Big mama & big papa - Obrtnička škola

magic by: Vedrana Tolić, 3.dDruga strana praznovjerja ...Inkvizicija protiv čarobnjaštvaCrkva nije nikada sumnjala da čovjek uz pomoć demona, zlog duha, vraga, može ostvariti čarolije koje prelaze prirodnu ljdsku moć.Monoteističke religije, a posebno kršćanske, strogo su precizirale tumačenje onoga što se smatra nadprirodnim. Svaki takav nadprirodniefekat, koji je proizvod moći i volje boga, nosi naziv čuda. Efekti stvoreni snagom zlog duha su čarolije, ali i ta moć je dana s božijimdopuštenjem. To je slobodno opredjeljenje služenja dobru ili zlu, ali po božijim odlukama.Kada je kršćanska vjera magiju, čarobnjaštvo, bez izuzetaka, pripisivala služenju čovjeka vragu, prema naučavanju skolastičke teologije 12.i 13. stoljeća, a bavljenje čarolijama poistovjetavalo s krivovjerstvom, to je čarobnjaštvo proglašavala herezom, a kazna za heretike je bilasmrt. Progonom heretika bavila se crkvena inkvizicija. To su bili posebno određeni suci istražitelji (inquisitores haereticae pravitatis),inkvizitori. Prve inkvizitore postavio je papa Grgur IX (1227-1241), godine 1232, a uskoro poslije toga je to pravo dano vrhovnoj upravidominikanskog i franjevačkog reda.Početak progona čarobnjaka osnivao se na herezi da bi se postepeno proširio na progone čarobnjačkih čina. Tako je već sredinom 15. stoljećaprogon bio proširen na sva vjerovanja o moći i utjecaju čaranja: ugovor sa vragom, letu vještica na metli, njihovi sastanci, orgije i spolnaopćenja te nanošenje zla i pretvaranja ljudi u životinje. Smatralo se da čarobnjaci i vještice imaju svoju tajnu sektu s vrhovnim poglavarom -vragom. Samo stvaranje čarolija nije imalo prvostupanjsko značenje, već to što su te čarolije stvarane vezom čovjeka i vraga.Progoni vješticaProglasiti nekoga čarobnjakom ili vješticomvećinom je značilo samo to da je to uvod usmrt. Optužba da se neko bavi vradžbinama bioje jednostavan i lak način da se protivnikukloni s ovog svijeta. Prilikom hapšenjavještice odmah su se, još u njezinoj kućinastojali pronaći dokazi njezine veze s vragomu obliku raznih stvari, rogova, metli, masti, isl. kako bi se stvorili "neoborivi" dokazi okrivici.Prilikom hvatanja vještica se odmah podizalau zrak da se odvoji od zemlje kako bi izgubilamoć veze s vragom čijom pomoću bi moglapobjeći i sakriti svoje tajne. U ispitivanjuvještica dobro se pazilo što radi, da li neštošapće, što se tumačilo kao dogovor sa vragom.Ako se smijala, to je bio očiti dokaz krivice.Pregledavali su je da nije na tijelu imala kakvoobilježje. Madež se smatrao vražijim pečatom.Oštećeni križ ili kakav crtež koji bipredstavljao lik Isusa ili Majke Božje bio jedovoljan dokaz veze s vragom. Odmah se od njetražilo da plače da istražitelj vidi suze, a kadato nije mogla, bio je to još jedan dokaz krivnje.Jesu li samo žene bile vještice?Tijekom najintenzivnijih progona vještica, na svakog optuženog muškarca, zavještičarenje optužene su tri žene. To se može doimati kao znak predrasuda, no, za lovcena vještice takav je omjer bio posve logičan. A njihova stajališta, biblijska priča o Adamu iEvi jasno otkriva da su žene odgovorne za sve grijehe ovoga svijeta. Bilo je očito da sutjelesno, moralno i intelektualno slabije od muškaraca, pa stoga i mnogo podložnijevražjim iskušenjima. Štoviše, primjetili su lovci, žene se mnogo osvetoljubljivije odmuškaraca, mnogo pakosnije i mnogo sklonije pribijeći lažima.Suvremeni znanstvenici ističu da su, osim tih jasnih znakova mizoginije (mržnja premaženama) u kulturama koje su podupirale lov na vještice, zbog određenih društvenihokolnosti žene bile izložene optužbama za vještičarenje. Žene su, primjerice, biljeprimalje te su pomagale pri porodima, a ako bi novorođenče umrlo (što se čestodogađalo), roditelji su za njegovu smrt mogli (i jesu) optužili primalju za smrt djeteta, tj.proglasili je vješticom. Među optuženim vješticama vjerovatno su bile najbrojnije starice iudovice koje su živjele same i nisu bile pod nadzorom muškarca. U društvu u kojemu jemuškarac imao prevlast i u kojemu žene većinom nisu imale ni prava ni vlastite imovine,ženu koja nije bila pod strogim nadzorom oca ili supruga, često su izbjegavali ili, unajboljem slučaju, podrugljivo promatrali. Suđenje vješticama je bio zgodan način da sedruštvo riješi neprihvatljivih članova.Progon vještica je trajao više od 250 godina i ubijeno je više od 100 000 žena.To je sve bio početak istražnog postupka, jer jetek mučenjem trebalo doći do konačnog ipotpunog priznanja krivice. Od straha i užasapred mučenjem pod najstrašnijimokolnostima koje je suludi inkvizitor mogaoizmisliti, žrtve su priznavale i same sebeoptuživale i za ono što nije istina, ili što je čaknemoguće i apsurdno.Ako su tom prilikom u mukama umirale, štose često događalo, odmah se proglašavalo da jeto vještica i da ju je vrag odnio kako ne bi daljegovorila istinu. Osuda vještica bila je smrt nalomači, ali su mnoge bile osuđene da im seprije spaljivanja odsiječe glava, a tada tijelo ucijelosti spali.Danas se samo procijenjuje koliko je tisućanevinih ljudi izgubilo život, ali bolje od ikakveprocjene govori ova narodna izreka: "Kada bivrag proglašavao svoje svece, a u svece ubrajaosve one koji su zbog njegova imena bilipogubljeni, imao bi ih jako, jako mnogo".Progon čarobnjaka i vještica se tek u 18.stoljeću počeo smanjivati da bi prije krajastoljeća u potpunosti prestao. Prestao jeuglavnom, bez ikakvih dekreta i ukaza. Visokasvijest prosvjećenosti imala je tu svojepresudno značenje.25