impressum - Škola narodnog zdravlja "Andrija Štampar" - Sveučilište ...

DUHOVNO SLOVOSPIRITUAL VOICEUbrzo je nastupila druga faza: value free society– društvo bez vrednota, bez morala: i otvarajuse vrata svim bezumnostima, pravo na sve imasamo sodoma i gomora. Logično: slijedi valuefree politics: kao da je umijeće mogućega postaloumijeće nemoralnoga? Najvažniji životni stav jeonaj podanički, puzajući – pred zlatnim teletom.Vapaj djetinji, od prije sto godina, odjekuje idanas: „Jer Hrvatsku mi moju objesiše, / K'olopova, dok njeno ime briše, / Za volju ne znamkome, žbir u uzama!“ (A. G. Matoš, 1909).U onim bolnim i slavnim danima hrvanjaza Dom i Domovinu, uvjeravali su nas da jevrhovno tijelo u Republici Hrvatskoj Hrvatskidržavni sabor. A iznad njega samo – Bog.Sada, pokušava nas se uvjeriti da je Saborkazalište lutaka, nestašna ponašanja, košarapognutih glava, na priliku Centralnog komiteta.Kao da se ponavljaju biblijska vremena kad su seu jedan dan pomirili stari neprijatelji Herod i Pilat,samo da bi u onaj dan osudili Istinu, Isusa. Složilisu se svi: i crni i crveni, i žuti i zeleni. Usvojenje protu-ustavni, protu-nacionalni diskriminacijskizakon diskriminacijskim postupkom.Jesu li u Sabor izabrani samo d.d.o. katolici: deklarativnikatolici – za potrebe popisa; de-korativnikatolici – za prve svečane klupe; o-zebli katolici– nemoćni da podignu javno glas za istinu, začovjeka, za Boga?„Gdje slobode sad su dani? Gdje su ZrinskiFrankopani, / Gdje su ona lava dva?“ (A.Harambašić, Hrvatska, 1881). U Saboru- lava ni jednoga. Samo jedna - lavica.Običnom normalnom vjerniku jasno je, u skladus Evanđeljem: Sve što ste učinili u Saboru, uVladi, u Gradu - meni ste učinili! - I sve ono štoniste učinili, što ste prešutjeli, što ste izdali… (Mt25,40).U protunarodnom zločinačkom komunističkomrežimu sudilo se zbog verbalnog delikta. Sada seotvaraju novi horizonti gdje će biti moguć mentalnidelikt: posjedovanje krive predodžbe o krivimskupinama.Novi će stari udbaši naći načina da otkriju i saznajutko to ima, i koje, krive predodžbe u mislima, ito će biti mentalni delikt; a delikt podliježe sudui kaznenom progonu. Zločinački komunističkirežim – ili kako ga danas vole bezazleno nazivati„antifašizam“ – urušio se. Diktatura proletarijata -caruje. Sjećaš li se Ti, Gospo Lurdska: branitelji supošli da brane „krst časni i slobodu zlatnu“, Dom iDomovinu, s križem i krunicom o vratu, dok su onikod kuće, u crkvama, na javnim trgovima, molilis krunicom i križem u ruci – i na koljenima. Svizajedno izvojevali su pobjedu, ostvarili slobodu. Asada živimo doista u besramnim vremenima:one kojima dugujemo ponos i slobodu ne želimopokopati časno i dostojno; istodobno ispovijedamoda je to sveto djelo milosrđa (KKC 2447)!Gospe Lurdska, na njivi Gospodnjoj posijano jeplemenito sjeme, ali je ubačen i kukolj. U ovomenarodu živi rod pravednika Abela, i Abelovaca:onih što žive i stvaraju kulturu dobra i ponosa;u ovome narodu živi i rod bratoubojice Kaina, iKainovaca: rod onih što šire ne-kulturu mržnje,sramoćenja i zla; generatori mržnje govore ogovoru mržnje. Na Božić ratne 1941. godine,kada se cijelim svijetom širila mučna tjeskobakrvoprolića, blaženi je Alojzije Stepinac hrabriovjernike: „Vjeran kršćanin znade da nemaveličine na ovome svijetu pred kojom bi strepioGospod Bog, - niti sitnice koja bi izmakla okuNjegovu, - niti skrušena srca kojemu se ne bi htiosmilovati, - niti zločina koji ne bi mogao kazniti. …“Mudrost života, kultura života uči se u obitelji,od malena: „Temelj na kojem počivaju narod ičovječanstvo jest bez sumnje obitelj… Jake isretne Hrvatske nema bez jakih, fi zički i moralnozdravih i zadovoljnih hrvatskih obitelji“ - tako zboribl. Alojzije Stepinac (Prop… 1934-40, 480).Samo ona obitelj koja zajedno moli – zajednoostaje, može biti sretna i jaka, i blagoslov zapojedince i potomstvo, i za cijeli narod: za njegovudruštvenu i crkvenu budućnost.Početkom mjeseca rujna 2008., kad je započelanova školska godina, od već loših vijesti stiglesu još gore: ove školske godine 2008/9. uškolama je 150 razreda manje, nego li prijašnjegodine. Narušena je prirodna ravnoteža: normalnoje da je u jednoj obitelji, u jednom narodu, budeviše mladih nego starih – u Hrvatskoj je obratno.Još malo, i nestat će rod Hrvata.„Ovoj našoj civilizaciji potrebna je majčinskaljubav … Najveće siromaštvo Hrvatske danas seočituje u sve manjem broju rođenih. Sve manjedjece, sve praznije škole, to je naše siromaštvo.Demografski defi cit najteži je i najvažniji problemsuvremene Hrvatske“ – teške su to riječi, istinite,našega nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića(1.1.09). Ima li nekoga u ovoj zemlji Hrvatskojda se pita: Tko sije virus autodestrukcije Lijepomnašom domovinom!? Ima li koga u ovoj zemljida misli, da voli - ovaj sveti mali dio svemira?Ljude ubijaju mrzitelji čovjeka: jedni mačem, drugi8Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

CONFERENCE PAPERSRADOVI SA SKUPOVAtako: dovoljan bi bio samo jedan osmijeh na licuboga u bijelom, samo pogled pun razumijevanja ionog nečeg nalik na „ne boj se“!...«Ovo je samo dio teksta koji je napisala suprugabolesnika oboljelog od tumora na mozgu i liječenogna onkološkom odjelu. Gospođa je profesoricahrvatskog jezika, te je stoga lakše stavila na papirsvoje osjećaje vezane uz najteži dio života krozkoju su ona i njezin, sada već pokojni, suprugprošli. Njezin izraz "bogovi u bijelom" duboko mepotresao, potaknuo na razmišljanje i podsjetiona davno izrečen savjet koji je genetičarima daoetičar Paul Ramsey: „Ne smijemo se igrati Bogaprije nego smo naučili biti ljudi. A kada naučimobiti ljudi, ne ćemo željeti igrati se Boga."Možda će se ovaj tekst nekome učiniti previšedramatičan ili pretjeran, no nažalost, radećiniz godina u obiteljskoj medicini, prečesto samčula slične ili možda nešto skromnije sročenekomentare poput ovog: "Gospođo doktor, nemojteme više slati u bolnicu. Čekal sam cijelo jutro, dabi me gospon doktor za pet minuta pregledal irekel nek dojdem za godinu dana."Iako medicinska znanost nezaustavljivonapreduje, nezadovoljstvo njezinih sudionika,pacijenata i medicinskog osoblja sve je veće, none na polju dijagnostike i liječenja, nego na poljuloše komunikacije u dnevnom radu. Zašto danasliječnik nije sretan, kako stoji u članku Liječničkihnovina br. 11 iz 2002. godine? Zašto je bolesnikvrlo često samo potrošač i zašto je izgubiopovjerenje u liječnika i zdravstvo? Kako je mogućeda liječnik javno blati nadređenoga kolegu ili munarušava dostojanstvo iznoseći pred bolesnikomo njemu nedolične primjedbe? («Svojim učiteljimaiskazivat će poštovanje i zahvalnost za znanje,vještine i odgoj koje je od njih primio.» Kodeksmedicinske etike i deontologije) Zašto bolesnicikoji se liječe u privatnim ordinacijama uglavnomnemaju pritužbi na rad liječnika privatnika? Moglibismo si postaviti još mnogo pitanja koja seodnose na etičnost komunikacije u zdravstvu.Odgovora i razloga ima mnogo: nedovoljan brojspecijalista, nedostatak prostora, nedostatakopreme, preopterećenost poslom, preniskaprimanja... Ali ipak, jedan nadasve bitan razlog jenedostatna i nekvalitetna komunikacija liječnika spacijentom, kao i liječnika s najbližim suradnicima– kolegama i medicinskim sestrama. Kvalitetnomi iskrenom komunikacijom možemo ispravitigotovo svaki organizacijski propust. Medicina jejoš uvijek znanost koja je ujedno i služenje životu isvjedočenje vlastite plemenitosti. U našem radu sbolesnikom milosrđe i samilost moraju biti ispredpravednosti.PRIKAZ ANKETEPotaknuta neugodnim i žalosnim komentarimasvojih pacijenata nakon povratka sa specijalističkihpregleda ili liječenja, odlučila sam u ordinacijiprovesti kraću anketu i prikupiti podatke koji seodnose na kvalitetu specijalističkih pregleda. Udeset pitanja obuhvatila sam: vrijeme provedenou čekaonici, osnove kulture komunikacije kao štosu pozdrav (i) ili rukovanje pri susretu, pregledprikupljene medicinske dokumentacije, trajanjei kvaliteta pregleda, (ako ga je uopće bilo),pojašnjenja vezana uz bolest, plan liječenja i nakraju želju bolesnika o nastavku liječenja kodistog liječnika.Podatke sam prikupila koristeći jednostavanslučajan uzorak. Anketu su ispunila 162 bolesnikakroz tekući mjesec. Rezultati ankete, iakoskromni, vrlo su zanimljivi i trebaju nas potaknutida kvalitetnije organiziramo svoj dnevni rad iuspješnije komuniciramo s bolesnikom.REZULTATI ANKETENa deset navedenih pitanja ispitanici suodgovorili:1. Molim Vas da zaokružite samo jedno slovoispred naziva specijalista kod kojeg ste bili napregledu unazad šest mjeseci.specijalist broj (postotak)a) kardiolog 28 (17,3)b) kirurg 11 (6,8)c) neurolog 7 (4,3)d) fi zijatar 16 (9,9)e) okulist 14 (8,6)f) endokrinolog 11 (6,8)g) ORL spec. 3 (1,8)h) pulmolog 8 (4,9)i) alergolog 3 (1,8)j) urolog 9 (5,6)k) ginekolog 17 (10,5)l) psihijatar 11 (6,8)m) onkolog 11 (6,8)n) ortoped 9 (5,6)o) dermatolog 4 (2,5)www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 11

RADOVI SA SKUPOVACONFERENCE PAPERS2. Koliko ste vremena proveli u čekaonici čekajućina specijalistički pregled?a) 30 minuta 42,0%b) 60 minuta 20,4%c) 90 minuta 22,8%d) 180 minuta 14,8%3. Je li Vas liječnik uljudno pozdravio kad ste ušliu ordinaciju?DA 135 (83,3%) NE 27 (16,7%)4. Je li Vas liječnik zatražio medicinskudokumentaciju i prikupljene rezultate pretraga?DA 136 (83,9%) NE 26 (16,1%)5. Je li Vas pregledao?DA 140 (86,4%) NE 22 (13,6%)6. Koliko minuta je trajao Vaš specijalističkipregled?a) 5 min 35 (21,6%)b) 10 min 46 (28,4%)c) 15 min 40 (24,7%)d) 30 min 31 (19,1%)e) 45 min 19 (6,2%)7. Je li Vam liječnik objasnio od čega bolujete i štodalje planira učiniti za Vas?DA 122 (75,3%) NE 40 (24,7%)8. Jeste li potpuno razumjeli što Vam je govorio?DA 120 (74,1%) NE 42 (25,9%)9. Jeste li zadovoljni specijalističkom uslugom?DA 118 (72,8%) NE 44 (27,2%)ZAKLJUČCIU čekaonici 62,5% pacijenata provede 60 minuta,22,8% 90 minuta, a dulje od 180 minuta čeka14,8%. Pacijente ne pozdravlja 16,7% specijalista.Prikupljenu medicinsku dokumentaciju odpacijenta ne zatraži 16% liječnika.Specijalistički pregledi najčešće traju 5 do 15minuta kod 68% specijalista, 30 minuta kod 19% i45 minuta kod 6 %.Pojašnjenja i informacije o bolesti, dijagnostičkimmetodama i liječenju nije dobilo 25% bolesnika.Primjerenim rječnikom 27% specijalista nijepacijentu objasnilo od čega boluju, ni što će zanjega biti poduzeto.Nezadovoljstvo specijalističkim pregledombolesnik povezuje s: dugim čekanjem, kratkimpregledom, lošim objašnjenjem bolesnog stanja,neprimjerenim rječnikom, te nekompletnimpregledom medicinske dokumentacije. Trajnimusavršavanjem komunikacijskih vještina i boljomorganizacijom rada u ordinaciji možemo bitnoutjecati na naš odnos s pacijentom. Učinimo liga duboko humanim i partnerskim, uvelike ćemosebi i bolesniku olakšati proces liječenja i dovestiga do izlječenja ili pak do dostojanstvenog kraja.Time će i zadovoljstvo na radnom mjestu, kaoi u privatnom životu, biti daleko veće. Kulturakomunikacije s pacijentom i suradnicima bitna jeza uspješno provođenje preventivnih zdravstvenihmjera, proces liječenja, dobre rezultate liječenja,zadovoljstvo pacijenata i osobno zadovoljstvoliječnika.LITERATURA1. Klain E i sur. Psihološka medicina, Golden Marketing,Zagreb, 1999.2. Pozaić V. Čuvari života, FTI-Centar za bioetiku, Zagreb,1998.3. Vodopija Š. Opća i poslovna komunikacija: priručnik isavjetnik za uspješnu komunikaciju, Naklada Žagar, Rijeka2006.10. Biste li rado nastavili liječenje kod istogspecijaliste?DA 117 (72,2%) NE 45 (27,8%)12Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

CONFERENCE PAPERSRADOVI SA SKUPOVAKultura komunikacije uzdravstvuDoc.dr.sc. Željka Znidarčić, dr.med.The Culture of Communication inHealthcareAbstract A sick person, patient, i.e. a person whois suffering and seeks the help of a physician,requires direct contact and conversation withhis physician, and should feel confi dent aboutthe physician’s knowledge, discretion andcompassion – in a word, humanity, which mustalways remain a signifi cant aspect of the medicalprofession. Not only does the patient desire andhave the right to be informed about his illnessbut the physician also needs the cooperation ofan informed patient throughout the diagnosticprocedure and therapy. Every diagnosticprocedure entails a certain degree of risk,about which the patient must be made aware.Sometimes, the patient should also participatein the choice of certain procedures. Without thenecessary culture of communication, medicine isreduced to technique and administration, whichare not enough to help a sick person. Medicalpersonnel must be suitably educated in theculture of healthcare and communication withpatients. Healthcare should be organized in amanner that saves time, freeing the physician todevote more time to communicating with patients.It is necessary to write and speak more about thisissue so that everyone understands where theessence of the problem lies, rather than speakingonly about the lack of money, shortage of time,medical errors and corruption, because these areactually consequences and not the causes.Mnogo se je toga promijenilo u načinukomunikacije među ljudima uopće, zahvaljujućivelikim znanstvenim i tehnološkim dostignućima uposljednjim desetljećima. Smanjila se udaljenostmeđu kontinentima, državama, narodima, svebržim prijevoznim sredstvima s jedne strane, ali inovim audio-vizualnim mogućnostima kontakta sdruge strane. Prema broju putnika na sva odredištasvijeta, prema broju i mogućoj brzini prijevoznihsredstava, prema proizvodnji telefonskih uređajai računala može se zaključiti kako ljudi sve višeupoznaju svijet i međusobno komuniciraju.Ipak, u svakodnevnom životu, među ljudima kojižive u zajednicama – stambenim, poslovnim,obiteljskim – sve je više poteškoća u međusobnomkomuniciranju. Ljudi se sve više otuđuju, zatvarajuu svoj svijet, slabo ili nikako ne komuniciraju snajbližim susjedima, sve teže nalaze društvo iliprijatelje.Može se reći da je došlo do promjene kulturekomunikacije koja je svojstvena svakoj društvenojsredini i koja je sastavni dio opće kulture utoj sredini. Ako se kultura defi nira kao skuptradicijski uvjetovanih društvenih normi koje seodnose na sva područja života nekog društva,onda je komunikacija jedan od temeljnih načinaizražavanja kulture. Kultura komunikacije je,dakle, odraz opće kulture određenog društva.Kulturne navike stječu se odgojem, u prvomredu obiteljskim, ali i školskim, a značajnu uloguigra šira društvena okolina. U današnje vrijemesredstva javne komunikacije izrazito utječu naoblikovanje kulture općenito, a posebno na kulturukomunikacije.Pod kulturom u užem smislu riječi smatra se uprvom redu susretljivost, ljubaznost, uzajamnopomaganje – riječju, pristojnost u međuljudskimodnosima, što se može nazvati i bonton. O tomebi se moglo govoriti opširnije, ali je ovo samo uvodu temu o kulturi komunikacije u zdravstvu.Komunikacija u zdravstvuI u zdravstvu se osjeća promjena kulturekomunikacije, sa sve težim posljedicama.Komunikacija je u zdravstvenoj skrbi jedan odosnovnih čimbenika i o tome se sve više govori.Nije posrijedi samo odnos zdravstvenog osobljaprema bolesnicima nego i uzajamna komunikacijaosoblja u svakodnevnom radu. Uspjeh liječenjavezan je i uz komunikaciju unutar zdravstvenogtima, a promjene u kulturi komunikacije i tu suvidljive.U odnosu između liječnika i bolesnika, unatočvelikim promjenama u tehnološko-znanstvenomsmislu, postoji i dalje potreba dobre komunikacije.Bolesniku, pacijentu, dakle čovjeku koji pati itreba pomoć liječnika, uvijek će biti potrebanizravni kontakt, razgovor s liječnikom, povjerenjewww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 13

RADOVI SA SKUPOVACONFERENCE PAPERSu njegovo znanje, ali i diskreciju i suosjećanje –jednom riječju u humanost, koja mora uvijek ostatiznačajno obilježje medicinske struke. Ako se tune može uspostaviti odgovarajuća komunikacija,rezultati liječenja će biti neminovno slabiji. Kritikeliječnika sa strane bolesnika, a posebice novinara,odnose se najčešće upravo na to. Bolesnici sežale da liječnik nema vremena za razgovor, da ihne sasluša i da ga nemaju prilike pitati sve štosu željeli, bilo u ambulanti bilo u bolnici. Liječnicisu sve više u procijepu između želje da što boljeobave posao i nedostatka vremena, pa kao da sesve vrti u začaranom krugu: sve više bolesnika (?),sve više mogućnosti za dijagnostiku i liječenje (zakoje treba više znanja i više sredstava i vremena),a sve manje liječnika i onih koji to žele postati.Objektivna stvarnost se ne može zaobići, ali biodgovarajuća komunikacija mogla znatno olakšatisituaciju.Ministarstvo zdravstva RH iniciralo je unapređenjekomunikacije u zdravstvu projektom iz 2004.godine. To pokazuje da je uočena potreba učenjazdravstvenog osoblja kako komunicirati s bolesnimčovjekom.I u studiju medicine kao i u trajnoj edukaciji liječnikapotrebno je tome posvetiti dovoljno pažnje.Ima puno primjera liječničke odgovornosti ipožrtvovnosti, ali se to katkad pokvari nedostatkomtakta u odnosu s bolesnikom. Evo primjera.Bolesnik je nakon operacije malignog tumorai otpusta kući naručen na kontrolu u određenovrijeme. Pri dolasku vidi svojega liječnika kirurgakoji ordinira infuziju i kaže da će nakon togadoći da ga pregleda. Bolesnik, ni mlad ni zdrav,čeka nakon završene infuzije ukupno devetsati, a liječnik (koji je do tada vjerojatno obavioneku ili neke operacije) dolazi da ga pregleda ine sjeti se (!) da mu kaže: "Žao mi je, stvar sezakomplicirala. Nisam mislio da će tako dugotrajati. Nije bilo moguće da vam iz sale javimda ne čekate. Oprostite." Bez obzira na umor iiscrpljenost – jednu rečenicu je trebalo izgovoriti ipacijent bi shvatio i ne bi otišao potpuno ogorčen.Naravno, to spada u opću kulturu, ali liječnik sitakav propust ne bi smio dopustiti."Ako u određenoj situaciji svojim brižnim i pažljivimophođenjem s bolesnikom u nekoj mjeri uspijemonadoknaditi neadekvatne uvjete i smanjitibolesnikove patnje i strahove, onda smo postiglibitnu svrhu zdravstvene skrbi." (D. Kocijan)Kao što je već rečeno, u komunikaciju u zdravstvuspada i međusobna komunikacija zdravstvenogosoblja. Na današnjem stupnju razvojamedicinske struke u pravilu nikada jedan liječnikne rješava sâm zdravstvene probleme pojedinogbolesnika. Riječ je, dakle, o timskom radu u kojemsudjeluju, surađuju: obiteljski liječnik, specijalistipojedinih dijagnostičkih struka, drugi relevantnispecijalisti, medicinske sestre i prema potrebistručnjaci drugih struka (primjerice fi zioterapeuti,psiholozi, socijalni radnici i drugi). Pri tome kulturakomunikacije ne samo da olakšava rad negose odražava i na bolesniku, koji prenosi svojupovijest bolesti i ostalu dokumentaciju i čita (akomu uspije) ali i sluša različite komentare pojedinihsuradnika. Smatram da u kulturu komunikacijespada i izbjegavanje/ispravljanje "tipfelera" što se,nažalost, rijetko čini. Vrlo često medicinska sestraispunjava medicinske formulare i u rubrikamaza koje nema dovoljno edukacije (dijagnoza islično). Takva "štednja" vremena može dovestido vrlo nepoželjnih posljedica. U pitanju jezapravo loša organizacija zdravstvene struke, jerbi dobro organizirana međusobna komunikacija,koja je itekako moguća uz današnje tehnološkepogodnosti, uz stručno optimalnu suradnju dovelai do uštede na vremenu.U posljednje se vrijeme sve više naglašavapotreba dobrog informiranja bolesnika osvemu u svezi s njegovom bolesti. Ne samo dabolesnik želi i ima pravo biti informiran o svojojbolesti, nego je i liječniku potrebna suradnja sinformiranim bolesnikom tijekom dijagnostičkogpostupka i liječenja. Svaki dijagnostički postupakima određeni stupanj rizika i bolesnik to moraznati, katkad i sudjelovati u odlučivanju o izborupojedinih postupaka. Isto je tako i s primjenomodređenog načina liječenja koje se ne smijeprovoditi bez bolesnikove suglasnosti. Bolesnikuse mora, na njemu razumljiv način, kratko i jasnoreći o kakvoj je bolesti najvjerojatnije riječ, zbogčega je potrebno načiniti pretrage i kakve, nakontoga mu protumačiti dobivene nalaze i opet gana odgovarajući način informirati o postupkuliječenja. U tijeku je sastavljanje obrazaca zatzv. informirani pristanak, za sve vrste pretraga,koji će bolesnik morati potpisati i tako potvrditisvoju suglasnost, nakon dobivenih informacija.Tako dobivene informacije su potrebne, ali ipakne mogu zamijeniti razgovor s liječnikom, jerbolesnik nema mogućnost postavljanja pitanja. Zadobru komunikaciju liječnika i bolesnika potrebanje izravan razgovor. Liječnici znaju da je svakibolesnik "slučaj za sebe", da nema dva jednaka14Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

CONFERENCE PAPERSRADOVI SA SKUPOVAbolesnika i da je svakome potreban individualnipristup. Naravno da se i pojedine bolestimeđusobno razlikuju i da će nekad biti mogućekomunikaciju provesti jednostavno i uspješno, adrugi put to može biti teško, ali ne i nemoguće.Spomenuto je da sredstva javne komunikacijesve više utječu na kulturu općenito. Ona mijenjajunačin komunikacije u zdravstvu s više aspekata.U tisku i na televiziji, što je svakako najutjecajnijena veliki broj ljudi, sve je više medicinskih tema,upotrebljavaju se stručni medicinski izrazi (čestonetočno), iznose se različiti statistički podaci izraznih izvora, a naglasak je svakako u prvom reduna senzacionalnosti. Tako prikazane teme i iznesenipodatci, neprovjereni od stručnjaka, dovode sjedne strane do osjećaja čitatelja da imaju stručnoznanje o pojedinim medicinskim pojmovima. Pišese također o tehnološkim sredstvima u dijagnostici,o najnovijim znanstvenim otkrićima i njihovojpraktičnoj primjeni u dijagnostičke i terapeutskesvrhe. Time se bolesnicima sugerira da im semože brzo i učinkovito pomoći pod uvjetom daih njihov liječnik uputi na najmodernije pretrage iprimijeni najnoviju vrstu liječenja. Riječ je vrlo čestoo skupoj aparaturi i lijekovima i bolesnicima seneizravno ili izravno sugerira da imaju "pravo" natakve postupke. To katkada dovodi do nesuglasicai uvelike otežava komunikaciju između liječnika ibolesnika.Posebna je tema pisanje o liječničkim pogreškama,također bez stručne provjere, ali s imenimaoptuženih liječnika, i, naravno, bez kasnijegdemantija ako se dokaže suprotno. To isto vrijedii za temu korupcije u zdravstvu. Sve to stvaralošu sliku o liječnicima (katkad s naglaskom na"našim"). Time se stvara sumnja i nepovjerenjebolesnika u liječnike, a kod liječnika se pojavljujeosjećaj nesigurnosti i straha od optužbi, što sigurnone pomaže u komunikaciji liječnika i bolesnika. Odobrim rezultatima i pozitivnim primjerima nikadse ne piše.Uloga sredstava javne komunikacije u poboljšanjukomunikacijske kulture u zdravstvu morala bibiti podizanje opće zdravstvene kulture, bezsenzacionalizma i bez "stručne izobrazbe"medicinskih laika i informiranje o pravima, ali idužnostima bolesnika. O negativnim pojavamau medicini, kao uostalom i u drugim područjimaživota, moralo bi se također izvještavati bezsenzacionalizma, a u prvom redu istinito,provjereno, bez povrede osnovnih ljudskih prava,bez povrede liječničke tajne i bez stvaranjanepovjerenja bolesnika u liječnike. Nažalost,najčešće to nije tako. Očito je da i tu nedostajekulture komunikacije.ZaključciPostavlja se pitanje što se može načiniti zapoboljšanje kulture komunikacije u zdravstvu.Odgovor nije jednostavan, ali ne smijemo bitipesimisti. Ako se ništa ne poduzme, pojavljivatće se novi problemi i poteškoće u zdravstvenojskrbi, koja je u svojoj biti utemeljena na odnosu:liječnik i ostalo medicinsko osoblje – bolesnik.Bez potrebne komunikacijske kulture liječenjese svodi na tehniku i administraciju, a to nijedovoljno za pomoć bolesnom čovjeku. Jasno je daliječnička struka ne može sama bitno utjecati naopću kulturu, pa i na sredstva javne komunikacije,ali moramo nastojati da se i tu nešto učini –upozoravanjem, utjecanjem kad god je mogućena političke odluke te vlastitim postupcima ustruci. Bolesnici, koji dolaze iz različitih društvenihsredina i različitih struka, mogu nam isto utome pomoći. Zdravstveno osoblje se mora naodgovarajući način educirati u kulturi zdravstveneskrbi i komunikaciji s bolesnicima, a posebno jepotrebno organizirati zdravstvo na odgovarajućinačin da se postigne ušteda na vremenu i dase liječnik može više posvetiti komuniciranju sbolesnicima. O tome treba više pisati i govoriti dasvima postane jasno gdje je bît problema, da sene govori samo o nedostatku novca, nedostatkuvremena, medicinskim pogreškama i korupciji, jerto su zapravo posljedice a ne uzroci.Literatura:1. Kern J. Zdravstvo digitalnog doba, Hrvatski časopis zajavno zdravstvo 2005;1:3.2. Kocijan Hercigonja D. Komunikacija u kriznim situacijama,Projekt MZSS RH.3. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RepublikeHrvatske, Programi i projekti/Unapređenje zdravstvenihusluga: Liječenje započinje osmijehom.4. Lučanin Despot J. Unapređenje odnosa/komunikacijebolesnik – medicinski tim, Projekt MZSS RH.5. Kocijan Hercigonja D. Naša ljubaznost početak je svakogliječenja, brošura MZSS RH.www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 15

