatskog, posebnog dalmatinskogšporta i svog rodnog grada Splita. Objavio je više odstotinu stručnih i znanstvenih radova. Uređivao je ibio glavni i odgovorni urednik splitskog lista Fizičkakultura, autor je monografije „Sport u Splitu 1944. -1984.“Bio je do kraja stalni član Upravnog odborasplitskog Muzeja športa, Komisije za povijest športa,Splitskog saveza športova i Hrvatskog društva za povijestšporta. Dakako da je za svoj dugogodišnji rad idjelovanje u športu dobio nebrojena priznanja.Antun Toni Petrić umro je u svom Splitu 29. svibnjaove godine.(Robert Kučić)12

Znanost i športNovapravila igrePodručje športa definirano je mnoštvomzakona, podzakonskih akata,uredbi, smjernica i preporuka.Osim Zakona o športu, Zakona ošportskoj inspekciji, Zakona o udrugamaili Zakona o ustanovama, u javnosti sve seviše govori o Zakonu o fiskalnoj odgovornosti,Zakonu o proračunu, te Prijedloguzakona o računovodstvu neprofitnih organizacija.Kako stvari izgledaju, za vođenješportskog kluba, naročito onog koji seimalo financira iz proračuna, potrebno ćebiti ovladati nizom specifičnih znanja - oddobrog poznavanja sve složenije zakonskeregulative, do vještine ispunjavanja upitnikao fiskalnoj odgovornosti.Šport zasigurno ulazi u jedno novorazdoblje, neovisno o tome tumačimo lito kao nužnost primjene europske pravnestečevine ili nastojanje Ministarstva financijaza uvođenje transparentnijeg trošenjaproračunskog novca. Sve to otvara čitavniz pitanja, nedoumica, pa čak i sumnji darazličite zakonske forme i ograničenja potiskujubit stvari, a to je sam šport, u drugiplan.Međutim, spomenuti trendovi itekakosu prilika za unaprjeđenje športa i športskedjelatnosti, ali i čvršćeg povezivanjarazličitih stručnih područja koji u većoj ilimanjoj mjeri dotiču problematiku športa.Zakonske podloge za izradu strateškihdokumenata zasigurno pripadaju u pravnudomenu upravljanja športskim sustavom.Ekonomičnost, svrsishodnost i racionalnostu trošenju proračunskih sredstava posao jeekonomista. No, definiranje vizije i misije,kratkoročnih i dugoročnih strategija razvojaposao je športske struke u najužemsmislu.Tekst: MIROSLAV HRŽENJAKŠport zasigurnoulazi u jedno novorazdoblje, neovisnoo tome tumačimoli to kao nužnostprimjene europskepravne stečevine ilinastojanje Ministarstvafinancija za uvođenjetransparentnijeg trošenjaproračunskog novcaZa definiranje spomenutih strategijai programa, važno je praćenje sustava natjecanja,stručnog kadra u športu, planiranje,izgradnja i održavanje športskih građevina,športa djece i mladeži, športsko-rekreativnihaktivnosti građana, športa osobas invaliditetom kao i dobro poznavanjezakonitosti i filozofije športskog treninga.Izrada informatičkih sustava i aplikacija zafinancijsko upravljanje i kontrolu trošenjasredstava posao je informatičke struke.Postupno uvođenje novih pravila igre usustav športa nameće nužnu potrebu zaulaganje i izobrazbu kadrova u športu irazvoj novih tehnologija, kao i potrebu zavrednovanje i ocjenu opravdanosti i učinkovitostirazvojnih projekata. Na taj način,pored kvalitetnije suradnje stručnjakarazličitih područja, potrebno će biti ostvaritikvalitetniju međusobnu integracijusustava športa sa sustavom obrazovanja,te osmisliti nove i modernije modele zaškolovanje kadrova koji će u budućnostiupravljati športskim sustavima, biti sposobniosmisliti nove projekte, realiziratinove ideje, odnosno sustav športa podićina višu razinu.Trendovi utvrđivanja detaljnih procedura,informatičkih aplikacija, zakonskih normiili pokušaj definiranja svakog segmentašporta do najsitnijeg detalja, pa opetstavljanje u precizne financijske okvire,Olimp 42

43 Olimp

Znanost i športUvođenje novih zakonskih normi pozitivna je i logična posljedicaprihvaćanja europske pravne stečevine, odnosno nastojanje da sesustav športa još kvalitetnije uredijednima će u ovom trenutku izgledatikao nedovoljno razumijevanje samesuštine športa, kao i športaša, dakleživog organizma čije se emocije, psihofizičkirazvoj i motivacijski procesine mogu do kraja definirati informatičkomaplikacijom.Štoviše, izgleda da ima sve višecyber-zanesenjaka koji maštaju okompjuterskoj aplikaciji gdje bi pritisakna tipku „enter“ doveo znatiželjnikado svakog detalja iz športskei životne karijere nekog športaša,naravno s točnom financijskom procjenomi mogućim rizicima. Vjerojatnobi neki od dobivenih izlista dobroposlužili urednicima ženskih tjednikau rubrikama poput one - “Iz stvarnogživota”.Tema uvođenja stroge financijskediscipline u športskim udrugama, a idruštvu općenito, vrlo je zanimljiva izjoš jednog razloga. Disciplina, moralnost,odgovornost, etičnost, racionalnost,poštenje i slično pripadaju kategorijivrijednosnog sustava pojedinca,odnosno društva. Uz utjecaj roditeljskogdoma, poznato je i znanstvenodokazano da se kroz šport mogurazvijati upravo te osobine. Dakako,športa koji se prakticira pod stručnimnadzorom, u mirnom, zdravom, toplomi prijateljskom okruženju. Hoće li seprilika za izgradnju kvalitetnijeg vrijednosnogsustava u društvu prepoznatiu sustavu odgoja, obrazovanja išporta, senzibilizaciji s realnim potrebamačovjeka i njegovog emotivnogbića ili u strožim zakonskim normama,sofisticiranijim softverima ili efikasnijemkažnjavanju onih koji ne poštujupravila igre, ovisit će o mnogo čemu.Možda će kombinacija jednog i drugogpolučiti najbolje rezultate i osiguratinajveći društveni progres.Kao što je rečeno na početku ovogteksta, uvođenje novih zakonskihnormi pozitivna je i logična posljedicaprihvaćanja europske pravne stečevine,odnosno nastojanje da se sustavšporta još kvalitetnije uredi. Društva ukojima prevladavaju pozitivni stavoviprema športu, u kojima se šport percipirakao nešto dobro, uz pomoć spomenutihzakonskih odredbi povećavajubroj djece koja se bave športom,osiguravaju veći dotok proračunskognovca u šport, izgrađuju kvalitetnijuplatformu za razvoj športskog tržišta isl. S druge strane, mogli bi pretpostavitida društva u kojima se šport percipirakao nešto mutno i nedefinirano,područje za koje brojni misle da znajugotovo sve, a zapravo znaju vrlo malo,neće iskoristiti postojeće zakonske resurseu onoj mjeri i na onaj način kojibi osigurao športu željeni napredak.Za sad su vidljiva dva osnovnascenarija, ovisno o tome što je čemusvrha. Ako će temeljna svrha biti športi njegov razvoj, novim će se zakonskimodredbama osigurati bolji i kvalitetnijistatus sporta u društvu, veće uključivanjemladih u šport i veći broj dobroorganiziranih športskih klubova s transparentnimfinancijskim poslovanjima.U suprotnom scenariju, dakle scenarijuu kojem je osnovna svrha sam zakon,nečija želja za značajem i tomu slično,šport bi mogao usprkos tome što ćesve unutar njega postati definirano donajsitnijeg detalja, postati najmanjezanimljiv onima kojima bi trebao bitinajzanimljivije, a to su djeca i mladi,odnosno športski entuzijasti i zaljubljenicikojima je šport oaza spontanosti,zdrave komunikacije i ispravne ipoštene ljudske logike.→ Summary ←Understanding sports is notonly knowing the rules of acertain sports game, havinga good memory of names offormer athletes and sportsresults, but also knowledgeof legislation related to thefinancial management of sportsassociations. Knowing a multitudeof laws, subordinate legislations,directives, recommendationsand guidelines is becoming morenecessary in order to manage asports organization, especiallyone that is funded by the budget,without entering the zone offinancial violation.The desire to organize the systemof sports and sports associationsin such a way that the clubsoperate transparently, rationally,cost-effectively and in goodpractice, arises partially fromthe acquis communautaire andpartially from the efforts of theCroatian Ministry of Finance toincrease the efficiency and controlof the use of the budget money.All these efforts should boot thesports system to a higher level,provide greater employmentof personnel in the sports, tointensify the cooperation betweenthe different fields related tothe sports, but also to createnew models for education ofprofessionals who will manage thesports systems in the future.U kontekstu ove teme, mogao bipovući paralelu između športa i sreće.Sreću je nemoguće definirati, mogućeju je samo osjetiti, a shvatiti ju možesamo onaj koji ju osjeća ili ju je nekadosjetio. Stvaranje pretpostavki zaostvarivanje te spontane emocije neštoje drugo, nešto za što bi se valjalozauzeti putem svih resursa, uključujućii one pravne, ekonomske i druge.Međutim, ako bismo išli secirati tuistu sreću, pokušali ju umjetno stvoriti,mjeriti ju i financijski valorizirati,ona bi jednostavno nestala, a onošto bi ostalo bilo bi nalik onoj srećikoju današnja djeca imaju za vrijemevišesatnog boravka u virtualnomsvijetu kompjuterskih igara, savršenografički dizajniranih, u strogo kontroliranimuvjetima svoje dječje sobe ilinekog trgovačkog centra, daleko odšportskih igrališta, prirode i realnogživota. •Literatura:Barberić, H. i sur. (2009). Računovodstvo neprofitnihorganizacija. Zagreb, RriF-plus d.o.o.Castells, M. (2000). Uspon umreženog društva.Zagreb, Golden MarketingMinistarstvo financija Republike Hrvatske (2013).Sastavljanje i predaja izjave o fiskalnoj odgovornostiza 2012.Olimp 44

