Zarez 84.qxd

4 IV/84, 4. srpnja 2,,2.s r p a n j 2 , , 2Viška kulturna ponudad 21. srpnja do 4. kolovoza2001. u organizacijiUdruge studenata arhitektureEASA Hrvatska, Multimedijalnoginstituta i Udruenjaza razvoj kulture iz Zagreba uspješnoje realiziran dogaðaj podnazivom Otokultivator – ljetnaškola kulture, u prostorima bivševojarne i izbjeglièkog centraSamogor u Visu. Otokultivatorje bio organiziran po principuEASA, tradicionalnog skupastudenata arhitekture iz Europe(organizatori, voditelji, radionice,sudionici, dnevna podjela zaduenja,veèernji filmski i glazbeniprogram), a okupio je oko300 mladih, veæinom studenataiz cijele Hrvatske i susjednih zemalja.Ovogodišnji Otokultivator 2odrat æe se ponovno u Samogoruu Visu, od 15. srpnja do 11.kolovoza. Prvi dio sa sudionicimaiz Hrvatske i susjednih zemaljatrajat æe od 15. do 25. srpnja.,a EASA 2002. SENSES,skup studenata arhitekture izEurope, trajat æe od 27. srpnja.do 11. kolovoza.Nakon akcija èišæenja i preureðenjaSamogora, koje su organizatoripoduzeli u lipnju, naovogodišnjem Otokultivatorumoæi æe se smjestiti nešto višeljudi nego prošle godine.Prijave i informacije mogu sedobiti na tel. 01 48 83 105, info@otokultivator.orgi http://www.otokultivator.org,a svaki dan od 12 do20 sati u klubu mama, Preradoviæeva18, Zagreb, organiziran je infopult i plaæanje.Svaki sudionik Otokultivatorapohaðat æe jednu od petnaestradionica (dizajnersku, likovnu,dramsku, onglersku, izraduzmajeva, etno, zlobubnjarsku,kreativnog pisanja, stripa, produkcijeglazbe....). U cijenu od800 kuna za deset dana ulazismještaj, dva obroka dnevno, radionicai bogati veèernji program.Ovogodišnji program s meðunarodnimgostima, koncertima,kazališnim i plesnim predstavama,projekcijama crtanih iigranih filmova odrat æe se naopakom i naopakom stageu u Samogoru,na pozornici DomaFotografije kao rijetkostIzloba fotografija PortretiŠibenèana u staroj fotografiji,upanijski muzej, Šibenik, od 19.svibnja do 23. lipnja 2002.Grozdana Cvitanupanijskom muzeju u Šibenikuupravo je završilaizloba Portreti Šibenèanau staroj fotografiji. Da bi izlobabila moguæa, djelatnici muzejaorganizirali su cijelu akciju, agraðani putem Radio-Šibenikapozvani da se pridrue skupljanjui oèuvanju fotografija koje sujoš juèer bile samo obiteljskastvar. Autor izlobe (postav izlobeKsenija Kalauz) i katalogaTomislav Pavièiæ pozvao je graðaneda svojim prilozima umno-e muzejski fundus, a izlobakoju su zasad vidjeli uglavnomŠibenèani tek je dio umjetnostikoja je prerasla iz dokumentarizma.Naime, rijeè je o fotografijikoja, uvjetno reèeno, nije imalaposebne pretenzije onoga štozovemo umjetnièka fotografija.Bile su to obiteljske fotografijeili portreti koji su biljeili intimnovrijeme, a u krajevima poredmora èesto i jedini znak prepoznavanjarodbine ili oca s ostatkomobitelji zbog dalekih i dugihputovanja.Zbog razlièitih namjena, ali iosobnog shvaæanja poziva, prvifotografi stvaraju cijelu scenog-kulture u Visu i raznim drugimmjestima u i oko grada Visa. Sviveèernji programi su besplatni zasve zainteresirane.Otokultivator 2 nastavit æetenju organizatora za promocijomkulturnog turizma, tj. odmorafokusiranog na produkciju,a ne na konzumerizam.Kontakti: -od 1. srpnja a do tad na http://otokultivator.mi2.hr01 48 831 05 Marija-prijave i plaæanje091 62 72 355 Marcell-organizacija,radionice091 51 93 116 Nina-EASA091 36 66 106 Kornel-veèernji programrafiju u koju onda smještaju osobe.Uz komade stilskog namještajai posebno oslikane pozadinekoji postaju dijelom same fotografije,dodavani su i posebni ukrasnidijelovi na rubovima, viticei okviri, i sve to postalo je diozavršenog proizvoda majstorafotografa. Drugi dio intervencijeodnosio se na samog majstora.Ponekad na poleðini fotografije,a ponekad na samom dnu prednjestrane, nalazio se njihov potpiste posebne obavijesti. O tomekakve su bile i što su predstavljalefotografije iz 19. i s poèetka20. stoljeæa vjerojatno nijepotrebno tumaèiti – svi ih èuvajuu nekim starim albumima i kutijama.One što su ostale u kutijamai nisu završile u albumimaèesto su za to imale poseban razlog.Muškarci s odsluenja vojnogroka u Austro-Ugarskoj slalisu ih svojim zaruènicama i suprugamas vrlo intimnim tekstomna poleðini, a bake nisu lijepilefotografije da se ne bi odrekleteksta. Danas uglavnom nemaljudi koji su u atelijeru majstorafotografa ulazili u zadani, a kasnijei naruèeni pejza, da bi posvjedoèilisebe u vremenu i obièajimatog svog vremena. Ostali suzapisi prošlih vremena s više ilimanje nostalgije, sjeæanja kojablijede, pa i kad se stvarnost razlikovalaod uratka majstora, izblijedjelaje stvarnost. Ostali suportreti, skupne fotografije obitelji,djeca u mornarskim odoramaili nekim posebnima koje sumajke za tu prigodu pripremile.Od obièaja vremena, nadarenostifotografa i likova koji su zabilje-eni u atelijerima ostali su vizualnizapisi za koje se TomislavPavièiæ potrudio da ih za potrebešibenske izlobe ogranièi na izboriz dokumentarno-umjetnièkogdijela poznatih šibenskihobitelji i poznatih šibenskih fotografa.Iako je najveæi broj fotografijasnimljen u atelijerimafotografa Mattiazzi i Anelli,mnoge su i iz drugih hrvatskihgradova, ali i gradova tadašnjeMonarhije u koje su Šibenèaniputovali. Naalost, vrijeme je kategorijazbog èijeg æe karakterafundus tog dijela šibenskog i svihdrugih muzeja biti sve veæi.Monstruoznostii opasne vezePovodom predavanja BojaneKunst Opasne veze i tijelasuvremenih subjektiviteta, net klubmama, 21. lipnja 2002.,ZagrebDragan Grozdaniæovoreæi o specifiènomkontekstu promišljanja otijelu suvremenih subjektiviteta,ljubljanska predavaèica ifilozofkinja Bojana Kunst nazvatæe to poljem opasnih veza. Naime,rijeè je o vidljivosti onogašto stoji izmeðu, odnosno onogaizmiješanoga koje povezuje i kojeje kroz povijest uvijek bilo inskribiranoupravo u toposu monstruoznog.Povezivanje je na neki naèinono potlaèeno u zapadnoj kulturi,posebice u ovom sluèaju prirodnonemoguæa “opasna povezivanja”èovjeka i ivotinje, prirodnogi umjetnog, muškog ienskog, gospodara i roba, organskogi anorganskog. Tijelasuvremenog performansa koja sukao eksplicitno autorska prisutnau umjetnosti imaju vrlo vanuulogu u postmodernistièkomrazdoru subjekta umjetnièkogdjela. Prije svega radi se o tijelimaotvora i tekuæina, spolnim tijelima,propusnim tijelima, svakodnevnimi komodificiranim teekstatiènim hibridnim tijelimakod umjetnika kao što su GinaPane, Carolee Schnemann, ChrisBurden, Rebeca Horn i drugi. Utijelima opasnih veza kao suvremenevidljivosti tijela izlae sepostmodernistièki krvavo, spolno,društveno konstruirano relacionotijelo koje je ispred svakeobjektivizacije. Teoretièari performansaovdje prije svega progovarajus pomoæu poststrukturalistièkei feministièke filozofijei tu se, kako kae amerièka feministièkaperformerica CaroleeSchnemann, pojavljuju svi rascjepizapadne kulture. Tijelo performansatako se konstruira kaoproces, ukazuje nam na nunosti problematiènost intervencijeDrugoga u tijelu. Kako kae BojanaKunst, upravo se u poljuopasnih veza plete sr inherentnepolitièke i etièke problematikesuvremenog performansa kojaje tako privlaèna i daje pravuprezentnost tijela kao glumca.Svatko tko imalo poznaje modernupovijest tijela moe primijetitida je polje izmeðu rezerviranoza neke posebne kreature kojese generalno mogu oznaèitikao monstrumi. Tijelo suvremenogperformansa paradoksalno jenaš suvremeni monstrum. Monstracijase iskazuje kao naèin samogpostojanja tijela, ona je nunataktika pozicije suvremenesubjektivnosti koja se plete razlièitimnemoguæim i opasnim vezama.Dobar primjer monstracijekojom nam se otkriva suvremenotijelo stara je diskusija o anatomskimprimjercima. Rijeè je orazlièitim pristupima glede opisai klasifikacije hermafrodita. Medicinskianatom na prijelazu iz16. u 17. stoljeæe Realdo Colombooboava ih i èudi se njihovojizvornosti i kompleksnosti zbogtoga što su ena i muškarac kombiniraniu samo jednom tijelu.Suprotno njemu, Jean Riolanprema njima osjeæa otpor, zabranjujeih kao objekt istraivanja,opisuje ih kao deformirana tijelate prema njemu prohodnost izmeðuspolova uopæe nije moguæa.Upravo zato ta karakteristikakoja hermafrodita èini objektomoboavanja i fascinacije, prisutnostopasne veze, nekoliko stoljeæakasnije se pokazuje kaoskandalozna.Igra s nemoguæim i opasnimpovezivanjima tako se u tijelima,glumcima performansa odvija navišim razinama i vrlo je kompleksna.Misao i ja-subjekt višenisu stabilni, granica više nije ko-a ni rub svijeta. Koa vara, u ivotuimamo samo neèiju stranukou, kazat æe filozofkinja Kunst.Na kraju, nikada još nismo bilitako blizu ostvarenju fantazmamonstracije kao s modernim razvojemtehnologije i znanosti. Tijelokao autor tako nam neprestanopokazuje i naše najnevidljivije,ali neprestano prisutneopasne veze. Zapravo, moda jenajbolji zakljuèak onaj iz Derridinihmisli: “Buduænost koja nebi bila èudovišna, uopæe ne bi bilabuduænost, bila bi sutrašnjicakoja je veæ predviðena, izraèunatai programirana. Sve iskustvo jeotvoreno buduænosti i spremno,odnosno sprema se doèekatimonstruozno koje prispijeva.”

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 5Karlo Nikoliærije puno godina RajkoDujmiæ pjevao je o Milenikojoj nije znao prezime.Milena o kojoj pišem mojaje generacija. Preziva seMarkoviæ i uspješna je mladadramska spisateljica èiji prvijenacPaviljoni: kuda idem, odakledolazim i šta ima za veèeruigra na pozornici beogradskogteatra Bojan Stupica. Ima i sinaOgnjena. To je sve od biografskihpodataka koje æete pronaæina omotu zbirke. Puno višeo autorici saznat æete (ili æetebar misliti tako) èitajuæi njezinepjesme. One æe se baš kao ipjesme Tatjane Gromaèe zasigurnosvidjeti i facama koje naspomen poezije odmahuju rukom,okreæu oèima ili tek nezainteresiranozijevnu. ZbirkuMilena, generacijoMilena Markoviæ, Pas koji je pojosunce, LOM, Beograd 2001.èini trideset i osam pjesama –krokija ivljenja u kaotiènombalkanskom gradu smradu. Postrukturi su to zapravo maleprièe, neke èak formirane pouzoru na narodnu epiku (Padni,padni), pisane tvrdim slengomi bez friziranja stvarnosti.Ima tu i socijalnog bunta (Uime svih nas), no najdojmljivijesu pjesme o ljubavima (Hodaškao kralj, ilimišicu, Anðeo sadlakavim poprsje ). Rijeè je opoeziji koja ide do kosti i teškoje podrediva stilskom ukalupljivanju.U Mileninim æete stihovimavjerojatno pronaæi utjecajePreverta, Ginsberga, Villona,Slamniga, Šantiæa, Antiæai tko zna koga sve još, no njihovaautentiènost ostat æe netaknuta.Pas koji je pojo sunce odišeiskustvom èesto gorke mladostiu proteklom desetljeæu, apjesnikinja je sposobna na originalani jednostavan naèin izrazitii najkompleksnije emocijete, bez obzira na povremenimanirizam, zadrati uvjerljivost.Svojim se èitateljima onaponekad obraæa drsko i izazivaèki,a ponekad kao starimznancima nakon cjelonoænogtulumarenja. Povjerljivo i bezmuljanja. Zato su to pjesme oljepoti, prekrasne u svojoj runoæi,pjesme otpora, prkosa inestalnosti èijoj ivotnosti neæetemoæi odoljeti. Svatko tkoje ikad volio, bio gladan, umoranili ljut na ivot – pronaæi æedio sebe u njima. Naravno,pjesme Milene Markoviæ neæese ipak svidjeti svima. Ponajprijene pametnim i knjiškimljudima koji misle da u knjievnostinema mjesta za rijeèi poput:jebanje, drkanje, pušenje.Takvi vrlo vjerojatno neæe primijetitida Markoviæeva na najboljinaèin pokazuje kako i najbrutalnijepsovke upotrijebljenena pravom mjestu i s pravimrazlogom mogu postati poezija.Ukratko, Milena Markoviæpostie ono o èemu u jednojsvojoj pjesmi piše hrvatski teroristBoris Maruna. U njezinimstihovima doista ima više èovjekano što stane u rijeèi.Jezik koji koristi Markoviæevaneke æe ovdašnje èitateljepodsjetiti na obljubljene filmovepoput Mi nismo anðeli,Rane ili Munje, no za one kojisu osamdesetih otkrivali obiènoludilo Charlesa Bukowskogprva æe asocijacija vjerojatnobiti Henry Chinaski. Stoga jezanimljivo napomenuti da jeupravo urednik edicije LOMFlavio Rigonat, zasluan zaprijevode veæine djela CharlesaBukowskog do devedesetih. Oliterarnim preferencijama togbivšeg odvjetnika najrjeèitijegovori i izbor dosad objavljenihknjiga u njegovoj ediciji.Tu su, uz ostalo, SalingerovLovac u itu, Pesme CharlesaBukowskog, roman Put za LosAngeles Johna Fantea, CélineovoPutovanje nakraj noæi tezbirka pjesama pokojnog frontmanaEkatarine Velike MilanaMladenoviæa Deèak iz vode.Ne treba zaboraviti ni da je upravogospodin Rigonat objavioprvu knjigu danas cijenjenogniškog rock&rollera ZoranaÆiriæa.Mileninu zbirku (kao ni ostalaLOM-ova izdanja) još, na-alost, ne moete nabaviti u hrvatskimknjiarama. Ako je eliteproèitati ili posjedovatimorat æete potegnuti prekoDrine. Imate li sreæe moda æevam je, kao primjerice gorepotpisanomrecenzentu, poklonitineka draga osoba. To je, uostalom,najbolji naèin za susret saPsom koji je pojo sunce.Citiranje jezikaZvonko Kovaè, Vrnul se buom, Zrinski,Èakovec, 2001Boris Beckum se vubil s tim pesmami: hrvackistandardni, kajkavski, slovenski,nemaèki; vesti s radija, stara hrvackaknievnost, biblijski Exodus; politika,ljubav, jebaèina, nostalgija, rat; elegije, lamentacijei duplo rimovani dvanajsterac;Krlea, Pupaèiæ i Blaeni èas i hip – se je tozdruzgano, spetljano, zvuzlano, bez krajai konca. Zvonko Kovaè retko piše i dugoveè ni izdaval, i tak su mu sad dve knigezišle, èetrta i peta, z dost starimi pesmi:Vrnul se buom i Goetingenske elegije. Ta jedruga spametnejša i bolša od prve, i o njojbuju drugi pisali kaj o tom veè znaju ipoeziju i inaèe preštimavaju.Bu se zgubil smisel svetaAl ima vam nekog vraga i v Vrnul sebuom kaj je pred dva tedna predstavilgospon profesor Skok v Kajkavskomspravišèu. Skok je imal kaj reèi i o postmoderni,i kak su kajkavci prvi hitili vunvelke teme i sisteme pak se obrnuli tradicijii citiranju, al se najprvo zapiknul zapetrarkizem: da Kovaè zmišla “kako bimogla izgledati petrarkistièka kajkavskapoezija”. I fakat, kak da je Luko Paljetakprogovoril meðimorski: nemrete znat(to jest morete, al morate paziti) gdiprestaje Kovaè, a di poèinje Luciè il Dr-iè. Naš poeta doctus, a Kovaè je pravidoktor, napisal je i èetri knige o knievnosti,piše i paralelslalom: na istoj je straniista pesma (no, ne baš ista) na kajkavskomi na hrvackom standardu.“Štokavski mi je blii. Kajkavski nijejezik na kojem mislim i djelujem, veækonstrukt. Uvijek se muèim s tim izrazom,nisam spontan,” rekel je pesnik vSpravišèu. A zakej se doktor muèi?“Kajkavski mi donosi osjeæaj doma.” Alnije sam to, Kovaè oèe delati na svomkajkavskom kaj mu on daje drukèi identitet,utemelen na diverzitetu: “Hrvatipreko jednog jezika ne mogu postiæiidentitet, a ne mogu se niti vratiti u dijalektkao sigurnu luku.” A niti bi šteli:oni diftong u bum Kovaèu je konjunktiv,ublaavanje neminovnega povratka i ironiziranjezavièajnog pesništva. Vrnul seboum treba dakle èitati da se baš i ne buvrnul. Ruku na srce, Kovaè piše više (ibolje) na standardu. Duh èovjeka koji jeza vrijeme rata bio lektor u Goetingenuplovi u prošlost slušajuæi vijesti (kakosamo vrijeða uho njemaèki stih s HrvojemHitrecom kao ministrom informiranja),razgovarajuæi s izbjeglicama i drveæem,èitajuæi u Bibliji o osvajanju Obeæanezemlje i pišuæi pjesme. Dobranoæ morenije stih koji bi baš svatko mogao napisati,iako su tada mnogi bili i tuni ipacifisti, a i slutili da æe se mnogo krivorasplesti.Al doktor nemre ni u Elegijam bez kajkavskog:saki èas, sad tu, sad tam, horvackareè. Zakej? “Kajkavski je u meni kaonesvjesno stanje, puno preistinite slutnje,”veli pesnik o svom prvom i nenavèenomjeziku, slutnje kakšni su stihi Bu sezgasil lampaš svieta,/kakti vumiruèi bogec,brez hie./Zlejala se bu luè zgoreta, z lojomotim,/smerti blie. Bu se zgubil smiselsvieta.Vrnite mi ceckeTak isto nemrem zaboravit ni antologijskoKovaèevo Bum se vubil (morete siizbrati: z hrðavom icom, z kotaèom, zceckami, z reèimi – sam su cecke zginuleiz originalne verzije, al svedoki su još ivi).Kovaè se i malo sramil kaj ni dost delalna svom kajkavskom i kaj mu jeziknavek sklizne nie il na stran – bez veze,ja bi dodal, pa on je pesnik kaj citira jezik,a to ni kaj god. Al to mu je tak – Slavièekga je kak mlada pesnika jemput predstavilreèima: “On još nije izašao iz borbe srijeèima”. V Kajkavskom spravišèu Kovaèje mogel reèi sam jeno: “Još nisamizašao.”Bum se vubil. Ili buom.Oliver Sertiæakon prvih masovnih prosvjeda protiv Svjetsketrgovinske organizacije u Seattleu, osnovanaje mrea nezavisnih medijskih centara,Indy-media, kako bi pruila neposredne informacijeaktivist(ic)a o dogaðanjima na terenu. Buduæi da jeveæina medija izrazito fokusirana na senzacionalizam,a ujedno i komercijalnu isplativost, javna slikao najveæem masovnom pokretu u zadnjih 30 godinabitno je distorzirana. Stoga je posebno vano što jeova decentralizirana baza informacija redovito osvjeavana,i na web stranici www.indymedia.orgmoguæe je pronaæi linkove na sve lokalne i regionalneredakcije Indy-media centara, od Washingtonado Indije.Mali medijski bratUsporedo s web servisom, pokrenuta je i video inaèicakratkih aktivistièkih dokumentaraca, nazvana IndymediaNewsreal, èiji cijeli proces, od snimanja dodistribucije, obavljaju sami aktivisti, a uz javno prikazivanjedokumentarac se mjeseèno emitira i na Freespeech TV (www.freespeech.org ) iz Colorada. Buduæida su dosadašnje prikazane teme bile mahom amerièke,upravo je ta televizija zajedno sa èlanovima oxfordskogaktivistièkog video centra Undercurrents(www.undercurrents.org ) pokrenula ideju za pokretanjeeuropskog newsreala. Preliminarni sastanak ouspostavljanju europske mree dogodio se prošli mjesecu Islipu, nedaleko od Oxforda, koji je osim pobrojnim sveuèilištima poznat i kao meka video aktivizma.Nezavisni producenti i snimatelji iz Njemaèke,Amerike, Engleske i Hrvatske tri su dana vilenili, preturaliideje i konaèno izbacili konkretne zakljuèke.Rezultat je više nego oèit. Za samo tri tjedna sloenaje polusatna pilot emisija, koja izmeðu ostalog sadrii prilog Green action produkcije o samostalnoj akcijibiciklistièke sekcije Zelene akcije i razbijanja i modifikacijerinzola pokraj Rijeèke banke u Vukovarskoj uliciu Zagrebu. Osim spomenute novoosnovane videoAko ne moeš na televiziju, napravi svojuprodukcije zelenih, hrvatski tim sastavljen je od ljudiiz aktivistièkog video centra Fade in, produkcije Štogledaš?, te producenata Revije amaterskog filma. Oniæe mjeseèno sudjelovati s pet minuta priloga, koliko jedogovoreni maksimum, a potrudit æe se organizirati išto veæi broj javnih prikazivanja te nezavisnu distribuciju.Opseg tema je neogranièen, od teorije, prekograðanske neposlušnosti, do direktnih akcija.Namjera je newsreala informirati što veæi brojljudi o stvarima koje se dogaðaju, a koje trome kamerenacionalnih televizija ili ne stignu snimiti, iliih, što je èešæe sluèaj, urednici ne ele niti prikazati.Montirana polusatna emisija neæe biti kompilacija sirovonabacanih priloga veæ upravo dinamièni medij,imat æe titl na hrvatskom i bit æe široko distribuiranaza cijenu pokrivanja troškova. Aktivisti(ce) æe samostalnoorganizirati javno prikazivanje u svojoj regijite samostalnu distribuciju na VHS kasetama i punopraktiènijem video CD-u. U pripremi je veæ drugopilot izdanje, a nakon ljetnog test razdoblja u cijeluprièu ukljuèit æe se i video aktivisti iz Španjolske, Irskei Nizozemske.Osim aktivnog sudjelovanja u stvaranju videa,namjera je hrvatskih video aktivist(ica) izraðivati iperiodièni domaæi video fanzin, koji æe nešto duimprilozima notirati vana aktivistièka dogaðanja u regiji.“Osim pukog informiranja koje je samo po sebinovo i drukèije od onog koje filtriraju kroz mainstreammedije, namjera nam je osvijestiti ljude o pojedinimpitanjima i potaknuti ih na konkretne akcije.Osim toga, elimo pokazati da kamera moe biti vrlomoæno oruje, te uvjeriti ljude da snimaju stvari usvojoj lokalnoj zajednici. Prisutnost kamere ohrabrujeaktivist(ic)e u borbi za njihova prava, ali i odvraæanjihove protivnike od radikalnih ili nasilnih akcija.Nešto kao i mali brat takoðer gleda”, rekli su namaktivisti.eli li netko prikazivati Euronewsreal u svojem gradu,moe se javiti na raf@jedinstvo.hr te izravno stupiti u kontakt s distributerima.

6 IV/84, 4. srpnja 2,,2.foto: Jonke Sham“ ruštvo hrvatskih knjievnika nikadnije bilo, niti æe ubuduæe bitiiskljuèivo strukovna udruga, negoæe uvijek biti i politièno”, kazao je HrvojeHitrec na nedavnoj Izbornoj skupštini, nakojoj je svoj drugi trogodišnji mandatpotvrdio predsjednik Slavko Mihaliæ. Ali,avaj, Hitrec je svojom izjavom DHK zapravonad-kvalificirao, pridajuæi mu kvalitetekoje naše Društvo – za razliku od, recimo,Havelova literarnoga kruoka u Èehoslovaèkojsedamdesetih, koje je iznjedrilodisidentsku Povelju 77 – nikad nijeimalo. DHK je vrlo rijetko bilo politièno,samo ako se sjetimo nekih socijalno riskantnihistupa Miroslava Krlee, VladeGotovca ili Igora Mandiæa, dok je u baziuglavnom prevladavao oportunistièki štimung,parapolitièko, politikantsko šuškanje.Najprije da kaemo rijeè-dvije o stalnoproduciranoj fami da se DHK bavi ilida se bavio sindikalnim pitanjima. Knji-evnici u prostorije DHK uglavnom nikadnisu stupali da bi riješili neka od svojihstrukovnih pitanja, niti da bi poboljšalisvoj standard. Malo je koga na Jelaèiæ placuistinski zanimala sindikalna problematika,ili iskrena borba za poveæanje autorskihhonorara. Uostalom, sve su se te statusnestvari rješavale drugim kanalima ukojima su se jednako “koprcali” svi društveniradnici. To su uvijek bile drugorazredne,alibi-teme, koje bi se tek s vremenana vrijeme ritualno izbacile u prvi plan kakobi se javnost, a još više vladajuæa politièkaelita, uvjerile kako knjievnici, eto,brinu iskljuèivo cehovske brige i nikomeništa ne spremaju iza leða.Tihi obrtNo, ni pol problema zbog izostankasindikalno-statutarne problematike, da jefoto: Jonke ShamNa metiVampir uvijek zvonidva putaDruštvo hrvatskih knjievnika nikad nije uspjelo izroditi bilo kakavdisidentski diskurs, iz tih se prostorija nikad u javnost nije prelila parexellence politièka kritika reimaAndrea DragojeviæOvdašnje filoustaško minoriziranje i negiranjepartizanske borbe proizlazi iz èinjenice što su Hrvatiu njoj sudjelovali zajedno s hrvatskim Srbima, èime seeli negirati ideja nadnacionalne, univerzalnesolidarnostiona bila zamijenjena proizvodnjom civilnog,graðanskog sadraja, kakav je nastajaou Budimpešti, Varšavi i Pragu desetkegodina prije baršunastih revolucija. Nabroj 7 na Trgu Republike, kasnije bana Jelaèiæa,dolazilo se po dozu kuloarskogopanjkavanja reima, po traèanje politièarai kolega, tamo se politiziralo «na sitno»,uvijek s «figom u depu», pio gemišt i razgovaraloo Abesiniji, kritiziralo s uvijekspremnom rezervnom varijantom. UDHK su se odraðivali i neki drugi, nespisateljskiposlovi, kao što je kopanje po tuðimaktovkama. I da se barem iz toga izrodilaneka literatura! Jer, da ne ispadnekako moralizatorski prigovaramo špijunskomeposlu, spomenimo sluèaj Johna LeCarrea, dugogodišnjeg zaposlenika MI-5koji je, meðutim, bio i prvorazredni autor.Doušnici iz naše prièe uglavnom su ostalipuki uhodari, dok pravim spisateljima nikadpostali nisu. Taj tihi obrt iz knjievnièkogarestorana nikad se, na alost,zbog šapata nije èuo na oblinjoj agori,DHK nikad nije uspjelo izroditi bilo kakavdisidentski diskurs, iz tih se prostorijanikad u javnost nije prelila par exellencepolitièka kritika reima. Dakle, knjievnièkaje udruga u posljednjih šezdesetakgodina emanirala samo jedno – jaka nagnuæaprema ordinarnom politièkom traèui oportunizmu.Nizdlako djelovanjeOsim toga, DHK je prema svakom re-imu bio vrlo adaptabilan, tek iznimnoštiteæi svoje èlanove. Tako je, primjerice,ubrzo po ujahivanju Paveliæeve falange uZagreb, vrlo Društvo odšutjelo kerestineèkorobijanje i, kasnije, strijeljanje Cesarcai drugova. Èetiri godine kasnije partizanskiknjievnici na èelu s Joom Horvatomèine lustraciju na naèin idejnogglajhšaltovanja i cementiranja Društva zasljedeæih nekoliko desetljeæa. Pa ni imenakolega upisana u Bijelu knjigu DHK nijeuzeo u zaštitu. I novog politièkog lidera skraja osamdesetih doèekali su raširenihruku i pod svojim mu balkonom uskoropostavili bana Jelaèiæa. Istina, tada je u koketiranjus Tuðmanovim nacionalistimapostojala odreðena, premda ne prevelikakolièina rizika, kao i doza slatke osvete pisaca-Hrvatazbog, navodno, nametnutepolitièke šutnje. No nadnica za taj minimalnistrah bila je velika. Oportunizam jenapokon naplaæen. Oportunizam, a ne disidentstvo,nota bene. Tihi obrt i restoranskiamor sad se prelio na ulicu i, glesluèajnosti, tamo se stopio sa argonomgomile u politièki monizam, u jedno tijelo,jedan duh, jednu ideju. Tako je nastalaliterarna sekcija jedne politièke stranke,koja se ubrzo i doslovno transformirala umilitarnu formaciju. Izmeðu unisone šutnjei unisonog deranja teško je bilo pronaæiišta nalik misli. No, onda se dogaða 3.sijeèanj i Društvo se, prvi put u zadnjihšezdesetak godina, politièki joguni, odbijaigru kuloarskog namigivanja i kompromi-foto: Jonke Sham

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 7serstva s novom vlašæu. Moglo bi se reæi daDHK prvi put dolazi u situaciju djelovati sopozicijskih poloaja, zamijeniti nizdlakodjelovanje otvorenim sukobom s postojeæimreimom. I eto ti ga vrae, imaju formu,ali ne i demokratski sadraj, jer se pokazujukao opozicija koja djeluje s anticivilizacijskihpozicija.Koktel “Bloody pisci”Na takvu nas ocjenu navodi Mihaliæevaizjava povodom rasprave o spomen-ploèi simenima ubijenih pisaca antifašista, skinutojsa zida DHK u vrijeme Fabrijeva predsjednikovanja,umjesto koje je stavljenajedna neutralna, gdje su pod Preradoviæevimstihom izmiksani svi, i to bezimeni,poginuli pisci. “Na ploèi koja je skinuta1994. iz prostorija Društva bila su imenasamo pisaca partizana, a osim njih su stradalii drugi pisci, u nekim drugim okolnostima,a ima i onih koji su stradali a da nisubili ništa krivi. Nama je dunost, ljudska ihumana, da zapišemo sva imena. U tomsmo se segmentu dogovorili da napišemojedan stih u poèast svim rtvama. Još neznamo koji su pisci pisali, moda i dobro,moda i slabije, a bili su èlanovi Društva.Društvo nije jednopartijsko usmjerenje,nego Društvo svih koji su kreirali literaturui koji su zavrijedili da im odamo poèastna toj ploèi. Zakljuèili smo da je bolje zasada, dok ne znamo sva imena, ostavitiploèu na kojoj odajemo poèast svim rtvama”,izjavio je Mihaliæ na poèetku svogdrugog mandata. Ta izjava odaje namjernozamagljivanje biti antifašizma kao civilizacijskepopudbine, njegovo svoðenje nastranaèki, preciznije komunistièki, prirepak.Mihaliæev istup samo je jedna karika unizu onih koje antifašistièku borbu u Hrvatskojsvode na minorni pokret otporakakav je postojao u veæini zemalja zapadneEurope. Namjerno se zanemaruje èinjenicada je hrvatski antifašistièki pokret bionajjaèa i ljudstvom najbrojnija poluga europskeantihitlerovske koalicije u okupiranimzemljama. Èak štoviše, moderna seeuropska demokracija temelji upravo naantifašistièkoj alijansi koja natkriljuje cijeliraspon od politièkih stranaka ljevice,preko liberala, do demokršæana. Jer, antifašizamje nadstranaèki pojam, politièkanad-kategorija. Ovdašnje filoustaško minoriziranjei negiranje partizanske borbeproizlazi i iz èinjenice što su Hrvati u njojsudjelovali zajedno s hrvatskim Srbima, èimese eli negirati ideja nadnacionalne,univerzalne solidarnosti.Iš, iš…Iz svega proizlazi da se Mihaliæ pojavljujekao banalni nastavljaè luburiæ-bušiætuðmanovskepomirbene ideje, nakaradnogmikstotuma kojeg je predsjednikDHK – nakon što su Sibilu Petlevski poslaliu Makedoniju, a Velimira Viskoviæa uSrbiju – osnaio kazavši: “Svi ste vi moji”.U skidanje ploèe iz DHK te 1994. godineuloeno je puno volje i energije. Odranesu dvije sjednice Upravnog odbora samona tu temu, raspravljalo se o tome i jednoglasnose donijela odluka o tom još jednomkultur-vandalizmu, da bi na kraju SašiMeršinjaku i još nekima bilo naloenoda ploèu odnesu u Zavod za knjievnost iteatrologiju HAZU. Danas se pak ponovnoulae poprilièan trud da se samoodcjepljenjeod civilizacijskih tekovina obrazloii javnosti uèini prihvatljivom. Tošto su se dehakaovci toliko bavili jednimjedinim znakom, signumom antifašizma, inaèinima kako ga se otarasiti, govori zapravosve o tom društvu, govori o pravommeritumu stvari.Neven Jovanoviæa zidu ustanove u kojoj radim, zagrebaèkogFilozofskog fakulteta,stoji grafit: Dom mentalnih eskapista.Moram reæi da na Fakultetu prihvaæamoizazov koji grafit dobacuje; prvo,nismo ga prebrisali (neki drugi fakultetiekipe za pjeskarenje dre u stalnoj pripravnosti);drugo, zakljuèili smo da elimobrucoše s boljom opæom kulturom i opæominformiranošæu – dakle, upravo one kojisu svjesniji svijeta oko sebe. Dosljedno anti-eskapistièkomsmjeru i borbi za boljistudentski kadar, Filozofski æe fakultetsada u srpnju primati kandidate prema rezultatimakoje pokau na testovima izopæe kulture i informiranosti (uz testoveneverbalne inteligencije i hrvatskog jezika);testovi æe biti jedinstveni za svih pedesetakstudijskih smjerova.Opæa kultura?Ova me odluka malo zbunila. Nikadnisam, naime, zamišljao opæu kulturu kaomjerljivu ljudsku kvalitetu, nešto što sekvantificira i boduje. Nije li opæa kultura,baš zato što je opæa, “prazan”, elastièantermin, koji èim ga pokušamo definiratiprotejski izmièe, ili pak otvara pitanja oonome tko definira? Pitanja poput: opæakultura, gdje? – jer, njemaèka je opæa kulturaoèito drukèija od hrvatske, o korejskojili senegalskoj da i ne govorimo; ili:opæa kultura, èija? – adolescenta iz minjaili Visokog, ili akad. prof. dr. proèelnikaKatedre za kritièku teoriju Odsjekaza pterodaktiljenje, autora niza znanstvenihradova u referiranim publikacijama?Na relativnost pojma, uostalom, upozoravai Opæa enciklopedija JLZ (pod natuknicom“kultura”; natuknice “opæakultura” nema): “ni ‘kulturni fond’ zajednicenije posve ravnomjerno rasporeðen.Pojedinci, slojevi i klase obièno su korisnicii stvaraoci samo pojedinih aspekatanjihovog kulturnog okruja. No, svaki odtih aspekata proet je kulturnim obrascem,relativno homogenom funkcionalnomcjelinom koja dinamièki proimasvaki pojedinaèni element kulture.” Takose moja znanstvenièka persona, koju jeodgajao upravo ovaj Fakultet, pita: kakoje Filozofski fakultet definirao opæu kulturu?Ako je, naime, Fakultet uspio definiratiopæi kulturni obrazac Hrvatske s prijelaza20. u 21. stoljeæe, radi se o izuzetnoznaèajnom znanstvenom doprinosu, vrijednomda se i samostalno objavi. No,ako Fakultet taj obrazac jest definirao,zaista i valjano – to u krajnjoj liniji znaèida neæemo pribaviti “bolje” brucoše, nego“bolje integrirane u hrvatsku kulturu sprijelaza...” itd. Zloèesta bi reductio adabsurdum morala konstatirati: Fakultetne eli bolje studente, nego hrvatskije,vremenitije – pa i prosjeènije (s obziromna to da se talentirani ljudi èesto lošije uklapajuu svoje sredine).Primim te za kulturuNikad nisam, naime, zamišljaoopæu kulturu kao mjerljivu ljudskukvalitetu, nešto što se kvantificira iboduje. Nije li opæa kultura, bašzato što je opæa, “prazan”,elastièan terminKriterij, koliko god gamoralo biti, uvijek jeproizvoljan èin moæi: onikoji imaju moæ krojesudbinu onim drugimaPrijemni ispit kao igra moæiZloèestoæu èekaju dva protuargumenta.Prvo: opæa kultura i opæa informiranosttek su dva od èetiri tipa testa; tu su još ispomenuta neverbalna inteligencija, ipoznavanje hrvatskog jezika; tko eventualnobude hendikepiran na prva dvapodruèja, moe to nadoknaditi briljirajuæina ostalima. Drugo: pa, èovjeèe, nekogkriterija za prijemni mora biti! Prvi argumentprihvaæam. Prihvaæam i drugi, uznapomenu da znamo vremena i mjestakoja “neki kriterij” nalaze u jednom parukromosoma (xy, a ne xx), u platenoj moæi(poèinjete štedjeti za obrazovanje svogdjeteta èim ga rodite), u vjerskoj pripadnosti...Odnosno: kriterij, koliko god gamoralo biti, uvijek je proizvoljan èin moæi:oni koji imaju moæ kroje sudbinuonim drugima. Odgovorni se moænicimoraju, onda, zapitati: da li nam kriterijkoji smo odabrali zaista najbolje odgovara?Prosto pravilo brojnoOvo ne pišem samo zato što su meobuzeli “naš kritizerski mentalitet,” “naša”sklonost da svaku promjenu doèekamona no i da uvijek bolje znamo odonoga tko radi. Pišem ovo zato što mebrine stav impliciran potezom mog Fakulteta.Kad uzima “opæu kulturu” zapredmet brojèane izmjere, Filozofski sefakultet priklanja tehnicistièkom, pozitivistièkom,njutnovskom viðenju svijeta.Kako kae Richard Lanham, za takvo viðenjesvijet je neupitno “vani”, mi smoneupitno “unutra”, a odnos izmeðu togdvoga je neutralna izmjena informacije,nipošto vatrometan obiteljski skup. Filozofskifakultet, prislanjajuæi metar uzkulturnu popudbinu svojih buduæih polaznika,shvaæajuæi kulturu (zapravo: kulturniideal, jer opæu kulturu imaju “kulturni”ljudi) kao statiènu, a ne dinamiènukategoriju, namjerno je fiksirajuæi, indirektnonijeèe post-njutnovske spoznaje iteorije, kako svojih struka, tako i tzv. egzaktnihznanosti (prema kojima su “humanistièkei društvene”, bojim se, “mekane”i “za curice”). Deèki, te vaše prièe okulturalnom relativizmu, o beskonaènomodlaganju i plutanju znaèenja, o principimaznanstvenih revolucija, o promatraèukoji samim promatranjem oblikuje objektpromatranja, o proturjeènim i polifonimgibanjima unutar neèega što smatramocjelinom, o diskurzima kod kojih jesamo autoritativan stav nedvojbeno istiniti ustanovljiv... sve je to fino i zgodno iin, ali èujte, deèki, nama ipak treba nekajopipljivo, ne? Nekaj, onak, konkretno iza ozbiljno. A to konkretno, to objektivno,to “vani”, na èemu poèiva svijet kojinešto ozbiljno radi, to moe biti samobroj. Pozdrav Pitagori i Platonu.Kad procvate tisuæu cvjetovaMoguæe je da, usprkos mojim skeptiènimi kritizerskim zabadanjima, ova strategijapotpuno uspije. Moguæe je da sljedeæageneracija studenata Filozofskog fakultetabude “bolji materijal” od dosadašnjih.Meðutim, u tom me sluèaju spopadadrugi strah. Kad dobijemo te bolje, inteligentnije,informiranije, talentiranije, kultiviranijestudente – što æemo im ponuditi?Što ako tim mladim ljudima na našimex cathedra predavanjima, na našim rutinskimvjebama, nad našom zastarjelom literaturom,bude dosadno? Ako tim vrlimnovim studentima budemo izgledali kaojoš veæi mentalni eskapisti? U stvari, jakoFakultet ne eli boljestudente, negohrvatskije, vremenitije –pa i prosjeènije(s obzirom na to da setalentirani ljudi èestološije uklapaju u svojesredine).bi mi stalo da nova strategija uspije. To bidovelo cijeli Fakultet u priliku da preispitasvaku èesticu svoga biæa – od rasporedaklupa u uèionicama do planova i programastudijskih grupa, od satova primanjauvaenog profesora do prvog predavanjaznanstvenog novaka, od suradnje meðuodsjecima do dijaloga sa studentima.Autora ove kritike u srpnju æete naæikako, poput sveg nastavnog osoblja Filozofskogfakulteta, na prijemnima nadgledaljude dok rješavaju test opæe kulture.Što sam uèinio da stvari ne budu takvekakve jesu? Ništa. Osim ovog teksta.www.zarez.hr

8 IV/84, 4. srpnja 2,,2.P o n o s i p r e d r a s u d eO iskoraku u izloenost ilio iskoraku u vidljivostIva Plešee diraj me, neæu ni ja tebe.Tako bi nekako mogla glasitireèenica koja bi predstavljalaizraz najvišeg stupnjatolerancije koji se moe vjebatiu odnosima s pretpostavljenodrukèijima. Neka ive i neka pustemene da ivim ili, u drugoj varijanti,s modificiranim znaèenjem,tuðe neæemo, svoje ne damo.Oni koji otvoreno pokazujuneprijateljstvo prema homoseksualnimosobama – jer o takvimje drukèijima ovdje rijeè – ne ulazeu prièu o takvoj vrsti navodnetolerancije, pa tako ni u ovaj tekst.Oni radosno pokazuju mr-nju, rijeèima ili djelima, ne skrivajuniti gnušanje niti namjere dana ovakav ili onakav naèin uništeuzrok toga gnušanja. U tramvajusa Èrnomerca prema Trgu, u èetvrtakposlijepodne, dva dana prijegej povorke, jedna ena, vièuæiiz sveg glasa, “razgovara” s drugom:naši æe deèki ubiti pedere!Istoga dana, samo naveèer i usuprotnom smjeru, u tramvaju sevozi grupica mladih muškaraca iena. Jedan od njih pita: Hoæemoli na gej paradu? Hrabrim mi senajprije èini glasno postavljanjetakva pitanja u prepunom tramvaju,ali glas brzo, još glasnijedodaje: gaðat æemo ih kamenjem.Suprotno tome, tolerantni velikodušnodopuštaju postojanjehomoseksualnih osoba. Samo neu svome dvorištu. Ili – na još višemstupnju tolerancije – moguih pripustiti u svoj krug, samo smalom, èini im se gotovo neznatnommolbom: ne bi li semogli pretvarati kako zapravo nipo èemu nisu razlièiti, ne bi limogli šutjeti o svojim seksualnimpreferencijama, ili, ne daj Boe,problemima s kojima se susreæu.Ta bi ih spominjanja mogla uznemiriti,a èemu raditi problemekada ih zapravo ne bi trebalo biti:razdvojimo li privatno i javnoneprobojnom barikadom, i gurnemohomoseksualnost dalekood javnosti – a onda još po moguænostii privatnost podijelimona onu “širu” koja ukljuèuje idruge ljude, prijatelje i kolege,roditelje i roðake, i onu “uu”koja ukljuèuje èetiri zida sobe, pahomoseksualcima namijenimoupravo tu sobu – sve æe biti baškako treba…Subota, 29. lipnjaOvaj sam tekst poèela pisatinekoliko dana prije najavljenegej povorke u Zagrebu. eljelasam pokušati u glavi, a onda i napapiru sloiti prièu o netolerancijikojoj i sama mogu svjedoèiti:ne susreæem, naime, u svom svakodnevnomivotu ljude koji bibatinama, orujem, fizièkim nasiljem,barem ne javno, rješavalisukobe; susreæem se s podsmijehomi, u boljoj varijanti, s ravnodušnošæui parolom: ne diraj me,neæu ni ja tebe; pusti me da radimIskorak kontra predrasudaorganizaciji Iskoraka,grupe za promicanje razlièitihspolnih usmjerenja,i lezbijske grupe Kontra odranaje u Zagrebu, 29. lipnja, manifestacijapod nazivom GayPride 2002, prva takva u Hrvatskoj.Rijeè je o “povorci ponosalezbijki, gejeva, biseksualnih,transseksualnih i transrodnihosoba (LGBTT)” koja eli upozoritijavnost na kršenje ljudskihprava i diskriminaciju naosnovi spolnog usmjerenja, izmeðuostalog i u nekim odredbamazakonâ i Ustava. “Ovakvejavne manifestacije pridonosedruštvenom prihvaæanju, a osimšto javnost upozoravaju na diskriminaciju,izlaskom na uliceruši se cijeli niz mitova oLGBTT osobama. Za javnostoni prestaju biti opskurna grupa,a postaju susjedi, kolegice sposla, prijatelji i prijateljice, razlièitii posebni kao bilo tko drugi”,kae se u letku koji su pripremiliorganizatori povorke iskupa, te dodaje: “povorka je isvoj posao, ne prelazi nedopuštenegranice i sam(a) se bori za svojaprava kao da se prava mogu dijelitina moja i tvoja, kao da pravanisu ljudska i kao da susjedi kojiu svojoj blizini neæe crnca, pedera,sidaša i Ciganina… neæe nakraju pokucati i na tvoja vrata.Bilo bi nepravedno pritom optu-ivati druge za nešto u èemu i samasudjelujem. Šutnjom reagiratina mrnju, nepravdu, bahatost…poziv nama da izaðemo iz sjene,ali i poticaj drugima u društvuda se solidariziraju u borbi zapravo na razlièitost.”Na skupu koji se nakon povorkegradom – u kojoj je premaprocjenama medija sudjelovalodvije do tri stotine ljudi – odravaou parku Zrinjevac, govorilisu predstavnica Kontre SanjaJuras, predstavnici IskorakaDorino Manzin, Danijel Šurjan iDamir Hršak, ministar unutarnjihposlova Šime Luèin, predsjednikOdbora za graðanskaprava Zoran Pusiæ, šef misijeUN OHCHR-a u HrvatskojJuan Pablo Ordoñez, predsjednicaenske udruge B.a.B.e. SanjaSarnavka, predstavnik nizozemskogveleposlanstva, sociologinjaHelena Štimac-Radin,Furio Radin, predstavnikHHO-a Nenad Popoviæ, DragoPilsel, predsjednica Centra zamirovne studije Vesna Teršeliæ.U programu su sudjelovale iumjetnice Lidija Bajuk i DunjaKnebl.nije mi, naalost, strano. O tomesam eljela pisati, i to ne samozbog pretpostavke da æe takvavrsta netolerancije pratiti i prvugej povorku u Hrvatskoj.Dolazak na Zrinjevac nekolikominuta prije jedanaest sati,probijanje kroz uzbuðenu masuzagovornika prirodnosti (prirodnoje biti Hrvat, katolik, heteroseksualan,u braku, ponosan nadravnost i naciju, zdrav i zdravoagresivan prema neprirodnima),ulazak u eljeznom ogradom i tijelimapolicajaca i zaštitara ograðenprostor, pa zatim sve onošto je slijedilo te subote, 29. lipnja,malo je pomaknulo zamišljenuperspektivu ovoga teksta. Ispadada su u pravu oni koji kauda naše društvo tek treba doseæievropski stupanj ravnodušnosti ida bi tome – ipak se s time ne bihsloila – trebalo teiti. Petnaestakminuta iza jedanaest povorkaje krenula, sa svih strana okruenajakim snagama MUP-a, saZrinjevca kroz Prašku, prekotramvajskih traènica Trga i Ilice,preko Cvjetnog do Tesline, paopet do Zrinjevca. Mrnja i agresijagotovo su se opipati mogle ukordonu ljudi koji je pratio povorku:beskrajan, prodoran, homogenizviduk, pljuvaèke, udaracnogom u trenutku kada policajcinisu bili dovoljno zbijeni uzaštiti povorke, jaje, pepeljara iboca, Evo zore, evo dana, evo Jurei Bobana, i uzdignuta desnica,vrišteæi Sieg Heil i Pièku æu tirazbit pederu kad te vidim (upu-foto: Jonke Sham

10 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Nila Kuzmaniæ Sveterugo izdanje knjige Srpskastrana rata, zbornika radovadvadesetipetero srpskihintelektualaca i javnih osoba, spodnaslovom Trauma i katarza uistorijskom pamæenju (izvedenimiz priloga Trauma bez katarzeDrinke Gojkoviæ) – predstavljajuovaj mjesec po tribinama uHrvatskoj troje autora: NebojšaPopov, Olivera Milosavljeviæ iLatinka Peroviæ. Smatrajuæi da jedijalog nenadomjestiv, u Splitusu o knjizi raspravljali Srðan Vrcan,Mira Ljubiæ-Lorger, AndrijaCrnkoviæ i Bogdan Deniæ.Prireðivaè Popov iznio je razlogezbog kojih se išlo na drugoizdanje knjige. Prvo iz 1996.,prevedeno na njemaèki, engleskii francuski jezik, rasprodano je:stasao je novi naraštaj èitatelja,knjiga treba poticati istraivanjai na drugim dvjema zaraæenimstranama; neupitnu utjelovljenjudravne politike, Slobodanu Miloševiæu,sudi se; nazire se kanjavanjezloèinaca... “Dok zloèinnije kanjen, ljudi misle da je dopušten.Zloèin se mora razjasniti,da bi ljudi bili osviješteni, jerje alternativa zlu sloboda” – zakljuèakje Popova.Ugledni sociolog Vrcan nije èitaoknjigu tek kao rtva “njihova”Rat, otpor, katarzaDa bi se valjano mogliispitati meðusobni utjecaji,Hrvatska strana ratapotrebnija je radi bilansanego radi balansa.Neupitno je da u ratujesmo zaštitili sebe od JNAi èetnika; ali, jesmo lizaštitili druge – neèetnièkesvoje sugraðane?Srpska strana rata, Samizdat B92,Beograd 2002.rata, nego se pridrao latinske izrekede te fabula naratur, smatrajuæije ozbiljnim i izravnim izazovomnama, sada i ovdje, te poticajemkritièkom razmišljanju i prosuðivanjuo našoj sadašnjosti imoguæoj buduænosti.Zbornik je hvalevrijedno svjedoèanstvoo stavovima grupe srpskihsociologa, politologa, filozofa,historièara, gospodarstvenika,teologa i pravnika, koji su odbilipridruiti se širokoj nacionalistièkojorijentaciji koja je èinilaglavnu struju srpske politike odsredine osamdesetih nadalje i kojuje najpotpunije izrazioMiloševiæ. “To je bila”, kako je rekaoVrcan, “politièka orijentacijakoja snosi veliku odgovornost štosu tranzicijska politièka dekonstrukcijai politièka rekonstrukcijaovih prostora krenule putovimakoji su nuno vodili do teškihpolitièkih konfrontacija koje sugotovo neizbjeno proizvele nasiljei prave orgije nasilja pa su, stoga,imale enormno visoku društvenucijenu koja se oèitovala ugolemim destrukcijama i devastacijamaveæ raspoloivih društvenihresursa i u znaku jednako golemihljudskih rtava i patnji”.Seciranje nacionalizmaBuduæi da su bili dosljedna,sustavna i radikalna koliko javnaprotustruja neslaganja s nacionalšovinistièkommaticom u srpskojpolitici i kulturi onda kadaje politièko-ideološki izvršiteljkoncepcije ratne drame,Miloševiæ, bio u zenitu moæi(sjetimo se udesa Ivana Stamboliæa),njihovo djelovanje karakterizirane samo visoka intelektualnarazina nego i moralni integritette graðanska hrabrost.Jer, premda je najtee negativnopisati o vlastitoj naciji, autori nisuizostavili nijednu stranu srpskognacionalizma, podvrgnuvšisve kritièkom seciranju –s pravnog, sociološkog, povijesnog,statistièkog, medijskog...gledišta. Ilustracije radi trebanavesti bar nekoliko tema: izlo-enost neprestanim zavjerama(Rat kao naèin ivota); gradovikao rasadišta pogubna kozmopolitizma,neprirodna multikulturnamiješanja, gubitka izvornanacionalna identiteta i svijesti opripadnosti (Nelagoda od grada);Srbija kao stalan objektstranoga iskorištavanja (Ko kogaeksploatiše); mit o Kosovu kaosvetoj srpskoj zemlji i iseljavanjes Kosova (Kosovo u kolektivnompamæenju)...Kritièke analize nije pošteðenaspecifièna uloga, u kontekstunacionalistièke miloševiæevskepolitièke strategije, nijedna liènostni institucija – SANU; SPCkoja je, zloupotrijebivši svojeetièko-moralno poslanje, pripremalai razbuktavala šovinistièkueuforiju; tisak i elektronièki mediji,koji su sustavno zagaðivalisvijest ljudi, mrnjom ih podstièuæina nasilje i ratovanje; Sveuèilištei akademske strukture(Univerzitet u ideološkom omotaèu);a politièke stranke i vojsku,kao instrument strategije,suvišno je i elaborirati... Veæ jesam kritièki pristup prilog povijestimodernog nacionalizma, sobzirom na to da – po pribjegavanjupolitièkom nasilju – suvremenisrpski nacionalizam nepredstavlja zapravo anomalijunego je tek krajnji primjer takvognacionalizma, neprikrivensluèaj koji, po Vrcanovu mišljenju,“pripada samoj naravi modernanacionalizma”.I nakon vodova odlaska uHaag, autori ne pristaju zakljuèititragediju u stilu “bilo pa prošlo”,kako bi to itekako odgovaralointelektualnim, politièkim ipraktiènim zaèetnicima zloèina,nasilja i mrnje. Ne daju se obmanutivišim nacionalnim interesom,duhom èasti... Rat i zloèinijesu posljedica spekulativnostisvjesna djelovanja ljudi i institucija.Suprotstavljanje zloèinu irazornim silama, analiza uvjeta ukojima se odvijaju, te naèina njihovadjelovanja – središnja su temaknjige. I to suprotstavljanjeaktivnim (umjesto ohne mich)otporom stihiji straha, mrnje inasilja. Knjiga takoðer potièe nasustavnost prouèavanja interesaaktera. Jer, ustvrðuje se, svi suljudi – povijesni akteri, a njihov(ne)èin, i u najteim uvjetima,stvar je izbora. Preispitivanje togizbora, konkretno ponašanje,motiv i razlog pri suoèavanju pojedincas moguænostima izbora –najsuptilniji je sloj Zbornika radovana 900 stranica.Hrvatska strana rataDrugi dio knjige, osim štovraæa vjeru u snagu uma, sadri iposredno svjedoèanstvo o jalovimpretenzijama dviju glavnihpolitièkih strategija prošlog desetljeæa– one radikalno-nacionalistièkeantikomunistièkeprovenijencije i one nacionalistièkeprokomunistièke – pruanjabrza izlaza iz duboke društvenekrize jugoslavenskog socijalizma.Uspijevaju je, naprotiv,još više zaoštriti, udaljivšivrijeme one demokracije, kojabi, bez tutorstva izvana, bilasposobna obnavljati politièke,ekonomske i kulturne pretpostavkeza vlastito normalno funkcioniranje.Za Crnkoviæa je “u knjiziukorièena udnja za slobodom...koju se eli osloboditi straha odistine, pa stoga nudi svoje iskustvorata...”, bjeeæi, dodala bih,od uopæavanja, a pruajuæi vlastitoiskustvo rata koji je kukavièkiizbor. Nije zanemarivo ni ukazivanjena pogubnost oivljavanjaoblika patrijarhalne tradicije ukojemu se reproducira jedan antidemokratskiautoritet ni parlamentomogranièena vladara, ukoji se onda uklapa pljaèka kaoratna privreda.Napokon, knjiga je neupitanpoticaj politièkom liberalizmu,pa i gospodarskom, ali i preispitivanjustanja u Republici Hrvatskoj.Jer, nije, valjda, zakljuèenokritièko razmatranje protekladesetljeæa u nas sa saborskomDeklaracijom o Domovinskomratu. Ostaje velik broj kljuènihpitanja o traumatiènim i tragiènimzbivanjima bez znanstvena iobjektivna odgovora. Poznatomagresoru unatoè, kritièko istra-ivanje bliske povijesti nije moguæezaustaviti. Da bi se valjanomogli ispitati meðusobni utjecaji,Hrvatska strana rata potrebnijaje radi bilansa nego radi balansa.Neupitno je da u ratu jesmozaštitili sebe od JNA i èetnika;ali, jesmo li zaštitili druge – neèetnièkesvoje sugraðane? Kakobez Hrvatske strane rata objasniti(manjkava je, naime, sintagmapodlijeganje strahu u mraku!)umanjen za 300 posto (sic!) brojSrba u Hrvatskoj! Demokratskomdruštvu imanentno je otvaranjetabu-tema. Kad smo veæobogatili engleski jezik s dvijesintagme – humano preseljenje ietnièko èišæenje, prestanimo slijepovjerovati “svetinjama”. Moese krenuti od sastanka u Karaðorðevuu oujku 1991. Prièi,naime, o “spontanim poarima”,koji su progutali 25 tisuæa kuæa,ne vjeruju ni mala djeca. Upravozbog te naše djece trebamo sesuoèiti s tragiènim dogaðajima uratu koji je drugi pokrenuo.Pokrenimo otvoreni dijalog onjima. Na to nas potièe Srpskastrana rata.oæe li se raspasti koalicija? Hoæe libiti prijevremenih izbora? Da bi senešto raspalo moralo bi najprijepostojati, a dogovor pet stranaka da se dr-e na vlasti do vlastite iznemoglosti ne bitrebao biti tako dramatièan da priprijetisamom obnašanju vlasti. Zahvalni novinarii dalje se mogu diviti tzv. koalicijskimpartnerima, koji su se pokazali kao vrhunskidomaæi zabavljaèi. Traju kao i sve domaæeprestarjele zvijezde s vezama u medijima,nošeni sentimentima graðana kojijoš misle da èovjek uz omiljenog glumca/glumicui pjevaèa/pjevaèicu mora imatii omiljenog politièara/politièarku. Iako sepostotak sentimentalnih pokazuje sve manjim,a što se dalo vidjeti na lokalnim izborimagdje je uspjeh predstavljao izlazakna izbore deset posto biraèa. Na taj postotakzainteresiranih uvijek je moguæe utjecati.Nagovoriti ili na neki drugi naèin angairatidva, tri posto i pobijediti ako jenekomu do te pobjede stalo. Politièari netrebaju imati straha. Ovaj ih je narod vidiosve na djelu, pa više ne eli za njih biti niodgovoran ni zainteresiran. Štoviše, kakostvari stoje s povjerenjem, svi oni moæi æesvoje mirovine uivati do kraja ivota poduvjetom da budu što manje primjetni i daništa ne rade. Jer da rade dobivali bi plaæui nešto bi uèinili. Bit hrvatskog politièarapokazao se drukèijim: on ili radi sebi ili nikomu.Ponaša li se netko drukèije, u stanjuje izazvati bijes graðana. Jer onda graðaniuz sve svoje brige moraju voditi i briguo njemu. Pratiti mu rad. Pa se prematom radu i odreðivati.Beskrajna zabavaNema te teme o kojoj graðani ne bitrebali sve znati. Primjerice, o nuklearnimelektranama, njihovoj štetnosti, isplativosti,zamjenjivosti i još niz opæih pitanja.Daljinski upravljaèPartneri s rukavicamaU ovoj zemlji rukavice nisu predmet politièkogdogovora. One su prije predmet politièkenetrpeljivostiGrozdana CvitanZatim posebna pitanja o konkretnom sluèajuKrško. O tome petljati se i dalje saSlovencima oko nuklearke ili im je prepustiti,a onda im do sudnjeg dana spominjatidugove i razmirice. Kad sve to graðanispoznaju i prema tomu se odrede,onda trebaju svoje mišljenje jednoznaènoformulirati, prema njemu se masovno izjasnitii politièari æe to veæ odraditi. Dogovoritise sa Slovencima. A moda i ne.Da bi graðanin stvorio sliku o temi onmora proæi sve zamke nezavisnih i zavisnihmislilaca, a to æe reæi onih koji mu istodobnoporuèuju sasvim razlièite stvari.To znaèi da bi trebalo znati koga plaæakoji lobi, a tko izraava svoje nezavisno istruèno mišljenje. Nakon objavljenih popisapuèanstva dalo se shvatiti da ni to nisutako nesavladive prepreke kakvima seèine. Školovanih u ovoj zemlji je toliko dabi uz nekoliko seminara bilo lako nauèitisve o struènoj spremi barem ljudi iz vlastiteupanije. Problem su samo oni koji seu meðuvremenu odsele. Ili oni koji u rekordnomroku kupe diplome. Ne zato štoone ne bi bile jednakovrijedne onima steèenimuèenjem, nego zato što preko noæimijenjaju gradivo. A èini se da uz sve tostojimo zaista loše, jer nam je stvarnostgora od statistike. Statistika je uvijek slikanekog juèer. A mi veæ tonemo u još goremdanas. I slušamo kako nam se u tomgorem svijet divi u spremnosti da ispunimojoš poneki zahtjev. Koji je teško ne ispuniti.Jer zahtjeve zaprima nekolicina. Izaklinje se u njih sve dok ne pomislidrukèije. Dotad je veæ prošla prva rundanaslova, svi su se imali èime zabavljati, svisu sami sebi udjeljivali vanost, a oni kojisu si udijelili malo više nego je zaista imaju– povuæi æe se na vrijeme. Da ne bi suvišezatresli situaciju i izazvali potres tipa:prijevremeni izbori. Primjerice, ako je i