RADOVI SA SKUPOVACONFERENCE PAPERSEtika i komunikacija uedukaciji u mediciniDoc.dr.sc Jasenka Markeljević, dr.med.Ethics and Communication in MedicalEducationAbstract Throughout Western civilization, thereis inadequate social and material appreciationof teaching at all levels, which discourageswould-be teachers from entering the educationalprofession. A responsible attitude toward theprocess of the transmission of knowledgeand experience while cultivating critical andindependent thinking would contribute to anappreciation of the nobility of serving others,instead of manipulating or dominating them. Aresponsible attitude also implies the selectiveformation of the curriculum, fostering activeparticipation toward a predetermined goal, insteadof the indiscriminate and passive accumulation ofexisting knowledge in a particular area of medicine.Fact overload necessarily leads to superfi ciality,while overemphasis on the competitive systemjeopardizes the basic purpose of education.The student should receive new knowledge asa valuable gift from the teacher, and not as aonerous burden and tedious duty in a series ofdaily obligations. The ongoing coordination of thequalitative and quantitative aspects of educationhas a direct impact upon promoting positiveattitudes among teachers and students towardtheir callings.“Oni moraju usvojiti smisao i živi osjećaj zavrijednosti kojima je dostojno težiti, morajuusvojiti smisao za lijepo i za moralno dobro. Onimoraju naučiti kako razumjeti motive ljudskihbića, njihove iluzije i njihove patnje, kako sagraditipravilan odnos prema ljudima s kojima se susrećui prema ljudskoj zajednici. Ove težnje prenose semladim naraštajima putem osobnog kontakta snastavnicima, ne ili barem ne u prvom redu putemudžbenika“Albert EinsteinEtička načela u komuniciranju, dostojanstvo iodgovornost, temeljna su obilježja edukacije usvim područjima naše civilizacije, osobito jednomod najosjetljivijih, u medicini. U području edukacijeu medicini iznimno je značajna uloga nastavnikana razini dodiplomske i poslijediplomske nastave,te stručnog usavršavanja; nezamjenjiva jeuloga medicinskog osoblja i nezaobilazan jeutjecaj medija na edukaciju studenata, ali ibolesnika. Kreativna uloga svake osobe u funkcijinastavnika u procesu edukacije i prenošenjuvještina komunikacije suštinski je defi nirana uprethodno navedenim mislima jednog od najvećihznanstvenika i humanista dvadesetog stoljeća -Alberta Einsteina.Analiza etičkih načela u komuniciranju iedukaciji u medicini, odnosno u cjelokupnomzdravstvenom sustavu, zahtijeva sveobuhvatanpristup koji je prvenstveno usmjeren na analizumeđusobnog odnosa studenata i nastavnika;bolesnika sa zdravstvenim osobljem i sudionicimanastavne djelatnosti. Dakle, uključuje sustavnukomunikaciju svih sudionika: nastavnika,studenata i učenika viših i srednjih medicinskihškola; bolesnika i liječnika, medicinskih sestara,bolničara, pratećeg administrativnog i pomoćnogosoblja. Osim međusobne komunikacije, jednaod značajnih, ali ne i presudnih sastavnica jeststandard, odnosno sustav davanja zdravstvenihusluga, koji je defi niran materijalnim izdvajanjimaza zdravstvo na razini preventivne i kurativnemedicine. Na etička načela i način komuniciranjaznačajno utječu religijska, kulturološka iekonomska obilježja društva: duhovno ozračje,mediji, socijalna i zdravstvena politika države.Osobito utječu opća stremljenja u medicini usvijetu: duboko ukorijenjeni biomedicinski pristupzdravlju, fi nancijski interesi velikih farmaceutskihkorporacija i ubrzan razvoj znanosti kojiomogućuje primjenu novih dostignuća u područjubiotehnologije.Danas, na početku 21. stoljeća, suočavamo se svišedimenzionalnom krizom svjetskih razmjera:moralnom, duhovnom i intelektualnom; krizomkulture i svijesti; krizom sustava vrijednosti kojase refl ektira na sve vidove našeg osobnog idruštvenog života. Dubinu krize aktivno podupirusnažne kulturne, ekonomske i političke struje, koještiteći svoj interes temeljen na materijalističkomsustavu vrijednosti, zanemaruju svetu i nedodirljivu16Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

CONFERENCE PAPERSRADOVI SA SKUPOVAvrijednost života postupno oblikujući tzv. kulturusmrti. Sadašnje stanje posljedica je snažnogutjecaja Descartesove fi lozofi je na oblikovanjezapadne misli koja je razdvojila duhovno odmaterijalnog, odnosno potpuno izostavilareligijsku dimenziju života; humanističke znanostisu se usredotočile na res cogitas (duh - mislećatvar), a prirodne znanosti na res extensa (materija- protežna stvar).Fragmentirani, mehanicistički pristup razmišljanjau akademskim disciplinama o pojedinimproblemima neosporno je doveo do novih, korisnihi primjenjivih spoznaja na molekularnoj razini, alije istodobno izgubio iz vida cjelovitost u prirodi,pa zato trajno generira mnoštvom novonastalihnepoznanica. Vrhunski, uskospecijaliziranistručnjaci u pojedinim područjima suočavaju sesvakodnevno sa sve više nerješivih problemai situacija; liječnici koji raspolažu s visokomtehnologijom u dijagnostici i terapijskimpostupcima gotovo su nemoćni prema sve većemporastu malignih bolesti, duhovnih i psihičkihporemećaja, različitih ovisnosti o drogi, alkoholu,kompjuterskoj tehnologiji. Identifi cirajući najčešćefunkciju organizma s mehaničkim funkcioniranjemstroja, dakle zagovarajući biomedicinski pristupu tretmanu bolesnika, zanemaruju duhovne,psihološke, društvene i ekološke vidove bolesti,što odražava duboko ukorijenjen materijalističkipristup životu, sustav vrijednosti podređenrealizaciji pojma “imati”, koji apsolutno dominiranad nastojanjima oživotvorenja pojma “biti”.Dominantni "etički relativizam" u današnjojcivilizaciji odražava se nepovoljno na temeljnaetička načela u edukaciji i komunikaciji u svimpodručjima medicine, potencirajući materijalističkoozračje zapadne civilizacije, racionalno utemeljensustav vrijednosti i obrasce ponašanja ljudskezajednice.Nasuprot tome, sustavni tzv. holistički pristuprazmišljanja u akademskim disciplinama,svojstven humanističkim znanostima, postaje sveneophodniji u objašnjavanju pojmova u prirodnimznanostima. Prihvaćen u nuklearnoj fi zici gdjedefi nira svaki problem u kontekstu međusobneovisnosti promatranog entiteta i pojedinih sustava,postupno postaje dominantan i u medicini, uodnosu na dosadašnji biomedicinski pristup kojiizvlači problem iz konteksta cjeline.U području zdravstva, nastavnici i liječnici su,u skladu s prirodom svoga posla, usmjereni naobjekte djelovanja, na studente odnosno nabolesnike, koji su nužno u podređenom položajuu odnosu na dominaciju autoriteta znanja i struke.Osobito su u osjetljivom položaju bolesnici čiji jeduhovni i tjelesni integritet tijekom liječenja nužnonarušen. Oni se suočavaju s emocionalnomi fi zičkom boli, neizvjesnim trajanjem patnje,sumnjama u ishod liječenja, često s primjenomagresivnih dijagnostičkih i terapijskih metoda.Izolirani iz prividne sigurnosti svoje svakodnevnicei obiteljskog utočišta, izloženi mistifi kaciji ukomunikaciji, nerazumijevanju latinskih pojmovai vojničkoj, ratnoj terminologiji, postaju “bolest”ili “objekt” koji se proučava i na sveučilišnimklinikama postaje “predmet” nastave. U svjetlutakvih okolnosti, bolesnik zahtijeva suptilnipristup medicinskog osoblja, prožet vrhunskimetičkim i moralnim načelima, pristup koji uključujeprimjerenu razinu stručnosti, odgovornosti,pozornosti, razumijevanja i suosjećanja.Neposredni, osobni kontakt s bolesnikom, prožettoplinom, razumijevanjem i ohrabrenjem ublažavačesto prisutan osjećaj otuđenosti i nehumanosti.Takav pristup, primijenjen istodobno sa znanstvenoutemeljenim postupcima, blagotvorno djeluje naishod liječenja, posebice ako su na odgovarajućinačin uključeni sudionici u nastavnom procesu,nastavnici i studenti, dakle svi oni koji su uneposrednom kontaktu s bolesnikom na različitim,ali komplementarnim razinama djelatnosti.Neophodno je poticati očuvanje profesionalnogi ljudskog dostojanstva i ljudi koji sudjeluju uedukaciji i davanju zdravstvenih usluga, kojiomogućuje svakom pojedincu osobni razvitaku duhu temeljnih načela slobode i odgovornostiprema sebi i prema zajednici.Nastavni poziv kao profesija i životno opredjeljenjeujedinjuje u jednoj osobi najviša etička i moralnanačela naše civilizacije koja moraju biti sigurantemelj i čvrsta okosnica nastavne djelatnosti.Edukacija prožeta takvim načelima postaje ključnau ostvarivanju pozitivnih težnji nastavnika u odgoju iobrazovanju mladih u svim područjima nastavnedjelatnosti, osobito u jednom od najosjetljivijihpodručja, u medicini. U tom smislu nastavnozvanje mora biti trajno nadahnuto uzvišenimuvjerenjima koja ne podliježu procjenamamaterijalističkog sustava vrijednosti i isključivoracionalno utemeljenim obrascima ponašanjaljudske zajednice.Danas, gotovo u cijeloj zapadnoj civilizaciji,uvriježeno je neadekvatno društveno i materijalnovrednovanje svih razina nastave, što uzrokujewww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 17

RADOVI SA SKUPOVACONFERENCE PAPERSslabu zainteresiranost pojedinaca za profesijunastavnika. Očuvanje dostojanstva nastavnogzvanja treba snažno suprotstavljati objektivnimteškoćama koje proistječu iz sada dominantnihdruštvenih stavova. Svakoj osobi, potencijalnimnastavnicima i učenicima, mora biti pristupačnoobrazovanje koje omogućuje najpovoljniji razvojnjihovih mogućnosti i potencijala. Odgovoranstav prema procesu prenošenja znanja i iskustva,odgovoran stav prema stimuliranju učenika naoblikovanje kritičkog i neovisnog mišljenja, pridonosirealizaciji uzvišene uloge svakog pojedinca dasluži ljudima, a ne da s njima manipulira i vlada.Etičke i moralne kvalitete nastavnika moraju biti uskladu s intelektualnim dostignućima, moraju bitimisao vodilja koja prepoznaje i slijedi ustrajno ibeskompromisno ispravan put.Prije svega, nastavnu djelatnost treba temeljiti nastvaranju povoljnih uvjeta za razvoj mladih ljudiu duhu temeljnih načela slobode i odgovornostiprema sebi i prema ljudskoj zajednici. Ovdje jeriječ o vanjskoj slobodi uvjetovanoj munjevitimtehničkim napretkom u tehnologiji komunikacijaputem računala i interneta koja oslobađa vrijemei otvara prostor za razvoj unutarnje slobode,odnosno omogućuje svakom pojedincu razvojmisaone i duhovne neovisnosti od nametnutesvakodnevne kolotečine i izvanjskih ograničenja.Osim toga, odgovornost podrazumijeva i selektivnooblikovanje nastavnog plana, poticanje aktivnogučešća prema unaprijed određenom cilju koji seželi postići, a ne samo neselektivno i pasivnoakumuliranje postojećih spoznaja u određenompodručju medicine. Preopterećenost činjenicamanužno vodi u površnost, a prenaglašavanjenatjecateljskog sustava s aspekta neposrednekoristi ugrožava osnovni smisao edukacije. Novespoznaje učenik treba primiti kao vrijedan dar odučitelja, a ne kao težak teret i mučnu dužnostu nizu svakodnevnih obveza. Kontinuiranousklađivanje kvalitativnih i kvantitativnih obilježjaedukacije izravno potiče pozitivan emotivanodnos nastavnika prema struci i učenika premabudućem medicinskom zvanju.Dakle, ako u sadašnjoj krizi poimanja istinskihvrijednosti u društvu prepoznamo odraz stanjasvijesti ljudi koji jesu to društvo, tada pozitivnovrednovanje i kvalitetno provođenje nastavnedjelatnosti utječe izravno na oblikovanječovjekovog izvanjskog i unutarnjeg života.Neizravno, evolucija svijesti u ljudi utječe naoblikovanje skladnog i uravnoteženog ljudskogdruštva u duhovnom smislu, u odnosima moći imaterijalnim dobrima.Literatura:1. Draper H, Ives J, Ross N. Medical education andpatient's responsibilities: back to the future? Med Ethics2008;32:116-9.2. Markeljević J. Jakšić Ž, Pokrajac N. Praćenje i ocjenjivanjestudenata u tijeku kliničke prakse. U: Jakšić Ž, PokrajacN, Šmalcelj A, Vrcić-Keglević M. (ur): Umijeće medicinskenastave. Sveučilišni udžbenik, Medicinska naklada, Zagreb,2005, str. 209-17..3. Einstein, A. Moj pogled na svijet.4. Jagsi R, Lehmann LS. Learning in practice. The ethics ofmedical education. BMJ 2004;329:332-4.EFETAGledam,A često sam slijep,Zato čujem:- Malovjerni, zašto si posumnjao.Gledam,A često sam slijep,Zato čujem često:- Ohrabri se, pa ćeš progledati.Gledam,A često sam slijep,Zato čujem stalno:- Ne brbljaj, samo reci – želim vidjeti.Gledam,A često sam slijep,Zato ću čuti:- Neka ti bude prema vjeri tvojoj!Dr. Vlatko Perčin18Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

PUBLIC STATEMENTSIZJAVE ZA JAVNOSTEluana Englaro:Prvi slučaj zakonitogubojstva u ItalijiEluana Englaro: The First Case of LegalMurder in ItalySamo bi tako trebao glasiti naslov izjave zajavnost koja bi donijela istinu o Eluani. Budući dau Italiji ne postoji zakon o eutanaziji, Eluana jeubijena na zakonit način, a ubojstvo su odobrilisuci. Od danas u našoj će se zemlji moći počinitiubojstvo, po želji, i to stabilnih, kroničnih ineizlječivih bolesnika, bolesnika u vegetativnomstanju, pacijenata u terminalnoj fazi bolesti, starihosoba koje nisu više korisne društvu, ukratko svih«za koje se pretpostavlja» da bi mogli zatražitida umru, a u takvom su stanju da ne mogu višepromijeniti mišljenje i tražiti pomoć, i to tako daim se uskrati voda i hrana, ponekad uz pristanaksudaca. Je li to društvo u kojem želimo i u kojembismo željeli živjeti?Suci su--postupili protivno Ustavudjelovali u suprotnosti s Građanskimzakonom i Kaznenim zakonomOni ne mogu biti optuženi jer imaju imunitet zbogautoriteta koji im pripada. Njima se ne može suditiza razliku od onih koji ubijaju na druge načine.Moramo se pitati: « Kako to da onaj tko je kriv,onaj tko ubija, ne može biti optužen?»Odgovor je u sljepilu koje je tipično za naševrijeme, za kojim se skriva logika koja je odavnojako dobro poznata. To je ona ista logika koja jebila prihvaćena u vrijeme Drugoga svjetskogarata, a danas se po toj istoj ideologiji koja je tadavladala uklanjaju najslabiji i nezaštićeni.Pobijedilo je objašnjenje da je ljudsko pravo pravona «samoodređenje», a to je jako nategnutoobjašnjenje u odnosu na deontološka pravilaliječničke struke i na sam Ustav.Prevladala je mogućnost prosuđivanja tko jedostojan života a tko ne.Ta je logika izazvala narodnu mudrost iz koje jeproistekao naš Ustav i kultura koju je on stvorio.Ta je logika na kraju prevladala.To što se je dogodilo jako je zabrinjavajuće jerse više neće morati poštivati nijedan zakon. Većneki suci zaobilaze zakone, čak i one postojeće, istvaraju novu eru u kojoj etika jačeg nadvladavaetiku slabijeg i to uz pomoć zakona. Zar nismo krenulis time da pravda mora biti jednaka za sve?Ne bi li to trebao i danas biti cilj svake pravde?Sramota.Medicina e Persona, 13. studenoga 2008.Otvoreni razumu bezfundamentalizamaMons.dr. Rino FisichellaPrevela: Dr.sc. Maja PeraicaOpen to Reason without FundamentalismTeme etičke naravi još će dugo vremena bitiu prvom planu. Ne možemo misliti da se mogusvesti na neku televizijsku raspravu od nekolikominuta ili na neku agencijsku vijest jer one nedolaze do dubine koju traže te teme.www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 19

IZJAVE ZA JAVNOSTPUBLIC STATEMENTSNa prvom je mjestu potrebna kompetentnosto onome o čemu se raspravlja jer valja nadićiemotivne porive koji se ponekad javljaju upojedinim slučajevima.Važnost te rasprave ne može nitko izbjeći: niznanstvenik koji želi nastaviti sa svojim pokusimakao ni zakonodavac koji svojim zakonima stvarazapravo kulturu.Shvaćanje da su za takve rasprave kompetentniisključivo znanstvenici u sebi sadrži osnovnugrešku koju je nemoguće zanijekati. Nema,naime, neutralnog stava u znanosti: niti u jednompodručju, naročito ne u onom koje se tiče ljudskogživota koji kao takav sadrži etičke implikacije.Znanost živi od istraživanja i nikad ne bismo došlido nekih osnovnih etapa znanstvenog napretkabez njezinog napornog doprinosa, nekada teškog,ali uvijek potrebnog. Znanost, međutim, ne živibez pravila: neka postiže polazeći od sebe same,druga nužno mora tražiti od drugih.Znanost koja bi htjela raditi pokuse na ljudskomživotu a da ni ne osjeti potrebu za etičnošću, samabi sebe izbacila iz igre jer bi se zbog toga moglosumnjati da je u službi trenutačnih moćnika a dane istražuje radi dobrobiti cijelog čovječanstva.Nekorisno je podsjećati da i gospodarstvo inovčarstvo, koji su mnogo uložili i mnogo ulažuu tim područjima, trebaju također imati etičkekriterije. Kada je predmet istraživanja čovjek,onda se i sami znanstvenici moraju uvjeriti daje potreban doprinos onih koji predstavljajuantropološku kompetentnost. Taj zahtjev se nesmije odbaciti, ismijati ili marginalizirati.Pred promicanjem i obranom ljudskog života nesmije se govoriti o uplitanju države, niti smijupostojati razlozi političke oportunosti koja bipriječila iznošenje stava o toj temi. Slobodadržava u donošenju zakona o bioetici ne možebiti povrijeđena od vanjskih elemenata vlastitihpravnih sustava.Na isti način sloboda Crkve da izražava vlastitinauk ne može biti ograničena drskošću nekihznanstvenika ili intelektualaca koji smatraju da otakvim sadržajima ne trebamo govoriti.Za kršćane je život svet jer je prije svega misterij,i od svog početka do svog kraja pokazuje da imanešto toliko neshvatljivo što izmiče najdetaljnijimanalizama i najpreciznijim instrumentima i baš gazbog toga trebaju svi poštovati.Kada se govori o ljudskom životu, nikad to niječista materija kojom se može manipulirati, uljudskom životu postoji unutarnje dostojanstvokoje treba barem poštovati.Kakvog smisla ima podijeliti se oko nužnostiobrane života kad svi u dubini osjećamoodgovornost za njegov pravi razvoj i očuvanjenjegova dostojanstva? Neće valjda nejasnaobećanja izlječenja o kojima neki pričaju znajućida zapravo lažu, omogućiti upotrebu embrija zaistraživanja, ili oni embriji koji su zbog pohlepenekih zamrznuti pa se sada o njima govori kao opanaceji kako bi se još više pobudile emocije.Šutjeti o nekim vitalnim stvarima znači biti hipokrit,a to se za nas ne može reći. Mnogo se toga možepredbaciti Crkvi u različitim trenutcima povijestiod dvije tisuće godina, ali o ovim je temama našstav ostao uvijek kristalan, nepromijenjen i bašzbog toga vjerodostojan. Nismo navikli davatiobećanja koja ne možemo ispuniti. Netko bi semogao smijati našoj vjeri. Na to smo navikli. Većdvije tisuće godina nas ismijavaju a čak i danaszbog toga ubijaju ili isključuju iz društva mnogekršćane. Ali to je naša snaga koja nas čini, kakoje rekao Pavao VI. pred Ujedinjenim narodima,stručnjacima u čovječnosti. Ako drugi nalazesvoju sigurnost u znanosti, sigurno u namaneće imati protivnike. Mi samo želimo s velikimuvažavanjem podsjetiti da čak ni znanost nemakonačnu sigurnost i da misterij ljudskog postojanjas neizbježnim pitanjima o smislu, vrijedi i za njih.Ne moraju nužno poslušati katoličku Crkvu, aliako budu otvorena uma i ostave otvorena vratarazumijevanju, nama će to biti dovoljno: nećeotići daleko od naših stavova. To će na kraju biti imeđaš provjere onih koji se priklanjaju vjerskom20Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

PUBLIC STATEMENTSIZJAVE ZA JAVNOSTili laičkom fundamentalizmu; oni ne služe tome dadođu do zajedničke vizije očuvanja i poštovanjaljudskog života.Ono što najviše trebamo jest sposobnost slušanjarazloga onih drugih. To je čvrsta točka. Nasuprottome nije nikako istina da ima pravo onaj tko jačeviče, možda baš zato što nema dobre argumenteili maše znanstvenim konsenzusom koji se ne vidina horizontu.Prevela: Dr.sc. Maja Peraica"Novi feminizam" u koristživotaMons. Valter Župan, krčki biskup,predsjednik Vijeća HBK za obiteljThe „New Feminism“ in Favour of LifeGodine 2008. navršilo se dvadeset godina odApostolskog pisma pape Ivana Pavla II. Mulierisdignitatem u kojem je blagopokojni Papaprogovorio o dostojanstvu žene. U svojoj enciklicio vrijednosti i nepovredivosti ljudskog životaEvanđelje života on je izjavio: "U kulturalnomzaokretu u korist života, žene imaju jedinstven imožda odlučujući prostor misli i djelovanja: na njihspada da postanu promicateljice 'novog feminizma'koji, bez upadanja u napast oponašanja modela'muškosti', zna prepoznati i izraziti istinski ženskigenij u svim očitovanjima društvenog životau svrhu potpunog nadilaženja svakog oblikadiskriminacije, nasilja i iskorištavanja" (EV 99).Ivan Pavao II. je pred četrnaest godina uvidiopotrebu i pozvao žene da budu začetnice jednoganovog strujanja koje će ponovno otkriti i znativrednovati duboki odnos između žene i života teih pozvao da pomire čovječanstvo sa životom.Zašto je papa pozivao na novi feminizam?Nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da su i predčetrnaest godina već mnogi uviđali da ima pokretaza ostvarivanje prava žena, koji uz pozitivnerezultate buđenja svijesti žene o njezinoj uloziu društvu, propagiraju lik žene nenaklonjeneživotu, ili čak neprijateljice života, što je dalekood stvarnosti. Ti pokreti s jakim ideološkimnabojem prisvajaju sebi pravo govoriti u imesvih žena. To često čine tako netolerantno i bezutemeljenosti na objektivnim činjenicama, dapostaje potpuno jasno da im nije stalo pronalazitinove mogućnosti i rješenja nego hoće nametatisvoj ideološki ili politički model. Takvima nije stalodo činjenica koje je znanost već davno uvidjela,nego do velikih materijalnih koristi koje im donosenjihove ideje, na štetu onih koji im povjeruju.Kolike se i kakve životne drame odigravajuu intimnosti mnogih zavedenih žena! Ženanerijetko ostaje sama sa svojom patnjom.Diskrecija i ispovjedne tajne pokrivaju tetraume, ali je poznato da u mnogim prilikama,naročito na seminarima duhovnosti, neslućenomžestinom provru na površinu potiskivane grižnjesavjesti. Mnoge žene, nažalost, ne tražeoproštenje i ozdravljenje u pomirenju s Bogom.Tako su prisiljene čitav život nositi te patnje itraume koje ih iznutra razaraju ne uočavajućinjihove stvarne uzroke i ne tražeći pomoć.Važno je da čovjek poštuje zakonitost prirode.Radeći protiv tog zakona utisnutog u čovječju naravnastaju rane, a događa se da se i funkcije u tijeluporemete. Prema mišljenju nekih teologa izvjestanbroj somatskih bolesti je znak da se u duhovnojdimenziji čovjeka događa nešto nezakonito. Lijekza to je vraćanje života u ispravan odnos premaBogu. Moralni zakon, poput svih drugih prirodnihzakona, slijedi zakonitosti ljudske naravi panjegovo nepoštivanje ima jednako teške posljediceza čovjekovo zdravlje. Ono što se događa načovjekovom duhovnom planu ima odlučujućuwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 21