MOONeovisnost o politici,društvenim uređenjima,pravnim, vjerskim ili ekonomskimnaznakama,predstavlja vrlo važnu smjernicudjelovanja olimpijskog pokreta - kakou povijesti, tako i danas. Održivostolimpijskog pokreta jamčila je upravoautonomija, posebice prilikom raznihdruštveno-političkih kriza i ratovakoji predstavljaju potpunu suprotnostolimpizmu čiji je cilj zalagati se zamirno društvo i očuvanje dostojanstvasvakog čovjeka.Još od samih početaka modernogolimpijskog pokreta, primjetno jepovećano zanimanje, kako javnostitako i politike, koja je vrlo često uolimpijskom pokretu nalazila mjestoza promociju, stjecanje popularnostkod biračkog tijela i korištenje športau političke svrhe. Međutim, olimpijskipokret i šport moraju sačuvati autonomijusvoga djelovanja kako bi moglinesmetano ostvarivati ciljeve i poslanjekoji su univerzalnog karaktera inadilaze nacionalne okvire, stavljajućise u službu humanizma i promicanjaopćih vrijednosti na globalnom polju.U skladu s ciljevima i poslanjemolimpizma, Međunarodni olimpijskiodbor (MOO) kao predvoditelj i dioolimpijskog pokreta, donio je niz propisakojima želi zaštiti šport od raznihutjecaja te osigurati autohtonost,razvoj i promicanje vrijednosti kojeolimpizam i šport prenose. Primarnusmjernicu svakako predstavlja Olimpijskapovelja kao najvažniji dokumentolimpijskog pokreta koji sistematiziratemeljna načela olimpizma, ali i služikao statutarna odrednica MOO-a kojiupravlja radom cijelog olimpijskogpokreta. Uz MOO, olimpijski pokrettrenutno čine 67 međunarodnihšportskih saveza, 61 priznato športskoudruženje te 204 nacionalnaolimpijska odbora, čineći ukupno 332sastavnice što je više od broja zemljamačlanica Ujedinjenih naroda kojih jetrenutno 216.Olimpijski pokret i šport kao pravosvakog čovjeka, obuhvaćaju petkontinenata te se zbog takve ekstenzivnostii multikulturalnosti nametnulapotreba unificiranja ciljeva idjelovanja športa obuhvaćenih putemOlimpijske povelje kojom se na posebannačin štiti, čuva i njeguje autonomnostolimpijskog pokreta i svihnjegovih predstavnika diljem svijeta.Važnost autonomije jasno je naglašenaveć na samom početku Olimpijskepovelje u poglavlju o Temeljnim principimaolimpizma, gdje se naglašavada sve športske organizacije koje sudio olimpijskog pokreta trebaju bitiautonomne u upravljanju, odlučivanju,izboru upravljačke strukture te bitiOlimp 46

NeovisnostolimpijskogpokretaTekst: SAŠA CERAJOlimpijski pokret i šport kao pravosvakog čovjeka, obuhvaćaju petkontinenata te se zbog takveekstenzivnosti i multikulturalnostinametnula potreba unificiranja ciljeva idjelovanja športa obuhvaćenih putemOlimpijske povelje kojom se na posebannačin štiti, čuva i njeguje autonomnostolimpijskog pokreta i svih njegovihpredstavnika diljem svijetaslobodne od svih vanjskih utjecajakako bi nesmetano mogle provoditiciljeve i zadatke s pozornošću dobroggospodara.Misija i uloga MOO-a sastoji se,između ostalog, i od proaktivnog jačanjaolimpijskog pokreta diljem svijeta,kako bi se sačuvala i zaštitila autonomijašporta zbog čega je MOO višeputa morao poduzeti određene mjereprotiv zemalja u kojima je autonomijanacionalnih olimpijskih odbora bilakršena od strane politike.Predanost autonomiji olimpijskogpokreta vidljiva je i iz prisege kojupolažu članovi MOO-a u kojoj seodriču bilo kakvog političkog, ekonomskog,rasnog ili vjerskog utjecajate vrlo jasno odbacuju pritiske odstrane vlada, organizacija i političkihstranaka, a koji bi bili u suprotnosts njihovim načelom slobodnog odlučivanjautemeljenog na Olimpijskojpovelji. Nacionalni olimpijski odborikao dio olimpijskog pokreta i na temeljuOlimpijske povelje, obvezani supromovirati i štititi olimpijski pokret, apri svojem djelovanju mogu surađivatis vladinim tijelima kako bi ostvariliskladne odnose u cilju djelovanja nadobrobit športa. Međutim, nacionalniolimpijski odbori, također su dužnispremno odbaciti sve aktivnosti i oduprijetise pritiscima bilo koje vrste kojisu u suprotnosti s Olimpijskom poveljom,bez obzira tko i na koji način ihprovodio, pa čak i sama država.U slučaju povrede odrednica Olimpijskepovelje i pritiska politike putemustava, zakona ili drugih propisa odbilo koje vlade ili tijela na jedan nacionalniolimpijski odbor te otežavanjanjegovog funkcioniranja u određenojzemlji, Izvršni odbor MOO-a možepoduzeti odgovarajuće korake u viduuvođenja sankcija, pa čak i suspenzijenacionalnog olimpijskog odbora, kakobi zaštitio autonomnost olimpijskogpokreta. Autonomija olimpijskog pokretaseže čak i do odredbi članstvau nacionalnim olimpijskim odborimakoje ne smiju propisivati vlade ilidruga tijela javne vlasti, jer je to usuprotnosti s Olimpijskom poveljom iautonomnosti nacionalnih olimpijskihodbora.Uz Olimpijsku povelju, možebitniutjecaj vlade na djelovanje jednognacionalnog olimpijskog odbora, naprimjer, Hrvatskoga olimpijskog odbora(HOO) u suprotnosti je i sa StatuomHOO-a koji u članku 3. jasno ističe daje HOO u „svojem djelovanju samostalan“te članku 12. u kojem se navodi47 Olimp

MOOPrema strukturiolimpijskog pokreta, napadna autonomiju jednečlanice predstavlja napadna autonomiju cijelogolimpijskog pokretada je djelatnost HOO-a „čuvanje neovisnostii autonomije športa te odupiranjepritiscima političke, vjerske iliekonomske naravi.“ Također, bilo bi iu suprotnosti s nacionalnom legislativom,jer je Hrvatska prepoznala važnostautonomije športa te je člankom49. i 50. Zakona o športu propisala daje HOO „najviša nevladina nacionalnašportska udruga koja stvara uvjete zanesmetan razvoj športa i olimpijskogpokreta u Hrvatskoj“ te je u „svojemdjelovanju samostalan.“Također, prema navedenom Zakonu,HOO se ustrojava „prema načelimaolimpijskog pokreta i Olimpijske povelje“te „svojim pravilima određujeustrojstvo, način rada i članstvo“ štojasno naglašava samostalnost HOO-akoja je na kraju i člankom 2. Zakona oudrugama određena kao „oblik udruživanjaradi zaštite i promicanja zajedničkihšportskih interesa“ čime seostvaruje i vlastita pravna osobnost inesmetano samostalno odlučivanje.Važnost pitanja autonomnostiolimpijskog pokreta i športa tolika jeda se navedenom pitanju na međunarodnomplanu posvećuje velika pozornost,jer prema strukturi olimpijskogpokreta, napad na autonomiju jednečlanice predstavlja napad na autonomijucijelog olimpijskog pokreta. Uskladu s tim, MOO je organizirao XIII.Olimpijski kongres u Copenhagenu2009. godine kako bi raspravljao ostrukturi i autonomnosti olimpijskogpokreta.U zaključcima koji su snažno dotaknulipitanje autonomnosti, naglašenoje kako bi vlade zemalja trebalepriznati neophodnu i iznimno bitnuneovisnost olimpijskog pokreta propisanuputem Olimpijske povelje, aMOO treba i dalje nastaviti podržavatičlanove olimpijskog pokreta, posebicenacionalne olimpijske odbore imeđunarodne športske saveze kadaje njihova neovisnost ugrožena. Onou čemu vlade mogu pomoći športu jeborba protiv nezakonitog klađenja,namještanja utakmica te u suradnji solimpijskim pokretom ostvariti institucionaliziraneoblike partnerstva koji bitrebali uključiti razvoj športa za sve,školskog športa, zdravstvene zaštitei podrške športašima na kraju njihovekarijere.Zaključci Kongresa jasno upozoravajuda u skladu s vrijednostimaolimpizma, bavljenje športom morajuvoditi neovisne športske organizacijete da vlade moraju u potpunosti poštovatiautonomiju športa, a odnosiizmeđu vlada i tijela olimpijskog pokretatrebali bi se temeljiti na poštivanjupropisa te zajedničkoj suradnji nadonošenju zakonskih i podzakonskihakata utemeljenih na načelima olimpizma.Prema riječima Thomasa Bacha, novogpredsjednika MOO-a, šport morabiti politički neutralan, ali ne možebiti u potpunosti depolitiziran. Iz tograzloga športske organizacije morajuuvijek uzeti u obzir političke implikacijevlastita djelovanja te očuvati neovisnostšporta od politike i zadržatislobodu odlučivanja, samoodređenja iautonomije.Time se ne implicira stvaranje zakonodavnogvakuma, paralelnog sustavaili izolacije športa, već uvjeta da športregulira vlastite specifikume na temeljuvlastitih akata i odgovornosti,ali i u skladu s nacionalnim zakonskimpropisima te poštivanjem najvišihstandarda etičkog ponašanja i dobrogupravljanja.Na taj će se način osigurati autonomijaolimpijskog pokreta i športa,a koja će biti u funkciji očuvanja temeljnihnačela i vrijednosti olimpizma,predstavljajući time istinsku i pokretačkusnagu modernog društva. •Literatura:IOC, „XIII Olympic Congress Copenhagen 2009:Proceedings“, IOC, Lausanne, 2009.IOC, „Olympic Charter“, IOC, Lausanne, 2011.Jean-Loup Chappalet, „Autonomy of Sport in Europe“,Council of Europe, Strasbourg, 2010.→ Summary ←Independence from politics, socialsystems, legal, religious andeconomic indicators represents avery important guideline of Olympicmovement - both in history andtoday. It is precisely that autonomythat guaranteed the sustainabilityof the Olympic movement,especially during the times ofvarious socio-political crises andwars that are the complete oppositeof Olympism whose goal is toadvocate for a peaceful society andthe preservation of every person’sdignity.In accordance with the goals andmission of Olympism, the IOC - asthe leader of the Olympic Movement– brought a series of regulationswith which the Committee wants toprotect the sports from a variety ofinfluences and ensure originality,development and promotion ofvalues ​that Olympism and sportsemit. The primary guideline iscertainly the Olympic Charter asthe most important document ofOlympic Movement, systematizingthe fundamental principles ofOlympism.Sports should be politically neutral,but they cannot be completelyapolitical. For this reason, sportsorganizations should alwaysconsider the political implicationsof their own actions, preserve theindependence of sports from politicsand keep the freedom of decisionmaking,self-determination andautonomy. This does not imply thecreation of the legislative vacuum,parallel system or isolation of sports,but the creation of requirementsthe sports needs for regulation ofits specific characteristics, bothon the basis of its own laws andresponsibilities and in accordancewith the national legislation andupholding the highest standardsof ethical behavior and goodmanagement.This will secure the autonomy ofthe Olympic Movement and sports,which will serve to preserve thefundamental principles and valuesof Olympism, representing thus thetrue and driving force of society.Olimp 48