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 11Neven UšumoviæVanost manjinskog èovjekaVégelova dubokaidentifikacija s povijesnim iegzistencijalnimproblemima vlastita grada,Novog Sada, ali i propalejugoslavenske drave, dajenjegovoj misli neosporivupoticajnost i aktualnostkoja daleko nadilazilokalpatriotizam, ali i novejunoslavenske, pa išengenske graniceLászló Végel, Bezdomni eseji,prijevod s maðarskogÁrpád Vickó, Samizdat B92,Beograd, 2002.ajzastrašujuæi rezultat napokonobjavljenih rezultatapopisa stanovništva iz 2001.svakako je (predvidljivo) nizakpostotak manjinskog stanovništvau Hrvatskoj. O kakvom se gubitkuradi, s kakvim posljedicama u buduænosti?Neku vrstu odgovora, ilimakar predstavu o tome, dobivamoiz Vojvodine, gdje je završio dobardio izbjeglih Srba, pridonoseæi, ibez svoje volje, politici nacionalnehomogenizacije te sredine.U prijevodu Árpáda Vicka smaðarskog, pod naslovom Bezdomnieseji, u izdanju beogradskognakladnika Samizdat B92, ukorièenesu dvije zbirke eseja novosadskogknjievnika Lászla Végela(roðenog 1941.): Odricanje i opstajanje(1986) i ivot na rubu(1993). Te su zbirke aurirane dodatnimkomentarima. Posebno suizdvojena, pod nazivom Kronika,dva eseja èiji naslovi govore dovoljnosami za sebe Šezdesetosma(u povodu tridesetogodišnjicedruštvenog pokreta iz te godine) iWhat is Yugoslavia.Uz sve zloslutne uvide kojimanas zasipa ova knjiga, njena je vanostprije svega u artikuliranju novih,obeæavajuæih moguænosti kojetek predstoje politièkoj kulturiVojvodine. Naroèito je vano štoje ova knjiga djelo jednog beogradskogizdavaèa, spomenutog SamizdataB92, èijeg je urednika,Dejana Iliæa, hrvatska kulturnajavnost ove godine u nekolikonavrata imala èast èuti i vidjeti.Ovim izdanjem izdavaè jednoznaènopokazuje otvorenost odreðenogbeogradskog, odnosno srpskogaintelektualnoga kruga nesamo za drukèiji govor o vlastitomdruštvu i povijesti nego i za ponekadvrlo oštru kritièku misao, kojase zna dotaæi i tako osjetljivih temakao što je ocjena povijesne ulogeSrbije u 20. stoljeæu.Osobna kartografijaOsnovna je odlika Végelova pisanjadovoðenje opisa konkretnedruštvene-politièke problematikepred “krupne perspektive”, predtranscedirajuæe i utopijske moguænosti.Lokalpatriotska samorefleksija,koja se probija kroz muèaljivu,pihtijastu stvarnost dravnemoæi sve do osobnih i generacijskihtrauma ne završava se u malodušnostii ironijskom skepticizmu,ona ide dalje, anticipirajuæi kultururazlièitosti i “standardima civilnogdruštva profiliranu autonomiju iznaduvijek tragiènih balkanskihkoncepata nacionalnih drava.”Esej je za Végela knjievni oblikkoji najviše odgovara ovom tipusamorefleksije. Esejistièko pisanjeomoguæuje autoru ulazak u neizvjesnupustolovinu propitivanjaveza izmeðu èinjenica vlastite egzistencijalnesituacije, osobnogunutarnjeg razvoja, iluzija vlastitegeneracije s èinjenicama koje obiljeavajulokalnu povijest i povijestepohe. Esej omoguæuje postavljanjepitanja o granici izmeðuU posredovanosti,samorefleksivnostimanjinske kulture,koja krozneposredni iivotni dodir sDrugim artikulirasvoju razlièitost,autor vidimoguænostnove Europe“opsjenarske kolektivne stvarnostii moje stvarnosti koja je izvan vidljivogi opipljivog”. Otud ovo pisanjenosi ton ispovijedanja i tihe intimnostinasuprot preglasnoj retoricikulturtregera.Veæi dio prve zbirke eseja podnazivom Odricanje i opstajanje zapoèinjeopisom odreðenoga kulturnoglokaliteta koji ima ili jeimao veliki utjecaj na oblikovanjeosobnog identiteta autora. Zemljopisniluk vrlo je širok: od Szenttamása(Srbobran), preko NovogaSada, Beograda, Dalmacije, Budimpešte,pa sve do Beèa i Berlina.Ti su opisi samo uvod za minuciozne,rjeðe zamorne refleksije otemeljnim znaèajkama vremena iokoline koje odreðuju autora kaosubjekta «odgovornog za stvarnost».Nakon ovako koncipiraniheseja, u završnici ove zbirke slijedeosvrti na vlastitu prošlost, ostvarenja,prijateljstva i generacijski duh.Neuobièajeno, a neprestano naglašenoobraæanje s «ti», kojim autorudvaja vlastitu poziciju u tekstuodgovara izrazitoj samorefleksivnostiovih eseja, ali i intimnosti kazivanja.U drugoj zbirci, autor u skladusa svojim stavom da je «grad neštoviše od drave» pokušava otkriti inaznaèiti «atome duhovnog prostora»,onog prostora koji zbilja osjeæasvojim. Izmjenjuju se tako novosadskilokaliteti, skicirani u mjerinjihove poticajnosti za pišèevusamorefleksiju, ali i za pokušaj biljeenjapodzemne, autentiène povijesti,koja govori o «jeftinim»ljudskim ivotima, a ne o uzvišenimidejama prošlosti èiji su danasjedini trag neobiljeene masovnegrobnice.Politika identitetaKnjiga završava s vrlo temeljitimesejom Šezdesetosma (pisanim1998.), koji predstavlja oèiti korakdalje po preciznosti formulacija,pa i po preusmjeravanju i promjenamau vlastitom diskursu izosamdesetih. Posljednji esej Whatis Yugoslavia, pak, upeèatljivi je izrazVégelove esejistièke umjetnosti,polifoni nanos bolne višeznaènostiidentiteta «manjinskog èovjeka»,iskazan jednom jedinom«nedovršivom» reèenicom na nekolikostranica.Opisujuæi razlièite aspekte propastigraðanske tradicije NovogaSada, zatim urušavanje socijalistièkogtipa moderniteta, te nacionalistièkizamah neofita (preobraæenika– nekad aktera socijalistièkogreima), Végelov se diskurs tek uspomenutom eseju Šezdesetosmausmjerava na osnovno nadahnuæevlastita spiritus movensa, neprestanose vraæajuæi problemu idejeuniverzalizma.Kritika hegemonijskog nacrtaideje univerzalizma zapoèeta je veæu prvoj zbirci isticanjem «povijesneuloge manjinskog èovjeka», kao ikroz pojmove višeslojnosti, heterokosmosa,pozicione energije višeznaènostii kulture razlièitosti. Saeto:«èujem kako vièu: ivi bolje islobodnije, ali jedva da se èuje glas:ivi drugaèije». «Protejska duševnost»manjinskog èovjeka, izmeðuintegrativno-mozaièke dinamike irasutosti, èuva u sebi duboke nacionalneosjeæaje ali ih profilira lokalpatriotizmom,heterokosmosomvišejeziènosti i tim putem se uzdiedo univerzalnih vrijednosti. Simplificirajuæejednoznaènim, te timekrivotvoreæim zahvatima Drave,kolektivistièkih ideologija povijestii jezika, ali i ideologije ivota, suprotstavljase kultura razlièitosti isjeæanja, moralna hrabrost utopijskeanticipacije i sluenja zajednici.U drugoj zbirci eseja Végel govorikako «izmeðu procesa modernizacijei manjinske svijesti nijeuspostavljena pouzdana veza».Upravo je nepouzdanost te vezeglavna tema eseja Šezdesetosma.Tadašnji društveni pokret prvi jesnano ušao u tu problematiku, prièemu se i razlozi njegove propastimogu traiti u nedovoljno razvijenojsvijesti o teini tog problema.Nositelj tog pokreta «bio je zamodernizaciju najzainteresiranijiintelektualni sloj, koji je nosio usebi i krizu modernih, univerzalnihvrijednosnih ideala.» Kritikutog pokreta Végel izraava na sljedeæinaèin: «poštovanje liènih sloboda,temeljnih ljudskih prava, nemoe nadomjestiti praviènu politikuidentiteta».Hegemonija nove srpske vlastiOvaj stav razraðuje se u kriticisrpske oporbe (koja je u meðuvremenudospjela na vlast). U njenomliberalizmu on razotkriva temeljnecrte centralizma i hegemonije, ideologije«koja u ime univerzalnih graðanskihvrijednosti odbacuje institucionalneforme drugosti». Végelupozorava da zbog slabe utemeljenostiovih institucija i najrazvijenijeliberalne demokracije boluju odneokolonijalizma koji se oèituje kaojezièni genocid: «liberalni graðaninvjeruje da cijelo graðansko društvogovori jednim jezikom».U posredovanosti, samorefleksivnostimanjinske kulture – kojakroz neposredni i ivotni dodir sDrugim artikulira svoju razlièitost,gradeæi na tom fonu autonomnukulturu što se bori za afirmacijusvojih vrijednosti, nepodjarmljenadravnim interesima veæinskognaroda, ali ni dravnim interesima«matiène» kulturne zajednice– autor vidi moguænost noveEurope. Ljudska solidarnost: «slu-iti zajednici, bez mitova, kolektivnihstrasti, oèekivanja rtve»,moguæa je tek kroz punu realizacijukulture razlièitosti i široku institucionalizacijupraviène politikeidentiteta.Végelova duboka identifikacijas povijesnim i egzistencijalnimproblemima vlastita grada, NovogSada, ali i propale jugoslavenskedrave, daje njegovoj misli neosporivupoticajnost i aktualnost kojadaleko nadilazi lokalpatriotizam,ali i nove junoslavenske, pa išengenske granice.toèna analiza prema kojoj vodeæi ljudi uHSLS-u ne ele otpuštati višak vojnihkadrova i “kadrova” prije izbora, to neznaèi previše. Ponajprije zato što ti kadrovii nisu previše glasovali za HSLS. Nadalje,zato što je danas i njima jasno da æebiti otpušteni pa to hoæe li biti prije iliposlije izbora objektivno i ne znaèi puno.Jer budu li izbori prijevremeni to razdobljeu kojem æe poèeti otpuštanja nisu nikakavproduetak agonije. A licemjerje ikalkulaciju svi veæ ionako prepoznaju iprebrzo. U ovoj zemlji rukavice nisupredmet politièkog dogovora. One suprije predmet politièke netrpeljivosti.Uostalom, ne potresaju li petorku nimaloelegantni i uljuðeni sporovi još od njenanastanka?! Ali niti jedan od sporova nijebio dovoljno prljav da bi se navukle rukavicei konaèno raskinuo dodir meðu partnerima.Emocija glavu èuvaSvaki put kad bi politièari došli ljudimapreko glave, sentimentalni kakvi jesmo,izvlaèili smo se na struènjake. Premaonom što se pisalo i govorilo èinilo se dase oni jedini uzgajaju na velikim poljoprivrednimdobrima. Bilo ih je na sve strane,iako na specifièan naèin. Naime, jedanse struènjak, prepoznat takvim od novinara,uglavnom razvlaèio po svim medijimado iznemoglosti. Dok ne bi bio otkrivendrugi. U ovoj zemlji svatko je imaosvojih 100-postotnih pet minuta kao drugLenjin u onom starom vicu kad je èovjekastrah i konzervu otvoriti da mu i iz nje neiziðe dotièni. A onda su konaèno prebrojenii struènjaci. I to tako da je netko brojao,brojao, brojao, pješaèio po brojevimakao na zavjetu, statistièari su oderali koljenai zakljuèili kako je struènjaka tolikokoliko jest. U prijevodu na sentimentalnijezik to je ispalo jako malo. Pa se zakljuèiloda nas je netko godinama lagao. Ali senije zakljuèilo da se godinama nije uèilo. Ida su popunjavane upisne kvote koje subile dovoljne da bi veæina shvatila porukukako za roblje ne treba previše gospodara.Novi prijedlog oko ureðenja stanja u politicinudi don Ivan Grubišiæ. On se dosjetioinstituta opoziva. A to æe reæi da,primjerice, saborski zastupnik koji ne radiu korist graðana i ne ispunjava zadaæezbog kojih je doplivao do Sabora moebiti opozvan. Teško je povjerovati da æeBez ikakvih problemazastupnici i zastupniceustaju iz klupe imirnoæom pingvina navjeènom ledu izgovarajukojekakve paroleto netko izglasati taj institut. Jer koja linas jeza s njime èeka. A upravo smo naviklida sabornici rade svoj posao. Svatkos malo veæim iskustvom u praæenju radaSabora moe sastaviti listu govornika naopæe i posebne teme. Bez ikakvih problemazastupnici i zastupnice ustaju iz klupei mirnoæom pingvina na vjeènom ledu izgovarajukojekakve parole. Kad im se uèinida bi njihov iskaz trebao biti sentimentalanonda kau: “Ne mogu govoriti oovoj temi bez emocija.” Onda biraèi znajuda im se zastupnici i uzbuðuju. Ondaizlaze zabavljaèi da bi razbili tu emocijamanabijenu atmosferu. Onda ide novatoèka.Reprezentacija bez rezervnih igraèaLjudi koji su pristali sebi smanjiti plaæe,koji su dobro razradili uloge i nauèilitekstove, sad bi još trebali pretrpjeti šoknestabilnosti radnih mjesta. A uz sve to,don Ivane, tko æe naæi toliko novih rtavai samozatajnih narodnih zastupnika? Komuæe se graðani èuditi kad iz perspektivenekoliko stanova, kuæa i bespravnih gradnjikae, primjerice, nešto o teškom polo-aju branitelja i pozove se na vlastituemocionalnost? Ili kad o lopovluku govorièovjek iz stranke èiji su èlanovi ukralinajviše? Ili... Ma nije u pitanju ili, negozaista što je don Ivan Grubišiæ mislio?Èovjek bi uistinu trebao pogledati Sabor ionda se upitati koga da zamjeni i s kim?Tko su i gdje su ti drugi ljudi koji bi opozivomdošli na postojeæa mjesta i pristaliizgovoriti i igrati sve ono što danas poimenceigraju i izgovaraju postojeæi poslanici?

12 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Dijana Pribaèiæ,Nataša Petrinjakoðendanskom èestitkom25 vrhunskih svjetskihanimatora pred punim gledalištemdvorane Vatroslav Lisinskizapoèeo je jubilarni 15.svjetski festival animiranog filmaZagreb 2002. Happy birthday otpjevalisu animatori trideset godinastarom festivalu te uputilinajljepše elje na èak 22 jezika.Veæ na sveèanosti otvorenja dodijeljenesu prve nagrade, pa jetako onu za ivotno djelo primioPaul Driessen, napomenuvši tomprigodom kako mu je drago da jenagraðen dok ga se još ne moranositi s pozornice. Publika jenjegovo najnovije djelo The boywho saw the iceberg vidjela veæprve veèeri, dok je retrospektivanjegovih animiranih filmova odranadrugoga dana festivala.Nagrada za izniman doprinosteoriji animacije uruèena je teoretièaruGinnalbertu Bendazziju,a Seoul Animation Centar nagraðenje za najbolji izbor studentskihradova. Meðunarodna asocijacijaanimiranog filma (ASI-FA) nagradila je animatora DavidaEmerlicha za izuzetan doprinosumjetnosti animacije, a zagrebaèkifestival za trideset godinapromocije animacije.Što se tièe natjecateljskog dijelaprograma, sudeæi prema nakraju dodijeljenim nagradama,prva dva dana mogli su se vidjetiovogodišnji favoriti – film Otac ikæi Michaela Dudoka de Witaprikazan prvi dan, dobitnik jezagrebaèkog Grand prixa, a BookashkyMikhaila Aldashina jedanje od dobitnika najvišeg priznanjapublike nagrade Mr. M.Suze i Grand Prix zaOskarovcaOtac i kæi, djelo NizozemcaMichaela Dudoka de Wita, koji jeprošle godine osvojio Oscara zanajbolji animirani film, oduševioje, pa èak i rasplakao, zagrebaèkupubliku. Taj minimalistièki filmcrtan ugljenom i olovkom poetiènaje i emotivna prièa o rastankuoca i kæeri, a filmom dominiramotiv biciklista. Iz programa prvogdana svakako treba izdvojitipolusatni film Poljaka Piotra DumaleZloèin i kazna. Rijeè je oadaptaciji djela Fjodora Dostojevskogizraðenoj vrlo specifiènomtehnikom slikanja na glinenimploèama. Zanimljivo je da jestvaranje filma trajalo èak dvadesetgodina. Naime, autor je filmkoncipirao kao student, a završioga tek kao 46-godišnjak. Iako jeizazvao veliku pozornost, dio gledateljanije bio zadovoljan zbogpretjeranog udaljavanja od predloška.Motivi ubojstva lihvarke iHappy hours u LisinskomFavoriti slavljenièkogfestivala prikazani su uprva dva dana, no veæinaostalih nagrade i priznanjadodijeljeni su filmovimaprikazanima narednihveèeriUz trideset godina Animafesta,od 18. do 23. lipnja 2002., ZagrebPaul Drissen, dobitnik nagrade za ivotno djelosusret Raskoljnjikova i SonjeMarmeladove jedini su koje jepoljski animator prikazao u tomvizualno vrlo zanimljivom filmu.Veæ spomenuti The Boy who sawthe iceberg na duhovit naèin na“podijeljenom ekranu” istodobnoprikazuje stvaran ivot jednogdjeèaka i njegove fantazije. Publicise veoma svidio i korejski filmZima dviju autorica Jung Jinhee iDong Gurami. Rijeè je o vrlonjenom viðenju zime praæenomkorejskim ièanim instrumentomkajkumom, izraðen kompjutorskom2D animacijom. Svojim viðenjemraja, èistilišta i pakla u filmuPedeset posto sivo gledatelje jenasmijao Irac Ruoiri Robinson.Film je izraðen rijetkom tehnikompiksilacije, odnosno animiranjaivih ljudi. Prve veèeri prikazanje i prvi od tri hrvatska filmaizabrana u slubeno natjecanje.To je film Jaje, prvi autorskifilm Zdravka Virovca izraðen u3D raèunalnoj animaciji.Buntovne bube osvojilenagraduFilm Bookashky ruskog autoraMihaila Aldashina izazvao jedrugi dan festivala najveæe oduševljenjepublike. Junaci ovogsimpatiènog filma su bube kojepomoæ u borbi protiv ljudi traeod insekata koji dolaze iz svemira.Flux Kanaðanina Chrisa Hintonadrugi je naslov koji je publikapozdravila burnim pljeskom.Film je vrlo zanimljiv zbog tehnikekoja nalikuje djeèjem crte-u, a na vrlo duhovit naèin opisujedvije generacije jedne obitelji.Svakako treba istaknuti autobiografskifilm Paula i SandreFierlinger pod nazivom Mrtvapriroda s animiranim filmom. Upolusatnom filmu autori niuepizode iz ivota u komunistièkojÈehoslovaèkoj, bijegu i ivotuu SAD-u, a svaka je popraæenaanegdotama o psima koje su imali.Film napravljen kombinirano2D raèunarskom animacijom icrteom, na lijep i duhovit naèinprikazuje odnos èovjeka i psa, alii teak ivot pod eljeznom zavjesom.Pa Australca Neila Goodridgajoš je jedan film koji je nasmijaozagrebaèku publiku. Kombinacijomfotografija i 2D animacijeprikazana je prièa o neobiènomdjedu iz vizure njegovaunuka koji ga nikad nije upoznao,što mu je priskrbilo i nagraduza najbolji debitantski film. Ufilmu Nightwindows nizom noæuosvijetljenih prozora na poetièannaèin škotska autorica AnwynBeier prikazuje obiène i neobiènedetalje iz svakodnevnog ivotaljudi. Motiv drugog hrvatskogfilma u natjecanju Prva prièaDarka Baklie su dva para nogukojima je prikazan ljubavni odnosmuškarca i ene. Iste su veèerigledatelji mogli vidjeti filmoveiz našeg susjedstva. Srbijase tako predstavila duhovitim filmomNa mostu Nikole Vitkoviæanapravljenim u 2D kolau,dok je Slovenac Dušan Kosteliènapravio 3D spot Perkmandeljc ogoblinu koji je s rudarima ostaobez posla nakon što je zatvorenjedan rudnik u Zagorju.Publika voli i zagrobni ivotTreæi dan festivala svakako jeostao zapamæen po Sosedima(Neighbours) MoskovljaninaStepana Birjukova, njenoj prièio moæi zvukova violine da i najgrubljegagenerala ponesu u nebo,te Barcode Adriana Lokmana,on the road filmu zamišljenimkrajolicima virtualnog svijeta kojisu proglašeni i najboljima ustudentskoj konkurenciji. Izuzetnimse pokazao i dvominutnimdokumentarcem Drawnfrom Life braènog para Fierlingerkoji otkriva zašto je svaka enaizuzetna, èiji je drugi dio prikazanposljednjeg dana. Salve smijehamogle su se èuti na poèetkunatjecateljskog programa èetvrtogdana, a krivac je film CredoŠvicarca Jonasa Raebera. Prièomo stadu ovaca na idiliènim alpskimpašnjacima, njihovu bezbrinomivotu uz pastiricu Paului strahotama koje uslijedi podolasku zloèestog Johna zapravoje autorov oproštaj od Rimokatolièkecrkve. enski dio publikeraznjeio se na Body RhythmWayne Traudta iz Kanade i ljubavnuprièu nizozemca Mark vander Maarela isprièane preko ThePinboarda. Ta je veèer dala i drugogpobjednika publike meksièkiHasta los Huesos (Down to theBone) filmu o prvim trenucimazagrobnog ivota, inaèe snimljenogu èast kipara Josea GuadalupeaPosade.Samo na prvi pogled ne osobitoprivlaène animacije, ali svakakojedan od najzanimljivijih filmovacijelog festivala je InvasionPhil Mulloya, rugalica svim ksenofobimakoji strahuju od dolaskadrugih i drukèijih. Veliki pljesakdobila je i mlada HyekungJung iz Seula za film Sofa, njenuprièu o usamljenosti, dok je frenetiènimaplauzom pozdravljenZoran Mudronja za rješenje dacigla na glavu bolje «pukne» odjointa u filmu Uvijek me prekinukad pišem gra... Posljednja natjecateljska,moda najslabija, veèerpamtit æe se po My Freedom SongNarayana Shia, nadahnutogindijskim bajkama, animiranojkoreografiji uz glazbu Manuelade Falle pod nazivom El AparecidoDiega Agudoa Pinilla, te filmuEat Billa Plymptona metamorfozimirnog francuskog restoranau mjesto pustošenja iprederavanja.Najbolji u off-programuOve se godine nije štedjelo nina domišljatosti naziva posebnihpriznanja i nagrada, pa tako izkolekcije posebnih priznanja izdvajamo:Posebno priznanje zaMichael Dudok de Wit, dobitnik ovogodišnjegGrand Prix-ahumor, otkvaèenost prièe i izvrsnografièko tretiranje jedaæegpribora filmu A Knife AmongThe Forks, Alain Gagnol i Jean-Loup Felicioli, te Nagradu zaspontanost animacije i toèno primijeæenupovezanost filmskogstvaratelja i njegova psa filmuStill Life with Animated Dogs,Paula i Sandre Fierlinger. Uz vrlodobar natjecateljski program,Najbolji po izboru publike: Bookashky, Mikhail AldashinHasta Los Huestos; Rene CastilloNije trebalo,ali se dogodilo!ok je mnogobrojna publikapolako ispunjavala dvoranuLisinski i te posljednjeveèeri Animafesta, da bi jošjednom pogledala nagraðene filmovei pljeskom pozdravila laureate,u središnjem DnevnikuHTV-a objavljen je izrazito negativnointoniran prilog o svemušto se proteklih dana zbivalo naAnimafestu. S namjerom da upotpunosti diskreditira dogaðajna kojem se, ponavljamo, mnogobrojnapublika dobro zabavljalanije se prezalo ni od montaeslike s tiskovne konferencije(kojoj dakako prisustvuju samonovinari), a za potrebe komentarao slaboj posjeæenosti festivala.Teško je procijeniti je li rijeè opukoj zlonamjernosti ili totalnom«pikzibnerstvu», ali HTVnam je još jednom odaslao porukuda ako nešto na Prisavlju radiOtac i kæiljubitelji animacije mogli su pratitii bogat off-program festivala.Tako je u KIC-u prikazano jedanaestnajboljih animiranih filmovasvih vremena izabranih premaanketi na Internetu, meðu kojimasu bila i dva hrvatska – DnevnikNedjeljka Dragiæa te SatiemaniaZdenka Gašparoviæa. Panjuje privukao i dugometraniRintarov Metropolis, poznatemanga animacije prema stripuOsamu Tezuke, te ekranizacijaprièa Ivane Brliæ Mauraniæ zaèiju je animaciju Naklada Bulajanedavno u San Franciscu primilanagradu za najbolju flash multimediju.punom parom jesu pogoni lai.No, kao da su pogrešnu inspiracijunašli upravo u tom prilogu,organizatori festivala dopustili susi propust koji im uopæe nije trebao.Te posljednje veèeri, doistadobro raspoloena publika razmiljelase hodnicima i predvorjimakoncertne dvorane neobaveznokao i prethodnih dana, razgovarajuæis opuštenim uzvanicimai gostima neformalna ponašanja.Sve dok ih organizatori nisu pokušaliizolirati na elitnom domjenkuna balkonu iznad glavnogulaza. Kaemo pokušali, jer jetim neoptereæenim kreatorimasvijeta animacije bilo neugodnijenego cijeloj publici zajedno, pasu skrivanjem iza stupova i zavlaèenjemu zaklonjene kutke odgaðaliodlazak na to elitistièko dru-enje kao da je rijeè o odlasku nagiljotinu.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 13FAK bez merakaDosadašnja je koncepcija festivala –isti pisci, iste prièe + poseban gost– postala ponavljajuæa, zamorna inepotrebna. Èini se da su toshvatili i sami organizatori,pa sljedeæi osjeèki FAK najavljujukao multimedijalni dogaðajFAK – Festival A knjievnosti,kafiæ Voodoo, 22. i 23. lipnja, OsijekNataša Polgara terasi osjeèkog kafiæa Voodoo, 22.i 23. lipnja, odran je Festival “A”knjievnosti. Redoslijed èitanja nijese mogao unaprijed saznati jer je doslovnoizvlaèen iz šešira. Prvi je èitao Jergoviæ,zatim Miroslav Kirin, ovogodišnji dobitniknagrade Jutarnjeg lista za najbolju prozu.Tahir Mujèiæ, nakon dva neuspjela pokušajadolaska na FAK, konaèno se pojaviote malo èitao pjesme, a malo razgovaraomobitelom usred èitanja. Sljedeæi jebio Vladimir Arsenijeviæ, srpski hit-pisac,èiji je roman U potpalublju preveden naosamnaest jezika. On je proèitao, na sreæu,samo jednu prièu koja je trebala biti,Savièenta in the morningDarko Pekicaeèeran za bankon u kuini. Doša sanzadnji u hiu pak veèeran sam. Puštilisu jušto koliko rabi: malo špacanihkrumpiri, dva piruna radiæa i dvi fete kanice.Vero san uiva dok san ija: sam za bankon,nidan oko mene ne mljašèe, ne srèe, ninemune zadiva dentijera. I mati i tac i brat i babaTerea imaju dentijeru i vajka nikemu ništozadiva: vero mi gredu na ivce kad svi skupaidemo za bankon, tako da mi je sad za deset.Oni su veæ svi sili svaki na svoje misto uprimaæi: mati i Terea na trosjedu, a tac nadvosjedu (brat ni nanka finija veèerati i veæ jeu oštariji na gemištu). Svaki ima svoje misto isvaki ima svoja prava. Mati kako side tako izaspije: èuda dela, trudna je, ivci su njoj udebulilii kako se zavali u fotelju dva menutapogleda u televiziju i gotova je. Glavu hitinaznak i pomalo hrèe, ali ti njoji hrk je skoropa neprimjetan. Usta dopre na po tako daspušta samo zrak ki se ne èuje. Moja mati sene voli karati oko tega ki bi èa gleda na tendreku ud škatule. Baba Terea ima svoje pravoda od šeste do osme ure gleda uno èa æeona, a to je: Kolo sreæe, meksièka ajfenica,Upitnik i Dnevnik. Te dvi ure njoj ne tièi aštobi ti mogla zala bo doj. A da, još i u nediljemašu! Mašu mora pogledati aš veæ jeno dvalita ne more z nogami pak ne gre u crikvu, akako je hrvacka televizija napro katolièki napaljena,svaku nedilju moreš moliti Boga s televizijon.I ona ga moli, kako da je u crikvi,samo vode doma je kaplju slobodnija, pak sidopušti upadati popu u besidu.Moj tac steši voli pogledati Dnevnik. ajfenicaga ne intereša ma se ne kara s Tereon.Za Kolo sreæe se inkaca na Tereu, aš da èakapi ko tamo niki dobije niko šoldo.– Da ga ja dobijen, pak da si kuntenta, bihkapija, ma uvako – govori tac Terei.po rijeèima autora, pornografska. Kada jesve upuæivalo na cjeloveèernju dosadu,“izvuèen” je Darko Pekica, Istrijan nepoznatveæem dijelu publike – najsvjeija inajzanimljivija pojava FAK-a. Njegove jeprièe najbolje opisao Ðermano Senjanoviækao “ivot na sjeveru na istarski naèin”.Kruno Lokotar, izbornik FAK-a, nakonPekice je najavio “najveæu zvijezdu”: AntuTomiæa. Tomiæ je autor koji je izgledaimao najviše koristi od ovakva predstavljanjaknjievnosti jer je njegov Što je muškaracbez brkova prodan u više od 10.000primjeraka, što je za Hrvatsku apsolutnibestseler. Gordana Nuhanoviæa u èitanjuje prve veèeri prekinula policija, jer unatoèdeklarativnoj podršci Gradskog poglavarstvai pojavljivanju Zlatka Kramariæa naFAK-u, Voodoou ipak nije produio radnovrijeme, tako da je cijeli program moraozavršiti prije ponoæi.Sljedeæe je veèeri predstavljen albumFrancija Blaškoviæa i njegove grupe Goriuši Winnetou Merack na FAK s trinaestuglazbljenih pjesama sudionika FAK-a, aèitali su Edo Popoviæ, Vedrana Rudan,Ðermano Senjanoviæ, Britanac Toby Littte niški pisac Zoran Æiriæ.Proèitavši ulomak iz svoga novog,neobjavljenog romana, Tomiæ je prve veèeriukazao na cilj FAK-a – èitanje novihmaterijala. Dosadašnja je koncepcija festivala– isti pisci, iste prièe + poseban gost– postala ponavljajuæa, zamorna i nepotrebna.Èini se da su to shvatili i sami organizatori,pa sljedeæi osjeèki FAK najavljujukao multimedijalni dogaðaj.Oko Upitnika se ne karaju aš bi katrkatstija uganati ma mu nikad ni pošlo za rukonpak nima èa vikati na Tereu aš su i jedan idrugi male škole. Steši najveæ voli gledatiDnevnik. Uni put reèe:– O bom, sad muète, aš sad æe povidatiVeèer u mojoj hiidigracije ke se kapitaju po svitu.Infiša se prvih deset menuti, dok je hrvackapolitika, i to ga tako ubije u mozak da zaspijeprija nego èa poèmu špjegivati o digracijamiu svitu, tako da Dnevnik do krajakumpanja samo Terea. Kad fini sport, Tere-a se zvièe na oca, ma ne zvièe se ne jušto, negoništo zbrontula da bi tac dopra oèi da vidikakovo æe vrime biti sutra. Normalno je da gato intereša, aš je poljoprivrednik. Kako finiuni “Pletokos” mahati z rukami, tako moj tacjoped zaspije. Terea mu je dala to ime Pletokos,aš ima frèkaste lase i ni njoj lip. Do devetene zdura nanke Terea, i ona zapre okice,ku ne u osan, u osan i kvarat. Kad fine reklameje u prven snu.Ja od šeste do osme ure zveèera nis nikadu primaæoj. Eli san simo, eli san tamo, ma tovrime me primaæa ne vidi. Ti dan san stešodoša: svi spe i ja na miru moren gledati èa mevolja.Objavljeno u Glasu Istre, Zoom, u subotu4. svibnja 2002.GRAD ZAGREBGRADSKI URED ZA KULTURUNa temelju èlanka 1. i 10.a Zakona o financiranju javnih potrebau kulturi (Narodne novine 47/90 i 27/93),objavljujeP O Z I Vza predlaganje programa javnih potreba u kulturiGrada Zagreba u godini 2003.I.Javne potrebe u kulturi za koje se sredstva osiguravaju iz ProraèunaGrada Zagreba jesu kulturne djelatnosti, programi i manifestacije odinteresa za Grad Zagreb, a koje Grad programom utvrdi kao svojejavne potrebe, kao i one koje su utvrðene posebnim zakonom. Uskladu sa Zakonom i kriterijima vrednovanja i sufinanciranjaprograma javnih potreba u kulturi Grada Zagreba te ocjenomizvršenja usvojenih programa za godinu 2002. Grad Zagreb uProgram javnih potreba u kulturi za godinu 2003. uvrstit æe:– redovnu djelatnost i programe ustanova kulture kojima je osnivaèGrad Zagreb (narodne knjinice, kazališta, glazbene ustanove,muzeji, izlobeno-galerijske ustanove, i centri za kulturu);– programe strukovnih udruga, društava i drugih organizacija u kulturiod interesa za Grad Zagreb;– programe akcija i manifestacija u knjievnoj, knjiniènoj inakladnièkoj djelatnosti;– programe izdavanja èasopisa i listova u kulturi od interesa za GradZagreb;– projekte, akcije i manifestacije u podruèju kazališne, glazbenoscenske,glazbene i plesne djelatnosti;– programe izlobi, akcija i drugih manifestacija u muzejskojdjelatnosti;– programe izlobi i drugih manifestacija u likovnoj djelatnosti,likovnih intervencija u prostoru, stimuliranja likovnog stvaralaštva iizdavanja likovnih monografija od posebnog interesa;– programe poticanja i razvitka filmske i audiovizualne kulture odinteresa za Grad Zagreb (ne podrazumijeva se proizvodnjacjeloveèernjih igranih filmova!);– programe poticanja njegovanja tradicijske kulture i razvitkakulturno-umjetnièkog amaterizma, te manifestacije u podruèjukulturno-umjetnièkog amaterizma;– programe urbane kulture, kao i programe za promidbu mladih,posebno inovacije za stvaralaèki rad i izvoðaèku djelatnost u skladu skulturnim interesima mladih;– programe zaštite i revitalizacije kulturnih dobara, zaštite knjiènièke,muzejske i kazališne graðe Grada, te otkupa umjetninaspomenièkogznaèaja;– programe meðugradske, meðuupanijske i meðunarodne kulturnesuradnje od interesa za Grad Zagreb;– programe uvoðenja novih tehnologija, posebno informatizacije uustanove kulture kojima je osnivaè Grad Zagreb;– programe investicijskog odravanja, adaptacije i opremanjaobjekata kulture, te tjelesne zaštite osoba i imovine u gradskimustanovama kultureII.Prijedlog programa mora uz obrazloenje, sadravati i financijskiplan. Tj. detaljni troškovnik za izvoðenje predloenog programa.Visina potpore tj. udjela Gradskog ureda za kulturu u sufinanciranjupojedinog programa formirat æe se u skladu s Kriterijima za uvrštenjeu Program javnih potreba u kulturi, elementima provjerenogtroškovnika tj. stvarnim troškovima, drugim izvorima financiranja ifinancijskim moguænostima Ureda.III.Program javnih potreba u kulturi Grada Zagreba u godini 2003., a uskladu s èlankom 9.1 Zakona o financiranju javnih potreba u kulturi iKriterijima vrednovanja i sufinanciranja programa javnih potreba ukulturi Grada Zagreba donosi Gradska Skupština Grada Zagreba.Uz obrazloene prijedloge predlagatelji æe za svaki programobavezno doatviti podatke na posebnoj prijavnici i obrascutroškovnika koje mogu dobiti u Gradskom uredu za kulturu.Prijedloge programa, pripremljene u skladu sa sadrajem ovogPoziva, treba dostaviti na adresu:Gradski ured za kulturu, Zagreb, Ilica 25.Prijedlozi se mogu slati od dana objave Poziva do zakljuèno17. rujna 2002.Prijedlozi s nepotpunim podacima, kao i prijedlozi koji se ne dostaveu odreðenom roku, neæe se razmatrati niti uvrstiti u Program javnihpotreba u kulturi Grada Zagreba u godini 2003.

14 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Protestirati protiv samog sebeAgata Junikurije dvije godine grupamladih (uglavnom) teatrologa,poèela je raditi napokretanju interdisciplinarnogfestivala, s idejom da se impregniraarhitektonski i semantièkidefinirana jezgra grada, tj. reinterpretirajuneke njegove toèke,èije se znaèenje uglavnom uzimazdravo za gotovo. Ako se o nekimuzorima moe govoriti, bilibi to, primjerice, danski Aarchusili švicarski BBI festival, ali s velikimodmakom, tj. naglaskomna zagrebaèki kontekst, dakako.Umjetnièka voditeljica festivalaje Emina Višniæ:– Urbani festival prvi put jeodran i uspješno realiziranprošle godine. Ideja nam je bila,izmeðu ostalog, privuæi što višeljudi, pa je sam projekt utolikopodrazumijevao neke atraktivnije,spektakularnije projekte. Meðutim,nakon što smo udarili temelje,kreæemo u jedan drukèijikoncept, uvjetno reèeno – nefestivalski.Naime, festival se odvijau tri dijela, odnosno tri Smjene,kako smo ih nazvali.Što æe se odraðivati u Prvojsmjeni?– Prvu smjenu otvorit æemo11. srpnja, u veèernjim satima naCvjetnom trgu, jestivom instalacijomeljka Zorice. Istu veèernastavit æemo projektom maðarskogumjetnika Janosa Sugara.Context Party simulira dance,odnosno techno party, s bitnomrazlikom u pristupu. Naime, dokobièni dance party ima masovnipristup i trai masovnu publiku,ovaj trai individualiziranu.Glazba se ne sluša s pomoæu velikihzvuènih sistema, nego s pomoæuslušalica s receiverima, takoda svaki pojedinac moeodabrati hoæe li slušati glazbu iuf! u tri smjene!2. urbani festival Zagreb /11. – 16.srpnja/ 26. – 31. kolovoza/ 23. –29.rujnarbani festival (UF!) iExit dva su sasvim mladafestivalska projekta – prvizagrebaèki, drugi novosadski.Veæ sami ti nazivi štoštagovore o eljama , ili – ako æemopravo – traumama, nekihposve mladih ljudi koji kulturune shvaæaju kao ukras svakodnevice,veæ kao temeljni, danasmoda jedini moguæi oblikdruštvenog angamana. Za razlikuod svojih malo starijih kolega,prvo razmaenih komocijomkasna Titova socijalizma, aposlije optereæenih osobnim idruštvenim krahovima, nezaobilaznimu prošlom desetljeæu,ovi su – odrastajuæi uz zveketoruja ili èuvenih šerpi kojimasu protestirali protiv istog, biliprimorani krenuti –ispoèetka.Ta nula se, sreæom – zahvaljujuæivelikom trudu i volji – vrlobrzo pretvorila u jedinicu, tj. unešto što èini se ima dobrepretpostavke za djelovanje nadui rok.postati dio mase koja pleše ili æeskinuti slušalice i slušati sekundarnubuku. Nastavljamo prošlogodišnjusuradnju s OrchestraStolpnik, ovaj put koproducentomprojekta Shadow Casters kojiu Zagrebu imati svjetsku premijeru.U projektu koji je imaonekoliko pripremnih radionicaradi se na remapiranju i reinterpretiranjunekih neuralgiènih toèakau gradu. Gledatelj, posjetitelj,tj. putnik, sudjeluje tako dakupi kartu s osobnim PIN-om spomoæu kojeg ulazi na web site,odnosno na svoje individualnoputovanje. U odreðenom trenutkubit æe upuæen da ode na nekuod toèaka u gradu, gdje æe vidjetineki performans, instalaciju islièno, ili pokupiti neku informacijununu za nastavak putovanja.Putovanje moe trajati nekolikosati, najdue tri dana. Samweb site bit æe za to virtualnoputovanje vrlo jednostavan zaupotrebu tako da æe u projektumoæi sudjelovati i ljudi s vrlo maloiskustva na Internetu. CecicljaMandrile, Argentinka koja veædugo ivi i radi u Velikoj Britaniji,na razlièitim æe lokacijamapostaviti svoje sitne instalacije, apotom promatrati što æe se s njimazbiti. Finac Juha Valkeapaaæe izvoditi svoje zvuène performancenaslovljene City Talk. Zanimljivoje da on za ozvuèavanjeodreðenih toèaka grada koristivlastiti glas bez ikakve pomoænetehnologije, što naravno cijelojprièi daje drugu dimenziju i oblik.Pošto problem?Osim ovih minimalistièkihprojekata, Prva smjena donosièitav blok, nazovimo ih protestnih,projekata koji reagiraju nakapitalistièko-globalizacijskidiskurs…– Da. Èlanovi virtualnog Fakultetaza raboti što se ne uèat izMakedonije doæi æe u Zagreb sadva projekta. Virtual reality æe sepostaviti u suodnos prema institucijamakoje su dio globalizacije(dakle, neke fondacije, poduzeæa,duæani) te æe ih rekontekstualiziratina naèin da æe njihovu fotografijustaviti na website i objavitida je taj objekt upravo izbaèeniz realnosti i prebaèen u virtualnurealnost. Drugi njihovprojekt je Protest protiv samog sebekoji æe se dogoditi na Trgu banaJelaèiæa. Taj protest temelji sena èinjenici da smo mi kao individueipak velikim dijelom produktidruštvenog, pa tako i ekonomskogakonteksta. Publika æetakoðer biti pozvana na sudjelovanjeu protestu. Zadnji izrazitozanimljiv projekt dolazi iz Slovenije,autori su Davide Grassi iIgor Štromajer. Oni dolaze sprojektom Problemarket koji nijeprvenstveno umjetnièki i neeli kao takav biti ni konceptualiziran.Umjetnici su, naime,doista napravili burzu koja kontroliratrište – problemima. Premanjima, pogrešno je što problemima uglavnom negativnu konotaciju;èovjek koji se naðepred problemom mora, sam iliuz pomoæ više ljudi, uloiti odreðenuvrstu energije koja moraimati trišnu vrijednost. Oni se,dakle, bave preprodajom dionicarazlièitih vrsta problema, imajusvoju valutu pro, website, brokere,i sve što jedna prava burzamora imati. Projekt je veæ realiziranu Ljubljani na Manifesti i uFrankfurtu. U Zagrebu otvarajusvoj posebni sektor koji se baviurbanim problemima. Uz prezentacijunjihova rada i performans,nadam se da æe u projektusudjelovati i netko od struènjakas podruèja makroekonomije.Prezentacija æe, naime, biti organiziranai za publiku koju zanimabiznis. Na Radiju 101 æe se svakodnevnoemitirati Pro News,koje æe obavještavati o dogaðajimana burzi problema.Je li definirana Druga smjena?– Veæim dijelom jest. Kanadskiumjetnici Paul Couillard i EdJohnson rade seriju od šest performansakoji se bave pitanjemgay kulture, politike i zakonodavstva.Zanimljiva je web i videoumjetnica iz SAD-a JodyZellen koja dolazi s dva Internetprojekta – Ghost City i VisualChaos. Jedan od njih æe biti prezentirankao video instalacija najednoj od fasada, a drugi u oblikudiskusije.A pošto bol?Grupa Urtica iz Novog Sadau svom projektu Omnigenusponovno problematiziraju kapitalistièkotrište, odnosno ekonomijukreiranja potreba. Ironizirajuæidiktat sreæe i zadovoljstvaprisutan na tom trištu,oni æe prodavati – bol. Oni æeproizvoditi i dijeliti higijenskeuloške od koprive, koji svimspolovima garantiraju uitak ubolu. Akcija æe sadravati performans,videoinstalaciju, reklamnukampanju... Grupa Apsolutno,takoðer iz Novog Sada,u projektu Intermezzo bavilase zvuènim mapiranjem svojegagrada, a mi æemo to prezentiratina nekoj zagrebaèkoj lokaciji. Ikonaèno, Wilfried Hou Je Bekiz Nizozemske predstavit æe seprojektom Generativna psihogeografijakoji æe se paralelnoodvijati u više gradova. U Drugojsmjeni æemo vjerojatno vidjetidio rada Kristine Leko, kojiæemo inaèe, u suradnji sURBANI FESTIVAL – 1. smjena11. - 16. srpnja 2002.HDLU-om, producirati do krajasljedeæe godine. Rijeè je zapravoo njezinoj suradnji s petmljekarica koje redovito dolazena naše trnice, a radi protestaprotiv odluka EU-a i WTO-akojima se ukida ta vrsta domaæeradinosti.Toliko o onome što je toènodefinirano. Treæa smjena (od 23.do 29. rujna) bit æe koncipiranau tri dijela. Jedan od tih dijelovanazvali smo Treæa tura, a rijeè jeo seriji simultanih dogaðanjakoja oponašaju strukturu turistièketure pri razgledavanju grada.Tzv. must-see punktove odreðivatæe umjetnièki radovipostavljeni na odabranim javnimili privatnim lokacijama ugradu, èime æe gledatelj – ovisnoo metodologiji razgledavanjakoju odabere – konstruirativlastitu mreu. Drugi dio ovesmjene èinit æe predstavnici institucijai inicijativa koji æe prezentiratisvoj rad u odnosu nasuvremenu likovnu i performativnuumjetnost, ispitujuæi moguænostipovezivanja i suradnjete razmjene projekata. Treæi dioTreæe smjene bit æe forum kojemuje svrha, dakako, kontekstualizacijasvih spomenutihdogaðanja i problema. Natjeèajza sudjelovanje u Treæoj smjenijoš nije zatvoren, tako da se definitivnaodluka još ne zna.Dakle, o tom – potom.11. – 16. srpnja 0 – 24 h Orchestra Stolpnik (Int.)Bacaèi sjenkihttp:// boo.mi2.hr/shadowcastersrazlièite lokacije11. srpnja 21 h eljko Zorica (Hrvatska)Let the History TalkCvjetni trg11. srpnja 23 h Janos Sugar (Maðarska)Context Partyzgrada Glavnog eljeznièkog kolodvora12. srpnja 10 h – 12 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije12. – 16. srpnja Cecilia Mandrile (Argentina / Velika Britanija)Miris odsutnostirazlièite lokacije na Gornjem gradu13. srpnja 13 – 15 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije13. – 16. srpnja FRU – Fakultet za raboti što ne se uèat (Makedonija)V-Ritual Realityrazlièite lokacije14. srpnja 16 – 18 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije15. srpnja 19 – 21 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije20 h FRU – Fakultet za raboti što ne se uèat (Makedonija)Protest protiv samog sebeTrg bana J. Jelaèiæa – kod spomenika16. srpnja 20 h Igor Štromajer i Davide Grassi (Slovenija / Italija)Problemarket – prezentacija / performanswww.problemarket.commama, Preradoviæeva 1816 srpnja 22 – 24 h Juha Valkeapää (Finska)Gradski razgovorrazlièite lokacije

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 15Protestirati protiv samog sebeAgata Junikuxit Noise Summer Fest2001, u kojemu je sudjelovalo400 izvoðaèa a pratiloga 250.000 ljudi, bio je jedan odnajveæih kulturnih, pa i šire društvenih,projekata realiziranih uSR Jugoslaviji u posljednjih desetgodina. Neki od najznaèajnijihprojekata u kojima su sudjelovaliljudi koji èine sr današnjegExita su, primjerice: velikimultimedijalni projekt Šakom uglavu izveden pred 30 000 posjetilaca16. listopada 1999., koji jepraktièki bio osnivanje OtporaVojvodine te Exit 2000 – tromjeseèniangairani politièki i kulturniprogram sa snanom IzaðiIzaði preko PetrovaradinaExit Noise Summer Fest, NoviSad, od 5. do 13. srpnja 2002.E X I T T E A T A R 2 0 0 2.Petak, 5.07.2002. /OTVARANJE/lokacija: EXIT TEATARpredstava: DIVLJE MESO, Dramski teatar,Skopljepisac: Goran Stefanovskireija: Aleksandar Popovskiuloge: Nikola Ristanovski, Nikolina Kujaèa,Risto Gogovski, Dejan Liliæ, Dragan Spasov,Biljana Dragièeviæ, Irena Ristiæ, Sneana Stameska,Sofija Matevska Kunovska, Kalina NaumovskaOva predstava je spoj teme i oseæanja jednog odnajeminentnijih autora s prostora Balkana,Makedonca Gorana Stefanovskog, i pozorišneintuicije jednog od mlaðih reisera njegove zemlje,Aleksandra Popovskog. Popovski kao poznavalacpozorišnih vrednosti prelazi sa jedne generacije nadrugu, a rezultat je proroèka predstava vrhunskogšarma, jedna od najzapaenijih na prošlogodišnjemBITEF-u.Subota, 6.07.2002.lokacija: EXIT TEATARpredstava: MAMU MU JEBEM, KO JE PRVIPOÈEO, Makedonski narodni teatar, Skopljepisac: Dejan Dukovskireija: Aleksandar Popovskiuloge: Vlado Jovanovski, Nikolina Kujaèa, Toni Mihajlovski,Irena Ristiæ, Nikola Ristanovski, Vladimir Endrovski,Nino LeviU sedam scena svoje drame, Dejan Dukovskigovori o odsustvu komunikacije meðu ljudima, onepouzdanosti ljudskih oseæanja i o dvosmislenostivrednosti. Aleksandar Popovski,u saradnji saizvrsnim glumcima, pravi odliènu i scenski veomaefektnu predstavu koja, sa mnogo crnog humora,prati pišèevu osnovnu zamisao.Ponedeljak, 8.07.2002.lokacija: EXIT TEATARpredstava: ÈUDO U ŠARGANU, Atelje 212pisac: Ljubomir Simoviæreija: Dejan Mijaèuloge: Anita Manèiæ, Milica Mihajloviæ, RadmilaTomoviæ Greenwood, Nenad Jezdiæ, BranislavZeremski, Petar Booviæ, Petar Radovanoviæ, SvetozarCvetkoviæ, Jelena Stupljanin, Tihomir Staniæ, NenadÆiriæ, Bojan iroviæ, Petar MihailoviæOvogodišnji dobitnik Sterijine nagrade, DejanMijaè, prua nam jedno od sigurno najinteresantnijihèitanja dragocenog Simoviæevog teksta...Utorak, 9.07.2002.lokacija: EXIT TEATARpredstava: BLIE, Jugoslovensko dramskopozorištepisac: Patrik Marberreija: Alisa Stojanoviæuloge: Radmila Tomoviæ Greenwood, NebojšaGlogovac, Branislav Leèiæ, Vladica MilosavljeviæObièni ljudi u neobièno zanimljivim situacijama.Odlièni glumci u neobièno dobro napisanom komadu.Komad u ritmu plesa. Ples u ritmu prevare.Komado svakome, ali ne i za svakoga...Srijeda, 10.07.2002.lokacija: po izboru rediteljapredstava: FILOKTET, /Jugoslovenskapremijera/, meðunarodna produkcijapisac: Hajner Milerreija: Eduard Mileruloge: Izudin Bjaroviæ (Sarajevo), Vilim Matula(Zagreb), Goran Šušljik (Beograd)La i manipulacija kao najsnanija ratna orujanalaze svoje mesto i u drami H. Milera¨FILOKTET¨. Okarakterisana kao filozofskopolitièkadrama, govori o smrti individue zaradivota kolektiva. Komad izvode jedan hrvatski,jedan bosanskohercegovaèki i jedan srpski glumac.Svaki od njih izgovara tekst na svom jeziku. Odatleje moguæa i paralela sa konfliktima na Balkanu.Ovapredstava æe, prvi put u Jugoslaviji, biti izvedenaupravo u EXIT TEATRU.Èetvrtak 11.07.2002.lokacija: po izboru rediteljapredstava: DANTONOVA SMRT, /premijera/pozorišna trupa Torpedopisac: Georg Bihnerreija: Darijan Mihajloviæuloge: Nikola Ðurièko, Goran Šušljik, NebojšaMilovanoviæ, Miloš Vlalukin, Ivan Tomiæ, SlobodanPavelkiæ, Miloš Samolov, Sonja Damjanoviæ, IvanaJovanoviæ, Vladimir MarinkoviæRevolucija poèinje od ljudi. Mehanizmi ljudskogponašanja kao da se ne menjaju kroz vekove.Uèesnici revolucije su kontradikcija samima sebi, ane jedan drugome. Ideja, a ujedno i dramskicentar ove antologijske drame je tehnika terora imehanizmi vlasti. Kada doðe do realizacije projektakoji se zove revolucija, shvati se da motivi zbogkojih se pristupa revoluciji nisu istovetni. Komadpoèinje u trenutku kad revolucija umire, a poslerevolucije dolazi diktatura.Naveli smo samo neke od osnovnih ideja i temakoje obraðuje predstava DANTONOVA SMRT,Georga Bihnera, u reiji Darijana Mihajloviæa, a kojaæe 11. jula u 21 h biti premijerno izvedena u okviruEXIT TEATRA.Zamišljena kao spoj razlièitih umetnièkihpostupaka, predstava uklapa elemente fizièkog iverbalnog teatra, primenjene muzike i sliènemetode neophodne za adekvatnu prezentaciju delakoje po svom karakteru i atmosferi odgovara kakoperiodu u kom je pisano, tako i u svakom trenutkudanašnjice.Petak, 12.07.2002.lokacija: EXIT TEATARpredstava: SKUP, Jugoslovensko dramskopozorištepisac: Marin Driæreija: Jagoš Markoviæuloge: Ðurðija Cvijetiæ, Maša Dakiæ, Cvijeta Mesiæ,Olga Odanoviæ, Marinko Madgalj, AleksandarSreækoviæ, Predrag Ejdus, Branka Veselinoviæ, RadeMarkoviæ, Gordan Kièiæ, Stefan Kapièiæ, Marko JanjiæU svakom pogledu iznenaðujuæi pristup klasiènomtekstu! Oduzimajuæi Driæu i more i reèenice,Markoviæ mu daje nove dimenzije....i glasaj kampanjom, koji je »odr-avao pozitivnu tenziju meðumladima i suprotstavljao se politièkimlaima i iskonstruisanojstvarnosti«.– Realizovan tokom tri letnjameseca 2000. godine i tokomdevet dana u julu 2001., a ostvareni potvrðen fantastiènomposetom od ukupno 400.000ljudi, Exit je postao simbol novekulture i novog imida našezemlje – eleæi prvenstveno daunekoliko pasivizirani društvenii kulturni ivot našeg društvapromeni i preokrene. Realizacijomsadrajnih i angaovanihprograma (koncerti, predstave,radionice, tribine) na atraktivnimlokacijama, Exit postajejedna od vodeæih kulturnih manifestacijau zemlji i regionu,promotor novih vrednosti ikopèa sa svetom, potvrðujuæitako svoju devizu U korak sasvetom, jer, tu nam je i mesto –tim rijeèima objašnjava ideju ikoncepciju festivala jedna odorganizatorica festivala AleksandraKolar.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 17java izlobe, ona je ilustriranamojim radom iz 1989. Skulpturase zove Rijeka. Figurativna djelaizgledaju bolje na fotografijama.Ako stavite fotografiju figureèovjeka koji pliva, to izgleda punoatraktivnije nego fotografijakutije s rupom. To je vrlo zanimljivo.Ali obje vrste skulpturauistinu æete èesto naæi zajedno.Ljudi me vrlo èesto pitaju: “Kadsi prestao?”. Nikad nisam zbiljaprestao tek tako. Jednostavnosam u nekom trenutku figurativneradove doveo do savršenstva,i to mi je postalo dosadno. Imamnekoliko skulptura koje nikadnisam dovršio jer sam u nekomtrenutku stao i rekao: “Ne, to mije dosadno, dosta je veæ toga.”Ali onda, druge stvari sam radioparalelno, uloio sam naporu skupljanje predmeta. Moja umjetnostje velikim dijelom u“skupljanju predmeta”, provjeravanjunjihova znaèenja i dodavanjunovih znaèenja tako što ihupotrijebim. To je nešto kao uzimanjei skupljanje prašine, i pokušajdavanja novog imena prašini.To je neka vrsta privatne arheologije.Arheologije iz kanteza smeæe, ne traim kosti mumija,traim tragove nas.Arheologija «suvremenosti»?– Arheologija suvremenosti,baš tako. Ili moda arheologijaprivremenosti. Privremenosti –zato što æe ono što radim nestati.I to je upravo ono što sad radim– ne znam što æu raditi kasnije.Sudjelovali ste na natjeèaju zajavni spomenik, imate i nekolikojavnih skulptura. Kako ste svojkoncept individualnosti transformiraliu tom anru?– Samo jedan spomenik, imamnekoliko radova u vanjskimprostorima, nekolicina ih je uKröller-Müller muzeju. Baš sammaloprije razgovarao s direktoromtog muzeja koji je došao povodommoje zagrebaèke izlobe.Taj spomenik je neka vrsta memorijala,bio sam pozvan na natjeèaji dobio ga. Da nisam biopozvan vjerojatno nikad ne bihsudjelovao u takvom neèemu. Tose dogodilo nakon velike tragedijeu Baltièkom moru kada jeveliki švedski trajekt Estonijaimao nesreæu i više od 800 ljudije poginulo. Izradio sam prijedlogza memorijal i bio sam nakoncu izabran da ga podignem.To nema nikakve veze sa spomenikomkako ga obièno shvaæamo.Puno sam reducirao vlastitiumjetnièki ego. Iskoristio samsvoje umjetnièko znanje, zapravona vrlo slièan naèin kao i ovdjeu muzeju, gdje je moj ego takoðervrlo ogranièen.Spomenik se nalazi u Stockholmu.Rijeè je o vrlo jednostavnojintervenciji u zidu, inaèevrlo staroga groblja mornara.Samo sam otvorio zidove i takonapravio novi ulaz koji æe primitipoginule unutar groblja.To je kao gesta dobrodošlice zate ljude, vrlo jednostavna gesta,ali mislim da je to bila i jedinagesta koja bi uopæe imala smisla,jer veæina njih nisu bili nikakviheroji, niti su poginulikao heroji. Problem je bio tajšto je veæina tijela još u moru,nikad ih nisu pronašli, a ja samim htio napraviti novi dom. Zidoviiza novog ulaza koji samotvorio ispisani su imenima poginulih.To je gesta zaštite,dobrodošlice, primanja u zemljutišine, u mornarsko grobljeu Stockholmu.Èekaonica 2002.Lijenost zapadnjaèkih kustosaVaš je meðunarodni uspon zapoèeokrajem osamdesetih i poèetkomdevedesetih. To je bilovrlo turbulentno razdoblje, i ubrzose profilirao trend velikih izlobiumjetnika Istoène Europena Zapadu. Kako danas gledatena to vrijeme?– Da, poèetak devedesetih i rušenjeBerlinskog zida je za trenutakotvorilo vrata zapadnih ili internacionalnih,nazovimo ih tako,kustosa. Moemo slobodno reæizapadnih jer internacionalni jošznaèi iskljuèivo Zapadni, a sigurnone Istoèni. Otvorena su vrataovdašnjim umjetnicima. Kada govorimoo lokalnoj pripadnosti– ja sam prije svegaMiroslaw Balka, tek zatimimam atelje u Otwotzku,Otwotzk je blizu Varšave, itek na kraju sam Poljak, alinikad ne radim s pozicijenekakva poljskog umjetnika.Radim umjetnost MiroslawaBalke. Nikad nisamtraio poziciju u kojojbih ja, kao, bio poljski umjetnik.Pokušavam naæi samogasebe. ivim i radim uPoljskoj, i to je sve!Èekaonica 2002.Moja umjetnost jevelikim dijelom u“skupljanjupredmeta”,provjeravanjunjihova znaèenja idodavanju novihznaèenja tako štoih upotrijebimDevedesetih je uistinu na nekinaèin zapoèela moja umjetnièkakarijera. Bila je to posljedica politièkesituacije, ali s druge stranepokazuje i lijenost zapadnjaèkihkustosa: jednom kad su našli ime,u ovom sluèaju moje, koje æepredstavljati neki dio Istoène Europe,to im je bilo dovoljno. Nisuse baš pretrgli traeæi druga imena,ovo je bilo dovoljno za ispunitioèekivanja istoènoeuropskihumjetnika. Moda sam zato izabran,moda ne samo zbog toga, alizasigurno jedan od razloga zaštosam vrlo èesto pozivan na meðunarodneizlobe poèetkom devedesetihjest èinjenica da sam trebaopredstavljati IstoènuEuropu, slièno kao što jeIlya Kabakov na neki naèinpredstavljao Rusiju.To je i moda. IstoènaEuropa je safari za zapadnjaèkekustose. Oni dolazeu klimatiziranim dipovima,primjerice OkwuiEnwezor na Documenti, ionda upucaju par umjetnika.To rade na svim takvimizlobama, i onda kau: «Oda, imamo jednog tipiènogivotinjskog predstavnikaza ovaj dio svijeta!» Nakon par godinabit æemo u moguænosti uspostavitivlastitu poziciju bez ove“istoène situacije”, ali u poèetkujedno je pratilo drugo. Ipak, mislimda je i kvaliteta rada vrlo vana.Ako pogledate ruske umjetnike skraja osamdesetih – svi su nestali!Malo njih još postoji na sceni, onisu bili samo privremena rješenja.Imao sam sreæe preivjeti zahvaljujuæikvaliteti svoje umjetnosti(smijeh).Ima li izgleda za nas ostale?– Mnoge stvari takoðer ovise otrištu. Ako nemamo vrlo dobrekomercijalne galerije, ako nemamoklijente koji æe kupiti djelasuvremene umjetnosti, uvijek æemobiti u poziciji gubitnika. Neæemopredstavljati Moæ koja bi moglaopstati bez da je paze drugi. Imatoliko umjetnika po cijelom svijetu.Ne radi se o tome da kustosi saZapada trae nove, oni imaju dovoljnovlastitih umjetnika!Moramo izgraditi vrlo jakelokalne scene da bismo uopæerazvili podruèje razmjene s“moænim Zapadom”. Moæ jeruna rijeè – ne volim je upotrebljavati,ali naalost smo u vrloslaboj poziciji. Èak i ovdje –vaš muzej u kojem izlaem vrloje lijep, ali njegova Moæ nije niizbliza tako jaka kao Moæ nekezapadne institucije koja ima jakfinancijski temelj, pa kustosimogu iæi gdje ih je volja, predlagatišto god hoæe.Istok i zapad nisu partneriPrije nego postanemo ravnopravnikomercijalni partner Zapadu,i ne budemo morali traiti danas puste u njihove muzeje, kadabudemo imali velike muzeje kodnas, u kojima æe veliki umjetniciiz cijelog svijeta htjeti raditi izlobe,ako se to ne dogodi zauvijekæemo ostati «egzotièni» diosvijeta. Neæemo biti partneri. Nisada nismo partneri. Nema institucijeu Istoènom bloku zbogkoje bismo ostali. Èak i u sluèajuHrvatske, iako ste iz politièkihrazloga bili blie Zapadu, još stes druge strane granice. Austrija,Italija, Berlin – to je granica.Mislim da to nije baš ugodna situacija,ali nema opæenitog naèinada se promijeni. Svi, umjetnici,kustosi, novinari – svi trebajuraditi za sebe, i samo na svoj individualannaèin mogu proizvestiplodove, inaèe æemo uvijek ostatiizgubljeni kao grupa hrvatskihumjetnika, kao grupa poljskihumjetnika. Svatko treba naæisvoj naèin da uðe u svijet i probijemale pukotine. Nikad neæemodoæi do toga ako poènemogovoriti – “poslali smo naše tenkovekulture koji æe pokazati dasmo mi jednako dobri!”Moramo raditi. Nadam se daje situacija u kojoj se nalazimoprivremena, i da æe se stvarimoda promijeniti za pedesetgodina, kada doðemo do stupnjajednakih uvjeta ivota. Plaæamoisti novac za odreðeni proizvodkao i u Njemaèkoj, ali naše suplaæe jedna desetina njihovih.Morali bismo raditi nekoliko putaviše, deset puta više kako bismodobili ono što oni imaju. Na-alost, ovo je tek vrijeme promjena,ali dobro da je poèelo. Napoèetku smo puta da promijenimosituaciju i doðemo do normalnihuvjeta i postanemo ravnopravandio svijeta.* Razgovor je objavljen u emisijiKulturni intervju na Radiju101, 13. lipnja 2002.