IZJAVE ZA JAVNOSTPUBLIC STATEMENTSulogu za njegov život. Bolesti jasno pokazujustanje čovjekove moralnosti. Naša sloboda sene sastoji u tome da mijenjamo prirodne zakonenego da ih poštujemo. Poštivanje različitosti međuspolovima nije diskriminacija nego odgovornoponašanje u skladu s postavkama ljudske naravi.Velika većina ljudi i danas uviđa suvislost prirodnihzakona i poštuje ih. Raduje, također, da su većmnoge žene diljem svijeta odlučile odgovoritipozivu Pape Ivana Pavla II., te da je u tijekunjihovo povezivanje i udruživanje u alijansu ženaza život i obitelj. Opravdano je stoga očekivatida će i žene u Hrvatskoj postati promicateljice"novog feminizma", kojim će istaknuti prirodnu,zdravu i vedru povezanost žene sa životom kojiu njoj nastaje. Ona čitavim svojim bićem surađujeu formiranju cjelokupne psihofi zičke i duhovnekonstitucije novog čovjeka. S pravom vjerujemoda će žene koje cijene život kao vrhunski Božjidar otvoreno i hrabro, s radošću znati to i drugimaposvjedočiti.U Krku, na blagdan Svete obitelji, 28. prosinca2008.Pomozimo bolesnoj inapaćenoj djeciMessage of His Holiness Benedict XVI for the17 th World Day of SickDraga braćo i sestre!Na Svjetski dan bolesnika, koji se slavi 11. veljače,na liturgijski spomen Blažene Djevice MarijeLurdske, dijecezanske će se zajednice okupitisa svojim biskupima na molitvi da bi razmišljalei odlučile koje inicijative poduzeti kako bi se kodljudi probudila svijest o stvarnosti trpljenja. Pavlovagodina koju slavimo pruža povlaštenu prigoduda se zajedno s apostolom Pavlom zadržimo urazmišljanju nad činjenicom da, "kao što su obilatepatnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata iutjeha naša" (2 Kor 1,5). Duhovna povezanost sLurdom doziva k tomu u svijest majčinsku briguIsusove majke za braću svojega Sina "koja jošputuju te se nalaze u pogiblima i tjeskobama, dokne budu dovedena u sretnu domovinu" (Lumengentium, 62).Ove godine svoju pozornost posvećujemo osobitodjeci, tim najslabijim i najranjivijim stvorenjima,i onoj od njih koja su bolesna i trpe. Ima malihljudskih bića koja nose na tijelu posljedicebolesti zbog koje su ostala nepokretna, a ima ionih koja se bore s bolestima koje su još uvijekneizlječive usprkos napretku medicine i pomoćivrijednih i sposobnih znanstvenika i medicinskihstručnjaka. Ima djece na čijem su tijelu i duširane ostavili sukobi i ratovi, kao i nevinih žrtavamržnje bezumnih odraslih osoba. Ima djece "sulice", koja su lišena topline obitelji i prepuštenasamima sebi, kao i malenih koje su obeščastiliodurni ljudi koji vrše nasilje nad njihovomnevinošću, nanoseći im duševne rane kojima ćebiti obilježeni ostatak života. Ne možemo zatimzaboraviti nebrojenu djecu koja umiru zbog žeđi,gladi, oskudne zdravstvene pomoći, kao i malenekoji su sa svojim roditeljima protjerani ili izbjegli izvlastite zemlje u potrazi za boljim uvjetima života.Iz grudi sve te djece prolama se tihi krik boli nakoji se kao ljudi i vjernici ne smijemo oglušiti.Kršćanska zajednica, koja ne može ostatiravnodušna na tako dramatične situacije, osjeća22Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

PUBLIC STATEMENTSIZJAVE ZA JAVNOSThitnu dužnost intervenirati. Crkva je, naime, kaošto sam pisao u enciklici Deus caritas est, "Božjaobitelj u svijetu. U toj obitelji nikomu ne smijenedostajati ono što je nužno za život" (25, b).Želja mi je, zato, da i Svjetski dan bolesnika pružimogućnost župnim i dijecezanskim zajednicamada postanu sve više svjesne da su "Božja obitelj",te ih potakne da po njima u selima, četvrtima igradovima bude primjetljiva ljubav Gospodina,koji traži da "u Crkvi, kao obitelji, niti jedannjezin član ne smije trpjeti oskudicu" (isto).Svjedočenje ljubavi sastavni je dio samoga životasvake kršćanske zajednice. Crkva je od samogpočetka pretakala u konkretne geste evanđeoskanačela, kao što to čitamo u Djelima apostolskim.Danas se, zbog promijenjenih okolnosti u kojimase zdravstvena pomoć pruža, osjeća potrebaza tješnjom suradnjom među medicinskimstručnjacima koji rade u različitim zdravstvenimustanovama i crkvenim zajednicama prisutnimna određenom teritoriju. U toj se perspektivipotvrđuje puna vrijednost institucije povezane saSvetom Stolicom kao što je to pedijatrijska bolnicaBambino Gesu, koja ove godine slavi 140 godinapostojanja.Ali i više od toga. Budući da bolesno dijete pripadanekoj obitelji koja, često s velikim mukama ipoteškoćama, dijeli njihovu patnju, kršćanskezajednice moraju preuzeti na sebe obavezupomoći obiteljima pogođenim bolešću sina ilikćeri. Po primjeru "dobrog Samarijanca" potrebnose prignuti nad osobe koje su tako teško kušane ipružiti im potporu u obliku konkretne solidarnosti.Na taj se način prihvaćanje i dioništvu u patnjipretvara u korisnu potporu obiteljima bolesne djece,stvarajući u njima ozračje vedrine i nade i dajućiim da osjete uza se veliku obitelj braće i sestarau Kristu. Isusovo suosjećanje zbog plača udoviceiz Naina (usp. Lk 7,12-17) i zbog usrdne Jairovemolitve (usp. Lk 8,41-56) samo su neki od korisnihprimjera koji pomažu naučiti kako dijeliti trenutketjelesne i duhovne boli tolikih kušanih obitelji. Sveto pretpostavlja nesebičnu i velikodušnu ljubav,koja je odraz i znak milosrdne ljubavi Boga, kojinikada ne napušta svoju djecu u kušnji, već ihuvijek obdaruje čudesnim bogatstvima srca i umada bi se mogli na primjeren način uhvatiti u koštacsa životnim nevoljama.Svakodnevno posvećivanje i neprestana zauzetostu službi bolesne djece predstavljaju rječitosvjedočanstvo ljubavi prema ljudskom životu, naposeban način prema životu onoga koji je slab teu svemu i zbog svega ovisan o drugima. Potrebnoje, naime, snažno potvrditi apsolutno i najvišedostojanstvo svakog ljudskog života. Vremena semijenjaju, ali nauk koji Crkva neprestano naviještaostaje uvijek isti: ljudski je život lijep i treba gaživjeti u punini i onda kada je slab i obavijenmisterijem trpljenja. Svoj pogled trebamo upravitina Isusa raspetog: umirući na križu htio je bitidionikom boli čitava čovječanstva. U njegovutrpljenju iz ljubavi vidimo najviše sudioništvo umukama malenih bolesnika i njihovih roditelja. Mojčasni prethodnik Ivan Pavao II., koji je, osobitopred kraj svojega života, pokazao svijetli primjerstrpljivog prihvaćanja trpljenja, napisao je: "Nakrižu je raspet 'Otkupitelj čovjeka', Čovjek boli,koji je na sebe preuzeo tjelesne i duševne boliljudi svih vremena, kako bi u ljubavi mogli pronaćispasenjski smisao svoje boli i odgovore na svasvoja pitanja" (Salvifi ci doloris, 31).Želim ovdje izraziti moje divljenje i ohrabrenjemeđunarodnim i nacionalnim organizacijama kojese brinu za bolesnu djecu, osobito u siromašnimzemljama, i s velikodušnošću i samoprijegorompružaju svoj doprinos kako bi im s ljubavlju osiguraliprikladnu skrb. Upućujem istodobno snažni apelvođama naroda da se podupru zakoni i uredbeu korist bolesne djece i njihovih obitelji. Crkva jeuvijek, a još više kada je u pitanju život djece,spremna otvoreno surađivati u nastojanju da sečitava ljudska civilizacija pretvori u "civilizacijuljubavi" (usp. Salvifi ci doloris, 30).Na kraju, želim izraziti svoju duhovnu blizinusvima vama, draga braćo i sestre, koji bolujete odneke bolesti. Upućujem srdačan pozdrav svimaonima koji vam pomažu: biskupima, svećenicima,posvećenim osobama, zdravstvenim djelatnicima,volonterima i svima onima koji se s ljubavljuposvećuju liječenju i ublažavanju patnji onih kojise bore s nekom bolešću. Poseban pozdravupućen je vama, draga djeco, koja ste bolesni ilitrpite: Papa vas i vaše roditelje i članove obiteljigrli očinskom ljubavlju i jamči vam posebanspomen u molitvi, pozivajući vas da se pouzdajeteu majčinsku pomoć Bezgrešne Djevice Marije,koju smo prošlog Božića ponovno promatralikako s radošću na svoje grudi privija Božjeg Sinakoji je postao djetetom. Zazivajući na vas i nasve bolesnike majčinsku zaštitu Svete Djevice,Zdravlje bolesnih, svima od srca udjeljujemposebni apostolski blagoslov.Preuzeto s: www.ika.hrwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 23

IZJAVE ZA JAVNOSTPUBLIC STATEMENTSSusret s bolesnicima u Africi(Yaoundé, Kamerun, 19. ožujka 2009.)Benedikt XVI.Meeting with the Sick in Africa(Yaoundé, Camerun, March 19,2009)Čovjek je u napasti da pred bolom, bolešću i smrćuplače zbog patnje kao Job čije ime znači „onaj kojipati“ (usp. Grgur Veliki: Moralia in Job, I,1,15). Isam Isus plakao je malo prije smrti (Mk 15,37;Heb 5,7). Kada se pogorša naše stanje povećavase tjeskoba i neki su u napasti da posumnjaju uBožju prisutnost u svome životu. Nasuprot tome,Job, svjestan prisutnosti Božje u svom životu,nije vapio buneći se, nego u dubokoj nevolji onpovećava svoje povjerenje (Job 19,42:2-6).A njegovi se prijatelji, kao i svatko od nas predpatnjom drage osobe, prisiljavaju se da ga tješe,no upotrebljavaju prazne riječi.U prisutnosti velike patnje osjećamo senezaštićeni i ne nalazimo prave riječi. Pred bratomili sestrom koji su uronjeni u misterij Križa, tišinapuna poštovanja i suosjećanja, naša prisutnostpotpomognuta molitvom, nježna gesta utjehe,pogled, smiješak, mogu učiniti više od govora. Toje iskustvo doživjela mala skupina muškaraca ižena u kojoj su bili Djevica Marija i apostol Ivan,a koja je slijedila Isusa do vrhunca njegove patnjeu njegovoj muci i smrti na križu. Među njima,podsjeća nas evanđelje, bio je Afrikanac, ŠimunCirenac. Njemu je zapovjeđeno da pomogne Isusuu nošenju Njegova križa na putu prema Golgoti.Taj čovjek, iako ne dobrovoljno, došao je u pomoćČovjeku koji je patio, koga su svi napustili i koji je bioprepušten divljem nasilju. Dakle, povijest donosida je neki Afrikanac, čovjek s vašeg kontinenta,sudjelovao vlastitom patnjom u beskonačnojpatnji Onoga koji je spasio sve ljude uključujućii svoje progonitelje. Šimun Cirenac nije mogaoznati da pred sobom ima svog Spasitelja. Njegasu prisilili da mu pomogne (Mk 15,21), on je bioprisiljen, nagnan da to učini. Teško je pristati nositikriž nekog drugog. On je samo nakon uskrsnućamogao shvatiti što je učinio. Tako je sa svakim odnas, braćo i sestre: u trenutku očaja i pobune Kristnam daje svoju ljubaznu prisutnost iako mi teškoshvaćamo da je uz nas. Samo će nam konačnapobjeda Gospodinova otkriti krajnji smisao našihkušnja.Zar se ne može reći da je svaki Afrikanac naneki način član obitelji Šimuna Cirenca? SvakiAfrikanac i svatko tko pati pomaže Kristu nositinjegov Križ i penje se s Njime na Golgotu kakobi jednog dana uskrsnuo s Njime. Vidjevši kakose besramno postupilo s Kristom, promatrajućinjegovo lice na Križu, shvaćajući užas njegoveboli, možemo razaznati uz pomoć vjere, obasjanolice Uskrsloga koji nam kaže da patnja i bolestneće imati zadnju riječ u našim ljudskim životima.Molim, draga bolesna braćo i sestre, da uspijeteprepoznati u tome Šimuna Cirenca. Molim, dragabolesna braćo i sestre, da mnogi kao ŠimunCirenac dođu uz vašu bolesničku postelju.Nakon uskrsnuća pa sve do danas, mnogisvjedoče o tome kako su se obratili s vjeromi nadom Spasitelju ljudi prihvaćajući Njegovuprisutnost u središtu svoje kušnje. Otac milosrđaprihvaća uvijek s naklonošću molitve onih kojimu se obraćaju. On odgovara na naše zazivanjei naše molitve kako On želi i kada On to želi,24Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

PUBLIC STATEMENTSIZJAVE ZA JAVNOSTza naše dobro a ne prema našim željama. Mitrebamo shvatiti koji je njegov odgovor i prihvatitidarove koje nam daje kao milost. Usmjerimo našpogled na križ, s vjerom i hrabrošću, jer od Njegadolazi Život, utjeha i ozdravljenje. Znajmo gledatiOnoga koji nam želi dobro i osušimo suze s našihočiju, znajmo predati se njegovim rukama kao štose dijete predaju u ruke svoje majke.Sveci nam daju lijep primjer života u potpunostiposvećena Bogu, našem Ocu. Sveta TerezijaAvilska koja je stavila svoj samostan pod zaštitusvetog Josipa, ozdravila je na dan kada seslavi sveti Josip. Ponavljala je da ga nikada nijeuzaludno molila i preporučala ga je svima koji sumislili da ne znaju moliti: „Ne razumijem“, pisala je„kako se može misliti na Kraljicu Anđela i na sveono što je morao proći u djetinjstvu Dijete Isus,a da se ne zahvali Josipu na savršenoj odanostis kojom je došao u pomoć jednom i drugom.Onaj tko ne nalazi nikoga tko bi ga podučio kakomoliti, neka izabere tog zadivljujućeg sveca zaučitelja i neće se morati bojati da će se izgubitipod njegovim vodstvom" (Život, 6). Svetica jeu svetom Josipu vidjela zagovornika tjelesnogzdravlja, zagovornika duhovnog zdravlja, učiteljagovorništva i molitve.Izaberimo ga i mi za učitelja molitve. Ne samo mikoji smo dobra zdravlja, nego i vi , dragi bolesnicii sve obitelji. Mislim naročito na bolničko osobljei na sve koji rade na području zdravstva. Služećionima koji pate vašom pažnjom i liječenjem,ispunjavate djelo milosrđa koje Bog cijeni: „Biosam bolestan, a vi ste me posjetili“ (Mt 25,36). Avi, znanstvenici i liječnici trebate upotrijebiti sveono što je zakonski dopušteno kako biste ublažilibolove, vi trebate na prvom mjestu zaštititi ljudskiživot, biti branitelji života od začeća do njegovogprirodnog kraja. Svakom je čovjeku poštovanježivota pravo a istovremeno i obaveza jer jesvaki život dar od Boga. Želim, zajedno s vama,zahvaliti Gospodinu za sve one koji na ovaj ilionaj način rade u službi ljudi koje pate. Želio bihohrabriti svećenike i posjetitelje bolesnika da sepotrude kako bi svojom aktivnom i prijateljskomprisutnošću sudjelovali u zdravstvenom pastoraluu bolnicama i da osiguraju svećeničku prisutnostu domovima kako bi bolesnicima donijeli utjehu iduhovnu potporu. Prema svome obećanju, Bog ćevam dati pravednu plaću i obdarit će vas u nebu.Prije negoli vas osobno pozdravim i oprostim seod vas, želio bih svakome od vas izraziti kolikosam vam blizak u mojim molitvama. Želim izrazitimoju želju da se nitko od vas nikada ne osjetinapuštenim. Dužnost je svakog čovjeka koji jenačinjen na Kristovu sliku da bude uz svojegbližnjega. Povjeravam vas zagovoru DjeviceMarije, naše Majke i svetog Josipa. Neka namBog dopusti da budemo jedni za druge donositeljimilosrđa, nježnosti i ljubavi našeg Boga i nekavas On blagoslovi!Prevela: Dr.sc. Maja Peraica, dr.med.Vladina smrtonosnaeksploatacija najranjivijihljudskih bićaAmerički nacionalni katolički bioetičkicentarGovernment’s Lethal Exploitation of the MostVulnerable of Human BeingsNacionalni katolički bioetički centar je sazaprepaštenjem primio vijest o izvršnoj odredbipredsjednika Baracka Obame kojom se dopuštakorištenje novaca dobivenih oporezivanjemgrađana za fi nanciranje istraživanja u kojimase zahtijeva uništenje ljudskih embrija u imespekulativnih znanstvenih istraživanja.Povijesno gledano, država nikada nije dopuštalakorištenje saveznih novaca za istraživanje naljudskim subjektima, ako to nije bilo u njihovuwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 25

PUBLIC STATEMENTSIZJAVE ZA JAVNOSTpod predsjedanjem prof. Jeromea Lejeunea,znanstvenika, dalekovidno tumačeći osjetljivizadatak koji će izvršavati tijekom godina.Zahvaljujem predsjedniku, nadbiskupu RinuFisichelli, za njegove uvodne riječi koje potvrđujuAkademijinu opredijeljenost promicanju i obraniljudskog života.Od sredine XIX. stoljeća kada je augustinski opatGregor Mendel otkrio zakonitosti nasljeđivanjaosobina, zbog čega ga se smatra utemeljiteljemgenetike, ta je znanost doista učinila golemekorake u shvaćanju jezika koji se nalazi u temeljimabioloških informacija i koji određuje razvoj živogbića. Iz tog razloga, moderna genetika ima osobitovažno mjesto među biološkim disciplinama koje supridonijele čudesnom razvoju znanja o nevidljivojgrađi ljudskog tijela i staničnih i molekularnihprocesa koji upravljaju njegovim mnogobrojnimaktivnostima. Znanost danas uspješno otkrivarazličite skrivene mehanizme ljudske fi ziologijekao i procese vezane uz pojavu određenihdefekata naslijeđenih od roditelja. Također jeotkrila zbog čega su neki ljudi više podložni rizikudobivanja bolesti. Ovo znanje, rezultat inteligencijei truda brojnih stručnjaka, omogućilo je ne samoučinkovitiju i ranu dijagnostiku genetskih bolestinego i liječenje čiji je cilj olakšanje patnje bolesnihi u nekim slučajevima čak vraćanje nade upovratak zdravlja. Otkako je sekvencioniranječitavoga ljudskog genoma postalo dostupno,razlike između dvije osobe ili između različitihljudskih populacija su također postale predmetomgenetskih istraživanja. To nam je omogućilonazrijeti mogućnosti novih dostignuća.Kontekst istraživanja danas ostaje vrlo otvoreni svaki se dan otvaraju novi, još uvijek mahomneistraženi horizonti. Napori istraživača u ovimnajzagonetnijim i vrijednim područjima zahtijevajuosobitu potporu; iz toga je razloga suradnja međurazličitim znanostima ona potpora koje nikada nesmije nedostajati kako bi se postigli djelotvornirezultati i kako bi se u isto vrijeme postigaoautentičan napredak za čitavo čovječanstvo. Ovakomplementarnost omogućuje da se izbjegnurizici raširenog genetskog redukcionizma koji težiidentifi ciranju osobe isključivo u okviru genetskihinformacija i međudjelovanja s okolinom. Mora senaglasiti da će čovjek uvijek biti nešto više negosvi elementi koji sačinjavaju njegovo tijelo; doista,on u sebi nosi moć misli koja uvijek teži istini osebi i o svijetu. Padaju mi na pamet riječi BlaiseaPascala, velikog mislioca koji je također bio darovitznanstvenik: „Čovjek je samo trska, najslabija uprirodi, ali trska koja misli. Nije potrebno da sesav svemir naoruža kako bi ga zgnječio: ubit ćega para ili kapljica vode. Ali, kad bi svemir i satročovjeka, opet bi čovjek bio uzvišeniji od onoga štoga je ubilo, jer on zna da umire, on pozna nadmoćšto je svemir ima nad njim. Svemir o tome ništane zna“ (Misli, 347).Svako je ljudsko biće stoga više od jedinstvenekombinacije genetskih informacija koje su muprenesene od roditelja. Ljudska generacija senikada ne može svesti na obično reproduciranjenovih jedinki ljudske vrste kao što je slučaj kodživotinja. Dolazak svake osobe na svijet je uvijeknovo stvaranje. Riječi psalma se sjećaju ovogas dubokom mudrošću: „Jer ti si moje stvoriobubrege, satkao me u krilu majčinu... Kosti mojene bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti“ (Ps139,13.15). Posljedično tomu, ako netko želi ući umisterij ljudskog života niti jedna se grana znanostine smije izolirati tvrdeći da ima posljednju riječ.Mora umjesto toga sudjelovati u zajedničkompozivu da se dostigne istina iako s različitimmetodologijama i materijom koja odgovara svakojodređenoj znanosti. Vaša Skupština međutimnije samo analizirala velike izazove s kojima semora nositi genetika nego je proširila svoj interesi na rizike eugenike, prakse koja nije nova i kojase u prošlosti koristila u besprimjernim oblicimaautentične diskriminacije i nasilja. Neprihvaćanjeeugenike koju bi uz nasilje primjenjivali državnirežimi ili koja bi se javila kao rezultat mržnjeprema rasi ili narodu je toliko duboko ukorijenjenou savjesti da je to formalno izraženo u Općojdeklaraciji o ljudskim pravima. Unatoč tomu, idanas se javljaju uznemiravajuće pojavnosti oveodbojne prakse koja dolazi u mnogim oblicima.Naravno, eugeničke i rasne ideologije koje suponižavale čovjeka u prošlosti i prouzrokovaleveliku patnju ne predlažu se ponovno, ali uvodise novi mentalitet koji teži opravdavanju drukčijegpogleda na život i osobno dostojanstvo a koji jeutemeljen na osobnim željama i individualnimpravima. Postoji stoga tendencija davanjaprednosti djelotvornosti, učinkovitosti, savršenstvu ifi zičkoj ljepoti nauštrb drugih dimenzija života kojese smatra nevrijednima. Tako se slabi poštovanjekoje zaslužuje svako ljudsko biće, čak i ako nosirazvojne defekte ili genetske bolesti koje bi semogle pojaviti tijekom života, dok djeca čiji životse ne smatra vrijednim življenja bivaju kažnjenaod trenutka začeća.www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 27

IZJAVE ZA JAVNOSTPUBLIC STATEMENTSNužno je naglasiti da je svaki oblik diskriminacije kojiprovodi bilo koja vlast prema osobama, narodimaili rasama na temelju razlika kojima se moženaći trag u stvarnim ili predmnijevanim genskimčimbenicima, jest napad na cijelo čovječanstvo.Ono što se snažno mora potvrditi jest podjednakodostojanstvo svakog ljudskog bića proisteklo izsame činjenice da je rođeno. Čovjekov biološki,mentalni i kulturalni razvoj ili stanje zdravlja ne smijunikada postati diskriminirajući čimbenik. Nasuprottomu, nužno je očvrsnuti kulturu prihvaćanja iljubavi pokazujući stvarnu solidarnost premaonima koji pate. Ona mora srušiti prepreke kojedruštvo često gradi diskriminirajući protiv onih kojisu bespomoćni ili zahvaćeni bolestima ili što je jošgore probirući ili odbacujući život u ime apstraktnogideala zdravlja i fi zičkog savršenstva. Ukoliko seljudsko biće svede na predmet eksperimentalnogmanipuliranja od najranijih faza njegovog razvojato će značiti da se biotehnološka medicina predalavolji jačega. Povjerenje u znanost ne smije bitirazlog da zaboravimo primat etike kada je ljudskiživot u pitanju.Uvjeren sam, dragi prijatelji, da će se vašeistraživanje u ovom sektoru nastaviti uzodgovarajuću znanstvenu predanost i pozornostkoju etički čimbenik zahtjeva u ovako bitnim iključnim pitanjima za dosljedan razvoj osobnogpostojanja. Ovo je nada s kojom želim završitiovaj sastanak. Dok zazivam na vaš rad obiljenebeskog svjetla, udjeljujem vam svima s ljubavljuposeban apostolski blagoslov.Izvornik: academiavita.orgPreveo: Aleksandar Savić, dr.med.VeličanstvenoOd nukleusa do čovjekaOd zrnca pa do plodaRastem jaMožda narastem i do čovjeka?Ti stvaraš i rastvaraš.I nemaTi granica jer si izvan granica.I sve je u Tebi i Ti si u svemu.BožeZar si bio sam?Poklanjam se cvijetu životaI drhti moje biće ko svijećaUpaljena u začetkuNema kraja ni krajeva postajanjuU kolijevci mene stvoraI veće su ove riječi od meneVeličanstveno jeŠto sam tvojSlaven Falamić, mr.pharm.28Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