Olimp 50

Društvo i športŠporti Europska unijaTemu za kolumnu u ovom brojunije bilo teško naći - Hrvatskaje (napokon!) nakon tolikogodina čekanja, pregovorai prilagodbe punopravna članica Europskeunije. I dok smo čitali opširnoo četirima temeljnim slobodama Europskeunije, onda i o ustroju EU, paimali i prvi puta izbore za Europskiparlament - gotovo nitko se nije sjetiospomenuti (u zemlji gdje svake novinei svaki elektronički medij imaju zapaženušportsku rubriku), da Europskaunija ima i razrađenu te dinamičnušportsku politiku.Važnost športa se ogleda u tomešto ulazi u ovlasti povjerenice Europskekomisije Androullae Vassiliou, zaduženeza resore obrazovanja, kulture,višejezičnosti i mladih. A Europskakomisija je političko i glavno izvršnotijelo Europske unije, svojevrsna VladaEU. Dakle, šport, makar ne ulazi upodručja gdje EU ima supranacionalneovlasti, postavljen je iznimno visoko uupravnom ustroju same Unije.Već i površan pregled straniceEuropske komisije o športu, koja senalazi na http://ec.europa.eu/sport/potvrđuje da je pitanje športa iznimnovažno u aktivnostima EU danas. Većse u uvodu navodi: “Šport je bitan dioživota milijuna europskih građana.Šport je čvrsto je ugrađen u europskimdruštvima, a sektor igra važnuulogu u europskoj ekonomiji. Stupanjemna snagu Lisabonskog ugovorau prosincu 2009., EU je stekla nadležnostpodrške u području športa,tako da može promovirati i europskašportska pitanja.”Lisabonski ugovor, koji se sastoji oddva glavna dokumenta: Ugovora o Europskojuniji i Ugovora o funkcioniranjuEuropske unije, u ovome drugomenavodi u članku 165.: “Unija doprinosipromidžbi europskog športa, vodećipritom računa o specifičnoj prirodišporta, njegovim strukturama koje setemelje na dobrovoljnim aktivnostimate njegovoj društvenoj i obrazovnojulozi.” Također, navodi se u istomčlanku, kako su ciljevi djelovanja Unijemeđu ostalim i “razvijanje europskedimenzije u športu promicanjem pravednostii otvorenosti na športskimnatjecanjima i suradnje među tijelimaodgovornima za šport te zaštitomtjelesnog i moralnog integriteta športašai športašica, osobito najmlađihšportaša i športašica”.Ukratko, šport i politika športadanas je regulirana i temeljnim propisimaEuropske unije i dio je politikeEuropske unije.Kao i u svakoj velikoj organizaciji,aktivnosti se temelje na strateškimdokumentima. Prvi sveobuhvatnidokument EU o športu bila je Bijelaknjiga o športu, prihvaćena od Europskekomisije dvije godine prije Lisabonskogugovora, dakle 2007. Usmjerenaje poboljšanju vidljivosti športaTekst: GORAN VOJKOVIĆHrvatski šport svojerazvojne planove od sadamora prilagođavati okvirukoji pruža Europska unija.Bez prilagodbe, kao prvo,ne treba računati napomoć EU u projektima...u kreiranju politike EU-a, podizanjusvijesti o potrebama i specifičnostimasektora, osiguranju da se specifičnostišporta uzmu u obzir pri kreiranjui provođenju različitih politika EU, tepromicanju športom vezanih aktivnostiu EU.Naglasimo ovdje jednu terminološkunepreciznost - engleski jezikpoznaje pojmove policy (koja je blizunašoj riječi strategija, dugoročni plandjelovanja) i politics (koja je smislenoblizu onoj “profanoj” dnevnoj politici).Ovdje se radi o politikama u smislupolicy, dakle dugoročnog djelovanja,a ne nečije aktualne dnevnopolitičkeinicijative. Bijela knjiga o športu(dostupan je i hrvatski prijevod) započinjelijepim citatom Pierrea de Coubertina:“Šport je dio naslijeđa svakogmuškarca i svake žene i ništa ne moženadoknaditi njegov nedostatak.”Za sam pojam športa koristi se definicijaVijeća Europe, prema kojoj ješport široko definiran kao: “svi oblicitjelesne aktivnosti koji, bilo neobaveznimili organiziranim sudjelovanjem,teže k izražavanju ili poboljšanju tjelesnespremnosti i mentalne dobrobitisklapajući društvene veze ili postižućirezultate na natjecanjima svih razina“.Vrlo široko, šire definirano od onogašto bi se u nas kolokvijalno zvalošportom i definitivno puno šire odshvaćanja športa prvenstveno kaoaktivnosti malog broja profesionalnihšportaša. Europska unija se profesionalcimau športu, osim u segmentuborbe protiv dopinga i njihovih pravana slobodu zapošljavanja, vrlo malobavi.U Bijeloj knjizi, na dvadesetakstranica, o športu se govori o jačanjujavnog zdravstva kroz šport; ujedinjavanjusnaga u borbi protiv dopinga;51 Olimp

Društvo i športHrvatske športske organizacije, Hrvatski olimpijskiodbor, pa i nadležno Ministarstvo, već bi kod pripremeaktivnosti za sljedeću godinu trebali uzeti u obzir iokvir Europske unijejačanju uloge špota u obrazovanjui izobrazbi; pomicanju volonterstvai aktivnog građanstva kroz šport;iskorištavanju potencijala športa zauključivanje u društvo, integraciju ijednake mogućnosti; jačanja i sprječavanjaborbe protiv rasizma i nasilja;dijeljenje naših vrijednosti s drugimdijelovima svijeta; te podupiranjeodrživog razvoja.Osim o ovim društvenim aspektima,Bijela knjiga govori o gospodarskogdimenziji športa (“Šport može služitikao sredstvo za lokalni i regionalnirazvoj, regeneraciju gradova ili ruralnirazvoj“). Tu je i organizacija športa -traži se, među ostalim, pojačani nadzornad agentima igrača te zaštitamaloljetnih igrača. Naravno, uključenaje i borba protiv korupcije i pranjanovca u športu.Zanimljivo je da su spomenuti i“ekskluzivni” medijski ugovori okoprava emitiranja športskih događanjai izričito je navedeno: “Komisija će idalje podupirati pravo na informacijui široki pristup građana emitiranjimašportskih događaja za koje se smatrada su od visokog interesa ili velikevažnosti za društvo.”Naravno, u ovom tekstu ne možemoprenijeti sve što Bijela knjiga govori,no spomenimo samo jedan odlomak,koji govori o osobama s posebnimpotrebama: “Komisija nadalje potičedržave članice i športske organizacijeda športsku infrastrukturu prilagodepotrebama osoba s posebnim potrebama.Države članice i lokalne vlasti trebalebi osigurati da osobe s posebnimpotrebama mogu pristupiti športskimsastajalištima i sadržajima. Trebalo biusvojiti posebne kriterije kako bi seosigurao jednaki pristup športu svimučenicima, a posebno djeci s posebnimpotrebama. Promicat će se osposobljavanjestarijih đaka, volontera,kao i osoblja klubova i organizacijau svrhe primanja osoba s posebnimpotrebama.”Koliko je u Hrvatskoj športskih objekatauređeno tako da netko u kolicimamože doći u gledalište? I da ima prilagođenisanitarni prostor? Koliko smopažnje posvetili pristupu športu učenicimakoji imaju posebne potrebe?Jesmo li osposobili nastavnike i drugešportske radnike za rad s takvim učenicima?Jesmo li uopće dovoljno razmišljalio ovoj važnoj temi? Puno je topitanja koja traže ozbiljan i sustavanrad narednih godina.Imamo Bijelu knjigu iz 2007.,imamo Lisabonski sporazum iz 2009.gdje EU dobiva institucionalne nadležnostiprema športu, no to naravnonije sve. Za razliku od našeg domaćegčestog propisivanja „reda radi“, kadase Europa uhvati nečega, to ne ostajesamo na formi.U siječnju 2011. godine Europskakomisija je usvojila priopćenje podnazivom „Razvoj europske dimenzije ušportu“. Ovo je bio prvi politički dokumentizdan od Komisije nakon stupanjana snagu Lisabonskog sporazuma.Priopćenje predstavlja ideje Komisijeza akcije na razini EU na područjušporta. Nadovezuje se na Bijelu knjiguiz 2007. (opet za razliku od nas, u EUse temelji i na kontinuitetu politike).Priopćenjem se predlažu konkretnemjere i za Komisiju i za države članicena tri polja - društvena uloga športa,ekonomska dimenzija športa i organizacijašporta. Uz Priopćenje, priloženje i radni dokument o slobodnomkretanju profesionalnih i amaterskihšportaša u EU.Spomenimo još i „Radni plan zašport 2011.-2014.“, donesen u ciljurazvoja europske dimenzije u športu,kratak dokument kojega je donijeloEuropsko vijeće – dakle tijelo sastavljenood šefova država ili vlada članicaUnije.Gdje smo mi? O Hrvatskoj u Europigovorilo se još 1990. godine. Sporazumo stabilizaciji i pridruživanju potpisanje već davne 2001. Ušli smo kaošto znamo 2013. Kada se pogleda,prilično je to vremena, preko četvrtinanečijeg radnog vijeka. No, Hrvatska i→ Summary ←The accession of the Republic ofCroatia to the European Unionrequires the adjustment of theCroatian sports’ policy tothe legal framework of theEuropean Union. Thefundamental EUdocument talking aboutsports is the White Paperon Sport issued by theEuropean Commission in2007. With the entry intoforce of the Lisbon Treaty in 2009,sports are institutionalized withinthe Treaty on the Functioningof the European Union, andafterwards new acts in this fieldwere brought.All of this requires the Croatiansports organizations to include intheir plans the guidelines for thedevelopment of sports, proposed bythe European Union.uprava i gospodarstvo (a bit će sličnoi sa športskim organizacijama) uprevelikom broju slučajeva se nisuprilagodili.Hrvatski šport svoje razvojneplanove od sada mora prilagođavatiokviru koji pruža Europska unija. Reklismo, nema Unija tu supranacionalnihovlasti, neće nas kažnjavati ako svene ispunimo, ali bez prilagodbe, kaoprvo, ne treba računati na pomoć EUu projektima. Nitko naravno nećedati europske novce za profesionalnogšportaša, ali primjerice športskiturizam već može računati na nekeprojekte.Drugi razlog zašto se treba prilagoditi,činjenica je da su ovi okviri kojenudi Europska unija - jednostavno dobri.Pisali su ih najbolji stručnjaci kojisu koristili najbolje vanjske konzultantei ugrađivali brojna iskustva zemaljačlanica. Sigurno je da tu ima rješenjaboljih od onih za koje mi znamo i jošsu ta znanja besplatna.Sve u svemu, hrvatske športskeorganizacije, Hrvatski olimpijski odborpa i nadležno Ministarstvo, već bi kodpripreme aktivnosti za sljedeću godinutrebali uzeti u obzir i okvir Europskeunije. •Olimp 52

