Derek Deane - Filipović poslovno savjetovanje doo

Croatian Real Estate NewsletterArt EditionOžujak 2013TEMA BROJA:IntervjuDerek Deaneslobodni umjetnik – koreograf i učiteljPokrovitelji CREN-a:

SADRŽAJTEMA BROJAIntervju:Derek Deane,slobodni umjetnik – koreograf i učitelj 3Autor fotografi je na naslovnici je V. SkledarCroatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013 2

zamisli i osnove za koreografiju? Kolikodugo su trajale pripreme? Kakva jebila suradnja s upravom, plesačima,ansamblom i orkestrom? U kojoj mjerisudjelujete u pripremama kostima,scenske dekoracije, svjetlosnih efekata?Fotografija: Labuđe jezero, Edina Pličanić i ansambl baleta; autor: S. Novkovićpočetku, doimao sam se prezahtjevnimi možda sam očekivao previše prerano,ali tijekom godina ljudi su se naviklina mene. Vrlo dobro surađujemo iimam vrlo dobar odnos s plesačima uansamblu.Nadam se da ću nastaviti surađivati skazalištem. Znate, kazališta se cijelovrijeme mijenjaju, direktori dolazei odlaze, dođe novi intendant, stariotiđe i stvari se definitivno mijenjaju,ali mislim da onako kako sada stvaristoje, odnos između kazališta i menevrlo dobro funkcionira. Moje produkcijesu bile vrlo uspješne ovdje. Budući daje Irena zatražila klasičnog koreografada za nju producira klasike, izgradilismo stil i liniju. To znači da se ansamblkreće u strogo klasičnoj liniji, a ne uliniji raznih glazbenih i umjetničkihstilova. Ansambl se kreće duž jedne osi,što je za plesača vrlo dobro jer cijelovrijeme mora raditi točno i ispravno.Uspjeli smo izgraditi tu viziju kojusmo željeli i mogli smo ići dalje s tim.Život ansambla se umjetnički i fizičkiunaprijedio, postao je mnogo snažniji,bolji, budući da smo sada toliko godinaradili u toj jednoj liniji.Volim dolaziti u Zagreb. Lijepo mi jeovdje. Ljudi su vrlo topli i srdačni. Ukazalištu ima toliko problema: tolikofinancijskih problema, problema splaćama, satima, količinom produkcijaza postaviti, nema dovoljno vremena,teškoće u kazalištu su uvijek goleme.Nije to slučaj samo u ovom kazalištu,već moram reći u brojnim kazalištimau kojima radim. Ponekad je vrlo teškopostići točno ono što želite postići,ali morate se nastaviti boriti, moratenastaviti gurati, morate nastavitizahtijevati razinu izvrsnosti i kvalitetekoju želite. Mislim da bi se u kazalištukao što je ovo moglo dosta togapromijeniti na bolje. Mislim da bipomoglo malo restrukturiranje nekihstvari vezano uz količinu produkcijasvake godine i količinu vremena kojuimate za postaviti produkciju. Stalno seborite s vremenom, s novcem pa moždaponekad ne proizvedete apsolutnurazinu kvalitete i izvrsnosti kakvu bisteželjeli. No, kao što sam rekao, tako je ubrojnim kazalištima, ne samo ovdje.Bio sam u Zagrebu mnogo puta pa mije ovo kao drugi dom. Bio sam ovdjezimi, koju volim, u proljeće, ljeti. Svisu oni različiti, ali kao što sam rekaonikad nisam svjesno želio otići izZagreba, nikad nisam pomislio: „Jedvačekam otići odavde!“ Uživam u ljudima,uživam u restoranima, uživam u životuvani. Sviđa mi se i otići i izvan grada.Ambijent tamo mi je vrlo ugodan.Prije gotovo pet godina, postavili ste novuprodukciju „Labuđeg jezera“ ovdje i sadaoživljavate taj balet za novu sezonu. Kaoprvo, koji je značaj „Labuđeg jezera“ usvijetu baleta? Koje su Vam bile glavneKao prvo, kao što svi znaju, „Labuđejezero“ je najpopularniji balet.Popularniji je od „Orašara“, „Romea iJulije“ i „Pepeljuge“. Postao je sinonimza balet, kad spomenete balet, svatkoće reći „Labuđe jezero“. To je zapravovrlo čudno jer kada je „Labuđe jezero“po prvi puta izvedeno u Rusiji, publikaga je mrzila. Izviždali su izvođače i reklida je glazba Čajkovskog užasna, takoda je dobio grozno loše kritike. Ipak, iztoga se tijekom mnogo godina razvio unajpopularniji balet. Ne znam niti jedanklasični baletni ansambl u svijetu kojine izvodi „Labuđe jezero“. Također, toje balet koji privlači publiku i smatramda je to danas vrlo važno, budući da seu brojnim slučajevima baletna publikasmanjuje. Smanjuje se zato što suradovi koji se predstavljaju takvi da ihpublika možda neće razumjeti, takvida ju mogu uplašiti. Kada čuju naslovekao što je „Jevgenij Onjegin“, dio širepublike može se uplašiti odlaska natakvu produkciju zato što smatraju da juneće razumjeti. S „Labuđim jezerom“se publika osjeća nevjerojatno sigurno.Taj balet je univerzalan, vrlo ga je lakorazumjeti i mislim da je zato postaonajpopularniji balet.Kada sam prvi puta postavio tuprodukciju, želio sam da bude štoautentičnija moguća, u stilu izvornihstvaratelja. Gledao sam dosta filmova itakođer sam posegnuo u svoje vlastitonaslijeđe, u vrijeme koje sam proveokao plesač u baletu Royal Ballet kadasam radio s nevjerojatnim ljudima, kaošto su Dame Ninette de Valois, MargotFonteyn, Rudolf Nureyev i drugi. To suveliki umjetnici i naravno ja sam upijaosve što sam vidio, sve što sam čuo,samo sam pokušavao probaviti što samviše mogao, a što mi je zaista pomoglokasnije u životu kada sam počeopostavljati vlastite produkcije.Mislim da je jedna od najvažnijihstvari da publika zaista bude u stanjurazumjeti priču. To je danas velikiCroatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013 4

problem, svatko misli da može raditina „Labuđem jezeru“. Doduše, svatkoMOŽE raditi na „Labuđem jezeru“, aline može svatko raditi na „Labuđemjezeru“ kako treba. Ne može svatkoraditi „Labuđe jezero“ na način daprenese cijelu priču publici, a to jevrlo važno. Mislim da sva mimika, svagestikulacija, svi razlozi za odlazak naodređeno mjesto na pozornici, sve toigra ulogu. Primjerice, u „Labuđemjezeru“ imate princa, imate njegovumajku koja očajnički želi oženiti princa,princ se ne želi oženiti itd. i osim akovrlo jasno ne pokažete izvornu mimikukoja je stvorena, to publici neće imatismisla.je moja vlastita koreografija. Vrijemepripreme za „Labuđe jezero“ nije bašdugačko jer taj mi je balet na neki načinpod kožom i ja ga tako dobro poznajem.Većinu vremena sam koristio u samomstudiju jer sam želio osigurati da plesačirazumiju što ja zaista želim iz načina naili „ma bit će to u redu“, ali ja neradim tako. Ja ću reći „to je u reduza sada“, „idemo dalje“, „napravimokorak više“, „budimo još bolji“. Nekiljudi su iznenađeni takvim zahtjevima,da želite TAKVU razinu izvrsnosti, toje prilično čudno. Ponekad kažem“Meni je bilo izuzetno stalo do toga davratim priču u „Labuđe jezero“ na načinda publici stvarno bude jasno, da jurazumije bez čitanja programa.”Meni je bilo izuzetno stalo do togada vratim priču u „Labuđe jezero“ nanačin da publici stvarno bude jasno,da ju razumije bez čitanja programa.To je nešto što je dio mojeg naslijeđa,iz mojih 20 godina s Royal Balletom uLondonu. Ljudi koji su me podučavalibili su nevjerojatno disciplinirani u timstvarima: kako točno ispričati priču,kako se točno kretati, kako plesati, kakočiniti sve kako bi publika razumjela štose događa.