Big mama & big papa - Obrtnička škola

RAZREDNO"ULIZIVANJE "= prekrasno vam stoje te nove hlače = vidjela sam vas jučer dok stešetali sa psom ali se nisam usudila pridružiti vam se = zar stvarnone zaslužujem veću ocjenu = znam koja vam je najdraža čokolada =ali ja sam to naučio samo što sam se zabunio =Smijemo li zaista sumnjati u iskrenost naših kolega?Dok se većini vjerojatno okreće u želudcu od ovih izjava koje susrećemoredovito ja se pitam kakav zapravo treba biti odnos profesor - učenik.Vjerojatno ste čuli za slučaj kad učenici za jednak odgovor na pitanja ilijednako nacrtan rad dobiju različitu ocjenu, nepravedna optuživanja,"poklonjene ocjene", dijeljenja komplimenata u mjeri da prijeđu granicudobrog ukusa, zanimanja za pojedinog nastavnika a zatimomalovažavanje tog istog kad se sat završi…..Međusobno uvažavanje i nevidljive barijere koje nas dijele od nastavnikasu svakako potrebne iako se često prijeđe crta jednakosti i tolerancije.Trebalo mi je vremena da shvatim kako i profesori imaju slabosti i topleljudske osjećaje, kako je ponekad teško prepoznati prijetvornost i glumu.Masku koju stavljaju na ulazu u školu da bi sačuvali intimu i zadržaliprofesionalnost uspiju zadržati samo najustrajniji. Pojedinci koji skinumasku među cca 30 učenika mogu očekivati i da će neki od njih to debeloiskoristiti radi vlastitih interesa. Osluškujući puls razreda otkrila samkoliko malo sluha imamo jedni za druge, toliko malo da se ne bi nipomaknuli s mrtve točke i kad bi osjetili nepravdu u razredu. Ljudskapsiha sebe često stavlja na prvo mjesto pritom zaboravljajući nakolegijalnost i poštenje dok očekuju potvrdu svoje kvalitete u oblikuocjena.Međutim, u ogledalu naših različitih karaktera iskreno prijateljstvo idobar odnos sa određenim profesorom mogu se iskriviti u sliku "ulizica"time dovodeći u neugodan položaj obje strane. Ne želim uskratiti nekomeslobodu komunikacije, u odnosima našim svakidašnjim, ali licemjerje ilaž su virusi koji tek s vremenom mogu zahvatiti predjele mozga i izazvatineželjene posljedice. Granicu dokle trebamo tolerirati neke stvarimožemo izgubiti iz vidika, zato moramo uvijek držati oči otvorene za novespoznaje i iskustva.Nekima je ovo zadnja godinakoja obilježava kraj jednogzajedništva i svatko je prepuštensam sebi, moramo se zapitatikako smo proveli taj ciklusobrazovanja i gdje smo griješili uradu sa profesorima. Većina ćeotići mirne duše znajući da sudali najbolje od sebe ulažući uznanje u zajedništvu sa ostalimdušama ove škole. Unatočobvezama, srednja škola jezadnja stepenica bezbrižnosti.Kročimo u novi život gdjemoramo birati sami, raditi sami,podnositi uspjehe i padove sami.Generacije se izmjenjuju ali ipaktu ostavljamo svoje tragove kojisu odraz naše kulture iosobnosti. Za par godina kadsretneš svog bivšeg profesora naulici bolji je osjećaj pozdraviti gaznajući da ste proveli godine uradu i poštivanju nego prijeći nadrugu stranu ceste i skrivati liceprisjećajući se svojih lošihpostupaka.Ines Marković, 4.dZašto bježimo s nastave?A zašto se Zemlja okreće? Koliko god se mitrudili biti što bolji i uspješniji ipak nas nekastrana vuče da bježimo s nastave. Bježimo spismenih ispita, usmenih odgovaranja,bježimo zbog profesora ili nam jednostavnotreba jedna dobra kava. Koliko god to bilo lošena kraju krajeva se ipak osjećamo dobro;odgovara nam razgovor s prijateljima, godinam piće ili jednostavno to što je tozabranjeno. Nije bitno kako će to bitiopravdano (ili možda ne)jer današnja mladežživi za trenutak i živi za sadašnjost. Želeproživjeti što više i što bolje u ovim godinama,a očito misle da takvo što neće proživjeti sjedećiu školskim klupi slušajući profesora. Akopobjegneš jednom, kad tad ćeč pobjeći i drugi,treći put,... I to će postati navika! Škola ćepostati mjesto koje jako često zaobilaziš. Oni''manje hrabri'' sjede u razredu. Da li su stvarnoželjni znanja, da li se boje jezikove juhe kodkuće ili stvarno ne mogu pobjeći zbog ukorapred isključenje to oni znaju. Ali na vama je daodlučite hoćete li biti željni znanja ili željni''života''.Čudna je lokomotiva taj život!!!Vedrana Tolić, 3.d14