18 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Jean-Jacques Brochier“(…) moj Feldgendarme sepojavio u okviru vrata. Impresivnipozornik odmah se uputioprema meni, koji sam tek sjeo i,nehajno ali odrješito, zatraiomoje papire: Ausweis vorzeigen.”Evo nas usred špijunskog romana,u razrušenom Berlinu nakonDrugoga svjetskog rata. Atmosferavrlo podsjeæa na Treæegèovjeka – tu su ubojstvo i maglauzdu kanala.Naravno, ako zanemarimosuptilnu konstrukciju, ponavljanjepotajice izmijenjenih elemenata,podudarnosti koje to ustvari nisu i pomno promišljenuosebujnost romana Alaina Robbe-Grilleta.Lik koji se zoveHenri Robin (za poèetak!), stanujeu Berlinu na Place des GensAlain Robbe-Grillet,legenda francuskog novog romanaRoman kao apsolutU svojemu novomromanu Robbe-Grilletpreuzima brojne elementeiz prethodnih knjiga, alièitatelj kakva prieljkujenije onaj koji otkriva svealuzije, nego onaj koji sesmješta u stvarnostReprizelain Robbe-Grillet roðenje 1922. godine u Brestu. Diplomiraoje agronomiju 1945. i radiokao inenjer na Martiniqueu i Karibimagdje je nadzirao plantae banana. Od1955. radi kod francuskog izdavaèa LesÉditions de Minuit koji je u to vrijemeokupljao autore kao što su Claude Simon,Nathalie Sarraute, Michel Butor, JacquesDerrida i Pierre Bourdieu. Robbe-Grilletprvi je roman Ubojstvo kralja (Le Régicide)napisao dok je radio u sestrinom biološkomlaboratoriju 1949. no objavljen jetek 1978. Godine 1951. objavio je romanGume (Les Gommes) kojim je postao jednimod predvodnika novog romana. Slijedilisu ga Voajer (Le Voyeur), Ljubomora(La Jalousie) i U labirintu (Dans le Labyrinthe).Svoj stav kako bi trebalo pisatiromane objavio je u eseju Za novi roman(Pour un Nouveau Roman, 1963.)Robbe-Grillet smatra da bi se pisac trebaozadovoljiti impersonalnim opisom fizièkihstvari, da bi svaku ideološku ilipsihološku analizu trebalo izostaviti jerèitatelj mora sam dokuèiti što se krije izapojedinosti i dogaðaja. Unatoè fokusiranjuna objektivnu stvarnost lišenu ljudskihosjeæaja, na èemu je Robbe-Grilletinsistirao, novi roman je subjektivan –njegov je svijet percipiran iz pozicije lika,a ne sveznajuæeg pripovjedaèa.Najpoznatija dramatizacija njegoveknjievne teorije je film Alaina ResnaisaProšle godine u Marienbadu, za koji jeRobbe-Grillet napisao scenarij. Osimovoga, napisao je scenarije za još nekolikofilmova: Trans-Europe-Express, LaBelle Captive (Lijepa zatoèenica), Topologied’une cité fantôme (Toplogija fantomskogagrada) i dr.Robbe-Grillet predaje o novom romanuna nekoliko amerièkih sveuèilišta(uglavnom na New York University uNew Yorku i na Washington University uSaint-Louisu).Prošle godine objavio je novi romanReprizu (La Reprise).d’armes. Tu je kuæa u kojoj jedvaput stanovao Kierkegaard. Aroman se zove Repriza, poputKierkegaardova eseja. Itd, itd…Roman jest stvarnostDoista se radi o reprizi, ali kaošto naglašava autor, ne o ponavljanju,nego naprotiv o nadilaenju,kao u ogledu danskoga filozofa,što ovoga zaèudo pribliavaHegelu kojeg je, meðutim,prezirao. Radi se i o krpanju,onako kao što se popunjava, višeili manje nezgrapno, rupa na nekojtkanini, o krpanju praznina ujednoj prièi, tako svojstvenomromanesknom svijetu Robbe-Grilleta. Sjeæamo se potpuno bijelesredišnje stranice Voajera,gdje nam se prepušta da zamislimosredišnji dogaðaj knjige,ubojstvo djevojèice koje Mathiasiz stranice u stranicu prikriva,prekraja, gomilajuæi zabilješke,aktivnosti, odlaske i povratke.Repriza razlièitih elemenata izprethodnih romana, èak i iz Romaneski,posijanih poput Palèiæevihkamenèiæa, ili rasutih kamenihploèica iz Djinne; jer njihovasvrha nije, poput onih udvorištu Proustove palaèe Guermantes,potaknuti iznenadnipovratak sjeæanja, nego štoviše,pokazati da je sve to stvarno.Jednako stvarno poput današnjesvakodnevice, ili stvarnosti uspomena,pa i onih imaginarnih,nenamjerno «izmišljenih» uspomena.Suprotno «stvarnom svijetu»Aragona, koji je u Balskimzvonicima (Les Cloches de Bâle)ili u Lijepim èetvrtima (Les BeauxQuartiers) elio rijeèima vratitiljude i stvari, koristeæi se u tusvrhu knjievnošæu, Robbe-Grilletod knjievnosti, od romana,stvara nešto apsolutno. Romanjest stvarnost.Odatle taj naravni prijelaz sonoga što se stvarno dogodilo,kao što se obièno govori, na onošto se dogodilo u romanu, ili obrnuto.Na primjer, bez prijelaza,jedna stvarna uspomena iz djetinjstvakoju je pisac doivio naplai u Bretanji, naðe se usredpustolovine koja se odvija tridesetgodina kasnije, u poslijeratnomeBerlinu.Ne bismo mogli razumnopreprièati, saeti ovaj roman. Èitateljæe u njemu pronaæi pišèevemaštarije, temu dvojnika, oèito iEdipa, naravno i sadistièko-erotiènescene kojima on hrani maštusvojih likova. Ali èini mi se dapisac u ovoj Reprizi ipak nadilazisvoje prethodno djelo. I to prijesvega naglašenom uporabom humora,što komentatori isuvišeèesto zanemaruju, a koji likove isituacije potresa silnim, šutljivimsmijehom.Bez pisanja mogu, bez vina neS obzirom na to da su rjeèniciprecizni, otvorio sam Petit Robertda bih provjerio znaèenjerijeèi Reprise, kako glasi naslovtvoga romana. Èini mi se da imaviše prihvatljivih tumaèenja. Prvobi moglo biti: ponovno izvoðenjeneke radnje, nakon stanke.Kako dugo veæ nisi objavio nekiroman?Kada opisujem tajsvijet, u kojipotpuno vjerujem,on je saèinjen izkomadiæa mojihprošlih djela,komadiæa izKierkegaarda, idjeliæa sjeæanja naBerlin– S moje toèke gledišta izmeðuRomaneski (Les Romanesques)i mojih romana nema razlike.U podnaslovu sam ih èaknazvao romanom, pa iako je njihovprvi dio i Ogledalo koje sevraæa (Le Miroir qui revient) donekleprihvatljiv s autobiografskoggledišta, veæ u drugom dijeluto se narušava, a u treæem je rijeèo èistoj fikciji.Ali taj treæi dio, Posljednjidani Korinta (Les derniers joursde Corinthe), star je desetakgodina.– Misliš? Zapravo osam godina.Mislio sam u stvari da višeneæu pisati nikakve romane…Ima ljudi koji se èude tome štomogu bez pisanja, kao da biti pisacznaèi imati nasušnu potrebu:Ne mogu ivjeti bez pisanja. Ja, usvakom sluèaju, mogu bez pisanja.Ne ivim da bih pisao, negopišem onda kada imam nešto zanapisati. Ne smeta mi ako nemampotrebu napisati knjigu.Puno lakše se odrièem pisanjanego, na primjer, crnoga vina.Osim toga, kada na poèetkusezone svakoga jutra gledamosve te rasprostrte knjige (Robbe-Grillet je èlan irija za dodjelunagrade Medicis), to me ne potièeda pišem bez velike nude.Pišeš veæ pedeset godina?– Da, ali bilo je razdoblja kadanisam pisao, na primjer kada samsnimao film za filmom, te onihdrugih u kojima sam više pisao.U svakom sluèaju, potrebno mije dosta vremena da dovršimknjigu. Pišem polako i puno ispravljam.Nadalje, ima trenutakakada sve stane; više ne vjerujem uono što radim; ostajem bez volje.Moje knjige se smatraju izmaštanima,ali za mene je to stvaransvijet, svijet u kojem ivim. A,odjednom, taj svijet nestaje.Sklanja se u stranu? Kao u romanuGume (Les Gommes)gdje zastaješ zajedno s Wallasompred pokretnim mostom koji sene spaja, i ti odlaziš u Tursku?– U Reprizi se dogaða potpunoista stvar, a pišuæi taj odlomakshvatio sam da je to ista situacija,isti most.Drugo znaèenje reprize, kojese više odnosi na konstrukcijuromana, jest višekratno ponavljanjepojedinih dijelova nekeradnje. Napose u školi jahanja toje svaki dio jahaèke poduke ilidresure nakon kojega se jahaè injegov konj odmaraju. Roman jekonstruiran u odjeljcima koji seprekidaju i ponovno zapoèinju.Jednom èak pojašnjavaš: to što jelik kazao nije toèno, nije se dogodilotako, i potom drugi pripovjedaèpreuzima prièu i ispravlja.– Imaš li još tumaèenja?Repriza nije repeticijaIma jedna natuknica u PetitRobertu u kojoj se kae da jerepriza rezultat radnje, povrataku ivot, vraæanje snage. Što takoðerodgovara s obzirom na to dasi u 80-oj godini, nakon osam godinaromaneskne šutnje, napisaoovaj znaèajan roman, Reprizu.– Kada bi se mene pitalo, vjerojatnone bih prihvatio ni jednood tih tumaèenja. U prvome sestjeèe dojam da su repriza i repeticijajedno te isto. Ali, nakonKierkegaarda, izmeðu njih vidimtemeljnu razliku. Repeticija jedoslovno ponavljanje, dok reprizauzima nekadašnje elemente dabi ih preoblikovala i razvila dalje.Naslov Kierkegaardove knjigeGjentagelsen prevodi se ili kaorepriza ili kao repeticija, a baš jeRepeticija odabrana kao naslovprvog francuskog izdanja te knjige.Znaš da je Kierkegaard silnonaglašavao vanost danskoga jezika,da je tim jezikom bio jednakotako opèaran kao i Hegel njemaèkim.Za njega je danski bioonaj pravi jezik filozofije, samose na danskome moglo filozofirati.On se oduševljavao rijeèimapoput gjentagelsen koja se danasprevodi s repriza i oznaèava pomakprema naprijed. K tome jošdolazi Kierkegaardova opsesija:kada bih ja postao Krist...Poput onog Dreyerova likaOrdeta koji urlajuæi odlazi upustaru. A njegov otac kae, Previšeje èitao Kierkegaarda!– Repriza je, dakle, preoblikovanjeprošlosti prema buduænosti,a pritom je bitan sam taj pomak.Drugo tumaèenje koje bihistaknuo jest uèiteljevo ispravljanjeuèenika. Drugi pripovjedaè,za kojega najprije ne znamo tkoje (ni sam to nisam znao u poèetku)ispravlja prvoga. Pištolj nijeimao kalibar 7,65 nego 9 mm.On to najbolje zna jer ga je samstavio u ladicu! Repriza ovdjeima smisao korekcije.A treæe tumaèenje koje bihdao jest: repriza je ono što èinimos poderanom èarapom dabismo zakrpali rupu. Uvijek sampridavao veliku vanost zjevovimakod pisaca koji me zanimaju,na primjer Flauberta. Ti su zjevovibili itekako bitni za lektiru,za energiju stvaranja kao i za èitanje.Iz njih se oslobaða nekavrsta emocionalne snage i ivahnogapoleta.Hommage KierkegaarduTo je ono èuveno Putovao je,iz Sentimentalnog odgoja.– Taj je odlomak još èudniji,jer mu neposredno prethodiSénécalovo ubojstvo Dussardiera,kad Frederic zinuvši prepoznaSénécala. Doista tu postoji nekakvozijevanje. Postoji zijevanjegomile koja uzmièe bulevarompred strahotom zloèina, i zijevanjelika, u nekoj vrsti hipalgije.Hipalgije, koja je u Flaubertaveoma èesta. U Herodiadi, naprimjer, kada se podigne poklopacjame i kada se èuje glas Iokanaanakoji vrijeða kralja i njegovusuprugu, u tekstu stoji: kraljicase zinuvši nagnula nad jamom.U naèelu, jama je ta koja zijeva,dok je kraljica razjapljenih usta.Baš to je hipalgija, prijenos pridjevas jedne imenice na drugu.U tim zjevovima, snana jeupletenost pisca i napose èitateljakoji æe pokušati krpanjem ispunitite praznine. Poznat je zijevu Voajeru, gdje nedostaje osnovniromaneskni element, seksualnizloèin, a sve ostalo u tekstuje uzaludan pokušaj nadvladavanjate pripovjedaèke šupljine.Mathias isprepleæe niti, jednakotako kao što se to radi prikrpanju èarapa.Uostalom, hommage Kierkegaardunije novina. Veæ u mojojprvoj knjizi Ubojstvo kralja(Régicide) pozivam se na navodiz njegove prethodne knjigeRepriza, Ili- ili koja je knjigaprekidâ s Reginom Olsen.Dnevnik zavodnika zapravo jedio knjige Ili – ili, èiji je naslovuostalom loše preveden na francuskiupotrebom jedne te isteponovljene rijeèi, dok na danskomon glasi enten eller. Uknjievnosti stalno postoji tajproblem istoga i drukèijega, aliu ovome sluèaju ta dva izraza ufrancuskom glase jednako.Govoriš o Kierkegaardu kojije filozof prepun zjevova, dok jerepriza shvaæena kao nadilaenje(aufhebung), zapravo hegelijanska.A Hegel je filozof bezzjevova.– Da i ne. Ono što Kierkegaardapribliava Hegelu jest tošto je stvorio cjeloviti sustav.Dakle, Hegel se zapravo oslanjana ideju cjelovitosti, ali priznajetemeljnu vanost suprotstavljanja.U tome ja oèito više nisamhegelijanac. Kada se dokrajèesuprotstavljanja i borba moæi æemose, kae on, posvetiti igri, ljubavii umjetnosti. No, ako bi svesuprotnosti bile razriješene, èegabismo se mogli igrati? Bila bi toneka vrsta entropièke smrti.Dvojnici i prepoznavanjaTo je desadovska apatija.– S gledišta termodinamike, uonome što nazivamo izjednaèavanjepotencijala više nema razlikeu razinama, i u takvom sustavuviše nema djelatnosti. Kierkegaardje tako oèaran Hegelom daje odluèio od njega napraviti svojeganeprijatelja, ali u biti reprizai aufhebung spadaju u isti redstvari.Mi sve te filozofske referencijemoemo i ne moramo primijeniti.Èitatelj nikako ne smijemisliti da su one neophodne dabi se proèitao roman.Vano je to da ti ponovno uzimašpuno elemenata iz prethodnihknjiga, da ih razmještaš, da

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 19se njima zabavljaš. Prisutna jeneka vrsta stalnog ponovnog išèitavanja.Poput onog dijalogaiz Èovjeka koji lae (L’Hommequi ment): –Imate li soba? – Koliko?– Jednu naravno! – Ali, pitaliste za sobe.– U oba sluèaja putnika slijedinjegov dvojnik, trebao bi dakleuzeti dvije sobe! To je istina, alitu podudarnost nije neophodnoprepoznati. Tebe i mene to zabavlja,ali mislim da je to sporednoza èitanje djela.Ipak, ti poput Palèiæa siješ kamenèiæeiz podnaslova romanaDjinn: crvena praznina izmeðurasutih kamenèiæa. U romanu jeprisutna repriza, u kjerkegorovskomsmislu rijeèi, znatnog brojaelemenata iz prethodnih romana,pa i Romaneski, jer samo iz Posljednjihdana Korinta ima ihnekoliko. To prepoznavanje elemenatapomae.– Pomae ili smeta?Ništa ne smeta ako ih ne prepoznajemo,ali inaèe pomae.Poput, primjerice, našeg pokretnogmosta, prisutnog u kljuènimtrenucima dviju prièa.– Svaki put je u pitanju jedaniznimno znaèajan biografski dogaðaj,moda ne kljuèan, ali usvakom sluèaju vrlo bitan. UGumama sam zastao na èetrdesetojstranici ne mogavši višenastaviti, kad u novinama nalazimponudu za putovanje u Tursku.Rijeè je o studentskom putovanju,a ja više nisam student,ali tko mari. I veæ na kolodvorususreæem djevojku po imenu Katarina.To je bilo veoma znaèajnou mome ivotu! Zastoj u pisanju(na kraju krajeva nisam obavezannastaviti), potom susret s Katarinomi Wallas nastavlja svoj prekinutihod.U drugom sluèaju zastoja, zapisanja Reprize, dogodio se uraganna Boiæ 1999., koji je za manjeod sat vremena uništio 85posto velikih stoljetnih stabalaovoga parka. Da ne gledam višetu veliku nevolju, iza spuštenihroleta, ponovno zapoèinjem pisati.Uzimam sve svoje prošleprièe i koristim njihove elementekao graðu, s namjerom da stvorimjedan novi svijet. Cilj miuopæe nije bio oivjeti svijetVoajera, ili Djinn, ili Sofoklovusjenu u Gumama.Psihoanaliza ivcira i zabavljaTaj se svijet zasniva na dvjemakonkretnim mitskim legendama,onoj o Edipu i Tebi, samošto je Edipa podigao kralj Korint,a s druge strane na legendi oTezeju. Jer Io je u stvari Fedra,ali koja ide još dalje u svojojprepredenosti, jer ne spava samosa svojim posinkom nego s dvaposinka zaredom. Ti grèki sustavokreæeš naopako u skladu sa svojimstarim prezirom prema psihoanalizi.– Nemojmo pretjerivati, nije upitanju prezir. Psihoanaliza meivcira i ujedno zabavlja. Nabokovje prezirao psihoanalizu, neja. Ja o njoj neprestano govorim.Sve to da bi napisao roman kojisam nazivaš obiteljskom prièom.Da pokušamo pojednostavnitiprièu: tri lika koji se zovu vonBrücke su otac i dvojica sinova,dvojica braæe blizanca. Mlada enakojom se otac eni po drugi putpostaje ljubavnica dvojice sinova is jednim od njih rodi djevojèicu(u stvari ne zna se pouzdano èijaje, od oca ili starijeg sina), a tajstariji sin kasnije postaje ljubavnik,potom i svodnik malodobnice.Pomišljamo na one odlomke izde Sadea gdje se on zabavlja stvarajuæitakve genealogije.– Ne raèunajuæi na to da dvijesupruge von Brückea, oca, slièena moju vlastitu majku te da jaitekako naglašavam tu sliènost.Tim više što je ta obiteljska prièaneprestano prošivena, da ostanemopri krojaèkim metaforama,tvojom prisutnošæu, na primjer,kada kaeš: ako von Brücke unjemaèkom predstavlja tipiènogpruskog junkera, u francuskomje on zapravo Dupont.– A Io se zove Io Kast, Jokastakazao bih.Svi ti elementi, ne samo sadomazohistièkiprizori nego te zaèinjeneprimjedbe posvud u tekstu,tvore savršenu vezu s tvojimprethodnim knjigama.– Kao da sam napisao jednujedinu knjigu koja bi poèinjala sUbojstvom kralja, i nastavljala sejoš i danas s Reprizom, a prièalabi jednu jedinu prièu, uzbudljivui pustolovnu. Prièu koja, katkada,izgleda kao da se ponavlja, alikoja se zapravo neprestano mijenja.Kljuèevi za èitanjeU Reprizi, meðutim, ima postupakakoji su u prethodnimknjigama manje uoèljivi. Primjerice,pripovijedanje u prvomlicu. Na primjer, prekidaš pripovijedanjereèenicom: Èesto samgovorio. I vraæaš se jednako takonaglo u tom je trenutku. Svilikovi imaju analogna imena:Wall, Wallon, Walther, itd. Jedinikoji uvijek ima isto ime jeMarcus, drugi brat.– Marcus je Ascher.Da, ali nema fonetske sliènostiizmeðu te dvojice. Iako se pitamonije li Marcus zapravoAlain Robbe-Grillet. Ascher, iliHR je zapravo Henri Robin, imejoš jednog od tvojih likova.– Iz Romaneski.A ime Henri je zapravo hommagenjegovu kumu, Henriju deCorintheu.– A Corinthe je moj kum. Tomi je zanimljivo i drago mi je daneki èitatelji pronalaze sve tesliènosti, meðutim ne bih ih preporuèiokao kljuè za èitanje. Trisam godine govorio da su Gumezapravo Kralj Edip i nijedan kritièarto nije vidio, nijedan èitatelj,osim Samuela Becketta. ABruce Morissette se uhvatio zato i napisao èlanak Kljuè za èitanjeGuma, kao da bi bilo nemoguæeshvatiti knjigu bez togaMoje knjige sesmatrajuizmaštanima, ali zamene je to stvaransvijet, svijet ukojem ivimkljuèa. S druge strane, Blanchotaili Barthesa to uopæe nije sprjeèavaloda je shvate bez ijedne aluzijena Edipa.Ali kada si jednom to kazao,postalo je toliko oèito da izgledanemoguæe ne misliti o tome.– Moda sam i pogriješio kadsam odao te kljuèeve. Ali to mezabavlja. Pogledaj, na primjer,staro saksonsko ime, Gegenecke.Èovjek se pita zašto?– Dobro, sad to prevedi s njemaèkogna grèki. Dobivaš GegenEcke, odnosno Antigona. A to jeipak jedno vrlo vjerodostojnoprastaro ime. No, fonetskomtransformacijom, ona postajeGuegue, potom Dji dji, na amerièkom;potom Gigi, Gigi iz Colette!Evo i druge prièe. Naš veleposlaniku Berlinu, naèitan èovjek,Bourgoisov prijatelj, èitaReprizu i zapaa da stanuje pokrajkuæe gdje se odigrava poèetakknjige, u Jägerstrasse 57, tamogdje je Kierkegaard dvaput stanovao,u trenutku prekida s Reginomi kada se nadao da æe sedogoditi repriza, a opis stana jedoslovno prepisan iz njegoveknjige. Zato u Reprizi u tekstuprelazim na nas. Penjemo se naprvi kat i opaamo kip… Jer udanskom tekstu stoji mi. Veleposlanikstanuje na broju 59.Berlin poznaje vrlo dobro, znada je kip koji je stajao na trgupredstavljao Schillera kao i danas.Ali me upozorava da se povišeKraljevskoga kazališta, nasuprotstanu, izdie alegorijskièetveropreg koji sam ja premjestiona trg!Slike BerlinaÈetveropreg poput onog kojise nalazi iznad Brandeburškihvrata?– Iste vrste, ali ne kao onaj kojija opisujem, nego neka vrstaDravne koèije, kao u Gumama.Jedna mi stvar smeta, gotovome uznemiruje. Kada opisujemtaj svijet, svijet u koji potpunovjerujem, on je saèinjen iz komadiæamojih prošlih djela, drugihkomadiæa, u ovome sluèaju izKierkegaarda, i djeliæa sjeæanja nagrad Berlin… Ne iz 1949., jer tamosam išao znatno poslije. Nisamvidio uništeni trg, nego je tobilo, prilikom velike proslave – jeli tristogodišnjice? – Berlina, kadasu Rusi eljeli izbjeæi da Zapadprisvoji tu proslavu, i kadasu vlasti DDR-a zapoèele rekonstrukcijucijeloga povijesnogBerlina, Unter den Linden, pa itoga trga, La Place des Gensd’armes. Bili su to opseni radovi,vrlo dobro izvedeni… Meðutim,vidio sam slike razrušenogBerlina… Ponovno æu otiæi uBerlin, kod veleposlanika. Ponovnoæu pogledati trg, Schillerovkip, èetveropreg. Za mene æedakle postojati više neospornihstvarnosti, neosporna stvarnostmoje knjige i ono što æu tada vidjeti,što æe takoðer biti neosporno.To mi se veæ dogodilo, mislimda to spominjem u Ogledalu kojese vraæa (Le Miroir qui revient), skomodom mojega djeda, kojunadugaèko opisujem iako je nemampred sobom, jer je u to dobabila u Brestu. Otad æe za menepostojati više komoda, onamoga djeda koju zamišljam tamogdje je bila, u staroj kuæi u Brestukoja je razrušena tijekombombardiranja, zatim ona iz mojegsjeæanja koja je preoblikovanau tekstu koji sam objavio, inapokon treæa, koja je danas ovdjeu blagovaonici u Mesnilu. Isve tri su potpuno stvarne, iakoèinjenièno razlièite.Za tebe je ono što je napisanopotpuno stvarno, od trenutka kadaje napisano kako treba.– Izgleda da je s Reprizom sveišlo kako treba. Veleposlanik mije kazao da je Berlin stvarno biotakav… Meðutim, ima stvarikoje su topografski nemoguæe,kafiæ Spartakus nije nikad postojao.Èitatelj kakva prieljkujemnije onaj koji otkriva svealuzije na moje druge knjige, negoonaj koji se smješta u stvarnostReprize, koji se ne pita je liGigi zapravo Antigona. Gigi jeGigi. Isto je i s ateljeom gdjebanda dovodi svoju zatoèenicu,u onoj zoni gdje su smještenaskladišta uzdu Spree i koarskeradionice, to je mjesto koje vidim.I sjene Jugoslavena nazamrljanim staklima iz filma Lijepazatoèenica (La Belle captive)u kojem je Henri Alekansvjetlosnim efektima prekomjernopoveæao siluete...Ispravljanje pripovjedaèaU Reprizi prvi put stavljašnapomene na dnu stranice.– To je bilo bitno. Postojidrugi pripovjedaè, koji ispravljaprvoga, i zaèudo, neke moje vlastitepogreške. Prema mom naèinupisanja, nemam pravo ispravitineki element prièe nakon što jeon veæ napisan u tekstu. Rukopispostaje stvarni svijet èim je ispisankrasopisom bez precrtavanja.Mogu promijeniti poneku rijeèzbog prozodije iako je i to vrlorijetko, ali više ne mogu mijenjatisadraj prièe koja je veæ stvorena.U trenutku kada Ascher pogledaadresu koja stoji u osobnojiskaznici koju je pronašao uz lanileš von Brückea, on vidi da seradi o èetvrti Kreuzberg, na krajuulice Friedrichstrasse. I mislikako je to francuski sektor… štosam i sâm vjerovao. Tek nakonšto sam sluèajno pogledao planBerlina, postalo mi je jasno dasam pobrkao dvije zraène luke,Tempelhof i Tegel, i da Friedrichstrassedoduše izbija naKreuzberg, ali je to u amerièkomsektoru. Najpoznatiji prijelaz izdoba postojanja zida, Check-Point Charlie, bio je onaj u Fridrichstrasse.U tom trenutku ne mogu seviše vratiti unazad, ali mogu ukazatina pogrešku pripovjedaèa,kroz usta drugoga pripovjedaèakoji æe èak izmisliti objašnjenje zatu netoènost. Uskoro æemo shvatitikako razlièiti špijuni pripadajuistoj obavještajnoj slubi, samošto je jedan zaduen da izigradrugoga kako bi mu na vrat natovariokrivnju za zloèin koji ovajnije poèinio. To je Pierre Garin, anjegov je pseudonim Sterne. Postojimorska ptica èija se jedna vrstanaziva Pierre Garin…Drugi pripovjedaè, kao sudionik,tu je samo da bi sprijeèio prvogada se izvuèe, ali to se brzozapetlja, i ja sâm tek kasnije otkrivamda su oni blizanci, štouvodi èisto autobiografski motivdvojnika (prièa o djeèaèiæu s bretonskeplae): svog sam dvojnikasusreo više puta tijekom ivota.O tome sam razgovarao s Nabokovimi Borgesom koji su, obojica,u dva ili tri navrata, susrelivlastite dvojnike.Nisam elio stavljati napomenena dno stranice, i kada samJérômeu Lindonu, uoèi njegoveoperacije prije gotovo dvije godine,dao poèetak romana, on jepristao da napomene budu umetnuteu tekst s jednakom vrstomslova. Poèetna je ideja bila da drugipripovjedaè malo pomalo zauzmemjesto prvoga kako bi na krajuokosnica teksta postala prièadrugoga pripovjedaèa. To je putemotpalo, ali ostala je ta borbaza pripovjedaèku premoæ izmeðunjih dvojice, nepoštedna borbadviju suprotstavljenih verzija.S francuskoga prevelaSnjeana KiriniæTekst je objavljen u èasopisuMagazine littéraire, No. 402,listopad, 2001.

20 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Chris CorrinPostavljanje drukèijih pitanjaHeteroseksualnost je društvenikonstrukt, sustav koji su enamanametala društva kroz èitavupovijest, što lezbijsko iskustvo èininevidljivim ili ga prièinja“abnormalnim”Adrienne Rich, Prisilna heteroseksualnost ilezbijska egzistencija, s engleskoga preveleSuzana Kovaèeviæ i Sanja Kovaèeviæ,Kontra, Zagreb, 2002.Tišina je, prije od“razlièitosti”, sila kojapotlaèuje lezbijkesvom se pisanju o “prisilnoj heteroseksualnosti”i “lezbijskoj egzistenciji”Adrienne Rich pita zbog èegaene usmjeravaju toliko energije premamuškarcima, kada su iskustvo, povijest,kultura i vrijednosti ena razlièite od dominantepatrijarhalne, heteroseksualnekulture. Za Rich, termin “prisilne heteroseksualnosti”oznaèava društvenu moæheteroseksualnosti. Heteroseksualnost jedruštveni konstrukt, sustav koji su enamanametala društva kroz èitavu povijest,što lezbijsko iskustvo èini nevidljivim iliga prièinja “abnormalnim”. Rich zadire usr naèina na koji su lezbijke potlaèene. Udvadeset godina, koliko je ovaj tekst u optjecaju,pomogao je mnogim lezbijkamada razumiju èemu se protivimo. Ovaj hrvatskiprijevod bit æe od neprocjenjive vrijednostionima koje ele razumjeti i prevladatiheteroseksualnu represiju.Prepoznavanje sveobuhvatnog, obvezatnogsustava heteroseksualnosti, ukorijenjenogu kulturnim i politièkim aran-manima koje je moguæe mijenjati, imaloje golemu vanost za pozitivne naèine kojimarazmatramo sebe kao lezbijke. Nijesamo heteroseksualnost ta koja je inherentnoštetna za ene (premda muško nasiljeèini da izgleda tako), nego njezinaprisilna priroda u našim društvima. Razumijevanjetoga omoguæava lezbijkama dase odupru tim dominantnim diskursima.To je imalo utjecaja na transformaciju politièkihuvjeta.Egzistencija i kontinuumRich stvara dva pojma, “lezbijsku egzistenciju”i “lezbijski kontinuum”, kako biopisala naèin na koji lezbijstvo moe bitidijelom emocionalnog, ako ne nuno i fizièkogiskustva svake ene na jednak naèinkao i majèinstvo. “Lezbijski kontinuum” jeistraivanje lezbijske povijesti i kulture,kojim bi se trebala baviti svaka feministkinja.“Lezbijsko iskustvo” ukljuèuje specifiènoseksualnu sastavnicu lezbijskog identiteta.Umjesto za ili/ili pristup, Adriennetvrdi da lezbijske feministkinje mogu postavljatidrukèija pitanja. Jednostavni primjeri,poput pitanja zašto dvije ene ne moguhodati ulicom dreæi se za ruke, ilustrirajunjezinu poentu o postavljanju drukèijihpitanja o onome što je podloga upotrebemuške moæi nad enama. Buduæi dadruštvene nejednakosti mogu biti legitimiranekroz dominantne kulture poput heteroseksualnosti,lezbijke trebaju izraavati inastavljati stvarati naše kulturne izrièajekao lezbijke. Za nas je to i ponos i otporprema pokušajima dominiranja i negiranjelezbijskih ivota. Adrienne govori o lezbijskojegzistenciji kao istodobnom kršenjutabua i odbacivanja prisilnog naèina ivota,što je kao takvo èin otpora. U izbjegavanjumišljenja u suprotstavljenim binarnim kategorijamaAdrienne vidi lezbijsku snagu –izazivanjem muških naèina razmišljanja oseksu kao o robi. Njezin “lezbijski kontinuum”obuhvaæa èitav raspon enski identificiranogiskustva izvan patrijarhalnogsustava mišljenja o “seksu”. Razdvajanjemintimnih odnosa od ideja o “seksu kao osnovikorištenja drugih ljudi”, Adriennenam, kao i njezina bliska prijateljica AudreLorde, omoguæava prepoznati moæ erotskoga.Adrienne naglašava moæ lezbijskogotpora kao “erotske senzualnosti koja jebila najnasilnije izbrisana èinjenica enskogiskustva”. Drukèija etika ljubavi i senzualnogsamoizraavanja podcrtava velikdio snage lezbijskog otpora.QUEER PORTALNasilje i rasizamKad sam susrela Adrienne u svibnju1996., otvarala je s Dionne Brand gala premijerusvog filma Listening for Somethingna šestogodišnjem Inside Out festivalulezbijskog i gej filma i videa u Torontu. Utom su filmu razgovori obuhvaæali mnogadruštvena i politièka pitanja s kojima selezbijke susreæu diljem svijeta. Pitanja nasiljai rasizma još su bila kljuèni aspekti, tesu Adrienne i Dionne raspravljale o naèinimaprevladavanja uoèenih razlika u zajednièkomradu za lezbijsku snagu. Tišinaje, prije od “razlièitosti”, sila koja potlaèujelezbijke, a u moænom okupljanju enalee moguænosti za puno izraavanje ipromjenu. Razlièiti pjesnièki, akademski ikreativni radovi Adrienne Rich sjajnoilustriraju višeslojne moguænosti lezbijskogfeminizma, pozivajuæi sve ene da sepridrue bogatoj povijesti enski identificiranekulture.S engleskoga preveoTrpimir Matasoviæ* Tekst je proèitan na promociji knjigeu Knjinici Bogdana Ogrizoviæa u Zagrebu26. lipnja 2002. Autorica je profesoricafeministièke politike na Sveuèilištu uGlasgowu, Škotska.eljko Mrkšiæ,Trpimir Matasoviæ“ lasnici” našeg vremena imentaliteta nikako da sedovoljno naèude zaštoGLBTT populacija eli društvenuvidljivost i èemu to paradiranjegradom, kad se sve lijepomoe raditi tiho, u intimnostièetiriju zidova, daleko od pogledasvih onih skupina kojima jedruštvena skrb u ovom trenutkupotrebnija, a posebno daleko odPodrška veæoj vidljivostiProgram koji je sastavljen snamjerom “pribliavanjapovijesne i problemskepozadine pokreta za pravahomoseksualnih,biseksualnih itransseksualnih osoba,kako bi pridonio javnojraspravi o društvenim izakonskim aspektima teproblematike”, je svesamo ne tipièan kulturniprogramPopratna dogaðanja u sklopumanifestacije Gay Pride Zagreb2002., Zagreb, od 24. do 28.lipnja 2002.oèiju djece, poradi dobrobiti njihovazdrava razvitka. Pa ipak,tjedan dana uoèi same prve hrvatskeGay Pride povorke organizatori,udruge Iskorak i Kontra,pozvali su javnost na niz rasprava,filmske projekcije, seminar,promociju, te su na krajuprošetali gradom zajedno sa svimakoji prate društvenu modu.Netipièan kulturni programUmjesto zgraanja, dovikivanjaprostota ili atmosfere linèa,dogaðanja su naizgled protjecalapoput bilo koje druge kulturnemanifestacije. Naizgled. Nakonferenciji za medije novinareje umjesto samog programa višezanimalo što radi interventnivod policije pred klubom mama– mjestu veæine dogaðanja.Program koji je sastavljen s namjerom“pribliavanja povijesne iproblemske pozadine pokreta zaprava homoseksualnih, biseksualnihi transseksualnih osoba,kako bi pridonio javnoj raspravio društvenim i zakonskim aspektimate problematike”, je svesamo ne tipièan kulturni program.Zagreb je doduše veæ svjedoèioseminarima, izlobama ipredstavama s gej tematikom, aprije devedesetih i manjoj gejlezbijskojreviji filma – dogaðanjakulturno jaèa od samogprograma koji je ponudio organizacijskiodbor manifestacijeNa konferenciji zamedije novinare jeumjesto samogprograma višezanimalo što radiinterventni vodpolicije predklubom mama,mjestu veæinedogaðanjaGay Pride Zagreb 2002.Ipak, vanost ovih popratnihdogaðanja (kao i same subotnjepovorke) lei ponajprije u poveæanojvidljivosti GLBTT populacije.Jer, uz nezanemariv brojznatieljnika i predstavnika medija,pripadnici GLBTT zajednicei sami su pratili, te aktivno (ijavno!) sudjelovali u dogaðanjima.Da se zaista dogaða neštodosad neuobièajeno, potvrdilo jeveæ prvo tematsko druenje natemu Coming Out & Pride, nakojem su, mimo pozicije stida,pripadnici gej i lezbijske populacijeotvoreno govorili o svojimiskustvima s iskoracima premavanjskom svijetu. Osvještavanjusame zajednice pridonijela je irasprava o identitetima u sklopuFukomanije – Hommagea MicheluFoucaultu, dok je za aktivistièkiosviještenu publiku nedvojbenood velike vanosti bilo i izlaganješefa misije UN OHCHRau Hrvatskoj Juana Pabla Ordoñezana temu Gej prava –ljudska prava. Dodatnom educiranjuposluio je i seminarQueer mir u Centru za mirovnestudije, dok je na završnom tematskomdruenju na temuObiteljskog zakona istaknutauloga lobiranja za promjenu zakonskeregulative u svrhu izjednaèavanjaprava seksualnih manjinas heteroseksualnom veæinom.Podrška manjinskimidentitetimaOsim izuzetno dobro posjeæenepromocije knjige AdrienneRich Prisilna heteroseksualnost ilezbijska egzistencija u KnjiniciBogdana Ogrizoviæa, kojoj uovom broju posveæujemo posebanprostor, osobito su zanimanješire javnosti pobudile filmskeveèeri u klubu mama. One su tematskibile vezane uz predavanjai seminare svakog pojedinog dana,pa je tako druenje na temuComing Out & Pride popraæenodokumentarnim filmom o pretpovijestiamerièkog gej-aktivizmaBefore Stonewall, nakon promocijeknjige Adrienne Rich prikazanje film Aimée i Jaguar kojiprikazuje lezbijsku egzistenciju ukontekstu nacistièkih progona,dok je nakon druenja na temuObiteljskog zakona prikazan filmBeautiful Thing, koji tematiziradruštvenu podršku gej ljubavi.Iskoraèujuæi iz okvira tematikekoja je zanimljiva primarnoGLBTT populaciji, film The Adventuresof Priscilla, Queen of theDesert prikazao je kroz glavne likovetrojice transvestita i širojpopulaciji zanimljiv (i prihvatljiv!)smisao za humor (dijela?)GLBTT populacije. Najveæu jepak guvu u mami potaklo prikazivanjekontroverznog filma JeanaGeneta Un chant d’amour,25-minutnog rada koji na iznimnopoetièan naèin tematizira istospolnuudnju u Genetu omiljenomokrutnom zatvorskomkontekstu.Upravo je prikazivanje ovogaGenetova filma, ali i veæina drugihpopratnih dogaðanja manifestacijeGay Pride Zagreb 2002.,zorno pokazalo koliko je temaistospolne ljubavi zanimljiva iheteroseksualnoj populaciji, tepotvrdila, što je uostalom i bilanamjera organizatora, da i unutarveæine postoji nezanemarivapodrška i manjinskim rodnimidentitetima.

Kako izaæi iz kulture smrti?Koliko su efikasnesuvremene taktikekanjavanja u društvukoje proizvodiprofesionalne kriminalce– one koji odslue svojukaznu u ustanovama štose smatraju popravnim,ali poèine isti zloèin onajdan kad izaðu izzatvora?

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 21Kako izaæi iz kulture smrti?l Museo di Criminologica Medievaleu San Gimignanu, Italija, udomljujekolekciju autentiènih srednjovjekovnihsprava za muèenje korištenihza kanjavanje kriminalaca toga razdoblja.ene optuene za gnjusan zloèinogovaranja bile su zajedno okovane naodreðeno vrijeme grubim, drvenim lisicamasa šiljcima. Preljubnik/ca je mogao bitizakljuèan u metalni sarkofag ispunjenšiljcima, strateški postavljenim tako daprobodu svaki vitalni organ, a onda ostavljenda pati do polagane i bolne smrti.Vremena su se, meðutim, promijenila, kakosvi vrlo dobro znamo.Danas amerièki sudovi onemoguæavajusamu ideju izvršavanja kazne stroe odobiène packe, metaforièki reèeno, za spomenuteprekršaje. Zasigurno, «oko zaoko, zub za zub» ne èini se civiliziranimstavom u suvremenom društvu. Ali kakoje suvremena filozofija kazne napredovalai do koje mjere? Njezini korijeni mogu sepronaæi u klasiènim teorijama, britanskojtradiciji i puritanskim utjecajima praotacanaše domovine.Retributivizam i utilitarizamOsmi amandman Ustava štiti graðaneSAD-a od barbarskih metoda kazne kakvesu prikazane u El Museo di CriminologicaMedievale. Taj amandman onemoguæavasudskom sustavu primjenu bilo kojeokrutne i neoubièajene kazne. Dvije klasièneteorije filozofije kazne su retributivizam,koji potjeèe od Immanuela Kanta iutilitarizam, koji su zagovarali John StuartMill, Ceasre Beccaria i Jeremy Bentham.Retributivizam se temelji na ideji da jesudski sustav fino prilagoðena, izbalansiranaskala. Kada je poèinjen zloèin, ravnotease gubi. Da bi se ponovno uspostavilana pravedan naèin, kazna za zloèin morabiti jednake estine. Zato što je zloèinzlo, kazna za zloèin mora biti jednakozlo. Iz toga proizlazi biblijska fraza «okoza oko, zub za zub». Filozofija retributivizmau osnovi je jednakom mjerom vratitipojedincu za njegovo zlodjelo. Retributivizamje zaokupljen kaznom, a neunaprjeðenjem društva kao cjeline.Utilitarizam, s druge strane, društvoshvaæa kao jedan organizam. Njegov jecilj unaprijediti stanje društva za sve graðaneu buduænosti. Utilitarizam ne vidikaznu kao nanošenje povrede ili ispravljanjepojedinca, nego kao pomoæ u lijeèenjudruštvenih problema. Tri se metodekoriste za izvršavanje utilitarnog oblikakazne: odvraæanje, reforma i onemoguæavanje.Namjera odvraæanja je sprijeèitiizvršavanje zloèina u buduænosti.kaznailimilostPristup se temelji na stvaranju vrlo uvjerljive,stroge kazne, koje æe zastrašitiljude te neæe èiniti zloèine iz straha odprogona. U teoriji, smatra se da prijetnjamoe uspjeti natjerati ljude da se ponašajuispravno.Svrha metode reforme jest ispraviti irehabilitirati kriminalce tako da više neele èiniti zloèine. To se postie edukacijomkriminalaca. Onemoguæavanje je uosnovi društvena samoobrana. Cilj mu jedrati kriminalca izvan društva što je du-e moguæe radi sprjeèavanja te osobe dapoèini više ijedan zloèin. Temelji se naideji da je razdoblje zatvora toliko neugodnoda æe kriminalac prestati èinitizloèine radi izbjegavanja buduæeg progona.elja za osvetomKazna u suvremenom amerièkom sudstvuinkorporira aspekte retributivizma iutilitarizma. Kao odgovor onima koji seprotive smrtnoj kazni, suci Vrhovnog sudaSAD-a Potter Stewart, John Paul Stevensi Lewis F. Powell, veæinskom odlukomu prijelomnom sluèaju Gregg protivGeorgije iz 1976., odluèili su da je smrtnakazna ustavna. Raspravljali su o tome kakoje smrtna kazna prihvatljiv oblik kazneza neke zloèine jer je odraz moralnog bijesadruštva na ponašanje koja podriva samubit društva. Kao naknada, u ljudskoj jeprirodi elja za osvetom, koja navodnokao takva promovira društvenu stabilnost.Smrtna kazna moe takoðer biti sredstvozastrašivanja kod ubojstava s predumišljajemili hladnokrvnih ubojstava. Dr.Joseph Betz, profesor filozofije, komentiraoje ovu pojavu: «Danas imamo vrlostroge elemente kanjavanja u gotovosvim zatvorskim sustavima. Uzmimomandatorne kaznene zakone. Naša je tradicijadavati sucima puno diskrecije u odreðivanjukazne, no ljudi smatraju da jemnogo sudaca previše uviðavno. Zato sudoneseni zakoni koji odreðuju vrlo strogeminimalne kazne. Primjerice, bilo jenatpisa u duæanima: Ako opljaèkate ovajduæan s pištoljem, bit æete osuðeni na minimalnopet godina zatvora. To pokazuje dataj zloèin ima mandatornu kaznu; ima aspektzastrašivanja, ali je i vrlo oštar kaokazna.»Koliko su efikasne suvremene taktikekanjavanja u društvu koje proizvodi profesionalnekriminalce – one koji odsluesvoju kaznu u ustanovama što se smatrajupopravnim, ali poèine isti zloèin onaj dankad izaðu iz zatvora?Obrazovanje kao izlazStjecanje visokoškolske diplome jedanje od najvanijih faktora u smanjivanjustope recidivizma meðu otpuštenim zatvorenicima,istaknuo je Betz. Edukacijskiprogram za zatvorenike Villanova Universityjau State Correctional Institutionu Gratefordu (najveæem pensilvanijskomzatvoru maksimalne sigurnosti) pruazatvorenicima moguænost da steknu diplomukoleda. Program postoji od ranihsedamdesetih godina. Tijekom prvihdvaju desetljeæa školarine zatvorenikapokrivao je Pell Grants, fondacija nazvanapo pokojnom senatoru ClairborneuPellu s Rhode Islanda, koji je dodjeljivaoFilozofija kazneSprjeèava li kazna zloèin i èini li društvo sigurnim?Catherine SharfKoliko su efikasnesuvremene taktikekanjavanja u društvukoje proizvodiprofesionalne kriminalce– one koji odslue svojukaznu u ustanovama štose smatraju popravnim,ali poèine isti zloèin onajdan kad izaðu izzatvora?novac za školarine siromašnim uèenicimai studentima. Meðutim, prije tri godinepromijenjen je savezni zakon, i zatvorenicimasu uskraæene stipendije PellGrants. Otad Villanova omoguæava zatvorenicimabesplatno sudjelovanje uprogramu. Betz je objasnio da su «doprije tri godine postojala tri edukacijskaprograma u Gratefordu: Villanova program,Montgomery County CommunityCollege i Pennsylvania Business Institute,koji je dodjeljivao dvogodišnji poslovniteèaj. Kada je Pell Grants ukinuoplaæanje školarine za zatvorenike, PennsylvaniaBusiness Institute otkazao jesvoj program u Gratefordu kao i MontgomeryCounty Community Collegeu.Otad Montgomery County CommunityCollege iz budeta pokrajine dobiva dovoljnonovaca da omoguæi zatvorenicimaneke besplatne teèajeve. Meðutim, nenudi besplatne teèajeve za zatvorenikekoji su osuðeni na doivotni zatvor. Njihovje stav da nema razloga trošiti sredstvana obrazovanje zatvorenika koji senikad neæe vratiti u društvo. ProgramVillanove s druge je strane popunjen uglavnomzatvorenicima koji slue doivotnekazne. Naša je filozofija da svakipojedinac zasluuje moguænost obrazovanjau procesu njegove ili njezine rehabilitacije,neovisno o tome vraæa li se udruštvo ili ne.Arthur Donato, odvjetnik i pomoænièlan sociološkog osoblja Villanove, komentiraoje sadašnje stanje sudskog sustavarijeèima: Vrlo je malo brige ili naglaskana rehabilitaciji ovih dana. Malo senovca troši na rehabilitaciju ljudi koji èinezloèine zbog psihijatrijskih problema,problema s drogom ili alkoholom, ekonomskihproblema ili nedostatka moguænosti.Velik je naglasak na vrijednosti odvraæanjakazne, gdje nastupa zatvor, snamjerom onemoguæavanja dotiène osobeda poèini bilo koji slièan zloèin u buduænostiili ozlijedi bilo koga na neki druginaèin. U tome ima ponešto osvete, premdaje to uglavnom politika «budi strog», ane politika «budi pametan». Sa stavom«budi strog sa zloèinom», teorija kae dašto stroe kanjavaš nekoga tko je poèiniozloèin, bre æeš iskorijeniti uèestalost i estinuzloèina.Motiv zloèinaPolitika «budi strog» nije efikasna,smatra Donato. On istièe da su studijeprovedene radi odreðivanja motiva ljudikoji èine ili ne èine zloèine došle do zakljuèkada je faktor koji odvaja kriminalcaod nekriminalca osobni moral. Pojedincikoji izaberu poèiniti zloèin ne vau je likazna za takav zloèin oštra ili blaga. Rijeèje o osobnom moralu ili njegovu nedostatku.Oni koji ne èine zloèine imajusliku o sebi temeljenu na moralnim vrijednostimakoje prijeèe devijantno ponašanje.S kriminalcima, èak i prije nekoliko desetljeæa,nije se uvijek postupalo na naèinkako se to èini danas. «Filozofija kaznepopularna tijekom šezdesetih i sedamdesetihgodina temeljila se na radovima psihijatraKarla Menningera, koji je smatraoda je rehabilitacija kljuè uspjeha tehnikakanjavanja. Prema njegovoj teoriji, ljudise ne raðaju kao kriminalci, veæ dogaðaji uivotu i okolina u kojoj pojedinac ivi utjeèuna osobu i uzrok su poèinjenog zloèinaili devijantnog ponašanja. Ako odreðeniuzrok devijantnog ponašanja pojedincamoe biti uklonjen iz njegova ilinjezina ivotnog iskustva, korijen problemamoe biti riješen, ostavljajuæi timeosobu rehabilitiranu i spremnu voditi uspješanivot bez zloèina.»Na pragu novog tisuæljeæa, moramo sezapitati: Kakvo smo društvo postali i nakoji naèin elimo napredovati? Nosimo lise efikasno s vlastitim greškama i ispravljamoih na pravedan naèin? Je li naèin kojibiramo kako æemo tretirati naše zabludjelesugraðane ono što uistinu odobravamo?Izbori koje naše društvo sada èini sigurnoæe utjecati na buduænost svijeta ukojemu æe ivjeti naša djeca i unuci. Pomaemoli stvoriti pravedniji, humanijisvijet, ili poèinjemo stvarati društvo apatijei okrutnosti?S engleskoga prevela Lovorka Kozole* Tekst je objavljen u VillanovaMagazine, Winter 2000.