Što se priprema tiče, dosta sam seoslanjao na ono što je ostalo od izvornekoreografije, a zatim sam ubacio svojuvlastitu koreografiju u komad: kao štoje valcer u prvom činu, poloneza kojupleše lik u trećem činu, čitav četvrti činkoji radim, a ne da to pripremam izvanstudija.Do trenutka kada smo radili „Labuđejezero“ ja sam već postavio „Trnoružicu“tako da su plesači shvatili i razumjelišto je potrebno kako bi produkcija bilauspješna. Budući da smo već radilizajedno imali su jako dobru predodžbuo mom stilu, muzikalnosti, svimstvarima koje želim u svojoj produkciji.Bilo je lakše nego raditi na „Trnoružici“kada im je rad sa mnom bio neštosasvim novo. Mislim da sam dosta njihzaplašio jer sam vrlo zahtjevan, vrlo samprecizan i jasan i zahtijevam najvišestandarde koje mogu dostići, a to značidosta napornog rada. Neki ansamblirade na način: „ma to će biti dovoljno“plesačima: „Dobro smo to odradili,idemo ponovno.“ Oni me pogledaju unekoj vrsti šoka i užasa te kažu: „Kakomislite ponovno?“ „Pa, mislim ponovno.Ako to ponovimo, bit ćete snažniji. Akoto ponovimo, sljedeći puta vam nećebiti tako zamorno.“ Te stvari su bilestrane ansamblu kada sam tek stigao.No sada već dugo tako surađujemo.Oni znaju što ja očekujem, što tražimod njih i naš se odnos strahovitopromijenio. Kada sam ovdje, ja od njihizvlačim sto posto, kada su u studijusa mnom, oni se spremaju, pripremaju,rade, mi radimo zajedno, suradnja jeizvrsna. Očito postoje i neslaganja,ja nikad ne izgubim živce, ali morambiti mnogo čvršći nego što bih želiobiti. Zbog svojeg dugotrajnog odnosas ansamblom, to je sada dobar radniodnos.Fotografija: Labuđe jezero, Edina Pličanić i Anton Bogov; autor: V. SkledarŠto se tiče mojeg sudjelovanja u drugimdijelovima produkcije, kostimima,scenskoj dekoraciji, svjetlosnimefektima, ja sam u cijelosti uključeni mislim da je to vrlo važno. Akosurađujete s drugim ljudima vrlo jevažno da Vam cijelo vrijeme bude jasnou kojem smjeru idete. Ja izuzetno bliskosurađujem s dizajnerima osvjetljenja,mojim kostimografima. Također dajemprijedloge, a da pritom ne preuzimamnjihov posao, moji me dizajneri pitaju zaprijedloge, a ja ih pitam smatraju li daje to dobra zamisao, tako da je suradnjaobostrana. Izuzetno sam uključenu svaki vid produkcije i vrlo bliskosurađujem sa suradnicima.Croatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013 5

ugodno. Ja pričam priču kao koreografklasičnih baleta i ono što pokušavamčiniti u skladu sa svojim najboljimmogućnostima jest da osiguram da uprodukciji priča bude izuzetno jasna.Na način da publika može sjesti i na trisata napustiti svoje uobičajene živote,udaljiti se od svojeg normalnog života,od svojih problema u obitelji, novčanihproblema, kućnih problema, problemana poslu i bilo kojih problema, sve toostaviti vani i uživati u tom divnomputovanju kroz priču baleta.Fotografija: Labuđe jezero, Edina Pličanić, Anton Bogov i ansambl baleta; autor: V. SkledarPo čemu biste rekli da se koreografi ja„Labuđeg jezera“ razlikuje od ostalih?Što biste rekli – u čemu je Vaš osobnidoprinos ovoj produkciji?Rekao bih da se po muzikalnostimoja produkcija razlikuje od drugih.Primjerice, Rusi – bez obzira na svedobro što su u prošlosti napravili zabalet, njihov način muzikalnosti nekako„struže“ o mene, a to ne poboljšavanjihovu produkciju. Osjećam da se nemogu dovoljno muzički koncentrirati naprodukciju, jer ples i muzika zaista iduruku pod ruku. Za mene je muzikalnostnajvažnija stvar u produkcijama, daplesači plešu točno s glazbom, unutarglazbe. To su dvije polovice: polapredstave