Športska terminologijaOnovinarsko-publicističkome stilušportskoga novinarstva već je biloriječi na ovim stranicama. No kakosu športski novinarski tekstovinepresušan izvor slikovitoga vokabularai osebujnoga stila, posvetit će im se jošmalo pažnje. Hrvatski jezikoslovac JosipSilić (1997.) novinarsko-publicistički stilsmatra najsloženijim funkcionalnim stilom,a primjeri koji slijede jednim će dijelom toi potvrditi. Čitaju li se športske straniceu dnevnome tisku i analizira li se jezik utekstovima objavljenima na tim stranicama,lako je zaključiti kako se najslikovitiji rječnik,barem u ovome trenutku i s obzirom naanalizirane dnevne novine «Jutarnji list»,rabi u tekstovima o nogometu i košarci.Počnimo s košarkom. Hrvatskakošarkaška reprezentacija u pripremnomrazdoblju za nastup na europskomprvenstvu u Sloveniji, nije baš briljirala.No, unatoč takvih loših nastupa, upornuvjernost i izdržljivost košarkaških navijačaslikovito je opisao Hrvoje Slišković (2013a:41) napisavši sljedeće: „Kada bi se narodnaizreka ‘što te ne ubije, samo te ojača’mogla materijalizirati, onda bi navijačhrvatske košarkaške reprezentacije danasTekst: DARIJA OMRČENČitaju li se športskestranice u dnevnome tiskui analizira li se jezik utekstovima objavljenimana tim stranicama, lako jezaključiti kako se najslikovitijirječnik rabi u tekstovima onogometu i košarciizgledao kao kombinacija Hulka Hogana,Mikea Tysona iz najboljih dana i ŽydrūnasaSavickasa, najvećeg u povijesti natjecanjaza najjačeg čovjeka na svijetu (Strongman)“.Sliškovićeva je usporedba tako snažnada je dovoljno razumjeti samo jednu odasocijacija na tri poznata snagatora. Svetri asocijacije zajedno rezultiraju izričajemkoji, čak i nekome tko nije upućen urezultatske detalje hrvatske košarkaškereprezentacije, jasno kaže kakva jesituacija u tome športu. Skupni imidž HulkaHogana, šezdesetogodišnjega američkogprofesionalnog hrvača bijele kose i dugačkihbijelih brkova, koji je dvanaest puta osvajaosvjetsku hrvačku teškašku titulu u sklopuWorld Wrestling Federation, Mikea Tysona,američkoga boksača, bivšega svjetskogprvaka u teškoj kategoriji, te ŽydrūnasaSavickasa, Litvanca koji je 2009. i 2010.osvojio titulu najjačega čovjeka na svijetui koji je na natjecanju pod nazivom ArnoldClassic Strongman, a nazvanom po ArnolduSchwarzeneggeru, pobijedio čak šestputa za redom, ne ostavlja prostora zadvosmislenu interpretaciju.Slišković (2013b: 81) je igru hrvatskekošarkaške reprezentacije u prijateljskojutakmici protiv Srbije opisao ovako: „...nastupio je raspad sistema. Ili crna rupa. Ilipotpuno zamračenje. Izaberite izraz koji vamse najviše sviđa“.U tome kratkom odlomku igru je hrvatskekošarkaške vrste opisao kao raspad sistema,crnu rupu i potpuno zamračenje. Trimetafore koje, kao i u prethodnome primjeruteksta Hrvoja Sliškovića, kumulativno zaposljedicu imaju izričaj kojemu više ništa netreba dodati.Nogomet i sve što je s njime povezanoispunjava športske stranice dnevnih novina.On je danas planetarno poznat i raširenšport - barem neko od imena svjetskirazvikanih nogometaša znaju i mali i stari,dječaci nose majice/dresove s imenima ibrojem na dresu omiljenih nogometaša,a televizijske su reklame pune poznatihnogometaških lica.U svjetlu rasprava o mogućem novomtreneru Dinama, klubu u kojemu setrenerska imena smjenjuju velikombrzinom, imena brojnih mogućih kandidatazaokupljanju pažnju športske javnosti.Jedno je od tih imena Nenad Bjelica, trenerbečke Austrije, za kojega Lipovac (2013a:38) kaže: „Bjelica se odlično snašao uulozi ‘austrijskog Guardiole’, ...“. Lipovac,dakle, Bjelicu uspoređuje s Josepom PepomGuardiolom, trenerom Bayerna, što jepozitivna asocijacija. Navedeni autor nije ijedini koji Bjelicu smatra dobrim trenerom.Židak (2013: 38) kaže kako Bjelicu “samo 90minuta dijeli da zauvijek oslobodi Austriju‘lebens-trauma’, stoljetne nogometnetraume, jer austrijski klub nikada nije igraou Ligi prvaka“. Židak se, međutim, u tomedijelu teksta poigrao s riječju Lebenstraum.Naime, riječ Lebenstraum nastaje unjemačkome jeziku, i to od riječi Leben, štoje život, i riječi Traum, što je san - dakle,Lebenstraum je životni san. Međutim, usvome tekstu Židak mijenja značenje teriječi - riječ Traum (san) pretvara u riječtrauma i time postiže sljedeće: s obziromna to da Austrija nikada nije igrala u Ligiprvaka, životni je san toga kluba ući udruštvo najboljih u Europi. Istodobno jetaj san za klub i velika trauma jer im to doOlimp 54

Crna rupa,stara dama i paunovi55 Olimp

Športska terminologija= = =sada nije uspjelo. Isti autor nastavljai kaže: „Ako je od austrijskih ‘skijaša’mogao (Nenad Bjelica, op.a.) stvoritioku ugodan team, ..., vjerojatno bii od ovog Dinama stvorio pristojnumomčad. I riješio Dinamo „lebenstrauma“,zvanog proljeće u Europi“.Drugim riječima, ako je Bjelicatoliko dobar trener da je od igrača izzemlje koja je skijaški div, te stogaaustrijske igrače naziva skijašima,ali ne i nogometni, stvorio team(Židak rabi englesku riječ koju piše uizvornome obliku) koji je oku ugodan,dakle, dobro igra, tada bi, smatraŽidak, isti trener možda mogao podićikvalitetu igre Dinama i ispuniti santoga kluba da na proljeće zaigra u Ligiprvaka.Na kraju i primjer teksta orukometu. Žukina (2013: 81) mladehrvatske rukometaše do 19 godinanaziva “malim paklenima”: ..., Dancisu zabili čak sedam golova, a ‘malipakleni’ samo jedan.U istome se tekstu ponovnomože pronaći stilska figura (“16veličanstvenih”), koja ima poveznicus vesternom Sedmorica/Sedamveličanstvenih (režiser John Sturges),a o kojoj je na ovim stranicama većbilo riječi. Mali pakleni je pak primjernadimka za ovu reprezentaciju, štoočito proizlazi iz činjenice da seseniorska reprezentacija svojedobnonazivala paklenima, prije no što ćeJuventus i danas nazivajustarom damom jer je uprvoj polovici 20. stoljećaveliki broj igrača u tomeklubu bio u četvrtomeživotnom desetljeću,što je bilo pomaloparadoksalno s obziromna to da ime kluba znači -mladostigrači sami sebi nadjenuti nadimak -kauboji.Novinarsko-publicističkifunkcionalni stil športskoganovinarstva, dakle, u tome kontekstudopunjavaju i slikoviti nadimcipojedinih športskih klubova. Naime,klubovi ili reprezentacije čestodobivaju nadimke, bilo da ih samistvaraju, bilo da im ih dodjeljuješportska javnost, npr. novinari. Takonogometaše Manchester Unitedanazivaju crvenim vragovima zbogcrvenih klupskih dresova, rojiblancos(Los Rojiblancos - Crveni i bijeli) suigrači nogometnoga kluba Atléticode Madrid, igrače francuskogaNantesa zovu kanarincima (zbogžutih dresova), Dinamo modrima(zbog plavih dresova), Hajduk bilima(zbog bijelih dresova) itd. Španjolskinogometni klub Villarreal nazivajužutom podmornicom, i to iz dvarazloga: žuta zbog žutih dresova, ipodmornica zbog toga što dugi nizgodina nisu uspijevali biti na vrhuljestvice, nego su bili «ispod» drugih,vodećih klubova, poput podmorniceispod površine vode.Juventus i danas nazivaju staromdamom jer je u prvoj polovici 20.stoljeća veliki broj igrača u tome klububio u četvrtome životnom desetljeću,što je bilo pomalo paradoksalno sobzirom na to da ime kluba znači -mladost. Talijanski nogometni klubChievo nazivaju letećim magarcima(tal. mussi volanti). Prema tekstuna tportalu.hr (T-Hrvatski Telekom,2013), nadimak leteći magarci potječeiz 2001. - te se je godine Chievo prviputa u svojoj povijesti kvalificiraou Prvu talijansku nogometnu liguunatoč tekstu na transparentimanavijača protivničke Verone na kojimasu napisali da će Chievo ući u prvuligu kada magarci polete. Radi seo idiomu u talijanskome jeziku čijiekvivalent u hrvatskome glasi: kadana vrbi rodi grožđe.Još neki od slikovitih nadimakanogometnih klubova su inćuni (španj.→ Summary ←Sport journalism has itscharacteristics that distinguishit from other writing styles. It isconsidered to be the most complexwriting style of all. The texts writtenby sports reporters are rich inexpression – metaphors and otherfigures of speech appear in themrather frequently. Sometimes it isnot easy to understand such textsbecause a reader must know e.g.what certain metaphors stand for tobe able to understand the messageof the text.Los Boquerones) za nogometni klubMalaga, paunovi za nogometni klubLeeds United (stari naziv njihovastadiona Elland Road bio je The OldPeacock Ground - peacock je engleskariječ koja znači paun), krumpirovezlatice (njem. Kartoffelkäfer) jenadimak njemačkoga kluba Alemmaniaiz Aachena (24sata.biz, 2013). •Literatura:Lipovac, N. (2013). Heroj Beča dan nakon najvećepobjede karijere. Nenad Bjelica ‘Hrvati me otkrijusvakih 10 godina’. Jutarnji list, 23. kolovoza.Silić, J. (1997). Novinarski stil hrvatskogastandardnog jezika. Kolo, 3, 495-513.Slišković, H. (2013a). Analiza: reprezentacija15 dana uoči Eura. Ovo je najjača Hrvatska uposljednjih pet godina. Jutarnji list, 21. kolovoza.Slišković, H. (2013b). Niti nakon -17 protiv Srbije J.Repeša nije zabrinut. Jutarnji list, 24. kolovoza.T-Hrvatski Telekom (2013). Nadimci kaoznak prepoznavanja. Od ‘letećih magaraca’ domadrac mahera’. http://www.tportal.hr/sport/magazin/89821/Od-letecih-magaraca-do-madracmahera.html.s mreže skinuto 24. kolovoza 2013.Žukina, P. (2013). Mladi Hrvati tek nakonprodužetaka izgubili zlato. Jutarnji list, 24.kolovoza.Židak, T. (2013). Bečka škola Nenada Bjelicena Maksimiru. Čovjek koji će Austriju osloboditistoljetne nogometne trauma. Jutarnji list, 23.kolovoza, str. 38.24sata.biz (2013). Provjerite znanje o nadimcimaklubova: Seljaci, plinari, gusari. http://www.24sata.hr/nogomet/gusari-plinari-provjerite-znanje-onadimcima-klubova-287856,s mreže skinuto 25.kolovoza 2013Olimp 56