22 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Naša djeca iza rešetakaÈitav sustav kanjavanja nijenapravljen radi psihosocijalnepomoæi prijestupnicima, veæ radinjihova daljnjeg degradiranjaUz Radionicu kulturalne konfrontacijeodranu od 17. do 20. lipnja 2002. godine uOdgojnom zavodu Turopolje. OdravanjeRadionice, u organizaciji HHO-a, financijskije omoguæio Institut otvoreno društvo,kojemu ovom prilikom zahvaljujemoNataša Govediænatoè Foucaultovoj prevratnièkojstudiji Nadzor i kazna: raðanje zatvora(Paris, 1975.; hrvatski prijevod1994. godine) u kojoj se svaki oblik zatvaranjaljudi otkriva kao politièki mehanizamzlorabljenja dravnopravne moæi samimtime što se drava prekršitelju zakonaosveæuje za poèinjeno djelo, dodatno nevodeæi boljoj socijalizaciji zatvorenika,nego destruktivnom pretvaranju kanjenogagraðanina u “svaèijeg neprijatelja”,suvremeni penalni sustavi nikako neodustaju od koncepta kazne. Definicijekazne, meðutim, poèinju prepoznavatizlo unutar vlastita “korektivnog” sustava.Igor Primorac (Kazna, pravda i opæe dobro,Zagreb, 1995., str. 13): Kazna se moedefinirati kao zlo namjerno naneseno poèiniteljukriviènog djela putem ljudskog djelovanjakoje je za to ovlašteno zakonskimporetkom èije je zakone poèinitelj prekršio.Drava je, dakle, ovlaštena nanositi namzlo kada njezini slubenici procijene kakosmo ga “zasluili”. Drava pritom ne raspravljajesmo li “zasluili” roditi se i odrastiu uvjetima siromaštva, bijede, gubitkajednog ili oba roditelja, emocionalnenedostupnosti ili èak surovosti (verbalneili fizièke nasilnosti) negativno prisutnihroditelja, rata, pravnog sustava u kojemIviæ Pašaliæ i dalje ne snosi odgovornostza upravljaèke funkcije unutar Tuðmanovareima, niti svjedoèimo smanjenju nacionalnenezaposlenosti i opæem poveæanjugraðanskih sloboda.Birokracija, a ne etikaUpravo suprotno: drava i njezin pravnisustav licemjerno okreæu oèi od temeljnogustavnog prava svih graðana i graðankiHrvatske na zaštitu od bilo kakva nasilja,pa tako i onoga kaznenog. Drava takoðerne dovodi u pitanje vlastitu sposobnost“moralne” procjene zloèina – o kazniodluèuje zakonska birokracija, a ne vrhunskietièki autoriteti. Boravak u Odgojnomzavodu Turopolje, u kojem sam uorganizaciji Hrvatskoga helsinškog odborazajedno s profesionalnim glumcem VilijemMatulom, sociologom NenadomHrgetiæem i predstavnikom HHO-a BojanomMunjinom vodila trodnevnu Radionicukulturalne konfrontacije (premametodologiji Augusta Boala), uvjerio mekako zakonske “mjere” – što je dakakoumanjenica za kazne – poduzete protivmaloljetnih prekršitelja zakona u dobi od16. do 21. godine, ne samo nemaju etièkoopravdanje nego odgajanicima, pa onda isvim ostalim èlanovima društva, dugoroènoštete. I to ne zato što je zatvorska upravaOdgojnog zavoda Turoplje okrutna –dapaèe, iznimno je educirana i uviðavna,nego zato što èitav sustav kanjavanja uHrvatskoj (i ne samo kod nas) nije napravljenradi kontinuirane psihosocijalnepomoæi prijestupnicima, veæ radi njihovadaljnjeg degradiranja. Što se tièe poglavitoHrvatske i mjesta koje smo pohodili, Odgojnii Kazneni zavodi Turopolje, smještenijedan do drugoga, ne raspolau ljudimakoji bi zatvorenicima i odgajnicimapruili struènu pomoæ, niti buduænostobeæava moguænost zapošljavanja veæegbroja psihologa i socijalnih radnika: za toponovno ova drava “nema novaca”; vjerojatnozato jer ga je u tipièno primitivnojmaniri potrošila na vozne parkove politièara,apsolutno neuèinkovitu administracijute enormno visoke honorare nogometašai estradnih pevaljki. Odgajanici nisugrupirani prema dobnim skupinama ilitipu prijestupa (za to nema prostornihmoguænosti), nego su jednostavno smještenizajedno u ionako premalene kolektivnespavaonice i zajednièke prostorije.Manjak intelektualnih sadraja nadoknaðujese naravno viškom fizièkih poslova(u Zavodu se stjeèu iskljuèivo diplome zanatapoput konobara ili strojara), a manjakljudskoga kontakta zamjenjuje seèestim tuèama odgajanika ili opet introvertnimbijegom u motanje trave. Rezigniranikomentar komandira glasio je kakounutar Zavoda naprosto “nije moguæesprijeèiti” konzumiranje lakih ni teškihdroga – “one naðu put unutra”.Duško Mendrea, sudionik Radionice, crte 2002.Mnogi od odgajanika ipak su i u tom kratkom periodubriljantno shvatili da æe im biti lakše preivjetisvakodnevne nepravde ivota iza ice ako nauèe dasnaga komunikacije u pravilu pobjeðuje snagu nasiljaBijes i dosadaRadionièki susret s odgajanicima odmahje u prvi plan izbacio goleme problemedosade i nagomilanog, pa onda eruptivnogbijesa koji izbija kada za to i nemavidljivog povoda. Prema Boalu, obje emocionalnereakcije povezane su ponovno siskustvom depriviranosti, toliko èestim zasocijalne kontekste vojske, bolnice, ludnice,zatvora, autoritarnih uèilišta. S obje seemocije moe izaæi na kraj: ako SVAKOljudsko biæe tretiramo kao apriorno vrijedno,njegova/njezina emocionalna kartapoèet æe se puniti opravdano pozitivnimstavovima o sebi i drugima, samim timeotvarajuæi osobu i uèenju (kao najjaèemcjepivu protiv dosade), a takoðer i suosjeæanjuprema drugima (kao lijeku protivnekontroliranog bijesa). Iako je naš rad sodgajanicima bio iznimno kratak, èak bipojedini pedagozi dvojili da se išta moepromijeniti za svega tri dana, mnogi ododgajanika ipak su i u tom kratkom periodubriljantno shvatili da æe im biti lakšepreivjeti svakodnevne nepravde ivotaiza ice ako nauèe da snaga komunikacijeu pravilu pobjeðuje snagu nasilja. Èinjenicada smo se stalno borili s manjkom koncentracijeodgajanika, koji su (uz brojneosobne krize i èestu deklarativnu potrebuodustajanja) ipak izdrali iznimno teak izahtjevan rad na artikulaciji vlastitihproblema, ostavši s nama u malenoj uèionicina visokim ljetnim temperaturama uznajezdu komaraca, govori i do koje jekaznailimilostmjere njihova motivacija da izaðu iz istogkruga nemoæi u stvari OGROMNA. Onošto sam nauèila od Rajka Radakoviæa, IvanaLisjaka, Dalibora Begoviæa, DanijelaPoropatiæa, Antonia Vidlaka, DuškaMendrea, Dubravka Veseliæa, Josipa Popiæa,Ivana Bodgana i Zorana Topiæa (izvoðaèaRadionice) tièe se pragmatiène ljudskesvemoæi. Sreæom nema tog institucionalnogispiranja mozga koje bi u ljudimado kraja ubilo potrebu za dostojanstvom,kooperacijom, pravednošæu, njenošæu,igrom. Usporedim li odgajanike Odgojnogzavoda Turopolje s nemalim brojemsvojih sveuèilišnih kolega ili kulturalnihuglednika, rekla bih da su odgajanici i uvelikoj prednosti: vrlo toèno osjeæaju tuðubol, nisu cinièni, a toliko su skloni samokriticii samokanjavanju da bi im punoviše trebalo iskustvo jaèanja samosvijesti,nego iskustvo neprestanog podsjeæanja napoèinjene zakonske prekršaje. Optunicestanovnika Odgojnog zavoda Turopoljevariraju od sitne kraðe do ubojstva, ali upozadini poèinjenih nedjela u pravilu nije“djeèja zloèestoæa”, nego njihovo nesnala-enje u krajnje korumpiranom izvanzatvorskomsustavu onih odraslih koji su zaodgajanike pred zakonom odavno propustilisnosili odgovornost. Drugim rijeèima,ako ne biste svoje dijete namlatilizato što je nešto razbilo ili protiv neèegprotestiralo, a ne biste to uèinili jer vjerujeteda obrazlaganje i diskutiranje nepravderješava više stvari od upotrebe batina,licemjerno je vjerovati kako zatvorskakazna odgajanike sustie zato da bi postali“boljima”. Toènije je reæi da ih sustiejer se društvo ne ponaša kao njihov roditelj,nego kao kolektivni paranoik, uvjerenda je socijalno odsijecanje bolnog mladogtijela oportunije od njegova lijeèenja. Odgajaniciiza rešetaka, meðutim, u punojmjeri ostaju NAŠA DJECA, djeca reimakoji uspostavljamo svi mi odrasli, zbog èegasmo ih duni saslušati, uvaiti i nauèitisamopoštovanju, a ne samomrnji.IzolacijaOdgajanici su za javnu izvedbu pripremilidvije scene. Prva, nazvana Spavaonica,pokazuje situaciju u kolektivnoj sobipred spavanje, kada zatvorenim mladimljudima toliko nedostaje bilo kakvih organiziranihsadraja da lupanjem o krevetepokušavaju privuæi panju komandira, akada im to ne uspijeva (komandir ih samonakratko pogleda, zaprijeti kaznom i nestane),odgajanici se okreæu motanju jointa.I zbog lupanja i zbog namirisane marihuane,komandir se vraæa u spavaonicu,izvodi iz nje jednog po jednog odgajanika,surovim mu rijeèima dodijelivši kaznu“izolacije”. Izolacija (u ionako izoliranojsredini!) jest ono èega se odgajanici grozenajviše od svega. Scena prikazuje koliko jeteško izbjeæi rutinirani zavodski mehanizamkanjavanja, u kojem recimo nitkood slubenih osoba nema volje malo sjestii poprièati s odgajanicima, umjesto da im

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 23promptno zaprijeti premlaæivanjem, kaznenimbodovima (oni smanjuju moguænostizlaska iz Zavoda) ili premještanjemu izolaciju. Javna je izvedba pokazala da iodgajanici i komandiri znaju da izolacijane moe biti “rješenje” za osjeæaj noæne (idnevne) usamljenosti, ali ne znaju što sejoš uopæe – kao unutarnji sadraj ili kaoorganizirani oblik zajednièke kreativnezaokupljenosti – nudi u “normalnom”,nekanjenièkom naèinu ivota. Igranjescene takoðer je otkrilo kako se konzumiranjedroge iza zatvorenih vrata Zavodasmatra gotovo jedinom moguænošæu djelotvorneutjehe, premda je nekolicina odgajanikana izvedbi izrazila i slabaèkusumnju da se uistinu radi o “pravom rješenju”.Maèizam muškog zavoda naravnonepisanim pravilima zabranjuje javnopriznavanje bilo kakve ranjivosti, pa i bilokakvog otpora prema kultu droge, ali zanimljivoje da su i na pripremnoj fazi Radionicei na samoj izvedbi pojedini odgajaniciuspjeli izraziti sloene emocije, kaoi sloenu kritiku osjeæajnog potiskivanja,pritom prošavši bez podsmijeha ostatkagrupe, štoviše: poklonivši sebi i drugimajednu od temeljnih sloboda: onu veæeemocionalne otvorenosti.SuglasnostJednako duboku mreu problema otkrivai druga igrana scena, nazvana Suglasnost.I u njoj je na udaru birokratiziranostpenalnog sustava (veliki broj pravnih instancikoje kafkijanskom sporošæu jednaza drugom potpisuju odgajaniku dozvoluza izlazak iz Zavoda), ali još i više situacijau kojoj na vrhu slubene hijerarhije zaizlazak stoje njihovi vlastiti roditelji, èijapotpisana suglasnost konaèno odluèujehoæe li netko ili neæe dobiti izlazak. Premasvjedoèenju odgajanika, dosta je èestoda roditelji NE ELE potpisati suglasnostza povratak kuæi mladih ljudi, tvrdeæikako se boje njihovih novih prekršaja(unatoè tome što socijalni radnik tvrdikako se odgajanik reformirao), ali na toeventualno pristaju ako ih dravne slubeprivole obeæanjima specijalnog doplatkaza dijete. No ni to nije kraj nevoljama odgajanika.Druga je kazališna scena govorilao tome da i nakon svih paklenih krugovaèekanja i naposljetku dobivanja famozne“suglasnosti”, izlazak nerijetko propadai zato što se unutar kruga Zavoda, meðusamim odgajanicima, isprovocira tuènjava– svojim kaznenim bodovima ponovnovraæajuæi mlado stvorenje na poèetakpiramide, daleko od šanse izlaza. Iovaj su put na javnu površinu isplivali i indirektniproblemi izolirane sredine: kamatarenjei reketarenje starijih odgajanikaprema mlaðima, te kolektivno mišljenjezavodske publike kako im puno veæaopasnost prijeti od vlastitih drugova, negood slubenih vlasti. Odgajanike u publicinaroèito je razbjesnila, uznemirila i iznerviralauloga Oca koji ne eli potpisati suglasnost,a jedan od gledatelja sugerirao jescenskom ocu da “radije nema djecu, akose ne moe za njih brinuti”. Rješenje sceneipak se trailo u moguænosti izbjegavanjatuèe s drugim odgajanicima, traenjupomoæi i zašite od slubenih osoba te pokušajuda se s kamatarima postigne sporazumo naknadnom vraæanju duga; po povratkuu zatoèeništvo.PublikaJavnoj izvedbi scena artikuliranih naRadionici, odigranih u blagovaonici Odgojnogzavoda, prisustvovao je i velik brojodgajanika (njih sedamdesetak od devedesetpet) i velik broj odgajatelja (uzOdgajanici su u punoj mjeri NAŠA DJECA, djecareima koji uspostavljamo svi mi odrasli, zbog èegasmo ih duni saslušati, uvaiti i nauèitisamopoštovanju, a ne samomrnjiupravitelja zavoda i njegova naèelnika), aliu rješavanju scena sudjelovali su SAMOodgajanici. Njihovi nadglednici šutke supratili dogaðaje na sceni i u publici, pomalozaèuðeni izazvanom interakcijom. Nisuprihvatili pozive Jokera da se prikljuèeigri; nisu ponudili ikakva vlastita rješenja.Ovu èinjenicu osobno nalazim vrlo zabrinjavajuæom– onoliko koliko me radovaointeres i iskazana inteligencija odgajanika(vrijedne su bile èak i protestne reakcije),toliko me razljutila pasivnost onih koji sunajpozvaniji za svakodnevno rješavanjeprikazanih problema, a koji su odluèili uskratitisvoje sudjelovanje. Znaèi li to da suu graðanskom, pa i politièkom smislu odgajanicizdraviji od svojih odgajatelja; daimaju jaèi osjeæaj za socijalnu pravdu i integraciju?Nedvojbeno. Pohvalila bih, meðutim,komandire, koji su stidljivo pomagalirealizaciji scena, posudivši pojedinimglumcima/odgajanicima svoje palice, košuljuuniformi ili im iskreno èestitavši natoènoj izvedbi straarskih uloga. Stjeèe sedojam da komandiri, za razliku od školskihprofesora i drugih odgajatelja (posvenezainteresiranih i oèito nemotiviranih zarad u Zavodu), prema odgajanicima imajunajsrdaèniji, premda ne nuno i najblaiodnos.Dobni, ali i materijalni kontekstPitanje koje me nije prestajalo muèititijekom boravka u Zavodu tièe se razlogazašto slubena vlast ni u neformalnimrazgovorima, ni u programima koje nudiodgajanicima (tu naroèito treba pohvaliticrtanje), ne uzima u obzir kako je mahomrijeè o ADOLESCENTIMA, dakle posebnojdobnoj skupini koja ima sasvimspecifiène kulturalne, sportske, društvene,pa i seksualne potrebe. Odgajanici suveæinom tretirani kao veæ odrasli ljudi;pravnom “greškom” klasificirani u maloljetnike.Objašnjenja za ovakav tretmannaravno variraju: od tvrdnje kako ih je ivotpriveo preranom sazrijevanju, do tezekako “dobra djeca” nemaju problema sazakonom, dakle ovdje je “sigurno” rijeè oodraslima. Moj je dojam suprotan: u Zavodusam susrela dobre mladiæe, ali istotako i klasiène adolescente, osim ivota umuškoj izolaciji dodatno optereæene isvim onim nesigurnostima, naglim promjenamaraspoloenja, osjetljivostima, hirovitostima,nestrpljenima i sanjarenjimakoja opisuju adolescente iz “najurednijih”i najneporoènijih obitelji. Svima im beziznimnonedostaju programi koji bi ih psihièkipripremili za nimalo lagan povratakmeðu vlastite vršnjake. Kako je rekao jedanod mladiæa: Kad izaðeš, brzo shvatišda one stare prijatelje više uopæe ne poznaješ,oni ne poznaju tebe, sve se u meðuvremenupromijenilo, èak i mjesta na koja seizlazi. Jednako je problematièan i susret sdjevojkama, buduæi da stanovnici Zavodane mogu pratiti ritualne konvencije ponašanja,odijevanja, udvaranja i uopæe socijaliziranjasvojih vršnjaka. Brojna istraivanjapokazuju kako kriminalni recidiv imaizravne veze s nepripremljenošæu odgajanikaza ozbiljne probleme s vlastitom razlièitošæukoja ih neumoljivo prati po izlaskuna slobodu, što znaèi da bi bilo dalekojeftinije uloiti novac graðanskih obveznikau kvalitetnije socijalne slube i suvremenijupsihološku edukaciju odgajanika,nego u nove zatvore. Sociološka istraivanja,osim toga, dosljedno dokazuju kakosvim vrstama osuðenika i njihovih obiteljiu prvome redu treba pomoæi MATERI-JALNO, pa tek onda spiritualno, jer teškoda moemo biti plemeniti ako nemamošto jesti. Za tu je dimenziju ponovnokriva drava, a ne oni mladi ljudi koji nemajunaèina izbjeæi statusne diskriminacijeili pomanjkanje socijalne skrbi. Identièansu zakljuèak izrekli i turopoljski odgajanicina javnoj izvedbi, inzistirajuæi napotrebi slubenog financijskog pomaganjaonih odgajanika koji su posve bez roditeljaili èiji roditelji nemaju novèanihsredstava.Tolstojeva istinaeljela bih rad u turopoljskom Zavodupoentirati iskustveno: sigurna sam daje odgajanicima pomogla Boalova radionica,sigurna sam da ih je (prema njihovuvlastitu svjedoèanstvu) smirila i vratilaim osjeæaj nade, kao što sam sigurna i daim ne pomau “odgojne mjere” strogogdiscipliniranja, nedostatka informacija,nedostatka intelektualnih sadraja, nedostatkaosoba s kojima bi mogli razgovaratio vlastitim razmišljanjima i sumnjama.Tolstoj je zapisao: Sjedim na njegovimleðima, steem ga oko vrata i tjeramga da me nosi, a pritom se uvjeravam kakomi je ao toga èovjeka i kako bih mu eliopomoæi na sve moguæe naèine – osim takoda siðem s njegovih leða. Ako elimo pomoæinjima, a time i samima sebi, vrijemeje da shvatimo kako na njihovim leðimajoš sjedi kompletni kazneni sustav, mašuæišibom i brbljajuæi o vlastitim “dobrimnamjerama”. To je zaista kazalište uboalovskom ili Foucaultovu smislu: prizorištepanoptièke kaznionice koja se rušijedino kritièkom javnom izvedbom –dakle u isti mah umjetnièkim i graðanskimèinom zajednièkog iskazivanja znatielje,otvorenosti, spremnosti na nelicemjernosuosjeæanje. Najzabavnije je tošto suosjeæanje, za razliku od kazne, nikadane promašuje postignuæe razumijevanja.Milost neposluhaKraða novèanika, pisao je Brecht, naivnaje u odnosu na kraðe koje s blagoslovomdrave stoljeæima izvršavaju uglednebanke. Namjera boalovske metode, posebnokada se uprizoruje u odgojnim iOdgojni zavod Turopoljefoto: Nenad Hrgetiækaznenim zavodima, nipošto nije uvjeritiprijestupnike kako se po izlasku trebajupridruiti bankarskoj metodi umivenogsocijalnog kriminala. Namjera nam takoðernije ni evanðelistièka – radeæi Radionicune nastojimo formulirati KonaènoRješenje Svih Problema, ne pristajemo nina kakvu “blaenu formulu” ili molitvukoju samo treba tupo ponavljati iz dana udan (vjebajuæi poslušnost) i sve æe seodmah pretvoriti u ruièastu zonu, negopokušavamo osvijestiti pravo i potrebuaktivnog mijenjanja svijeta u kojem ivimos ove ili one strane rešetaka. Usudilabih se tvrditi kako ti svjetovi nisu onolikorazlièiti koliko se to èini pri površnomgledanju. Znamo da je Nelson Mandelaizjavio kako je aparthajd, ica iskljuèenostiiz društva, uvijek stvar unutarnjih,to jest simbolièkih granica, za èije rezanjenisu dostatne samo vidljive škare. Boalovaradionica nastoji prerezati icu upravokroz pravo sudionika na stalno kritièkosuoèavanje sa sustavom koji njega/njudovodi do lanog osjeæaja bespomoænosti.Usprotiviti se nepravdi ne samo davraæa moæ, nego vraæa i osnovni osjeæajsmislenosti postojanja. To znaèi da odgajanicimane bih eljela da postanu “funkcionalnikotaèiæi” društva koje ne funkcionirani etièki ni ekonomski, nego im,naprotiv, elim da nauèe kako promijenitiporedak znanjem, a ne zloèinom. Èinjenicomtek ostaje da poredak valja mijenjatisvim nenasilnim metodama kojimaraspolaemo.

24 IV/84, 4. srpnja 2,,2.S u š t i n a m i l o s t iMi bismo, meðutim, eljeligovoriti o penalnoj milosti, a toznaèi o pravnicimaprosvjetiteljstva koji su je unajveæoj mjeri doveli u pitanjeNigel Walkerrouèavatelji kriminalnog pravaobièno ignoriraju sredstvo pod nazivom“milost” ili “obzirnost”. Nazivi oblik ovog pravnog oruða mogu variratiod jednog do drugog politièkoga korpusa,ali njegova su priroda i funkcijasvugdje poprilièno sliène. Jednako je oèitoda milost nema veliki utjecaj na današnjepravne sustave u cjelini – ostali su jenaèini nošenja s bezakonjem odavno pregazili.Milost postoji još samo u tragovima.Neki su penolozi i filozofi zbog togasretni, ali nama æete dopustiti da se zapitamoradi li se tu doista o zdravom razvojuokolnosti.Teološka pitanja milostiTeologija ostaje izvan opsega ovogateksta, no vrijedno je odmah na poèetkuzamijetiti kako je boanska milost priliènozabrinjavala srednjovjekovne teologe,posebno Anselma i Tomu Akvinskog.Kako bi Bog mogao biti u isti mah i pravedani milostiv prema grešnicima? Bog djelujemilostivo, napisao je Toma Akvinski,ne tako što radi protiv vlastite pravde, negotako što posee za neèim višim od pravde;zbog toga èovjek koji drugom plati dvijestotine zlatnika umjesto stotinu, koliko muje zapravo dugovao, ne èini ništa nepravedno...Nisam baš siguran radi li se ovdje ouvjerljivoj analogiji. Mi bismo, meðutim,eljeli govoriti o penalnoj milosti, a toznaèi o pravnicima prosvjetiteljstva kojisu je u najveæoj mjeri doveli u pitanje.Beccaria je tvrdio kako bi sam penalnisustav, a ne njegovi izvršitelji, trebao postiæiuviðavnost. Kada bi, naime, pravnisustav bio savršen, milost bi bila nepotrebna.Filangieri, sicilijanski plemiæ, bio jesurovo iskreniji. Njegov izvod glasi: ako jeopraštanje pravedno, zakon je pogrešan, akako zakon nije pogrešan, iz toga proizlazida je opraštanje nepravedno. Istim su seobratom zakljuèivanja muèili i mnogi modernifilozofi: Smart, Murphy, Card,Moore i Harrison. Anselmo je pak imaojoš jedno dobro pitanje. Ako je Bog milostivprema nekim grešnicima, zašto nijemilostiv prema svima koji su poèinili slièangrijeh? Nedosljednost kasnije nije nimalobrinula pravne filozofe poput Beccaria.Utilitaristi, naposljetku, pokazuju briguoko nedosljednosti jedino ako je onatolika da smanjuje prihvatljivost nekogpravnog sustava u cjelini. No nedosljednošæusu se dosta bavili retributivisti.Pravda kao milost?Zasluga za prepoznavanje problema èinise pripada Alwynne Smart. Smartova je, recimo,ukazala na zaèuðujuæe postojano ignoriranjeproblema milosti u teorijamakanjavanja. Utvrdila je, nadalje, da naskorištenje rijeèi “milost” u znaèenju ubla-avanja kazne udaljava od originalnog ipuno zanimljivijeg znaèenja milosti kaopravnog sredstva, gdje je pravednost izjednaèenas milošæu. Izricatelj presudekoji ne uzima u obzir milost, moe bitikritiziran kao “nepravedan”, dok je istinskamilost “prihvaæanje one kazne koju sobzirom na sve okolnosti smatramo najpravednijom”.I u njezinu tumaèenju,dakle, pravda je duna odnositi se blagoprema okrivljeniku. Okrivljenik je ionakoèesto veæ iskusio patnju zbog poèinjenogadjela – Smartova daje primjer vozaèa èijaje luðaèka vonja dovela do nesreæe uAko pokušavamoodluèiti je li milostizumrla ili tek ugroenavrsta, moramo bacitipogled na sve onerazloge zbog kojih jekatkad sasvim priseban inekorumpirani sudac(ili dravnik) odluèujeiskazati okrivljenikukojoj je smrtno stradalo njegovo vlastitodijete. Ovaj primjer je, vjerujem, ono štoeuropski pravnici imaju na umu kadaupotrebljavaju frazu poena naturalis: prirodnakazna. No Smartova je isto takospecificirala uvjete pod kojima je milostneopravdana: ako uzrokuje patnju nevineosobe, okrivljenikova imetka, šteti autoritetuzakona ili ako je jasno da se okrivljenikdefinitivno nije pokajao niti se kanimijenjati. Danas se mnogi od nas ne bisloili s ovim uvjetima (oni zvuèe utilitaristièki,premda je Smartova retributivistica),posebno ne s ovim posljednjim. Usvakom sluèaju, od Smartove datira stajalištekako milost mora donijeti više dobranego nevolja ako je elimo smatrati opravdivom.Veæ i sama èinjenica da autoricamilost ne dovodi u vezu s moguænošæupotkupljivanja ili politièke ucjene svjedoèio tome da je pisala prije no što je Nixonu“oprošteno”.DosljednostSmartova je takoðer uvidjela i razlogeza poštivanje Anselmova drugog pitanja:individualni èinovi milosti ne smiju dovestido diskriminacije izmeðu sliènih sluèajeva.Ako ne moemo moralno razlikovatiprijestup okrivljenika A i okrivljenikaB, pokazati milost samo jednom od njihiznimno je nepravedno prema onom drugome.Nedosljednost neprestance uznemirujeretributiviste. Smartova je zatoposvetila prilièno vremena odreðivanjukvaliteta koje su potrebne za dobivanje“istinske milosti”: tvrdila je da blagostpripada onima koji pokazuju postojanostpokajanja. Ako okrivljenik proivi mnogegodine uzorno se ponašajuæi, moguæe gaje osloboditi ili mu ublaiti kaznu. Alinjezin je zakljuèak kako se ovdje opet radio pravdi kao milosti, a ne samo o milosti.Tvrdila je da nakon godina i godina reformeonaj okrivljenik koji je poèiniokazneno djelo jednostavno “više ne postoji”,pa onda nismo u moguænosti njemuiskazati milost. Pitala se zašto bismo govorilio milosti prema reformiranoj osobi,kada je ona u meðuvremenu postala netkodrugi, pravno besprijekoran. Još jednom,Smartova inzistira da se pravednost izjednaèis milošæu. Ali što je s djelima koja supoèinjena sluèajno, pod prinudom ili uslijedgubitka razuma, dakle s djelima kojanam ne dopuštaju da u odreðivanju kazneodluèujemo na temelju okrivljenikova karaktera?Teško da je u ovakvim sluèajevimauvaavanje konteksta poèinjenog nedjelamoguæe vezati za postojanost karaktera,a ne za milost pravnoga sustava.Milost prema rtviMurphy je još jedan od zagovornikamilosti u tradicionalnom smislu: milostse, po njemu, “mora bazirati na suosjeæajnojbrizi za boljitak ošteæenih.” No Murphypriznaje i brigu za okrivljenika: akookrivljenik boluje od kroniène ili smrtonosnebolesti, njegovo bi smještanje uzatvor vjerojatno vodilo smrti. Talijanskipenalni sustav (uz iznimke) zabranjujezatvorsku kaznu u sliènim sluèajevima.Murphy je u poèetku vjerovao kako je milostnespojiva s pravednošæu. Kasnije jepronašao kompromis: privatna lica mogubiti milostiva jedni prema drugima, naprimjer kada su dugovi u pitanju. Ako jekanjavanje definirano kao dravno pravo,ali ne i obveza, kako to smatraju moderniretributivisti, sudac ili glava dravemogu pokazati milost. Naravno, pod odreðenimuvjetima. Murphy: “Ako (a to jevrlo veliki ako) se moe dokazati da onajtko izrièe presudu djeluje ne samo premavlastitim osjeæajima, nego kao sredstvo zaizraavanje osjeæaja svih onih koji su bilipovrijeðeni ili ugroeni odreðenim kriminalnimdjelom i koji se sami ele odreæiprava da okrivljenik bude kanjen”. Nemoe dakle zakonska sluba nekome neštooprostiti (prema Murphyju, samo ošteæenaosoba ima pravo opraštanja): zakontek moe na zahtjev rtve djelovati milostivo.Na ovaj smo naèin milost ponovnovezali samo za iznimke. Doduše, istina jeda islamski zakoni dopuštaju moguænostda rtva ili njezina rodbina zatrai okrivljenikovupoštedu od smrtne kazne. Alizašto zapadni kriminalistièki sustavi neomoguæuju sliène zakone?Milost poklonjena od rtveVjerojatno zato što zapadni sudovi oštrijerazlikuju privatno djelovanje koje vodiispravljanju nepravde naspram pravnogpostupka koji se pokreæe ne samo kadadoðe do sukoba meðu pojedincima nego ionda kada netko ugroava mirnu egzistencijuneodredivog broja graðana pojedinogdruštva. Pretpostavljam i zato što milostzapadnih sustava ne ovisi o èistoj sreæi,a okrivljenik èije su rtve dovoljnodobrostive da mu ne ele ispaštanje nikakvekazne zaista se moe ubrojiti u ludosretne okrivljenike. Murphyjevo je rješenjestoga dopustilo milostivost samo uonim situacijama u kojima su SVE rtvedanog nedjela ive i utvrdive, samim timeeliminirajuæi moguænost milosti u sluèajevimaubojstva ili u sluèajevima kada nijeprouzroèena fizièka ni materijalna šteta, azaboravljajuæi takoðer i moguænost “difuzneštete” (kao npr. u sluèaju atmosferskogzagaðenja). Murphy bi naravno mogaoodgovoriti kako ga ove iznimke uopæene brinu – na kraju krajeva, njegovanamjera nije bila izgraditi oltar milost. Alinama ostaje dublje se zamisliti nad njegovimrješenjima, moda pozvavši u pomoæi Harrisona. Harrison je pokazao kakoslubenici drave ne mogu djelovati u imeprivatnih pojedinaca, ne mogu biti agentinjihove milosti, jer je drava po sebi organiziranatako da bude racionalna, nepristranai dosljedna. To ne znaèi da njezinizakoni ne mogu biti fleksibilni, ali fleksibilnostje ponovno vezana za nepristranost,dakle daleko od sentimentalnih apelaza milošæu.Samovoljna milostClaudia Card, još jedna retributivistica,zakljuèila je kako je milost “neminovnosamovoljna”, odnosno ne moe se pretvoritiu obligatorni naèin provoðenja zako-

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 25na. Moj je dojam da nas takvo stajalištepribliava dogmatizmu, a ne razumnojprosudbi. Èujmo Cardovu: “Milost semoe tumaèiti kao pokušaj onih sretnijihda kompenziraju nezasluenu patnju onihmanje sretnih, ali samo onda kada nije rijeèo patnji uzrokovanoj nepridravanjemzakona niti ponašanjem okrivljenika kojemuje dosuðena nezaslueno niska kazna.”Jako lijepo, ali (kao i kod Murphyja)zaèuðujuæe restriktivno. I ovdje se milostvezuje samo za specijalni razred pravnihproblema, još neodreðenije definiran negokod Murphyja. Ne bih se mogao sloitis time da oni okrivljenici koji ne zadovoljavajukriterije “dovoljno nesretnih” nebi smjeli imati pravo na milost. Što uopæeznaèi da milost ne moe postati obligatorna?Èim prihvatimo podjelu na “sretne inesretne” okrivljenike duboko smo u logicisamovolje, a samovolja otvara vratamoguænosti – pa èak i vjerojatnosti – diskriminacijei nedosljednosti. I tako stiemodo Rossa Harrisona i njegove beskompromisnepozicije koja u pravnomsustavu ispravno voðene drave jednostavno“ne nalazi mjesta milosti.” Zaštone? Zato jer drava mora djelovati nepristranoi racionalno. Racionalno znaèi da zakonine ovise o nadahnuæu, nego o rasuðivanjukoje dosljedno donosi sliène odlukeu sliènim situacijama. Divno, no to podrazumijevasavršenu izvedbu poštivanja zakona,pravila i drugih ogranièenja. Naravnoda u takvoj utopiji nema mjesta milosti,koja (opet prema svojoj vlastitoj suštini)mora biti neogranièena, dakle nemagdje naæi mjesta u pravnom sustavu racionalnonepristrane drave.Milost kao lijek pravnoj nesavršenostiCardova ne objašnjava zašto je milost“nešto što u suštini nismo obvezni pruiti.”Ona piše kao da je rijeè o neèemukrajnje aksiomatskom, zaboravljajuæi recimona pravo pomilovanja koje dolazi odkralja ili predsjednika drave, odnosnosvojom tvrdom logikom stavlja kraljevskopravo pomilovanja doslovce izvan zakona.Kod teoretièara koje smo diskutirali uopæenije jasno zašto milost ne bi bila koristanpojam za posebne vrste blagosti ili obzirnosti,ostvarene unutar postojeæih zakona?Ako pokušavamo odluèiti je li milostizumrla ili tek ugroena vrsta, moramobaciti pogled na sve one razloge zbogkojih je katkad sasvim priseban i nekorumpiranisudac (ili dravnik) odluèuje iskazatiokrivljeniku. Neke smo veæ spomenuli.Ostale moemo pronaæi u Sebbaovufascinantnom i opsenom pregledu razlièitihpenalnih sustava (usp. The PardoningPower: a World Survey iz Journal ofCriminal Law and Criminology, 1977, br.68, str. 83-121). Sebba s Beccariom dijelipogled na milost kao nešto što je potrebnoradi nesavršenosti penalnog sustava, smoguænošæu da nam jednog dana takvapraksa moda više i neæe biti potrebna.Sebbaovo se zanimanje, nadalje, odmaklood razloga za milost, zaustavivši se na obiljuprocedura koje provode milost: pomilovanju,uvjetnom puštanju na slobodu,amnestiji itd. Sa svoje bih strane priloiolistu razloga za milost, nadajuæi se da æeveæ i njihovo izlaganje pokazati kriterijeprema kojima su saèinjeni.Vokabular milostiPrvi kriterij svakako je suosjeæanje. Milostne smije biti ni sluèajna ni hinjena. Nesmije biti ni rezultat korupcije. Ne smijebiti ogranièena pravilima koja inaèe susreæemopod zajednièkim nazivnikom “pravde”.Milost se ne smije rukovoditi osobnimdobitkom za onoga tko je prua (mitom).Ne smije podleæi proteiranju, svejednoda li prijateljskom, religioznom, politièkomili etnièkom. Ne smije ovisiti ohirovitosti trenutka. Ne smije biti nadahnutapraznovjerjem ili bilo kakvim vjerskimpraznicima, tipa “boiæni oprosti”.Ne bih se sloio ni da je dobiju oni okrivljenicikoji prokazuju druge zatvorenike,kao oblik nagrade, kao što je ne bih preporuèioni u pregovorima s teroristima iliucjenjivaèima. Puno je tee kategoriziratikaznailimilostkriterije amnestije. One se obièno dodjeljujuèitavom razredu okrivljenika, oslobaðajuæiih iz zatvora, pa èak i od smrtnekazne. Èesto su politièki motivirane, a unekim zemljama predstavljaju tradicionalninaèin obiljeavanja dravne sveèanosti(npr. kraljevsko vjenèanje u Belgiji). Onetakoðer mogu biti naèin da se zapeèati mirs ratnim neprijateljem. No amnestije istotako ne moemo smatrati simbolom pravde,èak ni one najliberalnije, jer amnestijenerijetko rezultiraju oèitim nepravdama.Amnestije su nadalje problematiène jer neproizlaze iz suosjeæanja. Istinskoj milostivraæamo se u nekim sasvim drugaèijimsluèajevima. Na primjer, kada pokušavamoispraviti, koliko najbolje moemo, ranijuneutemeljenu presudu (katkad nudeæipuštanje na slobodu, katkad i financijskukompenzaciju). Istinska milost provodise i kada uzimamo u obzir okolnostikoje su dovele do kriviènog djela, na tajnaèin smanjivši okrivljenikovu krivnju,ponekad je dovevši do nule (kao recimo usluèaju samoobrane, krajnjeg siromaštvaitd). Slièno postiemo i kada uzmemo uobzir okolnosti koje, premda nisu izravnopovezane s kriviènim djelom, ipak znaèeda bi uobièajena kazna samo poveæala patnjuokrivljenika, pritom nikome drugomene donijevši nikakvu satisfakciju. Bolesniili postariji okrivljenici pripadaju ovoj kategoriji,kao i oni ljudi koje je samo djelodo te mjere lišilo koristi da moemo govoritida je nad njima veæ provedena “prirodnakazna”. Govoreæi o milosti, zaistaje vano uzeti u obzir postojano “dobarkarakter” okrivljenika, kao i moguænostda je djelo bilo poèinjeno potpuno izvanokrivljenikova ustaljenog naèina ponašanja(isprovocirano). Slaem se da postojanostu pridravanju zakona svakako trebauzeti u obzir kao preduvjet izricanja milosti.Ne mislim ni da je u redu izvršavatione kazne koje su propisane prema zakonimakoji su u meðuvremenu reformirani.Milost presedanaÈini se da je dakle moguæe ustanoviti kriterijeza izricanje penalne milosti utemeljenena suosjeæanju, nekorumpiranosti i dosljednosti.Što se tièe Harrisonova stajalištakako je nuno nemilosrdno se pridravatipravila i zakona, rekao bih da ima dokazakako nisu svi zakoni demonstracija pravednosti.Ali moguæe je oblikovati zakone kojisu milostivi, premda se ne slue iskljuèivopresedanima. Provoðenje presedana, uostalom,nije nuno milostivo, premda kreiranjenovih presedana to jest. U svakom sluèaju,penalni sustav koji ne dopušta spomenutevrste milosti ili koji se slijepo dri zakonskihpravila stavio bi izvan zakona milostivevrste rasuðivanja koje, meðutim, uzimaju uobzir èak i postojeæi sudovi.Odabrala i prevela Nataša Govediæ*Tekst je objavljen u PhilosophyJournal, vol. 70, no. 271Rastvaranje strahaPostoji li uopæe naèin da mladaosoba, osuðeni delikvent, izdrisvoju kaznu i vrati se u“normalan” ivot, kad ga stigma“bivši kriminalac” prati bez obzirana rešetke?Nenad Hrgetiæolika je vjerojatnost da æe neki malodobnisin nekog hrvatskog politièara,tajkuna ili sliènog èlana iz tzv. višihdruštvenih slojeva zbog nepoštivanja zakonazavršiti u Odgojnom zavodu Turopolje?Kako æe ruka pravde, primjerice, slijeditimalodobnog sina potpredsjednika SaboraMate Arloviæa koji je, prema pisanju Jutarnjeglista, fizièki napao policajca na slubenojdunosti? Ili æe moda na koncu udarenipolicajac izvuæi deblji kraj, kao što se todogodilo njegovu kolegi kojem je, prema istomizvoru, uruèen otkaz jer je pokušao istjeratipravdu u nepravednoj borbi s moænijimod sebe – bivšim gradonaèelnikom MilanomBandiæem? Odgovor posudimo od sociologaMichaela Haralambosa i RobinaHealda: U naèelu, ako neki pojedinac poèinikriminalno djelo, što je na višem poloaju ustratifikacijskom sistemu, to je manje vjerojatnoda æe biti uhiæen, ako je uhiæen da æe bitiosuðen, ako je osuðen da æe biti proglašen krivim,ako je proglašen krivim, da æe izdratikaznu u zatvoru.Nepravednost kazneDjelomièni uvid u stavove osoba kod kojihzakonski proces bez zastoja biva provedendo kraja, to jest do njihova izdravanjakazne za poèinjeni èin, stekao sam tijekomtrodnevnih priprema te na samoj izvedbi sedmeRadionice kulturalne konfrontacije odmalodobnih odgajanika u Odgojnom zavoduTuropolje. Jedan od problema koji dubokotišti odgajanike svakako je i (ne)pravednostkazne: zašto netko za isto uèinjeno prekršajnodjelo “guli” dvostruko dugu kaznu? Zaštoodgajanik koji nije sudjelovao u “pušenju trave”i nije stvarao buku (kao u njihovoj sceniSpavaonice) takoðer biva “solidarno” kanjenkao i njegovi kolege koji su to èinili? Postojili uopæe naèin da mlada osoba, osuðeni delikvent,izdri svoju kaznu i vrati se u “normalan”ivot, kad ga stigma “bivši kriminalac”prati bez obzira na rešetke? A kad se i vrati,tu, u “normalnom svijetu”, poeljne vrijednostiovoga društva propagirat æe mu ljudipoput, primjerice, nogometnog trenera ÆireBlaeviæa ili pak nogometaša Igora Štimca,koji prije podne u crnoj konoj jakni izraavabezrezervnu potporu optuenima u sluèajuLora, da bi u veèernjim satima s kriiæem okovrata u emisiji tipa TV-dvoboj “relevantno”odluèivao o buduænosti hrvatskog nogometa,kao najvanijoj glavnoj stvari na svijetu. Imali izlaza?foto: Nenad HrgetiæScene odgajanikaPrvi je dan u prostoriju odreðenu za pripremuRadionice ušlo desetak šutljivih, naokonepovjerljivih, pomalo zbunjenih i rezigniranih,a vjerojatno donekle i prestrašenih odgajanikaZavoda, koji su se prethodno dragovoljnojavili za sudjelovanje u Radionici s obziromna svoje afinitete prema kazalištu ili,kako smo kasnije doznali, bilo kakvom zbivanjukoje razbija ustaljenu dosadu. Mladiljudi, navikli na ucjene, prijetnje i strah u danonoænomsuivotu s devedesetak ostalihkanjenika, kao i na unaprijed zadani tretmanponašanja unutar Zavoda, u poèetku suse izuzetno teško otvarali, a još tee pristajaliiskazivati osjeæaje izvan opusa ljutnje, bijesaili agresivnosti. No, veæ prvi razgovor svoditeljima Radionice, u kojem su NatašaGovediæ i Vili Matula standarde nadreðenostii podreðenosti, osude i kazne proglasili zaRadionicu nevaeæima, a eventualni uspjehRadionice pokazali prvenstveno ovisnim ootvorenom i ravnopravnom odnosu svih sudionika,s time da se uspjehom moe smatratisvaki pozitivan pomak u shvaæanjima ilipraktiènom ivotu odgajanika, stvorio je napuklinuu bespogovornom pokoravanjustandardima nepravde unutarzavodskog i izvanzavodskogivota. Shvativši da im Boalovokazalište uistinu omoguæuje izraavanjekao jednakovrijednih individua i osoba, a nejedino kao ljudi (djece) koji su u ivotu pogriješilii zastranili, a na što ih okolina neprestanopodsjeæa, odgajanici su s vremenom sveslobodnije iznosili svoje dvojbe, strahove,elje ili pritube na ivot unutar i izvan Zavoda.Èinilo se kako se moda prvi put zanjihova boravka u toj odgojnoj ustanovi (amnogima moda prvi put i u ivotu) stvorilamalena oaza meðuljudskog povjerenja unutarkoje su se mogli slobodnije izraavati, abez straha da æe zbog izraenog mišljenjabiti promptno kanjeni.Per aspera ad astraUnutar kratkog vremena priprema, svegaoko petnaestak sati rada u tri dana, odgajanicisu svoje sudjelovanje oblikovali u dvijescene te ih izveli pred prepunom dvoranomZavoda. Sama izvedba potvrdila je opravdanostigranja Boala u ovakvu prostoru – baškao i na bilo kojoj drugoj dosadašnjoj izvedbiRadionice u Zagrebu ili Rijeci, uspostavljenje dijalog “publike” i “glumaca” koji jepostavljene probleme prisutne u scenamaSpavaonice i Suglasnosti secirao i osvjetljavaosve jasnije sa svakom novom intervencijomsudionika. Premda potencijali scena nisumogli biti do kraja istraeni zbog ogranièenogvremena izvedbe, Radionica kulturalnekonfrontacije odgajanicima Odgojnogzavoda Turopolje ponudila je neke nove naèinerješavanja problema. Kroz potrebu jaèanjadostojanstva i vjere u sebe same. Krozopravdanost potrage za pravednijim tretmanom,za pravom albe u sluèaju kad su nepravednozakinuti, ili maltretirani. Najgorešto se moe dogoditi odgajanicima turopoljskogZavoda jest da se pomire s èinjenicomda su devijantni, da su “kriminalci” – te da sezbog toga doista i prikljuèe organiziranomkriminalu. S druge strane, mogu se ugledatina trojicu posljednjih predsjednika svoje dr-ave – boravak s one strane rešetaka nijesprijeèio Josipa Broza, Franju Tuðmana niStjepana Mesiæa da se vinu do statusa uglednihgraðana. Bez obzira na trenutaèno stanjei mjesto svoga sadašnjeg boravka, odgajaniciæe si najviše pomoæi ako shvate da na njimaostaje da ostvare svoje snove.

26 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Anðeo smrtiOd 1976. godine, kad jeponovno uvedena smrtnakazna, Bush je potpisaogotovo jednu petinu svihsmrtnih kazni u SAD-uLovorka Kozoled antièkih vremena vladarisu imali utjecaj na sudskisustav u sluèaju osuðenogakriminalca na kojega sumogli primijeniti oprost. To jegolema moæ nad drugim ljudskimivotom koju nijedna osoba,pa ni vlada antièka ili suvremena“demokratska” ne bi trebalaimati. I premda mislimo dasmo usavršili pravosudni sustavu odnosu na robovlasnièki ili,primjerice, “mraèni” srednji vijek,postavlja se pitanje je li zaistatako? Osim rata, kazna – aosobito smrtna kazna – najdrastiènijije oblik manifestacije dr-avne moæi. Naravno, napredovalismo puno, barem u teoriji.Moderno pravosuðe, filozofijakazne, rehabilitacija, edukacija,prava osumnjièenika i zatvorenikasamo su neki od pojmova kojimato dokazujemo – pogotovonastojeæi stvoriti sliku zapadnedemokracije koja je navodnopravednija od bilo kojega drugogdruštvenog ureðenja, povijesnogili suvremenog.Nedjelotvornost kazneSasvim je razumljivo da svi, isiromašni i bogati, elimo ivjetisigurno. Ne elimo sa strahomnoæu hodati ulicama, ne elimoizbjegavati «opasne» dijelovegrada, niti slušati o silovanjima ilipljaèkama. No èinjenica jest današa pravosuða nemaju uspjeha usmanjivanju stope kriminala, upravosuprotno, ona raste u gotovosvim dijelovima svijeta. Dr-avni aparat na takve pojave odgovarasamo veæom represijom,izgradnjom novih zatvora testroim kanjavanjem. Pritomne uzima u obzir ivotne okolnostikoje navode pojedinca dapoèini zloèin ni podatke o visokimstopama recidiva, kao ni uosnovi zastrašujuæu èinjenicu daje sustav kanjavanja, koji ukljuèujei edukaciju i rehabilitaciju,upravo u tim segmentima popriliènonedjelotvoran.SAD kao arbitar smrtiU sustavu kazni i kanjavanja,najosjetljivije je pitanje smrtnekazne. I dok su sve demokratskezemlje zapadne Europe, i one izjunih i istoènijih dijelova togakontinenta koje tee takvimapostati, odbacile smrtnu kaznu,najmoænija svjetska sila, SAD, idalje je izvršava. Štoviše, predsjednikGeorge Bush mlaði jekao guverner Teksasa potpisaoviše od 150 smrtnih kazni, a dopredsjednièkih izbora nije odobrio,a vjerojatno niti razmotrionijednu molbu za odgodom (neponištenjem) izvršenja smrtnekazne. Ne bismo li takva èovjekau bilo kojim drugim okolnostimanazvali jednostavno – masovnimili serijskim ubojicom?Društvo kojepoštuje ljudskiivot ne bi smjeloimati na èeluèovjeka koji bezpuno razmišljanjapotpisuje ne samosmrtne presudepojedincima negopraktièki i èitavimnarodimaVjerojatno najmoæniji èovjekna svijetu, a u svakom sluèajupredsjednik i voða najveæe svjetskesile, još dok nije bio to što jestdanas, dokazivao je da su mupojmovi kao oprost (slubeno)ili milost (privatno) potpunostrani. Georg Bush jednom jeprilikom rekao da podrava smrtnukaznu upravo zato što mislina rtve zloèina zbog kojih supoèinitelji osuðeni na smrt i jersmrtna kazna na taj naèin spašavaivote. Ironièno je da Bushovaizjava, veæ kao predsjednika SA-D-a, kako smrtna kazna nikad nebi trebala biti poèinjena kad je rijeèo mentalno retardiranoj osobi,predstavlja jedinu “milost” nakoju je on spreman.Je li najmoænijièovjek na svijetumasovni ili serijskiubojica?Smrtna kazna ratovanjemDruštvo koje poštuje ljudskiivot i ljudska prava, ili baremtvrdi da ih poštuje, ne bi smjeloubijati nijedno drugo ljudsko biæe,bez obzira na razloge. A razlozidruge vrste, one koji govoreda je devedeset posto onih kojièekaju na izvršenje smrtne kazneu SAD-u siromašno te da su sedamdesetposto njih crnci, neuzimaju se u obzir ni pri donošenjuzakona a još manje kod izricanja(smrtnih) kazni. Društvokoje poštuje ljudski ivot ne bismjelo imati na èelu èovjeka kojibez puno razmišljanja potpisujene samo smrtne presude pojedincimanego i praktièki èitavimnarodima. Od 1976. godine, kadje ponovno uvedena smrtna kazna,Bush je potpisao gotovo jednupetinu svih smrtnih kazni uSAD-u. Zato nije ni èudo da danasnakon bombardiranja Irakakoje traje godinama, nakon“strateških” napada na Afganistankoji su, doduše, trajali kraæe,ali su jednako strašno unesreæiligolem broj ljudi, nasumice birasljedeæu potencijalnu rtvu. Vanoje jedino da je rijeè o islamskojdravi. Èak i Bosna je, kakokaznailimilostsmo se mogli nedavno uvjeriti,“primjeren” cilj. Društvo kojetvrdi da poštuje ljudski ivot nebi smjelo na poèetku 21. stoljeæavoditi vjerski rat.Globalna kultura osveteImamo li pravo kanjavatidruga ljudska biæa? Odraava li(smrtna) kazna naše najplemenitijeporive za pravdom ili našenajnie porive za osvetom? Ielimo li se povoditi za svojimnajniim porivima, kolikogodse oni u nekom trenutku èinilipravednima i opravdanima? Nebismo li konaèno trebali shvatitida stroge kazne – a osobitosmrtna kazna – ne daju eljenerezultate? Koji bi, uostalom,bio eljeni rezultat primjenesmrtne kazne? Smanjivanje stopeubojstva i sliènih teških kriminalnihdjela ne postie serepresijom, to je odavno veæjasno gotovo svima, osim onimakoji o tome odluèuju. Oèito jejednostavnije pozivati se napostojeæe zakone nego priznatida suvremeni kazneni sustav unajveæem broju sluèajeva ne uspijevapostiæi ono zbog èegapostoji – stvoriti bolji i pravednijisvijet za sve.Kazna kao remek-djeloMoe li srednjovjekovnoritualno poniavanjestihovima djelovatiuèinkovitije od zakonskekazne?Trpimir Matasoviædanašnjim, civiliziranimdruštvima mehanizmekanjavanja raznovrsnihprijestupa smatramo neèim štopripada domeni institucija, ponajprijeonih dravnih. Ovlaštenjeza civilizirano kanjavanjeprebaèena je tako iz sfere osobnogu sferu javnoga, a metoderazlièitih oblika egzekucije postajudijelom impersonalizirane, kolektivneodgovornosti. I premdase moe raspravljati (i raspravlja)koliko su u pojedinaènim sluèajevimate metode opravdane ipravedne, ostaje èinjenicom da usuvremenim društvima postojeviše ili manje ustaljene norme iprincipi sankcioniranja zloèina.Demokracija bez izvršne vlastiTakav sustav, naravno, nijenastao preko noæi, veæ se razvijaotijekom stoljeæa, postupnoumanjujuæi ovlasti pojedinca ipoveæavajuæi ovlasti institucija.U tom pogledu, osobito je zanimljivopozabaviti se nekim prijelaznimoblicima u razvojudruštva. Srednjovjekovni Islandu mnogoèemu je paradigmatièan,ali i jedinstven sluèaj. U razdobljuneovisnosti, od naseljavanja(oko 870. godine), preko prelaskana kršæanstvo (999. ili 1000.godine), do potpadanja pod norveškukrunu (1271. godine) islandskoje društvo svjedoèilo jaèanjuinstitucija drave, ali i paralelnomnastavljanju razlièitihtradicija individualnog uzimanjapravde u vlastite ruke.U nekim aspektima, institucijemlade islandske drave (Islanðanii danas rado govore o najstarijojeuropskoj demokraciji!) izrazitosu napredne – od trostepenostisudbene vlasti do njenestroge razdvojenosti od zakonodavnevlasti. Problem je, meðutim,u tome što srednjovjekovnoislandsko društvo sve do potpadanjapod norvešku vlast nijeimalo institucije izvršne vlasti.Konkretnije reèeno, u islandskimsagama i ostalim povijesnimizvorima nailazimo na èitavniz sluèajeva u kojima Opæi sabor(Alþíng) odreðuje kaznu zaprijestup ili zloèin, ali je njenoizvršenje prepušteno ošteæenojstrani. To je pak dovelo do perpetuiranjasukoba meðu razlièitimobiteljima, a razmjeri ove krvneosvete išli su tako daleko dasu, kao što nas pouèava Saga ospaljenom Njállu, èitave obiteljidesetkovane radi sukoba koji sumogli zapoèeti (doslovno!) kraðomkoluta sira.U svom protoromantièarskomduhu, srednjovjekovni islandskipisci èesto su se oduševljavalisudbinama otpadnika, ljudi kojeje Opæi sabor protjerao iz društva,no koji su, meðutim, na razlièitenaèine uspijevali osiguratikakvu-takvu egzistenciju. Naslovnijunak Sage o Grettiru Snanomtek je najslavniji, no nipoštone i jedini primjer takva (anti?)junaka.Rituali indirektne kazneI dok su institucije drave jaèale,posebice prelaskom na kršæanstvoi stvaranjem paralelnihcrkvenih institucija, nastavljalesu se i razlièite prakse ritualnogaOšteæenici su overugalice itekakoozbiljno shvaæali –s obzirom na to dasu se ovi stihovilako pamtili, tesamim timeizuzetno brzo širili,posljedice ponjihov moralniintegritet bile susve samo nezanemarivekanjavanja. One su veæim dijelomizrazito poganskog karaktera,no oštro protivljenje, pa i dr-avno i crkveno sankcioniranjeovakvih oblika indirektnoga kanjavanja,još dugo nije uspjelo iskorijenitinjihovo prakticiranje.Uostalom, kako èitamo u sagama,èini se da su takvi rituali imaliodreðenog uèinka. Kolac sramote,na koji je glavni junak Sageo Egillu Skallagrímssonu nabiokobilju glavu u znak osvete norveškomkralju Eiríkru i kraljiciGunnhildr, Islanðani su tumaèilikao jedan od uzroka neslavnogbijega kraljevske obitelji iz Norveškupo povratku kraljevog brataHákona Aðalstenfostrija.Jednako uèinkovitima (i društvenoopasnima) smatrani su razlièitioblici ritualnog poniavanja(nír). Dva su glavna oblika tréníðr,drvena skulptura koja osobuprikazuje u poniavajuæemkontekstu (najèešæe kao pasivnustranu u homoseksualnom odnosu),te nístöngr, pjesma poni-avajuæega karaktera, to jest, jednostavnijereèeno – rugalica. Ošteæenicisu ove rugalice itekakoozbiljno shvaæali – s obzirom nato da su se ovi stihovi lako pamtili,te samim time izuzetno brzoširili, posljedice po njihov moralniintegritet bile su sve samo nezanemarive. Veæ spomenuti EgillSkallagrímsson ostao je zapamæenkao jedan od najveæih majstoraove (i ne samo ove!) vrstestaronordijskog pjesništva. Metenjegove indirektne kazne uglavnomsu davno zaboravljene, nonjegovi stihovi do današnjeg danaive kao remek-djela srednjovjekovneislandske knjievnosti,ali i svjedoèanstvo jednedavno izumrle ritualne prakse.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 27Kazna kao jezikPrema Stephenu iDurkheimu, ono što seizraava kanjavanjem suosjeæaji, osjeæanja javnosti;izraavanjem daje seoduška tim osjeæajimaIgor Primoracazna utjelovljuje i emfatièkiizraava naš moralni gnjev,koji je pobuðen zloèinom,te mrnju i osvetoljubivost kojuosjeæamo prema njegovu poèinitelju.Buduæi da su ovi osjeæaji izra-eni u kazni, oni su takoðer zadovoljeni.Nadalje, kazna odobrava teosjeæaje; prema Stephenovim nezaboravnimrijeèima: Kriviènopravo odobrava strast osvete gotovoisto kao i brak seksualne apetite. Nakoncu, kazna prua gnjev i osvetoljubivostkoju izraava s konaènimi trajnim znaèajem i uèinkom:«…Zakonska presuda moralnomeje osjeæaju javnosti, s obzirom nasvaki prijestup, isto što i peèat vruæemuvosku. Pretvara se u trajnukonaènu osudu što bi inaèe mogaobiti kratkotrajan osjeæaj».Namjera kazneNamjera kazne takoðer je spreèavanjezloèina. To je provedenopomoæu njezina zastrašujuæeg utjecajate onemoguæavanjem zloèincada ponovno prekrši zakon. No, izrazitei zastrašujuæe funkcije kanjavanjani u kom sluèaju nisu nedosljedne:prvo pojaèava drugo,sramota zastrašuje. Lopova plašimoguænost da provede šest mjeseciu zatvoru; bi li bio jednako zastrašenmoguænošæu da se zarazi bolešæukoja uzrokuje jednako puno ogranièenja,neugodnosti i financijskogagubitka?Još jedan osnovan prikaz ekspresionizmapronaðen je u djelimaEmilea Durkheima. PozadinaDurkheimova opisivanja kazne, odnjegove diskusije o drugim socijalnimmetodama, njegova je teorijao kolektivnoj svijesti kao osnovisocijalne kohezije. Ta svijest jeskup kolektivnih uvjerenja i osjeæajakoji se, za odreðeni socijalnisistem, mogu pronaæi u svoj zdravojindividualnoj svijesti s odreðenimstupnjem sigurnosti i snage.Zloèin je èin koji šokira, dubokoukorijenjen i jasno definiran kolektivniosjeæaj. Sav autoritet i snagatakva osjeæaja proizlazi iz èinjeniceda ga dijele svi; snaan je jer jeneosporan. Zloèin izaziva i stoganarušava taj sklad. Ako ga se moraobraniti, ako treba preivjeti, tajsklad se ponovno mora utvrditi.Individualne svijesti povrijeðenezloèinom moraju se «ujediniti kakobi pruile zajednièke dokaze onjihovu zajedništvu… kako bi ojaèalezajednièkim uvjerenjem da suuvijek slone» te da je postupakpoticanja ovoga dogovora nepravilan.To samo moe biti uèinjenozajednièkim djelovanjem: strastvenomreakcijom nasilnih obiènihosjeæaja, od šokirane kolektivnesvijesti do uvredljivog èina. Tareakcija je kanjavanje.Kazna ukljuèuje nanošenje patnje,no to nije njezino bitno obiljeje.U biti, kazna je «oèit simbol»unutarnjega stanja, «oznaka, jezikkojim je izraen osjeæaj potaknutneprihvatljivim ponašanjem». Tajosjeæaj je «jednoglasna averzija»;njezino iskazivanje putem kanjavanjanaznaèuje da su i da æe povrijeðeniosjeæaji ostati kolektivni.Dakle, osnovna funkcija kanjavanjanije toliko da preodgoji ili zastraši,nego da zadri socijalnu kohezijuuz pomoæ osiguravanjazdrave kolektivne svijesti. Izazvanozloèinom, drugospomenuto«nuno bi izgubilo energiju akoemocionalna reakcija društva ne binadoknadila svoj gubitak, a rezultiralobi raspadom socijalne solidarnosti».Kazna kao moralnoneodobravanjeNo, najpotpunije razvijena i filozofskinajzanimljivija formulacijaekspresionizma je «edukativnateorija» kanjavanja Alfreda CyrilaEwinga. Središnja tvrdnja jest kakoje kazna «vrsta jezika namijenjenogizraavanju moralnog neodobravanja».Taj je jezik bolan zaslušanje onome kome se neposrednoobraæa; no bol ima moralni znaèaji moralnu funkciju. On je ujednoi simbol za njegovo zlo djelovanjei izraz njegove moralne društveneosude. I njegov je cilj pomoæizloèincu da shvati krivnju svojegaèina te da popravi svoj naèin.Kako bi se zloèinca preodgojilo, ane samo zastrašilo, «on mora shvatitinevaljalost onoga što je èinio, abuduæi da je zbog njegovih prijašnjihdjela veoma neizvjesno hoæe lion to uèiniti svojom voljom zlomu se mora razjasniti, a tu svijestvalja mu utisnuti patnjom. Nanošenjeboli je naèin na koji ga društvopokušava uvjeriti da je èiniozlo.»To je karakteristièan moralanutjecaj kanjavanja. On takoðerima istu moralnu poruku i primjenjujemoralizirajuæi utjecaj u drugomesmjeru; u smjeru šire javnosti.Kako bi ljudi bili sigurni, dravaim ne treba reæi da je moralno pogrešnokrasti ili ubijati, uz pomoækanjavanja onih koji to èine. No,znamo da su neki u buduænostiskloni da poèine takvo što, a topokazuje kako svi dovoljno jasnone shvaæaju da su takvi èinovi pogrešni.Onima koji to ne shvaæajupotrebna je vrsta moralnoga obrazovanjakoje se primjenjuje kada sekanjavaju kradljivci i ubojice.Teorija kanjavanja ne mora uzetiu obzir doista poštene ljude, veæradije njihovu «slabiju braæu» kojalebde na granici zloèina.Ovo su, dakle, osnovne toèke utrima ekspresionistièkim prikazimazloèina. Razlike meðu njima tièuse sadraja, izraavanja i procesaizraavanja tih sadraja. PremaStephenu i Durkheimu, ono što seizraava kanjavanjem su osjeæaji,osjeæanja javnosti; izraavanjemdaje se oduška tim osjeæajima. ZaEwinga to je moralna osuda koja sepriopæava kanjavanjem. Daljnjerazlike imaju veze s namjerom iopravdanjem korištenja jezikakanjavanja. Stephen nudi sekulariziranuverziju religioznoga viðenjapravednika koji se na nebu radujumukama grešnika u paklu: ciljkanjavanja je zadovoljenje osvetnièkihosjeæaja javnosti. Ti su osjeæajiprirodni, zdravi i snani, a njihovasatisfakcija dobra je sama posebi. Prema Durkheimu, svrha davanjaoduška kolektivnim osjeæajimas pomoæu kanjavanja jest jaèanjeistih, a time i zadravanje socijalnesolidarnosti i kohezije. Ewingje više intelektualan: kazna kao izrazdruštvene moralne osude dajemoralnu lekciju kako bi preodgojilazloèinca i obrazovala javnost,dakle pridonosi smanjivanju zloèina.Etièka dijagnoza stanja javnostitakoðer se razlikuje u trima prikazima.Ni Stephen ni Durkheimne misle da javnosti treba moralnapouka. Stephen ne sumnja da javnostdovoljno dobro zna što jedobro, a što loše; njezina potrebada izrazi i da zadovolji mrnju premazloèincima je posljedica tespoznaje. Durkheim bi odbio govoritiu odnosu na moralnu spoznaju,s obzirom na to da smatrakako je èin pogrešan u èistoæi neodobravanjaod strane društva; onošto društvu treba jest davanjeoduška njegovu neodobravanju uodgovarajuæim prilikama, a s pomoæutoga æe i ojaèati. Ewing, sdruge strane, primjeæuje kako velikomedijelu javnosti nedostaje moralnorazumijevanje te kako mu jepotrebno obrazovanje; to se dogaðakada onaj dio društva koji imaduboko ukorijenjeno pravilno moralnomišljenje kanjavanjem izra-ava moralnu osudu zloèina.Kazna kao sredstvozastrašivanjaNo, razlike u detaljima nisu vaneza ono što elim istaknuti. Bitnasu dva osnovna obiljeja koja su zajednièkaovim prikazima ekspresionizma.Kazna se ne smatra dragocjenomsama po sebi, veæ kao sredstvo.Rezultat kojemu slui socijalanje ne samo u smislu da predstavljakraj društva nego stoga što je naodreðeni naèin postignut direktnimutjecajem na društvo (ili dio društva).Stephen i Durkheim gotovonemaju što reæi o individualnomkanjeniku; štogod mu je uèinjenoznaèajno je i opravdano, prvenstvenou odnosu na ono što to znaèidrugima. Durkheim izrièito kaekako je kanjavanje prije svega osmišljenos namjerom da djeluje napoštene graðane koji se pridravajuzakona: buduæi da namjerava zacijelitirane koje su nanesene kolektivnomosjeæaju moe biti djelotvornosamo ondje gdje postoje tiosjeæaji. Ewing uzima u obzir efektekaznenog preodgajanja na individualnomekanjeniku, no razjašnjavakako je obrazovni utjecaj na javnostnjihov osnovni predmet i glavnoobrazloenje. Krajnja briga prikanjavanju je smanjivanje zloèina;stoga je obrazovanje na prvomemjestu, preodgoj na drugome – izoèitoga razloga jer je stvarni zloèinacsamo jedan, dok u javnosti imapuno potencijalnih zloèinaca, testoga što je kanjavanje mnogouèinkovitije u promicanju prvogacilja, nego u postizanju drugoga.Postoji još jedna vana teorijakanjavanja koja sadri oba ovaobiljeja: teorija zastrašivanja. Buduæida obrazloenje kazne iskljuèivovidi u doprinosu kontroli zloèinauz pomoæ zastrašujuæih efekata,teorija je izloena kritikama s obrazloenjemda stroom èini vezuizmeðu kazne i razmatranja pravdei odbacivanja te kako je sklona legitimiziratirazlièite nepravedne kaznekadgod se pokae da su oneuèinkovite i ekonomska sredstvazastrašivanja. Ponovno, prividnokanjavanje zadovoljava osvetoljubiveosjeæaje javnosti ili, pak, dajeoduška kolektivnim osjeæajima i nataj ih naèin jaèa. Prividno kanjavanjepomae da se javnost poduèipravom moralnom stavu o zloèinu.Prava kazna potrebna je ne samozbog stvaranja vanjskoga izgleda.Kadgod moemo osigurati eljeneefekte prividnoga kanjavanja a dase ne plati cijena u odnosu na stvarnokanjavanje, a nikakva razmatranjaposebnih mjera opreznosti nisuprimijenjena – nikakvi uèinci u tomsmjeru putem zastrašivanja, onemoguæavanjaili preodgoja ne moguili ne trebaju biti postignuti – trebalibismo inscenirati predstavu kanjavanja,a da je ne nametnemo. Utakvim bi sluèajevima bilo glupo iokrutno ne objesiti runu i izoblièenusliku ubojice, kao i ubojici oprostitikaznu.Netko bi barem mogao pokušatiopovrgnuti argument o insceniranjupredstava kanjavanja a da nisunametnute, priznavajuæi da mogupostojati sluèajevi u kojima nemanade za moralno preodgajanje zloèinca.To je stajalište još jednogasuvremenoga ekspresionista, AnthonyjaDuffa. Odbijati da se zloèinackazni na temelju èinjenice kakoje on beznadan sluèaj, tvrdi Duff,«znaèi odreæi se svakog poštovanjaili nade za njega kao moralnoga èinitelja;a to ne moemo uèiniti. Radise o tome da nikad ne moemoimati empirijski prikladne razlogekako bismo vjerovali da se zloèinaczbog kanjavanja zapravo neæe pokajati:èak štoviše, nikad neæemoimati moralno prikladne razloge –ništa se ne moe shvaæati kao moralnoprikladan razlog – da smatramokako se osoba ne moe iskupiti.To dugujemo svakom moralnomèinitelju te s njim moramo postupatikao s osobom koja se moepromijeniti i iskupiti – moramo daljepokušavati, iako uzaludno, pronaæiono dobro u njemu i apeliratina njegovu sposobnost moralnogashvaæanja i brige».NepokajniciOvaj naèin uèvršæivanja stvarnogakanjavanja krivca èini mi se nerealnim.S obzirom na stupanj kojije kod nekih zloèinaca dosegnulosvojeglavo, nepokajnièko zlo, tvrdnjepoput ove djeluju gotovo nezemaljski.Uzmimo samo dva nedavnaprimjera: moe li se za KlausaBarbieja ili Andriju Artukoviæareæi da se ne smiju smatrati moralnobeznadnima, nego ih se morapoštovati kao moralne èinitelje?Zar im doista dugujemo traganje zaonim što je u njima dobro? Jasnomi je da ljudima poput Barbieja,Artukoviæa i sliènima ne dugujemoništa takvo. Stoga su toène one dvijeprimjedbe o sporednom ekspresionizmu.Ako je ta teorija zapravoistina o kanjavanju – ako je osnovnasvrha kanjavanja da na odreðeninaèin utjeèe na javnost te ako jemoralno opravdana u onoj mjeri ukojoj je ostvarila svrhu – tada moramoreæi kako je ponekad moralnoispravno kazniti nedune, dok je udrugoj prilici doista moralno ispravnouzdrati se od kanjavanjakrivca te umjesto toga insceniratipredstave njihova kanjavanja. Moralnistandardi, izraeni moralnimzakonima, u društvu se razvijaju narasprostranjen, neinstitucionalannaèin, oslanjaju se na moralni autoritetdruštva i svijest njegovih èlanovai koriste se kao kriterij moralneosude bilo kojeg ili svih èlanova,bez posebna odobrenja ili kvalifikacije.Stoga æe biti utvrðeno pitanjesmatra li se odreðena vrsta djelovanjau društvu moralno pogrešnom ipodrava li društvo standarde kojizabranjuju takvo djelovanje kada seotkrije osuðuju li takva djelovanjaobièni èlanovi toga društva. Njihovaosuda opravdava taj standard ipokazuje kako se njihovi prijestupismatraju moralno pogrešnima.Kazna kao simbolièki iskazNadalje, veza izmeðu društveneosude kriminala i kanjavanja kaonjezina izraaja vjerojatno je manjearbitrarna nego što se èesto pretpostavljalo.Kada se kazna karakterizirakao izraajna, neki autoriskloni su koristiti rijeè «simbol».Pogotovo Feinberg neprestanonaglašava konvencionalnu priroduveze izmeðu osude i kruta ophoðenjaod kojega se sastoji kazna. Ontvrdi kako su odreðeni oblici krutaophoðenja «konvencionalni simboli»javne odbaèenosti, isto kao što jeispijanje šampanjca konvencionalnisimbol slavlja, a crna odjeæa simboliziraalovanje. Èini mi se da jeSkillen u pravu kada tvrdi da je kanjavanjeviše prirodan izraz osude,odbacivanja i sliènih osjeæaja i stavova,nego konvencionalno sredstvoza njihovo izraavanje: «Buduæida je crnina dokazano neutralnasama po sebi i samo je kontekstualnoi konvencionalno odabrana kaoodjeæa za alovanje… posve je jasnoda gubitak novca, godina slobodeili dijelova tijela teško moe bitineutralno na taj naèin.» Feinbergsnano podcjenjuje prirodnu prikladnost,nearbitrarnost, odreðenihoblika krutoga ophoðenja tvrdeæikako nisu izraz komunikacije moralnihi kaznenih stavova. Takvemetode ne «simboliziraju» samokazneno neprijateljstvo, veæ ga utjelovljuju.No, èak i ako se prizna da je vezaizmeðu društvene osude zloèinai kanjavanja snanija od puke konvencije,da je nekako prirodna i pogodnijaza osuðivanje zloèina kanjavanjem,ostaje pitanje: Zašto seusprkos tomu ne izrazi verbalno?Èak i ako je to manje «prirodan» i«pogodan» naèin, to je moguænost.Nije li to moguænost koja bi moglabiti više prihvaæena, s obzirom nazlo koje je naneseno uz pomoæ izraavanjana «najprirodniji» i «najpogodniji»naèin?Odgovor na ovo jest: verbalnaosuda vjerojatno neæe stiæi do onogakome je neposredno upuæena, aon je neæe u potpunosti razumjeti.Naalost, iako moda ne iznenaðuje,mnogi zloèinci zaboravljaju pukerijeèi. Oni ne mare za društvenestandarde; u suprotnom ne bi poèinilizloèine. Nedostaje im poštovanjeprema drugima; u suprotnomne bi povrijedili svoja prava. Njimanedostaje ljudsko suosjeæanje; inaèene bi naškodili drugima. No, onipoštuju svoje interese isto takosnano kao bilo tko drugi. Akodruštvena osuda njihovih zlodjeladoista mora doprijeti do njih, akodoista trebaju shvatiti koliko su lošanjihova djela, trebat æe ju prevestina jezik koji zasigurno razumiju:jezik vlastita interesa. Taj prijevodostvaren je kanjavanjem.S engleskoga prevelaGioia-Ana Ulrich* Tekst preuzet iz PhilosophyJournal, vol. 64, no. 248