LITERATURE REVIEWPRIKAZI IZ LITERATUREŽeljka Znidarčić: „Etika umedicinskoj znanosti“Centar za bioetiku Filozofsko-teološkoginstituta Družbe Isusove, Zagreb 2009.Sekcija za odgoj Hrvatskoga katoličkogaliječničkog društva u suradnji s Medicinskimfakultetom u Zagrebu i Akademijom medicinskihznanosti organizirala je u Zagrebu 29. listopada2007. godine simpozij „Etika u medicinskojznanosti“. Početkom 2009. godine objavljenaje knjiga istog naslova koja sadrži dvanaestpredavanja održanih na tom simpoziju. Predavačii autori su profesori i docenti medicinskih iteoloških institucija u Zagrebu i Splitu. Knjiga jeizdana u nakladi Centra za bioetiku Filozofskoteološkoginstituta Družbe Isusove u Zagrebu, ubiblioteci „Donum Vitae“. Centar vodi i tu bibliotekuuređuje prof. Valentin Pozaić, SJ, pomoćni biskupzagrebački i duhovnik HKLD-a. U uvodu simpozijai u predgovoru knjige urednica doc.dr.sc. ŽeljkaZnidarčić naglasila je da je „etika u medicinskojznanosti tema o kojoj je potrebno više razmišljati iraspravljati jer je primijećeno da je, uglavnom zbogtehnologizacije i komercijalizacije, poremećenamoralna orijentacija s dehumanizacijom liječnikai depersonalizacijom pacijenata. Uz potrebnoznanje znanstvenik mora imati i određene vrline,uz ostale i poštenje.“ Efektna i istinita je završnaopservacija u fi lozofsko-teološkom traktatuprofesora moralne teologije dr.sc. Tončija Matulića:„U medicini tehnika preuzima primat nad etikom,materijalno preuzima primat nad duhovnim,autentična humana etika osuđena je na uzmak.U pitanju je sâm identitet „biti čovjek“. No, nikadanije kasno za zaokret“.Prim. Ivica Ružička, dr.med.Željka Znidarčić: „Ethics in MedicalScience“Centar za bioetiku Filozofskoteološkoginstituta Družbe Isusove,Zagreb 2009Odlazim rekoh.A pogled tad potečeU dva potoka.Dr. Nada JačmenicaLjetna večer –na blijedo plavom nebulaste i mjesec.Dr. Tomislav Maretićwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 29

AKTIVNOSTI DRUŠTVAACTIVITIES OF THE HKLDHodočašće zdravstvenihdjelatnika Majci BožjojVoćinskoj(8. listopada 2008.)Sanea Mihaljević, dr.med.upoznavanje s nedovoljno poznatim povijesnimvrjednotama Voćina.Iako je ovaj puta bilo organizirano na županijskojrazini, ovo hodočašće ima za cilj potaknutihodočašće za sve zdravstvene djelatnike Požeškebiskupije, a svi prisutni složili su se s prijedlogomda se sljedeće godine održi na isti dan, Dandomovinske neovisnosti.Pilgrimage of Healthcare Workers to OurLady of Voćin (S. Mihaljević)(October 8, 2008)Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD)Podružnica Virovitica i Katoličko udruženjemedicinskih sestara i tehničara (KUMST)Požeške biskupije, Ogranak Virovitica, pozvali susve zdravstvene djelatnike virovitičko-podravskežupanije na hodočašće Majci Božjoj Voćinskoj, naDan domovinske neovisnosti dana 8. listopada2008. godine.U hodočašću je sudjelovalo oko 120 osoba, odčega stotinjak iz virovitičko-podravske županijei dvadesetak hodočasničkih gostiju iz okolnihPodružnica – Našice, Požega, Nova Gradiška.Nakon okupljanja kraj voćinske crkve i jutarnjeokrjepe slijedio je duhovni program s predavanjemvlč. Mladena Štivina, voćinskog župnika, kojije na vrlo dojmljiv način govorio o boli i njenompodnošenju, te o novim vidovima pristupa tojproblematici. Nakon toga slijedila je prilika zasakrament svete ispovijedi i priprava za misnoslavlje koje je predvodio dekan požeškog dekanatavlč. Vlado Škrinjarić, a koji je u homiliji tumačiopotrebu dubljeg ulaženja u bit molitve „Oče naš“te je studiozno obrazložio svaku riječ te molitve.Nakon dopodnevnog duhovnog dijela, slijedio jeručak za sve u organizaciji HKLD-a, a kojeg supripremili voćinski kuhari. Slijedile su pozdravneriječi predsjednika virovitičke podružnice HKLD-adr. T. Kovačevića te predsjednice HKUMST uVirovitici VMS E. Jančevski. Potom je uslijedilopredavanje o povijesti Voćina (dr. R. Brijačak),o povijesti voćinske crkve (prof. D. Šuvak) i opovijesti zdravstva u Voćinu (vms. D. Vidić), anakon toga obilazak i razgledavanje voćinskecrkve uz vodstvo voćinskog župnika.U zaključku može se reći da je ovo hodočašćebilo prigoda za osobnu duhovnu obnovu, zadruženje zdravstvenih djelatnika te prigoda zaPredavanje: Josip Blažević„Crkva i medicina predizazovima iscjeliteljskihterapija New agea“(Vinkovci, 2. prosinca 2008.)Kata Krešić, dr.med.Lecture: Josip Blažević, “The Church andMedicine before the Challenges of New AgeTherapies” (Vinkovci, December 2, 2008)U Vinkovcima je 2. prosinca 2008. godine, uorganizaciji vinkovačke podružnice HKLD-a,održana tribina na temu "Crkva i medicina predDr. sc. Josip Blažević, OFMConv, na predavanju „Crkvai medicina pred izazovima iscjeliteljskih terapijaNew agea“ (Vinkovci, 2. prosinca 2008.).30Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

ACTIVITIES OF THE HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVAPredavanje je pobudilo veliki interes tako da je dvorana velike županijske vijećnicebila puna (Vinkovci, 2. prosinca 2008.).izazovima iscjeliteljskih terapija New agea". Predpunom dvoranom velike županijske vijećnicena tribini je govorio dr.sc. fra Josip Blažević,OFMConv., naš najbolji poznavatelj istočnjačkeduhovnosti i novih religijskih pokreta u Hrvatskoj.Tribina je započela molitvom koju je predvodioduhovnik vinkovačke podružnice, vlč. RobertFarkaš, a prisutne je, kao predsjednik Đakovačkoosječkenadbiskupije, pozdravio mons. TadijaPranjić, župnik i dekan vinkovačkog dekanata.U predavanje nas je, svečano i opušteno, uveoZbor mladih župe Presvetog srca Marijina koji jepjesmom pozdravio fra Josipa, svog nekadašnjegžupnika, rođenog i odraslog u Šiškovcima, malomslavonskom selu u blizini Vinkovaca.Fra Josip Blažević je govoreći o današnjem tzv.kultu zdravlja i težnji za savršenim zdravljem idugovječnom mladosti, upozorio na značenjeparadigme čiji je nositelj antropologija, učenjeo čovjeku te je u nastavku pojasnio kako se"zapadnjačka paradigma" temelji upravo napojmu osobe. Dodao je kako istočnjaci, nepoznajući pojam osobe, antropologiju temelje natzv. čakrama koje su ekvivalent osobi.Fra Josip je potom pojasnio pozadinu problemaiscjeliteljskih terapija New agea, koje su odabralei potom ugradile u svoje učenje pojedine elementeiz židovsko-kršćanske vjere, sekulariziraneznanosti, krivovjerja, gnoze, ezoterije te istočnjačkereligioznosti. Neznanjei sve veća težnjazapadnog čovjeka zaduhovnošću, razlog sušto su mnogi vjernicimišljenja kako su onespojive s kršćanstvom,dodao je fra Josip.Istaknuo je velikuulogu medija i literaturete ulogu liječnika iposebice teologa udavanju cjelovite slike oiscjeliteljskim terapijamaNew agea. Upozorioje kako se ne radi ooblicima terapije već,prije svega, o putovimaspasenja i o smislupatnje u različitimreligijama. Nama jesmisao patnje "IsusKrist u svome Križu",poručio je prisutnima fraJosip Blažević.Na tribini je predstavljena i fra Josipova najnovijaknjiga "Sve što katolik treba znati o reikju".Predstavljajući knjigu, fra Josip je istaknuo kakoje reiki sve popularniji u Hrvatskoj i kako je sveviše katolika koji ga prakticiraju. Knjiga otkriva štose stvarno krije iza reikija i odgovara na pitanjakoji je stav Crkve prema reikiju, je li reiki terapijaili religija, kako izaći iz reikija, koje su doktrinarnerazlike između reikija i kršćanstva. Predgovorknjizi je napisala bivša Velika Majstorica Učiteljicareikija, istaknuvši kako se radi o izvrsnom ipoučnom djelu koje će pomoći otkloniti mnogezablude i neznanja o reikiju.Iako je područje iscjeliteljskih terapija New ageasloženo i za većinu velika nepoznanica, fra Josipje govorio sistematično i razumljivo i tako izazvaone samo zadovoljstvo prisutnih nego i njihovapitanja i komentare. Ugodno i iznimno korisnodruženje završilo je, prema posebnoj fra Josipovojželji, pjesmom posvećenoj Majci.www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 31

AKTIVNOSTI DRUŠTVAACTIVITIES OF THE HKLDSlobodan Lang u Klubumladih HKLD-a(Zagreb, 20. siječnja 2009.)Jure Murgić, dr.med.Slobodan Lang at the HKLD Club of YoungDoctors and Students of Medicine(Zagreb, January 20 2009)U utorak, 20. siječnja 2009. gost u Klubu mladihHrvatskoga katoličkoga liječničkog društva bioje dr.sc. Slobodan Lang, profesor socijalnemedicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta uZagrebu, poznata javna osoba i pokretač mnogihpreventivnih zdravstvenih i humanitarnih akcija.Profesor Lang je održao izlaganje pod naslovom„Zašto volim Hrvatsku?“, u kojem je okupljenimsudionicima mladim liječnicima i studentimamedicine iznio svoje bogato životno iskustvo,rad u mnogobrojnim humanitarnim akcijama kojeje pokrenuo, istaknuti rad za obranu i promocijuHrvatske za vrijeme Domovinskog rata te svojživotni put obraćenja i intimnog odnosa s Bogom.Slobodan Lang ima zanimljivo obiteljsko podrijetlo.Po majci potječe iz ugledne dubrovačke obiteljiSorkočević, a po ocu iz također ugledne židovskeobitelji Lang iz Vinkovaca koja je doživjela velikastradanja za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Takosu od djetinjstva u Langu uklopljena ta dva svijeta,no može se reći da je bio između njih razdijeljente je odgojen kao ateist. Slobodan Lang je imaovrhunsko obrazovanje, koje je dobio u tadašnjojJugoslaviji a kasnije na stranim sveučilištima izpodručja socijalne medicine, a uz svoje odrastanjeon ističe jedan detalj: „Sve sam pokušao da nevjerujem, ali sam kapitulirao pred Kristom!“ Ističeda je uvijek htio činiti dobro i ta misao i želja jebila pokretač sveukupnoga njegovog djelovanja.Prvo iskustvo koje je s nama podijelio bilo jepionirski rad na preventivnim akcijama protiv tadatek otkrivenog i razbuktalog AIDS-a sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća u Jugoslaviji, gdje jepokrenuo takve preventivne zdravstvene akcijei stekao zasluge da se u Jugoslaviji AIDS nijeproširio u epidemijskim razmjerima kao u SAD-ui u zapadnoj Europi, a sada u Africi. Krajem 80-tih godina prošlog stoljeća zauzeo se za kosovskerudare koji su štrajkali zbog srpske politikeprema Kosovu, pokrenuo je inicijativu s nazivomMolba za mir te je činio puno toga, naročito nadiplomatskom planu, da se spriječi rat koji jepo raspadu Jugoslavije pokrenula Srbija 1991.godine. Po ustroju hrvatske države predsjednikFranjo Tuđman ga je imenovao svojim savjetnikomza humanitarna pitanja i na tom području je daonajveći doprinos: u akciji za zagrebačku židovskuopćinu, u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu,posebno u obrani Dubrovnika kada je pokrenuočuveni konvoj Libertas, no u svom djelovanju seuvijek zalagao za miroljubiva sredstva, snagunenasilja, imajući gandijevski stav da rat trebaspriječiti i braniti se mirom. Lang te prijelomnedogađaje u obrani Hrvatske u Domovinskom ratusmatra početkom snage nenasilja. Kroz događajeu Domovinskom ratu Lang je doživio i svojevrsnoobraćenje, upoznavši u Mokošici „ranjenog Krista“te potom i u drugim mjestima hrvatskog stradanja.Spoznao je da je molitva moćnija od sudbine očemu je napisao svoje svjedočanstvo u knjizi„Ranjeni Krist“. Ističe misao da je ranjeni Kristnajveći branitelj Hrvatske i najveći branitelj duša.Lang je čovjek mnogih inicijativa, pa i nekih koje semnogima čine čudne i kontroverzne (npr. prijedlogustroja novog franjevačkog reda). Lang je posebnoistaknuo ulogu zagrebačkog Medicinskog fakultetau stvaranju hrvatske države i povjerenju koje jepredsjednik Tuđman imao prema nekim istaknutimprofesorima, koje je imenovao na odgovornedužnosti (Hebrang, Kostović, Granić, Lang).Žali što u to vrijeme, a i kasnije, nije objavljenaknjiga „Odgovornost u suvremenom ratovanju“ ukojoj bi se skupila iskustva Hrvatske u obrani uDomovinskom ratu uz poštivanje humanitarnogprava i prezentirala svijetu. Mišljenja je da bi danaspoložaj i ugled Hrvatske bio puno bolji da se taideja realizirala. Spomenuo je i osnutak bolniceu Novoj Biloi, u Bosni i Hercegovini, kao jedanuspješan projekt u kojem je okupio sve ljudedobre volje. Lang smatra i ističe da je okupitideset dobrih ljudi koje povezuje ideja dobramonumentalno djelo, s velikom snagom djelovanja.U završnici svog vrlo upečatljivog nastupa iznioje neka biblijska razmišljanja, inspirirana Božjimvodstvom obećanog naroda opisanog u Staromzavjetu. Smatra da nema malog naroda, da je inaš hrvatski narod izabrani narod, da Bog vodinaš narod i da mi sada, kao i Židovi, slobodni usinajskoj pustinji, proživljavamo strah od slobodei da se boji da ne znamo gdje idemo. Kao svojuživotnu preokupaciju, Lang je naveo ideju dobra,32Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

ACTIVITIES OF THE HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVAa sam je, kako kaže, prošao preobrazbu ateistagnostik-domističnog odnosa s Kristom. Svoju„ispovijed“ završio je upozorenjem da je nastupilodoba odgovornosti: na nama liječnicima katolicimaje velika odgovornost i naša generacija preuzimateret 10 Božjih zapovijedi.Predavanje: MarijanaBraš „Psihološki problemionkoloških bolesnika“(Zagreb, 22. siječnja 2009.)Prim. Ivica Ružička, dr.med.Lecture: Marijana Braš, “The PsychologicalProblems of Oncologic Patients”(Zagreb, January 22, 2009)Zagrebačka podružnica HKLD-a je 22. siječnja2009. u sklopu svojih redovitih mjesečnih tribinaorganizirala predavanje „Psihološki problemionkoloških bolesnika“. Predavač je bila dr.sc.Marijana Braš, psihijatrica Klinke za psihološkumedicinu u KBC-u Zagreb. Dr. Braš je predsjednicaHrvatskog društva za hospicij i palijativnu skrb iaktivni član HKLD-a.Iako su bolesti najčešće somatske, one sučest uzrok psiholoških patnji. Psihološki ječimbenik naročito izražen u bolesnika oboljelihod raka posebno zbog toga što su suočeni spredrasudom o neizlječivosti što u njima izazivastrah. Medicinsko osoblje najčešće nije dovoljnoeducirano za komunikaciju s teškim bolesnicima, azbog mogućeg izazivanja psiholoških patnji morase pažljivo odabrati način priopćavanja istine onjihovoj bolesti. O psihičkim čimbenicima ovisi itijek bolesti: optimalna psihološka ravnoteža jačaimunoreaktivnost i protutumorsku imunost, a stresih smanjuje pa zato valja bolesnika osposobiti dase suoči sa stresovima. Za primarnu prevencijumalignih bolesti od primarne je važnosti usvajanjepravilnog životnog stila. Kod pacijenata s malignimbolestima često se javlja depresija, anksioznost,osjećaj beznađa, osjećaj stigmatizacije u društvukao i promjene perspektive budućnosti. Anksioznostnakon saznanja o malignoj bolesti može dovestido ignoriranja ili potiskivanja simptoma što možeinterferirati s liječenjem, izazvati strah od kontrolnihpregleda i od povratka bolesti. Depresija se javljau 25 % oboljelih od maligne bolesti i u 77 %pacijenata u uznapredovaloj fazi bolesti. U svim jetim slučajevima potrebna farmako- i psiho-terapija.Važne su i psihosocijalne intervencije kao što suslušanje što pacijent govori, psihološka podrškaobitelji, otvoren razgovor s bolesnikom ili samodruženje s bolesnikom makar i u šutnji. Općenito,bolest je lakša onima koji su religiozni.Poslije predavanja razvila se živa diskusija,a većina je raspravljala o potrebi stvaranjahospicijskih ustanova i palijativnoj skrbi. Raspravije pridonijela i dugogodišnja bivša predsjednicaHrvatskog društva za hospicij, prof.dr. Anica Jušić.Naglasila je da kod nas još uvijek nema razvijenoghospicijskog postupka, iako to HZZO dopušta iiako postoje zakonska obaveza osnivanja takvihustanova. Povjerenstvo za palijativnu skrb bilo jeosnovano pa ukinuto. Možda problem nedostatkainteresa za palijativnu skrb jest u tome što se nanašim fakultetima ne podučava o tom problemuza razliku od npr. školovanja na engleskimmedicinskim fakultetima. I naše bi Društvotrebalo doprinijeti tome da u nas zažive hospiciji ipalijativna skrb.Predavanje: Bruno Atalić„Ljudska embriologija iZakon o umjetnoj oplodnji“(Osijek, 28. siječnja 2009.)Doc.dr.sc. Maja Miškulin, dr.med.Lecture: Bruno Atalić, “The Human Embryologyand Fertilization Act”(Osijek, January 28, 2009)Osječka podružnica HKLD-a je započela sredovitim mjesečnim predavanjima o bioetičkimwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 33

AKTIVNOSTI DRUŠTVAACTIVITIES OF THE HKLDtemama. Predavanja se organiziraju u suradnjis Hrvatskim liječničkim zborom, te su bodovanaprema pravilniku Hrvatske liječničke komore.Prvo mjesečno predavanje u srijedu 28. siječnja2009. godine u Videokonferencijskoj dvoraniMedicinskoga fakulteta Osijek održao je BrunoAtalić, dr. med. (Osijek), MSc (Oxford) podnaslovom „Human Embryology and Fertilisationpredavač je opisao i okolnosti koje su prethodilenjegovome izglasavanju, akcije katoličkih udruga,te posljedice koje su nastupile. Nakon predavanjaje uslijedila rasprava kojom je ravnala doc.dr. MajaMiškulin. Sve je završeno prikladnim domjenkom.Predavanju je prisustvovalo tridesetak slušatelja, aod toga petnaestak članova osječke podružnice.Predavanje: Danijela DeMicheli Vitturi „Odgovornoroditeljstvo izmeđurazboritosti i velikodušnosti“(Split, 2. veljače 2009.)Danijela De Micheli Vitturi, dr. med.S predavanja dr. Brune Atalića u Videokonferencijskojdvorani Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Osijeku(Osijek, 28. siječnja 2009.).Act“. Riječ je bila o britanskome zakonu o ljudskojembriologiji i oplodnji koji je stupio na snagu 13.studenoga 2008. godine. Navedeni zakon donosiradikalne promjene. Inducirani pobačaj ostajelegaliziran do 24. tjedna trudnoće, ali žene više nemoraju navoditi razloge za pobačaj, više se ne tražipristanak dva liječnika, a sestrama i primaljamase dopušta obavljanje pobačaja i kasnih kirurškihpobačaja, te se zakon širi i na Sjevernu Irsku u kojojje do sada inducirani pobačaj bio dopušten jedinoako je trudnoća ugrožavala život majke. Nadalje,dopuštaju se genetske modifi kacije embrija krozpromjenu mitohondrijske DNA. Zakon takođerdopušta in vitro fertilizaciju donorskim gametamaistospolnim parovima, koje se proglašavazakonskim roditeljima, te uklanja obvezaregistriranja oca. Nadalje, dopušta se stvaranjeembrija u istraživačke svrhe kao izvora matičnihstanica. Konačno, omogućeno je stvaranjeljudsko-životinjskih embrija u istraživačke svrhe.Osim predstavljanja analize samoga zakona,Lecture: Danijela De Micheli Vitturi,“Responsible Parenthood between CommonSense and Liberality”(Split, February 2 2009)U ponedjeljak, 2. veljače na redovitom susretuHKLD-a, a povodom Dana života dr. DanijelaDe Micheli Vitturi održala je predavanjeOdgovorno roditeljstvo između razboritosti ivelikodušnosti. Na početku susreta duhovniasistent podružnice don Ante Mateljan naglasioje važnost enciklike Humanae vitae (HV), čijaje 40. obljetnica obilježena prošle godine uZadru kongresom o prirodnom planiranju obitelji.Odgovorno roditeljstvo jedna je od poruka HV,i upućuje roditelje na razborito i velikodušnoprihvaćanje neprocjenjivog Božjeg dara života,te na dostojanstvo bračne ljubavi. Na tu temu,dr. Danijela De Micheli Vitturi je istaknula kakonikada nije bilo lako biti roditelj, pa tako ni danas.Živimo u vremenu kada je sve više obitelji u kojimaoba roditelja rade da bi omogućili materijalnuegzistenciju sebi i svojoj djeci, a vremena zadjecu je sve manje. Roditeljski poziv obuhvaćasve dimenzije, ne samo materijalnu. Roditelji sunerijetko u dilemama kad se radi o pozivu naprihvaćanje novog života. Ljudskoj nesavršenostitreba povjerenje u Stvoritelja koji dariva život,ljubav i milost. S povjerenjem u Svevišnjega34Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

ACTIVITIES OF THE HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVAmoguće je biti velikodušan, te istovremenorazborit i odgovoran. U svjetlu učenja Humanevitae predavačica je potaknula na razmišljanjeo odnosu roditelja prema daru života, koji nijeprivatno vlasništvo pojedinca, nego dar zajednicina dobro društva i naroda. Odgovorni roditeljiu odnosu na fi zičke, gospodarske, psihološkei društvene uvjete, razboritom i velikodušnomodlukom, prihvaćaju potomstvo ili se zbogozbiljnih razloga odlučuju odgoditi rođenje novogdjeteta. Kriteriji koji mogu roditeljima pomoći uodlučivanju jesu: načelo velikodušnosti, okolnostiodgoja novog čovjeka, odgoj već rođene djece,zdravlje roditelja, doba napetosti među supruzima,situacija velike zajednice, zahtjevi vjere i Crkve.U drugom dijelu predavačica se usredotočila nadobrobit prirodnog planiranja obitelji. Primjenaprirodnih metoda uključuje odgovornostobaju supružnika, potiče ih na razvoj dijaloga,uvažavanje različitosti, povremenu odgodu užitka- što je izuzetno dobro za trajni rast u ljubavi, dajeuvid u stanje ciklusa žene, mogu se primijeniti ikod žena s neredovitim ciklusima, ne koštajuništa, jednostavno se uče, ne narušavaju zdravlje,ne narušavaju spontanost ni cjelovitost bračnogčina u sjedinjenju i rađanju, pomažu u razvojupozitivnog stava prema prihvaćanju djece iotpornosti prema kontraceptivnim sredstvimai abortusu, mogu se uklopiti u etičke norme,pospješuju trajno bračno zajedništvo i lijeksu protiv rastave, muževi više cijene svoježene i predani su obitelji. Teret odgovornogroditeljstva nosi se zajednički, u dijalogu i trajnomosluškivanju međusobnih želja i potreba, aprirodno planiranje obitelji uključuje cjelovitostosobe i pomaže održavanju sklada duše i tijela,te dobrobiti obitelji i društva. Dobrobit za obiteljproizlazi iz otvorenosti i spremnosti za dijalog iprihvaćanje zdravog življenja, što pozitivno utječena odgoj djece. Šira korist je ne samo uštedana sredstvima koja se koriste za kontracepciju ismanjenje zagađenja okoliša, nego i duhovnomoralna, jer podržava brak u skladu s učiteljstvomCrkve i normama prirodnog moralnog zakona,pridonosi odupiranju abortivnom i kontraceptivnommentalitetu, donosi mir duši i zadovoljstvo zbogmogućnosti samokontrole i upravljanja vlastitimživotom.Na kraju je duhovnik pročitao pjesmu 'Predodlukom' koju je dr. Danijela napisala kao molitvuza nerođenu djecu i majke koje su pred izazovompobačaja. Naglasio je vrijednost prihvaćanja daraživota i upozorio na kritični odnos prema životuu suvremenom svijetu, zahvalivši svima koji suodvojili vrijeme za ovu večer.Predavanje: MohammedZaky Ahel „Nasilje u Gazi“(Zagreb, 3. veljače 2009.)Božidar Perić, dr.med.Lecture: Mohammed Zaky Ahel „The Violencein Gaza“(Zagreb, February 3, 2009)U utorak, 3. veljače 2009. godine Sekcija mladihje u sklopu aktivnosti Kluba mladih HKLD-aorganizirala vrlo zanimljivo predavanje uprostorijama Hrvatskoga katoličkoga liječničkogdruštva. Tema predavanja je bila "Nasilje u Gazi".Predavanje je održao mr.sc.dr. Mohammed ZakyAhel, specijalist urologije, palestinski liječnik kojiživi i djeluje u Hrvatskoj.Predavanje je otvorio dr. Jure Murgić, nekadašnjivoditelj Sekcije mladih. U nešto od više dva satapredavanja dr. Ahel nam je pokušao prenijeti onooko čega se cijeli zdravorazumski svijet grozi, ato su posljedice izraelske vojne akcije u pojasuGaze, prije svega njezine posljedice po civilnostanovništvo, napose žene i djecu. Ima li uopćesmisla spominjati koliko je domova razrušenoi koliko ljudi protjerano iz svojih domova? Manjidio svog predavanja posvetio je izlaganju svogaviđenja ove tragedije koja je snašla palestinskinarod, a više je vremena predviđeno za fi lmovei fotografi je, s ciljem da one govore sameza sebe bez pridavanja svojih osjećaja, štonije lako s obzirom da, kako dr. Ahel govori,svoju obitelj u Palestini nije vidio dvije godinete nije lako ne suosjećati i ne proživljavatisvu patnju svojih sunarodnjaka.Na predavanju je bilo više od 50 ljudi. Međunazočnima je bio i prof.dr. Slobodan Lang, istaknutihrvatski liječnik i znanstvenik. Zanimanje za ovopredavanje je imalo dvojako značenje. Svatko sehtio pobliže upoznati s trenutnom katastrofalnomsituacijom u Palestini, a osim toga radi se i o tihomprosvjedu protiv zločina nad nedužnim civilima, swww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 35