Šport na internetu: www.hks-cbf.hrWeb-lokacija stalno se unaprjeđuje, olakšava se pristupi pojednostavljuje sadržajZa one koji ne znaju: kratko podsjećanje naprošlostSvepodjednimkošemTekst: Marijana MikašinovićStranice Hrvatskogkošarkaškog savezaosmišljene su kaosredišnje mjestoinformacija za navijače,košarkaške djelatnike,igrače i sve ostalepoklonike košarke kojimaHKS želi omogućiti laganpristup sa što više lokacijaPotraga za provjerenim informacijama,zna to svatkotko se njima bavi i tko jesvjestan njihove moći, možepotrajati. Iako nam je sve dostupno utrenu, često su nam zapravo dostupnesamo desetke puta kopirane i kompiliraneinformacije ili interpretacije odkojih ponekad nema previše koristi.Upravo se zato bolja kvaliteta informiranjai izvješćivanja na internetuo onome što se napravilo, što se radiili planira, ne prepušta slučaju negose, i na području športa, uređuje raznimaktima. Informacijsko društvopodrazumijeva i to da lako, brzo ina jednom mjestu, steknemo uvid unečiji rad, ne lutajući internetskimbespućima.Hrvatskom je košarkaškomsavezu to potpuno jasno, pa svoje internetskestranice hks-cbf.hr nazivajui internetskim/intranetskim središnjimsustavom HKS-a. Osmišljene su, premariječima glavnog tajnika SavezaŽeljka Drakšića, kao središnje mjestoinformacija za navijače, košarkaškedjelatnike, igrače i sve ostale suradnikete poklonike košarke, a i Savezuolakšavaju rad jer su svi važni i ažuriranipodaci objedinjeni na jednommjestu.Stranica postoji desetak godina dabi u svibnju 2013. bila potpuno redizajnirana.Posjećenošću stranica uSavezu su zadovoljni, a korisnici hvaledizajn i preglednost. Stranica će se idalje razvijati na osnovi analize podatakao posjećenosti, uvidu u dobnuraspodjelu, tehnologiju kojom se pristupastranicama, regiju, učestalost,aktivnost posjetitelja i slično.Daljnji su planovi vrlo ambiciozni.Web-lokacija stalno se unaprjeđuje,dodaju se nove mogućnosti, olakšavapristup i pojednostavljuje sadržaj.Za održavanje, sigurnost podataka,arhiviranje i upravljanje sadržajemosnovan je i stručni tim suradnika.Proračun je poslovna tajna, ali Drakšićističe da ne premašuje uvjete u kojimasvi živimo, posebice ne uvjete ukojima djeluje šport u Hrvatskoj.Web-lokacija Saveza je i informativnii marketinški alat, potvrđuje voditeljicamarketinga Aida Karlo. Danasje vrlo bitno dovesti ljude do točnihinformacija, ali im ujedno treba omogućitii informacije o uslugama i radusuradnika, u ovom slučaju sponzora ipartnera Saveza. Taj je spoj dodanavrijednost stranica, uz kvalitetnu isigurnu uslugu.Stranica pruža informacijeo svemu što HKS objedinjuje, tako dasvi poklonici košarke mogu „navratiti“i potražiti ono što ih zanima predstavljenona unificiran i jednostavannačin. Cilj je, pojašnjava Drakšić, i bioudružiti igrače, natjecatelje, publiku,navijače, djelatnike, čak i slučajneposjetitelje, a pri tom biti informativan,inovativan i pratiti svjetske trendove.Zato ni društvene mreže nisuzanemarene, ali je još riječ o projektuu razvoju. Stranica na Facebooku ne-Olimp 58

HKS je zakoračio u svijet Facebooka, auskoro će i na Twitterdavno je počela, a uskoro se planira iuključenje na Twitter.Savezu je bitno dostavljati točnei ažurne informacije do svih koji želepratiti što se zbiva u hrvatskoj košarci.- Stoga im želimo omogućiti pristupsa što više lokacija, navesti ih da naslagano pronađu, odnosno što manjetraže, jer mi njih tražimo i dostavljamoim informacije na ruke. Vidimo dobrubudućnost na društvenim mrežama tepojačanu posjećenost i aktivnost zavrijeme velikih natjecanja - kaže glavnitajnik HKS-a.Kao član Međunarodnog košarkaškogsaveza, FIBA-e, i Hrvatskog olimpijskogodbora, HKS redovito surađujes tim institucijama, pa raspolažetočnim informacijama čija je objavai dio dužnosti Saveza u informiranjujavnosti na mreži. Komunikacija i transparentnostvrlo su bitan segmentposla HKS-a.- FIBA Europe pružatelj je svihEdukacijskarubrikastraniceFIBA Europestatističkih aplikacija kad je riječ o reprezentacijama,taj se dio ugrađuje naweb i to je jedna od važnijih aplikacija- pojašnjava glavni tajnik.Kad je riječ o webu kao mogućnostijeftinije organizacije stručne potporetrenerima i ostalom stručnom osoblju,intranet je u razmatranju; zasad nemapotrebe za tim sustavom, ali ga nisuni odbacili. O organizaciji webinarakao jeftinije inačice edukacije nerazmišlja se jer, kako kaže Drakšić, uSavezu smatraju da je jedna od specifičnostikomunikacije u športu osobnikontakt - pokazivanje noviteta i izravnikontakt predavača i novih trenera isudaca.Zato se svake godine u suradnjisa sponzorima priređuju edukacijskiseminari za mlade trenere, liječnikeu športu i nove suce, na kojima seosobnim kontaktom i raspoloživošćustarijih kolega na licu mjesta možedoznati mnogo više, pitati, pokazati inaučiti. •→ Summary ←The website of the CroatianBasketball Federation has existedfor ten years, and it was designedas a central point of information forfans, basketball staff, players and allthe other basketball fans to whomthe Federation wishes to provideeasy access from as many locationsas possible.Completely redesigned in May 2013,the site will continue to developbased on the analysis of data on sitehits, insight into age distribution,technology used for accessing thesite, region, frequency, visitoractivity...Further plans are very ambitious.The website is constantly beingimproved, new features are beingadded, access is made easierand the content is simplified.For maintenance, data security,archiving and content managementa special professional team ofassociates is established.The social networks are notneglected as well, but it is still aproject in development. The pageon Facebook has recently started,and soon a page on Twitter will bemade.As a member of the InternationalBasketball Federation, FIBA, andthe Croatian Olympic Committee,the Croatian Basketball Federationis cooperating with theseinstitutions on the regular basis,and therefore possesses the accurateinformation whose publication ispart of the duties of the Federationin informing the public on thenetwork.FIBA Europe is a provider of allthe statistical applications when itcomes to national teams, that partis installed on the web and it is oneof the most important applications.59 Olimp

ŠPORTSKA PUBLICISTIKAZLATNA KNJIGA HRVATSKOGKAJAKAŠTVA NA DIVLJIMVODAMAAutori: Zdenko Jajčević, Božidar Pažur i Eduard HemarGlavna urednica i redaktorica:Smiljana Jelčić IvanošićGodina i mjesto izdavanja: 2011., ZagrebStranica: 387Format: 22,5x30 cmUvez: tvrdiIzdavač: Libera Editio d.o.o. i Kanu klub KončarOblikovanje i priprema za tisak: Domagoj VerovićTisak: Offset KreBEGDostupnost: Libera Editio d.o.o., Selska cesta 7/c,10000 Zagreb, tel: +385 (0)1 3778 798; Kanu klub Končar,ŠRC Jarun, Kajakaški prilaz bb, 10000 Zagreb,tel./fax: +385 (0)1 3833 019, knjžare VBZ, VBZ online i knjižnicediljem Republike HrvatskeCijena: 280,00 kunaPovod drugoj knjizi biblioteke “Zlatna knjiga hrvatskog športa” bila je60. obljetnica djelovanja zagrebačkog Kanu kluba Končar, no knjigaje mnogo više od povijesti jednog kluba. Podacima, činjenicama, dokumentimai ilustracijama bogato štivo sveobuhvatan je pregled prošlostii sadašnjosti, ali i propitkivanje budućnostihrvatskog kajakaštva na divljim vodama.Znajući da će knjiga doći u ruke i divljevodaškomkajakaštvu nevičnom čitatelju, autorinas najprije upoznaju s poviješću kajakaštvau svijetu te porijeklom i raznovrsnošćukajaka. Povijest hrvatskog divljevodaškogkajakaštva podijeljena je na razdoblje do1945. u kome je, budući da je u početcimakajakaštvo bilo tek izletnička aktivnost, važnuulogu na razvoj kajakaštva imala rijeka Sava.Prvi sklopivi kajak, u Zagreb je 1919. iz Grazadonio Marko Jurinčić, a 1923. zagrebačkije Etnografski muzej organizirao kajakašku ekspediciju Kupom s ciljemprikupljanja izvorne građe. Kao športska grana, kajakaštvo se počelorazvijati krajem dvadesetih godina dvadesetog stoljeća, 1930. osnovan jeKajak klub Zagreb, a Prvo Državno prvenstvo održano je 1933.U razdoblju nakon II. svjetskog rata, pratimo osnivanje Kajakaškog savezaHrvatske i klubova izvan Zagreba, samogradnju i prva poslijeratnanatjecanja.Zasebno poglavlje donosi pregled klubova kajakaša na divljim vodama, as autorima šećemo poviješću triju klubova - Kajak kanu klubovi Zagreb iVarteks te svečarski Kanu klub Končar - s najdužom tradicijom i najboljimrezultatima. Upoznajemo se s tradicionalnim kajakaškim natjecanjima teznačajnim projektima i akcijama. Posebnu toplinu ovoj knjizi daruju crticeiz klupskog života pisane emocijama članova Kanu kluba Končar.Odmah potom Božidar Pažur nas vraća u stručne vode detaljno nasupoznajući s osnovama kajakaštva, ali i sa splavarenjem i raftingom. Ovapoglavlja preporučam, kao više nego korisno štivo, svima onima koji se,bez obzira na dob, odluče posvetiti ovom izazovnom športu na riječnimbrzacima.Eduard Hemar svoj doprinos ovoj jedinstvenoj knjizi daje biografijama hrvatskihdivljevodaša, rezultatima s međunarodnih natjecanja, pregledomprvaka državnih prvenstava, kao i podsjećanjem na one koji su podupiralii podupiru hrvatski kajakaški sport.FILOZOFIJASPORTAAutor: Antun ŠafarićRecenzenti: dr. sc. Vladimir Strugar, Hrvoje Horvat, dipl.iur., Dragutin Šurbek, Miroslav Pribanić - Raban, RadivojHudetz, prof., Mirela Šikoronja- IvančinGodina i mjesto izdavanja: 2012., ZagrebStranica: 282Format: 17x25 cmUvez: tvrdiIzdavač: Amanita d.o.o., BjelovarOblikovanje i priprema za tisak:Damir Bencek, dipl. ing.Tisak: Amanita d.o.o., BjelovarDostupnost: Amanita d.o.o., P. Biškupa 3, 43000Bjelovar, tel: +385 (0)43/246 236, e-mail: amanita11@amanita.hr; Antun Šafarić, mob: +385(0)91/538 1405,+385 (0)99/802 8102, fax: +385 (0)43/246-195, e-mail:antun.safaric@du.t-com.hrCijena: 126,00 kunaKnjigom “Filozofija sporta”, Antun Šafarić, magistar ekonomskihznanosti, ali i negdašnji uspješan športaš, treneri teoretičar u središte svog zanimanja postavlja šport. Uprvom dijelu knjige, namijenjenom širokoj publici zaljubljenikau šport, autor propituje šport i odnos športa i života.Prezentira prednosti bavljenja športom i športski image sjedne, te negativnosti športa, športske ozlijede, i fanatizamu športu i životu, s druge strane. Osvrće se na upravešportskih društava, ekološku održivost športa, ali propituje ipribližava čitatelju i fenomene poput karijere, popularnosti,slave, prava na šport i utjecaja medija. Naglašava važnostrelaksacije i motivacije u športaša i progovara o nikad dokraja razriješenom misteriju talenta, ali i psihičkoj stabilnosti,tremi odnosno smirenosti, strahu, tjeskobi, pesimizmu,opreci kukavičluka i hrabrosti, emocijama i agresivnosti, zamorui pretreniranosti kao važnim čimbenicima športskog,ali, šire gledajući, i životnoguspjeha.U drugom, opsegom manjemdijelu knjige, autor prenosisvoje dugogodišnje stručnostolnotenisko iskustvoobrađujući pojedine cjelineiz teorije stolnog tenisa.Ovaj dio knjige, s obziromna stručnost i potrebnapredznanja, nije namijenjenstolnoteniskim početnicima,već stolnotenisačima i stolnoteniskimdjelatnicima željnimnadogradnje znanja o svom športu. Autor im prenosi svojaznanja i bogato iskustvo vezano uz unapređenje igre, serviranjei vraćanje servisa, rad nogu, koncepciju i taktiku igrete koncentraciju.Ako ovu zanimljivu i čitku knjigu, makar i nasumce, otvoritei zavirite u njezine stranice, vjerujem da vas autorove tezeneće ostaviti ravnodušnima. Složili se ili ne složili s njima,natjerat će vas na promišljanje, a neke, vjerujem i u polemiku.Olimp 60