je ples, ali druga polovica jeglazba. Osjećam da se te dvije stvarimoraju spojiti u cjelinu.tome da sam uspio vrlo jasno ispričatipriču, osigurati da ljudi uživaju uprodukciji, a da ne moram brinuti hoćeli ju razumjeti ili hoće li se osjećati“Da budem iskren, mislim da ovdje uZagrebu postoji velika strast premabaletu. Svaki puta kad dođem ovamo naneku od mojih produkcija, kazalište jedupkom puno.”Koje je Vaše mišljenje o zagrebačkojpublici, njihovoj ljubavi prema baletu irazumijevanju baleta?Da budem iskren, mislim da ovdje uZagrebu postoji velika strast premabaletu. Svaki puta kad dođem ovamona neku od mojih produkcija, kazališteje dupkom puno, bez obzira radi lise o „Pepeljuzi“, „Labuđem jezeru“,„Trnoružici“ ili „Dami s kamelijama“,koji god da je balet, kazalište jeapsolutno dupkom puno. Publikaponekad na kraju predstave vrlodojmljivo izražava svoje poštovanje.Mnogi ljudi govore: „Danas je klasičnibalet tako staromodan.“ Ja mislimda uopće nije staromodan. Ako sepredstavi na lijep način na koji trebabiti predstavljen publici, publika to voliviše nego bilo što drugo.Ako odete u bilo koju operu pogledatiKoreografski, moja najvažnija nastojanjasu usmjerena na to da osiguram daglazba i koreografija idu ruku pod ruku,a ne da se kreću u različitim ritmovimai u različitim pravcima. Nadam se da jemoj osobni doprinos ovoj produkciji uFotografi ja: Labuđe jezero, Edina Pličanić, Anton Bogov i ansambl baleta; autor: V. SkledarCroatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013 6

velike klasike, nećete moći dobitikartu. Ako odete na neku suvremenukombinaciju gdje ćete dobiti maloovog, malo onog, za to ćete u svakodoba dobiti kartu. Svugdje se dokazaloda publika obožava klasike, voleklasični balet. Ne mogu reći zaštovole balet, razumiju li ga ili ne. Samose nadam da razumiju iz onog što japokušavam učiniti za njih. Pokušavam unajvećoj mogućoj mjeri prenijeti priču.Pokušavam da to u najvećoj mogućojmjeri bude jasno, magično, eterično, daoduzima dah, tako da publika i na tajnačin bude ganuta, ne samo kroz samupriču.„Labuđe jezero“ je jedan od najpoznatijihbaleta na svijetu koji nikada ne prestajezapanjivati publiku i puniti kazališta.Zašto mislite da je to tako?Da budem sasvim iskren prema Vama,ne znam. Kao što sam ranije rekao„Labuđe jezero“ je najpoznatiji baletikada. Ljudi ga žele ići pogledati. To jedivna priča, ljubavna priča i tragedija.Kroz toliko godine „Labuđe jezero“je postalo tako popularno i mislim dakada ljudi kažu „idemo na balet“ prvastvar koju će reći je „Labuđe jezero“, ane „Dama s kamelijama“ ili „JevgenijOnjegin“. Reći će „Labuđe jezero“samo zato što ono uživa univerzalnupopularnost.No dajem sve što mogu dati od sebe.Kad radim, nikad se ne povučem iodmaram. Uvijek dajem sto posto iočekujem sto posto zauzvrat. Osjećamda sam tu da dam svo svoje iskustvo,sav svoj talent i strast i isto očekujemzauzvrat. Osjećam da je to dvosmjernacesta.Počeo sam raditi koreografije dok samjoš bio student u baletnoj školi. Uvijekmi se sviđala ideja koreografiranja.Zatim sam ponovno koreografirao kada“Kad radim, nikad se ne povučem iodmaram. Uvijek dajem sto posto iočekujem sto posto zauzvrat.”sam se pridružio baletu Royal BalletCompany te sam za njih stvarao balete.To se samo nastavilo, strast je rasla.Napravio sam brojne grozne balete,grozne stvari koje, hvala Bogu, nisunikad vidjele svjetlost dana, ali morateproći kroz to razdoblje, kroz neuspjehekako biste bolje stvarali, i to