Big mama & big papa - Obrtnička škola

Ekskluzivno: OBRAZ JE CILj NAOBRAZBEVesna Krmpotić piše za PUTŠTO SE, IZMEĐU OSTALOGA, REKLO NA PROMOCIJI"PETOKNJIŽJA" VESNE KRMPOTIĆ U OBRTNIČKOMDOMU U POŽEGI, DANA13. SIJEČNJA2005.Podsjetimo se kovanice "obrazovanje","naobrazba", "izobrazba". Ove su kovanice, točnije,prevedenice pojma edukacije (od latinskoga "educere"). Usve tri prevedenice ključni je pojam obraz, što će reći,karakter. Što će opet reći da su naši preci, mudri kovačijezika i znalci pojmovnika, u susretu s pojmom edukacije,vrlo dobro ocijenili o čemu se radi. O obrazu se radi. Mi,potonji naraštaji, to više ne znamo. Takvo je ne-obraznovrijeme danas, da bismo na sva usta trebali govoriti o tomunekada jasno postavljenom cilju edukacije.Još će nas jedna riječ, "prosvjeta", prosvijetliti otomu, koliko smo toga u sebi zamračili. Sasvim je jasno štosu imali na umu ljudi, koji su riječ "prosvjeta" namijenilipolju učenja i školovanja. "Prosvjeta" je izvedenica od"svjetlosti". Od "prosvjetljenja". Pro-svijetliti, značiprozariti, prosjati, svjetlošću prozračiti. A svjetlost ječovjekov najkonkretniji prirodni znamen vida i mudrosti.Ovo samo kao podsjetnik da su naši preci znalibolje od nas što je to odgoj-i-obrazovanje.Što se tiče izvornoga latinskog "educere", tajglagol znači izvanjštiti, izvaditi, izvući nešto na površinu.Jer to je, smatralo se, zadaća školovanja - izvući iz čovjekanjegovo urođeno znanje, uspraviti to znanje, osvijestiti ga,učiniti ga stožernim dijelom bića. Edukacija o kojoj je bilariječ u četvrtak 13-stoga, ima isti stav: kako pomoćimladomu biću da svoje urođene vrline i vrijednosti osovi usebi, da ih postane svjesno, da ih životom potvrđuje iprodubi, i tako ostvari svoju zadaću čovještva.Pet temeljnih ljudskih vrijednosti, koje sučovjeku dane kao popudbina, jesu istina, ispravnostponašanja, mir, ljubav i nenasilnost. Kako su namto"dane"? I ako su nam dane, jesu li svima jednako dane?Kako su nam dane, to je pitanje za filozofe, psihologe,antropologe, biologe, teologe, pjesnike - da tu datostzaniječu ili potvrde. Što god oni zaključili, ljudsko jeiskustvo konačni autoritet. A iskustvo kaže da svakonovorođenče prepoznaje i traži ljubav i milovanje. I dauzvraća ljubavlju. Nema mladoga bića koje traži mržnju,nemir, ili nasilje.A da li su spomenute vrijednosti svima jednakodane, o tomu i opet nešto kazuju susreti ljudi s ljudima.Jer i u prašumama Bornea ili Amazonije, i na ledu okoSjevernoga pola, ljudi znaju da je istina bolja od laži, da jedobrota poželjnija od zloće, da je mir moćniji od nemira.Nisu im trebali dolaziti propovjednici i mudroznalci da biim to objavili - znali su od sebe, jer je to njihovo urođenoznanje. Ono se može naći naći u njihovim poslovicama ipričama. Kako to da su poslovice i basne širom meridijanatako slične? One koje sam uspjela sakupiti tijekomsedmogodišnje potrage za tim ljudskim blagom, pokazujuovu bitnu srodnost u pogledu temeljnih ljudskihvrijednosti.Urođeno duhovno znanje - ono se od vremena dovremena, od doba do doba, zgusne u nekoj pojedinačnojsudbini - u liku i životu kakva velikog Učitelja, odnosno,začetnika ili obnovitelja neke religije. Posebice u dobimamoralne nizbrdice, ono se očituje u takvomu izabranomživotu, koji tada postaje uzor, nauk, i putokaz, naime,primjena ovih vrijednosti u praksi.Druga je tema kako pomoći djeci da te iskonskevrijednosti u njima ne budu gurnute u stranu, da nezahire, da ne ostanu samo verbalna i