Zasluenost kazne?Kajanje umjesto kazne

28 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Zasluenost kazne?Èini se da ne postojigeneralna metoda koja biodreðivala što je tozasluena kazna, a sasvimje izvjesno da kazne vrloèesto ne odgovarajuzloèinima. One isto takone osiguravaju onu svrhuzbog koje su i stvorene:pridravanje moralnihzakonaLaurence Sternromotrimo odnos izmeðuzasluenosti, opravdanostii obveznosti kazne. Pretpostavimoda netko tko poèininelegalan i nemoralan èin beziznimnozavrši optuen, suðen iokrivljen; dosuðena mu je kaznakoju ne smatramo nepotrebnostrogom. No suci i porotnici,baš kao i okrivljenik, imaju primafacie obvezu da ne nanosepovredu, u ovom sluèaju, dakle,da ne lišavaju slobode spomenutogokrivljenika. Naravno da oniuvijek mogu reæi kako je njihovaodluka da mu nanesu povredu“opravdana” zato što je okrivljenikdobio ono što je “zasluio”.Štoviše, prema postojeæim zakonima,suci i porota obvezni su serukovoditi principom zasluenekazne za okrivljenika. Oni za to,dakle, imaju zakonsko opravdanje.Ali isto je tako realno zakljuèitikako porota i suci imaju imoralnu obvezu (koju dodušemogu nadjaèati druge moralneobveze) da se ne rukovode u prvomredu zakonskim obvezama.Govorim o temeljnoj moralnojobvezi nenanošenja povrededrugim osobama. Promotrimodalje zacrtani sluèaj. Što ako seideja zasluenosti kazne kosi i snjezinom opravdanošæu? Primjerice,ako optuenik nije poèiniokriminalno djelo za koje gasud tereti, onda dakako ne zaslu-uje da bude kanjen, barem neza to djelo. No ako ga porotaipak proglasi krivim, sudac imazakonsku i moralnu obvezu daprovede kaznu. Uistinu je rijedaksluèaj da sudac odbije sloitise s odlukom porote, na što je,usput budi reèeno, ionako pravnoobvezan. Dakle i sam sudacmoe biti u situaciji da tretiraokrivljenika suprotno od onogašto okrivljenik zasluuje. Štoviše,sudac to moe uèiniti zbogzakonske obveze.Legalne nepravdeNe oskudijevamo primjerimakoji pokazuju sliène zakonske manipulacijepojmovima zasluenosti,opravdanosti i obaveznosti kazne.Pretpostavimo da sud mora obustavitipostupak protiv okrivljenika,za kojeg je prikupljena gomila inkriminirajuæihdokaza, zato što nekidokazi nisu bili prikupljeni nalegalan naèin. Sudac ima zakonskuobvezu odbaciti sluèaj i samim timeosloboditi optuenika za kogaimamo razloga vjerovati kako jestkriv. Znaèi da sud moe legalnosprijeèiti krivca da dobije zasluenukaznu. Ponovno je zakonskaobveza nadjaèala moralnu. Pretpostavimoi ovo: zakone koji suuvelike nemoralni, toliko nemoralnida kanjavaju upravo moralnadjela, dok štite poèinitelje kriminalnihradnji. Znamo takoðer zamnoge sluèajeve u kojima je moralnoopravdano prekršiti zakon,zbog èega nikoga ne bi smjela stiæi“zasluena” kazna. Bilo bi apsolutnoopravdano da sudac u takvomsluèaju odbije optuenika osuditina okrutnu kaznu koju mu, meðutim,nalau zakoni. Konaèno, pretpostavimoda jedna sudska odluka,svejedno da li ona koja kulminirakaznom ili puštanjem na slobodu,moe izazvati poèetak Treæegsvjetskog rata. Premda ovakvo razmišljanjepodsjeæa na DreyfusovuKajanje umjesto kazneZakon èesto provodi,ali i sakralizira nasilje:pogledajte samo što sedogodilo Galileu iliOscaru WildeuJenny Teichmannezobzirno, agresivno ili autodestruktivnodjelovanjeza sobom neminovno povlaèièitav lanac posljedica koje æenjihov poèinitelj osjetiti na sebibez obzira na pravne zakone, ali sobzirom na one “prirodne”. Ljudiprepoznaju ovu pojavu frazamapoput tako mu i treba ili to semoglo i oèekivati. Ukratko: dobioje ono što je zasluio. Obièno takoreagiramo kada shvatimo da jenetko tko posee za heroinom,alkoholom ili pušenjem postaoovisnik: kazna je prilièno predvidljiva.U sluèaju zakonske kazne,stvari su bitno drugaèije, veæ isamim time što kaznu nad poèiniteljemnedjela provode drugiljudi. Oni, dakle, imaju pravo nekomenanijeti povredu (kaznu) uime postojeæih zakona.Èija dobrobit?Za razliku od kirurške operacije,kazna se ne provodi zato da bidonijela dugoroènu dobrobitosobi koja joj je podvrgnuta. Upravilu, kazna se provodi za“dobrobit šireg društva”. BuduæiCrte odgajanikada nije sasvim jasno o kakvoj jetoèno dobrobiti rijeè, niti je moguæedokazati kako je to kaznapostie, mnogim se pravnim teoretièarimane èini da je opæa dobrobitdruštva dovoljno uvjerljivoopravdanje za provoðenje kazne.Logièkim argumentima ionakonije moguæe dokazati ni da jekazna ikada opravdana, ali ni da jeneopravdana. Zasad nitko nije napisaoKompletnu povijest ljudskogkanjavanja, a kada bi je kojimsluèajem netko i uspio sastaviti,sigurna sam da bi studija materijalnodokazala koliko su èestokazne izvršene u ime pojedinca iliu ime drave bili neprikladne:previše surove, arbitrarne, ili naprostonepravedne. Takvom statistikomne bismo èak sprijeèili ninepravde postojeæih, a još manjebuduæih zakonskih sustava. Punoje vanije pitanje kako odreditizasluenost ièije kazne.Krivica sustavaIdeju kako za poèinjeni zloèintreba kazniti samo jednogpoèinitelja odbacuje se ne samou ratnim okolnostima nego vrloèesto i u mirnodopskim parnicama.Tipièno je da mnoge školeza poèinjenu štetu kanjavajuèitav razred, a ne samo jednogizvršitelja. Moralni reformatorkoji bi eli osporiti i samu idejusvrsishodnosti klasiène kaznetrebao bi posegnuti upravo zaovakvim èinjenicama. Isto bi takonjega ili nju valjalo uputiti napovijest sudskih muèenja i kanjavanja,koja su èesto svojomokrutnošæu daleko nadmašivalapoèinjene prekršaje. Zakon èestoprovodi, ali i sakralizira nasilje:pogledajte samo što se dogodiloGalileu ili Oscaru Wildeu.Kad se trajnije bavite penalnimsustavom, postane vamjasno da kazne koje provode dr-ave kod njihovih stanovnikaopravdano izazivaju strah, zaglupljivanjei okrutnost, dakleona stanja uma koja naravno vodenovim kršenjima zakona.Ako nam je veæ jasno da zakonskisustav ne funkcionira, nebismo li onda trebali postojeæekazne zamijeniti nekim kvalitetnijima?Primjerice, kako izgraditipravni sustav u kojem jedrastièno reducirana motivacijada bilo koga povrijedimo, najprijezato što se osjeæamo u razumnojmjeri zaštiæenima ili sigurnima,a onda i zato što se nebojimo stranaca ni nasilnika dote mjere da ih poelimo ustrijelitiili staviti iza zatvorskih rešetaka?aferu, mnogi æe reæi kako je radisprjeèavanja rata velikih proporcijaopravdano ignorirati i zakonskeobveze i ideju zasluene kazne.Pokušajmo naše primjere privestizakljuèku. Nisu rijetke situacije ukojima pravni autoriteti nalaze nemoguæimzadatkom bilo ispunitisvoje zakonske obveze i primijenitizakon, bilo suditi optuenikaonako kako on/a zasluuje. Usvim takvim sluèajevima, sudskiautoriteti imaju prima facie moralnuobvezu da provode zakon, alimoemo smatrati opravdanim akooni ne ispune ovu prima facie obvezu.Znamo za situacije velike politièkekrize kada je postupanjeprema moralnim, a ne prema legalnimobvezama jedini naèin sprjeèavanjakatastrofe.Kazna kao povredaKazna je, rekli smo na poèetku,oblik povrede. Što više razmatramopenalni sustav, vidimosve više sluèajeva u kojima nijekristalno jasno je li kazna doistazasluena. U mnogim sluèajevimavjerojatno jest, ali još su èešæe situacijekada nikako ne moemobiti sigurni. Primjerice, kako tretiratinekoga tko je drugu osobunaveo da poèini samoubojstvo?Isto kao nekoga tko je poèinioubojstvo? Ili, kako suditi nekogatko je doduše postupio nemoralno,ali na tako trivijalan naèin(vezan naprosto za karakter teosobe) da sud nema naèina sprijeèitiovo djelovanje? Zasluenakazna naravno ne dolazi u obzir,kao što nije moguæe pronaæi ni taj“centralni autoritet” koji bi uopæemogao procijeniti nanesenumoralnu štetu. Ne postoji znanosto savjesti, ni znanost osjeæanjaPravi uzroci povreda ljudskihpravaZakon i kazne ne mogu biti jedinasredstava kojima se smanjujeljudska motivacija da povrijedesvoje sugraðane. Èinjenica je dasmanjenje grubih nejednakosti uraspodjeli bogatstva smanjuje motivacijuili iskušenje za kraðom, baškao što smanjuje i ljudsku zavist.Odgoj djece koji se oslanja na blagost,a ne na nasilnost, takoðer vodiprema tome da ivimo u svijetukojeg percipiramo kao mjestokooperacije, a ne instrumentaliziranemrnje. No ni tada neæe bitimoguæe postiæi da svaki pojedinacprijeðe u utopijsko stanje KantoveSvete Volje za poštivanjem moralnogimperativa. Ako zamislimo hipotetskodruštvo u kojem je kaznaposve ukinuta, zbog èega svi opasniljudi ovise iskljuèivo o spontanomostracizmu ostatka društva, onjihovu izraavanju nesviðanja ilinaglim ispadima osvete, dakle akozamislimo svijet u kojem je pravnuregulaciju zamijenila poluprirodnaregulacija, opet nismo daleko dospjeli.Teško je, naime, zamisliti bilokoje društvo koje vrlo brzo nebi poeljelo naæi neki zajednièkisankcioniran naèin nošenja s onimakoji izazivaju nevolje. Ali modaje moguæe zamisliti i ostvaritisustav u kojemu ljudi promišljajusvoje reakcije, posebno s obziromna èinjenicu kako strah, odbojnostili bijes, usmjereni u pravilu premadrugim ljudima, ionako èine psihološketemelje kanjavanja.krivnje. Èak ne postoji ni univerzalnapenologija, koja bi jednakofunkcionirala u svim socijalnimkontekstima. Èini se da ne postojigeneralna metoda koja bi odreðivalašto je to zasluena kazna, asasvim je izvjesno da kazne vrloèesto ne odgovaraju zloèinima.One isto tako ne osiguravaju onusvrhu zbog koje su i stvorene:pridravanje moralnih zakona.Eichmannov paradoksZadrimo se na još jednomprimjeru. Pretpostavimo da suIzraelci uhvatili Eichmanna i ubiliga nasred ulice. Time bi Eichmannvjerojatno dobio ono što jezasluio, ali kazna, poèinjena naulici, ne bi bila opravdana. Javnoformuliranje kriminalne i moralnekrivice jedan je od naèina zaoblikovanje savjesti populacije.Ubijanje na ulici dugoroèno prolongirakulturu povrede, u kojojslièna kazna moe stiæi i sasvimnevine. Ali što uèiniti kada ratnezloèince ne moemo legalnomprocedurom izvesti pred sudove?Siguran sam da u tom sluèaju trebamijenjati legalnu proceduru, ane ubijati na ulici. Nitko nemamoralno pravo ponašati se premaljudima onako kako zasluuju.Umjesto o kaznama, moda bismotrebali poèeti govoriti o pravnimmetodama koje u prvom reduslue minimaliziranju i samemoguænosti ma èije povrede.Izabrane odlomke prevela:Nataša Govediæ*Tekst je objavljen uPhilosophy Journal,vol. 45, no. 174kaznailimilostKajanjeÈini se da nas ovakvo razmišljanjezapravo vodi prema usporedbikazne s kajanjem ili aljenjem. Kazna,posebno zatvorska, rijetko vodido pokajanja, ali nerijetko rezultirasamosaaljenjem i još sistematiènijimuvoðenjem kanjenika u kriminalnisustav. Kajanje je, za razlikuod kazne, nešto što na sebi provodiiskljuèivo sam poèinitelj nedjela.Kajanje je vrsta kognitivnog i emocionalnograzumijevanja, a premdaje prolazak kroz emocije samosuoèavanjanesumnjivo bolan, ipak setime stvara i dobrobit osobe koja jepoèinila nedjelo. Na kraju, kajanjese ne moe provoditi nasilno; onoje moguæe kroz mreu suradnjerazlièitih socijalnih institucija, a njihovopostojanje takoðer vodi i samojprevenciji zloèina.Odabrala i prevelaNataša Govediæ*Tekst je objavljen uPhilosophy Journal,vol. 48, no. 186

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 29Sjene moraApokrif IIPredrag MatvejeviæProlazne i trajne sjene mora, nadijevalismo imena jednima i drugima. Prepoznavaliih u godišnjim dobima.Sjene su išle ispred njega i za njim.Pamtio ih je mornar. Pratile su ga na puèini.Stajao je na pramcu. Gledao svoj lik ispredsebe. Pribliio se vlastitoj sjeni. Abrod je plovio dalje i lomio je na pola.***Sjena poèetka i sjena kraja, sastaju se iopet rastaju. Ne pitajmo gdje im je zavièaj.Daljine su nedostine – mladiæ je biomeðu njima, nehotice.Nije znao gdje je stala prva a gdje posljednjasjena. Dokle æe ga pratiti jedna idruga. Kad æe išèeznuti ova, pojaviti seona. Ostao je bez obiju.Tonule su bre od brodskog tereta. Uamforama su se privremeno zadrale, nadnu ili pri vrhu. A onda ih više nije moglobiti.***U zaljevu tada nije bilo nièeg osim sjena.Tu je njihova luka i njihovo groblje.Umjesto kria zabodena su vesla. Jarbol jeraspelo.Prisustvovali smo drugaèijoj slici zalaska,razlièitoj od one na koju smo naviknuti.Prizor je trebao biti sveèan. Obmanulisu nas prividi.Velika havarija dogodila se toga dana.Kormilo se išèašilo, vitlo napuklo. Sidrose odvezalo i ostalo u dubinama, gdje nemasjena ne moe ih biti.***Brðani su nosili golemo kamenje zagradnju. Putovi uz more bili su strmi. Teturalisu. Nisu primjeæivali vlastitu sjenupremda je toga dana sjalo sunce. Zavela ihvrtoglavica.Slijedili su jedan drugoga. Èinilo im seda znaju kamo idu. Jedan je zastao uza stijenu.Opazio je neki oblik i upitao se je lito on.Pod kamenom ploèom sahranjene sutakve sjene. Doæi æe tragaèi, diæi æe ploèu.Tko zna što æe od njih uèiniti ako ih naðu.***Puhnut æe opet vjetar iz zaleða. Nositæe lišæe, veæ suho. I ono je bez sjene. Nitkone eli gledati na tu stranu.Zjenica oka sijevnula je u tom èasu. Srdbo,što te poslušasmo! Zakletve su prinijelidrugi na našoj palubi.Pustolove, sjena ti je još vjerna. Blia tije od svega što je tvoje. Ne traiš je a beznje ne moeš. S njom nisi sam u samoæi.***Sjene stvari koje smo eljeli i sjene kojesu nam ostale umjesto samih stvari. Razvedosmose aleæi jedno za drugim.Sada se bolje sjeæamo sjena èudnih ivotinja,odavno izumrlih. Zaostale su unašem strahu. Neka ostanu tamo gdje subile i kad nas više ne bude.Sjene knjige koju su èitali samo èudaci.Saèuvao im se miris. One su još u njemu.I to su, štioèe, opomene predaka.***Sjene naših potomaka nadolaze u krugovima,sprijeda i sa strane. Juèer su jošbile tko zna gdje, danas su veæ tu. Ni samene znaju zašto su se pomaknule.Èiji su to tragovi uza zid, u bršljanu?Blizu je èesma, pokai se, prijatelju. Slutimosvašta.Male sjene sa strane, iz zaleða, postajusve veæe. Nailazi strah, dlanovi ih ne moguodgurnuti, ramena su preslaba.***Sjene sutona od kojih æe uskoro nastatitama. Gdje su do sada bile, za kim su pristajale,to nije saznao. Dosta mu je bilo utvara.urio je noæu pustinjom, pitao se imajuli snovi sjenu. Nije je bilo u pijesku.Vjerovao je u sjeme sjene. Ima li poroda ipotomstva, nije htio znati. Prati li nas dokraja. Zašto se prekida kad zaðu sunce imjesec.***«Biti svoj vlastiti znak i jedino svojasjena», proèitao je na poutjelom pergamenu.Natpis je sam od sebe izblijedio ipostao gotovo neèitak.Posrijedi su sjene obreda koje nisu štovalini poklonici ni otpadnici. Kaznit æe ihnetko. Bojte se.Otkrio je drevnu listinu o izgonu svojeloze, apokrifnu. Nadao se da su moda unjoj ostale sjene onih koje je volio a nijeupoznao.***Sjene otoka bile su istrajne, sezale sudo dna. Odupirale su se noæi. Pomorci supristizali, edni, i vezali laðe za mole.Sjene jarbola i jedara bile su im snahe inevjeste. Strahovali su da im se ne razvrgnuzaruke i svadbe. A tako je bilo.***Nastupa ponovo kazalište sjena, njegoviglumci i njihovi sljedbenici. Kraljevstvosjena, njegovi vladari i njihovi nasljednici.Kako su prvi glumili, a drugi vladali?Na posljednjoj veèeri nije više bilo prijateljani na ovoj ni na onoj strani. Nisubili ni pozvani.Zamijenile su ih njihove sjene.***Sjene u nedjelju i u svete dane. Preberitestare ormare, pretraite police. Negdjeje saèuvana još neka slika.I ona je nekoæ imala sjenu.*Nastavak «apokrifnog» eseja, objavljenogu Zarezu 6. lipnja 2002. Originalnirukopis naðen je u boci koju su, uoèibrodoloma, mornari bacili u more traeæispas kraj egejskog otoka Naxosa,poznatog po mramoru.Boris Beckjevojka na jumbo plakatu stoji nastjenovitoj obali u kupaæem kostimute i te firme uz natpis Bez sjenkesumnje. Malo me to zbunilo: doista nigdjenema nièega što bi bacilo sjenu – more i kamenpod blještavim suncem, milimetartkanine na djevojci. Sjenu moe baciti jedinoona. Buduæi da ga ne razumijem, oèitoje plakat upuæen enama, a ja ga èitam kaomuškarac. Hmm, pa da se uivim.Krovovi seoske straæareSjenu zbilja baca ona, to jest njezino tijelo,i to na nju samu. Reklama hoæe reæida u badekostimima te i te firme neæeteosjeæati ni sjenu sumnje – u sebe. Plakatdakle pretpostavlja, a s njim i ja, da enestalno osjeæaju sumnju u svoj izgled i dojamšto ga ostavljaju na druge. On je tu ida podsjeti na tu sumnju, ako bi tkogodOkvir sunèanog sataIzmeðu Einsteina, za kojeg jesvjetlo samo Boja sjena, i Joba,koji poznaje zemlju gdje jesvjetlost slièna noæi najcrnjoj,zapravo nièega osim sjena inemamo: sve što gledamo ilièitamo samo su sjenena nju zaboravio. A moda plakat i stavljatu sumnju u one koje ga gledaju, pa vassjena te djevojke proganja sve dok ne odeteu tu i tu firmu i ne upakirate se u njihovoodijelce?Ako niste politièar koji pati što mu jevlada u sjeni, sjena smo obièno svjesni samokao djeca, kad pokušavamo pobjeæi odnjih, i za vrijeme ovih nesnosnih vruæina,kada ih eljno traimo. Ja sam ih prvi putpostao svjestan na jesen 1991. dok samèekao jednog dravnog slubenika u njegovuuredu u ministarstvu neèega (zbogprivatne stvari: pijan mi je razbio auto, anije bio osiguran; razumjet æete moju nervozu).Jedino što se moglo u toj sobi gledatibila je slika na zidu, jedna od onihzbog kojih kolekcionari plaze po stanovimabakica. Inaèe ništa naroèito: krovovineke seoske straæare, jedan kamen i drvo,sve prekriveno snijegom. Ništa što bihdvaput pogledao. Ali slubenik nikako nijedolazio, pa sam zurio i zurio u tu sliku,kao da se iz nje moe štogod iscijediti.Prvo sam uoèio sjenu kamena. Kadabih znao gdje je sjever, znao bih i kolikoje sati na slici. Samo je jedna strana deblaprekrivena snijegom; s druge se rastopio.S june? Pretpostavka se potvrðuje nakonprouèavanja krova: snijeg je doista s jednestrane otopljen, a s druge se dri. To znaèida sjena kamena (a i stabla, ustanoviosam u meðuvremenu) pokazuje toèno nasjever. Na slici je podne. Štoviše, sjena kamenadugaèka je toèno koliko je on visok.Da sjena u podne zatvara kut od 45 stupnjevamoguæe je samo dvaput u godini: najesenski i proljetni solsticij. S obzirom nato da je prvi dan jeseni ipak prerano zasnijeg, izabirem prvi dan proljeæa: snijeg uoujku nije neobièna pojava, a to bi i objasnilonjegovo otapanje. Slika je, dakle,naslikana jednog proljetnog dana, u drugojpolovici oujka, u podne.Sjena s oèimaZahvaljujuæi tom proraèunu osjeæaosam se moæno poput Eratostena koji je,zatvoren u Aleksandrijskoj knjinici, izjedne jedine sjene (i prièe da se na taj danu Asuanu sunce vidi u bunaru, to jest danema sjene) izraèunao opseg Zemlje, toènoda ne moe biti toènije. Ili poput matematièarai fizièara Jamesa Yorka o kojemunjegov imenjak Gleick piše u svojemznanstvenom bestseleru: “U eri proturatnihdemonstracija, kad je vlada objavilazraènu fotografiju kako bi pokazala kolikoje malo demonstranata raštrkanih okowashingtonskog spomenika sudjelovalona skupu, on je analizirao sjenu spomenikai dokazao da je snimka zapravo napravljenapola sata kasnije, kad se skup veæ razilazio.”Tko zna, moda bih i ja stigao dotako spektakularnih spoznaja, ali moj jeslubenik otvorio vrata i nisam se višemogao posvetiti straæari.To svojstvo sjene da neumitno slijedisvog tvarnog blizanca moe biti korisnoza sunèane satove, ali nas uvijek podsjeæana blizinu smrti. Za Joba, kojemu je prekovjeða pala tamna sjena, koji se sprema naput bez povratka, u zemlju smrtne sjene,smrt i sjena zapravo znaèe isto: Èovjekkoga je ena rodila kratka je vijeka i punnevolja. Ko cvijet je nikao i vene veæ, poputsjene bjei ne zastajkujuæ. Ali sjene ne morajuuvijek ostati mrtve, mogu zadobiti ivlastiti ivot: Petar Pan svoju je sjenu izgubioi našla ju je tek Zvonèica, zakljuèanuu Wendynoj ladici; Lucky Luke bio jebri od svoje sjene – probušio ju je dokona još nije stigla niti dohvatiti revolver;dva su poznanika Corta Maltesea imalaosebujan odnos sa sjenama: vraè Šamaeluopæe je nije imao, a Tristama je èak sjenanapala; minijaturni zmaj Mušu pokušao jeimpresionirati Mulan predstavivši se svojomdivovskom sjenom, a ta je sjena imalasvijetle oèi; Rushdie je za svojega sina èaksazidao èitav svijet samo od sjena, kojimje gospodario zlokobni Khatam-Šud.Ti su junaci dakako namijenjeni djeci,ali i naše odrasle sjene preozbiljno shvaæamo:iako sjena sa zida u ministarstvu neèegaviše-manje toèno smješta sliku u vremenu,ima u njoj nešto deiktièno. Ta jesjena izgubila, kako je napisao KrešimirBagiæ o analognom knjievnom sluèaju,“svoju primarnu funkciju toènog vremenskoglociranja dogaðaja” i postala tvoraczbilje slike, nju organizira i samo u njojnešto znaèi. Ta sjena koja govori danas jena slici podne, prvi dan proljeæa, mogla jebiti naslikana i neke jesenske veèeri: onane pripada svijetu, nego umjetnosti.Sjena znanjaIzmeðu Einsteina, za kojeg je svjetlosamo Boja sjena, i Joba, koji poznajezemlju gdje je svjetlost slièna noæi najcrnjoj,zapravo nièega osim sjena i nemamo:sve što gledamo ili èitamo samo su sjene.No te su sjene svjetotvorne, mogu se odnas odvojiti, ostaviti nas same ili nas napasti.Èenja za stranicama punim takvihsjena za mene je jaèa od ostalih; a tu je naravnoi sjena znanja, sumnja, bez koje nijeni Job razgovarao s onim što i sjenu smrtnuna svjetlo izvodi.

30 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Leila Topiævogodišnja omiljena destinacijaart crowda svakako je Njemaèka,iz dva razloga. U Frankfurtu seove godine odrava 4. po redu Manifesta,a u Kasselu je 11. Documenta, koja seodrava svakih pet godina. OvogodišnjaDocumenta razlikuje se od prethodnihpo tome što je umjetnièki ravnatelj Dokumenteprvi put neeuropljanin, OkwuiEnwezor, roðen u Nigeriji sa stalnomadresom u New Yorku, te po posebnostiteme. Naime, tema ovogodišnje Documenteje globalizacija sa svim njezinimimplikacijama, a ono što Enwezoraèini odliènim ravnateljem te blockbustermanifestacije jest drukèiji pristup promišljanjusuvremene umjetnosti. Njegovje cilj istraiti kako umjetnici, intelektualci,aktivisti, kritièari i teoretièari intervenirajuu svijet umjetnosti, kulture,ali i politike. Taj ambiciozni cilj naglašavai izjava u svibanjskom broju Artforuma,u kojoj Enwezor naglašava kakoDocumenta 11 predstavlja, za razliku odostalih izlobi suvremene umjetnosti,metodološku avanturu. To potkrepljujei novinu koju je Enwezor uveo uz pomoækustoskog tima (Carlos Basualdo,Susanne Ghez, Sarat Maharaj, Ute MataBauer, Octavio Zaya i Mark Nash), a toje struktura tzv. platformi. Naime, izlobakoja je slubeno otvorena 8. lipnjasamo je jedna od pet platformi koje èinestrukturu Documente 11.Platforma 1 pod nazivom DemocracyUnrealized poèela je još prošlog oujkau Beèu i Berlinu, s namjerom da odgovorina pitanja što je demokracija obeæala,a nije ispunila, te je li demokracija utopijskiprojekt, odnosno work in progress.Experiments with Truth: TransitionalJustice and the Procese of Truth and Reconciliationnaziv je Platforme 2 odraneu New Delhiju u svibnju prošle godine,koja je propitivala mehanizme i konceptepravde u zemljama koje prolazekroz tranzicijske procese. Platforma 3,odrana u St. Luciji, postavila je pitanjeo konceptu kreolizacije, te moe li se onprimijeniti kako bi opisao sve hibridneidentitete nastale miješanjem kultura.Novo poimanje ivota zajednice i strategijepreivljavanja u gradovima koji setransformiraju velikom brzinom tema jePlatforme 4 pod nazivom Under Siege:Four African Cities; Freetown, Johannesburg,Kinshasa, Lagos. Na platformama,koje su zamišljene kao interdisciplinarniuvod u Platformu 5, sudjelovale su intelektualnezvijezde poput Tonija Negrija,Wolea Soyinke, Mahmooda Mamdamija,Homija Bhabhae, Slavoja ieka,Stuarta Halla, Borisa Budena ili ErnestaLaclua. Namjera platformi bila je odgovoritina vano pitanje tko posjedujekulturu u vrijeme nacionalnih i etnièkihpreviranja i razdobljima ekonomske nesigurnosti.Umjetnièki kolektivi i angairani radoviAmbicioznost projekta Dokumente11 u namjeri da ponudi odgovore nakljuèna pitanja današnjice, istièe i pri-Gospodari kultureIntencija veæine umjetnièkihradova jest iznalaenje spoznajakoja ele uæi u ravnopravan dijalogpri formiranju «novog svjetskogporetka» 21. stoljeæaDocumenta 11, Platforma 5, od 8. lipnja do15. rujna 2002., Kassel, Njemaèka;Manifesta 4, Europsko bijenale suvremeneumjetnosti, 25. svibnja do 25. kolovoza2002., Frankfurt na Majni, NjemaèkaIgloolik Isuma Productions, Our Land, 1995.Andreja Kulunèiæ, Artist from..., 2002.Okwui Enwezor, Ivan Koariæ, Carlos Basualdo u atelieru KoariæGotovo svi radovi 116umjetnika, koliko ih jeprezentirano naDocumenti, produkcijskisu i prezentacijskibesprijekorno izvedeni,tako da odlazak naManifestu u Frankfurtudjeluje poput hladnogtušasutnost mnogih umjetnièkih kolektivai angairanih radova. Primjerice, jedanod zapaenijih radova svakako je filmNunavut (Naša zemlja) umjetnièkeskupine Igloolik Isuma Productions.Cilj te zajednice Inuita smještenih nasjeveru Kanade jest saèuvati autentiènutradiciju pred nadolazeæom globalizacijomkoja radikalno mijenja njihov naèinivota.Prosinaèke veèeri 1996. godine ribarskabrodica koja je prevozila pakistanskei indijske izbjeglice potopljenaje izmeðu Malte i Sicilije, pretvorivši tajdio Mediteranskog mora u zajednièkugrobnicu za 283 izbjeglice. Incident zakoji nitko nije preuzeo odgovornostpostao je tema istraivaèkog projekta AJourney Trough a Solid Sea talijanskogumjetnièkoga kolektiva Multiplicity,koji se sastoji od arhitekata geografa,umjetnika, sociologa i ekonomista, kojiuèitavaju europske teritorijalne i politièkeidentitete kroz svoje projekte,tvoreæi tako shemu novog razumijevanjaeuropskih gradova. Black Audio FilmCollective, kolektiv osnovan osamdesetihgodina u Velikoj Britaniji kaoreakcija na vladajuæi institucionalni rasizam,koristi iskustva filmske avangardetvoreæi tako novi anr. Film prikazanna Documenti, Handsworth Songskombinira arhivske materijale, videozapise pobune u Handsworthu, ironijskikorištene medijske komentare, postavljajuæikljuèno pitanje tko je privilegiranu Velikoj Britaniji?Veliku pozornost medija privukla jeAtlas Group, skupina koja gostuje i naovogodišnjem Eurokazu. Walid Ra’adaosnovao je imaginarnu zakladu za istra-ivanje i dokumentiranje recentne povijestiLibanona. Ra’ad prezentira AtlasGroup prvenstveno kroz predavanjakoja ukljuèuju filmove, fotografije, videozapise i brojne dokumente iz arhivazaklade. Ti arhivi sastoje se od veo-Sanja Ivekoviæ, Searching for my Mother, multimedijalniprojekt 2002.ma razlièitih materijala; biljenica libanonskogpovjesnièara Fadla Fakhourija,video zapise bivšeg taoca SouheilaBachara, rtve napada auto-bombe ZanaibaHilwea te mnoštva anonimnihdokumenata, od kojih je veæina prikazanana izlobi. Cilj je proširiti tu fikcionalnuarhivu (posjetitelj je u nemoguænostirazluèiti fikciju od stvarnihfakata, jer se meðusobno proimaju)koja bi dekonstruirala, lanu objektivnostpovijesnog diskursa i mit o autonomijiumjetnosti.Male samostalne izlobeOsim radova grupa i pojedinaca kojeviše ili manje korespondiraju s temamaplatformi Enwezorova je ideja bila prikazatisvojevrsne samostalne izlobe malogformata. Tako je prezentiran i rad IvanaKoariæa Atelier Koariæ, nastao kroz dijalogsa kritièarima Evelinom Turkoviæ, Ivicomupanom te Antunom Maraèiæem.Koariæ je cjelokupan atelje (ukljuèujuæi ipjev ptica iz vrta) iz Meduliæeve ulice uZagrebu preselio u izlobeni prostor bivšepivnice, inaèe posebno preureðen zapotrebe ovogodišnje Documente. Prostorkoji simulira atelje otkriva prirodu umjetnikakoji se poigrava objektima koristeæisvaki povod za novo eksperimentiranjeformom. Nije nikakvo èudo da su se tijekomtri dana novinarskog otvorenja stvaraliredovi ispred ulaza, jer je svaki posjetiteljelio uæi u “atelje”, razgovarati s umjetnikom,osjetiti tu posebnu atmosferukojoj su svakako pridonijeli i boce domaæegvina i rakije, te sam Koariæ koji je odgovaraona pitanja posjetitelja istovremenostvarajuæi forme od aluminijske folijetijeskom za mast.Dieter Roth njemaèki je umjetnik èijije rad usporeðivan s Koariæevim zbognaizgled sliènog koncepta, no Roth jeprezentirao samo jedan trenutak svogopusa zaustavljenog u vremenu kroz radpod nazivom Large Table Ruin. Svojevrsnuretrospektivu svojeg petogodišnjegprojekta, pod nazivom Fish Story prikazaoje i amerièki umjetnik Allan Sekulaprateæi ivot luèkog proletarijata diljemsvijeta kroz 105 gotografija, 26 ploèa stekstovima te dva video rada koji prikazujeuvjete ivota u lukama velagradova.Središnji izlagaèki prostor Documenteje Muzej Fridericianum, inaèe najstarijiizlagaèki prostor u Europi. Upravo u tornjuFridericianuma smješteni su radoviSanje Ivekoviæ. Ona je prezentirala starijivideo rad Personal Cuts, te rad Searchingfor My Mothers Number posebno osmišljenza Documentu. Rijeè je o multimedijskomprojektu (www.biondanera.net), ukojem umjetnica uz pomoæ timova izKassela i Zagreba te kroz interakciju sposjetiteljima trai identifikacijski brojkoji je njena majka, Nera Šafariæ, nosila uAuschwitzu nakon što je uhiæena zbogantifašistièke djelatnosti.Ponovno promišljanje povijestiU tornju, do kojeg vodi hodnik u kojemsu izloene tri Nerine pjesme, smještenasu tri monitora. Na središnjem monitoruse izmjenjuju fotografije NereŠafariæ snimljene neposredno nakon rata sfotografijama osloboðenih logoraša, doku dnu natpis upozorava da se trai i filmskimaterijal, odnosno snimka NereŠafariæ koja dri govor u trenutku kada jeCrvena armija oslobodila Auschwitz. Namanjim video monitorima prezentirani supotresni ulomci Nerina dnevnika koje èitaumjetnica, kao i dokumentacija kojomse Nera pokušava izboriti za zasluenuboraèku mirovinu.Rad kroz osobnu tragediju postavljapitanja o predrasudama vezanim za naše«znanje» o holokaustu i brisanju kolektivnogpamæenja nacija, te je izazvao velikiinteres. Uz video monitore, u prostorukoji je zamišljen kao istraivaèki ured,smjestio se i svojevrsni arhiv koji æe bitipopunjen rezultatima istraivanja.U Documenta-Halleu predstavljen jemultimedijalni projekt hrvatske umjetniceAndreje Kulunèiæ Distributivna pravda(www.distributive-justice.com), umjetnicekoja u svojoj umjetnièkoj praksi èestokoristi Internet. U ovom projektu zajednos timom struènjaka umjetnica tematiziraraspodjelu dobara u društvu. Gledateljisu pozvani da se ukljuèe u interaktivnuigru te saznaju svoj društveni profil, kao ioblik društvenog ureðenja kojem u buduænostiele pripadati.Posebno je zanimljiv izbor filmskih ivideo radova prezentiranih na Documenti.Tako valja istaknuti sjajan rad Eije-LiiseAhtile House, (koja trenutaèno ima retrospektivuu londonskoj Tate Modern),

kao i radove Mone Hatoum, Shirin Neshat,Stevea McQueena, Isaaca Juliena, JonasaMekasa, prostorne instalacije AnetteMessager, Mone Hatoum, Marka Mandersa,Chohreh Feyzdjou.Slobodno trišteGotovo svi radovi 116 umjetnika, kolikoih je prezentirano na Documenti,produkcijski su i prezentacijski besprijekornoizvedeni (osim radova u javnomprostoru Parka Aue), tako da je odlazakna Manifestu 4 u Frankfurtu, udaljenomdva sata vonje od Kassela, djelovao poputhladnog tuša. Naime, u strogom središtugrada ne postoji èak ni obavijest dase ovdje odrava Europski bijenale suvremeneumjetnosti. Tek ulaskom u pješaèkuzonu otkriva se jedno od èetirimjesta odravanja, Frankfurtski domumjetnika, od kojeg se kreæe do SchirnKunsthalle, pa preko rijeke Maine doFrankensteiner Hofa i galerije Portikus.Kustosice ovogodišnje Manifeste (IaraBoubnova, Nuria Enguita Mayo i StephanieMoisdon Trembly) okupile su radoveviše od 70 europskih umjetnika teih razvrstale u izlobene i javne prostorei time je njihov kustoski posao, kako seèini, bio završen.Ipak, èini se da je središnja tema Manifeste,sudeæi prema zanimanju umjetnika,slobodno trište u globalizacijskom procesu.To dokazuju i radovi AndrejeKulunèiæ i Igora Grubiæa. Andreja je ujavnim prostorima s pomoæu oglasnih panoaprezentirala rad Artist from…u kojemje problematizirala socijalnu ulogu umjetnikau društvu, kao i njegovu poziciju natrištu rada. Grubiæ je prezentirao set«suvenira» s Manifeste (šalice, razglednice,dnevnike) pod nazivom Be a Friend,Buy and Send, naglašavajuæi da umjetnièkirad moe postati robom koja ima svojurazmjensku, trišnu vrijednost, a samimtim i dvostruku egzistenciju.Izokretanje pojmova ponude i potranjetema je video rada Luchezara BoyadjievaI Want You for M4, u kojem nudisudjelovanje na Manifesti stanovnicimaFrankfurta, plaæajuæi im za tu uslugu 100eura. Princip slobodnog trišta lukrativnoje primijenio i švicarski umjetnikChristoph Buechel, koji je na aukciji prodaosvoju pozivnicu za Manifestu amerièkojumjetnici Sal Randolph za 15.000 dolara.Zanimljivo je da i na Manifesti sudjelujeveliki broj umjetnièkih kolektiva, meðukojima treba istaknuti 010010111010-1101.org s projektom Vopos, koji istraujeogranièenja individualnih subjekata uumreenome društvu, skupinu Apsolutnos projektom The Absolute Sale kojiproblematizira pitanja integracije zemaljaIstoène Europe u Europsku uniju, zatimRADEK Community, DeconstructionInstitute te ROR (Revolution on Request)koji tematiziraju problem prezentacijesuvremene umjetnosti koji postaje goruæiproblem, posebno kad je rijeè o prezentacijiradova na ovogodišnjoj Manifesti.Konkretno, autorica teksta, gonjena lokalpatriotizmom,ali i znatieljom, provelaje više od pola dana traeæi u svakomod izlobenih prostora rad Igora Grubiæakoji je, doslovce, skriven na pultu izmeðukataloga Manifeste i ostalih brošura.Neminovno je napraviti usporedbuManifeste i Documente. Usprkos velikimrazlikama, prvenstveno kada je rijeè o naèinuna koji je shvaæen kustoski zadatak,postoji poveznica. Ono što povezuje radoveprikazane na ovogodišnjoj Documentii Manifesti jest da se posljediceprocesa globalizacije (sa svim što se podtim pojmom podrazumijeva) mogu najpreciznijerazumjeti kroz umjetnièka djelai prakse kako umjetnika tako i umjetnièkihkolektiva. Osim toga, intencija veæineumjetnièkih radova jest iznalaenjeodreðenih spoznaja koja ele uæi u ravnopravandijalog pri formiranju «novogsvjetskog poretka» 21. stoljeæa, ali ne samokao estetski dodana vrijednost, veækao razlièit, ali jednakovrijedan naèinspoznavanja svijeta.Igor Markoviæko bismo traili kljuènu rijeè koja biopisala opus Marijana Molnara, tadabi to svakako bila dihotomija. Preciznijereèeno, to je istraivanje dihotomija,odnosno graðenje na istraivanju prostoraizmeðu naizgled antonimnih terminapoput privatnog/javnog, sna/jave, ivota/smrti,sjeæanja/zaborava...Izloba ...(drugi) neka govori sastoji seod tri dijela, prateæi sam prostor galerijeKaras. Na ulazu je postavljena instalacijaOsam sretnih znakova buduænosti – metalnepolice s dvije ploèe fotografija licaiz serije Svjedoci, popraæene s osam gotovopiktogramskih znakova i fotografijomsmetlišta s krupnim planom predmetakoji je posluio kao simbol. Na polukatunalaze se spomenuti Svjedoci: gotovostotinu lica izvuèenih i uveæanih iz skupnihfotografija vjenèanja i sprovoda. Nazavršetku ovog «putovanja», u zamraèenomprostoru (suprotno osvijetljenomulazu) postavljena su tri video zapisa razgovoras Romima iz njegove rodne Reke,okruene plišanim djeèjim igraèkama.Usprkos èinjenici da sva tri segmenta izlobelegitimno funkcioniraju i kao individualniradovi kao cjelina dobivaju naumjetnièkom, ali i osobnom planu.Korespondiranje dvoznaènosti i dvostrukostiprivatnoga i javnoga, opæega ipartikularnoga, skrivanja i razotkrivanja(poput onoga kojime se konkretnije baviradom TM-Ambijent iz 1997), u ovoj jeizlobi pomaknuto prema pitanju ovdje itamo, prema nekad i danas, prema Strancui prijatelju, prema Drugome i nama.Svjedoci kljuènih javnih dogaðanja –vjenèanja i pogreba – dakle na izvjestannaèin ivota i Smrti, izvuèeni su iz masovneanonimnosti, pretvoreni od scenskihelemenata u samostalne subjekte, anasumiènim slijedom asocijacija povezanis baèenim predmetima za svakodnevnuupotrebu podsjeæaju na prolaznost, zaboravljenosti zametnutost stvari, ideja iosoba, ali istovremeno i na moguænostnjihova re/kreiranja, oivljavanja i upotrebljivosti.Na velikom platou, jedni krajdrugih i jedni s drugima, iako razlièitihzanimanja, društvenog statusa i porijekla,oni predstavljaju društvo u cjelini, društvou kojemu je komunikacija nerijetkoreducirana na formalne geste i ponavljanjerituala, u kojemu postoji jaka diskrepancijaizmeðu onoga privatnoga i onogajavnoga, izmeðu osjeæaja i iskaza, ali istovremenoi globalno informacijskodruštvo u kojemu više gotovo da nemamjesta za odmak, za bijeg, za samoæu, zaosobno.Senzibilnost umreenog svijetaUpravo u jednom od video radova iztreæeg «dijela» izlobe (Braæa blizanci), ukojima reèki Romi govore o svojem viðenjudogaðaja 11. rujna, dolazi do kulminacije.Uvodno se predstavljajuæi, opisujuæisvoju obitelj, kao i naglašavajuæi kojisu to ljudi koje poznaju u svojemu svakodnevnomokolišu te potom komentirajuæislike koje su vidjeli na televiziji, otvarajui stvaraju zatvoreni, fluktuirajuæikrug povezanosti iznad banalnosti gensIstraivanje dihotomijaMolnarova izloba jednostavnotjera na komunikaciju, naponovno stjecanje vještinakomuniciranja s drugimpojedincimaMarijan Molnar, ...(drugi) neka govori,Galerija Karas, od 13. do 27. lipnja 2002.,ZagrebIV/84, 4. srpnja 2,,2. 31una summus. Ma koliko ivjeli u svojimmikrosvjetovima, ne moemo biti izuzetiod dogaðaja veæe cjeline; efekt leptira uisprepletenom i sloenom, iako iznimnodiverzificiranom svijetu svakako postoji– silnice simpatija i empatija, struje dogaðanjane ostavljaju nikoga izuzetim, ali niravnodušnim.Radio, televizija i kompjuteri su «psihotehnologije»,kako ih naziva de Kerckh,tehnološke ekstenzije našeg umakoje imaju globalno znaèenje. Psihološki,društva Zapada još nisu dovoljno razvijenada integriraju ta tehnološka dostignuæau svakodnevni ivot. Naš odgovorna globalni društveni i politièki okolišjoš se informira kroz nepotrebne ipotpuno neadekvatne renesansne koncepteljudskog iskustva. Umjesto togapotrebna nam je nova prostorna senzibilnostda bi mogli ravnopravno sudjelovatii iskusiti punoæu satelitsko i kompjutorskiumreenog svijeta. U tomsmislu uloga takozvane komunikacijskeumjetnosti je u artikuliranju naèina nakoji komunikacijske tehnologije utjeèuna naše psihološko poimanje svijeta – fizièkog,i društvenog.Iako Molnarov rad s ovog stajalištamoe biti proglašen regresivnim, onipak sadri kljuène elemente «komunikacijskeumjetnosti». Meðutim, u skladus društvenom realnošæu, on ne koristisredstva visoke tehnologije, veæ nasupozorava, vraæa na stanje gutenbergovegalaksije (fotografije), da bi podcrtaoupravo problem nemoguænosti komuniciranjapojedinca sa svijetom. Njegovapercepcija svakidašnjice nije tek pukipost-moderni model po principu anythinggoes – to je suvisla i estetski argumentiranaumjetnièka vizija stvarnog ivota.U tom smislu on se ne povodi za uobièajenimodstupanjem i uljepšavanjemstvarnosti, re/kreiranjem iste u cilju«umjetnièkog probitka», veæ prikazujestvarnost kako je on vidi.U skladu s društvenomrealnošæu, Molnar nekoristi sredstva visoketehnologije, veæ nasupozorava, vraæa nastanje gutenbergovegalaksije upravo da bipodcrtao problemnemoguænostikomuniciranja pojedincasa svijetomPoziv na komunikacijuMoglo bi se pred kraj njegovu izlobuanalizirati i na još jedan naèin. Naime,kao kritiku umjetnika (koja ide u pravcuone kanadsko-austrijskog umjetnika RobertaAdriana) ukorporiranih u sistem, stendencijom stvaranja simulacija proizvoda,a ne projekata koji bi naglašavaliprocese i interakcije meðu djelom/umjetnikom,ali i galerijom/posjetiteljima.Odnosno, njegov postav nemoe se promatrati kao forma èiste umjetnosti,kao izdvojeni dio stvarnosti, kojiuzima stvarnost tek kao motiv, a ne kaopovod za stvaranje. Dakle, ne simulacijastvarnosti, veæ umjetnièki pre/oblikovanastvarnost sama. I zbog te èinjenicenjegovo djelo zahtijeva od promatraèa,odnosno nameæe mu makar blagi empatijskiproces (ako veæ ne i ozbiljnije promišljanje)s pojedincima èije prièe su isprièanekroz isjeèke.Molnarova izloba jednostavno tjerana komunikaciju, na ponovno stjecanjevještina komuniciranja s drugim pojedincima.Vještina koje su sve samo nesveprisutne u postindustrijskom društvu,društvu infonomike, megakorporacija,virtualnih svjetova, koje na pojedincagleda iskljuèivo kao na još jedanoblik robe.