AKTIVNOSTI DRUŠTVAACTIVITIES OF THE HKLDobzirom da se ovakvi zločini ne bi smjeli događatina početku 21. stoljeća.Predavanje: Mirjana Radan iArijana Meštrović: „Liječnik,ljekarnik i kontracepcija“(Zagreb, 5. veljače 2009.)Ivana Pražen, dr.med.Lecture: Mirjana Radan and ArijanaMeštrović, “The Physician, Pharmacist andContraception”(Zagreb, February 5, 2009)U večer 5.veljače 2009. godine dr. Mirjana Radan,spec. ginekologije i porodništva (Županijskabolnica Čakovec) i Arijana Meštrović, magistrafarmacije (Edukacijski centar Farmacia) održalesu predavanja o stavu liječnika i ljekarnikaprema kontracepciji. Doktorica Radan iznijelaje svoje stavove u predavanju pod naslovom"Liječnik u službi zdravlja i kontracepcija". Prvoje razjasnila kako se u stručnim udžbenicimadefi nicija kontracepcijskih sredstava odnosi namnogo više od samog korijenskog značenja tj.uključuje i sredstva koja djeluju svakako "prijeimplantacije blastociste" tj. onemogućavajuveć začetome biću razvoj. Nakon što je iznijelapregled postojećih metoda planiranja trudnoće ikontracepcijskih sredstava, doktorica se posebnoosvrnula na hormonsku kontracepciju. Ukazavšina mnoge rizike koje takva sredstva nosedjelujući na cijeli organizam žene, narušavajućijoj prirodni sklad menstrualnog ciklusa, a neka ina dijete koje je začeto u majci koja je koristilatakvo kontracepcijsko sredstvo, naglasila je da utoj ulozi hormonski preparat nije lijek te ga samanikada nije kao takvog propisala.Magistra Meštrović nam je iznijela novijestatističke podatke vezane uz oralnu hormonskukontracepciju (OHK) poput: 20% žena koje ihuzimaju "ipak" ima ovulaciju, rizik od vensketromboembolije je šest puta veći, a najveći u prvojgodini uzimanja hormonske kontracepcije. Kodžena koje uzimaju hormonsku kontracepciju manjeje disfunkcionalnih krvarenja (70%) i endometriozaje rjeđa (20%). Auditorij je posebno zanimala novapilula „morning after“ koja bi se uskoro trebalaregistrirati. Naime, prema hrvatskom zakonu,budući da ima vrlo visoku dozu hormona, njezinaprodaja nije dopuštena. Magistra je istaknula daljekarnici nisu dužni izdati traženi pripravak akoon može ugroziti zdravlje i život osobe. PremaZakonu o ljekarništvu i prema Kodeksu ljekarničkeetike ljekarnici su neovisni i samostalni u svomradu i imaju pravo priziva savjesti.Iako su obje predavačice bile zbog svojihstavova u teškim situacijama, a kolege su ih iprozivale zbog njihovog stava prema oralnojhormonskoj kontracepciji, obje su naglasile da suza postojanost u takvim stavovima bili presudnistručni argumenti. Posvjedočile su nam radosti snagu istinoljubivosti kao i pristupa osobi ubratskoj ljubavi.Predavanje: MoranaBrkljačić „Palijativna skrb –izazov medicine 21. stoljeća“(Rijeka, 10. veljače 2009.)Kristina Pilipović, dr.med.Lecture: Morana Brkljačić, “Palliative Care –A Medical Challenge of the 21 st Century“(Rijeka, February 10, 2009)Iz Jakovljeve poslanice (Jk 5, 13-16)"Pati li tko među vama? Neka moli! Je li tkoradostan? Neka pjeva hvalospjeve! Boluje li tkomeđu vama? Neka dozove starješine Crkve!Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u imeGospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika;Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostitće mu se. Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehei molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo možežarka molitva pravednikova."Mr.sc. Morana Brkljačić održala je zanimljivopredavanje o palijativnoj skrbi na Medicinskomfakultetu Sveučilišta u Rijeci. Palijativnamedicina je uz preventivnu i kurativnu medicinujednakovrijedan, ali nažalost zanemaren dio36Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

ACTIVITIES OF THE HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVAmedicine. U gradu Rijeci je problematika palijativnemedicine dugo prisutna.U palijativnoj medicini u središte interesa je skrbza terminalno bolesne pacijente. Palijativna jemedicina produžena ruka kurativne medicine.Ona osigurava kvalitetno održavanje ljudskogživota.Dr. sc. Morana Brkljačić na predavanju „Palijativnaskrb – izazov medicine 21. stoljeća“ (Rijeka, 10. veljače2009.)Palijativna medicina zahvaća tri područja:1. smirivanje simptoma,2. psihosocijalnu podršku bolesnicima injihovim njegovateljima,3. etičke probleme vezane uz kraj života.Hospicij je moderna zdravstvena ustanova snizom sustava pružanja pomoći ljudima na krajuživota, a i njihovim obiteljima – njegovateljima, inakon smrti u vrijeme žalovanja. Skrb u hospicijune produžava život niti ubrzava smrt.Hrvatska postepeno stari podliježući na tompodručju europskom trendu. Životni se vijeksve više produžuje, a povećava se i potreba zazdravstvenom zaštitom raste u starijoj životnojdobi. Postavlja se pitanje gdje smjestiti i kakoskrbiti o bolesniku u posljednjoj (terminalnoj) faziživota.Ima više oblika palijativne skrbi.Kućna hospicijska skrb treba posebno izobraženeinterdisciplinarne timove u kojima su sudjeluju:liječnik (onkolog, internist, algolog), medicinskasestra, socijalni radnik, psiholog, fi zijatar iduhovnik. Pacijent dobiva pomoć na poziv i udogovoru s liječnikom primarne zdravstvenezaštite.Hospicij je ustanova u kojoj pacijenti ostajuprolazno do oporavka ili do smrti. U SAD-upostoji veliko iskustvo bavljenja palijativnomskrbi, jer tamo palijativna skrb postoji već preko40 godina. Za razliku od Poljske u kojoj ima preko300 hospicija, u Hrvatskoj nema niti jedan.Palijativni odsjeci su dijelovi kliničkog bolničkogcentra, opće bolnice, onkološkog odjela. Jezgrujednog takvog odjela čini oko pet kreveta, tuborave bolesnici u kritičnom stanju. Prosječnovrijeme boravka bolesnika u hospiciju je tri tjednado tri mjeseca. Palijativni odsjeci mogu biti usklopu različitih odjela, obično pacijenti borave tukraće nego u hospiciju.Dnevni hospicijski boravak jest oblik palijativneskrbi koji su potaknule časne sestre. U dnevnimhospicijima teški pacijenti borave tijekom radnogdana, a služe resocijalizaciji takvih bolesnika.Ambulanta za bol (i palijativnu skrb) postoji većtridesetak godina u sklopu KBC na lokalitetuSušak.Službe žalovanja pružaju psihosocijalnu pomoćobiteljima/njegovateljima, ali i samom pacijentukoji je na odlasku na drugi svijet. Palijativna skrbosigurava ne-napuštanje pacijentu, daje osjećajda nisu sami.Prema zakonu, svaki dom zdravlja mora na svompodručju osigurati palijativnu skrb bolesnika (tj.osnovati ustanovu za palijativnu skrb). Aktivnigradovi u Hrvatskoj su: Zagreb, Osijek, Pula,Poreč te od 1. rujna 2008. i grad Rijeka (Centar zapalijativnu skrb, dva tima rade u radnom vremenu7 do 21 sat). U našoj državi postoji i Hrvatskodruštvo za hospicij i palijativnu skrb.Prema preporuci Vijeća Europe Vladi RHpalijativna skrb trebala bi biti dostupna svakometko ju treba. Zbog toga bi trebalo implementiratipalijativnu medicinu u zdravstveni sustav RH,organizirati centre za palijativnu skrb, izgraditibarem četiri hospicija uz barem jedan dječjihospicij, educirati zdravstveno osoblje i građane.Također je potrebno dodatno educirati liječnike imedicinske sestre.U kratkoj raspravi nakon predavanja mr.sc.Morane Brkljačić sudjelovali su dr. Vanja GrbacGredelj, doc.dr. Eduard Pavlović, te mons.www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 37

AKTIVNOSTI DRUŠTVAACTIVITIES OF THE HKLDNikola Uravić. Dr. Pavlović naglasio je dodatnoda je u Rijeci početkom 20. stoljeća djelovaoHospicij svetog Franje kojeg je vodila kapucinskazajednica. Nadalje je dodao da studenti medicinena Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeciimaju ponuđen izborni predmet "Umiranje, smrt ižalovanje".Tribina: Kotel Da-Don i TončiMatulić „Tijelo-čovjek-Bog ukršćanstvu i židovstvu“(Zagreb, 16. veljače 2009.)Dr. Tonči Matulić, dr. Rok Čivljak i dr. Kotel Da-Donna tribini (Zagreb, 16. veljače 2009.).Prim. Ivica Ružička, dr.med.Round Table Discussion: Kotel Da-Don andTonči Matulić, “The Body, Person and God inChristianity and Judaism”(Zagreb, February 16, 2009)Zagrebačka podružnica Hrvatskoga katoličkogaliječničkog društva organizirala je 16. veljačetribinu „Tijelo-čovjek-Bog u kršćanstvu i židovstvu“.Tribina je imala obilježje ekumenizma jer supredavači bili duhovni vođa Židovske zajedniceBet Izrael dr. Kotel Da-Don i profesor moralneteologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetuu Zagrebu dr. Tonči Matulić. Oni su iznijelistavove židovske i katoličke vjere o više aktualnihbioetičkih tema: eutanazija i umjetno održavanježivota, pobačaj, samoubojstvo, transplantacija,kremacija, a rasprava se nastavila i o temamaumjetne oplodnje i kremiranja. Stavovi obiju vjerao tim temama vrlo su slični, što je razumljivobudući da su etički korijeni obaju religija u StaromZavjetu. Postoje i neke razlike koje proizlaze izrazličitih ustrojstava Crkve i židovske zajednice.Naime, u slučaju nedoumice sporna pitanja uCrkvi rješava Papa, dok u židovskoj zajednici onekim problemima ne postoji jedinstveni stav, jerrabini mogu dati svoja različita rješenja. ProfesorMatulić razjasnio je da je stav Crkve kako je čovjekproduhovljeno tijelo što ga je stvorio Bog i zatoje Bog gospodar čovjeka. Čovjek nije gospodarsvoga tijela i duha te stoga nema pravo uništitivlastiti život. U tome se slažu obje religije iakopostoje i neke razlike. I katolička vjera i židovstvone smatraju prihvatljivim bilo aktivnu bilo pasivnueutanaziju i smatraju ih ubojstvom i zločinom.Jednaki im je stav i prema pobačaju, iakožidovska vjera smatra da je, ako je zbog trudnoćeugrožen život trudnice, majčin život vredniji odživota ploda. Židovstvo odbija kremaciju, dok jeza kršćansku vjeru kremacija prihvatljiva. Obje sereligije slažu da čovjek ima i tijelo i dušu, no dase danas u svijetu u kojem je prevladala briga zamaterijalna dobra često brinemo samo za tijelokoje je smrtno, a zaboravljamo na dušu koja jebesmrtna. Bog nas sve voli bez obzira na to kojesmo vjere.Još su tragoviU sobi uveo cvijetNa grobu vijenacDr. Duško Matas38Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

ACTIVITIES OF THE HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVAPredavanje: Tomislav Ivančić„Kako ostati duhovno zdravu bolesti“(Slavonski Brod, 16. veljače 2009.)Mirela Skorupski, dr.med.Lecture, Tomislav Ivančić „How to RemainSpiritually Healthy During the Disease“(Slavonski Brod, February 16, 2009)U ponedjeljak, 16. veljače u 14 sati, predavanjeza liječnike, medicinske sestre i drugo medicinskoosoblje održao je profesor Tomislav Ivančić izZagreba. Tema je bila " Kako ostati duhovno zdravu bolesti". Predavanje je imalo više dijelova; prof.Ivančić nas je upoznao kako je čovjekova dušabesmrtna te je bolest mali predznak smrtitrebaju raditi zajedno da groblja ne bi bila mjestatuge, nego mjesta nade", kazao je između ostalogprof. Ivančić.Susrećući se s težim bolestima osjetili smoda nam svima nedostaje duhovna dimenzija.Profesor je dao odgovore na naša pitanja kakoostati snažan usprkos svim nedaćama i bolestimakoje život donosi, kako pomoći pacijentu da senada boljemu, da održi vjeru i stabilno stanjeduha", kazao je dr. Ivan Krajinović, predsjednikpodružnice HKLD-a nakon predavanja.Predavanje je održano u prostorijama HLZ-a uOpćoj bolnici "Dr. Josip Benčević" u SlavonskomBrodu, u suradnji s Hrvatskim katoličkim društvommedicinskih sestara i tehničara, podružnicom uSlavonskom Brodu i Zajednicom "Molitva i riječ".Odazvao se velik broj zdravstvenih djelatnika, apredavanju je nazočio i naš duhovnik vlč. IvanĆurić.Predavanje: Zlata Ivanovi-Herceg „Pogreške uradiologiji“(Osijek, 18. veljače 2009.)Mr.sc. Bruno Atalić, dr.med.Lecture, Zlata Ivanovi-Herceg „Errors inRadiology“(Osijek, February 18, 2009)Prof.dr. Tomislav Ivančić sa zdravstvenim djelatnicimau Brodu (16 veljače. 2009.).Moramo biti svjesni svoje smrtnosti i kao liječnicipri liječenju naših pacijenata, i kao sami smrtnici."Vi nemate pravo bolesniku reći da je otpisan.Ako mu znate reći dijagnozu, tako da mupokažete da postoji izlaz, nada, pomoći ćetemu da vidi smisao svoje boli, patnje, a sebićete olakšati posao", poručio je medicinskomosoblju, dodavši kako je za njih neophodno darazvijaju duhovnu dimenziju. "Vaša ljubav, toplinariječi pomoći će vašim pacijentima. Crkva i bolnicaU srijedu 18. veljače 2009. godine osječkapodružnica Hrvatskoga katoličkoga liječničkogdruštva organizirala je predavanje pod naslovom"Pogreške u radiologiji" koje je održala prof.dr.sc.Zlata Ivanovi-Herceg, specijalist radiologije.Predavanje je održano u video-konferencijskojdvorani Medicinskoga fakulteta Osijek. Trebaistaknuti da je predavanje održano u suradnji sHrvatskim liječničkim zborom, te je bilo bodovanoprema pravilniku Hrvatske liječničke komore.Predavanju je prisustvovalo osamdesetakslušatelja, članova društva, dodiplomskihstudenata i specijalista radiologa na čelu swww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 39

AKTIVNOSTI DRUŠTVAACTIVITIES OF THE HKLDvoditeljicom odjela dr.sc. Brankom Kristek. Prof.dr.sc. Ivanovi-Herceg se usredotočila na pogreškevezane uz ionizacijsko zračenje. Predavanjeje bilo popraćeno mnoštvom ilustracija, koji suga uz duhovito izlaganje predavačice učinili jošpristupačnijim i još zanimljivijim. Profesoricaje posebno naglasila odgovornost radiologa uozračivanju pacijenata prilikom dijagnostičkihpretraga, jer nije odgovoran liječnik koji iz neznanjašalje pacijenta na dijagnostičku pretragu, negospecijalist radiolog koji bez odgovarajućih indikacijaobavi pretragu. Nakon predavanja uslijedila jezanimljiva rasprava koju je vodio dr. Bruno Atalić,a sve je završeno prigodnim domjenkom koji jeorganizirala doc.dr. Maja Miškulin.Prof.dr. Zlata Ivanovi-Herceg u Osijeku(18. veljače 2009.).Predavanje: Damir Stojić„Teologija tijela“(Zagreb, 3. ožujka 2009.)Tomislav Bokun, dr.med.Lecture: Damir Stojić, “The Theology of theHuman Body” (Zagreb, March 3, 2009)U sklopu Kluba mladih, zagrebačka sekcijamladih HKLD-a je 3. ožujka, imala prilike poslušatifantastično predavanje don Damira Stojićanaslovljeno „Teologija tijela“. Don Stojić, salezijanac,studentski kapelan u gradu Zagrebu, magistar jemoralne teologije koji od vremena neposredno prijesvoga ređenja proučava učenje pape Ivana PavlaII. o Teologiji tijela. Don Stojić ovo revolucionarnoučenje Ivana Pavla II. smatra „teološkom bombom“bačenom u naše vrijeme. Izlaganje je započeoispričavši nam povijest nastanka Teologije tijela,koja je plod dugogodišnjeg rada svećenika, biskupai kardinala Wojtyle s mladima, kombiniranog sdubokim promišljanjem Svetog Pisma. Baš kada jesvoje revolucionarno učenje sažeo u knjigu, kardinalKarol Wojtyla izabran je za papu. Budući da tada nijebio običaj da pape izdaju vlastite knjige, novoizabraniSveti Otac je svoje učenje obznanio svijetu kroz 129kateheza čitanih na trgu Sv. Petra svake srijedeod 1979. do 1984. godine. Don Stojić nam je iznioteološku osnovu Teologije tijela kao i njezine glavneporuke. Objasnio je da je prema Teologiji tijelabaš svaki čovjek jedinstven, svet i planiran/željen!Don Stojić je u detalje razložio da je baš tijelo ispolnost to koje je Bog podario muškarcu i ženi te ihpozvao do kroz bračni čin budu sustvaratelji novogživota. Posvjedočio nam je iz vlastitog iskustva uradu s mladima koliko je prodorna, snažna i jasnaTeologija tijela te nam naveo primjere o dubokimpreobraćenjima mnogih mladih nakon seminarai vjeronauka na temu Teologije tijela. Don Stojićnekoliko puta godišnje ovu temu iscrpno obrađujepo studentskim domovima i u sklopu organiziranihseminara. Na kraju nam je preporučio da sedetaljnije upoznamo s ovim učenjem kroz knjiguChristophera Westa „Teologija tijela za početnike“koja će uskoro izići i u hrvatskom prijevodu u izdanjuVerbuma. Zahvaljujemo Don Damiru Stojiću naovom predavanju i trudu koji ulaže u proučavanje iprenošenje Teologije tijela, a sve zbog ljubavi premaIsusu i mladima.40Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

ACTIVITIES OF THE HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVAPredavanje: Rozo Brkić „Križsv. Damjana“(Zagreb, 5. ožujka 2009.)Dr.sc. Maja Peraica, dr.med.Lecture: Rozo Brkić “The Crucifi x of St.Damian“(Zagreb, March 5, 2009)O križu koji je čudom progovorio sv. Franjiu njegovom traženju puta Kristu održao jepredavanje fra Rozo Brkić, OFM, 5. ožujka 2009.u predavaonici našeg Društva u Praškoj ulici uZagrebu. Raspeti Krist na čudesnom križu na kojije slučajno sv. Franjo 1205. godine naišao u crkviSv. Damjana, progovorio je sv. Franji dok se molioponizno i pobožno ničice pred njim: „Franjo, idi,popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sva ruši!“Križ Sv. Damjana je 1260. godine prebačenu novoizgrađenu crkvu sv. Klare. To je križnepoznatog autora izrađen prema sirijskoj tradiciji,a zapravo je slika Krista nacrtana na platnurazapetom na drvu od oraha. Krist na križu nijeKrist koji pati ili je već mrtav, nego proslavljeni Kristu slavi nakon Uskrsnuća što je bilo uobičajenoprikazivanje Krista krajem XII. stoljeća. Na križu jeprikazana sva slava Kristova misterija: raspeće,uskrsnuće i uzašašće na nebo. Križ je nastaou vrijeme kad je većina stanovništva Italije (kaouostalom i ostatka Europe) bila nepismena i zatosu slikama uprizoreni ti važni događaji iz životaKristova. Autor je želio ponuditi vjernicima zamolitvu sliku Krista pobjednika, raspetog, ali živogi proslavljenog.Sve pojedinosti djela, kao što su odabir boja iukrasa, potezi kista, osobe i scenariji sadržeduboku vjersku poruku. Tako je dominantnacrvena boja koja uokviruje sliku Krista na križu.Ta je boja simbol ljubavi koja pobjeđuje mrak izlo. Sljedeća po zastupljenosti je zlatna boja, bojabožanskoga i vječnosti. Na obrubu ikone je zlatnaboja koja označava proslavljenost i pobjedu svjetlanad tamom, a zlatnom su bojom obojane školjkekoje simboliziraju neprolaznost i uzvišene ljepote.Zlatnim se školjkama naglašavaju nadnaravniaspekt i vječnost onoga što je unutar tog okvira.Krist na križu sv. Damjana nema krunu ispletenu odKriž sv. Damjana.trnja, nego zlatnu aureolu, krunu slave s ucrtanimgrčkim križem. Kristovo lice odražava trpljenje iozbiljnost, blagost i smirenost. Lice je uokvirenourednom kosom koja licu daje posebnu ljepotui plemenitost. Krupne, otvorene oči upućuju naživoga Krista koji vidi svakoga od nas ulijevajućihrabrost, mir i nadu. Krist je gol, zaogrnut samopovezom, tzv. ephodom, koji je nekada nosio velikisvećenik prilazeći oltaru. Taj naoko siromašnikomad tkanine obrubljen je zlatom i pokazujeda je Krist vrhovni i veliki svećenik Novogazavjeta. Isus je postao pravi i jedini posrednikizmeđu nas i Boga koji za žrtvu prinosi samogasebe. Iz Kristovih rana obilno teče krv intenzivnecrvene boje koja se prolijeva po osobama kojeokružuju križ, a anđeli zapanjeno promatraju tajizljev milosti. Iznad Kristove glave je krug, znaksavršenstva, u kojem je ucrtan lik uskrsloga Isusakako uzlazi na nebo. Iznad tog Kristova lika, nasamom vrhu križa je polukrug otvoren prema gore,tj. prema vječnosti u kojem se nalazi Očeva rukakoja ga blagoslivlje. Osim Isusa Krista na križu suprikazani Marija, Ivan, Marija Magdalena i drugaMarija (majka Jakovljeva) i stotnik (centurion)čije malo izmijenjene riječi izgovaramo u sv. Misi:„Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krovmoj, nego samo reci riječ i ozdravit će sluga moj!“(Mt 8,10). Uz Longina i Stefanonona, likove kojioznačavaju rimskog vojnika i Židova, na križu je imnoštvo anđela koji svojim pokretima odražavajuradost i unutarnju smirenost.Sv. Franjo živio je cijeli svoj život u znaku križa, awww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 41

AKTIVNOSTI DRUŠTVAACTIVITIES OF THE HKLDsvoje je obraćenje započeo susretom s raspetimKristom na ovoj ikoni. Lik Krista proslavljenogi ranama obilježenog naslikan na ovoj ikoni upotpunosti je preobrazio njegovu nutrinu i postaoje gospodar njegove duše i srca.Predavanje: Ladislav Krapac„Homo sapiens, homosedens?”(Zagreb, 16. ožujka 2009.)I za kraj još nekoliko crtica s ovog nadasvekonkretnog i zanimljivog predavanja. Ne samo datrebamo težiti zdravoj prehrani, vodi i zraku, nego trebaozbiljno poraditi i na zdravom radu i hodu. Također,uspostaviti sklad trbušne i leđne muskulature i višeprakticirati šetnju kao idealno fizičko opterećenje.Moramo postati apostoli umjerenog kretanja. Štodrugo reći kao zaključak svega ovog osim: „Ti kojiupravo čitaš ovaj članak, ispravi se!“Lucija Murgić, dr.med.Lecture: Ladislav Krapac, “Homo sapiens,homo sedens?”(Zagreb, March 16, 2009)Ponedjeljak nije uobičajeni dan za predavanje uHKLD-u, a predavanje «Homo sapiens, homosedens? Što je istina?» prim.dr.sc. LadislavaKrapca, specijalist fizijatar iz Poliklinike za reumatskebolesti dr. Drago Čop u Zagrebu bilo je još višeneuobičajeno.Činjenice su sljedeće: veliki broj ljudi ima problemas kralješnicom, sjedenje preopterećuje kralježnicuza 120%, čovjek nije dizajniran za sjedenje, ljudipreviše sjede. Svi znamo da je prevencija uštedaza zdravstvo. No, problem je motivacija. Što učiniti?Mi moramo naučiti sjediti. Tome nas uči ergonomijakoja se bavi prilagodbom radnih mjesta, postupakai okoline čovjekovim psihofizičkim sposobnostima.Ergonomska prilagodba znači način i uvjete radaprilagoditi tjelesnim proporcijama. Npr. prilagoditiradni stolac ili sjedalo u autu prema svojoj visini.Stolac mora poticati dinamično sjedenje (kao naPilates lopti). Položaj tijela pri radu je u pregibu 45-70stupnjeva prema horizontali. Ne smijemo zaboravitiniti zaslon računala koji treba biti postavljen na20-50 stupnjeva prema horizontali. Uz to trebaizbjegavati prisilan, duže miran položaj tijela. Zato se konkretno pobrinuo gospodin Nikola Turk,vitalni osamdesetogodišnji umirovljeni profesorkineziologije koji nam je uz glazbu demonstriraokako se izvodi stretching. Sudeći po odazivu publikekoja je također u veseloj atmosferi i ritmu glazbeslijedila koreografske pokrete takav predah na sredinipredavanja godio je našim kralješnicama.Dr. Ladislav Krapac na predavanju „Homo sapiens,homo sedens?” (Zagreb, 16. ožujka 2009.)Prikaz vježbi koje mogu provoditi I najstariji naši članovi(Zagreb, 16. ožujka 2009.)Sudeći po licima naših članova, vježbe koje predlažedr. Krapac nisu teške (Zagreb, 16. ožujka 2009.)42Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