intelektualnaparada; jer ta će djeca odrasti u (moralno zapuštene)ljude. Pa ma kakve doktorate i novac ostvarili, ta će bivšadjeca dalje doprinositi društvenomu otuđenju ilicemjerju. Da ove riječi ne bi zazvučale preoštro, postavitću pitanje: jesmo li svjesni kakva je opasnost čovjek kojiima znanja, ali nema karaktera? Neke od tih ličnostiznamo iz historije, zar ne?Naša je prava tema"kako" - kakopreobrazitin a s t a v u iobrazovanje dasluže obrazu iiskonskomuznačenjuglagola"educere".Postoji za tometoda, pristup,stav, materijali. Irezultati. Rezultatiupravo iz sredinak o j e s u umoralnomu smislunajzapuštenije -kao što su slumoviBangkoka, iliLusake, ilinewyorški Harlem.Djeca prirodno ilako prihvaćajumoralni principkao princip boljitkasvijeta, kao neštonjima logično ijasno. Sva ostalaznanja koja setijekom školovanja stječu, trebali bi biti instrumenti ili načini kakoostvariti sklad između misli, riječi i djela, kako postići cjelovitost,samopouzdanje, širinu vidika, ljubav za bližnjega, mudrost, kreativnost.Postavimo, dakle, još jednom, to prvo, temeljno, i najvažnijepitanje s kojim se stupa u arenu rasprave o edukaciji, školskimprogramima, vjeronauku, duhovnoj kulturi, kulturi. Što je cilj edukacije?Ne samo: što je cilj etike, građanskoga odgoja, vjerunauka. Već što je ciljcjelokupne edukacije? Što želimo njom postići? Kakvoga čovjeka želimovidjeti na kraju procesa obrazovanja? To je pitanje obitelji, zajednice,naroda, budućnosti. I kako se prema tomu pitanju odnosimo, tako će seoblikovati naša sutrašnjica.Naši školski programi, iako su teretni i izluđujuće opširni, opetsu i bez pravih ambicija. Zahtjevi su im i dometi skučeni. Škole,učilišta,veleučilišta i sveučilišta nisu drugo nego servisi za proizvodnjurezervnih dijelova društvenoga stroja; zapravo su snabdjevališta,tvornički pogoni za izradu artikala časovite potražnje. Takva jeproizvodnja gubitnička. Takav je stav prijevara. Takav je odnos poniženjeza čovjeka. Poniženi smo svi, gubimo svi, prevareni smo svi; najviše pakoni, koji ne znaju što se gubi, i u čemu se sastoji prijevara i poniženje, pase i ne trude oko promjene.Na temeljno pitanje o cilju edukacije postoje dva temeljnaodgovora.1) Cilj edukacije prvenstveno je informacija.2) Cilj edukacije prvenstveno je transformacija.Prvi odgovor zadovoljava se dogovorenim standardom znanja,stručnosti, umijeća. Drugi odgovor smatra da je to prekratko za ljudskuličnost, pa traži razvitak vrlina, svijesti, i karaktera.Mislim da ne bismo smjeli na poznat nam i komotan način reći -pa važno je i jedno i drugo. Naravno. Ali jednomu treba dati prednost. I točemu dajemo prednost, uzvratit će nam na svoj način.Mnogi su me pitali: ako u sustavu nastave nema posebnogapredmeta o pet ljudskih vrijednosti, kako ih ja mogu udjenuti u svoj satmatematike, povijesti, ili jezika? Mislim da se svaki predmet možepredavati u duhu ljudskih vrijednosti. Zemljopis se može predavatičovjekoljubivo. Matematika se može predavati filozofično i bogoslovno.Da ne govorimo o književnosti, koja je prozor u ljepotu i istinu. Zapravo,učitelji bi pomoću predmeta morali govoriti o čovjeku, to jest, o onimakoji taj predmet upravo slušaju.Ako čovjek ne zna da su poštenje i savjest, istinoljubivost inenasilnost ključevi uspješne zajednice, temelji dobre ekonomije iosobnoga zadovoljstva, onda on i ne zna mnogo, pa bio i izvikanistručnjak.Ovaj (spori) proces obrazovanja o pet ljudskih vrijednosti,najbrži je put u budućnost.62