32 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Iva R. JankoviæKako je nastao web èasopisSubsol?– Subsol je posljedica brojnihneslaganja i razoèaranja intelektualnimdiskursom koji je postaosterilan i akademièki, umjetnošæudirigiranom institucijama,kustosima i teoretskim okvirima.No jedna od motivacija mog istraivanjajest i povezivanjesrodnih pojava aktualnih u nekolikoposljednjih godina. Nakonbrojnih putovanja na kojima samsusrela mnoge ljude i doznala štorade i kako ive, pomislila samkako bi bilo zanimljivo omoguæitiim da se susretnu. To je biopravi razlog, pokušaj zbrajanjana jednom mjestu svega što samskupila na mjestima koja samproputovala, kako bi se svi ti ljudimogli sresti u virtualnomprostoru. Ideja da se nakon Subsolaorganizira konferencijaASU2 i drugi skupovi bila je voðenaistom eljom da se svi ti ljudiuistinu susretnu, ne samo uvirtualnom nego i u fizièkomprostoru.Zašto je više tekstova u èasopisuposveæeno dosad relativnoslabo poznatim ili gotovo nepoznatimgrupama i umjetnicimaJoanne Richardson, filozofkinja i teoretièarkaAvangarda i medijiSmisao utopije je odbijanjeteritorija, odbijanjeideologije, jer ideologija jeuvijek znak teritorija,odreðivanja granica,odvajanja izvanjskog odunutarnjegoanne Richardson amerièkafilozofkinja, filmska i medijskateoretièarka rumunjskogpodrijetla, provela je posljednje dvije godineputujuæi po mnogim zemljama IstoèneEurope kako bi istraila nove kulturološkeoblike djelovanja koji se obiènopovezuju s pojmovima umjetnièkog aktivizma,autonomnim prostorima, taktièkimmedijima… Kao rezultat brojnihsusreta s umjetnicima, filozofima, teoretièarima,aktivistima, medijskim djelatnicima,voditeljima autonomnih kulturnihorganizacija nastao je èasopis na webupod nazivom Subsol, što na rumunjskomoznaèava skrovito, podrumskomjesto na kojem su se ljudi nekad skupljalikako bi slušali i pripovijedali prièe.Posljednjih pola godine Joanne Richardsonprovela je u Hrvatskoj, gdje je usuradnji s net kulturnim klubom mamasudjelovala u organiziranju ASU2, radionicei festivala neovisnih, aktivistièkih ilitaktièkih medija potaknutih tehnološkimrazvitkom, koji se odrao u kolovozu uLabinu, u sklopu manifestacija LabinArt.Tekstovi skupljeni u webzinu Subsol ukojem Joanne Richardson nije samourednica, nego i, skrivena pod pseudonimomDuna Mavrer, autorica nekolikotekstova i intervjua, uskoro æe biti objavljeniu knjizi Subsol Reader, a u pripremije i njezina druga knjiga Sumrak idola, ukojoj analizira tradiciju avangarde, objašnjavapojmove suverenih i taktièkihmedija, teoretizira problematiku net aktivizma,te nove naèine kolektivnog djelovanjagrupa povezanih elektronskommreom.koji djeluju na prostoru IstoèneEurope?– Ne bih rekla da je Subsol upotpunosti posveæen IstoènojEuropi. Ako izbrojite tekstove,moda je rijeè o polovini, ilimoda nešto malo više… Pretpostavljamda za to postoje dvarazloga. Jedan je osobni izbor,mjesta na koja sam odabirala putovati,a koja su na neki su naèinpovezana i s mojim rumunjskimpodrijetlom. eljela sam vidjeti ineka nova mjesta i ostajala samondje gdje sam se ugodno osjeæala.Prvi je dio èasopisa, dakle,povezan s osobnom motivacijom,ali i s èinjenicom da veæpostoji puno tekstova i knjiga,bilo da je rijeè o taktièkim medijimaili o medijskim centrima, ukojima je pozornost posveæenaZapadnoj Europi.Putovanja su predstavljala nekuvrstu arheologije, iskopavanjai otkrivanja zaboravljenih stvari,jer svjetla reflektora nisu tamo,nego najèešæe u Americi, Nizozemskojili Njemaèkoj gdje senalaze najzanimljiviji medijskicentri i o kojima je veæ napisanopuno tekstova. eljela sam napravitineku ravnoteu u situacijikoja je neuravnoteena.Tradicija avangardeKnjiga Sumrak idola, zapoèetaprije višegodišnjeg boravka uIstoènoj Europi, na poèetku sadriosvrt na neke oblike umjetnièkogdjelovanja koji su se pojaviliu vrijeme povijesnih avangardi.Što Vas je potaknulo na toda oni poslue kao podloga zateoretsku analizu recentnih oblikaalternativnih prostora i umjetnostiaktivistièkog predznaka?– Kad sam poèela raditi naknjizi, koja je u poèetku zamišljenakao moja disertacija na DukeUniversityju prije nego samotišla, a koju su odbili jer susmatrali da nije u prihvatljivomobliku, primijetila sam da seavangarda nastavlja u mnogimzemljama u kojima je postojalatakva tradicija. To se dogodilo i uAmerici, gdje se danas avangardapreselila na Internet.Ideja avangarde po svojoj jeprirodi militaristièka, na što upuæujesamo znaèenje rijeèi. Rijeèje o grupama koje pišu manifestei kroz njih se definiraju, stvarajuneku vrstu malih nacija. Iako supredstavnici dade, nadrealisti ilisituacionisti eljeli kritizirati dr-avu i birokraciju, na kraju suprisvojili puno stvari koje su pripadaledravi i reproducirali suistu vrstu logike. U tom mi jekontekstu zanimljiv primjerNSK jer evocira trenutak smrtiavangarde. Cijeli projekt avangardeu njihovu radu izgleda zastarjeloi ne razlikuje se od projektadravne birokracije. U IstoènojEuropi, osobito nakonosamdesetih godina, postoje takviprojekti, koji ne djeluju tolikou medijima kao grupe u Americi,primjerice RTMark ili RicardoVal buduænostipredstavljajutaktièki mediji, kojisu veæ postalislogan. Svi gakoriste, makar neznaju što onzapravo znaèiDominguez, koji su ovisni o medijskojpanji i uivaju medijskupopularnost.Istoènoeuropske grupe izbjegavajumedijsku popularnost iljudi ne znaju ništa o njima. To jena neki naèin i bio razlog da senapravi Subsol. Dolazilo je i dodvojbi, kako uopæe predstavitigrupe koje ele djelovati nevidljivo.Ali ako o njima nitko ništa nezna, kako moe znati nešto o njihovojalternativnoj tradiciji?Mislim da je knjiga, kao i webèasopis Subsol, neka vrsta kontradiktornogprojekta jer pokušavauhvatiti nešto što ne eli bitiuhvaæeno, nešto što eli ostatina stupnju, moda ne bih reklaskrovitosti, ali u svakom sluèajuizvan medijske pozornosti.Što mislite o interpretacijamakraja avangarde kakve su osamdesetihgodina proklamirali povjesnièariumjetnosti i likovnikritièari Arthur Danto i AchilleBonito Oliva, o kojima govoriteu prvim poglavljima knjigeSumrak idola?– U diskusijama osamdesetihgodina kritièari su tvrdili kako jeavangarda mrtva, ali obièno izvanjskih razloga, jer je uhvaæena uzamku umjetnièkog trišta. Savangardom kao kulturološkimfenomenom to je uvijek problemjer na kraju uvijek biva uklopljenau sustav kulturalne industrije ipristaje na kompromise. Ono štoje takva vrsta kritike propustila jeinterna dinamika, tj. nije samo rijeèo tome da je avangarda uhvaæenau zamku trišta jer je u dobakada se to dogodilo veæ u povijesnomsmislu bila mrtva. Procesnjezina samouništenja ponavljalogiku totalitarne drave, no to jedrukèija teorija od smrti avangarde,prema kojoj ona ne umirezbog toga što je uhvaæena izvana,nego po svojoj vlastitoj logici.Posljednja manifestacijaavangardeIdeja smrti avangarde je objektivnaèinjenica. Ako pogledatepovijesno, ona je dosegla svojugranicu i ne moe iæi dalje, nos druge strane puno je onih kojidjeluju izvan povijesti i ponavljajugeste avangarde. Ako kaemoda je avangarda mrtva, to ujednopredstavlja i neku vrstu moguænostida se transformira, što istodobnomoe znaèiti da je još ivakao naèin djelovanja. Ovo je paradoksalnaizjava, ali najviše odgovaraistini: kao moguænostdjelovanja avangarda je mrtva, aliu stvari ona nastavlja ivjeti dalje.Tu se radi o dvije razlièitestvari – ako avangarda nastavljaivjeti, rijeè je o nekoj vrsti zaboravljanjavlastite povijesti.Kao razlog popularnog velièanjaizumiranja avangarde i banaliziraneeuforije o moguænostimanjezina nastavka nalazite idealiziranjeslike njezine povijesti.Zašto kao posljednju povijesnumanifestaciju avangarde istièeteslovensku grupu Neue SlovenischeKunst?– Projekt NSK specifièan jepo tome što je prepoznao eljuda se bude avangardan kao vulgarnu.Ako pogledate strategijeavangarde kroz povijest u pokušajuidentificiranja elje s projektom,to moe zapravo biti runo.NSK nije predstavljala ispunjenjenego samo raspadanje avangarde,razotkrivajuæi njezinu logikukoja je slièna logici totalitarizma,njezinu neprikrivenu opscenuelju za identifikacijom snjezinom «herojskom» prošlošæui neispunjenim obeæanjima.Kad kaemo ipak da avangardanastavlja postojati u nekim zemljama,to znaèi da se ta elja neprepoznaje kao opscena.To je gledanje stvari u vrlo širokompotezu, ali iz mog iskustvao onom što se dogaða svakogdana u razlièitim zemljama, moese primijetiti da avangarda nastavljapostojati kao projekt. Mislimda je to nešto što postoji, nebih rekla u historijskoj dimenziji,kao moguænost da se nešto nastavi,nego na èinjeniènoj razini,kao nešto što se dogaða.U Subsolu ste u jednom poglavljuokupili tekstove koji dokumentirajuelju za samoorganiziranjemprostora, kulture imedija i stvaranjem novih oblikaprodukcije u suvremenomkontekstu koji rezultira slabljenjeminstitucionalne kontrole.Što mislite o funkciji alternativnihprostora kao što su V2 u Nizozemskoj,WRO centar iz Poljske,Metelkova u Ljubljani, Burizoneu Slovaèkoj ili Mama iAttack u Zagrebu?– S jedne strane svi ti projektikoji se predstavljaju kao autonomnekulture, èak i kao neovisnimediji, proklamiraju svojprostor kao razlièitost u odnosuna mainstream prostor. Pozicionirajuse u opoziciji, kao kritikamainstream medija. Meni to izgledakao neka vrsta dijalektièkepozicije kritiziranja neèeg što nakraju završava u istoj gesti.Snaga negacijePuno toga što se dogaða u autonomnojkulturi temelji se naneèemu što negira, jer trebajuneki izvanjski objekt, trebajuneprijatelja kojeg ele uništiti.Kulture u opoziciji, što je boljarijeè nego autonomne kulture,definiraju svoj identitet premaonome protiv èega su. Imajuplan jer znaju tko je onaj Drugi išto ele negirati. U tome ima vrlomalo eksperimentalnog, jer odpoèetka barataju s terminimaonoga što ele biti.Što mislite o èestom povezivanjutemeljnih ideja autonomnihprostora koji izmièu kontroli institucijas mjestima utopije?– Utopija…. Ne volim tu rijeè.Zbog nekoliko razloga. KnjigaTomasa Moora o utopiji jenoæna mora, ali sam termin oznaèavamjesto koje nema mjesto,što kao metafora moe biti zanimljivo.Ako razmišljate o tomešto bi utopija znaèila u politièkojtradiciji, to znaèi da radite neštoza buduænost, da imate na umukako bi buduænost trebala izgledati.Naèin na koji su utopijskeideje funkcionirale jest da ljudinisu usmjereni na ono što eleraditi sada, nego na ono što bitrebali raditi u buduænosti. Utom smislu utopija predstavljatermin koji zasluuje da budeodbaèen. Jedini smisao u kojemmi se sviða je onakav kakvim gashvaæa primjerice Krystof Wodizcko,poljski umjetnik koji iviu New Yorku više od 15 godina,koji radi velike projekcije nazgradama s beskuænicima i emigrantima,ljudima koji nemajupravo glasa. Srela sam ga u Španjolskoju vrijeme antiglobalistièkogskupa, gdje smo suraðivalina jednoj radionici i razgovaralio ideji utopije. Za njega utopijaznaèi ne-mjesto, ali ne u smislukoji se nuno mora vezati uzemigrante ili imigrante, nego usmislu odbijanja prostora, što jekarakteristièno za sve one kojinemaju osjeæaj da pripadaju nekommjestu. Oni se nalaze namjestu utopije, jer odbijaju prostor,odbijaju svoj stari identitet,svoju poziciju u društvu. Onošto utopija znaèi za njih je bezmjesnost,što znaèi da se ne elepoistovjetiti s nièim fiksnim, sveuzimaju pod znak pitanja, ideologijumjesta gdje ive, uvijek suu pokretu, nemaju fiksnu poziciju.Smisao utopije je odbijanjeteritorija, odbijanje ideologije,jer ideologija je uvijek znak teritorija,odreðivanja granica, odvajanjaizvanjskog od unutarnjeg.Taktièki medijiAktivistièke metode skupina ipojedinih umjetnika koji suokupljeni u Subsolu povezujezajednièka pripadnost tzv. taktièkimmedijima. Najradikalnijiprimjeri su hakerske akcije grupeRTMark iz Amerike i popularnie-toysi, koji su dobili bitku s istoimenomkompanijom na mreiza prodaju djeèjih igraèaka. Kakoobjašnjavate taktièke medije?– Taktièki mediji je rijeè kojase javila u razdoblju nakon 1968.godine, kada je zavladala depresijai nemoguænost socijalnog pokreta,i zanimljiviji je naèin na kojise termin transformirao i kakoga koriste, primjerice, GeertLowink i David Garcia. Oni taktièkusferu stavljaju u proizvodnju.Naglasak je na tome da postojeljudi koji proizvode taktièkemedije. Nadalje, ti autori razlikujutaktike i strategije. Strategijaje nešto dravno, nešto što radeljudi iz pozicije moæi. Strategijauvijek proizlazi iz pozicijekoju moeš zahtijevati kao vlastitui moeš odijeliti tu pozicijuod neèeg drugog što smatraš daje drukèije od tebe ili je protiv tebe.Taktièki mediji su vrsta medijakoji ne zauzimaju vlastitupoziciju.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 33Najbolji primjer za to je amerièkagrupa RTMark koja kradetuðe web stranice, subvertira neèijijezik, ali istodobno nemavlastiti manifest kojim se postavljaprotiv nekog. Danas je naèinna koji se taktièki mediji tumaèevrlo konfuzan. Ljudi misle da jesve ono što je pomalo lijevo i pomaloalternativno taktièki medij,što je, dakako, pogrešno.Uz net aktiviste i taktièke medijeèesto se vezuje imid terorista.Meksièki aktivist RicardoDomingez i sudionici skupineRTMark, eleæi ostati u tajnosti,na sebe navlaèe teroristièke maske.Postavlja se pitanje ne predstavljali estetski terorizam jednakoopasnu zamku?– Ne elim biti moralistièkiglas koji osuðuju terorizam nanaèin na koji to èini vladajuæiamerièki sustav vrijednosti. Uodnosu na kontekst tradicije, osvræuæise na prethodno stoljeæe uFrancuskoj, na anarhistièki terorizamkoji je šezdesetih bio neštosasvim drugo negoli osamdesetihi devedesetih godina, kad jeto bio akt izoliranog anarhistiènogaglasa, tajno centralno organiziranihgrupa. Zanimljivo je dašezdesetih to nisu bili glasovi sadašnjostini buduænosti, negoapsolutni glasovi prošlosti. Marksistièko-lenjinistièkiindoktriniranegrupe imale su vrlo striktnuteoretsku podlogu. Mislimda je potreban nijansiran odnosprema terorizmu i njegovoj povijestikoju se ne moe osuðivatiu cijelosti.Terorizam kao modaMnoge od grupa koje danasdjeluju, poput Critical Art Ensemble,estetski su teroristi, alisvejedno blokiraju web saitove uvrlo realnom smislu. Potièu nekuSuvereni medijiele vratitidruštveni aspektkomunikacije usredište. Uitaksusreta element jesvakog procesakomunikacije, alikomunikacija jenajèešæepodreðenarazmjeniinformacija idruštveni aspektkomunikacije segubivrstu analogije s Crvenim brigadama,tvrdeæi da mnoge ideje sabotaepotjeèu iz tih godina.Mislim da je postalo moda recikliratišezdesete i sedamdesete godinete na taj naèin proklamirati iterorizam kao modu. Uskrsnuæestaroga koncepta moe biti reakcionarnasnaga, a ne revolucionarna.Za mene terorizam uvijekupuæuje na tradiciju avangarde.Terorizam je borba avangardeprotiv buroaskog establišmenta.Ono što je karakteristièno za terorizamje dogmatski glas, vrlosiguran u svoju poziciju. To jeuvijek nešto kao religiozni rat,iako je politièki. Mislim da takvaidentifikacija ne moe biti pozitivna,èak niti na estetskoj razini.Reæi kako je estetski terorizamcool zato što nije «pravi» terorizamjer barata samo znakovima,još uvijek je evociranje militaristièkogimida i prizivanje idejafundamentalizma.U tekstovima koje pod pseudonimompišete u suradnji s poznatimmedijskim umjetnikom iteoretièarom Geertom Lowinkomaktualizirate tzv. suverenemedije, koji se po svojoj definicijièine suprotnim taktièkim medijima?– Mislim da se suvereni medijine definiraju u opoziciji premabilo kome. Oni su neka vrstauitka u eksperimentiranju medijima,bez nune potrebe zaporukom, bez ideje za stvaranjemnekog profita u buduænosti.Vrlo je teško definirati taj pojamjer on moda ne znaèi ništa.Termin je skovao Georges Bataille,èije su knjige bile popularnešezdesetih. Bataille je definiraopojam suverenosti kao opozicijuhegelijanskom majstorstvu.Za njega je «suvereno» onošto je otvoreno novim moguænostima,bez elje da se iz toganapravi profit, što je jako razlièitood hegelijanske dijalektikekoja pati od mnogih nedostataka,jer uvijek pretpostavlja nekobuduæe znanje.Suvereni mediji su izvan takvevrste znanja, oni ne ele raèunatis profitom i ne ele imatiudio u buduænosti. To je povezano,kao što je Bataille rekao, srizikom otvaranja sebe samogaprema onom što se trenutaènodogaða. Rijeè je o neèemu temporalnomi efemernom, a ne oneèem što je okrenuto profitu ubuduænosti.Višak komunikacijeKao jedan od osnovnih preduvjetaza suverene medije navodise komunikacija koja, meðutim,ne podrazumijeva imperativrazmjene informacija.– To je proces koji uvijek imaveze s komunikacijom. Komunicirates drugim ljudima, ne neophodnozato što elite predstavitisvoj nazor ili voditi razgovor onekoj ideji, nego zato što vam sejednostavno sviða sam proceskomuniciranja… Kad organiziratezabavu, ne radite to zato štoelite razmjenjivati politièka stajališta,kao što to danas mnogiljudi rade. To je ugoda komunikacije,razgovarati s drugim ljudimau dijalogu koji see izvankategorija o vašim pozicijama ilipozicijama onog drugog. Moemose o neèemu sloiti, moemose svaðati, od svega napraviti sintezuili se jednostavno raziæi umišljenju. Ali ne radi se o tome,nego jednostavno o uitku susreta,što u procesu svake komunikacijepostoji kao element, makarne kao najvaniji, jer je komunikacijanajèešæe podreðenarazmjeni informacija, dok se tajdruštveni aspekt komunikacijegubi. Suvereni mediji ele povratitidruštveni aspekt komunikacijeu središte.Umjetnost je veæ po svojojprirodi suverena. Ono što Bataillenaziva suverenim razlièite suvrste iskustva, primjerice erotizam,poezija ili pijanstvo, što inije baš najbolji primjer. Umjetnostje suverena kad je raðena zasebe, ne s predumišljajem profita,širenja informacija, elje dadospije u muzej, da utjeèe na boljiivotopis ili novu stipendiju.O tome je teoretièar medija EricKluitenberg pisao u Subsolu utekstu Mediji bez publike. Njegovprimjer suverenih medija jeparty koji je organizirao Re-lab,net radio grupa iz Rige u Latviji.Oni su priredili dogaðaj u kojemsu slali audio-stream s jedne nadrugu lokaciju, a lokacija koja jesignal primala modificirala ga je islala opet dalje.Èini se da iz Vaših tekstovaipak ne bismo mogli zakljuèitida su suvereni mediji temeljnasilnicu koja æe u blioj buduænostiutjecati na populariziranjenovih oblika medijskog djelovanja.– Ne elim prorokovati što æese dogoditi, no ono što se trenutaènodogaða, sudeæi prema antiglobalizacijskimprotestima naulici, su taktièki mediji. Uzmimokao primjer konferenciju Next 5Minute, konferenciju taktièkihmedija koja je na poèetku bilaogranièena na vrlo malu skupinuljudi u Nizozemskoj, a sada senaglo širi i ukljuèuju predstavnikeiz svih moguæih zemalja. CriticalArt Ensemble upravo je napisaoknjigu o taktièkim medijima,i mislim da val buduænostipredstavljaju taktièki mediji, kojisu veæ postali slogan. Svi ga koriste,makar ne znaju što on zapravoznaèi. Suvereni mediji, èak ikao teorija, pomalo su prikriveni,a kao praksa još su prikriveniji.Broj ljudi koji je ukljuèen u taktièkemedije puno je veæi, što bezdaljnjega znaèi da to predstavljaval buduænosti.Nikola PolakZarezu IV/82 od 6. lipnjapod naslovom Fantomskaakademija otisnut je iscrpani hvale vrijedan tekst arhitektaZlatka Juriæa, kronologija nastojanjaoko izgradnje zgrade Muzièkeakademije u Zagrebu tijekom posljednjihdesetak godina. Poznavajuæiautora i njegovo inzistiranjena vjerodostojnosti, slutim da nepotpunafaktografija nije namjerna,veæ je rezultat prešuæivanjauloge civilnog društva u iscrpljujuæojoporbi kulturne nasuprotpolitièke meritokracije. Stoga dopustitesljedeæe pojašnjenje.U namjeri da uspostavi platformuizdignutu nad uskim strukovnimvizurama, te stoga sastavljenaod najrazlièitijih istaknutihprotagonista hrvatske kulturnejavnosti, Academia moderna,nevladina neprofitna udrugau kulturi, pokrenula je 1997.projekt Zagreb – kulturna prijestolnicaEurope (2005?), da bi gajavnosti predstavila na sajmuNGO-a – odranom na Zagrebaèkomvelesajmu 1998., te gazatim uoblièenog u jasno definiranuinicijativu uputila Vladi RepublikeHrvatske i GradskomFantomska akademija IIUz tekst Zlatka Juriæa Fantomskaakademija, Zarez br. 82poglavarstvu Grada Zagreba naznanje i razmatranje. Svjesni dabilo kakav europski kulturniprojekt u to vrijeme nije imaorealne šanse doèekali smo obeæavajuæesijeèanjske izbore.Istovremeno s formiranjemnove vlasti, Academia modernazapoèinje javni dijalog serijomtribina pod istim naslovom, posveæenihkonkretnim i urgentnimpitanjima nedostajuæe kulturneinfrastrukture. Prva takva tribinas podnaslovom Poticaji i pretpostavke– zgrada MSU odrana je21. sijeènja 2000. u dvorani JanjeZKM-a, gdje je 24. oujka odranai druga tribina s podnaslovomZa muzièku akademiju, da bi tajprvi ciklus završili 26. svibnja uEuropskom domu tribinom spodnaslovom Arhitektura kaokulturni proizvod – Eko-kulturnipark Bundek. Svaka od tih tribinapoluèila je konkretni rezultat:prva, usprkos prijeporima, u koristnastavka rada na javnim arhitektonskimnatjeèajem prihvaæenomprojektu MSU u JunomZagrebu; druga prihvaæanjemprijedloga AM da se lokacija Muzièkeakademije iznaðe izmeðuzgrada Paromlina i Koncertnedvorane Lisinski; treæa prihvaæanjemideje Ekokulturnog parkaBundek kao buduæega kulturnogcentra Junog Zagreba s prostoromza ateliere umjetnika. Utom je smislu AM lipnja iste godineu okviru javne rasprave dostavilasvoje primjedbe na predlo-eni Generalni urbanistièki plan– Zagreb 2000+.Nakon uvodne rijeèi dekanaMuzièke akademije prof. TonkaNiniæa tribina Zagreb – kulturnaprijestolnica Europe 2005: za Muzièkuakademiju odvijala se slijedomizvješæa èlanova AM o sljedeæimtemama: Slikopis stanja –video projekcija materijala o sramotnimuvjetima rada u današnjimprostorima koje je Muzièkaakademija prisiljena iznajmljivati,kojeg je za svoju emisiju M magazinna HTV-u priredio SilvijeHum; Kratka povijest dobrih namjera– projekt arhitekta Albinija imoguæe alternative, arhitekta NenadaFabijaniæa; Standardi i potrebe– zgrada Muzièke akademije imuzièka kuæa za studente, prof.Dunje Vejzoviæ i prof. Eve Sedak;Poziv na otvorenje – moguæa adresa,meðunarodni arhitektonski natjeèaj,financiranje, terminski plan,moja naznaka otvorenih pitanjauz moderiranje rasprave u kojoj jesudjelovao znaèajan broj relevantnihosoba iz muzièkog ivota,kulture opæenito, Ministarstva iGrada. Visoka razina diskusija otvorilaje dodatna pitanja, poputpotrebe za novom zgradom opere,te napokon istaknula oba prijedlogakoje je iznijela Academiamoderna – onaj o novoj lokacijiuz dvoranu Lisinski i onaj o bezuvjetnojpotrebi meðunarodnogarhitektonskog natjeèaja za novuzgradu Muzièke akademije. Zahvaljujuæiponajviše zalaganju gospoðeBiserke Cvjetièanin, u svojstvudoministrice u Ministarstvukulture, ovi naši prijedlozi postalisu slubeni stav Ministarstva kulturei Gradskog poglavarstva, nakojem se temelje sve daljnje odluke,studije i projekti.Istovremeno, u trenutku stranaèkoginterregnuma, dobrotomgospodina Josipa Kregara, Vladinapovjerenika za Grad Zagrebupuæenog u naše inicijative, upravoje AM delegirana zastupatiovu ideju kulturne prijestolniceu Grazu, poèetkom lipnja istegodine, prilikom predstavljanjaprojekta Graz – europski gradkulture 2003. Predstavnicimadvadesetak europskih gradova,koji su bili zadivljeni ovako istaknutomulogom civilnogadruštva u Hrvatskoj nakon sijeèanjskihizbora, bio sam slobodanpojasniti da naše iznenaðujuæeprisustvo nije rezultat stranaèkevolje veæ vizije nezavisnogpojedinca.Kasnija zbivanja to su bez ostatkapotvrdila, jer stranaèka politikanigdje nije stvar dobre voljeveæ interesa i njima odgovarajuæihpritisaka. Buduæi da ni oddekana maestra Tonka Niniæanismo, nakon uspjeha tribine,uspjeli dobili obièno, ali javno,hvala nije èudno da u odborimaza izgradnju i svim daljnjim slubeniminicijativama prešuæenaAcademia moderna ostade personanon grata. Kako takozvanakulturna javnost još uvijek u nasnije dovoljno moæan lobi Academiamoderna, kojoj imam èastbiti osnivaè i prvi predsjednik,postade još jedna “fantomska”akademija, ako dopustite parafraziranjenaslova teksta na kojise ovdje osvræem. Time samo dijelimoukupnu sudbinu hrvatskogacivilnog društva, a rezultatetakvog stanja dovoljno rjeèitoiskazuju èinjenice u spomenutomtekstu kolege Juriæa.Nije mi poznato zašto semnoge inicijative, planirani i ostvareniprojekti na kojima radimosustavno ignoriraju u forumima,pa onda i u medijima. Posebnoje to izraeno kad se govorio projektu Zagreba kao moguæegaeuropskoga grada kulture.Buduæi da za razliku od operativnepolitike drukèije vidimoulogu civilnog društva Academiamoderna nastavlja svoj posaoskorašnjim tribinama na istu ovutemu: prva æe biti posveæena izgradnjizagrebaèke sinagoge,druga moguæoj kulturnoj sudbinistigmatizirane zgrade Ferimportaarhitekta Fabrisa na kazališnomtrgu, a treæa potencijalnimdonacijama Zagrebu znamenitihhrvatskih umjetnika EdeMurtiæa i Dušana Ðamonje. Tostoga jer nada umire posljednja ijer je kultura velika lova – za onekoji kulturu imaju.Moda netko ipak shvati daZagrebu treba mjesto meðu europskimgradovima kulture – samoda to ne bude tek u vrijemepred izborne kampanje veæ u vremenuvizije i ozbiljnog kulturnogmanagementa. A ovo potonje vrijemeuvijek je samo sada.

34 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Lada Murajogledamo li repertoare nekih pariškihkazališta, lako æemo pomislitida proslavljamo koju od obljetnicaGeorga Büchnera. Kazalište Odéon, kojeu podnaslovu nosi oznaènicu evropskogakazališta te je otvoreno raznim evropskimgostovanjima, ove sezone nudi tri velikeautorove drame, dok na maloj sceni uprizorujekratku pripovijest Lenz. Sezona jezapoèela komadom Leonce i Lena, u reijiAndréa Engela i produkciji Savojskog nacionalnogdramskog centra, da bi se nastavilaWoyzeckom u reiji Roberta Wilsonai produkciji danskoga kazališta BettyNansen Theatret te završila Dantonovomsmrti u reiji Georgesa Lavaudanta i produkcijimatiène kuæe – Odéona. Istovremeno,francusko nacionalno i istodobnonajstarije kazalište, Comédie Française,postavlja na scenu svojevrsnu kontaminacijuautorove kratke pripovijesti te jednogdramskog teksta, uokvirujuæi ih naslovomLenz, Leonce i Lena.Büchnerova sezona u ParizuLanghoffova inscenacija pošla jeposve razlièitim smjerom odLavaudantove: dok je reiserDantonove smrti èitao Büchnerafilozofa, inscenator Lenza, Leonceai Lene èitao je Büchnera(proto)ekspresionistaUz aktualne pariške inscenacijeBüchnerovih komadaDantonova smrt, kazalište OdéonNarod, dekorativna ulogaIpak, nije rijeè ni o kakvoj obljetnici,veæ o autoru koji je, iako je scenski zaiviotek sedamdesetak godina nakon svojesmrti, toliko aktualan u bilo kojem trenutku,da kazališta ne stignu èekati obljetnicekako bi ga dovela na svoje scene. Prviga na scenu postavlja Reinhardt 1902., aBrecht govori o velikom utjecaju koji jena njega izvršio upravo ovaj autor. Pogledalismo tri od spomenutih izvedaba:Dantonovu smrt u reiji Georgesa Lavaudantana velikoj pozornici Odéona, Lenzau reiji Marie-Paule Trystram na malojpozornici Odéona te Lenza, Leoncea i Lenuu reiji (ili «montai», kako je sam naziva)Matthiasa Langhoffa na pozorniciFrancuske komedije. Tri stilski i tematskirazlièita teksta, tri razlièita inscenacijskapristupa, tri razlièite pozornice. GeorgesLavaudant Dantonovu smrt ne èita u kljuèudivljeg, kaotiènog, ekspresionizmudragog i Francuskoj revoluciji èesto prispodobivog«dogaðanja naroda». Ovdje tajbezimeni narod dobiva tek relativno maliprostor proscenija, sav u znaku crveneboje. Njegova je uloga gotovo dekorativna,da bi u završnoj sceni smaknuæa, ili velikegozbe revolucije koja prodire vlastitudjecu, bio smješten na stranji dio scenei postao tek publika, iako prilièno navijaèkiraspoloena, krvavog spektakla kojise odvija na prednjem dijelu pozornice.Naprotiv, redatelj taj tekst ispravno èitakao filozofsku dramu koja nadilazi konkretnuzbilju Francuske revolucije i postajeidejni sukob izmeðu Robespierrea iDantona, izmeðu èovjeka bez mane i onogakoji u svojoj prevelikoj ljudskosti, unajdoslovnijem smislu rijeèi, poèinje sumnjati.Zato taj filozofski sukob dobiva punoveæi prostor na pozornici Odéona odprostora koji dobivaju pokoji fizièki okršajipuka; to je duboki, ledenosivi poluispranjenprostor filozofskih disputa kojimse kreæu figure u perikama, poput Robespierrea,savršene u svojoj neljudskosti,te likovi koji su, poput Dantona, nagrienicrvom sumnje, odustali od perika, likovinovog vremena, èije æe istine biti sve vi-Lenz, kazalište Odéonše i više upitne. Filozofsko usmjerenjekomada vidljivo je i u prizorima u skupštiniu kojima su govornici, iako im se tekstovisastoje od mnogih citata stvarnihgovora njihovih povijesnih dvojnika, okrenutiprema publici, a ne prema svojimslušateljima na sceni s kojima dijele svijetkazališne iluzije, ti se govori obraæaju izravnonama u zamraèenom gledalištu kojihdvjestotinjak godina nakon njihova izvankazališnogivota. A povratak Dantonau Pariz, kojih stotinjak metara od vlastitaspomenika, na neobièan se naèin poklopios današnjom francuskom stvarnošæu.U vrijeme kada francuska javnost izra-ava svoje strahove od prevelikog politièkogzaokreta udesno te tome suprotstavljageslo Spasimo Republiku!, neobiènozvuèe rijeèi izreèene s pozornice: Sve zaRepubliku, samo za spas Republike! I opetsmo ostali bez odgovora, i dalje ne znamokoje su rtve opravdane za spas Republike.U tome i jest aktualnost Büchnerovakomada, u njegovoj sposobnosti da i daljepostavlja pitanja, isuviše bitna da bismoim tako lako našli odgovore.Osobna prièa i rad svjetlaS velike pozornice Odéona, s velikepozornice svijeta koja na pozadini velikepovijesti pokazuje malu, osobnu povijestsukoba dvojice pojedinaca, selimo se namalu pozornicu Odéona, u intimni svijetjedne osobne prièe. Pripovijest Lenz takoðerje nadahnuta stvarnim zbivanjima, iakoovaj put nije rijeè o velikim povijesnimdogaðajima, veæ o osobnoj prièi njemaèkogdramatièara Jakoba Lenza iz razdobljapokreta Sturm und Drang, o pomraèenjunjegova uma i lutanju planinama Vogezau kojima ga pronalazi pastor Oberlin,autor zapisâ koje je Büchner pronašaotijekom svojeg boravka u Strasbourgu.Narativna forma teksta zaèuðujuæe dobrofunkcionira u uskoj, ali relativno visokojdvorani male scene Odéona. Nikakvaprepreka ne razdvaja publiku od pozorniceèiji su jedini dekor visoka, gola stablaborova, koja neprimjetno prelaze u iluzionizamsnimke borove šume na pozadiniscene. Tako smo i prostorno uvuèeni utamni svijet dramatièara Lenza. Ovo namuprizorenje pokazuje kako je èar pripovijedanjaitekako dramska disciplina, jer autorje kroz pripovjednu formu, u treæemlicu, s nevjerojatnom uvjerljivošæu uspioprodrijeti u razdiranu nutrinu shizofrenogpjesnika. Naš scenski pripovjedaèujedno nas pribliava glavnom liku i odnjega udaljava. Od lika se distancira spolomi pripovjednom formom u treæem licu,dok se s njim ponešto poistovjeæujekostimom i povremenim navoðenjem upravnoggovora. Ipak, èini nam se da jesvjetlo, u realizaciji Pierre-Michela Mariéa,ono koje nas najintenzivnije uvodi uèaroliju pripovijedanja. Naime, pripovijestpoèinje u potpunom mraku, da bi sepripovjedaè polako poèeo nazirati u polumrakuvisokih borova. Zatim slijedi svitanjeu šumi, svitanje koje æe se sve višebliiti mraku, stalno æemo imati dojam dase scena sve više i više zamraèuje, iako æevidljivost ostajati ista, a to neprestanozamraèivanje vodit æe nas labirintima Lenzoveduše od prvog, ranoromantièarskog,rusoovskog oduševljenja prirodom jednogagradskog èovjeka (obasjani proplanak),do sumnje u taj koncept, okretanja snu(jasna noæ u šumi), do propadanja u mrakludila te konaène praznine i ravnodušnostimodernog èovjeka. Ta æe šuma, omiljenomjesto predromantièara koji u njoj otkrivaju«zdravu» prirodu, dok æe zreli romantièariviše voljeti njezine mistiène konotacije,postati prizorištem duševnograzdiranja jednog ranoromantièkog pjesnika,ispripovijedanog rijeèima jednogpostromantièara.Argument ivèanog sustavaLanghoffov «posjet» Büchneru, kako jesugerirano u prezentaciji predstave Lenz,Leonce i Lena, nije samo montaa kratkepripovijesti Lenz i drame Leonce i Lena,veæ koristi i citate iz Woyzecka, ali ne zapostavljani Büchnera kao anatoma, zapoèinjuæipredstavu frenetiènim izlaganjemBüchnerova teksta o ribljem ivèanomsustavu, praæenom golemim projekcijama,u krupnom planu, seciranja ribe, na platnukoje se nalazi na prednjoj strani pozornicete se kroz njega ova tek nazire. Precizna,znanstvena, fiziološka strana problemasve æe više dati mjesto pojmu ivacakao uzroka nervoze modernog èovjeka isvijeta te æe cijela predstava proæi u znakute nervoze koja æe se samo akcelerirati, odritma govora, koji æe biti sve bri i bri, pado same pozornice, do postaja ove postajnedrame što æe se sve bre i bre kretatikrunim mehanizmom pozornice. Lenzæe ovdje dobiti posve drukèiji tretman odonoga na komornoj pozornici Odéona.Ovdje æe tekst biti raspodijeljen na višepripovjedaèa, pa èak æe pripovijest govoritii glas u «offu», i opæenito æe se više teitiinscenaciji, naroèito onih dijelova tekstakoji su dijaloški pisani, ali sve to s manjeuspjeha no što to postie glatko pripovijedanjena sceni Odéona koje tako zaèuðujuæedobro ivi u kazališnom okruenju.I u ovom segmentu predstave govoritæe se puno brim ritmom no što je to sluèaju netom spomenutoj inscenaciji predstave,i zato æe ova pripovijest tu izgubitina dubini pjesnikovog unutrašnjeg razdiranjate æe se, zauzvrat, razliti u nepregledneprostore ekspresionistièkog ludovanjakoje je, oèito, osnovna poveznica ove«montirane» predstave. Leonce i Lena jeantiromantièarski komad na romantiènutemu dvoje mladih koje njihovi roditelji,protiv njihove volje, ele spojiti brakom,pa zato oni oboje bjee, sluèajno se susreæui zaljubljuju. Odmak koji je Büchnerzadrao prema romantiènoj prièi Langhoffpretaèe u ono što bismo mogli nazvati pokušajemekspresionistièke reije u našemvremenu, gotovo èitavo stoljeæe nakoncvjetanja pokreta. Tako se susreæu jedanpreteèa ekspresionizma, Büchner, i jedannjegov kasni pretendent, Langhoff, kojiposjeæuje ovog prethodnog, a taj njihovsusret rezultira priliènim meteom. Jer,svega tu ima: i velike isecirane ribe, i pariškePalais Royal koju mjestimice nagrizasurovi planinski krajolik Lenzovih lutanja,i suvremene stanice podzemne eljeznice;i snimaka iz anatomskog laboratorija,iz vogeških šuma i sa senegalskih plaa;i alpskih rogova, i harmonike, i balerina; ièeliènih konstrukcija, i kazališnog zastora;i suvremenog i povijesnog kostima, štobi sve trebalo pridonijeti identificiranjupojedinih sastavnica teksta od kojih jepredstava nastala. Ali ono što u puno veæojmjeri postie jest snaan dojam nepotrebnoggomilanja, pa èak i povremenihperceptivnih šokova, poput onoga u prizoruu kojemu se vodi nekoliko frenetiènihrazgovora, od kojih niti jedan nemafunkciju prenošenja neke govorne poruke,veæ tek pospješuju opæi dojam kaotiènostikoji vlada predstavom. No, ono štodoista povezuje ove dvije prièe i što je,konaèno, moglo nagnati Büchnerova«posjetitelja» da ih zajedno postavi na scenuFrancuske komedije, jest tema putovanja,fizièkog putovanja koje se pretvara uduhovno putovanje i na kraju rezultira nekomspoznajom, u optimistiènoj inaèici,ili pak posvemašnjim propadanjem, poputLenzova. To se putovanje scenski realizirau formi postajne drame, oblika koji æe,od Strindbergova Puta u Damask, posebnovoljeti ekspresionisti. I ovdje sva trinaslovna lika putuju, iako je to tako scenskiriješeno da pozornica putuje, dok suglumci na mjestu. Naime, kruni mehanizampozornice tijekom predstave se svebre i bre okreæe i pred našim oèima svese bre izmjenjuju razlièiti dekori.Èar tiradeOèito, Langhoffova inscenacija pošla jeposve razlièitim smjerom od Lavaudantove:dok je reiser Dantonove smrti èitaoBüchnera filozofa, inscenator Lenza,Leoncea i Lene èitao je Büchnera (proto)ekspresionista,što sve, i još nesumnjivomnogo toga, ovaj autor svakako jest,no èini nam se da je Langhoff u tome krenuomalo predaleko, previše inzistirajuæina kaosu, tako omiljenom današnjim tumaèimaekspresionizma. Istina, ponekadje bilo dugoèasno slušati duge i nadasveintelektualno zahtjevne tirade iz trosatnepredstave Dantonove smrti, kao što je ikatkad bilo naporno frenetièno izmjenjivanjenajraznolikijih scena u dvosatnojpredstavi bez stanke Lenz, Leonce i Lena,ali efektnim završnim prizorima ansamblisu uspjeli pridobiti publiku. U Dantonovojsmrti to je prizor smaknuæa koji jeposve simbolièan, u kojemu uz oštar zvukgiljotine rtvama samo klone glava, osimu sluèaju Dantona, prilikom èijeg smaknuæabuèno na zemlju pada i probija pozornicunatpis, inaèe citat Robespierrea:Tko vodi revoluciju napola, kopa vlastitigrob, nakon èega pozornica biva zasutaruinim laticama rtvine krvi. Lenz, Leoncei Lena završit æe se pripovijedanjemLenzova kraja uz projekciju uzburkanogmora, poput protagonistove uzburkaneduše, a slika æe se naglo zamrznuti, kaošto æe se zamrznuti i Lenzov emotivni ivot.Nasuprot svemu tome, jednosatnoslušanje i doivljavanje pripovijesti o nesretnomLenzu bilo je pravo ponovno otkriæeèari drevnoga pripovijedanja za suvremenoggledatelja koji više ništa ne podnosiu velikim porcijama, ali još moepronaæi ljepote u rijeèima klasikâ.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 35ra. Dok je Laban nastojao pobrojati zakonitostikretanja usporeðujuæi ih s pravcimapruanja i rasta kristaliènih struktura, MarijaŠæekiæ osjetila je potrebu javno de-i nebitni povod predstavi – u scenskoj serealizaciji predstave M.U.R. knjievnitekst pretvara u pronalaenje podudarnostiosobnih ivota izvoðaèa, kako bi seDomaæi ples & uvozne kinetikePreivljavaju samo najjaèi. Najjaèisu oni koji kompromisima pomauopstanku politièki podobnogsistema i zauzvrat priskrbljujupotporu nadlenih tijelapredstave miješanje formi se ne bi smjeloosjetiti. Ovako primjeæujemo glumce kojise odlièno snalaze u ulozi plesaèa (sjajniKrešimir Mikiæ i Olga Pakaloviæ) i plesaèicekoje se iz petnih ila trude što boljeostvariti kroz tekst.Volja za podèinjavanjeDa nisu gledatelji jedini koji se moguizmanipulirati, pokazuje iskustvo Ples-Uz 19. tjedan plesa – pogled na hrvatskuselekcijuIvana Slunjskiako kritika nije aktualna ako pravodobnone poprati jednokratnu pojavnostscenskog zbivanja, èija vrijednostionako isparava odmah po njegovuisteku, ponekad ju upravo njezina naknadnostmoe uèiniti aktualnom. Da seizostanak podrobnijeg osvrta na hrvatskuselekciju Tjedna suvremenog plesa nastranicama Zareza ne bi pretvorio u svojevrsnibojkot, dopustit æu si slobodu da sizvjesnim kašnjenjem pridodam par rijeèii svojim biljeenjem osiguram produljenjemoebitnih kazališnih emanacija. To štosu analitièkom diskurzu izmakla paralelnapromišljanja hrvatske selekcije ne bih pripisalaopsesivnoj sklonosti velikim imenimaili tek nunosti datiranja opskurno rijetkihpojavnosti na hrvatskoj sceni.Spontano opredjeljivanje autorica zapravonaglašava veæ postojeæu distinkciju i ukazujena manjkavu integraciju domaæih istranih produkcija u cjelovitost Festivala.Što je to što stranim produkcijama dajeprednost?udnja za stranim koreografimaDomaæa scena na ovom je Tjednu zastupljenaprojektima proizašlima kao uèinakkoreografa i izvoðaèa mahom obrazovanihna plesnim akademijama (uz nekolicinuonih koji nemaju akademski status)te stoga odgovor ne moemo traiti uplesnoj needuciranosti. Premda su uvjetiumjetnièkog istraivanja i procesa nastajanjapredstava vani bolji nego u nas, jošuvijek nisu ni izdaleka onoliko blistavikakvima ih smatramo. Zakoni trišta i jaèanjekazališne industrije kojima su straneprodukcije daleko izloenije ne ostavljajupreviše prostora umjetnièkim eksperimentima.Preivljavaju samo najjaèi. Najjaèisu oni koji kompromisima pomauopstanku politièki podobnog sistema izauzvrat priskrbljuju potporu nadlenihtijela, ali i oni koji neprestanim traganjemza novim odravaju prihvatljivu razinuoriginalnosti. Originalnosti kojoj je ishodišteu postavci: usuditi se. Ono što svakakozabrinjava, a što se moe primijetitiu domaæih koreografa jest strah da ne parirajusvjetski pomodnim trendovima. Izstraha od originalnosti tada pribjegavajuprokušanim i sigurnim, ali nimalo smjelimrješenjima. To se podjednako oèituje ukoreografiji Marije Šæekiæ, koja svoje imedopisuje uz Labanovo, kao i u radu ZPA,koji iz bojazni da ples više nije dovoljanposee za dramskim oblicima teatra, iliprojektu Plesnog centra TALA, koji inicijativuprepušta meksièkom koreografu,jer on, kao, zna bolje (ta Meksikanac je!).Marija Šæekiæ i Rudolf von Laban, kopija ioriginal, imaju ponešto zajednièkih interesa.Tragom LabanaNavela bih bar jedan, a tièe se osobnogprostora koji je moguæe osvojiti svakom tijeluèvrsto ukotvljenom na mjestu, istezanjem,pregibanjem ili krunim okretanjemudova i trupa, popularno zvanog kinesfe-monstrirati kako bi ta usvojena pravila poprilici trebala izgledati. Onima koji o Labanovimskalama i harmonijama ne znajuništa, postavljanje konstrukcije ikosaedrana scenu teško da moe bilo što pribliiti.Onima koji o Labanovim postulatima znajusve, ikosaedralno kretanje opet ne predstavljanovost. Komu ili èemu je ova predstavaonda namijenjena? Inspiriranje Labanovomkoreutikom i eukinetikom nije rijetkost.Tako, primjerice, 1992. WilliamForsythe za Frankfurt Ballet koreografiraAlie/n A(c)tion. Predstava se i nakon desetgodina postojanja ubraja u full-length repertory,što je sigurno i jedan od pokazateljauspješnosti. Zahvaljujuæi razlici u pristupu,Alie/n A(c)tion anje uspjeh iako sebavi problemom spacijalne i temporalneorijentacije projicirane kroz Labanov ikosaedar.Nije grijeh posluiti se davno utvrðenimnaèelima kao osloncem ili polazištem,sve dok se izvrtanjem, obrtanjem,prevrtanjem, premetanjem, kraæenjem, nadomještanjem,poništavanjem, ili nekimdrugim jednako uèinkovitim sredstvima,postie svrhovitost, odnosno tvorba materijaladrukèijeg od polaznog. Marija Šæekiæu koreografiji Jedno vrlo banalnomkretnjom slijepo slijedi puteve zadane A-skale. Slaem se da pamæenje slijeda izmjenjivanjakretnji kroz toèke horizontalnog,vertikalnog i sagitalnog plana predstavljanapor, ali mislim da ne pretjerujem kad ka-em da kao gledatelj imam pravo oèekivativiše od tehnièke vjebe, pa makar ona bilazamišljena i za profesionalnu nadogradnjusteèenog znanja. Dobronamjeran savjetMariji: solo spada u zahtjevnije scenskeforme jer izvoðaè sâm èitavo vrijeme izvoðenjamora odrati gledateljevu panjubudnom.Tragom “Cvetajeve”Zagrebaèki plesni ansambl i prikljuèenuglumaèku trojku ne impresionirajuteoretièari plesa, no odluèni su u svojatanjuprava na intimne pikanterije kojima jezaèinjena proza Marine Cvetajeve. Nopozivanje na Cvetajevinu autobiografskuprozu samo je daleki, u konaènici neprepoznatljivi,eksplicitno odbaèeni, pa ondaIz straha odoriginalnosti domaæikoreografi pribjegavajuprokušanim i sigurnim,ali nimalo smjelimrješenjimasudaranjem autentiènih fakata stvorilafikcija. Fikcija i ovdje poèiva u manipulativnompolju gdje je nemoguæe razluèitikoliko je od tih fakata fingirano. Kad sescena uèini poprištem javne ispovijedi, nakaneautora obièno završe u silnoj pateticii sladunjavosti. Potencijalnost kazališta/èistilištanije za odbaciti, ali stvar moeprofunkcionirati samo ako problem nadilazistupanj osobnog i poopæavanjem taknesve sudionike èina, s time da se oni utome ne smiju prepoznati ni kao ispovijedanini kao ispovjednici. Kad su stranejasno polarizirane, akt ispovijedi, odnosnoinherentno katarzièno iskustvo, nedjeluje na onoga kome je izloen, na onogakoji sluša i prima, veæ samo na onogakoji izlae. Uvoðenje rijeèi u plesnu umjetnost,kako istièu mnoge postmoderneteoretièarke, nastalo je iz potrebe za demistificiranjemplesa kao iskljuèivo tjelesneprakse. Tijelo na sceni moe i misliti,ali ono nikada ne misli nauštrb nestajanjasvoje tjelesnosti. Današnji teatar više nepoznaje èistu formu – hibridizacije plesnihi neplesnih oblika ne samo da su dopuštenenego su i poeljne, u smislu njihove fuzijeu nešto treæe. Sasvim je svejedno radili se o nekom dramskom obliku s naglašenimpokretom ili o koreografiji s elementimadramskog. Kod dobro napravljenenog centra TALA u suradnji s koreografomVincente Silva Sanjinesom. Unatoètome što je nastajanju Zaljubljene svinjeprethodio otvoreni pristup improvizacije,i unatoè tome što su izvoðaèi sudjelovaliu ravnopravnoj postavi scenske graðe,Sanjines je uspio izvoðaèe podèinitisvojoj koreografskoj ideji. Podèinjavanjemizvoðaèa otpoèinje niz podèinjavanja:podèinjavanje improvizacije fiksiranimsekvencama, podèinjavanje ljubaviseksu, podèinjavanje ene volji muškarca,i tako redom. Zanimljivo je u kojoj jemjeri Sanjines prenio mentalitet LatinskeAmerike i koliko je èvrst u uvjerenju dane postoji ništa drugo. Vara se ako mislida je na udarac moguæe reagirati jedinoudarcem i da udarcem raspiruje erotskenaboje. Èak i duet Larise Lipovac i rastomnieg Sanjinesa svjedoèi u korist pobuðivanjaseksualnog nagona iz prevlastinad drugim tijelom. Svinja se uvijek vraæabez obzira koliko ju netko opali ponjušci. Svinja koja se uitku prepušta dokraja. Uitak da, ali èiji? Kad bi premijerushvatili kao kraj autokratskog promišljanja,iz kaotiènog previranja prepunogagrubih kretnji i sirovog nedoraðenogpokreta, gomile repetiranih i razvuèenihsekvenci, nespretnih bacakanja po sceni ibespotrebnog nasilja, Zaljubljena svinja svremenom bi mogla prerasti u sasvim solidnupredstavu.Volja za eksperimentPredstave koje æe i ovaj put izmaæi zamasimakritièarskog pera, Europa pleše, SoloMe i Persen, uz èinjenicu da su svojemjesto veæ pronašli na stranicama ovog èasopisa,iskaèu iz konteksta ovog osvrta.Bez obzira na to koliko se bih ili ne bih slo-ila s koncepcijama tih triju predstava, tenjaslobodnijem i neovisnom umjetnièkomizrazu u njih je vidljiva. Nametnuta ogranièenja,bilo da se ona tièu nedostatnog prostora,slabije fluktuacije ideja unutar uskogakruga suradnika ili nekog drugog èimbenikabitnog za kreativni proces, mogu bitipoticajna jer nas primoravaju da unutar konaènostipronaðemo beskonaènu pluralnostdogaðajnosti.

36 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Robertino BartolecSamo dvoje na sceni, a da nebude dosadno...Strozzi, Igra u dvojeolite li Strozzijeve forme imoguænosti teatarskog izraavanja,vjerojatno znateda su njegove drame vrlo pedantnoosmišljene, kanalizirajuæirazlièita osobna umjetnièka nagnuæa.Imaju dramaturški razraðenufabulu, solidno postavljenekaraktere i njihove odnose s drugimlicima te neke sastavnice,proizašle iz dugogodišnjeg besprijekornogfunkcioniranja nadaskama, koje spojene s kohezijskomsilom redatelja (ako onnjome moe stvarno ovladati) ukonaènici oblikuju monolitnutvorevinu i djelo izdvajaju oddrugih sliènih.DidaktiènostKad se, meðutim, pokuša kritièkievaluirati Strozzijevo djelopolaganog, mirnog, ali emotivnosilno oteavajuæeg protokolapretencioznih gradacija, nailazise na prepreke. Osnovni i najvidljiviji“krimen” njegova pera jestdidaktiènost, najbolje zrcaljen uIgri u dvoje – upravo predstavljenom/postavljenomkomadu varadinskogHNK, gdje reijupotpisuje Vladimir Geriæ, a glavneuloge nose Ivica Plovaniæ iLjiljana Bogojeviæ. Plošnost iskaza,iako se finale poigrava zbiljomi kazališnom fikcijom, idejna,misaona dvodimenzionalnost,simplificirano teoretiziranjeemotivnim, moralnim, pa i ideološkim(u smislu nadmetanjaspolova) postulatima što u pomoæzovu semplove iz dva klasika(Macbetha posebno), dociranje,detaljno obrazlaganje nebitnoga,stilistièka suhoæa i jednostavnostmjestimièno svedeni na jezik komercijalneproze, preplavljuju irazvodnjavaju prièu temeljenu naprizorima raspona osjeæaja i stanjau kojima se nalaze akteri prilenici.Paradoksalno, tu je iStrozzijeva velièina, jer upravo jezbog tih “literarnih nedostataka”Igra u dvoje ultimativno glumaèkiizazov: dati, uvjetno reèeno,uobièajenim ljubavnièko-preljubnièkimzaarenim afektimapozlatu dramske umjetnostikroz, prije svega, glumu dugogdaha i precizne geste koja æevlastitu koncepciju znati uèinitisugestivnom do apsolutne uvjerljivosti.Kod njega glumcima nesmije nedostajati više pasije negopatosa, ne zato što ih do te mjerezaokuplja tehnika, da ne stignusvrnuti pogled na ive blinjekoji ih okruuju (gledatelji), negozato što ta umjetnost imaneugodan obièaj da zahtijeva èitavogèovjeka; po moguænostisvu njegovu pozornost i strast.(Ne)moæ empatijeIzravno na stvar, Strozzi jezasluio privlaènijeuprizorenjeUz varadinsku premijeru Igre udvoje Tita Strozzija u reijiVladmira GeriæaGerald Thomas definirao je kazalištekao mjesto gdje je glumcai gledatelja nuno zavesti, i sasvimje sigurno da je Strozzi takoðersmatrao posebno vanim tajaspekt repertoara, koji razvijaukus i ansambla i publike, sustavnoih animirajuæi da ulaze udubinu djela, i da bez kompromisapristupaju kulturi koja nijepuka dekoracija, veæ istinski dioivota.Kolièina empatije probuðena u gledateljuu potpunosti ovisi o dozi glumèeveempatije s komadomEmpatija, a ne uredni šavoviDoæi spreman izloiti se, a nesamo sa eljom fizièki odraditimandat, nastojati zaokupiti ljudekoji æe svojim razmišljanjima oplemenitiunutarnje ozraèje kazališta,što ga u konaènici i definiraneèim daleko višim i boljim.Izostankom takva akcenta, upredstavi se moe uivati, ali neæebiti upamæena, prema onomdivnom naèelu sutra æemo bitiravnodušni prema onome što namse danas sviða. Drugim rijeèima,s temeljom trajne prirode, empatijom,(napose, glumaèkom premapredlošku) moemo izblizapromatrati one dragocjene èesticezbilje koje je mašta nazirala,koje pruaju predodbu onogašto je autor zamislio uliti u tekst.Glumaèkom darovitošæu, empatijadopušta gledatelju izvuæi kaoiz malih tuba, kojima se slue zaslikanje, toènu, tajanstvenu isvjeu nijansu emocija koju je uprošlosti, blioj ili dalekoj, pisacodluèio zaogrnuti plaštem èarolijerijeèi i sugerirane geste. Zatvorenapoput mjehuriæa u kojesu zatvorili kisik ili neki drugiplin; kad ga uspijemo rasprsnuti,iz njega izbijemo ono što sadri,glumèevim performansom deflorirase opna što odvaja konzumentaod dramskog komada izapoèinje identifikacija/uivljavanjeu glumaèko/redateljsko/-autorsko unutarnje stanje, što cijelojprièi daje Atmosferu. Izvanminuta poput tih, kad nenadanoosjetimo bitnost gdje dršæe i nanovopoprima svoj oblik i izbrušenostusred slogova, ne svjedoèimoviše dramskoj umjetnosti,zanatstvu tek, školski, štreberaju.Ništa ne pomae što su šavovipristojno naèinjeni. Dakle, kolikose i kako pred takvim izazovomsnašao glumaèki dublPlovaniæ-Bogojeviæ, te redateljskihorizont cijenjenog Geriæa,jer Strozzijeva komorna Igra jepravi detektor rašèlambe umjetnikaod zanatlije, empatije odkseroksa... Paèe, iako je razlomljenozrcalo kazališta samog(podnaslov je Komad iz kazališnogivota u tri èina), ta predstava,u nekom svom dalekom, nokonstantno prisutnom kontekstu,što posebno postaje jasnonakon raspleta s pucnjem iz pištolja,jedino o tome progovara.Statièni kadar recitiranjaIzravno na stvar, Strozzi jezasluio privlaènije uprizorenje.Još bismo nekako mogli zanemaritidemodiranu i neinventivnuscenografiju i nelogièna “izvanvremenska”rješenja kroz nju(soba glavnih, nota bene, i jedinih,junaka Sandra i Il sloena jeod minijaturnog radnog stola,metalnorešetkastih stolaca bauhausstila i softy otomana, iakoSandro neprestano treæemilenijskiposee za beiènim telefonom,svoj dramski tekst piše atavistièkina A4 papiru s penkalomu ruci – gdje je word processor?),a ideje varira onako na suho, bezdiktafona, pri èemu se naglašenoemancipirana Il vozi taksijem, ane svojim sredstvom, sluavkapak nosi uniforme iz viktorijanskogdoba... Zanemariti bismomogli i slabo prilagoðenu glazbu(zar se stvarno ništa drugo nezna nego koristiti/lizati nosaèzvuka Erika Satiea – zašto ne jednom,npr. Philip Glass, ili nekaintimistièka dionica nekog odmnogobrojnih postpop trubadura:ako se veæ trai snovito, melankoliènoraspoloenje avangardnihishodišta koja mogu ugodnotitrati u prosjeènom uhu?),koju, reklo bi se, ništa ne izdieiznad prosjeènosti zaokupljenetek manifestacijama. Problem je,meðutim, u tome što se sve nekakoshvatilo doslovno, bez raèuniceda baš emanacija duha moeganuti. Ako je Strozzijeva igra“... psihologije dvaju lica, dvijeposve razlièite ljubavi, dvije posverazlièite osobnosti, koje traeoèito od drugog posve razlièitestvari...” (Ante Armanini), zlobnicibi rekli, donekle plošno napisana(istina), nije da su to samorijeèi razgovora kakve izgovaramou trenucima kada, previše uzrujanida ostanemo sami sa sobom,osjeæamo potrebu, u nedostatkukakva drugoga subesjednika,æaskati u vlastitu bradu,kao s tuðincem, ali... Nije pomogloni to što je Igra u dvojepostavljena na maloj pozornicivaradinskog HNK (popularniRogoz), potez s kojim se publikašto više eljela involvirati u dogaðanje,nameæuæi joj ulogu nijemogsvjedoka i sudionika. Jerkoliko god se koristili takvim trik-udarimana èula (uz Plovaniæevuprovjerenu intonaciju usporavanjagovora, gdje odjednom planerijeè usprkos volji onoga kojigovori, kod kojeg neodoljivo uvjerenjenadvlada mucave naporekojima je htio izbjeæi govoriti, našto partnerica replicira mlataranjemekstremitetima), kolièinaempatije probuðena u gledateljuu potpunosti ovisi o dozi glumèeveempatije s komadom. Kolikose u vlastito tijelo smjestilofikcionalnu osobu (Sandra – generalno,pogospoðenog pohotnika,te Il – profinjeno proraèunatukokotu), sve moguænostinjezina ivota, uspomene na biæakoja poznaje i kojima æe se pridruiti,ta empatija ne treba bitireèena tekstom da bi se oèitovala.Štoviše, moemo je otkritipotpunije ne oèekujuæi rijeèi, èaki ne vodeæi raèuna o njima, po tisuæuizvanjskih znakova, po nekim“nevidljivim” pojavama kojesu u svijetu karaktera sliène onomešto su u fizièkom svijetu tjelesnigafovi.Neuvjerljivosti glumeKonkretno, niski stupanj empatijesa Strozzijevim likovimademonstriran je, primjerice, nakonšto je duboki rez na šosekuLjiljane Bogojeviæ previše otkrioraskošna bedra, jer, dama ih je uzdiskretno crvenilo (zbog publike,što li?) pokrila krilom. Objašnjenje:radnja se dogaða u sobidugugodišnjeg braènog para kojije nakon prvog susreta imao odnošaj,to jest, apsurd je uvjeravatida bi svejedno koji dio takvapara osjeæao srameljivost zbogtoga što se malo više vidi, a toznaèi da Bogojeviæevoj nije motivuvuæi se u kou lika, ma kakavbio, te da mu publika in flagrantivjeruje (moguænost kojuod svih umjetnosti samo kazališnaima!), veæ je došla “pošteno”odraditi šihtu. Ili prizor kadaPlovaniæ u trenutku kidanja poveæegrude pljuvaèke s usta pogledomprati utjecaj gravitacijskesile na istu, a sve uz facu (zbogpublike, što li?) sorry... Objašnjenje:radnja se dogaða u sobidugogodišnjeg braènog para kojiivi prilièno mondeno i slobodoumno,to jest, apsurd je dekoncentriranopokazivati briguza višak sline dok likovi nervoznoraspravljaju o obostranompreljubništvu, a to znaèi da Plovaniæunije motiv uvuæi se u ko-u... Slièno se moe reæi i za nelogiènookretanje lica Bogojeviæeveprema zidu u trenutku kadaje ostala sama u sobi i kada jepublici bilo nuno en face dopustiti“uivati” u èemeru njezine situacije.Našlo bi se toga još, ali iovo je dovoljno (uzgred, mrmljanjetijekom “glumljenja”Macbetha spada u posebnu kategorijuvještine razgovijetnosti izgovorenog).Kad su glumci samosvojom dikcijom iskljuèivi èuvarineke umjetnièke vizije, vidimoneku drugu dramu koja se odigravapod govorenom dramom,osjeæajuæi kako klijaju i bujaju,za jednoga sata na svjetlosti reflektora,rijeèi neke uloge nastalelijepljenjem jednoga lica odšminke na lice glumca, ali ne nanjegovu osobnu dušu, zapostavljajuæisile kojima se divimo. Svesu scene odigrane u takvom registrune nudeæi puno više odpuke informacije o sadrajuStrozzijeva djela. A teatar, vrhunskiteatar, sazdan je od detalja.Naèin na koji se detalj kleše,naèin na koji on prerasta u emocijui misao – Empatiju, govori oglumaèkom kraftu, dramskomgeniju. Preneseno, kad god se otkrijegluma u gradaciji od formalne“skripte” što poèiva na toliko itoliko èinova, do ekspresivnognaboja autorskih vizija tijekominterpretacije – kazalište tu višene stanuje. Recitiranje tek. Kušanješto boljeg recitiranja stihovaiz predloška koji više ne predstavljajuneku uzvišenu i individualnubitnost, odvojenu od svega,nego više ili manje uspjele kitice.Tad se i pozerski razraðenamimika ne èini raskošnim tkanjem,veæ neposlušna uda puštajuda se izmeðu ramena koèoperimišica koja nema ni pojma o ulozi,a nabori plašteva, koje laktipodiu, padaju u smjeru nekevertikale u kojoj se sa zakonima opadanju tjelesa natjeèe samo neukusnamekoæa izvedbe.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 37Lada Èale Feldmanakon fijaska što ga je do-ivjela za svoje praizvedbe,Marivauxova Raspra napozornici je oivjela tek 1938.,što je svakako nezanemariv podatak:utoliko bi nas mogao i zaèuditiiznenadan poticaj da se tajzadugo neshvaæeni dragulj dramaturških“ratova spolova” konaènoprevede i na hrvatski (autoricaVišnja Machiedo) te postavina scenu rijeèkoga kazališta,èak i u eri usplamtjelih raspri antropoloških,psihoanalitièkih,lingvistièkih, knjievnih, kazališnihi inih «teza» oko prirodnog«spola» i društvenog, kulturnog,jeziènog, odnedavna i izvedbenog«roda». Pregled recentnijih europskihpostava Marivauxa – StanislasNorday reirao je Raspruèak èetiri puta – sa zadovoljstvomæe rijeèki izbor smjestitiuz bok dobrog europskog njuhaza novomilenijski revival togklasika kazališta 18. stoljeæa,osobito ako je rijeè o komadukoji svoj kontroverzni aspektobznanjuje veæ samim naslovom.Civilizacijska enigmazavoðenjaUpravo je nevjerojatno kolikoje meðuovisnih razina uspjela sa-eti – uvesti, zaplesti i rasplesti –radnja ove jednoèinke: mitsku ipovijesnu, spolnu i generacijsku,seksualnu i politièku, klasnu iobiteljsku, jeziènu i tjelesnu, sveokrunjene nerazluèivošæu kulturalnogi kazališnog mimetizma. Iopet su u loe HNK-a, nakonPirandellova Veèeras se improvizira,sjeli likovi (Princ i Hermiane)da (nad)gledaju kazališni eksperiment,davno naruèen za njihovuzabavu. Davnašnjost toganauma jednako je civilizacijskakoliko i fabularna, jer «primarniprizor» ljudske ljubavne nevjere,kojemu se ima razaznati izvor ispol koji mu je prvotnim poèiniteljem,odigrao se moda u prvomsusretu Adama i Eve koji sesada – u trenutku dok gledamopredstavu – moe samo kazališnorekreirati, premda mu je redatelj-filozof,Prinèev (Bog-)otackoji ga je smislio kako bi razriješiodvorsku raspru o tome koji jeNevjerno ništaMuškarci tako ostajureiseri kulturološkogspektakla u kojem kraljujuglumice i samo je pitanjetumaèenja tko ima veæumoæ. Ili pak tko se višezabavlja...Uz gostovanje Raspre PierreCarlet de Chamblain deMarivauxa, Hrvatskog narodnogkazališta Ivana pl. Zajca iz Rijekena Danima satire. Reija: JanuszKicaspol nevjerniji – umro. Nasljednicimanjegova eksperimenta sljudskom mladunèadi – odgojenomu nigdini i izolaciji, ali priuèenomdvorskom jeziku – preostajenazoèiti raspletu civilizacijskeenigme, kada se mladunèad upubertetsko-inicijacijskoj dobiotpusti iz svoje laboratorijskeosame pod nadzorom dvoje tamnoputihslugu i konaèno susretnesa svojim nesvjesnim supatnicima,u raznolikim spolnimkombinacijama. Spremna zaupad u «kulturu», prva æe se rtva,meðutim, djevojka Eglé, obrestiu «prirodi», pred vodom upotoku, u kojoj æe ugledati svojodraz i zadiviti se nad svojomljepotom, nepovratno zagriznuvšiu civilizacijsku jabuku.Nju æe spremno dobaciti svojem«objektu», mladiæu Azoru, novojazurnoj prilici za zrcaljenje, udvostruèivaèkulogiku cijelogakomada i strastvenog jeziènogplesa njegovih višestrukih heteroseksualnihparova – plemiæa injihovih slugu, zamjenskih roditeljai djece, gledatelja i glumacau eksperimentu.Mimetièka pošastOno što se dalje nuno odvijazamasi su kotaèa mimetièke pošasti,u kojoj nestalni i nevjernibivaju i mladiæi i djevojke, s malenom,ali znaèajnom razlikom:ene redovito radije izabiru buljitiu sebe no u portret svojegaljubljenog, koji se uvijek dadewww.zarez.hrzamijeniti novim i stoga, usporedbenomprinudom, zanimljivijim.Ishod æe, dakle, gledateljicuHermiane, dovedenu pod ljubavnomprisilom da se zagleda uneugodni odraz svojeg licemjerja,moda nagnati na kapitulaciju,priznanje na kojemu bi Marivauxumogao i Freud pozavidjeti– da enski spol ne nosi zaludustigmu korijenskog narcizma, teda su njezini vlastiti povici o uroðenomenskom sramu tek uèinakkulturološke koprene. Kadbismo se s njome i naljutili nabezoènost te obznane, zaboravilibismo kako je majstor Marivauxionako dodijelio konce te igrenasljednom muškom redu i njegovojiskušavateljskoj dokolici,jer prvo što se djeci-pokusnimkuniæima usaðuje nije nikakva“priroda” nego upravo jezik ukoji uoblièuju svoje «iskrene»emocije. One su pak do te mjereneusklaðene s aktualnim retorièkimzastiraèima da sve što uspijevajuprenijeti samo iznosi navidjelo koliko je uglaðenost jeziènogophoðenja autoproduktivnalaa i koliko su ideje o «nevinosti»tek puki projektivniproizvodi zasiæene ceremonijalnekomunikacije, u kojoj se višedoista ne moe razaznati tkomanipulira kime, èak ni pod eksperimentalnimuvjetima. Akonam je veæ shvatiti da umetnutiprizori, uza svu svoju navodnunamjenu uvida u iskonsko i pretkulturalno,ne mogu sa sebe otrestiokvir smišljene kazališne igre,kako zbog namisli svojeg re-isera, Prinèeva oca, tako i zbogudjela njegovih asistenata – slugukoji u Kicinoj reiji odijevajudjecu u spolno nediferenciranekostime i koji eksplicite zazivajumnogostrukost zemaljskih svjetova– onda je svaki zakljuèak o«krivnji» koji se iz eksperimentamoe izvuæi unaprijed osuðen dapotone u bezdanu potoka na vodenojpovršini kojega je Eglé ispoznala da uopæe postoji.Ništavilo u kazališnom zrcaluKad se na kraju svi poredajuda odgovore za svoje postupkeIskonskanezasitnost nijeprema Kici niseksualna pouda,ni rivalitet, nisamoljublje, pa èakni pomama zakrivudavimsamozrcaljenjemuz koje se jedvadade stisnuti liceDrugoga, negouzvratna estina –katkad i (samo)ubilaèkog– nagonaza tvorbomkazališnog prizorapred razbješnjelom Hermiane itrijumfalnim pogledom Princa,sumorna utjeha æe stiæi u novommladenaèkom paru. On se s ravnodušnošæukakva graðanskogbraènog sustanarstva odrièe zrcalneigre hvatanja u kolo novih inovih nevjerstava, jer je, uz pomoædramaturškog dometka pripovjedaèevihkomentara iz proznaMarivauxova parodijskogFarsamona, veæ «filozofski»spoznao da “Ništa ravna duhomsviju smrtnika”. U to ništaviloodsutni bog ionako iz dosadeupisuje (kazališne) odbljeskesvoje hirovitosti, pa tako i «manei vrline» ljubavne strasti. Ipak,Hermiane je ona koja ne pristajena kazališnu igru i njezino civilizacijskosamouvrtanje, pa je nisuzaludu tumaèi usporeðivali s mrzovoljnimMolièreovim Alcesteom.Princ æe pak priznatimmuškim manama htjeti dometnutineskriveno oèitovanje, dokæe ene prikljuèiti Celimeninojhipokritskoj drubi. Muškarcitako ostaju reiseri kulturološkogspektakla u kojem kraljujuglumice i samo je pitanje tumaèenjatko ima veæu moæ. Ili paktko se više zabavlja, ne slušajuæiHermianinu opomenu svojemljubavniku: «Vjerujte mi, nemamose razloga šaliti!»A previše se šaliti nije htio niKica, iako je tijek predstave sugeriraosuprotno. Tako je svoje mladeglumce – izvrsni par OlgePavlakoviæ i Draena Šivaka, tenešto karikiraniji Marije Škarièiæ iDamira Orliæa, pustio da se neobuzdanovesele, nadmeæu, svaðaju,grle i skakuæu, kao da ne znajušto ih èeka u njegovoj redateljskojkuæi. Princa Galiana Pahora obdarioje maskom Viconta de Valmonta,izoblièenom zlosutnimcrtama moralne dekadencije i gestièkimprenemaganjem ljigavca, aHermiane Olivere Baljak usplahirenošæurjeèite moralistkinje.Mesrou i Carise, sluge u ulozi dušebrinikaiskušavanih gojenaca,sveo je na prigušene i neutralneinspicijente igre koja ih se ne tièe,te ubrzao ritam umetnutih opetovanihsunovraæenja u ponoredvojnih pa trojnih zamjena ljubavnihzavjeta.Vivaldi i jabuèica smutnjeObasjana pozornica, svijetlikostimi, Vivaldijeva glazba i jedanrokoko paravan izveli suglumce na èistinu na kojoj je prštalaneusiljenost, pojaèavajuæidojam da joj sa svakim odlaskomglumice i glumca doista prijetigubitak sušta ivota koji se ostvarujesamo u uzajamnoj nazoènosti,nazoènosti koja meðutim –jednako u ljubavi koliko i u kazalištu– neumoljivo troši svojeadute produi li se u beskraj, kakomlade pokušavaju poduèitinjihovi odgajatelji, dvosmislenoim savjetujuæi malo ljekoviteudaljenosti. Predaja o svojedobnojChéreauovoj reiji, koja je isticalazlokobnu ruku Boga-oca-Princa i nezavidnu poziciju onihkoje je valjalo eksperimentomzlorabiti ili preobraziti – Hermianei djece, potonje rtvovane nakonšto su posluila lekciji, oèitoje ponešto utjecala i na Kicu, kojije takoðer zakljuèio da se sve nemoe završiti, kako se to voli reæi,«lepršavom» konverzacijskomneobvezatnošæu filozofiranja, toviše što ono nikada ne dopire doistine. Tako se poveo za vlastitommimetièkom eljom, samoizvrnuvši odnose moæi što ih jeChéreau htio zazidati. Ako je jabukasmutnje izronila iz potokau koji veæ na poèetku upadaju iEglé i Azor, te u koji se, kao usvoje prapoèelo, odbaèena, vraæajudva enska portreta, onda æe upotoku završiti i mrtvo tijeloPrinca kojemu æe nevina djeèicadoæi glave kad spoznaju da su bilisamo glumci njegova igrokaza.Blijeda, da li zbog bijelog premazasalonske obrazine ili zbog vodenepodbuhlosti smrti, ta æe seglava priljubiti mrtvome Hermianinulicu, takoðer podleglu udjeèjoj pobuni. Završna aranirkamaski pripast æe dakle samim nevinašcima,jer iskonska nezasitnostnije prema Kici ni seksualnapouda, ni rivalitet, ni samoljublje,pa èak ni pomama za krivudavimsamozrcaljenjem uz koje sejedva dade stisnuti lice Drugoga,nego uzvratna estina – katkad i(samo)ubilaèkog – nagona zatvorbom kazališnog prizora, kojijedini moe, makar privremeno,popuniti ništavilo, èak i ono smrti,ali iz kojeg nije moguæe izvuæibaš nikakvu moralnu pouku, ponajmanjeonu koja bi posluilabilo kojem spolu u raspri.