je proceskoji traje mnoge godine. Ipak, MORATEimati tu strast, to MORA biti vaš život, ito jest bio moj život. Čak i dok sam bioplesač, imao sam strast za koreografiju,za svoja vlastita djela. Također samVolim klasike, ali obožavam imatitrenutke kada radim nešto drugo.Primjerice, ovdje u Zagrebu samkreirao balet pod naslovom „Dama skamelijama“ koji je i dalje vrlo klasičanpo svojoj strukturi, ali ima mnogo više„mesa“, emotivno je dublji, realniji,ljudskiji. To nije bajka kao „Trnoružica“,„Labuđe jezero“ ili „Giselle”. Odlikujega mnogo veća ljudska strast. Izuzetnouživam raditi koreografije izvanpopularnih velikih baleta.Mislim da je vjerojatno „Romeo i Julija“jedna od mojih najdražih kreacijajer sam ju izvadio iz romantičnogscenarija koji je povezan s „Romeomi Julijom“. Stvorio sam balet u kojemje Julija emotivna, strastvena mladadjevojka, a Romeo nije neki zaljubljivimomak koji se zaljubljuje na svakomuglu. U svojoj produkciji sam im daodrugačiju vrstu strasti, želje i potrebe.Rekao bih „Romeo i Julija“ i „Dama skamelijama“.S druge strane, nema većeg užitka odgledanja izvedbe „Labuđeg jezera“kada je ansambl u vrhunskoj formi,glazba izvrsna za slušanje i zatimdobiti podršku publike na kraju. To jeneka vrsta mješavine mojih najdražihprodukcija. Sve su mi omiljene, ali izdrugih razloga.Tko su Vam uzori?“Ipak, MORATE imati tu strast, to MORAbiti vaš život, i to jest bio moj život. Čaki dok sam bio plesač, imao sam strast zakoreografi ju, za svoja vlastita djela”Što znači biti uspješan koreograf baletakao što ste Vi sami? Koliko znanja,iskustva, kreativnosti, nadahnuća,ambicije i energije je potrebno da se topostigne i zadrži na toj razini?Golema količina. Moj rad je vrlozamoran i što sam stariji to me višeumara. Sada se više umaram, bole mekukovi, bole me koljena i zglobovi ifizički ne mogu više ono što sam nekoćmogao, što mi je strahovito frustrirajuće.želio stvarati vlastite balete. Mislim dato dolazi iz nepoznate želje, nepoznatestrasti. To može ljude izludjeti. JaZAISTA izluđujem ljude. Ponekadljudima bude previše to što tražim,zbog moje vlastite strasti. Mislim da ihponekad preplavim, ali ja ne mogu bitidrugačiji nego što jesam.Možete li nam reći koje su Vam najdražekoreografi je ili produkcije?Odgajan sam u okruženju koreografskihveličina: Sir Frederick Ashton, SirKenneth MacMillan, George Balanchine,Dame Ninette de Valois i brojnih drugih.Imao sam sreće živjeti u epohi gdje sammogao raditi s tim ljudima i gledati ihkako stvaraju. Bilo je to veličanstvenovrijeme. Meni s lijeva su bili MargotFonteyn, Rudolf Nureyev, NataliaMakarova, Mikhail Baryshnikov, svi tinevjerojatni umjetnici s kojima samradio, a u istoj sam situaciji radio s timCroatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013 7

Fotografija: Labuđe jezero, Edina Pličanić, Anton Bogov i ansambl baleta; autor: V. Skledarnevjerojatnim koreografima. Naravno,očito je Kenneth MacMillan vrlodrugačiji koreograf od Sir FrederickaAshtona. Plesao sam dosta baleta doksam bio plesač i bio sam MacMillanovamuza. Na mene je izuzetno utjecaonjegov stil i način na koji je radio, aliisto mogu reći i za Ashtona. Vjerojatnosu to Ashton i MacMillan, budućida sam s njima dvojicom tako bliskosurađivao. Mislim da su mi oni najvećiuzori.Opet, uz to, obožavam koreografekao što su Jiří Kylián, vrlo posebankoreograf, moj omiljeni suvremeni živućikoreograf. Posebno me zainteresiralaBalanchineova pedantnost.Balanchineovi baleti nemaju zapravosrce i dušu, ali su pedantni: linije,oblici, muzikalnost, sve je priličnostrogo tako da me se vrlo dojmio njegovradstudiju. Sada vrlo malo priprema radimizvan studija i volim suradnju izmeđuumjetnika i koreografa.Mislim da najbolja koreografija dolazi izmene dok radim s umjetnicima koji menadahnjuju. Radim s toliko njih koji mene nadahnjuju. Radim s toliko plesačakoji ti ništa ne pružaju zauzvrat. Gledajute kao da govore „To je tvoj posao.