ACTIVITIES OF THE HKLDAKTIVNOSTI DRUŠTVADuhovna obnova mladih uLovranuVeronika Vukičević, cand.med.Spiritual Renewal of the Young Doctors' andStudents' Section of the HKLD (V. Vukičević)Mladi HKLD-a sa svojim duhovnikom prof.dr. Željkom TanjićemOd 20. do 22. ožujka trajala je duhovna obnovamladih liječnika i studenata medicine iz Zagreba,Osijeka, Rijeke i drugih krajeva Lijepe naše uorganizaciji Sekcije mladih Hrvatskoga katoličkogaliječničkog društva u Lovranu, gdje je po drugi putodržana duhovna korizmena obnova.Nakon radnog i napornog tjedna u petak popodne,okupilo se nas pedesetak na parkiralištu ispredzgrade Gradskog poglavarstva. Rasporedili smose u automobile i krenuli na put koji je trajao oko dvasata. Stigli smo u našu oazu mira u popodnevnimsatima znajući da ćemo se tamo duhovno i tjelesnoodmoriti. Bili smo smješteni u Domu pastoralnihsusreta «Sjemenišno dobro», gdje su nas dočekalesestre Družbe Presvetoga srca Isusova koje suse pobrinule da se udobno smjestimo i pripremalenam cijeli vikend ukusne obroke. Njihovu toplinu iljubav smo nastojali uzvratiti pjesmom zahvale nadan našeg povratka u Zagreb. Nakon smještajai večere, otišli smo u dvoranu za druženje gdjesmo se predstavili i zajednički pomolili. Time jezapočeo naš duhovni program pod vodstvomprof.dr.sc. Željka Tanjića, svećenika Zagrebačkenadbiskupije, profesora fundamentalne teologijena Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.Geslo ovogodišnje duhovne obnove bilo je «Akohoćeš, možeš me očistiti»(Mk 1,40). Vikend smoproveli u zajedničkoj molitvi krunice i prisustvovalismo na svetim misama. Bilo je prilike i za ispovijedkoju smo mogli obaviti šetnjom uz more s našimduhovnikom.Naš susretobogatili smo pjevanjem,a bilo je i onih koji su nasobradovali svirajući gitaru iklavir. Veličali smo Boga inastojali ostaviti sve svojebrige sa strane, puštajućida nas On vodi u našembudućem životu. Nakonnedjeljnog ručka bilo jevrijeme za naš povratakkući. Neki su iskoristili prilikuza posjet Opatiji gdje sunastavili uživati u sunčanomdanu.Na pitanje učenika«Učitelju, gdje stanuješ?»,Isus im odgovara «Dođitei vidite». Pridružite nam sei vi iduće godine, dođite ividite kako ćete obogatitivaš duh i produbiti svojuvjeru.Predavanje: Marica Miletić-Medved „Prevencijacervikalnoga karcinoma icijepljenje protiv humanogpapiloma virusa“(Osijek, 25. ožujka 2009.)Mr.sc. Bruno Atalić, dr.med.Lecture: Marica Miletić-Medved, “Prevention ofCervical Carcinoma and Vaccination against HumanPapillomaviruses” (Osijek, March 25, 2009)Osječka podružnica HKLD-a organizirala je u sklopuwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 43

AKTIVNOSTI DRUŠTVAACTIVITIES OF THE HKLDsvojih redovitih mjesečnih susreta predavanje podnaslovom „Prevencija cervikalnoga karcinomai cijepljenje protiv humanoga papiloma virusa"koje je održala predsjednica HKLD-a prim.dr.sc.Marica Miletić-Medved, specijalist epidemiologijeiz ZZJZ brodsko-posavske županije. Predavanjeje održano 25. ožujka 2009. godine u Videokonferencijskojdvorani Medicinskoga fakultetau Osijeku. U predavanju je istaknuta važnostuvođenja kvalitetnih nacionalnih programaorganiziranog ginekološkog probira s uzimanjemPAPA obriska i sustava praćenja HPV infekcije. Nepostoje gradski i županijski programi cijepljenja, alobiranjem kod županijskih i gradskih povjerenikaza zdravstvo pojedine farmaceutske tvrtke kojeprodaju cjepiva agresivno nastoje cijepljenje protivHPV-a ugurati u program obaveznog cijepljenja.Oba cjepiva štite od tipova 16 i 18 koji se povezujusa 70% cervikalnih karcinoma, a njegovadjelotvornost još uvijek je u fazi istraživanja. Dr.Miletić-Medved je navela zanimljivi apsurd da suciljna populacija ovoga skupoga cjepiva djevojčiceu osnovnoj školi iako je do sada poznato trajanjezaštite oko pet godina te se ne zna hoće li bitipotrebne dodatne doze. Nakon predavanja jeuslijedila izmjena iskustava i mišljenja prisutnihslušatelja. Predavanje je završeno srdačnimdruženjem uz prigodni domjenak.Duhovna obnova članovaPodružnice Rijeka(Lovran, 28. ožujka 2009.)su prisutne i dvije članice HKLD-a iz Pule. PapaBenedikt XVI. proglasio je godine 2009. i 2010.godinama Euharistije, pa je zbog toga gospodinNikola Uravić uzeo za temu ovogodišnjeg sastanka„Euharistija - izvor i počelo kršćanskog života" i„Zahvaljivanje kao vrhunac razmatranja". Ovedvije teme su se kao tanka crvena nit provlačilekroz duhovnikova obrazlaganja i raščlambe, takoda je svatko tko je bio prisutan mogao stupnjevatismisao Euharistije. Svakome od nas bilo je korisnoi pobudno razmatranje o upravo nadolazećemvremenu Kristove muke, ali i Njegove trajneprisutnosti među nama. Jer On je uskrsnuo! Kristje naša nada, početak i svršetak. Euharistijom Onje trajno prisutan na zemlji, po Kristu i s Kristomi u Kristu - to je Njegova i naša poveznica. Mivjerujemo da naš Gospodin živi i kroz Žrtvuostvarujemo Savez s Njime. Tako dolazimo doSvete Mise koja je uvijek obnova našeg Savezasa samim Bogom, preko Sina mu Isusa. To jenajsvečanija Gozba na korist svakome ponaosobi cijeloj Crkvi. Iz tog čina nastala je Crkva i krozSakrament Euharistije ona se trajno obnavlja uSavezu s Bogom, pa je naša duhovna obnovanastavljena činom svete Mise. Poslije ukusnogručka, nastavili smo duhovnu obnovu molitvomKrižnoga puta u kojoj smo svi sudjelovali, te smoje doživjeli kao krunu cjelodnevnog druženja. Bioje tmuran i kišni dan, no naša su srca bila radosnashvaćajući da nam je Bog u kojeg vjerujemo,blizak kao prijatelj i brat - kao Isus.Anđelko Vlah, dr.stom.Spiritual Renewal of the Rijeka Branch of theHKLD(Lovran, March 28, 2009)Pod duhovnim vodstvom mons. Nikole Uravića,u subotu 28. ožujka 2009. godine održana jeveć tradicionalna duhovna obnova za članovei simpatizere HKLD-a Podružnica Rijeka.Prigodom nadolazećih uskrsnih blagdana u kućiNadbiskupijskog dobra u Lovranu susretu jenazočio manji broj članova Podružnice, a bileČlanovi riječkog HKLD-a u Lovranu44Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

NATIONAL NEWSDOMAĆE VIJESTINovi život na darPrim. Dubravka Lipovac, dr.med.The Gift of New LifeUz moto „Novi život na dar“ Hrvatska udrugaTransplant proslavila je 17. veljače 2009. godineu prostorijama Instituta za povijest u Opatičkoj 10na Gornjem gradu u Zagrebu svoje četiri godinepostojanja i rada.Od 26. svibnja 2007. godine Hrvatska jepunopravna članica Eurotransplanta uz još šesteuropskih zemalja (Austriju, Belgiju, Luksemburg,Nizozemsku, Njemačku i Sloveniju).Naši članovi imali su čast prisustvovati proslavizajedno sa članovima Udruge, uzvanicima testručnim suradnicima udruge, predstavnicimaHrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu,stručnjacima za hemodijalizu i transplantaciju.Sudjelovanje na ovom skupu bilo je novoživotno iskustvo. Umjesto očekivanih zabrinutihlica transplantiranih bolesnika, susreli smoosobe koje su zračile optimizmom i radošćuuz vidljivu zahvalnost onima koji su na bilo kojinačin pripomogli njihovom „novom životu“.Transplantirani bolesnici zahvalni su svima kojisu sudjelovali u procesu doniranja i presađivanjaorgana kao i na potpori onima koji su dali ili dobilineki organ. Posebno nas se dojmilo što niti jednomriječju nije bio spominjan problem fi nanciranjaUdruge što se inače redovito spominje pri ovakvimobilježavanjima djelovanja pojedinih udruga.Skup je započeo pozdravom predstavniceMinistarstva zdravstva i socijalne skrbi uz pohvaleUdruzi za njezin neprijeporan entuzijazam ivelikodušnost u promicanju svijesti o važnostidarivanja organa i time širenju kruga mogućihdarivatelja organa. Rad na širenju kruga mogućihdarivatelja organa jako je važan jer je trenutnou Hrvatskoj na popisu čak oko 800 pacijenatakojima je potreban bubreg.Udruga pruža pomoć svojim članovima kako bipostali svjesni koliko je važno očuvanje vlastitogzdravlja te ih obavještava o njihovim pravimai dužnostima. Udruga im pomaže i u drugimživotnim potrebama.Na proslavi je prikazan polusatni fi lm o nizudjelatnosti Udruge kao što su: organiziranjedruženja, izleta u zemlji i inozemstvu i natjecanjau različitim sportovima transplantiranih članova.Skup je uljepšan i obogaćen nastupom mladihpijanistica, puhačica te pjevačica uz pratnjugitare.Na kraju što reći? Broj osoba koje čekaju napresađivanje organa puno je veći od brojaorgana i raspoloživih tkiva za presađivanje štoje ograničava dostupnost ove metode liječenjavećem broju pacijenata. Budući da skoro svereligije svijeta darivanje organa i tkiva smatrajui prihvaćaju kao čin velike etičke vrijednosti iizrazom solidarnosti i ljubavi prema bližnjemu,pridružimo se i mi stjecanju i širenju pozitivnihstavova o važnosti darivanja organa i tkiva nakonsmrti u svrhu liječenja. Samo tako možemo dati„novi život na dar“.Zašto postoji toliko propasti,Zašto se događa tako malo dobra?Zato što ja ne dopuštam da se dogodidobro,Jer ja sam želim odreditiŠto je dobro i ispravno.Samo u povjerenjumogu reći„neka mi bude“I onda će se dogoditida ON dođe k menii po menik svijetu!Heinz Geistwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 45

DOMAĆE VIJESTINATIONAL NEWSHrvatsko katoličko liječničkodruštvo – aktivni članUreda za pokrete i udrugeZagrebačke nadbiskupijeMiroslav Tišljar, dr.med.,predstavnik HKLD-a pri Uredu za pokretei udruge Zagrebačke nadbiskupijeCroatian Catholic Medical Society – ActiveMember of the Offi ce for Movementsand Associations of the Archdiocese ofZagrebKao i u cijelom svijetu, u Hrvatskoj se u zadnjevrijeme razvija sve više tzv. laičko društvo u vidumnogobrojnih i različitih nevladinih, neprofi tabilnihi nestranačkih udruga. Paralelno ovom pojmu,često se upotrebljava i termin građansko društvo.Ulogu laika u društvu, kao mjestu mogućegaplodonosnog djelovanja, odnosno plodnog tlaza sijanje Božje Riječiprepoznala je i Crkva. Takose još od vremena DrugogaVatikanskog sabora,značajno mjesto dajedragocjenoj ulozi i doprinosulaika u pastoralnom iopćenito vjerskom životudruštva ili države. Uskladu s navedenim općepoznatim činjenicama,Crkva u Hrvatskoj je takođerprepoznala i prihvatilabrojne inicijative i akcijemanjih ili većih organiziranihskupina vjernika u oblikupokreta, udruga, društavai zajednica. Na ovaj načinželi se postići dvojak,međusobno izgrađujućiproces približavanja laikadjelovanju službenecrkvene organizacije(hijerarhije) odnosnootvaranje crkvenih institucijamogućnostima, idejama, potrebama i djelovanjulaika vjernika. Osnovni smisao ovakvog zbližavanjai ujedinjavanja klera s pobožnim pukom jesuznačajnije i uspješnije širenje i svjedočenjeEvanđelja u današnjem svijetu i vremenu.Udruge i pokreti podjeljeni su prema načinu svogarada ili prirodi svoje organizacije na humanitarne,stručne, karitativne, misionarske, udruge mladih iobitelji, ekumenske ili kao dio velikih međunarodnihpokreta. Mnoge od ovih udruga i društava surađujus određenim nevjerskim građanskim udrugamai inicijativama oko promicanja javnog dobraili različitih dobrotvornih priredaba. Najmanjetromjesečno, u Branjugovoj ulici u Zagrebu,održavaju se redoviti sastanci udruga i pokreta priZagrebačkoj nadbiskupiji. Na sastancima sudjelujuSa sjednice Ureda za pokrete i udruge Zagrebačke nadbiskupije.voditelji ili predstavnici pojedinih udruga zajedno sduhovnikom odnosno vikarom za Udruge i pokretepri Zagrebačkoj nadbiskupiji.Do ove godine voditelj Ureda za pokrete i udrugebio je vlč. Antun Vrane a duhovnik pomoćni biskupzagrebački mons.dr. Vlado Košić. Od ove godinevoditelj Ureda za pokrete i udruge pri Zagrebačkojnadbiskupiji je dr. sc. Tomislav Markić, tajnikSinode Zagrebačke nadbiskupije i biskupski vikar46Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

NATIONAL NEWSDOMAĆE VIJESTIza laike. Sadržaji ovih sastanaka, uz međusobnoupoznavanje programa i rada udruga, uključujuraspravu o oblicima i načinu javnog djelovanjalaičkih udruga, potrebi njihove koordinacije inastupa u društvu i prema medijima. Redovito seizmjenjuju ideje djelovanja i osmišljavanja u veziusmjeravanja i vođenja udruga, te se pokušavajuprezentirati primjeri sličnoga rada iz drugih zemaljai drugih udruga.Jedno od važnijih pitanja jest i fi nanciranjepojedinih programa udruga tj. načini traženjasponzorstava i donacija od strane vladinihinstitucija, privatnih poduzeća, gradskih,županijskih, općinskih i drugih izvora. Posebnaprilika kada se udruge i pokreti mogu prezentiratijavnosti te objasniti svrhu postojanja i načinedjelovanja jest jedanput godišnje na Danu udruga,pokreta i zajednica. Prošle godine, to je bilo 8.svibnja u Dječačkom sjemeništu na zagrebačkojŠalati. Cjelodnevni program bio je temeljenna polusatnim predavanjima i svjedočenjimapredstavnika pojedinih udruga. Program je završiosvetom misom koju je predvodio pomoćni biskupzagrebački mons. Vlado Košić.Na navedenoj smotri udruga sa svojim štandomi promotivnim materijalom koji je uključivao inaš Glasnik, sudjelovalo je i HKLD. Hrvatskokatoličko liječničko društvo (HKLD) jedno je odbrojnih katoličkih društava i udruga koje djelujuodobrenjem i državnih i crkvenih vlasti. U tompogledu bio je odlučujući Statut HKLD-a koji jeusmjeren u pravcu ostvarivanja javnog dobra,odnosno kulturnom, edukativnom, humanitarnomdjelovanju. HKLD je i stručna organizacija jer gačine intelektualci, doktori medicine, stomatolozi,magistri farmacije i biokemičari. Tako se uprostorijama HKLD-a redovito održavaju i duhovnoteološkarazmatranja i stručna predavanjabodovana pravilnikom o bodovanju stručnih iznanstvenih skupova pri Hrvatskoj liječničkojkomori.Jedna od novijih ideja za buduće djelovanjeHKLD-a odnosi se na nedavno osnovanoKatoličko Sveučilište u Zagrebu. Vjerojatno je zaočekivati da će u svim smjerovima u kojima će setražiti stručna akademska suradnja, među brojnimpredavačima, isticati predavači i stručnjaci, članoviHKLD-a. HKLD dulje vrijeme surađuje s Hrvatskimkatoličkim društvom medicinskih sestara i tehničara(HKDMST). U neposrednoj budućnosti planirajuse organizirati zajednički programi u područjimapreventivne medicine i edukacije. Dokazsuradnje je i planirano zajedničko nastupanje naovogodišnjem Danu udruga i pokreta koji će seodržati 30. svibnja ispred Zagrebačke katedrale.Ovim putem pozivam sve članove HKLD-a ičitatelje našeg Glasnika, koji će biti u mogućnostitoga dana da se prošeću do naše stolne crkve irazgledaju izložbeni prostor te porazgovaraju iupoznaju predstavnike pojedinih udruga. Programće kao i prošle godine završiti svećanim misnimslavljem, kojeg će ove godine, predvoditi kardinalJosip Bozanić. Time se dodatno očituje pozitivanstav Crkve i potpora i poticaj vjerničkim udrugaamaza rad u Crkvi i društvu.Najveći dio udruga i njihovih članova djelujupraktično anonimno, strpljivo gradeći i živećiideale nepokoljebljive Kristove ljubavi i milosrđa.Svaka od udruga, pokreta, društava ili zajednicatraži u suradnji s drugima vlastiti put nasljedovanjaIsusova primjera i u njemu služenja svakomčovjeku, osobito patniku. Cilj HKLD-a trebao bi bititrajna duhovna i stručna formacija njegovih članovakako bi spremno, stručno, odgovorno, odlučno iučinkovito nastupali prema bolesnicima, kolegamai društvu općenito, pri tome slijedeći primjere svetihliječnika i najvećega među liječnicima duše i tijela,Isusa Krista. Neka nas na tome putu i u toj zadaćiprati nebeska zaštita sv. Luke, zaštitnika i MajkeMarije, kraljice liječnika.u zeleniluotočića samostanzvonjenje zvonaDr. Duško MatasPognuti staracSporo prati vrijemeUmornim štapom.Dr. Nada Jačmenicawww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 47

MEĐUNARODNE VIJESTIINTERNATIONAL NEWSEluana Englaro – talijanski„Slučaj Terri Schiavo“Zvonimir Paštar, dr.med.Eluana Englaro – An Italian Terri SchiavoJednog zimskog dana, 1991. godine, tadadvadesetogodišnjakinja, Eluana Englaro, odlazi ubolnicu posjetiti svog prijatelja koji je nastradao uprometnoj nesreći. Došavši u bolnicu, vidjela jesvog prijatelja na aparatima za održavanje života is velikom tugom se vratila kući, svojim roditeljima.Tada im je rekla, da ako se njoj dogodi nešto slično,da ona želi da je «maknu s tih strojeva» tako da jenikada ne pamte u tom stanju, u kakvom je našlasvog prijatelja.Godinu dana kasnije, 18. siječnja 1992. godine,Eluana se autom vraćala svojoj kući i u jednomoštrom zavoju je sletjela sa smrznute ceste idoživjela tešku prometnu nesreću. Zadobilaje jaku traumu glave s opsežnim krvarenjemu mozgu te je slomila drugi vratni kralježak. Podolasku u bolnicu je intubirana te joj je pruženasva moguća pomoć kako bi joj se spasio život. Idoista, život joj je spašen, nije bila na respiratoru,no ona je od tada u komi, nepomično leži te upotpunosti ovisi o tuđoj brizi koja uključujesvakodnevno hranjenje i hidriranje putem sondete sav potreban higijenski angažman. Obzirom dase nije očekivao oporavak, te obzirom da se nijemoglo ništa više terapijski učiniti, daljnju brigu zaEluanu je preuzelo osoblje bolnice «Beato LuigiTalamoni» koju vode časne sestre. Obzirom daje, po tadašnjem saznanju, Eluana bila u stanjunepovratne kome, njezin otac, Beppino Englaro, jepokrenuo inicijativu da se Eluani uskrati hranjenje ihidriranje kako bi, po njegovom navodu, ona imaladostojanstvenu smrt. Naime, otac Eluane tvrdikako je za njihovu obitelj, Eluana prestala postojatitog kobnog dana te je sve ono što se događalo uovih 16 godina, u stvari «užasno mučenje njegoveobitelji koja je postala talac Hipokratove zakletvei postojećeg pravnog sustava.» Osim toga, otacnavodi kako je sama Eluana izrazila želju da nebude na održavanju života, kao što je rečeno napočetku ovog teksta. Talijanski sud je odbio takvuinicijativu 1999. i 2005. godine, no u studenome2008. godine, građanski prizivni sud dopušta ocuEluane da zatraži prekid njezinog hranjenja. Natakvu odluku suda je uložena žalba od stranedržavnog odvjetništva u Milanu te je zatraženaobustava presude.Eluana EnglaroObzirom na brojna pitanja koja izviru iz ove situacijedanas tridesetsedmogodišnje Eluane Englaro, umedijima se svakodnevno gomila nebrojeno punomaterijala, članaka, raznih mišljenja i zgražanja.S jedne strane je Eluanina obitelj, ali i nekedruge osobe i obitelji koje su u sličnoj situaciji, patako jedan talijanski spisatelj koji je imao sličnoiskustvo u svojoj obitelji, vrlo gorljivo podupirenastojanja Eluaninog oca. Navodi: «Ako naZemlji postoji pakao, onda je to sigurno ovo štoproživljavamo mi, obitelj nepovratno izgubljeneosobe.» Zasigurno je tim ljudima teško, veliki jeto i težak križ, biti tako blizu, a tako daleko odvoljene osobe. Nadalje, Eluanin otac se zalaže zaljudsko pravo na samoodređenje, argumentirajućito Eluaninom željom za dostojanstvenom smrću.U takvoj tuzi, boli, patnji i ljutnji, za shvatiti jeponašanje obitelji, za shvatiti je da žele da ta bolbude manja, za shvatiti je da će nastojati neštopoduzeti, reagirati na novonastalu situaciju,na neki način je izmijeniti. No, nije za shvatititalijanski sud koji takva nastojanja obitelji stavlja48Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

INTERNATIONAL NEWSMEĐUNARODNE VIJESTIispred života Eluane Englaro, a ona jest živa. Njuje potrebno hraniti, hidrirati i čistiti, no ona jestživa, ona jest osoba. Nije za shvatiti kakvu si tomoć daje jedan građanski sud nad onim što jeBožje, a to je život kao nepovredivo dobro uvijek,posvuda i unatoč svemu, kako kaže predsjednikPapinske akademije za život, nadbiskup RinoFisichella. Nadalje, na pitanje o nepovratnoj kominema još konačnih odgovora. U tom smislu dr.Roberto Piperno, ravnatelj rehabilitacijske klinikeu Bologni, u razgovoru za Radio Vatikan kaže kakose statistički gledano malo toga može promijenitinakon godinu dana vegetativnog stanja, a opet,u nekih je pacijenata došlo do bitnih promjenanakon godinu dana. Zatim odgovara na pitanjeo nepovratnosti tvrdeći kako je riječ o defi nitivnojosudi koja zatvara vrata mogućim promjenama okojima veoma malo znamo. Osim toga, što se mislipod nepovratnošću? Ako se misli na vraćanje nanormalan život, točno kakav je bio prije, u tomeslučaju se i radi o nepovratnosti. U ovom kontekstunavodim riječi kardinala Antonellija: «Eluanavegetira, no to ne znači da je biljka. Ona je osobakoja spava. Osoba ima pravo na svoje dostojanstvopa makar bila teško bolesna. To dostojanstvo ivrijednost se očituje upravo u postojanju te osobe,a ne u tome koliko ta osoba proizvede, konzumiraili pak pruži zadovoljstvo drugima.» Ovakvompresudom se vrši najmoderniji oblik diskriminacije,diskriminacije nad životom. Stvaraju se isključivoljudski kriteriji za određivanje tko ima, a tko nemapravo na život. Unosi se osjećaj potpune slobodečovjekovog izbora, pa čak i izbora na smrt.Uistinu, stvaraju se i pravne zasade kulture smrtikoja je, nažalost, karakteristika našeg vremena.Osim toga, ovakva presuda stvara opasan pravnipresedan, a obzirom da presuda stvara pravo, onabi mogla biti uzor za donošenje drugih presudatakve vrste.Eluana Englaro je živa osoba koja je zbognesreće u potpunosti ovisna o drugima, u njojtinja život, nije se ugasio. Ona živi, na načinnama danas poprilično nepoznat, na način kojizahtijeva još brojna znanstvena istraživanja, akoja u konačnici vode ka očuvanju života. Dakle,ovakvom presudom se ide i protiv znanosti, kojabi trebala biti služiteljica istini, i to istini o životu.Ne dopustimo da se taj život, našom voljom ugasi,prepustimo to Onome koji joj je život i dao.O Duše Sveti, dođi!Rođenja svoja sva ja znam.I smrti sve.I sve mi Uskrse.Al' nikad još ne dočekahi praznik svojih Duhova.A ja sam željan tvoga plama:Pa da krv novasve mi žile napuni.I jezik moj progovori.I stvara moju riječ.A, Duha puni,odsad nam je živjetiU vječnom miru Gospodnjem!O Duše Sveti, siđi!Vladimir Nazorwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 49

MEĐUNARODNE VIJESTIINTERNATIONAL NEWSKongres „Nove granicegenetike i rizik eugenike“i XV. Generalna skupštinaPapinske akademije za život(Vatikan, 20.-21. veljače 2009.)Prof.dr.sc. Niko Zurak, dr.med.Congress: “New Genetic Limits andthe Risk of Eugenics” andthe XVth General Assembly of thePontifi cal Academy for Life(Vatican, February 20-21, 2009)U Vatikanu je od 20. do 21. veljače 2009. godineu organizaciji Papinske akademije za život (PAVakronimza izvorni naziv Pontifi cia Academiapro Vita) održan kongres pod nazivom „Novegranice genetike i rizik eugenike“. Kongresu jeprisustvovalo oko 350 stručnjaka i znanstvenikasa svih kontinenata.Radni je dio kongresa bio podijeljen u tri sekcije.Kongres je otvorio predsjednik PAV-a mons.Rino Fisichella, koji je ujedno bio i moderatorprve sekcije. Uvodno je predavanje održao KevinFitzgerald, profesor onkologije iz Georgetowna(Washington D.C.) pod naslovom “Nove granice:povijest i defi nicija koncepta eugenike“. Slijedioje referat profesora medicinske genetike BrunaDallapiccole sa Sveučilišta Sapienza u Rimu“Znanstvene osnove patologije s genetskomkomponentom“, a potom je o „Aktualnimmogućnostima genetske intervencije“ govoriomons. Jacques Suaudeau iz PAV-a. Profesorgenetike Manuel Santos s Papinskog katoličkogsveučilišta u Santiagu (Chile) održao je predavanjenaslovljeno „Poboljšanje individue i poboljšanjevrste„ a „O koncepciji i praksi eugenike: povijesnirazvoj“ govorio je Paul Lombardo, profesor pravaiz Atlante (Georgia, SAD).Drugu sekciju je vodio i moderirao kardinal JavierLozano Barragàn. Predavači su bili mons. IgnazioSanna, profesor antropologije iz Rima s temom„Dostojanstvo ljudske osobe i eugenika“, dr.Roberto Andorno iz Züricha s temom „Filozofski ikulturološki uvjeti selektivne eugenetike“, te prof.fi lozofi je Barbara Chyrowicz iz Lublina (Poljska)s predavanjem o „Selektivnoj“ eugenici i eugenici„poboljšanja“.Treću je sekciju vodio kardinal Juan AntonioCanizares. Uvodno je izlaganje pod naslovom„Genetika i eugenika u svjetlu teologije morala“održao profesor teologije morala AugustoSarmiento sa Sveučilišta Navarre iz Pamplone.Profesor kršćanske etike iz Georgetowna(Washington D.C.). John Keown govorio je o„Genetici i eugenici u pravu“, a o „Orijentacijamabioetičke znanosti spram izazova genetike“,profesor Didier Sicard, raniji predsjednikFrancuskog etičkog komiteta iz Pariza. Sekciju jezavršio profesor molekularne genetike JacquesSimpore sa Sveučilišta u Ouagadugou (BurkinaFaso) s predavanjem „Granice genetike i rizikeugenike: društvene orijentacije“.Poslije svake sekcije vođena je živa raspravakoju su moderirali voditelji sekcije na engleskom,talijanskom, španjolskom i francuskom jeziku.Napominjem da je svim sudionicima s kongresnimmaterijalima dostavljen i primjerak instrukcijeKongregacije za nauk vjere Dignitas personae.Po završetku kongresa sudionici kongresa bilisu u audijenciji kod Svetog Oca.* Iz uvodnikavatikanskog dnevnika L'Osservatore Romanouz govor Svetog Oca izdvajam njegovu misaoda povjerenje u znanost ne smije biti razlog dazaboravimo prvenstvo etičnosti kada je u pitanjuljudski život, te da se treba biti oprezan da sene bi previdjelo ponovno buđenje eugeničkih irasističkih ideologija „koje su u prošlosti ponizilečovjeka i izazvale neizmjernu patnju“.Znanstvene spoznaje i medicinska istraživanjau području genetike su od iznimne važnostiza napredak medicine. Otkriće da su genetskičimbenici uzroci mnogih bolesti i anomalijapobudilo je nadu za aktivni terapijski pristuptakvim stanjima. Nažalost, nove graniceznanstvenih spoznaja u ovom području krijuu sebi i neke mogućnosti primjene koje susuprotne istinskoj dobrobiti čovjeka. Ekstremnonekritična genetička ideologija može dovesti,u svrsi stvaranja „savršenog“ ljudskog bića,do zlouporaba nepoštivanjem ljudskog životai načela nediskriminacije. Stoga je i redakcijaL'Osservatore Romano uz točan navod govora50Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