Pripremila: Tajana OBRADOVIĆMANAGEMENTOLIMPIJSKIHIGARAAutor: Damir ŠkaroUrednik: akademik Vladimir StipetićRecenzenti: prof. dr. sc. Halid Konjhodžići prof. dr. sc. Josip DeželjinGodina i mjesto izdavanja: 2012., ZagrebStranica: 336Format: 16x23 cmUvez: mekiIzdavač: MATE d.o.o., ZagrebOblikovanje i priprema za tisak: MATE d.o.o., ZagrebTisak: Stega tisak d.o.o., ZagrebDostupnost:www.mate.hr; VBZ i VBZ online knjižara te u knjižnicamadiljem Republike HrvatskeCijena: 300,00 kuna u knjižarskoj mreži,220,50 kuna on-line cijena na www.mate.hrKnjiga “Management Olimpijskih igara”, sinteza je iskustavaproslavljenog hrvatskog olimpijca prikupljenih napet Olimpijskih igara koje je gledao očima športaša i onihtemeljenih na desetogodišnjemistraživačkom radu u statusuanalitičara ekonomke športa.“Management Olimpijskih igara”bavi se evolucijom financiranjavelikih sportskih priredbi, prvenstvenoOlimpijskih igara, ali uupozorava na promjenu poimanjašporta i Olimpijskih igara. Danasdaleke 1912. Olimpijski odborje oduzeo zlatnu medalju JimuThorpeu, jer je, navodno, bioprofesionalac, točnije u svom jematičnom timu dobivao nekolikodolara tjedno, dok je 1992. SAD na Olimpijskim igrama zastupaokošarkaški Dream Team sastavljen od profesionalcaNBA lige, koji superiorno osvaja zlato.Škaro nam kroz cost-benefit analizu Olimpijskih igara od 1960.godine na ovamo, dojmljivo i činjenično prikazuje evolucijuOlimpijskih igara od natjecanja najboljih amatera do natjecanjanajtraženijih svjetskih profesionalnih športaša, kojavode profesionalci - poduzetnici, sve složeniji menadžment imarketing - slijedeći načela dobiti i profita. Svojom knjigomnedvojbeno odgovara na pitanja mnogih - Koji su učinciOlimpijskih igara na ekonomsko stanje grada odnosno državedomaćina? Tko su “pobjednici”, a tko “gubitnici” pri organizacijiOlimpijskih igara? Koji je tijek procesa komercijalizacijeIgara? Tko financira sadašnje Olimpijske igre, kako će seubuduće kretati operativni troškovi Igara i kako će se onefinancirati ako se zapažene tendencije nastave?Riječi iz recenzije prof. dr. sc. Halida Konjhodžića: “...svijetsve više prihvaća Olimpijske igre kao simbol planetarnogjedinstva čovječanstva. Suština ovog rada dokazuje da izatog događanja stoje i ekonomske sile koje izgrađuju i dopunjujutu sliku planetarnog jedinstva.”, možda najbolje opisujusadržaj i značaj ove knjige.TJELOVJEŽBENE UDRUGEISTOČNE HRVATSKEDO 1929. GODINEAutor: Željko IveljićGodina i mjesto izdavanja:2012., VinkovciStranica: 263Format: 21x21 cmIzdavač: Povijesno i športsko društvo“Hrvatski sokol”, VinkovciOblikovanje i priprema za tisak:Željko Iveljić i Snježana GrebencTisak: Zebra VinkovciDostupnost:Povijesno i športsko društvo “Hrvatski sokol”, Vinkovci, HansaDietricha Genschera 2, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek iGradska knjižnica i čitaonica VinkovciCijena: 150,00 kunaFormatom nevelika, no povijesnom i arhivskom građom obilnamonografija, vrijedan je pregled nastanka i razvoja gimnastikena području Slavonije i Srijema, koji obuhvaća i utjecaj gimnastikena razvoj i unapređenje školstva, razvoj tjelesnog odgoja i vježbanja.Monografija je objavljena povodom 150. obljetnice osnutkahrvatskih sokolskih župa u istočnoj Hrvatskoj i 50. godišnjice KupaSlavonije u športskoj i ritmičkoj gimnastici.Gimnastička povijest istočne Hrvatske ispisana je vrlo preglednote nas autor najprije upoznaje s područjem obuhvata knjige, pa udrugom poglavlju prelazi na utjecaj tjelovježbenih udruga na razvojdrugih športova, gimnastičke literature, odnos glazbe i ritmičkegimnastike te razvoj gimnastičkih dvorana i sprava.Treće poglavlje obuhvaća osnivanje i razvoj tjelovježbenih društvado osnivanja Saveza hrvatskih sokolskih društava. U njemu jedetaljnije obrađen i rad postojećih društava, kao i gimnastika uškolstvu.Četvrta cjelina prati nagli razvojdruštva istočne Hrvatske nakonosnutka Saveza hrvatskih sokolskihdruštava te daljnji razvojgimnastike, dok peto poglavljeobrađuje razvoj društava nakonosnivanja četiriju istočnohrvatskihsokolskih župa i opisuje događanjaunutar njih. Naredno poglavljedonosi pregled srpskih sokolskihi ostalih tjelovježbenih društvaprije Prvog svjetskog rata, a sedmoobrađuje sokolska previranja nakon rata te način na koji suse društva udruživala, djelovala i razdruživala. Osmo je poglavljeposvećeno djelovanju Hrvatskog sokola, unutar sokolskih župa uistočnoj Hrvatskoj od 1924. do 1929. Deveto poglavlje obuhvaćadruštva i dvije sokolske župe iz istočne Hrvatske, odnosno njihovodjelovanje unutar Jugoslavenskog sokolskog saveza, dok se desetoodnosi na razvoj Hrvatskog katoličkog orla i društava istočneHrvatske.Zadnje je poglavlje posvećeno statistici, odnosno pregledu svihdostupnih rezultata s natjecanja pojedinaca, odjela i društva izistočnih hrvatskih župa.61 Olimp

Od Olimpa do OlimpaDodijeljena Nagrada Dražen Petrović 2013.Franjo Luković (predsjednik HTS-a), Ana Konjuh,Josip Čop, Milan Bandić i Zlatko MatešaNa prigodnoj svečanosti povodom Hrvatskog olimpijskogdana u Muzejsko-memorijalnom centru “DraženPetrović”, u Zagrebu su 10. rujna uručene nagradedarovitim mladim športašima i ekipama za izvanrednešportske rezultate i športski razvoj.Nagradu koja nosi ime Dražena Petrovića, u spomen najednog od najboljih svjetskih košarkaša i nositelja trijuolimpijskih odličja (OI Los Angeles 1984., Seoul 1988. iBarcelona 1992.), u kategoriji najuspješnije športašicedobila je tenisačica Ana Konjuh koja je ujedno i proglašenanajvećom nadom hrvatskog športa. Atletičar Matija Gregurićnajuspješniji je mladi športaš, a jedriličar Dominik Perkovićnajveća je nada hrvatskog športa.Najuspješniji športski sastav u konkurenciji parova, štafetei posade u 2013. godini je kajakaška štafeta u sastavuLuka Obadić, Jadran Zonjić i Ivan Tolić. Dobitnici nagradeu kategoriji najuspješnije ženske ekipe je mlađa juniorskakuglačka reprezentacija u sastavu Klara Sedlar, Mirna Bosak,Milana Pavlic, Ana Jambrović, Valentina Pavlaković,Helena Bolić.U kategoriji najuspješnijeg muškog sastava nagrađena jejuniorska vaterpolska reprezentacija u sastavu: Ivan Marcelić,Luka Bukić, Marko Macan, Antun Goreta, Loren Fatović,Marino Čagalj, Andrija Bašić, Antonio Buha, Ante Visković,Ivan Živković, Ante Vukičević, Luka Lozina i Andro Gagulić.Prestižnu nagradu HOO-a mladim športašima za potporuu daljnjim športskim nastojanjima - a koje je izabrao odboru sastavu Dubravko Šimenc, Martina Zubčić, Tamara Boroš(Hrvatski klub olimpijaca); Ana-Marija Čelan, Natko Zrnčić-Dim i Ištvan Varga (Komisija športaša HOO-a); Iva PerdecAugustić, Romana Caput Jogunica i Vinko Knežević (Hrvatskizbor športskih novinara), Sanda Čorak, Branimir Bašić iMiho Glavić (Vijeće HOO-a), te predsjedavatelj i predsjednikOdbora, predstavnik „Sportskih novosti“ Zvonimir Boban -uručila je majka preminuloga Dražena u nazočnosti čelnikaHOO-a Zlatka Mateše i Josipa Čopa, gradonačelnika gradaZagreba Milana Bandića i drugih uglednika javnog i športskogživota.▶ Matija Gregurić, rođen17. rujna 1996. u Zaboku,svjetski je prvak u konkurencijimlađih juniora 2013.u bacanju kladiva (79,38).Vođen trenerskim umijećemjednog od najvećih hrvatskihatletskih stručnjaka IvanomIvančićem, ovim je rezultatommladi bacač srušio 11godina star hrvatski rekordza mlađe juniore.Na ovogodišnjim tablicamaMeđunarodne atletske federacije(IAAF) u svojoj je konkurencijitreći, a na europskojlisti (EAA) je prvi.Matija Gregurić & Ana Konjuh▶ Ana Konjuh rođena 1997. u Dubrovniku, 2012.je osvojila u Key Biscayne u Orange Bowlu, jedanod najprestižnijih juniorskih teniskih turnira, potomveliki juniorski turnir Eddie Herr. Iste je godinenastupila u paru (s Švicarkom Belindom Benčić) ujuniorskom finalu turnira parova na Wimbledonu.U siječnju 2013. dvostruka je pobjednica juniorskogGrand Slam turnira Australian Open, u konkurencijiparova i pojedinačno, čime preuzima 1.mjesto na svjetskoj rang listi ITF do 18. godina. Uveljači 2013. debitirala za hrvatsku Fed Cup reprezentaciju,donijevši tri pobjede u pojedinačnojkonkurenciji te jednu u igri parova.Prvi ITF turnir Konjuh je osvojila u lipnju 2013.u Montpellieru, a svoj drugi juniorski Grand Slamturnir u pojedinačnoj konkurenciji US Open, u rujnu2013. godine.Olimp 62

