ESSBIH_Modul 8.pdf

Modul 8 – Rudnici ugljanastavlja poboljšavati svoju unutrašnju i lučku infrastrukturu i razvijati ugljarske terminale pase očekuje da bi u budućnosti mogla zadovoljiti preko 70% rastuće azijske tražnje za ugljemza koksovanje.Prema projekcijama EIA, Indonezija postaje u budućnosti najveći izvoznikelektroenergetskog uglja obzirom da raspolaže niskotroškovnim ekstraktivnim rezervamauglja sa malim sadržajem sumpora (najvećim dijelom na Sumatri) mnogim lukama, jeftinomradnom snagom itd. Ukoliko se u budućnosti obezbijede investicije u modernizacijupostojećih i istraživanje novih rudnika ovoj zemlji predviñaju još veću ekspanziju rudarstva.Značajan izvoznik uglja do 2030. bit će vjerovatno i Ruska Federacija koja raspolažerezervama od 175 milijardi tona (najvećim dijelom u prostoru Sibira) i prema energetskimanalitičarima 19 u ovoj zemlji je za očekivati rast proizvodnje uglja sa sadašnjih 280 (2005) na400-500 miliona tona (2020). Ukoliko se u budućnosti značajnije poboljša produktivnost uugljenokopima, reduciraju rudarski troškovi i bar dijelom kompenziraju interni troškovitransporta uglja ka lukama (što bi smanjilo distancu izmeñu ugljenokopa i tržišta) ova zemljabi mogla biti još značajniji akter u meñunarodnoj trgovini ugljem.Pored navedenih zemalja značajniji izvoznici uglja u budućnosti bi mogli biti Kolumbija(tradicionalni izvoz u SAD), Venecuela, Kanada, Vijetnam itd. Na to ukazuju procjenemogućnosti rasta proizvodnje uglja u ovim zemljama koje prevazilaze mogućnosti apsorpcijeovog energenta na domaćem tržištu.Svjetski uvoznici uglja se godinama ne mijenjaju. Kina je najveći svjetski proizvoñač ali ipotrošač uglja obzirom da ugalj učestvuje danas (prema naprijed navedenom izvoru) sa cca70% u njenoj ukupnoj primarno energetskoj potrošnji. Locirane rezerve na sjeveru isjeveroistoku zemlje i prateći ekstraktivni kapaciteti su geografski predodreñeni za izvozuglja u Japan i Južnu Koreju što se posljednjih godina nastoji reducirati zavoñenjemizvoznih taksa dok se ugalj najčešće uvozi iz Australije i Indonezije. Prema projekcijamakineski uvoz bi trebao sve više da raste što bi uz postepenu redukciju izvoza rezultiralo daova zemlja 2030. godine postane veliki neto uvoznik (izvoz 1,1 a uzoz 3,2 kvadriliona Btu).SAD, zemlja sa najvećim svjetskim rezervama uglja će takoñe, prema projekcijama postativeliki uvoznik uglja usljed očekivane ekonomske ekspanzije i očekivanih teškoća uugljarskom rejonu Centralnih Apalača i rasta tražnje uglja na jugoistoku zemlje.Južnoamerički konkurentni ugljevi će nastaviti da snabdijevaju tržište SAD i utiču naformiranje cijena uglja u ovoj zemlji dok će se ugljarske transakcije SAD i Kanade nastavitinešto umanjenim intenzitetom.Indijski uvoz uglja će po procjenama porasti dvostruko do 2030. godine. Ova zemlje ćetakoñe u narednim vremenima postati poslije Kine najviše rastući uvoznik australijskog ugljaza koksovanje 20 usljed očekivane ekonomske ekspanzije i pored toga što se očekujuznačajna ulaganja u domaće ekstraktvno-ugljarske kapacitete.Japan sa svojim malim rezervama uglja i nekonkurentnom proizvodnjom će ostati u 2030.godini najveći svjetski uvoznik uglja. Globalno, Japan danas učestvuje sa 23% ukupnogsvjetskog uvoza uglja (iz Australije, Kine, Južne Afrike, Rusije itd.) i za očekivati je da će idalje biti glavni globalni uvoznik uglja i značajan investitor u proizvodnju uglja u drugimzemljama (Rusija, Indonezija).Rast trgovine ugljem u Zapadnoj Evropi će se, po projekcijama nastaviti ali intenzivnijomdinamikom. Uvoz će postepeno rasti usljed završne faze ugljarskih supsidija ali i sve većetražnje uglja sa nižim sadržajem sumpora. U mnogim zemljama ovog geoprostora usljedprotežiranja korištenja prirodnog gasa ugalj će postati nešto manje značajna komponentaenergetskog miksa za proizvodnuju elektroenergije.19 „Global Power Review“, March 2007., str.6520 „Coal Magazine“, Octobar 2005.Final Report-Konačni izvještaj290