INTERNATIONAL NEWSMEĐUNARODNE VIJESTISvetog Oca na audijenciji u naslovu istaknulaupravo tu bojazan – „Torna il pericolo di una vita„non degna di essere vissuta“ (Vraća se opasnostda nečiji život postane „nedostojan življenja“.)Kongres je u cijelosti ispunio zadaću da polazećiod povijesnog i znanstvenog aspekta osvijetliaktualne mogućnosti medicinske intervencije uborbi s genetskom patologijom uz analizu razvojaeugenike s pravnog, etičkog i antropološkoggledišta.Između toliko dobrih referata osjećam potrebuda izdvojim neka po meni bitna stajališta irazmišljanja.P. Lombardo je naglasio činjenicu da je nacističkiholokaust toliko kompromitirao eugeniku, da seona danas općenito smatra pejorativnim pojmom.U prvim desetljećima dvadesetog stoljeća,međutim, kada se taj termin tek počeo rabiti, nijebio ni u kakvoj vezi sa zakonima prisile, ubojstvomi genocidom. Lombardo postavlja važno pitanje otome što mi danas mislimo pod pojmom eugenikei čije ponašanje možemo sa sigurnošću okvalificiratikao „eugenično“? Lako se složiti oko toga daje Hitlerova inačica eugenike bila užasna, kaoi eugenički zakoni o prisilnoj sterilizaciji i rasnojdiskriminaciji. No izraz eugenika se ipak često rabisamo kao epitet koji se u raznim namjerama vežeza nacističku praksu. To su upravo radili i neki kojisu takav epitet pripisali i darvinizmu. Danas semoramo pitati, nastavio je dalje Lombardo, kakoto da su negativne pretpostavke eugenike jošuvijek s nama i ispitati kako nas razvoj znanosti,medicine i tehnologije, koji je ujedno i obećavajućiali i zastrašujući, prisiljava da se zapitamo da lisu nove prakse slične onima koje su davnihgodina učinjene u ime eugenike. No moramo sdruge strane priznati da povijest prošlih idejatreba valorizirati u svjetlu vremena koje ih jeiznjedrilo. Mi trebamo izbjeći iskušenje izvrtanjastarih pojmova i njihovog remoderniziranja usvrhu retoričkog oružja u našem suvremenomkulturnom ratovanju. To trebamo imati na umukada raspravljamo o prikladnosti riječi „eugenika“u primjeni na najnovije činjenice razvoja medicinei genetike, naglašava Lombardo.K. Fitzgerald je istaknuo da postoji tendencijau kojoj ipak prevladavaju genetska selekcija i/iliprogrami genetskog inženjerstva usmjereni napotencijalnu dobrobit u duhu negativne eugenike(uklanjanje genetske osnove bolesti) a manjepozitivni eugenički pristup prema genetskompoboljšanju ili selekciji stanovitih ljudskihkarakteristika zasnovanih na očekivanjimazajednice. Eksperti iz područja zdravstveneskrbi, nastavlja dalje Fitzgerald, čvrsto vjeruju daje budućnost u tzv. „personaliziranoj medicini“,gdje pridjev „personalna“obuhvaća jedinstvenegenetske i molekularne aspekte individualnefi ziologije počam od molekularno biološkihrazina do razina međudjelovanja pojedinca sazajednicom i okolnim ambijentom. Analizomgenoma moći će se predvidjeti sklonost premanekim bolestima u svrhu njihove prevencije, dokće se određivanjem kemijskih biljega za bolestiomogućiti brze medicinske intervencije.U ovojviziji „sretne“ zdravstvene budućnosti postojatće sustav elektronički pohranjenih zdravstvenihpodataka za svaku osobu, koji će tako omogućitipersonalizirano liječenje koje trebamo.Govoreći o socijalnim, političkim, gospodarskim,ekonomskim, etičkim i teološkim implikacijamaovakvog koncepta, Fitzgerald ukazuje na potrebuantropološkog i fi lozofskog pristupa i korekcije.U svezi s tim je i njegova informacija o projektuPapinskog savjeta za kulturu i nekoliko Papinskihsveučilišta, radnog naslova STOQ (akronim zaScience, Theology and the Ontological Quest).Zadatak je tog projekta izgraditi fi lozofski mostizmeđu znanosti i teologije, te time pomoćiostvarenju personalizirane medicine uzizbjegavanje ponavljanja tragedija iz prošlostikoje su kompromitirale eugeniku.J. Keown u svezi s problemom eugenikenavodi da, iako se eugenika danas pravda krozakcentuiranje slobodnog individualnog izboraa manje kroz državnu intervenciju, distinkcijaizmeđu individualnog izbora i državne intervencijeje u svakom slučaju problematična. Na primjeruEngleske argumentira utjecaj eugenike na zakonekoji dopuštaju pobačaj.Treba napomenuti da su se tijekom kongresa izrazieugenika i eugenetika rabili praktički kao sinonimiu ovisnosti o jeziku na kojem je bilo izlaganje.B. Dallapiccola je u svom bogato ilustriranomizlaganju prikazao široku paletu kliničkepatologije uzrokovane genetskim čimbenicima,te metodologije njihovog dokazivanja. Završio jesvoje izlaganje citiranjem Williama Oslera „da bi uslučaju nepostojanja varijabilnosti među ljudima,medicina bila znanost, a ne umijeće“.U nekoliko referata je istaknuto da jerodonačelnik moderne genetike bio augustinskiwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 51

MEĐUNARODNE VIJESTIINTERNATIONAL NEWSredovnik Gregor Mendel, što često zaboravljajuzagovaratelji stajališta da su znanost i duhovnostdva nepomirljiva svijeta.Nakon završetka kongresa, održana je Generalnaskupština PAV-a, koju je po prvi put vodio novipredsjednik mons. Rino Fisichella. Uz pohvale izahvalu uz odobravanje svih članova Akademijedosadašnjem predsjedniku mons. Eliju Sgrecciaza njegov izvanredni doprinos organizaciji PAV-ai njegovom udjelu u rezultatima koje je do sadaPAV postigla, mons. Fisichella je iznio svojprogram daljnjeg razvoja na organizacijskom isadržajnom planu. Izvijestio je članove o učinjenimpersonalnim promjenama u organizaciji PAV-a.U živoj raspravi o programu, dosta je pažnjeposvećeno i prijedlozima za tematiku slijedećegkongresa uz XVI. Generalnu skupštinu koji će seodržati u drugoj polovici veljače 2010. godine.Odluku o konačnom izboru tematike donijet ćenovi Upravni odbor PAV-a, koji je imao i svojuprvu, konstitucijsku sjednicu odmah po završetkuGeneralne skupštine.* Obraćanje Svetog oca ovaj broj Glasnikadonosi u cijelosti u rubrici Izjave: „Obraćanjenjegove svetosti Benedikta XVI. članovimaPapinske akademije za život prigodom 15. Općeskupštine“.Milost! Milost!Ranjeni čovječe što ležiš na mojimrukama:Tvoje rane su i moje rane.Za njih nitko ne znaAl tvoju krv što tečeJa selim u srce nara koji zrijeTvoj hladni znoj je i moj znoj-Ja ga selim u bujiceI od njega visibabe sagibaju glaveTvoji jauci su i moji jauci-Ja ih selim u olujeOd njih drhte sva srcaMač u tvojoj utrobi i u mojoj stojiI njime jesen siječe sve plodoveTvoju bol nitko ne vidiA ja ju selim oko svijuI nas drži nevidljiva rukaOd koje blagosti i ja ostajem nijemI hvalim joj rane i znoj i mačDođite i viditeMilost evo Milost!Slaven Falamić, mr.pharm.52Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

INTERNATIONAL NEWSMEĐUNARODNE VIJESTIBiskup Sgreccia osnovaoZakladu "Da život imaju"Kad je bivši čelnik vatikanskog pro-life uredaumirovljen, odmah je prionuo na rad na „odgojusavjesti" kako bi pomogao u ponovnoj izgradnjiKulture života u Katoličkoj crkvi u Italiji. BiskupElio Sgreccia u intervjuu za LifeSiteNews.com (LSN) objašnjava da je njegov rad unovoutemeljenoj Zakladi Ut Vitam Habeant („Daživot imaju") prirodni nastavak rada na područjukatoličke medicine i bioetike.Biskup Sgreccia bio je predsjednik Papinskeakademije za život. Tijekom obnašanja te funkcijepostao je poznati glas iz srca Rimokatoličkecrkve u obrani prava na život nerođenih, bolesnihi starijih.Za LSN je govorio o svojoj novoj Zakladi, čija jesvrha „širenje istine u pastoralnoj službi života".„To je duhovna, pastoralna inicijativa, a nepolitička. No neizravno, njezina svrha jest odgojsavjesti."U karijeri dugoj 50 godina, biskup Sgreccia je biojedan od svjetionika u akademskom svijetu napodručju bioetike. On je autor priručnika o bioeticii utemeljitelj Bioetičkog instituta na Katoličkomsveučilištu u Rimu. Tijekom njegova predsjedanja,pomogao je da Papinska akademija za životproširi svoje područje kompetencije na pitanjapoput kloniranja, umjetnih načina prokreacije ieutanazije. Biskup Sgreccia je izjavio za LSN daje njegov glavni interes u novom projektu „odgojsavjesti". Zaklada okuplja stručnjake iz prava,fi lozofi je i bioetike kao potporu svećenicima ilaicima u njihovom obrazovnom radu u župamai kršćanskim zajednicama i svima onima kojiimaju „duboke razloge za projekt života, ljubavii sebedarja". Zaklada biskupa Sgreccie sasjedištem u Rimu će širiti informacije o „mnogimsloženim problemima bioetike koji se tiču svih dobi irazličitih situacija: rizičnog ponašanja uadolescenciji, pribjegavanja pobačaju, kirurškomi kemijskom, širenju pornografi je, droga,alkoholizmu i nasilnom ponašanju". Njezinaprimarna svrha jest „sačuvati život najranjivijihi najkrhkijih" suočenih s agresijom na životi „dezintegracijom osobe". Ona je, također,namijenjena „pružanju posebnih usluga" zaručenimparovima koji se pripremaju za brak da ihHilary White, novinarkaBishop Sgreccia, Founder of the UtVitam Habeant (That They May HaveLife) Foundationinformira o pitanjima vezanim uz prokreaciju „usvjetlu znanosti i istine o čovjeku i objavljenevjere". Što se tiče eutanazije, rad Zaklade ćeuključivati podizanje svijesti o obvezi pružanjaodgovarajuće skrbi za bolesne, starije i umiruće,rad protiv trenda „utilitarističkog mentalitetaizolacije i napuštenosti" koji karakterizira pokretza eutanaziju.Izvornik: lifesitenews.comPreveo: Ivan Ćelić, dr.med.Biskup Elio Sgreccia s Papom Benediktom XVI.www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 53

KRATKE VIJESTIBRIEF REPORTSPriredio: Vatroslav Prskalo, dr.med.Nema patenta za ljudske embrionalnestanice: pametna odluka i dobar znakGeneralni tajnik COMECE-a fr. Piotr Mazurkiewiczpozdravio je odluku koju je objavilo Proširenožalbeno vijeće Europskog ureda za patente(EPO). “Dobivanje patenta za embrionalnematične stanice protivno je Europskom zakonu zapatente. Ova potvrda Europskog ureda za patentejest pametna odluka i važan korak prema zaštitiljudskih embrija“. Europski zakon za patentezabranjuje patentiranje kultura ljudskih matičnihstanica čija primjena nužno uključuje uništenjeljudskih embrija. To je odluka koju je donijeloProšireno žalbeno vijeće Europskog ureda zapatente (EPO) u svojoj presudi od 25. studenoga2008. na žalbeni postupak vezan uz zahtjev zapatentiranje WARF/Thomson matičnih stanica.Ta aplikacija je uključivala metodu dobivanjakultura embrionalnih matičnih stanica od primata,uključujući i ljude.Kontraceptivi su jedan od uzroka„demografske katastrofe”Kemičar čije je otkriće bilo ključno za izumkontracepcijske pilule napisao je da je demografskipad u Europi „strašni scenarij“ i „katastrofa“nastala dijelom i zbog izuma pilule. Gospodin CarlDjerassi, koji sada ima 85 godina, bio je jedanod tri istraživača čija je formulacija sintetskogprogestagena noretisterona označila ključni koraku stvaranju prvog oralnog kontraceptiva, izvještavaGuardian. U komentaru za austrijske novine DerStandard, Djerassi je rekao kako je njegov izumdijelom kriv za demografsku neravnotežu u Europi.Prema Guardianu, bečki nadbiskup kardinalChristoph Schonborn izjavio je za austrijskuteleviziju da je Papa Pavao VI. predvidio da će pilulauzrokovati dramatični pad nataliteta. „Carl Djerassikaže da svaka obitelj mora imati troje djece da seodrži razina populacije, ali mi smo daleko od toga“,rekao je kardinal.Potpomognuta oplodnja se povezujes većom incidencijom prirođenihmalformacijaAmerička nacionalna studija je utvrdila kako bebezačete tehnologijom potpomognute oplodnje(Assisted Reproductive Technology-ART), poputin vitro fertilizacije (IVF), imaju dva do četiriputa veću vjerojatnost rođenja s određenimmalformacijama u usporedbi s bebama koje suzačete prirodnim putem. Istraživanje je provedenou američkim centrima za kontrolu i prevencijubolesti (Centers for Disease Control andPrevention-CDC) a rezultati su objavljeni onlineu časopisu Human Reproduction 16. studenoga.Vodeći autor, dr. Jennita Reefhius, epidemiolog uNacionalnom centru za prirođene malformacije irazvojne mane CDC-a navodi: „Danas je više od1% djece rođeno uz pomoć ART-a, a taj postotaki dalje raste. Premda se radi o malom riziku ipakje važno za roditelje koji razmišljaju o uporabi tetehnologije da razmisle o svim njezinim mogućimrizicima i koristima.“Zajednički geni za bipolarniporemećaj i shizofrenijuAnalizirajući informacije o dva milijuna obitelji uŠvedskoj koje su praćene tri desetljeća, istraživačis Karolinska Instituta u Stockholmu utvrdili su dakrvni srodnici osoba sa psihičkim poremećajemimaju viši rizik za razvoj bipolarnog poremećajaili shizofrenije negoli opća populacija. Premaistraživanju objavljenom u časopisu Lancet,braća ili sestre osoba s bipolarnim poremećajemimali su devet puta veću vjerojatnost da budushizofreni i osam puta veći rizik da razviju bipolarniporemećaj. „Slično molekularnim genetskimstudijama, mi smo naveli dokaze da shizofrenijai bipolarni poremećaj imaju djelomično zajedničkigenetski uzrok.“, pišu autori.Pretilost povećava rizik od raka jajnikaVelika američka studija provedena naAmerikankama upućuje na to da pretile ženeimaju veći rizik od razvoja raka jajnika u odnosuna svoje mršavije vršnjakinje. Rak jajnikaje osobito smrtonosan tip karcinoma, jer u54Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

BRIEF REPORTSKRATKE VIJESTIpočetnim stadijima obično ima nejasne ili nikakvesimptome, pa ga je teško rano dijagnosticirati.Nije u potpunosti jasno zašto pretilost možedoprinositi raku jajnika, no moglo bi imati veze sučincima viška tjelesne masti na razinu estrogena.Istraživanje je utvrdilo da postoji povezanostpretilosti s 18 godina i većeg rizika za rak jajnikakasnije u životu. Zanimljivo je da je ta povezanostčak jača nego između pretilosti u kasnijem životui rizika od raka jajnika.Terapija matičnim stanicama koštanesrži može zaustaviti multiplu sklerozuNovo istraživanje ukazuje da pokusnoliječenje matičnim stanicama koštane sržimože stabilizirati, a u nekim slučajevima ipromijeniti ranu fazu multiple skleroze (MS).MS je autoimuna bolest koja ometa kretanje ikoordinaciju te uzrokuje slabost mišića, kognitivnaoštećenja, nerazgovijetni govor i probleme svidom. Deset ili više godina nakon njezinogpočetka, MS obilježava postupno, ireverzibilnoneurološko oštećenje. Za sada nema lijeka. Uovom su istraživanju po prvi put primijenjenematične stanice na mladim i relativno zdravimpojedincima u ranom „lošijem-boljem“ stadijubolesti.Koji je antidepresiv najučinkovitiji?Konvencionalne meta-analize su pokazaleproturječne rezultate glede učinkovitostiantidepresiva druge generacije. Dr. Cipriani je sasvojim timom načinila multiplu meta-analizu kojatumači izravne i neizravne usporedbe te procjenjujeučinak 12 antidepresiva nove generacije na velikudepresivnu epizodu. Postoje klinički važne razlikeizmeđu često propisivanih antidepresiva i što setiče učinkovitosti i što se tiče prihvatljivosti u prilogescitaloprama i sertralina. Sertralin bi mogaobiti najbolji izbor kada se započinje s liječenjemumjerene do teške velike depresivne epizodekod odraslih, jer ima najpovoljniji balans izmeđukoristi, prihvatljivosti i nabavne cijene.Hibridni embriji neprikladni?Prema studiji dr. Roberta Lanze, glavnogznanstvenog savjetnika u fi rmi Advanced CellTehnology, jajne stanice krava, zečeva i drugihsisavaca ne mogu se koristiti za proizvodnjumatičnih stanica. Znanstvenici su se ponadalida će stvaranjem humano-animalnih hibridnihembrija premještanjem ljudske DNA u životinjskejajne stanice biti u stanju proizvoditi embrionalnematične stanice s gotovo potpuno ljudskomDNA.Genska terapija – nova nada za oboljeleod HIV-aIstraživači izvještavaju obećavajuće rezultatenajveće kliničke studije o genskoj terapiji za HIVpacijente.Dok s jedne strane ohrabruju, rezultatetreba replicirati, a nužna su daljnja istraživanjaprije nego stigne učinkoviti novi tretman, kažueksperti. Novi pristup daje nadu, kaže RowenaJohnston, dopredsjednica Zaklade za istraživanjeAIDS-a (amFAR) u New Yorku. „Jedan od udarnihuspjeha ovog posebnog pristupa jest njegovaočigledna sigurnost, što nije mala stvar s obziromna ne tako daleku povijest intervencija genskomterapijom“, kaže ona. „Genska terapija ćevjerojatno predstavljati novu uzbudljivu granicukoja će dobivati sve veću pozornost u nadolazećimgodinama. “Novi uspjeh s adultnim matičnimstanicama za Parkinsonovu bolestDennis Turner je bio liječen od Parkinsonovebolesti primjenom vlastitih moždanih matičnihstanica, koje su uzete iz njegovog mozgaprije desetak godina. Postignuta je značajnaremisija koja je trajala 4-5 godina prije nego suse simptomi vratili. Autologni pristup umanjujedugoročni rizik povezan s primjenom alogenihtransplatata, uključujući infekciju, upalniodgovor, imunosno odbacivanje, te slabubiološku učinkovitost. Također, vjerujemo kakoje kombinacija dopaminergičkih i GABA-ergičnihneurona rezultirala dugotrajnim motoričkimpoboljšanjima kod pacijenta. Ovo upućuje da jekod ljudi Parkinsonova bolest više nego kroničnawww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 55

KRATKE VIJESTIBRIEF REPORTSdopaminergička disfunkcija te da uključuje i GABAergičkisustav sa svojim glijalnim okruženjem.Važnost ovog otkrića se ne može zanijekati jerdovodi u pitanje klasičan dopaminergički modelParkinsonove bolesti”, kaže Levesque.Caritas u borbi za prava djece s HIVomCaritas Internationalis želi veća nastojanja kakobi očuvao djecu od umiranja od AIDS-a te tvrdikako vlade i farmaceutske kompanije mogu datijoš više kako bi se taj cilj postigao.Ova humanitarna agencija je uputila apelmladim ljudima širom svijeta da pišu vladamai farmaceutskim kompanijama putemsredstava dostupnih na njihovoj web-stranici.Organizacija je potvrdila da vlade i kompanijemogu povećati prevenciju prijenosa s majke nadijete i ukloniti barijere koje žene ili djecu isključujuod dijagnoze i liječenja.Kanabis udvostručuje rizik od rakatestisaMladi muškarci koji puše marihuanu imaju većuvjerojatnost razviti agresivnu formu raka testisa uodnosu na one koji nikad nisu probali marihuanu.Pušenje marihuane barem jednom tjedno ilinjezina redovita uporaba od adolescencijeudvostručuje rizik od brzorastućeg oblika bolestizvanog nonseminom, koji najčešće zahvaćamuškarce u 20-im i 30-im godinama.Predložena direktiva: Umjestolaboratorijskih životinja, koristiteembrije!Predložena nova direktiva Europske komisijedrastično će ograničiti korištenje životinjau laboratorijskim ispitivanjima, a određenitoksikološki testovi na životinjama bit će dopuštenitek nakon alternativnih metoda, u što spadaistraživanje na tkivima uzetim od ljudskih embrija,izvještava Catholic Herald.Pro-life zagovornici u EU su zabezeknutiprijedlogom. Pat Buckley, europski dužnosnikbritanskog Društva za zaštitu nerođene djece(SPUC) kaže: „Ovo je šokantan prijedlog i jošjedan primjer strašnog nedostatka poštivanjanerođenoga ljudskog života u institucijamaEU.“ "Životinje se nikad ne smije tretiratiokrutno, ali predložiti da u istraživanjimatreba koristiti ljudske embrije umjesto životinjazaslužuje svaku osudu", dodao je Buckley.Luksemburg ozakonio eutanazijuLuksemburg je postao treća zemlja u svijetu kojaje ozakonila dragovoljnu eutanaziju. Druge dvijezemlje jesu njezini susjedi Belgija i Nizozemska.Zakon objavljen u službenim novinama kaže daliječnici koji provode eutanaziju i asistirani suicidna odraslima ili maloljetnicima s „terminalnombolesti“ neće biti suočeni s kaznenim sankcijamaili građanskim tužbama.Parlament ove male zemlje glasovao je zaeutanaziju prošle godine, no čelnik države, Velikivojvoda Henri odbio je potpisati zakon. Da bi seuklonila ta zapreka, parlament je izmijenio ustavtako da on više ne odobrava zakone. On sadaima samo ceremonijalnu ulogu.Religija može smanjivati anksioznostStudija sa Sveučilita u Torontu sugerira kakoreligijska uvjerenja mogu biti od pomoći zakontrolu anksioznosti vezane uz stres.Dragovoljci su izveli stresogeni zadatak, doksu istraživači pratili aktivnost moždanog poljazvanog anteriorni cingularni korteks (ACK), kojije odgovoran za emocije. Ispitanici sa snažnimreligijskim uvjerenjima imali su manju aktivnostACK u odnosu na nevjernike, što sugerira da subili manje anksiozni dok su izvršavali zadatak ikada su radili pogrješke. Studija je objavljena učasopisu Psychological Science.Na tragu liječenja trisomije 21Prema jednoj studiji koju je objavio tim JeanaDelabara u časopisu PLoSONE, jednoga danamoglo bi doći barem do djelomičnog ozdravljenjaosoba zahvaćenih trisomijom 21. Jean Delabar injegovi kolege su se zaustavili na genu za Dyrk1A,56Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