“„Pa, to nije moj posao! Moj posao jeprenijeti vam svoj dojam, svoj osjećaj,a vaš je posao da radite sa mnom i dazajedno stvaramo!“ Ja tako gledam nakoreografiju. Neki plesači su izuzetni zasuradnju. Imao sam izvrsnu suradnjus dva, tri ili četiri plesača s kojimasam uvijek ponovno surađivao jer meoni hrane, daju mi nadahnuće za mojposao.Ne smeta mi što me smatrajuzahtjevnim. Ljudi govore: „O Bože,Derek Deane je tako težak! Za DerekaDeanea je tako teško raditi! Kojareputacija! Očito je on čudovište!“Reputacije nastaju i izrastaju ni iz čega.Ali moram se složiti s nekim ljudimau tome da JESAM zahtjevan. Kao štosam ranije rekao, kako bih stvorio neštonajbolje za njih i kako bi oni meni dalinajbolje od sebe, moramo raditi dogranica svojih sposobnosti. Posebnokao plesač, budući da je to tako kratkakarijera. Svoj prvi profesionalni posaodobijete s devetnaest, a početkomtridesetih vam je karijera već nazalasku. Već s 28 ili 29 godina trebaterazmišljati što ćete kasnije raditi.Život je vrlo kratak, nemojte ga uludotrošiti! Vidim tolike plesače koji uludotroše to kratko vrijeme koje im je naraspolaganju. To me vrlo uzrujava ismeta. Nisam baš dobar s lijenimplesačima, a posebno ne s plesačimakoji imaju izvrsne sposobnosti i moglibi biti toliko mnogo bolji nego što jesu,ali imaju lijen mentalitet ili koristeizgovore kao „danas zaista ne mogu,boli me noga“. Ne mogu raditi s tomvrstom plesača jer ima toliko drugihplesača koji su očajni i nemaju fizičkesposobnosti koje imaju neki plesači.Kao što sam ranije rekao, ja želim dobitisto posto nazad. Morate mi dati onolikokoliko ja dajem vama i ako zbog togaizgledam zahtjevno, onda neka takobude.Poznati ste kao vrlo ugledan, ali izahtjevan koreograf. Kako priprematenovu koreografiju? Što najviše naglašavate– tehničku izvedbu, stihove, emociju,dramu…?Mislim da sam zapravo sve to već rekao.Nekad sam koreografirao izvan studija, azatim bih to donosio u studio i ništa nijefunkcioniralo. Potrošio bih sate i saterazmišljajući: „Tražit ću da izvedu ovo iliono“. Zatim bih ušao unutra i gravitacijami nije dopuštala da izvedem te stvari:„Želim je tu gore 20 sekundi, pa okoovoga i kroz ovo!“ To tako ne funkcionirau stvarnosti. Morate raditi s plesačima uFotografija: Labuđe jezero, Edina Pličanić, Svebor Sečak i ansambl baleta; autor: V. SkledarCroatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013 8

i postat će nervozna. No ako klasičnikoreograf jasno ispriča priču ne bitrebalo biti problema s razumijevanjempublike. Uzmimo „Romea i Juliju“primjerice, svatko zna tu priču, tako daje ona mnogo jasnija za razumjeti. Akonetko ne zna priču „Labuđeg jezera“ jajoš uvijek smatram da ako sam dobroodradio svoj posao, publika samo trebasjesti i uživati i razumjet će. Ne mislimda je to nešto složenije od toga.Ima dosta loših baleta, loših kostima,loših scena, loše muzikalnosti i lošekoreografije. Mislim da dobar balet trebapublici omogućiti da urone i zaborave.Kada publika dođe u kazalište, oni seudaljavaju od svojih vlastitih