Tekst: RADICA JURKINHOO o nacionalnomprogramu športa do 2022.Vijeće Hrvatskog olimpijskog odbora uputilo je u rujnu2013. nacionalnim športskim savezima i županijskimšportskim zajednicama prijedlog Nacionalnog programašporta za razdoblje od 2014. do 2022. koji se odnosi nadjelokrug rada Hrvatskog olimpijskog odbora i njegovačlanstva.Okosnica prijedloga HOO-a je športaš i skrb o njegovomnapretku, zaštiti zdravlja, školovanju i zapošljavanju,vrhunskom športu i velikim športskim natjecanjima (osobitoOlimpijskim igrama), programima športa i športskojinfrastrukturi u sredinama lokalnih športskih zajednica,školovanju stručnih kadrova, međunarodnoj suradnji, EUi fondovima, informacijama i komunikacijama u športuu digitalno doba, zakonodavnim okvirima i financiranjušporta za koji je HOO zadužen prema aktualnom Zakonomo sportu.Uz Hrvatski olimpijski odbor, Ministarstvo znanosti,obrazovanja i sporta pozvalo je još četiri naša vrhovnašportska tijela na izradu prijedloga - Hrvatski paraolimpijskiodbor, Hrvatski školski športski savez, Hrvatski športskisavez gluhih i Hrvatski akademski športski savez.Mišljenje o prijedlozima dat će Nacionalno vijeće zasport, a ovaj strateški dokument hrvatskoga športa naprijedlog Vlade Republike Hrvatske trebao bi doskoradonijeti Hrvatski sabor.Hrvatski olimpijski danSredišnjom proslavom u Osijeku 10. rujna 2013., Hrvatskiolimpijski odbor proslavio je ovogodišnji nacionalniolimpijski dan (HOD) posvećen utemeljenju 1991. godine.Športaši i građani, volonteri i stručnjaci u manjim i većimsredinama širom Hrvatske, uz klubove i županijske športskezajednice, dali su sve od sebe da proslave dan kojim jeotvoren put u svjetsku olimpijsku obitelj.“Hrvatski olimpijski dan i ima svrhu da potakne, osobitomlade ljude, u bavljenju nekom od športskih aktivnosti.On nije sam sebi svrha, već poticaj fair playa odnosa,prijateljstva, solidarnosti i drugih etičkih životnih i olimpijskihnačela na koje smo pozvani u športu“, kazao jepomoćnik glavnog tajnika za program športa na lokalnojrazini HOO-a Siniša Krajač koji je posjetio središnju proslavuna srednjoškolskom igralištu u Osijeku.Uz srebrnu olimpijku s Olimpijskih igara u Moskvi 1980.Presentation of Drazen Petrovic Award 2013At a ceremony on the occasion of the Croatian Olympic Day in theMuseum and Memorial Center “Drazen Petrovic” in Zagreb, heldon September 10 th , gifted young athletes and teams were awarded foroutstanding sports results and development.The award that bears the name of Drazen Petrovic, in memory of one ofthe world’s best players and holder of three Olympic medals (Los AngelesOlympics in 1984, Seoul in 1988 and Barcelona 1992), was presented inthe category of the most successful sportswomen to the tennis player AnaKonjuh, who was also proclaimed the greatest hope of Croatian sports.Athlete Matija Greguric most successful young athlete, a sailor DominikPerkovic greatest hope Croatian Sports.The most successful sportspair in doubles competition, ▶ Ana Konjuh was born in 1997 inrelays and crews in 2013 Dubrovnik; in 2012 she won the matchwas the kayaking relay in - in Orange Bowl in Key Biscayne - onethe composition of Luke of the most prestigious junior tennisObadic, Jadran Zonjic and tournaments, then a junior tournamentIvan Tolic. Award winners Eddie Herr. That same year shein the category of the most performed in doubles (with the Swisssuccessful women’s team is the Belinda Bencic) in the finals of junioryounger junior bowling team doubles at Wimbledon.composed of Klara Sedlar, In January 2013 she won twice theMirna Bosak, Milan Pavlic, Junior Grand Slam tournamentAna Jambrovic, Valentina Australian Open, in singles and doublesPavlakovic and Helena Bolic. competition, with which she takes theIn the category of the most first place in the ITF world rankingssuccessful male team, the up to 18 years of age. In February 2013award went to the junior she debuted for Croatia’s Fed Cup team,water polo team members: bringing three wins in singles and oneIvan Marcelic, Luka Bukic, in doubles.Marko Macan, Antun Goreta, The first ITF tournament Konjuh wonLoren Fatovic, Marino Cagalj, in June 2013 in Montpellier, and herAndrija Basic, Antonio Buha, second Junior Grand Slam tournamentAnte Viskovic, Ivan Zivkovic, in singles she won at the U.S. Open inAnte Vukicevic, Luka Lozina September 2013.and Andro Gagulic.The prestigious COC award for young athletes in support of futuresports endeavors (selected by a committee consisting of: DubravkoSimenc, Martina Zubcic, Tamara Boros (Croatian Olympians Club ),Ana-Marija Celan, Natko Zrncic - Dim and Istvan Varga (Athletes’commission of the COC); Iva Perdec Augustic, Romana Caput Jogunicaand Vinko Knezevic (Croatian Sports Journalists Association ), SandaCorak, Branimir Basic and Miho Glavic (COC Council), and chairmanand President of the Committee, the representative of “Sports News”Zvonimir Boban, was presented by the mother of the deceased Drazen inthe presence of the heads of the COC Mr. Zlatko Matesa and Josip Cop,Zagreb Mayor Mr. Milan Bandic and other notables of public and sportslife.▶ Matija Greguric, born on September 17 th in Zabok, is theworld champion in the competition of younger juniors in 2013 inhammer throwing (79.38). Guided by the coaching skills of one ofthe greatest Croatian athletics expert Ivan Ivancic, with this resultthe young athlete broke the 11-year-old Croatian record for youngerjuniors .On this year’s tables of the International Association of AthleticsFederations (IAAF) he is third in his competition class, and the firston the European ranking (EAA).63 Olimp

Od Olimpa do Olimpagodine rukometašicuKaju Ileš, srebrnogolimpijca DavidaŠaina (četveracna pariće, London2012.) te MirnuRajle Brođanac(veslanje, samac),osvajačicu srebrnihi brončanih medaljana europskim isvjetskim prvenstvima, više od 1500 sudionika svih starosnihuzrasta, cjelodnevnim su programom - od biciklizma,balonarstva, juda i veslanja, pa do futsala, rukometa,koturaljkanja i košarke - uz sudjelovanje 31 udruge gradaOsijeka, pokazali koliko snažno prihvaćaju i vole šport.U Rijeci su manifestaciju olimpijskog duha i svestranostiorganizirali Županijska zajednica sportova i Riječkisportski savez. Uz 35 športskih klubova, pridružili su imse najstariji riječki i hrvatski olimpijac, svojedobno ponajboljivaterpolski vratar na svijetu, 88-godišnji ZdravkoĆiro Kovačić (nositelj dviju srebrnih olimpijskih medalja- OI 1952. u Helsinkiju i OI 1956. u Melbourneu), zlatnivaterpolski olimpijac iz Londona 2012. Samir Barač tedvostruki rukometni medaljonoša Alvaro Načinović (zlatoOI Atlanta 1996. i bronca OI Seoul 1988.)„Hrvatska i olimpijskaodličja” – jedinstvena knjigabiografija olimpijacaU nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športa, uNovinarskom domu u Zagrebu, 9. rujna predstavljena jeknjiga “Hrvatska i olimpijska odličja”autora Jurice Gizdića, najplodonosnijegistraživača hrvatskešportske povijesti. Knjiga uizdanju kuće Alfa d.d. iz Zagrebai potpore Hrvatskog olimpijskogodbora, donosi biografije 291olimpijaca koji su zadužili hrvatskišport, ali i zajednicu u cjelini.Od pariških igara 1900. doLondona 2012. godine, od MilanaNeralića prvog Hrvata osvajačaolimpijskog odličja, doJurica GizdićSandrePerković zlatne atletičarke iz Londona, javnosti su prviput u cjelosti obznanjene biografije hrvatskih ljudi koji suugrađeni u hrvatski i svjetski olimpijski pokret.“Ovo je jedinstvena knjiga u kojoj je uz biografije našiholimpijaca ispisana, ne samo športska i olimpijska, negoi politička povijest Hrvatske”, kazao je na predstavljanjuknjige predsjednik HOO-a Zlatko Mateša.Prema Daniri Bilić Nakić, srebrnoj košarkašici s Igara1988. godine, koja je govorila u ime Hrvatskog klubaolimpijaca, knjiga “Hrvatska i olimpijska odličja” dolazi kaopredivan poklon u doba kad je Hrvatski sabor definitivnoizglasao naknadu za športsku izvrsnost najboljim hrvatskimšportašima, što je bio dug prema hrvatskim olimpijcima,najboljim veleposlanicima naše države.Knjiga “Hrvatska i olimpijska odličja” koja će prema najaviizdavačke kuće „Alfa“ biti dostupna ne samo u njihovimknjižarama, već i školskim knjižnicama širom Hrvatske,uvod je u najavljenu seriju knjiga o našim najboljim trenerima,najuspješnijim hrvatskim športašicama, dok bi krunaizdavačkog pothvata Jurice Gizdića, kao što je kazao predsjednikHrvatskog zbora sportskih novinara Jura Ozmec,trebala biti knjiga o svim hrvatskim športašima koji sunastupili na Olimpijskim igrama i koja bi trebala biti tiskanauoči olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. godine.Sam autor Jurica Gizdić, inače dopredsjednik Hrvatskogdruštva za povijest športa, želio je knjigom, koja je nastalakao plod višegodišnjeg istraživanja naše športske povijesti,pokazati što je sve hrvatski šport dao olimpijskompokretu i koliki je udio hrvatskih nositelja olimpijskih medaljau bivšoj državi (Jugoslavija).Isplate trajne mjesečnenaknade mogu početiUredbom o dodjeljivanju trajnih novčanihmjesečnih naknada vrhunskim hrvatskimšportašima osvajačima odličja na olimpijskimigrama, paraolimpijskim igrama, olimpijskimigrama gluhih i svjetskim seniorskim prvenstvimau olimpijskim športovima i disciplinama(koju je Vlada RH donijela 5. rujna, na 114.sjednici), zaokruženo je pravo športaša nanovčanu mjesečnu naknadu koje je doživotno.Naknada, koja se tretira kao naknada zašportsku izvrsnost, u rasponu je od 40 do100 posto prosječne neto plaće u RH uvrijeme stjecanja toga prava, a državnim jeproračunom 2013. rezervirano 12.140.431kuna. U projekcijama proračuna za 2014. i2015., taj se iznos godišnje kreće oko 14 milijuna kuna.Uredbom koja stupa na snagu osmog dana nakonobjave u Narodnim novinama, propisani su još i postupakostvarivanja prava, izdavanja rješenja, vođenje evidencijei nadležnosti te drugih obveza. Zahtjev se podnosiMinistarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, a izvadak izevidencije mogu dobiti u HOO-u oni koji su osvojili medaljena olimpijskim igrama i svjetskim seniorskim prvenstvimau olimpijskim športovima i disciplinama, u Hrvatskom paraolimpijskomodboru za Paraolimpijske igre te u Hrvatskomsportskom savez gluhih za medalje na olimpijskim igramagluhih.Olimp 64

