OtoÄni fotonaponski sustav - FER - SveuÄiliÅ¡te u Zagrebu
OtoÄni fotonaponski sustav - FER - SveuÄiliÅ¡te u Zagrebu
OtoÄni fotonaponski sustav - FER - SveuÄiliÅ¡te u Zagrebu
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
3. SUNČANE ĆELIJE I MODULI<br />
3.1. Povijest sunčane ćelije<br />
Fizikalnu pojavu pretvorbe energije svjetlosti u električnu energiju –<br />
<strong>fotonaponski</strong> efekt, otkrio je 1839. godine Francuski fizičar Alexandre Edmond<br />
Becquerel kada je eksperimentirajući sa metalnim elektrodama i elektrolitom<br />
zapazio da vodljivost elektrolita raste s porastom osvijetljenosti. 1873. godine<br />
Willoughby Smith otkrio je <strong>fotonaponski</strong> efekt u seleniju, dok je 1876. godine<br />
William G. Adams otkrio da se na spoju selenija i platine odvija <strong>fotonaponski</strong><br />
efekt. Ta dva otkrića bila su temelj za izradu prve sunčane ćelije na bazi selenija<br />
1877. godine.<br />
Fotonaponski efekt teoretski je opisao Albert Einstein 1904. godine za što<br />
je dobio Nobelovu nagradu 1921. godine. 1916. godine Einsteinovu teoriju<br />
eksperimentalno je potvrdio Robert Millikan.<br />
Poljski znanstvenik Jan Czochralski 1918. godine otkrio je metodu<br />
dobivanja monokristaličnog silicija što je omogućilo proizvodnju monokristaličnih<br />
silicijskih sunčanih ćelija. Daryl Chapin, Calvin Fuller i Gerald Pearson u Bell<br />
Telephone Laboratories 1954. godine razvili su silicijsku ćeliju učinkovitosti 4%.<br />
Kasnijim razvojem povećala se učinkovitost ćelija (Slika 3.1) te su razvijene<br />
nove tehnologije i materijali.<br />
17
Change language