građanstva. Važno je kontinuirano provođenje obuka i drugih vidova edukacija, te javnozagovaranje u cilju unapređenja sigurnosti okoliša i zdravlja.Zakonska regulativa obuhvata zakone, pravilnike, preporuke i standarde, kao i davanje licenciza o<strong>ba</strong>vljanje određenih djelatnosti u sistemu zbrinjavanja medicinskog otpada. Raznolikostzakonodavstva u različitim zemljama očituje se i u izboru načina obrade. Odluka pojedinezemlje o izboru načina obrade opasnog medicinskog otpada svakako se temelji na njenimzakonima. Tako se npr. u Italiji sav opasni medicinski otpad spaljuje, bez obzira je li prijetoga steriliziran. U većini europskih zemalja izričito je zabranjeno odlagati opasni medicinskiotpad na odlagališta bez prethodne obrade. Ako se pri upravljanju <strong>otpadom</strong> iz zdravstvenihustanova udovoljava svemu što je preporučeno, problem definitivnog zbrinjavanja opasnogmedicinskog otpada bit će znatno olakšan, a rizik za uposlenike zdravstvenih ustanova, kao ipacijente mnogo manji. Istovremeno, spriječilo bi se onečišćenje bolničkog okoliša, tj.mogućnost širenja intrahospitalnih infekcija uzrokovanih sve otpornijim biološkimuzročnicima na poznate antibiotike, odnosno smanjila bi se potencijalna opasnost za okoliš,životinje i ljude koji mogu, posredno ili neposredno, doći u kontakt s tom vrstom otpada usvome životnom okruženju (Marinković i sar., 2005).Odlaganje medicinskog otpada se ne smije vršiti na nekontroliran način u okoliš, jer možeimati direktan negativan efekat na zemljište i podzemne vode. Na Slici 4. prikazane su relacijeizmeđu uzroka i posljedica neadekvatnog upravljanja <strong>medicinskim</strong> <strong>otpadom</strong>.Slika 4. Posljedice upravljanja <strong>medicinskim</strong> <strong>otpadom</strong> u uslovima slabosti i neadekvatnog rukovanja21
2.3. Postupanje s <strong>medicinskim</strong> <strong>otpadom</strong> u Bosni i HercegoviniU Bosni i Hercegovini (BiH) su rađene preliminarne procjene količina medicinskog otpadakoji nastaje u zdravstvenim ustanovama, a prema standardima WHO. Prema timpreliminarnim procjenama u BiH godišnje nastaje između 10 000– 15 000 tona medicinskogotpada (bez starih zaliha). Procjenjuje se da 10% te količine otpada čini potencijalnoinfektivni otpad. Prema njemačkom iskustvu medicinski otpad ima, pri ispravnom postupanjuu zdravstvenim ustanovama, sljedeću strukturu: otpad sličan komunalnom otpadu- 86.8%;potencijalno infektivni (farmaceutski) otpad- 7,3%; radioaktivni otpad- 1,4%; ostali opasnihotpad (hemijski)- 1,2%; iskoristivi otpad (papir)- 3,3%. Novija su istraživanja pokazala daopasni bolnički otpad čini 0,3% od ukupno nastalog otpada u nekoj društvenoj zajednici.Procjene količina opasnog medicinskog otpada razlikuju se ovisno o klasifikaciji u pojedinojdržavi. Zbog toga postoje velike razlike pa se količine kreću od 3% u Njemačkoj do 68% uVelikoj Britaniji (Pranjić, 2006).Na temelju Zakona o otpadu određuju se o<strong>ba</strong>veze i odgovornosti pravnih i fizičkih oso<strong>ba</strong> opostupanju s <strong>otpadom</strong>. Tako su i zdravstvene ustanove kao proizvođači opasnog otpada dužnezbrinuti otpad na ekološki prihvatljiv način. Složenost i opasnost otpada koji nastaje uzdravstvenim ustanovama zahtijeva složeno upravljanje <strong>otpadom</strong>, kako unutar zdravstveneustanove tako i van nje. Na osnovu razvoja savremenih sistema upravljanja <strong>otpadom</strong> razvijenje sistem upravljanja <strong>otpadom</strong> u zdravstvenim ustanovama, a zasniva se na sljedećimprioritetima: nadzor toka otpada; izbjegavanje nastanka otpada tj. smanjenje potencijalaotpada; izdvojeno sakupljanje raznih vrsta otpada; vrednovanje otpada, uključujući energetskoiskorištavanje; kontrolirana obrada otpada; deponiranje obrađenih i iskorištenih ostataka. Utom smislu nužno je za sve količine farmaceutskog, hemijskog i ostalog opasnog otpadauvesti strogi nadzor i evidenciju od mjesta nastanka do konačne dispozicije. To zahtijevaprovođenje strogih procedura na samom mjestu nastanka (npr. bolesnička so<strong>ba</strong>, ordinacija,laboratorij i dr.). Na taj će se način problem upravljanja <strong>otpadom</strong> u zdravstvenim ustanovamasmanjiti na problem zbrinjavanja infektivnog otpada. U svakoj zdravstvenoj ustanovi tre<strong>ba</strong>postojati organizirano i kontrolirano djelovanje u pogledu izbjegavanja nastanka, smanjivanjakoličina i opasnih svojstava otpada te izdvojenog sakupljanja otpada.Kao jedno od najrazvijenijih područja u BiH, sjeveroistočna BiH, prednjači u proizvodnjimedicinskog otpada. U poređenju sa ostalim zemljama u regionu, ovo nije velika količina, aliproblem predstavlja neadekvatno odlaganje ovog otpada i nepoštivanje zakona koji tretirajuovu oblast. Godišnje se u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) po glavi stanovnikaproizvede 270 kg otpada. Otpad se prikuplja neselektivno, pa se često u komunalnom otpadunalaze i pojedine kategorije industrijskog, medicinskog i drugih vrsta otpada. Na teritorijiFBiH nalazi se oko 2000 lokacija takozvanih nekontroliranih “divljih“ deponija, a najviše uZeničko- dobojskom i Tuzlanskom kantonu. Ukupna godišnja proizvodnja otpada izzdravstvenih ustanova u FBiH iznosi 2,2 kg po osobi (kg/osobi) ili 5 000 tona godišnje (t/g),od čega je oko 50% opasni medicinski otpad. Ukupna proizvodnja otpada iz veterinarskihustanova je 20 t/g. Otpad iz zdravstvenih i veterinarskih ustanova se uglavnom prikuplja bezrazdvajanja na izvoru, te se najčešće miješa sa komunalnim <strong>otpadom</strong>. Na sanitarnu deponiju22