Tekst: RADICA JURKINU obzir je uzet i status športa odnosno discipline u vrijemeosvajanja medalje, prvenstveno u smislu uvrštenja uprogram Igara u četverogodišnjem ciklusu.Športaš koji je osvojio više medalja ostvaruje pravosamo za jednu medalju, pri čemu je mjerodavan iznosnaknade koji ostvaruje za najsjajniju medalju.Čestitke novom predsjednikuMOO-aThomas BachThomas Bach, Nijemac, bivši njemački reprezentativacu mačevanju, koji je na OI 1976. u Montrealu osvojio zlatnumedalju, a te iste godine i Svjetsko prvenstvo, novije predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora (MOO).Izbore je dobio u konkurenciji Portorikanca Richarda Carriona,Sergeja Bubke (Ukrajina), Ser Miang Nga (Singapur),Ching-Kuo Wua (Kineski Tajpeh) i Denisa Oswalda (Švicarska)na 125. zasjedanju MOO-a održanome 10. rujna uBuenos Airesu.U dugoj povijesti ove vrhovne institucije svjetskogšportskog i olimpijskog pokreta, Bach koji je bio dopredsjednikMOO-a od 2012. te član brojnih odbora, deveti jepredsjednik MOO-a nasljedivši na toj poziciji BelgijancaJacquesa Roggea koji je MOO vodio od 2001.Novom predsjedniku MOO-a Thomasu Bachu, čelniciHrvatskog olimpijskog odbora (HOO), predsjednik i glavnitajnik Zlatko Mateša i Josip Čop, uputili su čestitku u kojojmu u ime hrvatske olimpijske obitelji žele uspješan mandati potvrđuju iskreno partnerstvo HOO-a. Isto tako zahvalilisu se dosadašnjem predsjedniku Jacquesu Roggeuna kontinuitetu izvrsnosti, predanosti olimpijskom pokretui prijateljstvu koje traje od prvog posjeta HOO-u 1993.godine.Hrvatski učenicio Olimpijskim igramaHrvatska olimpijska akademija i Hrvatski školski športskisavez proveli su početkom rujna finalni izbor najboljihučeničkih prezentacija o Olimpijskim igrama što je bilaovogodišnja tema iz učenja o međunarodnome olimpizmui olimpijskom pokretu. Prema sporazumu kojeg su ove dvijeugledne institucije potpisale u siječnju 2013., ovaj jenatječaj pod nazivom “Školski šport i olimpijski pokret naCroatian Olympic dayWith the central celebration held on September 10 th in Osijek, theCroatian Olympic Committee celebrated this year’s National OlympicDay (HOD ), dedicated to the establishment in 1991. Athletesand citizens , volunteers and professionals in smaller and largercommunities across Croatia , along with the clubs and county sportscommunities did their best to celebrate the daythat opened the way into a worldwide Olympicfamily .“The Croatian Olympic Day is intended toencourage , particularly young people, in dealingwith some of the sports activities . It is not itsown purpose, but an encouragement of fair playrelations , friendship , solidarity and other ethicallifestyle and Olympic principles which we mustrespect in sports”, said the Assistant Secretary for the Sports Programmeat the local level of the COC. Mr. Sinisa Krajac, who visited the centercelebration at the high school playground in Osijek.Along with the silver winning Olympian from the Olympic Gamesin Moscow in 1980, the handball player Kaja Iles, silver winningOlympian David Sain (quadruple sculls, London 2012) and MirnaRajle Brodanac (rowing, singles), the winner of silver and bronzemedals at the European and World championships, more than 1.500participants of all age groups, showed both with the all-day program- from cycling, ballooning, judo and rowing to futsal, handball, rollerbladingand basketball – and with the participation of 31 associationsof Osijek how strongly they embrace and love the sports.In Rijeka the manifestation of the Olympic spirit and versatility wasorganized by the County community of sports and Rijeka SportsFederation. The 35 sports clubs were joined by the oldest Croatianand Rijeka’s Olympian, once the best water polo goalkeeper in theworld, 88 -year-old Mr. Zdravko Ciro Kovacic (winner of two silverOlympic medals – the Olympics in Helsinki in 1952 and the Olympicsin Melbourne in 1956), water polo gold winning Olympian in London2012 Samir Barac and double medal winner in handball Mr. AlvaroNacinovic (gold at the Atlanta Olympics in 1996 and bronze at theSeoul Olympics in 1988).Congratulations to the new President of the IOCMr. Thomas Bach, a German, former member of the German nationalfencing team, who won a gold medal at the Olympics in 1976 inMontreal and that same year also the World Cup, is the new presidentof the International Olympic Committee (IOC). He won the electionsin competition with Puerto Rican Richard Carrion, Sergey Bubka(Ukraine), Ser Miang Ng (Singapore), Ching- Kuo Wu (ChineseTaipei) and Denis Oswald (Switzerland) at 125 th IOC Session held onSeptember 10 th in Buenos Aires.In the long history of this supreme institution of world’s Sports andOlympic Movement Bach, who was the Vice President of the IOC since2012 and member of numerous committees, is the ninth president of theIOC, inheriting thus the position of the Belgian Jacques Rogge who hasled the IOC since 2001.The heads of the Croatian Olympic Committee (COC), President andGeneral Secretary Mr. Zlatko Matesa and Mr. Josip Cop, congratulatedthe new IOC President Thomas Bach, wishing him - in the name of theCroatian Olympic family - a successful term and confirmed the truepartnership of the COC. They also thanked the former president JacquesRogge on the continuity of excellence, dedication to the Olympic Movementand the friendship that lasts from the first visit to the COC in 1993.65 Olimp

Od Olimpa do Olimpatemu Olimpijske igre”, jedanje iz niza projekata olimpijskogobrazovanja u koristetičkih i moralnih standardau odrastanju mladih naraštaja.Kao podloga za učenje oOlimpijskim igrama poslužilaje knjiga “Što znate oOlimpijskim igrama?”, u izdanjuOlimpijskog muzeja uLausanni, a koju su Hrvatskiolimpijski odbor i Hrvatskaolimpijska akademija pripremilina hrvatskome jeziku.Hrvatski su učenici, članovi školskih športskih društava,brojnim prezentacijama, radionicama ili športskimizvedbama pokazali istinsko razumijevanje važnosti iugleda najvećeg međunarodnog športskog događaja -Olimpijskih igara, te dali neprocjenjivi dar toj proslavi,svoje viđenje Igara i njihovo značenje.Dobitnici nagrade uz zahvalnicu i prigodne novčanenaknade u kategoriji osnovnih škola redom su: 1. Školskosportsko društvo O.Š. Vidovec 2.ŠSD Mladost, O.Š.August Cesarec, Ivankovo 3. ŠSD Goran, O.Š. Ivan GoranKovačić, Gora.U kategoriji srednjih škola: 1. ŠSD Bedex, Bedekovčina,2. ŠSD Gaj, Krapina, 3. ŠSD Sokol, Donji Miholjac.Iz tiska izašaonajnoviji broj HŠMV-aU rujnu je iz tiska izašao najnoviji broj Hrvatskogšportskomedicinskog vjesnika (HŠMV) kojeg Hrvatskiolimpijski odbor, njegov izdavač, tiska dva puta godišnje.Uredništvo pod vodstvom glavneurednice Branke Matković s Kineziološkogfakulteta Sveučilišta u Zagrebute zamjenika Ive Vidovića, uovom je broju objavilo niz stručnihi znanstvenih članaka iz područjašportske medicine, kineziologije ipojedinih športova poput gimnastikei rukometa.HŠMV je dvojezično pisan (hrvatskii engleski), indeksiran je ubrojnim međunarodnim znanstvenim i stručnim bibliotekamai može ga se, uz ostalo, u cijelosti čitati na portaluhttp://hrcak.srce.hrBesplatan primjerak dobivaju liječnici koji rade ustručnim timovima športaša i nacionalnih športskih saveza,specijalisti športske medicine, fizioterapeuti, nacionalnišportski savezi i drugi.HŠMV utemeljen je prije 28 godina (isprva kao Košarkaškimedicinski vjesnik) i okuplja brojna ugledna imenamedicine, športa i srodnih disciplina iz Hrvatske i svijeta.Među njima su olimpijci i liječnici Tomislav Smoljanovići Sanda Dubravčić-Šimunjak, Saša Janković, Lana Ružić,Maroje Sorić, Antonela Nedić, Švicarac Niklaus Friederich,Gideon Mann iz Izraela, Paulo Armada da Silva izPortugala i mnogi drugi.„Croatia and Olympic medals“– the unique book on Olympians’ biographiesIn the presence of many notables of Croatian sports, on September 9 th inthe Journalists’ Home in Zagreb, the book „Croatia and Olympic medals”by Jurica Gizdic, the most productive researcher of the Croatian sportshistory, was presented. The book published by Alfa d.d. from Zagreb andsupported by the Croatian Olympic Committee brings the biographiesof 291 Olympians who have indebted the Croatian sports, but also thecommunity as a whole.From Paris Olympics in 1900 up to the London Olympics in 2012, fromMilan Neralic, the first Croat winner of Olympic medal, to SandraPerkovic, the gold winning athlete in London, the public was disclosed,for the first time, the biographies of Croats that are incorporated into theCroatian and world Olympic movement.“This is a unique book in which, along with the biographies of ourOlympians, not only sports and Olympic, but also the Croatian politicalhistory is written”, said the COC President Mr. Zlatko Matesa at thepresentation of the book.According to Danira Bilic Nakic, the silver winning basketball player at theOlympics in 1988, who spoke on behalf of the Croatian Olympians Club,the book “Croatia and Olympic medals” comes as a wonderful gift at atime when the Croatian Parliament definitively voted the compensationfor sports excellence to the best Croatian athletes, which was a debt to theCroatian Olympic athletes, the best ambassadors of our country.The book “ Croatia and Olympic medals”, which – as announced by thepublishing house „Alfa“ – will be available not only in their bookstores,but also in the school libraries across Croatia, will be an introductioninto a series of books on our best coaches, the most successful Croatianathletes, while the Crown of the publishing venture of Jurica Gizdic, asmentioned by the President of the Croatian Sports Journalists AssociationMr. Jura Ozmec , should be a book about all the Croatian athletes whoperformed at the Olympics and it should be published on the eve of theOlympic Games in Rio de Janeiro in 2016.The author himself Mr. Jurica Gizdic, the Vice President of the CroatianSociety for History of Sport wanted to show with this book, which wasa result of years of research of the history of our sports, how much theCroatian Sports have brought to the Olympic Movement and the extentof the Croatian Olympic medal holder in the former state (Yugoslavia).Croatian students on the OlympicsThe Croatian Olympic Academy and Croatian School Sports Federationorganized in the beginning of September the final selection of the beststudents’ presentations on the Olympics, which was this year’s theme onlearning about international Olympism and the Olympic Movement.According to the agreement signed by these two prominent institutionsin January 2013, this contest titled “School sports and the OlympicMovement”, is one of a series of projects of Olympic education in favor ofethical and moral standards in the raising of young generations.The base for learning about the Olympics was the book “What do youknow about the Olympics?”, published by the Olympic Museum inLausanne, which the Croatian Olympic Committee and the CroatianOlympic Academy have prepared in Croatian.Students, members of school sports associations, showed throughnumerous presentations, workshops or athletic performances atrue understanding of the importance and reputation of the largestinternational sports event - the Olympic Games, and thereby gave theirperception of the Games and their significance.The most successful in the competition of primary and high schools wereawarded the prizes and commemorative compensations.Olimp 66