BRIEF REPORTSKRATKE VIJESTIenzim prisutan u mozgu, a kodiran na kromosomu21. Njegova prisutnost na sva tri kromosomamože uzrokovati kod miša smetnje u moždanomponašanju i učenju sličnim onima kod osoba strisomijom 21. Da bi se smanjila aktivnost Dyrk1A,istraživači su pribjegli i zelenom čaju. Ustanovilisu da je svakodnevno uzimanje napitka zelenogčaja već od začeća, otklonilo kod bolesnih miševasve neurološke simptome. Istraživači sada želepotvrditi učinak zelenog čaja na uzorcima miševajoš bližima trisomiji 21. Jean Delabar zaključuje:«Postupak kojim će se osobama s trisomijomomogućiti doseći IQ od 70-80 bio bi značajannapredak jer bi im time dopustio voditi samostalanživot».Potencijal humanih adultnih stanicatestisaZnanstvenici Medicinskog centra SveučilištaGeorgetown navode kako su primjenom relativnojednostavne metode ekstrahirali matične/progenitorne stanice iz testisa, te ih uspješnokonvertirali natrag u pluripotentne matične staniceslične embrionalnim.Istraživači tvrde da su ‘naivne’ stanice sadapotencijalno sposobne za pretvorbu u bilo kojuvrstu stanica koja je potrebna ljudskom tijelu, odmoždanih neurona do tkiva gušterače. Kako suove matične stanice proizvedene bez uporabedodatnih gena, tehnologija bi trebala biti sigurnaza ljudsku uporabu, kažu znanstvenici u onlineizdanju rada objavljenog u časopisu Stem Cellsand Development. Sljedeći korak je dobivanjediferenciranih stanica za liječenje bolesti naživotinjskim modelima, a istraživači upravo radena projektu koji primjenjuje sprematogonijskematične/progenitorne stanice testisa koje suoblikovane u stanice gušterače, a u svrhu liječenjahumanog dijabetesa na mišjem modelu.Od Trga sv. Petra do Harvardskog trga"Nismo našli konzistentnu povezanost između uporabekondoma i niše stope HIV-infekcije, koju bi do sada, 25godina nakon pandemije, zasigurno uočili da je uporabakondoma imala smisla." Tako kaže Edward C.Green,ravnatelj projekta za prevenciju AIDS-a, komentirajućiPapine odgovore na novinarska pitanja tijekom afričketurneje ovog tjedna.Na pitanja francuskog novinara da brani crkvena stajalištaglede borbe protiv širenja AIDS-a, a koji novinari čestosmatraju "nerealnim i neefi kasnim", Benedikt XVI. je rekao:Problem AIDS-a ne mogu riješiti reklamni slogani. Ako vladamalodušje, ako Afrikanci ne pomažu jedni drugima, problemse neće riješiti dijeljenjem kondoma, baš naprotiv, riskiramoda se problem umnoži. Rješenje dolazi jedino kroz dvostranopredanje: kao prvo - humanizacija spolnosti, što znači daduhovna obnova donosi novi način ponašanja jednog spramdrugog; drugo - pravo prijateljstvo, osobito s onima koji patekao i spremnost na osobnu žrtvu - provoditi vrijeme s onimakoji pate. To su čimbenici koji dovode do vidljivog napretka."Papa je pravedan", Green je rekao u NationalReview Online emisiji, "odnosno - dokazi kojeposjedujemo potvrđuju Papine komentare. Onnaglašava da "su kondomi globalno neefi kasni".Green dodaje: "Znamo za studije, uključujući i američkustudiju o demografskom istraživanju zdravlja, opovezanosti između veće uporabe kondoma i veće(ne niže) stope HIV-infekcije. Djelomično je to zbogfenomena koji se naziva kompenzacija rizika. Toznači da se u slučajevima kada se koristi "tehnologija"redukcije rizika kao što je uporaba kondoma, često neostvaruje dobrobit (redukcija rizika) u odnosu na situacijekada netko koristi tehnologiju bez redukcije rizika".Green dodaje: "Također sam primijetio da Papa kaže daje monogamija najbolji odgovor na afrički AIDS, bolji odapstinencije". Posljednji empirijski dokazi uistinu pokazujuda je smanjivanje broja aktualnih partnera najvažnijapromjena ponašanja povezana sa smanjivanjem stopeHIV-infekcije (drugi glavni čimbenik je cirkumcizija)."I dok Travis Kavulla piše iz Kenije, strani medijiignoriraju sve nove fascinantne priče o Crkvi inapretku civilizacije u zamjenu za seksističke pričekoje su daleko od sklonosti obiteljskom životu.Ipak, Green ima ohrabrujuće vijesti: Papa nije sam. "Sve višestručnjaka za AIDS dolazi do prihvaćanja gore navedenog.Dvije zemlje s najtežom epidemijom HIV-a, Svaziland iBotsvana, su poduprle borbu protiv višebrojnih aktualnihspolnih partnera i podržavaju vjernost među partnerima".Tijekom odgovaranja na pitanja Papa je dodao: "Ulažemovelike napore da obnovimo ljudsku osobnost iznutra, daju motiviramo za ponašanje koje poštuje vlastito tijelo ali itijelo druge osobe. Ulažemo i napore da u ovim situacijamazadržimo osjećaj sućuti za one koji pate."Drugim riječima, ljude treba tretirati kao ljude. Raspravljatis njima i pokazati im da postoji bolji način življenja, načinkojim se respektira i sebe i drugoga. To je jednostavnaporuka, neovisna o tome jeste li u Africi ili među američkimtinejdžerima. Ipak, ukoliko se ova poruka sluša kroz stare ismiješne debate, parodije i nerazumijevanja, postaje teška.Temeljena je na stvarnom životu i priznata je ne samo naTrgu Svetog Petra nego i na Harvardskom trgu.Izvornik: lifesite.net (Kathryn Jean Lopez)Prevela: Agata Ladić, dr.med.www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 57

UPOZNAJMO ČLANOVE DRUŠTVAOUR MEMBERSIntervju sprim. dr. Antunom KendomMiroslav Tišljar, dr. med.Interview with Primarius Antun KendaPrimarius Antun Kenda rođen je 13. lipnja 1925.godine u Gornjim Podgradcima kraj BosanskeGradiške, Bosna i Hercegovina. Medicinskifakultet Sveučilišta u Zagrebu završava 1952., asedam godina kasnije polaže specijalistički ispit izinterne medicine. U Beču, 1969. godine posebnose educirao za liječenje hemodijalizom. Godine1981. postao je sub-specijalist iz područjainternističke nefrologije. Magistarski rad obranioje 1974. godine, a doktorsku disertaciju 1985. Od1965. godine do umirovljenja (1990.) bio je voditeljOdjela za nefrologiju Interne klinike Opće bolniceOsijek. U sastavu Odjela za urologiju osnovao je ibio suvoditelj hemodijalize.Popis znanstvenih i stručnih publikacija: Endemskinefritis (1964.), Liječenje akutnih otrovanjahemodijalizom (1970.), te još 6 znanstvenih radovai 24 kliničkih izvještaja. Primarius Antun Kendaživi sa suprugom Ljerkom u novozagrebačkomnaselju Sloboštini te je ponosan otac šesterodjece i djed 16 unučadi (Slika 1 i 2).Možete li nam ukratko opisati i približiti Vašedjetinjstvo?Rođen sam 13. lipnja 1925. godine. Moj se jeotac zvao Stjepan i radio je kao poslovođa upilani, a majka se zvala Ljudmila, a radila jekao domaćica. Rođen sam kao treće od četverodjece u Gornjim Podgradcima (kraj BosanskeGradiške). Otac je radi borbe za radnička pravamorao pobjeći iz Hrvatske te je mijenjao pilaneu kojima je radio. Radi toga smo često selili.Gimnaziju sam polazio u Sarajevu. Otac mije umro 1944. pa smo preselili bratu u Osijek.Tu sam u jesen iste godine kao đak 8. razredagimnazije mobiliziran i upućen u Časničku školuu Zagreb. U svibnju 1945.godine u povlačenjuprema Sloveniji došli smo do Bleiburga. Ondjesmo bili zarobljeni i vraćeni Križnim putem prekoMaribora i Krapine u Zagreb, a zatim do Osijeka.Nakon toga, prošao sam nekoliko zatvora ilogora OZNE. Pušten sam kući 20. ožujka 1946.zbog vrijeda na dvanaesniku i položio maturu teupisao Medicinski fakultet.Dr. Antun Kenda sa suprugom Ljerkom i djecom.Kako su na Vaše školovanje i život općenito,djelovale teške prilike 2. Svjetskog rata?Teške ratne i poratne prilike 2. Svjetskog rata bilesu stalna prijetnja moga života. Nikad nisam biosiguran ni za život niti za karijeru.Zašto ste odlučili upisati medicinski fakultet,odnosno postati liječnikom?Na Križnom putu vidio sam mnoge ljudske nevoljei brojne smrti, pa sam kao vjernik želio pomagatibližnjima.Koji su bili Vaši mladenački ideali, te kakva je bilaperspektiva za mlade intelektualce liječnike napočetku Vaše profesionalne karijere?Želio sam biti praktični katolik-intelektualac,pa sam 1941. postao aktivan član Križarskeorganizacije. Na početku moje profesionalnekarijere, bez partijske knjižice, perspektive minisu bile dobre. Nisam mogao birati kuda ću ićinego sam dekretom poslan u Osijek.Radili ste kao internist, nefrolog. Zašto ste odabralitu medicinsku struku i kako je teklo Vaše stručnousavršavanje u Austriji?Nakon staža i dvogodišnjeg službovanja u Domunarodnog zdravlja, 1955. godine primljen sam na58Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

OUR MEMBERSUPOZNAJMO ČLANOVE DRUŠTVAS obzirom na Vaše značajno životno i stručnoiskustvo, koju bi poruku uputili današnjoj generacijimladih liječnika?S obzirom na velike razlike između života i radamoje i sadašnje generacije, teško je davatikonkretne upute, ali principi su uvijek istipridržavatise etičkih, moralnih i vjerskih pravila.Dr. Antun Kenda sa suprugom Ljerkom i unucima.specijalizaciju na Internom odjelu Opće bolnice uOsijeku. Tamo mi je šef bio dr. Čedomil Vugrinčić,osoba visokog stručnog i kulturnog nivoa. On jepotaknuo mlade liječnike da se dalje usavršavajusubspecijalizacijom. Ja sam tada odabraonefrologiju. Poslije položenog specijalističkog ispita izopće interne (1959.), nastavio sam usavršavanjeu nefrologiji u Zagrebu na Internoj klinici kod prof.dr. Zdenka Radoševića. Postdiplomski studij iznefrologije završio sam 1974. godine, magistriraosam 1975. i doktorirao 1985. na Klinici Rebro podvodstvom mentora prof. dr. Milovana Radonića.Bili ste suosnivač i suvoditelj Odjela za nefrologijute pokretač dijalize u sklopu Odjela za urologiju uOsijeku. Možete li nam ukratko reći kako je teklaprimjena međunarodno stečenih iskustava narad i razvoj nefrološke struke u osiječkoj bolnicii Hrvatskoj?S kolegom urologom, dr. med. Ignacom Stipanićem,odlazim u Beč pripremajući se za otvaranje centraza dijalizu u Osijeku (drugi centar u Hrvatskojnakon Rijeke), na kojem nakon otvaranja radimsa spomenutim urologom.Koja bi po Vašem mišljenju trebala biti ulogaHKLD-a u današnjim stručnim medicinskimkrugovima, intelektualnoj zajednici i društvuopćenito?Uloga HKLD-a trebala bi biti u tome da nasbolesnici osjete kao vjernike, toplinom u našimnastupima prema njima. Također treba njegovatibratski odnos među članovima društva, osobitoprema starijima i bolesnima.ZahvalaU osobno i u ime našeg društva, zahvaljujemprimariusu dr. med. Antunu Kendi, na spremnostii raspoloživosti da s nama podjeli teškoće alii radosne uspomene i vedre događaje svogaživota. Smatram, da je obzirom na nezahvalne ipovremeno opasne okolnosti doslovne ugroženostiegzistencije, dr. Kenda pokazao kako se uživotu pozitivnim stavom, odlučnošću i strpljivommarljivošću može postići veliki uspjeh i zadužitisvoju okolinu, stručnu i znanstvenu javnost.Naravno, sve to u velikom povjerenju u Božjupomoć i dobrotu. Osobno sam svjedok i današnjeprisutnosti te sudjelovanja dr. med. AntunaKende na stručnim skupovima i predavanjima izpodručja internističke nefrologije kao i na brojnimpredavanjima u organizaciji HKLD-a. Iz životopisadr. Antuna Kende može se jasno isčitati kakoživotne kušnje ne treba shvatiti kao preprekuveć kao poticaj za intenzivan, entuzijastičanrad i stvaranje novih vrijednosti. Uvjeren samda nam put uspjeha dr. Antuna Kende može itreba biti pokazatelj jednostavnosti i iskrenosti umeđuljudskim odnosima i svakodnevnim životnimzahtjevima općenito.S tugom križaPosrće zadnjom snagomIsus pred nama.Dr. Nada JačmenicaPlaninski lanacskriven njenome okumalom lepezom.Dr. Tomislav Maretićwww.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 59

IN MEMORIAMIN MEMORIAMIn memoriamDr. Jurica JednačakMirna Sadak, dr.med.In Memory of dr. Jurica JednačakDana 22. listopada 2008. zauvijek nas jenapustio dragi kolega i član HKLD-a dr. JuricaJednačak, specijalist interne medicine.Dr. Jednačak rođen je 14. srpnja 1946.godine u Lonji gdje je završio osnovnu školu,a od 1955.g. živio je u Sisku gdje je maturiraona Gimnaziji Vladimira Majdera Kurta 1965.godine. Nakon diplome na Medicinskomfakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1971. godine,radio je neko vrijeme u ambulantama općemedicine Medicinskog centra Sisak. Stručniispit položio je 1974. godine, a zatim se jezaposlio kao sekundarac u Medicinskomcentru Sisak gdje je radio na svim poslovimakoji su predviđeni programom specijalizacijeiz interne medicine. Odluku o specijalizacijidobio je 1977.g., a specijalistički ispit položioje 1981.g. Tijekom specijalizacije upisao jeposlijediplomski studij iz gastroenterologije,a 1983.g. završio je tečaj endoskopijeprobavnog sustava u Univerzitetskomkliničkom centru Ljubljana. U suradnjisa Sveučilišnom klinikom za dijabetes,endokrinologiju i bolesti metabolizma VukVrhovac iz Zagreba osnovao je u Siskuambulantu za liječenje dijabetesa. Suosnivačje novog Odjela za gastroenterologiju iinicijator nabave opreme za taj odjel. Bioje voditelj II. gastroenterološkog odjelaDjelatnosti za interne bolesti Medicinskogcentra „Dr. Ivo Pedišić“ u Sisku. Godine1994.g. dr. Jednačak otvorio je privatnuinternističku ambulantu u Sisku u kojoj jeradio dok ga teška bolest nije primorala daode u invalidsku mirovinu.Dr. Jednačak bio je brižan liječnik, punsuosjećanja, razumijevanja i topline premapacijentima. To sam osjetila kad je dr.Jednačak zbog bolesti mojih ukućanadolazio kao liječnik k meni i kad sam kaoliječnica Hitne pomoći dovodila pacijentek njemu u bolnicu. Dr. Jednačka resila jemirnoća, staloženost, stručnost, ljubaznosti lakoća komuniciranja s pacijentima koje jeuvijek nastojao oraspoložiti svojim iskrenimhumorom. Kao vrsni internist svoje znanje,strpljenje i empatiju dr. Jednačak godinamaje darivao pacijentima na odjelu internemedicine i u ambulanti. Na tome mu u imenjegovih pacijenata zahvaljujem i radi togaga mi Siščani sigurno nećemo zaboraviti.Sunce otapaMraz: jedan crven, drugiJoš bijel – šipak!Dr. Tomislav MaretićGori svijećaStručci poljskog cvijećaKrv na pločnikuDr. Duško Matas60Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

IN MEMORIAMIN MEMORIAMIn memoriamMr.sc. Ante Juroš, dr.med.Mr.sc. Višnja Juroš, dr.med.In Memory of Doctor Ante Juroš, Msc.Neobično je pisati nekrolog za osobu s kojomse dijelilo skoro trideset pet godina, ne samozajedničkog rada u istoj bolnici, nego i puno više odtoga, zajednički život u obitelji, s djecom i unucima.Umro je u Zagrebu, 25. siječnja 2009. godine, ubolnici Sestara milosrdnica, u istoj bolnici gdje serodio 14. studenog 1943. Rodio se je za vrijemerata i nije se sjećao oca koji je stradao negdje kodBleiburga. Nije mogao pamtiti ni težak put svojemajke koja se morala vratiti s dvoje nejake djecesvome ocu natrag u Imotski, ali se sjećao svogateškog djetinjstva i siromaštva, svih nedaća koje sumu učvrstile ljubav prema rodnoj grudi, domovini iBogu, i to je s ponosom uvijek isticao, i u vrijeme kadse o tome nije pričalo.Djetinjstvo i osnovnu školu proveo je u VinjanimaGornjim družeći se s vršnjacima kojima je kasnije bio«moralna vertikala i odrednica životnog opredjeljenja».Završivši 1964.godine gimnaziju u Imotskom, moraoje potražiti posao kako bi se njegova sestra mogaškolovati, pa se je zaposlio kao učitelj u Aržanu.Zahvaljujući dobrim ljudima dobio je stipendijupomoću koje je nastavio studij medicine u Beogradu(gdje mu je živio stric). Izdržavao se je raznosećimlijeko, radeći sezonski i kao demonstrator. Nakondiplome 1969.godine s najboljim ocjenama, vratio se jeu Split tražeći posao. Ukazalo se slobodno stažističkoradno mjesto u Medicinskom centru u Šibeniku pa je1971. godine počeo stažirati. Do 1976. godine radioje u Službi hitne pomoći, a zatim počinje raditi kaopedijatar. Na dječjem odjelu, radeći kao specijalizantpočeo se posebno zanimati za probleme vezaneuz alergiju i plućne bolesti te se tijekom svoga radaposebno posvetio tom području. Tim se problemimanastavio baviti i tijekom specijalizacije u Zagrebu(1976.-1979.).Veliki dio specijalističkog staža obavioje u Dječjoj bolnici u Klaićevoj (Zavod za zaštitumajke i djeteta), a manji dio u bolnici u Vinogradskojna dječjem odjelu. Kolege ga se sjećaju kao vedrog,uvijek nasmijanog specijalizanta. Zbog pokazanogzalaganja i energije koju je imao predloženo mu jeda ostane raditi u Zagrebu, ali želja da se vrati uDalmaciju bila je veća.Magistrirao je 1986. godine, a tema magistarskograda bila je »Streptokokne infekcije gornjih dišnihputova u djece». Stečeno znanje, ljubav prema djeci,svojim malenimpacijentima,darovao je Šibenikui široj okolici ubolnici u Šibeniku,na dječjem odjelugdje je neko vrijemebio šef odjela. Bioje dugogodišnjičlan Pulmološkepedijatrijske sekcije,organizator višesimpozija, kongresai sastanaka,p r o m o v i r a j u ć iljepotu Kornata,Krke, Visovca itd.Doktor Ante Juroš bio je član Hrvatskoga katoličkogaliječničkog društva u Šibeniku od njegova osnutka.Svoje domoljublje, vjeru i ljubav prema malimbolesnicima dijelio je sa svojom obitelji koju jeosnovao 1974.godine. Bio je brižan otac svojoj djeci,kćerki Ivi i sinu Ivanu, neizmjerno je volio svog unukaAntu-Domagoja i unuku Doru.U svome liječničkom pozivu mnogima je smanjiopatnju, ublažio boli,ohrabrio ih u bolesti, borio se zaozdravljenje. Otišao je potražiti pomoć za sebe, ali tubitku je izgubio.Do zadnjeg je svjedočio vjeru u Isusa Krista i njegovunazočnost.«Credo in unum Deum» - pisalo je na pločici kojuje nosio oko vrata. Imao je i svoje slabosti, ali bio jenadasve dobar i pravedan. Vjerovao je u kršćanskibrak i obitelj, posebno štujući Svetog Antu podčijim je okriljem pokopan na groblju Svetog Ante uVinjanima Gornjim kraj Imotskog.Svima koji su ga poznavali ostavio je uspomenu naplemenitog, veselog i dobrog liječnika. Nama kojismo ga najviše poznavali i najviše voljeli ostala jenenadoknadiva praznina u životu i srcima, ali i vjera daje oboružan sakramentima pomirenja, bolesničkogpomazanja i svete Pričesti krenuo hrabro, kako jerekao na ispraćaju u Šibeniku fra Vitomir Glavaš,ususret onome tko ga jedini uistinu pozna u dubinusrca i duše, koji zna sve uzroke i posljedice.www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 61

IN MEMORIAMIN MEMORIAMIn memoriamPrim. dr. Rudolf MiculinićAna Coner, mr.pharm. & Dragutin Sudar,dr.med.In Memory of Primarius Rudolf MiculinićNakon duge i teške bolesti 27. veljače 2009.godine preminuo je prim dr. Rudolf Miculinić,istaknuti bjelovarski liječnik, specijalist internemedicine, intelektualac širokih poimanja, uvjerenikršćanin i katolik, hrvatski domoljub, vrijedančlan Ogranka Matice hrvatske Bjelovar, počasnigrađanin Bjelovara. Bio je prvi i najstariji članHrvatskoga katoličkoga liječničkog društva izBjelovara i začasni član Hrvatskog liječničkogzbora.Dr. Miculinić rođen je 31. ožujka 1926.g., aMedicinski fakultet u Zagrebu završava 1956.godine nakon dva prekida studiranja zbog bolesti.Specijalizaciju interne medicine završio je 1964.godine, a 1976/77 završio je poslijediplomskistudij iz kardiologije. Titulu primarijusa dobio je1977. godine.Cijeli svoj radni vijek prim. Miculinić proveo je udjelatnosti interne medicine OB Bjelovar gdje jebio voditelj Centra za dijabetes, Kardiološkogodjela i EHO laboratorija. U dva navrata bio jevoditelj internog odjela (1972.-1985., 1999.), aumirovljen je 1999. godine nakon 65 godina životai 35 godina predanog i napornog rada.Kao istinski vjernik vjerovao je kako su svi ljudiBožja djeca pa je zato volio i poštovao sve ljudebez obzira na njihov društveni položaj, vjerui uvjerenja. Bio je uzorni liječnik. Svoj posaoliječnika obavljao je predano, odgovorno, pošteno,suosjećajući s bolesnicima. Nije mario za radnovrijeme i bio je dostupan bolesnima u svako dobadana i noći.Slobodno vrijeme ispunjavao je ljubavlju premasvoji domovini Hrvatskoj, rodnom gradu i svojojobitelji. Godine 1990. postao je član HDZ-a teje biran za člana Općinskog odbora HDZ-a. UDomovinskom je ratu bio član kriznoga štaba izapovjednik Civilne zaštite Mjesne zajednice Dr.Ante Starčević.Na izborima za gradsko vijeće grada Bjelovara1993. godine izabran je za vijećnika za razdobljeod 1993.-1997. Jedan je od pokretača obnoveOgranka MH u Bjelovaru. Bio je na čelu Povijesnogodbora Ogranka MH i vrijedan član Ogranka.Za njegov rad dodijeljena mu je Povelja počasnoggrađanina grada Bjelovara (29. rujna 2000.).Dobio je i više državnih odličja: Red hrvatskogpletera, Spomenicu Domovinskog rata, PoveljuBjelovarsko-bilogorske županije i Zahvalnicugradskog vijeća Grada Bjelovara.Do posljednjeg počivališta ispratilo ga je mnoštvosugrađana. Uz lijes ga je pratila povijesna gardai šest svećenika. Od pokojnika su se dirljivimriječima oprostili gradonačelnik gospodin AntunKorušec, predsjednik Ogranka MH gospodinZdravko Ivković, dipl. oec., ravnatelj OB Bjelovarmr.sc.dr. Davorin Diklić i župnik crkve Sv. Antunafra Marko. Za njim tuguju supruga Mila, sin Neven,unučad Ana, Mirjam, Andrija i Zvonimir i snahaMarija.Kao liječnik i kao hrvatski domoljub služio je svomhrvatskom narodu i svim ljudima dobre volječasno i pošteno. Neka mu je laka hrvatska rodnagruda.62Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr

IN MEMORIAMIN MEMORIAMSjećanje naMons. Marcela KrebelaDr. Ljubica Hang RagužIn remembrance of mons. Marcel KrebelČlanovi HKLD-a pulske podružnice pridružilisu se obitelji monsinjora Krebela na misi urodnom Tinjanu 10. siječnja 2009. i župljanimažupe Sv. Pavla u Puli na misi na Monsinjorovimendan 16. siječnja 2009 godine.Prošlo je godinu dana otkako je našMonsinjor pozvan prešao iz života u život.To su dani kada oživljavaju sjećanja nanaše mnogobrojne susrete. Mons. Krebelbio je naš dragi duhovnik šesnaest godina,točno od osnivanja HKLD-a podružnicePula za Istru, a župnik župe Sv. Pavla bioje 26 godina. Godina dana sagledana u ovimvremenskim relacijama je kratak period, alidovoljna distanca koja rađa bistroću pogledai svijest o Monsinjorovom značenju za svenas. Slaveći Euharistiju jasno smo osjećalida smo zajednica koju povezuje povjerenje uzajedničkog Oca, koju obilježava stalni rast uljudskosti, hrabrost i odvažnost življenja, vjerau spasonosni smisao trpljenja ...Sve su to neizbrisivi tragovi koje je Monsinjorugradio u naš život riječima i primjeromvlastitog života.Ipak, moram priznati, nedostaje nam toplinaljudskog susreta. No druženje s obiteljiMonsinjora i njegovim prijateljima unijelo jemir i radost u naša srca. Osjetili smo toplinu,prijateljstvo i ljubav.Našeg mons. Krebela uvijek smo doživljavalikao Božji dar, Božju milost i ljubav za svenas.www.hkld.hr Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009. 63

OBAVIJESTIANNOUNCEMENTSU pripremi su znanstveni seminari:Odnos crkve i medicine prema nekonvencionalnimiscjeliteljskim tehnikamakoji će se održati od 13. do 15. studenoga 2009. u Zagrebu.U planu je da seminar bude bodovan od strane Hrvatske liječničkekomore. Osobito su pozvani članovi HKLD-a da se uključe u njegovosudjelovanje. Pojedinosti o seminaru bit će pravovremeno objavljene ukatoličkim medijima.sve dodatne informacije: dr. fr. Josip Blažević, job@ofomconv.hrSekcija za odgoj i obrazovanje HKLD-a u studenome u Zagrebuorganizira tečaj trajnog usavršavanja pod nazivom:Etika i palijativna medicinaVoditeljica tečaja: dr.sc. Morana Brkljačić, dr.med.(Medicinski fakultet Rijeka).Sve dodatne informacije: dr.sc. Morana Brkljačićbmorana@medri.hrZagrebačka podružnica HKLD-a na poticaj pok.dr. Vlatka Perčina,dopredsjednika Društva, organiziraHodočašće službenici Božjoj Ani Mariji Marović uVenecijuod 26. do 27. rujna 2009. godineTom prigodom posjetit ćemo i svetište sv. Kuzme i Damjana, zaštitnikaliječnika i farmaceuta.Sve dodatne informacije naknadno na www.hkld.hr, a prijave kod gđeSlavice Grubišić, tajnistvo@hkld.hr ili na telefon 01/4817-537.Obavještavamo sve članice i članove da od 1. ožujka 2009.g.HKLD ima poslovnu tajnicu:Gospođa SLAVICA GRUBIŠIĆUredovno vrijeme:Ponedjeljak, utorak, srijeda i petak: 10-12 satiČetvrtak: 18-20 satiTelefon: 01/4817-537Mobitel: 098/9612-550E-mail: tajnistvo@hkld.hr64Glasnik HKLD/Godina XIX, broj 1, 2009.www.hkld.hr