38 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Igra na sigurnu kartuDobar ili loš, Tan Dun je usvakom sluèaju skladatelj koji je,barem na kratko vrijeme, uspiozadovoljiti ukus (ili neukus)suvremenog kazališno-filmskogsvijetaTan Dun, Marco Polo, Hrvatsko narodnokazalište, Zagreb, 18. lipnja 2002.Zrinka Matiæiše od godinu dana nakon prvog postavljanjaTan Dunova Marca Pola nascenu HNK u Zagrebu, imamo prigoduobnoviti doivljaj opere koja i u glazbenoji u scenskoj komponenti pripadatrendovima svijeta koji ima moguænostistalno poticati proizvodnju novih i skupihopernih i sliènih projekata. U Zagrebu ikod nas opæenito, unatoè mnogim prièamao suvremenom kazalištu, takvi su poticajirijetki. Prigode da se doivi nešto iz togstranog svijeta su rijetke i najèešæe ne pripadajukazališnoj i opernoj sezoni, nego sepojavljuju svaku godinu ili dvije s kazališnimi glazbenim festivalima. Ne moe sereæi da postoje prave moguænosti da sestvore odgovarajuæi kriteriji, a kad je tako,je li onda u takvim uvjetima uopæe bitno pitatise jesu li ti dogaðaji vrhunski, osrednjiili loši predstavnici bogatijega kazališnogsvijeta. Dobar ili loš, Tan Dun je u svakomsluèaju skladatelj koji je, barem na kratkovrijeme, uspio zadovoljiti ukus (ili neukus)suvremenog kazališno-filmskog svijeta, ami smo na vlastitoj ivoj kazališnoj pozornicimogli osjetiti da, ako je tako, i ne gubimopuno time što smo na marginama togasvijeta. Ako elimo saznati na koju kartudanas skladatelj moe sigurno dobiti, mo-emo iæi pogledati Tan Dunovu operu, aako elimo doivjeti umjetnièku vrijednostpredstave, doivjet æemo je prvenstvenokroz vizualni i reijski aspekt, kojem su,uostalom, pridonijeli hrvatski umjetnici.Oko pitanja o opernojglazbenoj vrijednostiMarca Pola i sliènihglazbenih dogaðajamoda i ne trebamorazbijati glavuKonstanta istostiDuhovno, fizièko i glazbeno putovanje,te prva i druga opera, nešto su okoèega smo se doista trudili pri prvom slušanjui gledanju ove opere. Ipak, nakondva ili tri puta, koliko smo pokušavali otkritii pratiti tu dubinsku povezanost izmeðukompleksnosti ideje i višeslojnostiglazbe, došli smo do zakljuèka da je zaneke od nas to moda ipak malo preteško,te da je jedino što moemo osluhnutisvakodnevni prizvuk glazbe svijeta, u poneštotransformiranim oblièjima kineskeklasiène i narodne glazbe, nešto indijskei tibetanske glazbe, s pokušajima da se uto, moda namjerno bez velike suptilnostii s par prilièno oštrih rezova, uklopieuropska glazbena tradicija. Recept jeoèito bio “prihvatljivo za sve”, a, iako jedjelo u ideji vrlo sloeno, Tan Dun nasvom putovanju ipak nije elio ne primijenititako omiljenu i sveprisutnu tehnikutransparentnosti misli, asocijacija ipostupaka.Kako bismo pribliili strukturu opereonima koji je ne poznaju, moramo reæi dadoista postoje tri razine na kojima bi setrebalo odigravati putovanje Marca Pola– prva je razina Duhovno putovanje i Prvaopera, koja odreðuje èetiri osnovna raspoloenja,tj. èetiri velike cjeline (slike) –Zima, Proljeæe, Ljeto i Jesen. Druga je razinanazvana Fizièko putovanje i OperaII, u kojoj prolazimo kroz odreðene fazeputovanja prema lokacijama: Trg, More,Bazar, Pustinja, Himalaja, Zid I i Zid II.Ove dvije razine Polova putovanja trebalesu nas vjerojatno odvesti do vjeènih pitanjapostojanja i kontinuiteta, prolaznostiili trajanja. Njih je pratilo još jednoparalelno putovanje – tzv. Glazbeno putovanjes etapama: Srednji vijek, Srednji Istok,Indija, Tibet, Mongolija i Kina. Uzto, javljaju se i razlièiti likovi: Marco iKublaj-kan, Polo, Dante i Rusticchello,Li Po, Šeherezada, Mahler, Kraljica i Shakespeare,koji se po logici stalnih mijenapojavljuju i nestaju, ili stalno traju i postoje.Što se glazbe tièe, ona doivljava jednukonstantu u smislu istosti, jednom dosegnutogi nikad napuštenog stupnja naljestvici dramatskog išèekivanja, koji jepostignut gotovo stalnom vrtnjom u nekakvomistoènjaèkom modalitetu, s ustaljenimmelodijskim pokretom sliènim usvakoj vokalnoj dionici, bez razlike u opisivanjukaraktera (što samo po sebi dodušei nije nuno) i s povremenim ubacivanjemfragmenata prepoznatljivo europskeglazbe.Stapanje tipova i arhetipovaPrilagoditi se takvu naèinu razmišljanja,doivjeti istost u trajanju do par sati,naviknuti se na pokret koji se ponavlja istvara konstantu, to je moguæe i ima svojuestetiku, a idejna osnova u kojoj se stapanjemrazlièitih glazbenih tipova i arhetipovadobiva zvukovnost s primjesom istoènjaèkemodalnosti koja nas ubacuje uneku vrstu magiènog transa – takoðer semoe prihvatiti. Ali postoji nešto što topobija i u èemu Tan Dun pobija samog sebe,a to je prihvaæanje i pohvala izrazitodinamiène reije koja gledatelja odravana ivotu – ive boje, stalni pokret, popunjenostpozornice èitavom dubinom, visinomi širinom, oivljavanje likova, vremenai prostora, kontrast planova pozorniceu kojima èak uspijevamo naslutiti te zamišljeneslojeve opere: tek i samo uzovakva sredstva ova glazba moe ostvaritibarem one najpovršnije ideje koje su zamisliliskladatelj Tan Dun i libretist PaulGriffiths.O izvedbi ovom prigodom ne ostajenam puno za kazati. Veæina je pjevaèa višenego uredno ostvarila svoje uloge: TvrtkoStipiæ kao Polo, Diana Hilje kao Marco,Ivica Trubiæ kao Kublaj-kan, Adela GolacRiloviæ odlièna u ulozi Vode, StjepanFranetoviæ takoðer vro dobar kao Rustichelloi Li Po, Tamara Felbinger kao Šeherezada,Mahler i Kraljica, te Dalibor Hanzaleku ulozi Dantea i Shakespearea. Orkestari zbor Opere HNK bili su ovaj putosrednji u svojim kreacijama, pod sigurnim,iako ne odviše urednim vodstvomIgora Kuljeriæa. Za ljepotu i dojmljivostpredstave najviše su zasluni redatelj KrešimirDolenèiæ, scenograf Hans GeorgSchaefer, kostimograf Tonèi Vladislaviæ ikoreografkinja Blaenka Kovaè.A u vezi s pitanjem o opernoj glazbenojvrijednosti Marca Pola i sliènih glazbenihdogaðaja, moda i ne trebamo razbijatiglavu. Kako je ipak sve stvar trenutaènogukusa i prolaznih trendova, svakoprepoznavanje i estetsko èistunstvo modapostaju suvišni.Mojca PiškorŠarenilo crnog kontinentaFemi Kuti ovim je koncertomzagrebaèkoj publici ukazao kakose tekstovi pjesama ne morajuvrtjeti oko tragiènih ljubavi, malogMate od mame i tate ili pakmatematièkih formula u kojima seraspravlja o odnosima minusa iplusa, Amera i RusaKoncert Femija Kutija i The Positive Force,Otok Trešnjevka, Jarun, Zagreb, 30. lipnja2002.ad jednom kupite sada veæ godinudana star album Femija Kutija Fightto Win, stavite CD u svoj CDplayer i poènete prelistavati priloenuknjiicu, u jednom æete trenutku (pod uvjetomda je prelistate do kraja ili da poèinjetelistati od kraja prema poèetku) doæido stranice na kojoj vas èeka samo jednareèenica – “Glazba æe vratiti Afriku nakartu svijeta” – i potpis – Femi Kuti. Ta bireèenica mogla zbuniti, jer za vas je dakakonepobitna èinjenica da se Afrika oduvijek(odnosno barem otkad vi pamtite)nalazi na globusima i kartama svijeta. No,što to zaista znamo o Africi? Prirodne katastrofe,pustinje, plemenski (!) ratovi,AIDS, glad, ebola, Bušmani i boca Coca-Cole, bubnjevi, ples, maske, lavovi, slonovi,irafe…Moemo, recimo, za nekoga reæi daizgleda kao da je iz Biafre, bez da pritomnuno znamo i što je to i gdje Biafra, ilipak koristiti rijeè safari, ne znajuæi dasmo je zapravo posudili iz svahilija. Premijermoe izjaviti da Hrvatska nije bantuzemlja, mediji æe ga citirati, a mi æemos olakšanjem odahnuti, jer taj pojambantu ima neke veze s crnim kontinentom,a to što mi, eto, nismo bantu zemljamoe samo znaèiti da nismo propalido kraja.Odmak od elitizmaPonekad se èini da je u našoj percepcijiAfrika tek nešto veæa od jarunskog otokaTrešnjevka na kojem je na samom poèetkuovog zagrebaèkog ljeta nastupio Femi Kuti.Ne èudi stoga što kontinent od koga jeveæa samo Azija zovemo crnim, iako bi veæi sama èinjenica da se u Africi govori višeod tisuæu jezika bila dovoljna da uz njegapoènemo vezatiatribut šarenog.Ako je ovo zaistasve što znamo ielimo znati o Africi,onda mi nepreostaje drugonego posuditi reèenicuiz romanaSozaboy Ken Saro-Wiwe– “If I tellyou I was happy,know that I amtelling a lie.”Da stvari modai nisu tako crne (!) kao što izgledajupokazao je dotièni koncert (Femi Kuti &The Positive Force) na dotiènom otoku(otok Trešnjevka, Jarun), jer tamo se ujednom trenutku zaista sve poklopilo.Prostor koji nas je konaèno odmaknuo odelitizma Koncertne dvorane VatroslavaLisinskog u koju su u nedostatku adekvatnijegrješenja bili smještani slièni koncertii od hijerarhije uvjetovane razlièitimcijenama ulaznica koja je gotovo uvijekrezultirala prvim redovima ispunjenimakremom hrvatske estrade. Na ovaj koncertdošli su oni koji su prije svega eljeliglazbu. Oni koji su samo eljeli prošetatisvoja nova modna rješenja za ljeto 2002.zasigurno su se s koncerta vratili priliènorazoèarani, jer u gomili dobro raspoloenihljudi modni krikovi jednostavno nisuimali šanse da budu primijeæeni.Suvremena fuzija anrovaFemi Kuti ovim je koncertom zagrebaèkojpublici ukazao kako se tekstovipjesama ne moraju vrtjeti oko tragiènihljubavi, malog Mate od mame i tate ilipak matematièkih formula u kojima seraspravlja o odnosima minusa i plusa,Amera i Rusa. Teme kojih se on dotièe usvojim pjesmama kreæu se od korumpiranostivodeæih nigerijskih politièara,preko problema s kojima je danas suoèenapostkolonijalna Nigerija (pa i Afrikau cjelini), do planetarnog problema AI-DS-a. One su aktualni politièki izraziglazbenika koji oèito vjeruje kako glazbommoe, ako veæ ne riješiti, onda baremadresirati probleme i koji je od ocanauèio da je glazbu moguæe shvatiti kaooruje.Ono što je pak moguæe išèitati kao izvorpotencijalno najdalekosenijeg utjecajasama je glazba. Ona je suvremenafuzija brojnih anrova koji èine svjetskuglazbenu scenu danas i kao takva razbijaokvire poopæenih predodbi o afrièkimglazbama kao glazbama koje su veæ stoljeæimanepromijenjene, predmoderne ikojima se preèesto prišiva etiketa autentiènosti,što god ona znaèila.Ovim koncertom se nakon puno godinaponovno otvorio jedan novi-starisvijet. Sada æe moda ipak biti punojasnije što to ovaj šareni kontinent mo-e ponuditi onima koji ga još nazivajucrnim.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 39goškom radu. Naime, on radi i kao predavaèna Universityju of California, pa je i utom smislu Shew bio zapravo idealan èovjekza poèetak rada Big banda HGM-a.Orkestar golemog potencijalaje taj orkestar udario temelje zvuka modernogbig banda, pa je i na taj naèin mladiorkestar bio na pravi naèin infiltriran ujazz glazbu. Valja reæi da je orkestar usvoj posao. Dediæev prezimenjak Davorje, s druge strane, briljantno demonstriraosvoj talent na klaviru, a najviše je todošlo do izraaja u kompoziciji Ready,Go.Potpuno druga prièa bila je saShewom koji je svoj nastup u potpunostipodredio uivanju muzicirajuæi Big ban-Tijekom svih proba u nesnosnimklimatskim uvjetima, Bobby Shewje intenzivno pomagao orkestruraznim savjetima, bilo da je rijeè otehnici sviranja ili o samojinterpretacijiKoncert Big banda Hrvatske glazbenemladei, Teatar EXIT, Zagreb, 21. lipnja2002.Zvonimir Bajeviæèetvrtak, 21. lipnja, u Teatru EXITprvi put se slubeno našoj glazbenojjavnosti predstavio Big bandHrvatske glazbene mladei. Ideja da seosnuje takav ansambl potekla je još prijetri godine kada su polaznici jazz seminarau Gronjanu svoje zajednièko muziciranjetijekom seminara odluèili nastaviti i tijekomgodine u Zagrebu. Tu su inicijativupodrali i neki od predavaèa na seminaru,kao što su Boško Petroviæ i Damir Dièiæ,pa je uz pomoæ djelatnika HGM-a osnovantaj ansambl mladih. Zanimljivo je spomenutida su èlanovi orkestra mahom izHrvatske, ali i iz Slovenije, te da neki odnjih imaju ili æe tek steæi jazz obrazovanje.Naravno, trebalo je naæi i odgovarajuæegdirigenta, pa je izbor pao na SigiJA Feigla,predavaèa na Jazz konzervatoriju u Grazu,te voðu najznaèajnijih big bandova uAustriji.Zanimljiva je okolnost da su mladogFeigla prije dvadesetak godina upravo jazzseminari u Gronjanu potakli da postanevrhunski jazz glazbenik, konkretno saksofonist.On je takoðer i htio za prvi koncertmladim glazbenicima “suprotstaviti” velikoime jazza. Za tu je priliku odluka palana amerièkog trubaèa, jednog od posljednjihvelikana starije jazz generacije, BobbyjaShewa. Njegovo djelovanje obuhvaæasuradnju s imenima kao što su: Coltrane,Parker, C. Brown, Gillespie, Getz, Hubbard,T. Puente, A. Farmer, B. Brookmeyer,itd., a kao solist svirao je s gotovosvim najveæim big bandovima u SAD-u isvijetu. No, osim što ga poznajemo ponjegovu muziciranju, vrlo je vano istaknutida on veliku panju posveæuje peda-Pozitivan šokPrije nego što kaem nešto o koncertu,rekao bih nešto upravo o samom raduShewa s ansamblom tih dana uoèi koncerta.Imao sam sreæu aktivno sudjelovati utrodnevnim, cjelodnevnim probama, imoram reæi da smo svi bili impresioniranisrdaènošæu, voljom, i znanjem ovog glazbenogmajstora. Tijekom svih proba unesnosnim klimatskim uvjetima, on je intenzivnopomagao orkestar raznim savjetima,bilo da je rijeè o tehnici sviranja ili osamoj interpretaciji. Opæe mišljenje meðusvima nama prisutnima bilo je da nismosusreli boljeg pedagoga.No, da se vratim koncertu. On je okupiopoprilièan broj publike, i samo za naskoji smo bili s orkestrom prije, nastupnije bio iznenaðenje. Za sve ostale bio jeto šok, ali pozitivan u pravom smislu rijeèi.Na programu su bile kompozicijekoje su uglavnom aranmani Count Basieorkestra. Dirigent Sigi Feigl elio jeupravo ove aranmane zbog èinjenice štosvim sekcijama (trubaèkim, trombonistièkimi saksofonistièkim) dobro nijansiran,a posebnu mu teinu daje odlièna ritamsekcija u sastavu: Goran Rukavina(kontrabas), Bruno Domitar (bubnjevi),Davor Dediæ (glasovir) i Luka Uðbinec(gitara). Oni su tijekom koncerta svojomrazinom muziciranja, ali i kasnije najam sessionu sa Shewom oduševili prisutniauditorij.Apsolutna kompetentnostKao solisti su nam se uz big bandpredstavili Bobby Shew i Boško Petroviæna vibrafonu u izvedbi vlastite kompozicijeI Love You Zagreb Jazz Quartet, DamirDièiæ na gitari u izvedbi takoðervlastite kompozicije Sebastian, te MatijaDediæ na klaviru u kompoziciji All Blues.Moram priznati da osim Petroviæa potonjadvojica solista nisu pruila oèekivanurazinu muziciranja, ponajprije, èini mi se,zbog neke latentne suzdranosti premaorkestru, koji je ipak bolje odraðivaodom HGM-a. A njegovo muziciranje semoe opisati samo jednom rijeèju: fascinantno.Bilo da je rijeè o lirskim, nabijenimsolima kao što je to sluèaj u njegovojkompoziciji Up Jumped Spring ili “ludim”solima u ekstremnim visinama à laArturo Sandoval u skladbi One In Million,Shew je svugdje pokazao svoju apsolutnukompletnost kao glazbenik. Kadslušate ovakva majstora jednostavno ostajetebez rijeèi. Nakon koncerta je, kaošto sam ranije spomenuo, odran jamsession u B. P. Clubu, te su mladi kolegezajedno sa Shewom nenadmašno izvodilineke od jazz standarda. S gotovo istimprogramom i sa Shewom, dan kasnije,Big band HGM-a predstavio se i širojjavnosti na Cvjetnom trgu, te su tamo takoðerugrijali ionako toplu atmosferu.Nadam se da æe orkestar uz potrebnu pomoæuspjeti, jer doista je rijeè o golemompotencijalu, a ako je to i sam Shew višeputa istaknuo, mislim da ne treba daljetrošiti rijeèi.Trio bez kemijeIako je Damion Reed tijekomcijelog koncerta muzicirao unajboljoj tradiciji ovog undergrundstila jazz glazbe, dojam je bio daIgor Lumpert i Reggie Workmannisu dali baš sve od sebeKoncert Igor Lumpert trija, KSET, Zagreb,27. lipnja 2002.Zvonimir Bajeviæastup Igor Lumpert trija 27. lipnja uKSET-u za sve je pomnije pratiteljejazz dogaðanja u Zagrebu trebaobiti prava poslastica. No, što zbog istovremenogodvijanja renomiranijeg Jazzfestivala u Ljubljani, te ostalih kulturnihdogaðanja u Zagrebu, koncert je privukaomali broj ljudi. I to je bilo dovoljno da usamom prostoru KSET-a bude prevruæesvim prisutnima, pogotovo glazbenicima,koji su to tijekom koncerta više puta isticali.Iako to nije vezano uz sam koncert,smatram da bi takav klub trebao uloiti uneke klimatizacijske sustave. A sam koncertprivukao je sve prisutne zbog jednogod èlanova trija, a to je kontrabasist ReggieWorkman. On je, naime, najviše poznatkao èlan John Coltrane Quarteta tijekom1961. godine, kada su nastali neki odlegendarnih Coltraneovih albuma kao štosu Ole, Africa Brass Sessions i Impressions.Nakon toga, svirao je s imenima poputArta Blakeyja, Theoloniusa Monka, HerbieaManna, Yusefa Lateefa, Mala Waldronai Freddiea Hubbarda. Upravo semladi slovenski tenor saksofonist IgorLumpert na poziv Workmana prije nekolikogodina preselio u New York, te naU pojedinim jetrenucima trio podsjetioda pripada cijenjenojnjujorškoj undergroundsceninjegovu preporuku upisao New SchoolUniversity. Stoga su naša oèekivanja u vezis najavljivanom hard bop svirke u društvutakvih imena bila velika.Na programu su bili standardi Workmanai Coltranea, ali i velikim dijelomskladbe samog Lumperta. Treæi je èlanovog trija Damion Reed, koji je svojimglazbenim umijeæem oduševio sve prisutne.Pa, iako je on tijekom cijelog koncertamuzicirao u najboljoj tradiciji ovog undergrundstila jazz glazbe, dojam je bio daLumpert i Workman nisu dali baš sve odsebe. Ne moe im se ništa prigovoriti gledenjihova glazbenog umijeæa, no u konaènomzvuku je izostala ona neka, zajednièkakemija cijelog trija.Reed je tijekom svirke svojim bravuroznimmuziciranjem, te èestim promjenamaritma nerijetko pokušavao pokrenutiband prema dinamiènijem zvuku, no èinise da Workman svojim free jazz izletima,kao i Lumpert svojim nedovoljnimanganmanom lidera sastava bar na papirunisu uspijevali uspostaviti homogenost.Još je nešto upadalo u uši – još jedan razlogza nedovoljnu profiliranost Lumpertakao lidera – a to je nedovoljno angairanton njegova tenor saksofona. To nije zanemarivaèinjenica, osobito ako se zna dasu njegovi slavniji kolege Coltrane i Colemanupravo zbog tog razloga stekli kultnistatus. No, nije to bio baš toliko loš koncert.U pojedinim je trenucima trio podsjetioda pripada cijenjenoj njujorškoj undergroundsceni. Nije za zanemariti ipohvalna èinjenica da je sastav svirao gotovodva i pol sata, pa tako nismo KSETnapustili razoèarani, ali èini se da nam jeIgor Lumpert trio ostao dunik za nekidrugi susret.

40 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Grozdana Cvitanako naslov Probavna problematikadugujem gospoði KosovkiKuat-Spaiæ u vezi sjednom sasvim konkretnom temom,èini mi se uputnim poèeti sneèim što pripada upravo toj problematici,a odnosi se na problem Festivalai televizije. Prije toga jedna digresija.Pozivajuæi publiku na sudjelovanjei pljesak u predstavi VremeplovZagrebaèkog kazališta lutaka na pozornicina Trgu Dinka Zavoroviæa,Boris Mirkoviæ obratio se publici rijeèima:Plješæite ljudi, nismo u metropoli,u Šibeniku smo. Šibenska, neštostarija djeca ili mlaðe djevojke i mladiæi(njima se zaista ne elim zamjeriti),koji svakodnevno pišu i ureðujuBilten Festivala, tu su reèenicu samouvjerenopretvorili u jedan odnaslova njegova šestog broja. Iste tedjevojke i mladiæi jednog od prevoditeljana Festivalu pitali su na konferencijiza novinare zašto su neki drugiumjesto njih imali prednost na izjaveirskog ansambla.Diktatori s kablovimaZa razliku od sve samouvjerenijihmladih Šibenèana, koje Festivaluvelike odgaja u njihovimrazlièitim kreacijama, koji znajupostaviti prava pitanja i ne dopuštaju“impresionizam” nikomza koga im se uèini da nije vrijedannjihove pozornosti, stvaristoje bitno drukèije s nekim odraslimfestivalcima. Jedna odobaveznih festivalskih tema jeodnos HTV-a prema Festivalu.To otprilike znaèi da svaka predstavaza èije je snimanje HTVzainteresiran (a to je svaka stranaizvedba) mora donekle biti umanjenapublici. Jer u vrijeme izvedbetakvih predstava kamere,kranovi i tv-reflektori rade svojebez obzira što su autori predstavezamislili sa svjetlom, kontaktoms publikom itd. Tako je,primjerice, na izvedbi irskogplesnog ansambla kran bio malozabijen glazbenicima u instrumente,a malo plesaèima u lice.Da je netko pruio ruku mogaose dodirivati s tehnikom. Ondasvi sudionici konferencije za novinareo tome obavezno raspravljajuna naèin primjeren u Hrvata,a to znaèi nadugo i naširoko,ne bi li završilo u teškoj šutnji ili,u najboljem sluèaju, u Biltenu.Jer oni iz Biltena nisu impresioniraninièim što impresiju nezasluuje. Za razliku od upraveFestivala i veæine nas odraslih,koji se uz njega godinama “motamo”iz razlièitih razloga. Vjerojatnone treba posebno pripomenutida nikoga zaduenog zaHTV-ova snimanja na Festivalunema (od urednika do razmotaèakablova) na konferencijama zanovinare, pa svaka rasprava na tutemu nikog ni ne obvezuje.Osim gledatelja da se iskrivljujupo sjedištima ne bi li iz vizurenekako eliminirali bogove tehnike.To što se sve te predstavemogu snimiti na probama ili nanaknadnim izvedbama, na kojese onda moe «nalijepiti» publika– samo je dio primjedbi novinarai kritièara.A èinjenica da nije bilo izravnogprijenosa sveèanog otvorenjadoivljena je skoro kao tragedija.Meðunarodni djeèji festivalu Šibeniku najprije je prešao svegranice koje se dalo prijeæi u nekafinancijski bogatija vremena.Zatim je preivljavao u tragovimau vrijeme rata, da bi se mogaoodravati nakon rata. I onda je izgodine u godinu vraæao ansamble,povjerenje, a ponajprije svojusvjetskost. Jer kod kuæe ga jeuvijek bilo. Zato postoje dvijemoguænosti o kojima vrijedi razmisliti:ili otvorenja nisu primjerenaFestivalu, ili HTV (a u Šibenikubi to bio simbol za onumetropolu s pozornice na otvorenom)ne zanima svjetskost nikad joj se u dvorištu dogaða. Bilobi dobro da festivalska upravanauèi nešto od samouvjerenostimladih šibenskih novinara. Nitije Festival to što jest po otvorenju(iako je veæina kritièara ovegodine otvorenje smatrala boljimod uobièajenih), a niti po HTVu.Nije to program koji gledajusvi oni ansambli koji su iz svijetau proteklih èetrdesetak godinastigli u Šibenik. Festival je to štojest po neèem drugom, ali to kaoda zaboravljaju upravo oni kojisu duni da mu kroje velièinu.Uostalom, krajnji je trenutak daono što svijet danas promovirakao festivalski turizam postane idio šibenskih promišljanja. A zato su potrebni neki drugi festivalskipartneri i neka druga samosvijestod one koja je jošprevladavajuæa u gradu koji bi izsebe trebao crpsti puno više snagenegoli to danas pokazuje.Kazna za zaostajanje u vremenunije jedan prijenos na HTV-u,nego gubitak onog što se stjecalood prvog dana prvog festivala.Mate zna što hoæe– Ovo je Mate, pokazuje mislikarica Nevenka Arbanas djeèakana Ljetnoj pozornici. Onzna što hoæe i radi izvrsno. On mije jedan od najboljih u grafièkojradionici.Josipu Burazer mi pokazujeVelibor Jankoviæ nakon promocijemape linoreza koju je sponzoriraoNacionalni park Krka.Dio borbe za oèuvanje okolišapretvoren je u mapu u kojoj sudjeca oslikala ugroene vrste Nacionalnogparka Krka. Sve moebiti tema i sve moe biti poticajda bi se osvijestila ugroenost.Probavna problematikaNiti je Festival to što jestpo otvorenju, a niti poHTV-u42. meðunarodni djeèji festivalŠibenikSvi mogu biti talenti ako imajuprostor u kojem æe moæi pokazatisvoje moguænosti. Tako je jednamapa predstavljena veæ petidan Festivala, da bi poèela radomradionica kompjutorske grafike.Za razliku od modernih izazova,za one koji preferiraju stare naèineu Velebitskoj ulici našla sepreša. Tamo je Nevenka Arbanasodluèila da u desetak dana s grupomuporne djece ostvari višebojnugrafièku mapu. To je samodio uvoda u radionièki programkoji novinare na Festivalu izbezumljuje.Jer sve ono što brojneradionice ostvare u vrijeme njegovatrajanja prezentira se ujutroprije konferencije za novinare (ana festivalima su ipak mnogipospani) ili u veèernjim satimakad se u terminu preklapa s nekimod slubenih programa, štosvake godine aktualizira pitanjepostoji li Festival zbog djece ilidjeca zbog Festivala. Njihove suprezentacije obièno kratke i bilobi dobro da i oni koji slau festivalskiprogram konaèno zakljuèeono što su gosti u Šibeniku primijetiliveæ davno. Rijeè je, naimeo èinjenici da su mnogi ljudikoji rade na Festivalu, ne samokao dio festivalskih slubi nego ikao dio onih koji ga prate, odonih koji vode radionice ili kreirajuprograme u nekim drugimmjestima, poèeli osobni razgovorsa scenom i svojim buduæimzanimanjem upravo na njemu.Dok rad u djeèjim radionicamane dobije veæu pozornost, ovdjeæe biti moguæe govoriti o zapostavljanjui neshvaæanju vrlo vanogfestivalskog elementa. Djecau lutkarskoj, glazbenoj, video,etno i drugim radionicama (svedo radionice irskog plesa) zaslu-uju svoj prostor i svojih pet minuta.Bez konkurencije odraslih.Uvijek nešto stradaO šibenskom je festivalu veædugo teško pisati iz više razloga.Jedan od njih je raznovrsnostprograma, drugi bi bila njihovamnoina, treæi zanimanje za odreðeneprograme itd. S jedne strane,moete godinama dolaziti uŠibenik i zbog moguænosti izborane vidjeti neke od programa, slubenihili prateæih, a da zbog togane osjeæate nikakvu grinju savjesti.Filmski program, koji uvijekprati brojna publika, ustalio se uterminu rezerviranom i za dogaðanjana Ljetnoj pozornici. Dogaðajuli se pritom i kakvi propustiteško je znati – i Ljetna je pozornicapopunjena, pa je sigurno daDjeca u lutkarskoj,glazbenoj, video,etno i drugimradionicama (sve doradionice irskogplesa) zasluuju svojprostor isvojih pet minuta.Bez konkurencijeodraslihsvatko prati ono što voli. Odraslis ponešto raèuna: ono što æe teškovidjeti negdje u tko zna kojojreprizi po redu, a da se izvedbi nedogodi ništa boljeg i ništa lošijeg.Tako se neki, nekad ambicioznozamišljeni festivalski programi,pretvaraju u prateæe.Punu pozornost i zaista slubenistatus (iako nije baš uvijek lakorazlikovati zašto je nešto onakvokakvo jest) imaju predstave ukazalištu (konaèno završene obnove)i na Ljetnoj pozornici. Tamodobro prolaze i dramske i lutkarskei glazbeno-scenske predstave,ali ono što šibenska djecaposebno nagraðuju jest glazbenoplesniprogram. Bilo je proteklihdesetljeæa, uz vrhunske predstave,i kièa i blamae, ali sve se to otrpjelo,pa i nagradilo, burnim pljeskomu ime ritma. Ove godine tose dogodilo s Djeèjim plesnim ansamblomInis Ealga iz Dablinakoji su izvodili irske pjesme i plesoveu koreografiji Aoibheann NiMhaeleidigh (Gillen). Djevojke ustiliziranim kostimima i djeèaci uobiènim hlaèama i košulji, uz ivuglazbu (u kojoj je bilo i izvornihinstrumenata), izvodili su ono štoje kroz povijest kod djevojakaznaèilo vrlo teške kostime dok sumuškarci plesali u kiltovima. Koreografkinjamisli da je upravo torazlog zbog kojeg mnogi djeèacinisu htjeli u plesne ansamble. Danasse to mijenja, jer komisija ukojoj sjedi i Aoibheann Ni Mhaeleidigh(Gillen) nastoji izbjeæipropisivanje kilta kao neizbjenogakostima u muškom plesu.Dio prošlosti irske kulture,ples se èuvao posvuda gdje su Ircipo svijetu odlazili, pa danas posebanrazvoj doivljava u SAD-u. Uvrijeme Engleske okupacije nadIrskom nacionalni ples nije biodopušten, te se uèio u tzv. jeevimškolama. Djeca su odlazila na podukuu kuæe uèitelja, jer je uèiteljimairskog plesa javno djelovanjebilo zabranjeno. Danas su ples iplesni ansambli postali dio prepoznatljivogizvoznog irskogproizvoda, a za uspješan nastupIraca u Šibeniku, èuli smo, zaslunaje i èinjenica što Festival nemanagrada. U Irskoj pak, nastupiplesaèa uvijek su i pitanje nekognatjecanja što stvara nervozu izvoðaèa.Kritièari bez tekstaJesu li, zaista, Telemah i Penelopiniprosci, a i poneke muze, nedostajalipredstavi Odiseja u adaptacijii reiji Ondreja Spišaka i izvedbikazališta Lalka iz Varšave uscenografiji pokojnog Ivana Hudaka?Predstava je premijerno izvedenaprije tri godine i ima pitanjao kojima je prilièno nepotrebnorazmišljati za ovu prigodu. Iakoje jednim sliènim pitanjem ZoranMuiæ pokušao ponajprije otvoritiraspravu o predstavi ne bi lizbor za duguljastim stolom okokojeg se okupljaju umjetnici, kritièari,novinari i ostali “festivalci”,pretvorio u raspravu za razliku odudivljenja koje je prilièno jednoglasnopljuštalo sa svih strana. Biloje samo pitanje tko æe se kojih elemenatadosjetiti. I uz to je bilo iskreno.Bez obzira što je bilo nedostatakaoni nisu išli na dušu Poljaka.Uz poneki sladoled ili voduu prevruæem Šibeniku, u kojem seèekalo da padne noæ na Ljetnojpozornici ne bi li na taj naèin makardonekle bili zamijenjeni zadaniokviri kazališne scene, nije sedogodilo ono najgore, a to je da sepredstava zatvorena dimenzijamajedne svemoguæe plahte prelijepreko više puta veæe pozornice naotvorenom. Tako je sretno završenonastojanje u kojem je scenudiktirao komad platna koji se popotrebi pretvarao u pejza svih vrsta,koji je dijelio svjetove bogovaod svjetova ljudi, koji je mijenjaoperspektive i znaèenja u djelu posveæenom,èini mi se, ponajprijeHomeru. Naravno, rijeè je o Homerukao stvaratelju svjetova,kreativcu podignutom na razinubogova s kojima on vitla i razgovarakao i sa svim drugim junacimao kojima nas je iz stare Grèkeizvijestio. Pretvorba lutaka u ljudei ljudi u lutke te brojna drugascenska dogaðanja zahtijevala bizaista opširnu analizu koju je ovapredstava u svom višegodišnjempostojanju itekako doivjela. Biloje još predstava na ovogodišnjemfestivalu s kojima je Odiseju moguæeusporeðivati, ali ostaje jednaèinjenica: èini se da Festival u Šibenikusve èešæe ima i jednu neformalnupodjelu koja u stranomprogramu ide do poljske predstavei nakon nje. Ako netko moealiti što Festival nema nagradaonda su to svakako poljski lutkarskiansambli.Prevaliti polovinuKako preostaje još dobar dioFestivala, to moda ostaje ovomprigodom pobrojati završena dogaðanja.U Šibeniku su ona uvijeklikovnoga karaktera, i uz sveèanootvorenje saèinjavaju ih tri izlobekoje se otvaraju drugog dana Festivalai traju do njegova završetka.Uz izlobu hrvatskih grafièara uupanijskom muzeju i izlobuèeškoga grafièara Adolfa Bornastotine radova pristiglo je na izlobugrafika uèenika osnovnih školaHrvatske. Jednako zanimljiva kao iradovi postava je izlobe u StudijuGalerije svetog Krševana.Umjesto brzinski pohvatanihzapaanja, nadam se u sljedeæembroju Zareza sustavnom zapisusustavnog Festivala za nesustavnei nimalo ukalupljene uzraste šibenskemladosti i njihovih gostijusvake godine na poèetku ljeta.

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 41Siniša Nikoliæijekom prošlog desetljeæa,zapadnu su intelektualnupozornicu zatrpale knjige irazmišljanja o fenomenu krajastoljeæa i tisuæljeæa. Promišljanjao sluèajnom poklapanju obajukrajeva i o razlièitim koncepcijamapovijesti i svemu onome što bièarobna brojka 2000 mogla ili trebalaznaèiti, išla su ukorak s medijskimi turistièkim eksploatacijamate teme u tolikoj mjeri da jebilo teško razluèiti doista vrijednedoprinose svoðenju raèuna jedneepohe od pukog naklapanja i fascinacijesamim brojem.Meðu mnogim idejama, jednaod prevladavajuæih bila je ona okraju povijesti, koju je na traguHegela hrabro lansirao FrancisFukuyama, a koja je trebala bitiintelektualna eutanazija kojomse umirivala savjest Zapada s obziromna sve što se dogaðalo tijekomdevedesetih godina prošlogstoljeæa. Sve je u redu, i onako kakotreba biti, mi smo pobijedili, isada se stanje, i pored sitnih trzavicasamo smiruje, to je bila krajnjaporuka njegove knjige Krajpovijesti i posljednji èovjek s poèetkadevedesetih. Ta je knjigapredstavljala samozadovoljni poklièintelektualnog Zapada, politièkeliberalne demokracije, slobodnogtrišta i tzv. ljudskihprava i sloboda. Ona, meðutim,ništa nije govorila o procesu globalizacije,lokalnim ratovima, terorizmui svim drugim neugodnostimaza intelektualnu savjestZapada koje su oznaèile prošlodesetljeæe.Kraj na poèetkuMoe izgledati neobiènim, alitoj se milenaristièkoj raspravipridruio i znaèajni francuskiteoretièar kulture Jean Baudrillard.Kao i uvijek, plivajuæi protivstruje, on je ovu temu shvatiokao dobru prigodu da lansirasvoju dijagnozu civilizacijskogstanja razvijenoga svijeta i da pripovijestimao kraju povijesti ibrojci 2000 dade jedan širi kontekst.On je tom problemu pridavaotoliku vanost da se gotovocijelo prošlo desetljeæe bavioObjektivna ironijaMedijima posredovanoubrzanje dogaðaja dovodido toga da dogaðaje višene moemo dovesti u vezus nama samima, nemajuoni ni trajanja ni posljedica,postoji samo ekstazakomunikacije, a s drugestrane – povijest seusporila do razine inercijeChristopher Horrocks, Baudrillardi milenij. Prevela GordanaPopoviæ, Jesenski i Turk, Zagreb,2001.temom milenija i to od knjigeIluzija kraja iz 1992. godine, dotekstova iz 1998. godine U sjenimilenija i Kraj milenija ili konaènosvoðenje raèuna.Sve je to potaknulo ChristopheraHorrocksa, britanskog povjesnièaraumjetnosti, da u svojojknjizi obradi taj Baudrillardovgotovo opsesivni angaman. Onje obradio sve relevantne Baudrillardovetekstove, saeo njegovomišljenje o toj temi na kakvihšezdesetak stranica, i na temeljusvega iznesenog dao iz Baudrillardovagledišta odreðene opcijerazvoja situacije.Horrocks æe prvo iznijeti širikontekst Baudrillardova pristupasuvremenoj civilizaciji, koja je tijekomdevedesetih kroèila u èetvrtiporedak simulakruma. Njegovoje obiljeje fraktalni, viralni,eksponencijalni ili metastatièniporedak, u kojemu sustavi imodeli koji su nadomjestilistvarnost imaju sklonost beskrajnomširenju dimenzija svojstvenihnjihovoj logici, ali s nepredvidljivimi èesto kaotiènim ishodima.Temeljeæi se na potpunonovim organizacijskim naèelima,neobiènim atraktorima kaou teoriji kaosa, ti su procesi izvanracionalistièkih tenji za provjerljivošæu,istinom i stvarnošæu, tezbunjuju racionalistièki i pozitivistièkiorijentirane znanstvenike.Ali ovo hiper-trans-meta stanjemedijski simuliranog i virtualnogrealiteta, kojeg više nemau pravom smislu te rijeèi, samoje širi okvir za Baudrillardovukoncepciju povijesti i vremenakoja se pokazuje kljuènom zanjegovo poimanje milenijskeproblematike. Prema njegovumišljenju, povijest je simulacija,vremenski model koji poèiva napoimanju kraja koji je uvijek nekakoneizvjestan. On zapravo,na tragu Nietzschea i Heideggera,eli dovesti u pitanje linearno,uzroèno-posljedièno i racionalno-svrhovitopoimanje vremena,koje bi odgovaralo uobièajenimprojekcijama povijesti. Oduševljenje kulturama koje kraj svojepovijesti smještaju na sam poèetakvlastita odvijanja. Zato je njegovatemeljna teza da svoj kraj, as njime i svako aljenje, moramosmjestiti iza nas, a ne projiciratiih u buduænost.“Èini se da ništaneæe imati svojkraj, da æe se svenastaviti odvijatipolagano, uèestalo,dosadno uhisterezi svega štopoput kose inoktiju nastavljarasti i nakonsmrti”Iluzije krajaBaudrillard ustanovljava dvanaizgled iskljuèujuæa procesa,kao kljuèna za razumijevanjeproblematike povijesti. Medijimaposredovano ubrzanje dogaðajado toèke na kojoj smo izbaèeniiz svojeg poloaja u prostorui vremenu i pretvaranje tih dogaðajau informaciju, ima za posljedicuèinjenicu da te dogaðajene moemo dovesti u vezu s namasamima i to da oni nemaju nitrajanja ni posljedice, da postojisamo digitalno kolanje informacija,ekstaza komunikacije.Drugi je proces naoko potpunosuprotan prvome: povijest seusporila, poput svjetlosti blizugustoga astralnog tijela. Rijeè jeo društvenoj sili inercije kojuproizvodi tiha veæina mase kojadominira u gusto naseljenimzemljama i gradovima, i kojapreplavljena obiljem potrošnerobe i kolanja informacija nemoe svladati vlastitu inerciju.Zahvaæena vlastitom gravitacijom,ona još moe manifestiratisamo ravnodušnost koja vodi ujednoobraznost.Sve se to odvija uz pomoæ stereofoniènoguèinka; digitalne reprodukcijedogaðaja toliko su savršeneda bacaju sumnju u postojanjeizvornih dogaðaja. Medijskasimulacija dogaðaja u potpunostizamjenjuje izvornik, dokojega više ne moemo doprijeti.Posljedica takva stanja stvari jestto da naš naraštaj ima sve manjepovjerenja u povijest i da se skrivaiza futuristièkih skladišta tehnologijai informacija. Slikovitoreèeno: mi spavamo a da to i neznamo. Godina 2000. moda seneæe ni dogoditi, a mi to neæemoznati. Povijest nije na kraju, prijeje i sama pomisao o kraju povijestiiluzija.Povijest trèi unatragPozivajuæi se na FriedrichaNietzschea, Emilea Ciorana iEliasa Canettija, Baudrillard æeustvrditi da je povijest danas krenulaunatrag, nakon što je veæprošla, i da on eli samo registriratii objasniti taj proces, ne bi liuoèio moguænost izbjegavanjakobnih uèinaka tog procesa. Nadjelu je, naime, jedan retro-proces,oivljavanje nekih prije potisnutihvrijednosti poput obnovedemokracije i kapitalizma uzemljama bivšeg Istoènog bloka,obnova tenji nacionalnim dravamai nacijama kao takvima, itd.Razlog takvim obnavljanjima jetenja proèišæavanju i pozitiviranjupovijesti kao okajane sadašnjosti.Osim toga, te oivljenevrijednosti ne javljaju se u svojemuizvornom obliku, nego naprostokolaju kao inaèice povijestikoja trèi unatrag bez svog povijesnogznaèenja. Ipak, neke sevrijednosti ne mogu neposrednoreciklirati, pa one nalikuju na otpadneproizvode, a jedna od zadaæamilenijskog procesa je njihovouklanjanje. Na djelu jeljudska elja da se naðe oprost uprošlosti procesom milenijskihhistereza, koje odreðuju trajnirazvitak povijesti, politike, društvai ideologije, èak i nakon štosu oni izgubili znaèenje. Pogreškeèovjeèanstva priznaju se nasvim poljima kako bi se neutraliziraleponovnim ispisivanjemnavrat-nanos i tako rehabilitiralesnage 20. stoljeæa – kako bismose njegovom preradom s njimevedro oprostili. Zato naznaèeniBaudrillardova jetemeljna teza dasvoj kraj, a s njimei svako aljenje,moramo smjestitiiza nas, a neprojicirati ih ubuduænostprocesi kraja svega i svaèega (npr.povijesti, ideologije, politike,društva, itd.) naprosto nisu istiniti;“èini se, prije, da ništa neæeimati svoj kraj, da æe se sve nastavitiodvijati polagano, uèestalo,dosadno u histerezi svega što poputkose i noktiju nastavlja rasti inakon smrti”, konstatira Baudrillard.Savršeni zloèinJasno je samo po sebi da sva tahtijenja, ma tko ili što ih poduzimao,imaju više nego sporan uèinak– reciklirane vrijednosti Zapada,bez svojega povijesnog procesamogu u zemljama bez demokracijeprouzroèiti samo kaos:slobodne izbore s politièkim obraèunima,krajnju polarizaciju bogatihi siromašnih, metastaziranjeorganiziranoga kriminala, lokalneratove oko granica, divljanje nacionalizama;sve su to procesi kojiteško da umiruju zapadnu savjesti zato su te zapadne milenijskehistereze uzaludne.Kraj povijesti za Baudrillardaje još jedna od mnogih povijesnihsmicalica. Ona nas je navelada povjerujemo kako se okonèala,kad je veæ bila krenula u drugomesmjeru, vrteæi unatrag ratove,etnièke sukobe, nacionalistièkei vjerske pobune. Nakonšto smo izgubili svoju povijesnuivotnost, dogaðaji se nadaljemogu ponovno predviðati natranspolitièkoj pozornici medijakoji proizvode i šire vijesti, stvarajuæitako istinu, digitalno jeglancajuæi. Ipak, Baudrillard æeostaviti moguænost da svijet, objekt,ipak izigra tehnologiju.Naime u globalnom svijetu jedinstvenogtrišta i posebnih kulturnihvrijednosti i situacija, univerzalnevrijednosti – poput jednakosti,ljudskih prava i demokracije– gube svoju legitimnost i autoritet.Ipak, proces je globalizacijei s prosvjetiteljskog stajalištaproblematièan, jer djeluje silom iizaziva kaos. Radi maksimalizacijeprofita i moæi, razvijeni svijet beskrupuloznoeksploatira nerazvijenemisleæi da od toga ima nekukorist. Navodna suæut koju izra-ava intelektualna savjest Zapada ihumanitarna pomoæ u sluèajevimagladi ili ratova lokalnih oligarha,samo je bacanje prašine u oèi naivnima.Medijsko poliranje civilizacijskihkatastrofa samo je pokušajprikrivanja prezira razvijenih premanerazvijenima. Simulacijskastvarnost ima tenju biti potpunopozitivnom, stvoriti digitalnustvarnost bez onoga negativnog utoj zbilji, bez stvarne opozicijeonoga drugoga, a to zapadnu kulturuèini mekoputom i zapravoprijeti propašæu èovjeèanstva.Savršeni æe se zloèin sastojati u tomešto æemo proizvesti jedinstvenu,besprijekornu inaèicu stvarnostii udaljiti je od povijesnihsubjekata, ne ostavivši kljuène dokazeda smo jednom bili dio povijesti.Ova smrt drugoga prepuštasubjekt-koji-to-više-nije samomesebi jer mu nedostaje toèka otporakoje ga u biti stvara. Preostajusamo èudovišne inaèice identitetakoje razvijaju umjetnu drugost, aponištavaju onu izvornu.Virusi virtualnog poretkaBez obzira na poraavajuæusliku ovog èetvrtog poretka simulakruma,kraj milenija moemoshvatiti i kao zrcalo u kojemusvaki simulirani predmet ili identitetskriva poraenog neprijateljakoji èeka da ustane i razori simuliranustvarnost. Financijskikolaps, sida, biološki i kompjutorskivirusi, deregulacija i deformacija,potencijalni su procesikoji mogu uzdrmati taj svemoænivirtualni poredak. Subjekt kakavje znanost, tehnologija ili politièkamoæ moe zamišljati da nadzireobjekte, poput prirode, ljudi isvijeta, pa ipak taj scenarij moebiti reverzibilan. Objekt se modapoigrava sa subjektom, prirodnepojave sa znanošæu, mase smedijima – to je objektivna ironijanašeg doba. U tome je svaBaudrillardova nada u moguænostopstanka èovjeèanstva.www.superknjizara.hr

