Big mama & big papa - Obrtnička škola

Otkako znam za sebeS riječimaprijateljujemRiječi su moja mukaRiječi su moja radostRiječi su mojeprokletstvoRiječi su moja utjehaRiječi su život mojOtkako za sebe znamS njima prijateljujemTako je on govorio svoje stihove…Bilo mu je odveć teško odabrati pjesme koje bi podijelio s nama jer sve su za njegaigrale veliku ulogu. Ipak najveća vrijednost recitala bili su i ostaju čudesnojednostavni i kristalno čisti Tadijanovićevi stihovi o djetinjstvu.U dnu svihprikazanih slika i metafora njegovih pjesama, u dubinama patnje, trepere danidjetinjstva, treperi svjetlost zavičaja.Povratak izvorima života, povratak primitivnoj neposrednoj izvornoj strukturisvijesti, povratak u „zaborav svijeta“, povratak djetinjstvu života i djetinjstvuprirode…Nošen vizijom harmonije, Tadijanović se uvijek vraćao stvarima jednostavnim.Ipak aureolu svih pjesama iz djetinjstva nose one najzgodnije, koje su bile vezane uznjegovu Jelu. Ispričao je kako je Jela iz pjesme „Nosim sve torbe, a nisam magarac“,neka djevojčica njegova djetinjstva. Ali ona je uistinu njegova Jela, kojoj je posvetiotu pjesmu, kao i cijeli ciklus Dani djetinjstva.U Tadijanovićevoj lirici zacrtan je i zauvijek sačuvan životopis pjesnika.Autobiografsku oznaku svoje poezije pjesnik ističe unošenjem neposrednihpodataka u pjesme kao slikar koji umjesto boje unosi nešto stvarno iz prirode;zemlju, kamen, pijesak ili travku. I nije suvišno poznavati biografiju pisca jer ježivot izazov svake misli i čina ljudskog. Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenog1905. kao najstariji sin Mirka i Mande Kegljen. Imao je brata Djuru koji je umro odtuberkuloze u 22. godini u Zagrebu, i dvije sestre, Franjku i Katu. One i danas žive uRastušju. U krugu ovog djetinjstva, uz likove oca i majke, svijetle likovi bake Eve idjeda Nikole.„…Što da vam kažem o sebi? Nikada to ne bih mogao reći bolje no što sam to učinio usvojim pjesmama. Pisao sam pjesme zato što sam to morao da činim jednostavnosam tako osjećao. Bilo je, naravno, trenutaka, mjeseci, godina, kada nisam napisaoni jedan stih. Ali sam i u to vrijeme bio opsjednut poezijom. Glava mi je bila punastihova koje sam tako proživljavao da sam ih uništio prije no što sam ih zabilježio.Bježao sam od poezije, a koji pjesnik to ne čini, ali sam joj se i vraćao…“Da li postoji bolji čitač Tadijanovićevih stihova od njega samog?Tog popodneva Tadijanović je bio izvanredan, u svom punom sjaju, lucidan,oštrouman, duhovit, sa čestim bljeskanjem originalnih, sasvim neočekivanihporedaba učinio je na mene izuzetno jak dojam i posve me osvojio. Možda čudno, alija sam tada osjetila prisutnost genijalnosti.I što više reći?I sam se nazvao pjesnikom srca. Tadijanović je pjesnik neposredan i potpun. Svakanjegova riječ je izašla iz korijena bića, slobodne, jednostavne i prirodne, kao ptice nanebu. Svaka njegova, pokoja i ne toliko mudra riječ je svjetlost koja će uvijek iznovazatitrati. A da bi se i na vjetru održala, moramo je zaštititi svojim dlanovima i svojimgrudima. Radi nas samih…Ne moram se upitati tko mi je večeras dao dar „srca prijateljska da razvesele“, to jebio naš pjesnik Dragutin Tadijanović. Poklonio nam je svoje pjesme, a s njima i sebesamoga. To veče smo se i družili s pjesnikom i otkrili onog našeg prisnog čovjekaTadiju iz njegovih i naših pjesama. Ovo sjećanje na jednu nezaboravnu večer, kojanas je sve prisutne obogatila, završit ću riječima našeg pjesnika:"... U mojim se pjesmama može vidjeti stalna nit,stalna oznaka koja traje od prvih početaka do danas.Mogao bih je nazvati jednm riječju: jednostavnost.Jednostavnosti, prirodnost, razumljivost, bit će da suosnovne značajke i mene, moje psihe.Takav sam kakve su moje pjesme: ako ostanem, ostat ću po njima. ..."D. Tadijanović"... Što da vam kažem o sebi? Nikada to ne bih mogao reći bolje no što sam to učinio u svojimpjesmama. Pisao sam pjesme zato što sam to morao da činim - jednostavno sam tako osjećao.Bilo je, naravno, trenutaka, mjeseci, godina, kada nisam napisao ni jedan stih. Ali sam iutovrijeme bio opsjednut poezijom. Glava mi je bila puna stihova koje sam tako proživljavao da samih uništio prije no što sam ih zabilježio. Bježao sam od poezije, a koji pjesnik to ne čini, ali samjoj se i vraćao. ..." D. Tadijanović"Obećavam, na svoj 100. rođendan napisat ću barem haiku.”59