Big mama & big papa - Obrtnička škola

Kriminalni (ne)pravilinciPreopširni udžbenici, zahtjevni profesori, nezainteresiraniučenici, kriminalni pravilnici, može li gore???Naravno da može, to je samo početak. Zamisite si ovo:dolazim u školu u 7h, sinoć sam učila do 1h, čekaju me dvaispita znanja (testa), usmeno ispitivanje. Neraspoložena ipomalo ljuta profesorica ulazi u razred. Zbog njenog osobnogproblema ispaštati ćemo naravno mi, učenici. Podijeliti ćenekoliko jedinica i bit će joj bolje jer tada neće samo ona bitiuzrujana. Ima i onih koji će, što se tiče jedinica, imati višesreće, profesorici će biti već malo lakše pa će zaboraviti naostatak razreda i zatvoriti imanik za taj dan. Prema tome sepitam što bi nama ocjena zapravo trebala predstavljati:STRAH, SREĆU ili pak nešto deseto? Ovisi li ocjena uvijek onama, odnosno o našem radu, učenju, ili pak ne?Nakon toga slijedi obostrana obrana odnosno, profesori namuvijek govore: mi samo radimo svoj posao, ono što nam kažu,mi smo tu da vas naučimo i ocjenimo. Da, da nas nauče. Zarse nikada ne zapitaju u kome je ustvari problem što učenici izpojedinih predmeta imaju hrpe jedinica.Kako objasniti profesorima da su nama pismena i usmenaprovjera ista stvar, za oboje moraš učiti, zar ne?Često nam se kaže da bismo bez ocjenjivanja, opomena ikazni bili još gori. Ne znam! Ako je nekom imalo stalo do togada bude obrazovan i upućen u život, da uspije u životu, on biučio i dalje. Kako bi bilo da na kraju svake školske godineučenici ocjenjuju profesore, da li bi bilo negativnih? A da seučenici ocjenjuju sami, prštala bi nerealnost na sve strane.Ocjena za profesore: DA ili NE? Ocjena za učenike DA ili NE?Kada bih samo znala koji je odgovor pravi? Kada smo već kodocjena, baš me zanima od kada netko ima pravo i ''moć''ocjeniti vjeru. To je odgojni predmet, pa kako onda nekomedati ocjenu iz vjere?Škola je iz obrazovne ustanove prešla u ustanovu zamaltretiranje, zlostavljanje... Samo što se tu ne zna tko kogamaltretira, profesori učenike, učenici profesore, učenicijedni druge ili profesori ratuju međusobno.U školu treba ''vratiti'' odgovornost i poštovanje, bilo učenikaprema profesoru ili obrnuto, a sve će ostalo dolaziti samo odsebe.Josipa Jekić, 3.dZimski odmorPrvi dio zimskog odmora učenikapočinje 24. prosinca 2004. azavršava 2. siječnja 2005.ožalošćeni: vjerni učenici, cijenjeniprofesori i naša skijalištaNoćna mora zimskih praznikaby : Sanela Novaković, 3.dMalo je onih koji su pohvalili novu strukturu školske godine2004./05. koja uključuje i novi sistem praznika. Zapravo,nisam čula još nikoga tko je sretan zbog toga ali vjerujem datakvih ima, ako već nitko drugi, onda bar ministar. Evo,meni već i naslov ovog članka stvara probleme. U naslovustoje zimski praznici, dakle vrijeme od 24.1. do 30.1.2005. ane mogu da ne spomenem i slobodne dane koje smo dobili zablagdane i praznike (Božić, Nova godina). Moram izrazitisvoju bol i nostalgiju za onim vremenom kada smopolugodište završili prije Božića i sa zaključenim ocjenamamirno čekali Božić i Novu godinu. U tih 3 tjedna «u komadu»bivših zimskih praznika stiglo se i slaviti, zabaviti, odmoriti,pa čak i učiti ako je netko imao volje i potrebe za tim. Udrugo polugodište vratili bi se punih baterija, spremni zanove školske izazove. A sad… Po naputku ministra zadnjitjedan prije Božića profesori nas nisu trebali ocjenjivati dabi u miru i bez stresa dočekali Božić. Neki profesori su setoga pridržavali, neki nisu. Za nas je to značilo slijedeće:prije Božića smo pisali hrpu testova i odgovarali usmenodosta predmeta kao i dosadašnjih godina, ali ovaj put tumukama nije bio kraj. Tih nekoliko dana koje smo dobili zaproslave trebalo je provesti uz knjigu jer nas je već 3.1.čekalo novo «rešetanje» u školi. Čak ni oni koji nisu ništaučili (među kojima sam, priznajem, i ja) imali su određenipsihički pritisak jer su znali što ih čeka. Pa neka se ondabezbrižno slavi! Kako da ne! I 3.1. već u školske klupe. Samoda mi je znati tko se do 3. odmorio (možda oni koji nisu ništaniti slavili). Neki su odmah taj dan pisali testove, a niti mojrazred nije dugo čekao. 4.1. čekala nas je zadaćnica. I kao danije bilo dosta mučenja prije Božića, slijedila su još 3 tjednamuke. Stvarno, svaka čast onome tko je to izmislio. Zanagradu smo dobili «skijaški tjedan» uz znatno skupljecijene turističkih aranžmana (sva sreća što smo u državi ukojoj je 80% stanovnika procijenjeno siromašnim pa nam tonije bio nikakav problem). Dobro, ljudi su ipak išli naskijanje u pristojnom broju. Mi ostali dobili smo 7 dana(koje je netko nazvao zimski praznici) u kojima nismo stiglini iskaliti sav gnjev i bijes zbog ovakve školske godine, akamoli nešto drugo.17