42 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Marina Protrkanjievnost koja svoju vjerodostojnostcrpi iz pozivanjana izvanjeziènu zbiljuobièno nastaje u vremenimakada ta zbilja nadrasta moguænostimaginacije. Stoga ne èudi kolièinaautobiografija, dnevnika imemoara objavljenih, vrlo èestovezano uz recentna politièka zbivanja,zadnjih desetak godina.Tako afirmirani knjievnici, ali iautori koji su javno uopæe, ili baremšto se knjievnosti tièe, dotadbili anonimni, pokušavajuobiljeiti prostor vlastita postojanjau vremenu uskraæenih samorazumljivosti.Istodobno, memoarivelikih dravnika, povijesnihliènosti i slavnih ljudi postajusve popularniji i kao knjievnoštivo.Nadgrobni snop rijeèiKnjiga Vezan uz snop ivotaJadranke Brnèiæ, mogla bi senazvati memoarskom: u njoj suokupljene prièe i sjeæanja kojeod zaborava èuvaju jedan cijelisvijet vezan uz prerano preminulogoca njezina sina Jonatana.Na taj naèin glavni lik romana,njen mu Moše, èiji nadgrobninatpis preuzima naslov knjige,ostaje prisutan, vezan uz snoprijeèi.Roman strukturiran kroz nekolikoprièa, koje oblikuju manjeili više samostalne cjeline,poèinje pripovijedanjem sna kojije pripovjedaèica usnula: kakose, za vrijeme njegova odsustvapopela na tavan kuæe u kojoj suivjeli i tamo, usred mnoštvaprašnjavih stvari, razlistanihknjiga i fotografija, pronašlaobiteljski album. Otvarajuæi ga,postaje svjesna kako je «meðuodbaèenim, neuporabivim stvarimajedne obitelji, našla […]svoje zaboravljene, drage, osobnestvari.» Ta je slika, uz nekolikodrugih, jednakom spretnošæuugraðenih u radnju romana,metafora cijele knjige. Naèin nakoji autorica predstavlja povijestidovskog naroda, kojemuMoše pripada, povijest njegoveobitelji i njegovu osobnu povijestpokazuje sposobnost pretvaranjafragmenata proivljenog,èuvenog, proèitanog i isprièanogu koherentan tekst.«To su moje vlastite uspomeneiz alternativnog svijeta», kae napoèetku. Njezino je pripovijedanjetako dvostruko obiljeeno:prošlost kao prostor uspomenaje i buduænost, kao prostorprojekcije. Prvi je vezan uzMošea, drugi uz Jonatana, prviuz sjeæanje, drugi uz nadu. «Toje isto tkanje», dodaje neštokasnije, «Ulazim u Jerihon s objestrane vremena».Okviri naroda, povijesti,ljubaviNo, gdje to što je osobno postajeparadigmatskim? Odnosno,Nesentimentalno plakanje/Snop rijeèiIako se radi o memoarskojknjizi, pripovijedanje jedvostruko obiljeeno –prošlost kao prostoruspomena istodobno je ibuduænost, kao prostorprojekcijeJadranka Brnèiæ, Vezan uz snopivota, Mozaik knjiga, Zagreb2002.što privatnu prièu èini zanimljivomjavnosti ili, jednostavnijereèeno, zašto je, ako uopæe jest,ova knjiga knjievnost? Prošlosti buduænost kao projekcije uzimajudah sadašnjosti, pa onaj kojieli ivjeti, kae se, treba svrnutipogled u sada. Osim toga, teprojekcije boje govor patetikomkoja je loš prijatelj knjievnosti.Ovu knjigu od svega toga èuvajubarem dvije stvari: prva je naèinna koji je povijest naroda i povijestobitelji, oblikujuæi okvir zaportret gospodina Mošea Mešulama,postala okvirom i za povijestsusreta, pronalaenja i plodonosneljubavi. Taj uokvireniportret u vremenu pripovijedanjapostaje jedno zaustavljenosada. Osim toga, premda je neprimjetnau govoru o sebi, pripovjedaèicaje ta preko koje, i to nesamo u figurativnom smislu, prelazii roðenje i smrt. Kroz njezineoèi gledamo i povijest idovai ivot s Mošeom; istodobno osvješæujuæinjezinu, ali i vlastitupozicionalnost u svijetu prepoznatljivihznakova koji stvara.Njezino povlaèenje, povremenoèak i uskraæivanje vlastita lika,rezultira veæom èitateljskom pozornošæu.To znaèi da kroz albumnepoznatih lica, koja onaprepoznaje i predstavlja kao svoja,mi prepoznajemo njezino. Napozadini epizoda, likova i dogaðajau kojima sudjeluju, nasluæujemoono što ih dri na okupu,ruke koje listaju album.Na taj naèin, i bez eksplicitnosti,naziremo stavove, obrazovanjei opredjeljenja autorice.Kad jedna praktièna ili, bolje reèeno,osvjedoèena kršæanska intelektualka,piše o povijesti idovskognaroda koji joj je postaododatno blizak, onda tekst kojinastaje ne moe izbjeæi ni povijesnuni kulturnu interferencijukršæanstva i idovstva. Pitanje jeautorske suptilnosti na koji æenaèin ta interferencija, sa svimešto se u blioj i daljoj povijestizbivalo, biti iskustveno i tekstualnosvladana.Drugi i drukèijiRazina na kojoj se to ovdjedogaða otkriva ne samo kulturnui religijsku senzibilnost nego isnaan osjeæaj odgovornosti zaone opæepoznate, najrigidnijemanifestacije meðudjelovanja.Prièa koju èitamo sve to ispisujenenametljivo izmirujuæi divergentnesvjetove; ravnopravno sdrugim èlanovima obitelji, kaodio osobnog iskustva, pojavljujuse biblijski likovi i suvremeniumjetnici; esejistièki dijelovipostaju dio ljubavne prièe.Osobna povijest ovdje prerastaroðenja, vjenèanja i sprovode – unju su upisani i praški fotografSudek i izraelski pjesnik JehudaAmihai, èije su stihove Jadrankai Moše zajedno prevodili.Premda joj i èinjenica samogpostojanja knjige govori u prilog,bilješka na koricama knjige, kojasvjedoèi o autorskoj zainteresiranostiza druge i drukèije ne intrigirakad se, sa sigurne distance, pišeo Mošeovim brakovima i enamakoje je, biblijski reèeno, upoznao.Drugi postaje i biva našim Drugimtek ako granièimo, ako osjetimonjegov dah, ako ga ne moemomimoiæi, zaboraviti ga ni skritise. Drugi nam je Drugi samo potoj nepripitomljivoj drugosti kojaugroava, ili barem propituje, našuvlastitost. Jadrankina drugostnisu te njezine prethodnice, veæprije sam Moše. Zato je, ne samopo duhovitosti kojom je isprièana,u ovom smislu intrigantnijascena u kojoj po praškim ulicamatrudnica ljutito i povrijeðeno bje-i pred galopirajuæim starcem. Unjoj je progovorila razlièitost kojaje proizvod i vjerske, i kulturne,i spolne pripadnosti Jedne i Drugoga,ali koja je i više od toga. Itek s njom prièa i ono što je potièepostaje prepoznatljivom i onimakoji nisu dio ni svijeta na kojireferira, ni pozicija iz kojih piše.Bez suvišnih rijeèiDrugi razlog zbog kojeg ovaknjiga nadrasta prostor vlastitereferencije je pripovjedaèko umijeæe:zbog njega ona prestaje bitisvjedoèanstvo, a postaje štivo.Diskrecija kojom je sugeriranaautorièina vlastita nazoènost uromanu odgovara ponekad sasvimpoetskom poentiranju isprièanogi, na opæenitijoj razini,dosljedno provedenoj eliptiènostiizraza. Pa ako u prvom dijeluknjige prièanje o dalekim ljudimai vremenima premašuje autorskumoguænosti iskustva i iskaza,pribliavanje kraja obilato nadoknaðujetu poèetnu narativnuinsuficijentnost. Postupno sekrugovi suavaju, prostor referencijalnostise zgušnjava, a istodobno,zbijanje dogaðaja u zbilji,prate analogni postupci u jeziku.Naroèito u kljuènom, sudbinskimsaznanjima optereæenom,zadnjem dijelu knjige, postajemosvjesni suspregnutosti pripovjedaèkogdaha: nema suvišnih rijeèi,nema pretjerane eksplikativnosti,èesto èak ni otkrivanjaoèekivane pozlijeðenosti zbivanjima.Za one koji ne nasluæuju, ovoje nesentimentalna knjiga od kojese plaèe; u pravilu. Ne jadikujeniti plaèe autorica, suzdravajuse likovi, sa suzama se u romanuštedi. Ali baš zbog toga, emocionalnostse, bivajuæi na stranicamaknjige zadrana, dogaða s drugestrane. Èitatelj/ica, nakon svega,meðu opipljivim i ivim likovimaiz albuma, preuzima i odraðujenjihovu suspregnutost. Ono štovrata teksta izbacuju, vraæa sekroz prozore èitateljskog svijeta:bijelo rascvjetano stablo masline,baèvica neispunjena vinom, Jonatanovoduhovno obrezanje,djeèakov razgovor s anðelima,zadnji susret koji osvještava svakukretnju, svaku rijeè pretvara umolitvu; spremnost da se uèinisve, i još više, da se suze ostaveza kasnije; hrabrost, na kraju, dase sve to napiše, još jednom pro-ivi i objavi.Tekst koji je nastao nadilazivlastita pitanja svjedoèenja i samostalnosti.Autorica njime nesamo da je uspjela svom sinu darovatidirljivu biografiju njegovaoca nego i posve otvoreno prikazatimoguænosti koje se otvarajukad iz vlastite zadanosti krenemoprema drukèijima i drugima.Zbog toga, unatoè odsutnostisvake pouke, u njezinu glasu mo-emo èuti obeæanje koje, premdane zaustavlja nezgode, ivimaimanentnu patnju pretvara u sano ivotu.Igor Markoviæije velika rijetkost da seumjetnici odluèuju na pisanjeo svojem mediju.Meðutim, kada to rade na visokojakademskoj razini, stvar jedaleko rjeða. Malcolm LeGricejedan je od istinskih ikona britanskogeksperimentalnog filmaSampliranje, ideologija i videoOva je knjiga pregledrazmišljanja velikogumjetnika, nezaobilaznikroki britanskogavangardnog filma, kao idragocjen doprinossuvremenim raspravama omeðuodnosu filma, videa,umjetnosti i tehnologijeMalcolm LeGrice, ExperimentalCinema in the Digital Age, BritishFilm Institute, London, 2001.*i videa, ali i vjerojatno najutjecajnijiteoretièar toga umjetnièkogizrièaja (ne samo) svoje generacijes najpoznatijim djelom AbstractFilm and Beyond (1977)koje mu je donijelo i auru predvodnikabritanske avangarde.Mnogi æe suvremeni autorireæi da je Velika Britanija jedinazemlja koja je zaista ozbiljnoshvatila i preuzela amerièkuavangardu. Ma koliko je takvateza dubiozna, svakako je èinjenicada su se Britanci srèanoprihvatili uobièajenoga posla: bitibolji od roditelja. Prema vlastitimizjavama, britanski avangardniumjetnici (prvenstveno napodruèju videa i filma) estetskisu èišæi i beskonaèno ideološkikorektniji nego njihovi dekadentnoburoaski amerièki kolege.Ta svojevrsna mješavina Edipovakompleksa i mita o Pigmalionusvakako je posebno dobro vidljivau Experimental Cinema in theDigital Age, kolekciji eseja i tekstovaMalcolma LeGricea o filmu,videu i digitalnoj umjetnosti.Ovdje valja odmah upozoritida naslov nije sasvim precizan jerse zapravo (izuzev dva teksta)govori prvenstveno o sedamdesetimai ranim osamdesetima,dok se o kompjutorski generiranojumjetnosti, pa èak i o korištenjuraèunala u video i filmskojprodukciji govori, ipak, uzgred.Svakako da su mnogi filmski i videoumjetnici eksperimentirali skompjutorima i tehnologijomdesetljeæima prije suvremenoghypea osobnih raèunala i programaza renderiranje slike, meðutimto nije tema ove kolekcije.Digitalno doba, koje je zahvatilojednako i filmsku/video industrijui nezavisnu produkciju,ipak æe morati još malo saèekatina ozbiljnije promišljanje odnosasuvremenosti i tradicije, kao ina istraivanje granica, diskursa imoguænosti novih medija.Muke s marksizmomNo, vratimo se LeGriceu.Krajem šezdesetih SAD je imao(barem) dva velika filmaša/teoretièara– to su Maya Dereni Stan Brakhage – te su Britanci,dakako, odgovorili na «izazov»:njihovi aduti bili su PeterGidal i Malcolm LeGrice. Gidal(naturalizirani Amerikanac!)bio je vidljiviji, polemièniji i utjecajniji,meðutim njegov rigidni

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 43Biljana Romiæohvalna je inicijativa NakladeMD da u svojoj biblioteciivi jezici predstaviantologije kratke prièe (premda jepomalo nejasno zašto se rabi pojamkratke prièe a ne pripovijetke).Pripovijetka je u nas zanemarenknjievni rod i svakako trebapokazati èitaocima da je rijeè oravnopravnom anru koji nije samopuki uvod u pisanje romana.Kako se moe vidjeti, veæinaje prireðivaèa tih antologija pokušalauzeti neko odreðenje kaookosnicu za svoj izbor, pa je takopokojni Roman Habunek (rijetkigermanist koji je sustavnopratio novu njemaèku knjievnuprodukciju) birao meðu njemaèkimpiscima roðenima nakon1960., Bekim Sejranoviæ je daopresjek posljednjih triju desetljeæanorveškoga pripovjednogakorpusa, slièno vrijedi i za antologijupoljske, slovenske, talijanskepripovijetke. Prireðivaèi antologijemaðarske pripovijetke,kao prve takve u Hrvatskoj, osjetilisu potrebu da svoj izborponešto prošire i u vremenskom,a i u teritorijalnom rasponu(uvodeæi i maðarske autore izdijaspore).Postkolonijalna kolonizacijaNajveæi se problem u svakomsluèaju nameæe s vrlo izazovnimi iznimno zahtjevnim pokušajemNonšalantni safariSmjernice izbora suprilièno nejasne,okljaštrene, što jevjerojatno znak da jepothvat ipak bioprezahtjevan zaprireðivaèe, ali s drugestrane, svaki ponuðeniizbor bolji je nego ništaDragan Koruga i Igor Štiks, ur.,Vrhunski safari kroz carstvoengleskoga jezika, Naklada MD,Zagreb, 2001.da se napravi izbor pripovijedakapisanih na engleskome jeziku– dakle ne pripovijedaka samoengleskih, tj. britanskih autoranego i pripovijedaka sviju onihpisaca kojima je kao rezultat golemogaimperijalnoga pothvataengleski jezik postao izraajnosredstvo. To podrazumijeva autoreEngleske, Irske, Škotske, alii bivših azijskih, afrièkih i karipskihkolonija te Australije, Kanadei Novoga Zelanda. Moglibismo reæi da je to prvi pokušajda se u Hrvatskoj priredi antologijapostkolonijalne pripovijetkeanglofone provenijencije. Postkolonijalnostje napokon postalaèinjenica u hrvatskom izdavaštvu.Utoliko je èudnije da seta antologija pojavljuje u nizuantologija u sklopu bibliotekeivi jezici koja, prema objašnjenjuna omotnici, hrvatskom èitateljunudi uvid u najnovija strujanjau suvremenoj europskojproznoj produkciji. Rijeè kojadovodi u dvojbu jest europskaprozna produkcija. Kako onda ueuropskom kontekstu zamišljenebiblioteke shvatiti dotiènuantologiju? Èini se da je sam jezik,engleski u ovom sluèaju,kao izbor u knjievnom izraavanjudovoljan razlog da se odreðenimpiscima nametne europstvoili da ih se prisvoji u europskuknjievnu èinjenicu. Je li tozapravo neka nova vrsta “nesvjesne”kolonizacije?Pripovijetke iz ove antologijeprvobitno su se pojavljivale nastranicama èasopisa Quorumpod radnim naslovom Kratkaprièa Commonwealtha koji suprireðivaèi nakon prigovora promijenili,nadajuæi se da su novimnaslovom izbjegli sve moguæenesporazume. Imajuæi u viduknjievni, ali i politièko-zemljopisniprostor, koji su svojom antologijomhtjeli pokriti, teško semoe reæi da je naslov koji spominjesafari i carstvo (pa još kI ovaj bi izbor bioopravdan veæsamim time da jeponudio iznimnozanimljivo štivo, ane štivo koje jepomalo nategnutoi dosadnjikavotome engleskoga jezika) primjereniji.Safari kao klišeizirana predodbao zapadnjaèkom “doivljaju”Afrike lovom na raznorazneafrièke beštije zapravo je terminkao takav kolonijalno optereæen,a o pojmu carstva da utom kontekstu i ne govorimo.Èesto se u elji da naslov budedomišljat, duhovit, privlaèan odeu drugu krajnost. Moe se prigovoritida je kritièarski glas preoptereæenpolitièkom korektnošæu,no uvijek se postavlja pitanjezašto inzistirati na neèemu štosami autori takozvanoga postkolonijalnogasvijeta odbacuju kaoklišeizirane predodbe o njimakao Drugosti.Antologija bez odredniceKrenemo li dalje, granice pripovjednogasvijeta koji antologijaobraðuje doista su široke – i topostavlja golem i iznimno teakzadatak pred svakog prireðivaèa.Da bi se napravio antologijski izbor,posebice kao u ovoj antologiji,u kojoj nema neke odreðeneodrednice koja bi bila orijentirpri izboru (vremenske, primjerice– najstarija je Nadine Gordimerroðena 1923., a prema navedenimpodacima najmlaði je BenOkri roðen 1959.), doista je potrebnogolemo èitalaèko ulaganjei svakom ozbiljnom antologièarutaj bi posao “uzeo” nekoliko godina.Ili bi primio pomoæ u oblikustipendije koja bi mu omoguæilada godinu-dvije radi samo napripremi toga ostvarenja, dakle –èita. Posve je jasno da naši antologièarinisu mogli oèekivati takveuvjete, a da nisu imali strpljenjaza dugotrajnija èitanja koja æetek nakon puno godina išèitavanjauroditi plodom, pa su moralipribjeæi snalaenju. Što i nije najgorastvar, ako se radi promišljenoi oprezno. Zbog toga su vrlomudro i odluèili da antologijupodijele na tematske cjeline(Ljubav, rat; ena, dijete; Rasa,klasa, spol). Jednostavno nije bilodrugoga naèina da se u kakvutakvucjelinu spoje svi predstavljenipisci i da se nesuvisao izbordrukèije ujedini. To je bolji dioizbora. Onaj gori je apsolutnonejasno mjerilo kojega su se priizboru drali, pa su tako ponovnoprevoðene veæ neke prevedenepripovijetke, neki pisci teškoda su reprezentativni kao pripovjedaèi(primjerice Rushdie nijereprezentativan pripovjedaè akose ima na umu pisce indijskoga/pakistanskogaporijekla kojipišu na engleskome, jer jedva daje napisao jednu zbirèicu pripovijedakakojom je pokazao da tosvakako nije anr u kojemu je tako“doma” kao u romanu), drugisu predstavljeni pripovijetkamakoje su zapravo lošije od onogašto su ponajbolje u tom anrunapisali (npr. A.S. Byatt, Naipaulitd.), zašto su neki kanadski, australskii ini pisci zanemareninauštrb odabranih. Smjernice izborasu prilièno nejasne, okljaštrene,što je vjerojatno znak da jepothvat ipak bio zahtjevniji odèitalaèke upornosti i èitalaèkogapoznavanja prireðivaèa. S drugestrane, moe se reæi da je svakiponuðeni izbor bolji nego ništa.Èekanje da to u našim prilikamanetko napravi kako “spada”moglo bi se i previše otegnuti(kao što se veæ i otegnulo).Napola obavljen posaoI ovaj bi izbor bio opravdanveæ samim time da je ponudio iznimnozanimljivo štivo, a ne štivokoje je pomalo nategnuto idosadnjikavo. Izvjesnu æu sliku iodreðeni doivljaj neupuæenimèitaocima pruiti i ovaj i ovakavizbor, no on svakako ne bi smiobiti mjerilo prema kojemu æe seu slièan posao upuštati neki buduæiprireðivaèi. Nonšalancija,leernost u pristupu obimnoj temi,elja da se brzo i lako prihvatiponešto prevelikog zalogajauvijek je lakša varijanta nego sustavno,temeljito i dugotrajno išèitavatizadana podruèja. A nipripomoæ veæ zgotovljenih antologijanije izostala. No, prekosvega toga bi se moglo prijeæi daje i ovaj, tako obavljen izbor, izborkoji zaustavlja èitalaèki dah.Što se prijevoda tièe, on je neujednaèen(jer prevodilaca je nekoliko),pa tako ima manje-višekorektno obavljenih zadaæa, imaprijevoda koji nisu netoèni, ali suprilièno neteèni, kvrgavi, hrvatskiim je jezik ostao preblizak izvorniku,previše je onih i bez da,previše od strane, previše nepostojeæihpovratnih glagola, neznanjakad je koji, a kad kojega uakuzativu (neivo-ivo), kadzadnji a kad posljednji, koja jerazlika izmeðu prièati i govoriti,itd. itd., a ima i primjera poputpredstava je otvorena (rijeè je opremijeri), “nije to kriket” (štoje fraza koja znaèi da nešto nije“fer”) ili kad su se Tantalove mukepretvorile u Tantalovu nevolju.Problem je i s prijenosomargona ili iskrivljenoga engleskogau hrvatski što je i za istaknuteprevoditelje zahvat kojegase uz veliki oprez poduhvaæaju.Da je bilo malo više ozbiljnosti iovakva je antologija mogla zadovoljiti,ovako je ona jednostavnonapola obavljen posao.kriptomarksistièki formalizam(tipièno amerièko akademskonasljeðe šezdesetih, ali i kasnije)koji je branio iznimno vehementnou svojim filmskim radovimapotpuno je danas neprimjetan, teje Gidal ostao zapamæen ponajprijekao ideolog i pisac manifestai pamfleta, dok se njegov filmskiopus spominje tek kao kuriozitet.Le Grice je sa svoje strane, usprkossliènim idejama, bio dalekooprezniji i smireniji, a èak ikada je zagovarao radikalni formalnipurizam nadahnut marksistièkomteorijom, zadrao jebritanski odmak, smisao za humori prije svega ironiju i autoironiju.I, najvanije, njegovi filmoviuvijek su bili u skladu snjegovim teorijskim istupima, tesu mnogi britanski kritièari njegovihideja èak smatrali da onsvoje teorije prilagoðava filmovima,a ne obrnuto, što je najèešæisluèaj; dobri su primjeri za toBerlin Horse (1970) ili BlackbirdDescending (Tense Alignment)(1977). U njima, ali i mnogimdrugim radovima koji ukljuèujusistemsku strukturu, moda nesvjesno,ukljuèeni su gotovo matematièkiprocesi stabiliziranjaodreðenih varijabli, ili se pak pokazujekorelacija rijetko uoèenau filmovima koji se bave subjektivnimodgovorom i izrièajem.Svi njegovi eksperimentalni filmovina jedan naèin istraujukoncept sampliranja iz kritièkeakcije kamere – upravo ono o èemuje pisao, govorio i predavao.Transkripti raspravaJesu li kritièari imali pravo iline, zapravo je retorièko pitanje.No, neporeciva je èinjenica (vidljivai u ovom izboru najznaèajnijihradova) da LeGriceovi esejiiz sedamdesetih i osamdesetihpate od ideologijskih, gotovoprustovski beskonaènih pasaa opolitièkim implikacijama metodaeditiranja, koji èak ni u svoje vrijeme,a kamoli danas nisu posebnozanimljivi i vrlo èesto nemajuèak ni historijsku vrijednost.Potpuno su druga stvar njegovieseji o londonskoj filmskoj sceni,ljudima i pojavama, a koji èinejedan od dvaju vrhunaca ovekolekcije. Cjelinu zaokruujunekada kultni, a danas svakomeBritanskiavangardniumjetnici(prvenstveno napodruèju videa ifilma) estetski suèišæi i beskonaènoideološki korektnijinego njihovidekadentnoburoaski amerièkikolegetko se bavi poviješæu avangardnogfilma ili ga prakticira nezaobilazni,transkripti njegovihrasprava sa Stanom Brakhageomi P. Adamsom Sitneyjem iz1977. i 1978. – posebno ona suvijek blago ciniènim i duhovitimSitneyjem.Najnoviji tekstovi su, naalost,i najlošiji. Najveæi se prigovorodnosi na rigidnost stila: od eksperimenatatoliko prisutnih unjegovim filmovima nije ostaloništa. Iako æe sam reæi da mu jeglavni interes u posljednjih desetgodina bio meðuodnos umjetnièkeprakse i istraivanja, oèito setekstualna umjetnost ne ubraja uto. Iako je prisilni akademizamkojime su pisani tekstovi iz ranijihrazdoblja bila jednostavnonunost, danas to svakako višenije sluèaj, i s obzirom na izloeneideje bilo je za oèekivati da æese i na tome podruèju eksperimentirati.Ipak, ukljuèujuæi predgovorSeana Cubitta, novi predgovorsamog autora i uvodne bilješke usvako poglavlje, ova je knjiga neiz mamine èitaonicesamo pregled razmišljanja velikogumjetnika tijekom triju desetljeæanego i nezaobilazni krokibritanskog avangardnog filma,kao i dragocjen doprinos suvremenimraspravama o meðuodnosufilma, videa, umjetnosti itehnologije.*Knjigu moete posuditi uKlubu net.kulture mama,Preradoviæeva 18, Zagreb

44 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Josip Kraš, heroj naš, hrabrose borio, u keks se pretvorio.“ idermajer, secesija... to tije ono što se trai” – komentiraoje jedan Rom unedavnom TV prilogu stanje natrištu antikviteta i rabljene robe,stanje s kojim su on i cijelaromska zajednica dobro upoznati,s obzirom na to da pretraivanjeotpada, odnosno, kako kau,“skupljanje sekundarnog materijala“èini njihovu osnovnu djelatnost.Vladimir Dodig Trokut,umjetnik i kralj smeæa, u istom jeprilogu kao najvredniju robu kojuse moe naæi meðu gomilomodbaèenih stolica, madraca, pokvarenetehnike i svakojake starudijena ulicama, izdvojio pak figurices glavama ivotinja, najèešæejunaka crtanih filmova, unemoguæim, crveno-roza-ljubièasto-tirkiznimkombinacijama– legendarne PEZ bombone.Proizvedeni prvi put 1928. uNjemaèkoj, PEZ bomboni su tijekomgodina dobili kultni status,tako da su u mnogim zemljamaprema osnovnom modeluoblikovane posebne figurice-kutijice,s razlièitim likovima i bojama,u koje su se umetali bomboni.Potranja za pojedinimPEZ pakiranjima – prvim Mickyjimaili Plutonima, figuricamau odreðenim bojama, Košer-PEZbombonima ili bombonima sokusom višnje u Americi itd. –oglašava se preko Interneta, a iznosikoje su kolekcionari i fanoviretro ambalae ili ambalaeproizvedene u malim serijamaspremni dati – prilièni. Osobitosu na cijeni PEZ-ovi iz šezdesetihi sedamdesetih prepoznatljivodizajnirani te oni proizvedenii oblikovani u zemljama bivšegistoènog bloka.Na hrvatskom se trištu pak,uz PEZ bombone, trae još dvadesetaki više godina stare, limeneili kartonske kutije, vreæice iomoti za bombone i èokoladeKraša, Soko Štarka, Pionira, a tapotraga za slatkišima prošlostizapravo je dio revivala soc-dizajnakoji je, primjerice, u Slovenijiili Èeškoj i Njemaèkoj bio primjetanjoš sredinom devedesetih.Naime, zagrebaèki je Hreliæ uposljednje vrijeme pretrpan upravoambalaom proizvedenomu bivšoj Jugoslaviji, starim kalendarimai goblenima s motivimazime u planini, zastavicama iznaèkama s herojima rada, ordenjem,monografijama o Titu i velikimbitkama te uopæe svakojakimpredmetima koji su do devedesetihimali vano mjesto u svakodnevicimnogih stanovnika sovih prostora, i koji upravo zbogèinjenice da su se isti ukrasi nalazilina regalima u Zagrebu iSkopju, isti keksi, paštete... u kuhinjamadiljem tadašnje Jugoslavije,èine pouzdanu okosnicu zaišèitavanje jednoga, danas izumirujuæeg,identiteta.Pojednostavljeno govoreæi, uHrvatskoj tako danas postoje dvatrišta antikviteta, jedno za “fine”stvari, bidermajer naslonjaèe i secesijskesvjetiljke, za graðansku iosobito malograðansku publiku.Drugo, za slatki bofl prošlosti,ploèe Zdravka Èoliæa, znaèkeraznih SOUR-a, PEZ bombone...Ili pak, oficijelno trište i trišteundergrounda.Relikvije SFRJ-otaKao što je ambalaa iz vremenasocijalizma dobila kolekcionarskuvrijednost, tako su bomboni,razni slatkiši i drugi prehrambeniproizvodi te uopæe “robaširoke potrošnje” koja se nekadakupovala na cijelom prostoruSFRJ, a danas se još – u istom pakiranju,pod istim imenom –proizvodi u susjednim zemljama,najèešæa prtljaga koja se prenosipreko granice. Bilo da naše proizvodenosite nekome preko na dar,bilo da ih dovlaèite s putovanjakuæi, skrivene u koferu, meðugarderobom, knjigama, novinamai drugim sitnicama koje se za razlikuod hrane smiju prenositi udrugu dravu. Tako smo odlazeæiprošle godine u Beograd na skupMoja privatna Evropa organizatoricamai voditeljicama na dar nosileupravo hrvatske Bajadere. Uzèokoladne bombone kao “enski”dar za “enska” prijateljstva(kao potvrda ili ironizacija slikeucviljene ene na kauèu kojaprodire jedan po jedan red izbombonijere u svome krilu), prekogranice smo za muške prijateljenosili hrvatska vina. Iz Beogradasmo se pak vraæali s kajmakom,ajvarom i èokoladnim keksimaMedeno srce, jasno, u staroj,poznatoj crvenoj vreæici po kojojsu nacrtana rasuta crna srca.S drugih putovanja, preko drugihgranica donosile su se nekedruge sitnice; iz Sarajeva rahat-lokum,travnièki sir...; iz Crne GoreVranac ili boca jake lozovaèe...Èešæe no što upuæuje sluèajnostbila je rijeè o hrani, èokoladama,vakaæim, zaèinima..., i to hranipakiranoj na naèin kako se to uvrijeme SFRJ-ota èinilo. Iz Slovenije,pak, ništa se posebno nijedonosilo; vjerojatno stoga što suotvorenost nas prema njima ineosjeæanje teine granice kojuprelaziš, rezultirali da su s objestrane proizvodi uglavnom kupovanizbog onoga što jesu, a nezbog nostalgije, skupljaèke opsesijeili magnetske privlaènostistvari koje nose biljeg zabranjenogai nedostupnoga.Poput relikvija, kostiju svetacaili komadiæa njihove odjeæe prekogranica ovoga prostora godinamasu se prenosili upravo takvi ostaci/krhotinejedne prošle svakodnevice,hrpe naizgled nevanih,obiènih predmeta i proizvoda kojisu pod pritiskom vremena i podpritiskom nevjerojatnog brojaporuka koje smo u njih i prekonjih u/iš/èitavali dobili ozbiljanikonografski status. Kompleksnosti brojnost raznih znaèenja isimbola kojima smo opteretili inventarprošlosti doveli su do stvaranjarazgranate mitologije jednebivše drave, mitologije u kojojsvaka prièa, svaki predmet, svakiKad kaem BalkanSlatkiši socijalizmaelement svakodnevice biva tumaèenna mnogo naèina, gotovo poputGravesovih analiza varijacijajednog mita u grèkoj i hebrejskojtradiciji. PEZ bomboni, Bajadere,ivotinjsko carstvo, Medeno srce,Jaffa keksi, Eurocream... nisu tekprepoznatljivi slatkiši s tradicijomiz prošlog vremena; njihova ambalaa,oblik, okus... imaju snaani kompleksan semantièki potencijal,oni postaju – èak neovisno onašoj volji – nositelji razlièitihkulturoloških, duhovnih, geografskih,ideoloških... pa i etièkihkonstrukata. U našem sluèaju,Bajadere za beogradske prijateljicesu znaèile neko podsjeæanje nadavnu zajednièku (dezideologiziranu?)prièu odrastanja; moda idobronamjernu gestu koja æeomekšati našu komunikaciju s ljudimakoji su bili s druge strane idrukèije doivjeli ono što se dogodilo.Svakodnevica ponovno ima simbolièke razmjere, inventar prošlosti dobiva sveveæu vanost, i mi, umjesto u vlastiti ivot, iznova bivamo uronjeni u veliku prièupovijestiKatarina LuketiæPEZ bomboni, Bajadere, ivotinjsko carstvo, Medeno srce, Jaffakeksi, Eurocream... nisu tek prepoznatljivi slatkiši s tradicijom izprošlog vremena; njihova ambalaa, oblik, okus... imaju snaan ikompleksan semantièki potencijal, oni postaju – èak neovisno onašoj volji – nositelji razlièitih kulturoloških, duhovnih,geografskih, ideoloških..., pa i etièkih konstrukataDemonizacija svakodneviceili...Išèitavanje tog sloenog znakovnogsustava koji nosi svakodnevica,pa èak i tako jednostavne ibezopasne stvari kao što su vreæicebombona i ambalaa za kekse,ovisi upravo o stupnju naše osjetljivosti– otvorenosti ili apriornosti– u tumaèenju stvarnosti,veæoj ili manjoj podlonosti kolektivnimpredodbama i na politièkomtrištu ponuðenim interpretacijamao tome kako smo nekadivjeli a kako posljednje godinepreivjeli. Predmeti iz socijalistièkesvakodnevice na neki sunaèin postali instrumentarij ponovnogistraivanja jednog vremena,egzotièni, gotovo ezoterièniobjekti koji su nadrasli svojugolu uporabnu ili eventualnu antikvitetnuvrijednost. Pa èak i kadase èini da moda trade markeSFRJ predstavlja samo površnopoigravanje modelima prošlosti.U interpretaciji socijalistièkesvakodnevice devedesetih su godinauglavnom postojala dva procesa:proces brisanja te proces demonizacijei negacije svega –društvenih predodbi, slika, rijeèi,pa i svakodnevnih predmeta –što je podsjeæalo ili dolazilo iz te“sramotne” prošlosti. Tako je, sjedne strane, u tom procesu (samo)spoznavanja,odgonetavanjaprotekloga vremena mnogo togaostalo zaboravljeno, mnogo je togapak zaboravljeno, pa nanovo,ne osobito vjerno, upamæeno. Istovremeno,mnogo je tekstovanapisano o grijehu zaborava i ravnodušnosti,o lakoæi s kojom nasje oborio taj virus amnezije izmjenjujuæi/ošteæu-juæi– budimoiskreni – trajno našu sposobnostpercepcije Drugih, percepcijeNas i Drugih u zajednièkoj prošlosti.Nakon takva naleta èišæenjakolektivne memorije i pospremanja/pometanjavlastite svakodnevicestvaranje neke nove “pozitivnegeografije” i “pozitivne historiografije”èini se prilièno dugotrajnim.Pokušaji spašavanja ex-jugoslavenskihmemorabilija, poputInternet projekta Leksikon YUmitologije, koliko god bili mišljenikao obnavljanje zaboravljenogidentiteta i koliko god otvorenirazlièitim metodama i diskursima,neminovno sadre tragove,taloge tih kolektivnih ideoloških,nacionalnih, jeziènih i inih konstrukcijakoje smo tijekom devedesetihstvorili jedni o drugima.Paralelno sa zaboravom tekaoje i proces demonizacije, pretvaranjesvega što miriše na zajednièkupovijest i socijalistièku ideju uutjelovljenje zla od èega je, eto,ovaj narod toliko stradao. Procesje to o kojemu je danas teško pisatijer naprosto više ne znaš kojibi od mnogobrojnih primjeraspomenuo, o kojoj bi razini ozloglašavanjapovijesti/stvarnostimislio. U svakom sluèaju, bilo jeto (moda još jest) mraèno, vrlomraèno vrijeme posvemašnjeideologizacije i nacifikacije, vrijemeu kojemu i Medeno srce, ploèeIdola, Osmi mart, rijeèi kao yugo(preimenovanja u “ugo”) i tisuæedrugih najobiènijih, svakodnevnihstvari nisu doivljavane normalno.Normalno, onako kako bizdrav razum u nekoj drugoj zemlji,u nekom drugom vremenu,nalagao....ruièasti socijalizamNakon što je u kolektivnojmemoriji ostalo opustošeno cijelojedno razdoblje, i nakon što supojedinaèna povijest, tvoj ili mojivot prikazani kao zabluda, procesdemonizacije danas je djelomiènoobustavljen. Za dio hrvatskogdruštva, osobito one koji sevole vidjeti kao nositelji demokratskihpromjena, kritizirati socijalizam,klevetati bivšu dravu,nijekati onaj dio sebe koji je u tojvelikoj zavjeri naivno sudjelovao,naprosto više nije in. Negativizacijasocijalistièke prošlosti izašlaje iz mode; partizani se vraæaju uèitanke; o drugu Titi se prièa nateleviziji; do juèer omraeni iproganjani slavni umjetnici “Jugoslaveni”pozivaju se na festivale,gostovanja, konferencije...Ipak, premda jasno raspoznatljiv,taj fenomen kolektivnog buðenjai povratka pamæenja karakteristièanje tek za dio društva;avet jugoslavenstva još je, naime,osnovno sredstvo politièkogadjelovanja i zastrašivanja biraèameðu desnim, nacionalistièkim,fašistoidnim, te djelomièno meðuliberalno-graðanskim strankamai grupama, koji zajedno –koliko se god mi lagali – u ovojzemlji èine veæinu.Usporedo s tim politièkim imeðudravnim otopljavanjemodvija se i svojevrsni come back

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 45soc-dizajna. Otud potjeèe i potranjaza PEZ bombonima originalnoproizvedenim u SFRJ-otu,otud bogata ponuda socijalistièkogordenja po buvljacima. Pionirskekape i marame na osobljujednog slovenskog kafiæa; Medenosrce u putnim torbama... No, iu tom neosporno bezazlenijemprocesu, mjestimièno je rijeè oideologizaciji i mitologizaciji,pokušaju da se preko svakodnevnih,malih i nevanih stvari objašnjavacijela jedna povijest, politièkisustav i sve što se pedesetakgodina na širem prostoru dogaðalo.Pri tome svakodnevicaponovno ima simbolièke razmjere,inventar prošlosti dobiva sveveæu vanost, i mi umjesto uvlastiti ivot iznova bivamo uronjeniu veliku prièu povijesti.U takvoj interpretaciji PEZbomboni nisu samo genijalno dizajniranaposlastica ili dragi predmetneèijeg odrastanja nego mogupostati model za išèitavanje,primjerice, iznimnog poticanjavizualne kreativnosti u jednomdruštvenom ureðenju. Stare èitankenisu tek nostalgièno štivoili zbirke uputa koje su nas uveleu ivot veæ, kao u jednom eseju izKulture lai Dubravke Ugrešiæ,gotovo politièki dokument za dokazivanjetolerantnosti i demokratiènostibivše drave. Jednakotako, bijela odijela, cigare, kosazalizana i oblikovana na valovenisu samo znakovi da dotiènaosoba puno polae na vlastiti izglednego i argument, kao u jednomslovenskom dokumentarcuo Titu, u prilog neèije tolerantosti,pravednosti, blagosti, kozmopolitizma...U posljednjem sluèajuzbrka pojmova je tolika da izjavagarderobijera o pozornosti skojom je dravnik birao svojaodijela u navedenom filmu imaveæu teinu od sijaset svjedoèenjao naèinu njegova vladanja. Mit oTitu koji se danas iznova potihostvara kroz, primjerice, niz apologetskihzapisa u povodu njegovaroðendana, djelomièno se temeljina posvemašnjoj hiperbolizacijisvakodnevice, pokušaju da se prekoosobnoga – stila ivota, sitnicas kojima se èovjek okruuje...–prosuðuje njegovo ukupno djelovanje.Ukratko, imid je tu pobijedioideologiju; neèiji dobar ukusnadvladao njegovu totalitarnusvijest.Jezik stvariNaime, dizajn nekog predmeta,pa tako i ambalae zabombone i kekse, osim što sadriestetsku i funkcionalnu dimenziju,posredno odraava idruštvenu dinamiku vremena izkojega potjeèe. S jedne strane,oblikovateljska praksa u osnovinastoji biti društveni korektivkoji æe nadvladati odreðene socijalnerazlike i nejednakosti, paje dizajn, kako je u teoriji temeljitoobjašnjeno, duboko demokratiènadjelatnost. S drugepak strane, on zrcali ambijentnekog vremena, odnosno njegovapredstavljaèka uloga i perceptivnasnaga ovisi o kontekstu izkojega se išèitava. Stoga, znaèenjskipotpuno ispranjen i nevinpredmet ne postoji; svaka,pa i najtrivijalnija stvar, za sobompovlaèi klupko moguæihznaèenja i interpretacija, podr-avajuæi viziju svijeta iz kojegpotjeèe. Problem, meðutim,nastaje kada semantièka kompleksnostnekog predmeta bivapotisnuta kako bi se omoguæilanakaradna, apriorna povijesnatumaèenja i politièka manipuliranja,kada odreðeno viðenjepostaje jedino ispravno, èimenam se oduzima pravo na vlastitosjeæanje (nasuprot kolektivnom),privatno i slobodno percipiranjestvarnosti (nasuprotdruštveno propisanom i ideologiziranom).U posljednjih desetak godinadošlo je do hiperideologizacijestvarnosti, pri èemu je kolièinaporuka/simbola/oèekivanja...koji su se uèitavali u svakodnevnepredmete tolika da je principodraavanja mikro-makro, odnosnozamjene pars pro toto dovedendo svoje groteskne krajnosti.Ukinuta je višestrukost iznaèenjska sloenost nekogapredmeta; ukinuta spomenutademokratièna narav dizajna. I toponajviše kroz nacionalistièkaiivljavanja Tuðmanova reimanad predmetima soc-svakodnevice,a zatim i ponizno pripijanjedijela društva uz retoriku iskljuèivostikoju je taj reim propisivao.No, ideologizacija suprotnapredznaka danas je iznova krenulau osvajanje proivljene svakodnevice,u kroæenje povijestiprema diktatu današnjice. Malimstvarima se po tko zna kojiput oduzima njihova beznaèajnost,njihova normalnost. Istina,u manjim razmjerima, premaumjerenijim principima, s manjerazornim, ali sliènim posljedicama...Mjera stvariI nakon svega, skupljajuæistaru ambalau i pretraujuæiotpad u potrazi za slatkišima socijalizma,slatkišima vlastiteprošlosti, èovjek poeli ponovnoosjetiti mjeru stvari, obnovitihumor i ironiju, vratiti vjeru usnagu privatnosti, imaginarnakoliko i realna èitanja svakodnevice.Jer, kako piše Borges:“Ne zna mjesec da je tih i vedar,nit da je mjesec nije mu znano,ni pijesku da je pijesak,niti jednoj stvari to nije dano.”lijedeæi trag jedne e-mailopaske, pronašao sam udubinama Interneta(www.sca.org) neku vrstu antifilologije;kontrakulturu kojaprošle svjetove ne prouèava negoivi; znanost “divlja”, neakademska,i zabavna. Neka sad ta kontrakulturapredstavi samu sebe,tekstom gospe Siobhan MedhbhO’Roarke. Vama, èitatelji, ostavljamekstrapolacije. Kao što birekao Chris iz ivota na sjeveru:hrana za razmišljanje.Što je SCA?SCA je Društvo kreativnoganakronizma (Society for CreativeAnachronism) i bavi se rekonstrukcijomi reprodukcijomevropskoga srednjovjekovlja, zanata,znanosti, umjetnosti, tradicija,knjievnosti itd. “Era” SCAjest civilizacija Zapada prije1600. n. e., a arište je na visokomsrednjem vijeku zapadneEvrope. Pod okriljem SCAprouèavamo ples, kaligrafiju,borbene vještine, kuhanje, metalurgiju,vitraje, kostime, knjievnost...ukratko, SCA radi sve štose radilo u srednjem vijeku (osimšto nitko ne umire od kuge!).Kao što vjerojatno moetepretpostaviti, SCA se od predmeta“uvod u humanistièke znanosti”na prvoj godini faksa razlikujepo aktivnom sudjelovanjuu procesu uèenja. Da biste uèili okostimima, dizajnirate ih i izraðujete.Da biste nauèili SCA pješaèkoratovanje, izraðujete oklop,oruje, štitove itd., navuèetecijeli komplet i idete vidjeti kakoje u tome kad netko na vas zamahujemaèem (od ratana). Da bistenauèili proizvodnju piæa, saminapravite (i kušate!) vlastita vina,medovine i piva.Èesto æete èuti kako netko izSCA kae da SCA rekonstruirasrednji vijek “kakav je trebao biti.”To je toèno donekle; kod nasje malo epidemija, ima vodoinstalacija,nema puno kmetova. Unaješæoj zimi mi ne moramojesti samo kraljevu divljaè, usoljenusvinjetinu i osušene gomoljike.Ipak, bolje je reæi ovako: misrednjovjekovnu kulturu rekonstruiramoselektivno, odabiremoiz nje elemente koji nas zanimajui privlaèe.SCA je 1966. u Berkeleyju,Kalifornija, pokrenula grupa fanovaznanstvene fantastike i fantasyja;nakon jednog “tematskog”tuluma osmislili su grupuza rekonstruiranje i reproduciranjesrednjovjekovlja (naposljetkuje ta grupa ispala prilièno nalikgrupama za reproduciranjeGraðanskog rata, Amerièke revolucijeili deranja jelena, kakvesu u to doba bile popularne uSAD-u). U Velikoj Britaniji,društva za rekonstrukciju srednjegvijeka i britanskog Graðanskograta postojala su veæ duginiz godina. Kalifornijci su se udruiliu neprofitnu obrazovnuudrugu i stvar je krenula. Odondaje Društvo naraslo na više od24.000 aktivnih èlanova u SADu,Kanadi, Velikoj Britaniji,Švedskoj, Finskoj, Njemaèkoj,Italiji, Grèkoj, Rumunjskoj, Japanu,Novom Zelandu, JunojAfrici i Australiji.Kako je SCA organiziran?SCA je feudalno društvo.“Krug zemaljski” SCA podijeljenje u šesnaest kraljevstva, asvako ima kralja i kraljicu (onivladaju po pravu jaèega), princai princezu (prestolonasljednike)i vijeæe ili kuriju visokih dunosnikakoji obavljaju svakodnevnezadaæe upravljanja kraljevstvom.Naš kralj, glavar našegkraljevstva i naš gospodar,za pravo da svoju gospu uèinikraljicom i za pravo nošenjakrune izborio se na Krunskomturniru. Kraljevsku obitelj veuzakoni i obièaji kraljevstva iDruštva u cjelini, ali obitelj jošima znatnu moæ nad svojim podanicima.Naravno, èetiri do šestmjeseci kasnije doæi æe novikralj, s drukèijim idejama.Noga filologaivimo u srednjemvijekuBorbe u SCA, ili: Zašto se tiljudi mlate?Borbe u SCA razvile su se izsituacije u kojoj se dva viteza uoklopu, sišavši s konja, morajuboriti kao pješaci. Stoga borbenajviše slièe srednjovjekovnimpješaèkim turnirima. Postoje dvaosnovna tipa: pojedinaèni okršaj,i grupne ili timske bitke, zvane“mete”. Kako nam je stalo da senitko ne povrijedi, SCA borbevode se u pravim oklopima (odkoe, metala, pancirne podstave,stiropora itd. ), ali maèevima odratana. Ratan je bambusoliki materijal,ali pune jezgre; od toga seradi namještaj. Taj je ratan, vjerovaliili ne, dovoljno elastièanda apsorbira jedan dio udarne sile(iako su udarci stvarno ozbiljni),i dovoljno lagan da bude aproksimacijapravog èeliènog maèa.Maèevi se dobivaju omotavanjemljepljive trake oko štapovaod ratana, potom se pokrivajuizolirbandom iz estetskih razloga,i doda se kakav balèak ili štitnik.Oklop je znatno kompleksniji;izrada varijanti od èelika,zakovica itd. moe trajati više od40 sati po dijelu oklopa.Prije nego što se smije ukljuèitiu borbu, svaki novak ili novakinjamora proæi obuku, gdje, izmeðuostalog, uèi kako da prepozna“dobar” udarac, da ocijenijesu li udarci u okršaju dovoljnosnani da nanesu ozljedu kroz“Koliko poznajem te divlje i otkaèene SCA tipove, nije da se oni samo mlate.Oni zbilja guštaju dok izraðuju i nose srednjovjekovne odore, jedusrednjovjekovnu hranu, plešu srednjovjekovne plesove na srednjovjekovnu glazbu,i rade ostalo što se radi na srednjovjekovnim tulumima”Neven JovanoviæGospa Siobhan Medhbh O’Roarkeoklop. Ako “dobar” udarac pogodiruku ili nogu, borac se višeneæe koristiti tim ekstremitetom;primi li dobar udarac u glavuili tijelo, borac je “mrtav” i padana zemlju, dajuæi znak da jenjegov protivnik pobijedio.Zašto svi imaju ta èudnaimena?Svaka osoba u SCA odabireime koje æe koristiti u Društvu.Moe to biti nešto jednostavno ipoznato (John ili Wardcliff), ilinešto komplicirano i egzotièno(Oisin Dubb mac Lochlainn).Veæina odabire razdoblje unutar“SCA-ere” (prije 1600.) i zemlju(svako mjesto za koje se moedokumentirano dokazati da je trgovalosa Zapadnom civilizacijomtijekom razdoblja), pa iz togmiljea biraju ime. Neki èlanoviSCA pokušavaju stvoriti “lik”koji je mogao ivjeti u konkretnomvremenu i prostoru, te svojuodoru i djelatnost prilagoðavajuliku. Ostali naprosto odaberuime i bave se ivotom u “srednjovjekovljudanas”. Èak i našigradovi nose srednjovjekovnaimena. Lansing, Michigan jeNorthwoods; Toronto je Eoforwic;Boston je Karolingija; ZaljevSan Francisco je KneevinaMagli, itd.Gozbe, plesovi i veseljePostoji i vrijeme kad odijevamosvoju srednjovjekovnu odjeæu,izlazimo i plešemo sve te silneplesove koje smo uvjebali,flertujemo, jedemo, brbljamo, iopæenito se dobro provodimo;to su “susreti”. Gotovo svakogvikenda u godini negdje se odr-ava susret. Na susretima se prireðujuturniri, izlobe ili natjecanja,predavanja o srednjovjekovnimumijeæima, radionice, anaveèer srednjovjekovna gozba,kraljevski ili barunski dvor, iples.Koja se vrsta ljudi uèlanjuje uSCA?Klapa iz SCA izgleda kao vi ilija. To su obièni ljudi koji voledodatne aktivnosti tijekom vikenda.Znatan udio èlanova SCAradi s visokim tehnologijama –kompjutori, aviotehnika, visokoenergetskafizika itd. Modaih SCA privlaèi jer se preko tjednabave vrlo kompleksnom modernomtehnologijom, a kod nasse susreæu s drukèijom tehnologijom,u manje modernom okru-enju. Inaèe, SCA ukljuèuje ljudeiz najrazlièitijih djelatnosti:povjesnièare, pisce, tajnike, policajce,uèitelje, programere, agenteosiguranja.Cimer osobe iz SCA nedavno jerekao: “Koliko poznajem te divlje iotkaèene SCA tipove, nije da seoni samo mlate. Oni zbilja guštajudok izraðuju i nose srednjovjekovneodore, jedu srednjovjekovnuhranu, plešu srednjovjekovne plesovena srednjovjekovnu glazbu, irade ostalo što se radi na srednjovjekovnimtulumima. Osim toga,izgleda da vole biti iz srednjeg vijeka,da bi se mogli opustiti i dobrose provesti.”

46 IV/84, 4. srpnja 2,,2.Srðan Raheliæ,Gioia-Ana UlrichFrancuskaBogataknjievnajesenoznato je da se u Francuskojnakon ljetne pauze izdajenajveæi dio knjievneprodukcije, dobrim dijelom izbog toga što se sve vodeæe francuskeknjievne nagrade dodjeljujutijekom studenoga. No, ovagodina predstavlja rekord: 663romana, od èega 442 francuska i221 strani, bit æe objavljeno izmeðu20. kolovoza i svršetka rujna.To je apsolutni rekord koji jepodijelio promatraèe i kritièarena one koji govore o fantastiènojvitalnosti francuskog izdavaštva,te na one koji govore o potezusamoubojice. Broj romana kojise izdaje ujesen tako se u posljednjihdeset godina udvostruèio,objavio je specijalizirani èasopisLivres-Hebdo. Prošle je godineizdano 575 romana, dok je2000. godine izdano 557 naslova.Osim toga, ove godine u Francuskojsvoje romane objavljujeèak 24 novih izdavaèkih kuæa, azanimljivo je da su fikciju poèeleizdavati i neke kuæe koje dosadnisu objavljivale takva djela. Toje na primjer sluèaj s PressesUniversitaires de France(P.U.F.), to jest Francuskomsveuèilišnom nakladom. Naprotiv,golemi porast knjievne produkcijene prati i poveæani brojknjiara ili knjievnih kritika umedijima. Neki stoga veæ govoreda cilj opravdava sredstvo, odnosnoda je sve dopušteno kakobi se za odreðenu knjigu našlomjesta u knjiarama. (S. R.)ItalijaNovarasvjeta zaColosseumimski Colosseum, najposjeæenijitalijanski spomenik,dobiva novu rasvjetu.Ureðaj od 250 projektora pridruitæe se veæ postojeæem brojuod 350 projektora i osvjetljavatæe dijelove spomenika koji sudosad ostajali u sjeni, objavila jeACEA, poduzeæe specijaliziranoza umjetnièko osvjetljenje. Noviæe ureðaji biti rasporeðeni na visiniod 40 metara i na podruèjuod dva hektara, ali neæe trošitipuno energije: koštat æe samo 28eura dnevno, objavilo je poduzeæe.Inauguraciju novog osvjetljenjapratit æe pretpremijera predstaveJulije Cezar, kojeg æe glumitiGiorgio Albertazzi, jedanod najveæih talijanskih kazališnihglumaca. Usporedo s novom iluminacijom,Grad Rim pokreæekampanju za ukidanje smrtnekazne. Svaki put kad neka zemljaukine smrtnu kaznu ili kad nekasmrtna kazna ne bude izvršena,projektor snanog intenzitetasvjetlosti obasjat æe spomenik.Colosseum je prošle godine posjetiloviše od tri milijuna posjetitelja.(S. R.)RusijaOtkrivenepovijesnesnimkeŠostakoviæai NurejevaProkofjev (desno) s redateljem Eisensteinom ikamermanom Tisseom na snimanju filmaAlexander Nevsky, 1938.Rudolf Nurejev, 1978.skladištu na periferiji Moskvenalazilo se na tisuæeaudio i video kazeta s najslavnijimumjetnicima poput violinistaDavida Oistracha, legendarnogabaletana Rudolfa Nurejevai skladatelja Dimitrija Šostakoviæa.Snimke æe nakon dugogodišnjeborbe za autorska pravaobjaviti kalifornijski izdavaè PipelineMusic. Rijeè je o više od400 tisuæa povijesnih snimakakoje treba nanovo obraditi i objaviti.Snimke su nastale u razdobljuod 1934. do 1989. godine ponalogu sovjetske slube za radio iteleviziju, a s tim je materijalommoguæe objaviti 12 tisuæa CD-a.Kvalitativno loši slikovni i tonskizapisi morat æe biti tehnièki obraðenii digitalizirani. PipelineMusic ima najveæa svjetska distribucijskaprava na snimke, a uposljednjih je nekoliko godinaobjavila oko sto albuma iz fundusaJune Koreje, Japana i HongKonga. U Sjedinjenim AmerièkimDravama ove æe se godinepublicirati daljnjih dvadeset CDa,meðu kojima i oni pijanistaVan Cliburna te violinista LeonidaKogana i Davida Oistracha.Ljubitelji klasiène glazbe neæe,naalost, imati priliku vidjetiskladatelje Sergeja Rachmaninovai Sergeja Prokofjeva kako dirigirajupri izvoðenju vlastitih djela.No, gostovanja ruskih, amerièkihi europskih umjetnika, poputLuciana Pavarottija, nalaze seu arhivu.(G.-A. U.)Freudov autoportretVelika BritanijaIzlobaFreudovaunuka«Lucian Freud», National Gallery& Tate Britain, London, od 20.lipnja do 22. rujna 2002.ucian Freud, unuk SigmundaFreuda sa sedamnaestje godina u jednombritanskom èasopisu za umjetnostobjavio svoj prvi autoportret.Gotovo sedamdeset godinakasnije, Lucianovo je najnovijedjelo pod nazivom Reflectionspredstavljeno u Britanskoj nacionalnojgaleriji, koja je tomprigodom britanskom umjetnikuposvetila i opsenu retrospektivuna kojoj predstavlja 150 Lucianovihradova te pregled njegovacjelokupna šezdesetogodišnjegastvaralaštva. Uz autoportret,koji je dovršen prije otprilikemjesec dana, u londonskojGaleriji Tate Britain izloeno jejoš jedanaest novih slika LucianaFreuda.Motivi na njegovim slikamauglavnom su osobe iz njegovaneposredna okruenja: prijatelji,obitelj i kolege umjetnici. Jednoznaèajno djelo nedostaje na inaèevelikoj izlobi; radi se o sliciFrancisa Bacona koja je nastala1952. godine i koja je prije èetrnaestgodina netragom nestala.Kradljivac ju je 1988. godine jednostavnoskinuo sa zida zavrijeme jedne izlobe u berlinskojNacionalnoj galeriji.U nadi da æe za ovogodišnjuretrospektivu pronaæisliku, Britanski savjet zakulturne veze napravio jeplakat koji je Lucian osmislioi ocrtao. Unuk slavnogapsihoanalitièara roðen je 8.prosinca 1922. u Berlinu, a1931. njegova se obiteljizbog nacizma seli u London.Slikaru, koji se specijaliziraoza realistiène portretei aktove, umjetnièki probojuspijeva 1951. godine,nakon što je dobio nagraduza umjetnièko djelo Interiorat Paddington na manifestacijiFestival of Britain. Umjetnièkikritièar Robert HugesFreuda je opisao kao«najveæega ivuæeg realista»,a sâm umjetnik vrlo je skroman:«Ljude ne slikam takve kakvi suniti kakvi nisu, veæ ih prikazujemonakvima kakvi se doimaju».(G.-A. U.)Webberovnovi mjuziklAndrew Lloyd Webberovi mjuzikl Bombay Dreamshit-skladatelja AndrewaLloyda Webbera, zarazliku od britanskih medija,oduševljeno jedoèekala britanskapublika.Mjuzikl jepremijerno izvedenu srijedu,19. lipnja,u londonskomkazalištuApollo-Victoria.NovineIndependentobjavile su kakoje predstavaostavilaveoma loš dojam,a Guardianje imaorijeèi hvale samoza koreografiju.Za prviazijski mjuziklu londonskojkazališnoj èetvrtiWest Endsve su karterasprodaneFreudov plakat Francisa Baconamjesec danaunaprijed. Napremijeri u kazalištuApollo-Victoria, na kojusu mnogi došli odjeveni u tradicionalniindijski sari, pojavilo semnoštvo poznatih liènosti, poputpjevaèa Boba Geldofa iglumca Shaha Rukha Khana, kojegasu prozvali «indijskim TomomCruiseom».Predstava Bombay Dreamsodigrava se u pozadini indijskogafilmskog grada Bollywooda. Junakprièe, kojega glumi Raza Jaffrey,mladi je Indijac iz slumovamilijunskoga grada koji uz punosreæe postaje filmska zvijezda teviše ne eli imati veze sa svojombijednom prošlošæu. Glavnu enskuulogu ima glumica Preeya Kalidas,koja se veæ dokazala u nekolikobritanskih filmova. Webber jeu svoj najnoviji projekt uloio 7,2milijuna eura. Njegovi slavni mjuzikliCats i Starlight Express u proteklihsu nekoliko mjeseci u Londonuskinuti s repertoara, kao injegova nova neuspješna predstavaA Beautiful Game. Webber jeizjavio da je dobio novu inspiracijuu indijskoj suvremenoj glazbi,da je u glazbi bollywoodskih filmovaotkrio buduænost mjuzikla,te da sada samo valja pridobiti «bijelo»gledateljstvo. Inaèe, Bollywood– filmska industrija Bombaya– godišnje napravi do tristofilmova koji se odlikuju indijskimfolklornim i glazbenim elementima.(G.-A. U.)Preeya Kalidas i Raza Jaffrey u mjuziklu Bombay Dreams

IV/84, 4. srpnja 2,,2. 47dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Vodnikova 17, Zagrebtelefon: 4855-449, 4855-451fax: 4813-572e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hruredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgarglavna urednica: Katarina Luketiæzamjenica glavne urednice: Nataša Govediæuredništvo: Grozdana Cvitan, Nataša Iliæ, Sanja Jukiæ,Agata Juniku, Lovorka Kozole, Trpimir Matasoviæ,Milan Pavlinoviæ, Zoran Roško, Gioia-Ana Ulrich,Andrea Zlatarsuradnici: Sandra Antoliæ, Boris Beck, Tomislav Brlek,Dean Duda, Iva Pleše, Dušanka Profeta, Dina Puhovski,Srðan Raheliæ, Sabina Saboloviæ, David Šporer, Igor Štiksgrafièki urednik: eljko Zoricalektura: ana Mihaljeviætajnica redakcije: Lovorka Kozolepriprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aTiskanje ovog broja omoguæili suMinistarstvo kulture Republike HrvatskeUred za kulturu Grada ZagrebaInstitut Otvoreno društvo HrvatskaCijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 knPRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:OBJAVLJENI STRIPOVI-2000. Libra libera 7-2001. Op.a.-Stripburger-Stripburek, antologija istoènoevropskog stripa Slovenija-katalog fanzin Divlje oko-CD Divlje oko sa snimkama izlobe u SC-u i e-zinom-katalog album Divlje oko povodom izlobe u Muzeju grada Bjelovara-bukleti Divlje oko sa izlobe u Zaprešiæu-Libra libera 9-2002. fanzin Barabe ( s Mimom Simiæ)-fanzin Flit 7-magazin Akt-Stripburger, jam-sessioni Ljubljana/Budimpešta-strip album Seminus, Stripus, Ludens Beograd-èasopis Kerempuh 2 ,IZLOENI STRIPOVI-2000.-2002. Gavella-2000. Crtani romani šou, KIC-2001. Crtani romani šou, KIC-organizirala/koncipirala izlobu autorskog stripa Strip, Strip, Hura!na Salonu mladih sa još 12 autora(ica)-jedna od pokretaèica, s Dušanom Gaèiæem, grupe Divlje oko-izloba Divljeg oka u Galeriji primijenjenih umjetnosti Zagreb-promocija fanzin kataloga Divlje oko-izloba Divljeg oka u Bjelovarskom gradskom muzeju i promocijakatalog albuma Divlje oko te u multimedijalnom galerijskom prostoruknjinice “Ante Kovaèiæ” Zaprešiæ-izloba Stripburek u organizaciji Stripburgera, KUD Prešern Ljubljana-2002. izloba Divljeg oka u galeriji “Vladimir Nazor” Zagreb i uMMC-u “Luka” Pula-izloba Stripburek u “Karton” galeriji, Budimpešta te u Potieru iBourgesu Francuska-Seminus, Stripus, Ludens strip album u kojem su prezentirani radoviena autora, grupna izloba u Beogradu i Vršcu-promocija strip sajta www.jedinstvo.hr/~komikaze i izloba strip-plakata uATTACK!-u-izloba na Animafestu, Lisinski u sklopu 30. festivala animiranog filma-Radi na albumu Gloria Scott po kratkim prièama Mime Simiæ (17epizoda) koji je, u engleskom prijevodu, na 50 stranica objavljen nawww.jedinstvo.hr/komikaze Ivana Armanini, roðena 1970. god. u Zagrebu. Završila Školu primijenjeneumjetnosti u Zagrebu i diplomirala slikarstvo u klasi profesoraÐure Sedera.dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17elim se pretplatiti na zarez:6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 knZa Europu godišnja pretplata 50,00 EUR,za ostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUÈITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:Uplate na iro-raèun kod Zagrebaèke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnicepriloiti listiæu i obavezno poslati na adresuredakcije.