života, naneki način dolaze pobjeći. To je ono štobalet daje publici: trenutak bijega. Onise trebaju izgubiti i MOŽETE se izgubitigledajući balet. Mislim da je balet takofizički i emotivno izuzetan. Publika semože izgubiti. Ja se nadam da je to onošto balet postiže kod publike.baleta u suvremeniji ples i jazz dance.Klasični balet je najsnažniji temelj kojimožete imati jer je najteži. Najteži inajzahtjevniji. Ako imate taj temelj, lakose možete prebaciti na druge plesneidiome. Ako nemate taj temelj, mnogo“Mislim da dobar balet treba publiciomogućiti da urone i zaborave. Kadapublika dođe u kazalište, oni seudaljavaju od svojih vlastitih života, naneki način dolaze pobjeći”je teže raditi na drugim područjimaplesa, bez te podrške.Obzirom na Vaše dosadašnje iskustvou umjetnosti i životu, koji biste savjetdali svim novim koreografi ma i mladimplesačima za njihov profesionalni i osobnirazvoj i uspjeh?Moji osjećaji u odnosu na mojuumjetnost se neprestano mijenjaju. Sjedne strane, kazališta nemaju dovoljnonovca, nemaju dovoljno podrškeili dovoljno novih radova što je zakoreografa frustrirajuće i oslabljuje ga.Ja nemam priliku stvarati toliko novihdjela koliko bih želio stvarati jer sikazališta to ne mogu priuštiti. Novac seda možemo pokušati napraviti najboljiposao.Ja budem vrlo frustriran vlastitimposlom kad me često traže da oživimbrojne balete, balete koje sam većradio. Da budem vrlo iskren, ne moguskupiti jednaku stimulaciju i istuenergiju kao kad radim nešto novo. Ubrojnim današnjim kazalištima, a jaovdje govorim i o velikim kazalištima,režu se subvencije za umjetnost.Smanjuje se količina onog što možemoodraditi, više ne možemo biti kreativnijer nemamo financijsku podršku zato. Za mene koji sam kreativna osobato je vrlo deprimirajuće. Osjećamse onemogućeno kad znam da nekedijelove života moram preživjetioživljavajući već postavljene radove.Moj savjet novim koreografima jest daustraju, da idu na izvrsnost, da dosegnusvoje granice, iako je to frustrirajuće,iako je to ponekad nemoguće, moratese nastaviti boriti za ono u što vjerujete.Morate inzistirati na onom u štovjerujete i na svemu što želite raditi.Bit će tu brojnih padova i razočaranja.Međutim, ako imate jasnu viziju svojegrada, jasnu zamisao onog što želitepostaviti i ako ste uvjereni da je to onošto želite, onda samo trebate ustrajati.Mladim plesačima bih rekao:SLUŠAJTE, zaista trebate slušati.Trebate skupiti svoje znanje za kasnije,trebate upijati sve što vam se sadaSvi znamo da većina današnjegsuvremenog plesa (kao što je jazz-dance,suvremeni ples itd.) imaju osnovu ubaletu. Kako biste definirali ulogu baletaza plesače i svijet plesa?Strogo klasični balet je najteži oblikplesa od svih: jazza, suvremenog,modernog, neoklasičnog plesa. Klasičnibalet je najteži jer su tu važne linije,oblici, duljina vrata, duljina ruku, oblikstopala, oblik nogu, proporcije mišića,proporcije između nogu i tijela. Uklasičnom baletu traži se fizička forma.U suvremenom baletu i jazzu ne morateimati sve te forme kako bi se moglikretati, kako biste mogli plesati.Slažem se da ako imate snažnu osnovuu baletu da je mnogo lakše prijeći iz“Moj savjet novim koreografima jest daustraju, da idu na izvrsnost, da dosegnusvoje granice, iako je to frustrirajuće,iako je to ponekad nemoguće, morate senastaviti boriti za ono u što vjerujete.”neprestano reže. Iako u ovom kazalištuintendant izuzetno financijski podržavabalet, podrške nikada nema dovoljno,obično nedostaje potpora države zapostavljanje produkcija najviše kvalitete.Srećom, kao što sam rekao, ovdje sebaletu posvećuje dosta pozornosti takopruža, sve što vam je rečeno. Morate sekoncentrirati, morate biti u potpunostiusredotočeni na ono što vam se daje.U osnovi, koncentrirajte se na svojposao. On je tako težak: ozljede, bol,depresija, frustracija, sve su to stvari skojima se borimo cijelo vrijeme našegCroatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013 10

ada. Morate biti strpljivi. Za mladogplesača danas je izuzetno važno da jestrpljiv. Danas plesači žele tri stvari:brzinu, slavu i novac. Više ne postojivrijeme pripreme, čekanja, učenja,razumijevanja i rasta. Plesači žele slavu,novac i to brzo, i to je vrlo tužno.Mi danas živimo u drugačijem svijetuod onog u kojem sam ja odgojen kaomladi plesač ansambla. Ja sam sešest mjeseci pripremao za ulogu ubaletu. Danas dobijete tri tjedna, i toako imate sreće, nema više ravnoteže.Plesači trebaju biti strpljiviji, spremnijina učenje. Mislim da ako budu takvi,imat će mnogo bolju, mnogo višeispunjenu karijeru. Ako uče, ako slušajui razumiju, to će stvoriti više prilika zanjihov napredak kao plesača. Ne samoto, kada više ne budu mogli plesati,kada im plesački život završi, mogupodučavati, mogu uzeti sve što suskupili u prošlosti i prenijeti to na novinaraštaj. Za to je potrebno imati neštošto možete uzeti, morate nešto naučiti,razumjeti i iskoristiti to što ste naučilina način da to prenesete drugima. Ljudimisle da ako su bili plesači da mogu bitiučitelji ili koreografi, ali to nije točno.Morate učiti i ako ne učite, gubite.Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je totežak život. Život plesača je nevjerojatnotežak, posebno život plesača klasičnogbaleta zbog potrebe za savršenstvom.Ako ste u mjuziklu i dobro se krećete,imate lijepo lice i znate se smiješiti,već ste na pozornici. Toga nema uklasičnom baletu, tu je to mnogo teže,mnogo složenije. Razočarenja su mnogoveća od užitaka. Na kraju su to divniužici, kada ste otplesali izvanrednuizvedbu i samo osjećate euforiju, alito su rijetki trenuci u odnosu na onošto morate propatiti kako biste do togadošli. Mnogo ljudi misli da samo trebaustati i plesati. Da se zagrijete, odraditetrening i zatim iziđete u prekrasnomkostimu, ali to nije tako. Bol je dalekoveća.Ne mislim to na loš način, ali u životumorate imali problema i teškoća. Uživotu morate imati stvari koje nisudobre kako biste te emocije iskoristilikada nešto stvarate. Ja koristim svetuge, a i svu sreću koju sam u životuproživio i pokušavam to ugraditi u svojposao. Osjećam da u svoj rad morateunijeti dosta vlastitih emocija kako bipubliku naveli na suze ili smijeh.Croatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013 11

IZDAVAČ:Filipović poslovno savjetovanje d.o.o.Trg bana Josipa Jelačića 3/V10000 Zagreb – HrvatskaTel: +385 1 481 69 69Fax:. +385 1 483 80 60e-mail: cren@filipovic-advisory.comŽelja nam je da Croatian Real Estate Newsletter / CREN bude brz ikvalitetan izvor informacija svima koji djeluju u sektoru nekretnina, oddevelopera, projektanata, izvođača građevinskih radova do agencija zaposredovanje i dr.Molimo Vas da Vaše komentare, prijedloge i mišljenja pošaljete nacren@filipovic-advisory.com kako bismo poboljšali CREN i učinili gavodećim medijem o hrvatskom tržištu nekretnina.Redakcija:urednik Vladimir Filipović, Natalija Kordić, Marija Noršić i Petra Škevin.Croatian Real Estate Newsletter, ožujak 2013 12