Posude (am<strong>ba</strong>laža) za odlaganje medicinskog otpada tre<strong>ba</strong>ju biti: nepropusne za tekućine (nepostoji mogućnost ispadanja i/ili prolijevanja njihovog sadržaja), imati poklopce kojionemogućavaju neovlašteno otvaranje posuda i kontejnera pri daljnjem postupanju iliobrađivanju i da pri obrađivanju ne zagađuju okoliš. Oštri predmeti se prikupljaju u posude zaoštre predmete koje moraju biti neprobojne za sadržaj i napravljene tako da je onemogućenoispadanje sadržaja ili ozljeđivanje i prijenos infekcija na osobe koje upotrebljavaju posudu ilirukuju s <strong>otpadom</strong>. Am<strong>ba</strong>laža koja se koristi višekratno su posude, kontejneri od metala iplastike koji se mogu adekvatno prati i dezinficirati (Capak, 2001; Marinković i sar., 2006).Neophodno je u zdravstvenim ustanovama koje imaju više od 50 uposlenika formirati timstručnjaka koji se <strong>ba</strong>vi problematikom upravljanja <strong>medicinskim</strong> <strong>otpadom</strong> (ili projektomupravljanja medicinskog otpada); uspostaviti dobru evidenciju aktivnosti i planiranihaktivnosti, kao što su: pažljivo planiranje, implementacija zakonskih propisa i internih akata,adekvatno finansiranje i angažman podučenog osoblja. Glavna i odgovorna oso<strong>ba</strong> je direktorzdravstvene ustanove, a tu su i voditelj projekta upravljanja <strong>medicinskim</strong> <strong>otpadom</strong> (oso<strong>ba</strong>zadužena za zbrinjavanje otpada) i projektni tim. Projektni tim čine: oso<strong>ba</strong> odgovorna zakontrolu infekcija, financijski kontrolor, oso<strong>ba</strong> odgovorna za zbrinjavanje farmaceutskihpripravaka i oso<strong>ba</strong> odgovorna za radioaktivne materijale i radijaciju.2.2.6. Tehnologije zbrinjavanja opasnog medicinskog otpadaZbrinjavanje otpada iz zdravstvenih ustanova predstavlja složen sistem koji podrazumijevanjegovo razvrstavanje na mjestu nastanka, sakupljanje, prevoz, skladištenje i obrađivanje.Inertni medicinski otpad svojim sastavom ne predstavlja direktnu opasnost po zdravlje ljudikoji njime rukuju prilikom prikupljanja, primarnog i sekundarnog skladištenja, te konačnogodlaganja. Ipak, on predstavlja velik problem obzirom na njegov volumen i količinu. Pravilannačin upravljanja tom vrstom otpada podrazumijeva njegovo razvrstavanje na mjestu nastankau specijalizirane kontejnere za papir, staklo, metal i sl.Ranijom analizom i istraživanjem zabilježeno je da se 77,36% otpada iz zdravstvenihustanova odlaže deponije. U tom otpadu je komunalni otpad zastupljen je sa 62,78%. Ta vrstaotpada bila bi adekvatno dispozicirana da je na mjestu nastanka odvojena od potencijalnoinfektivnog otpada. Tako se na lokalnim općinskim deponijama nalaze opasne vrste otpada izzdravstvenih ustanova: lijekovi, materijali za jednokratnu upotrebu, oštri predmeti, podloge ibiološki materijali i dr. Krajnje odredište otpada, nažalost, nije samo deponija, već i rijeke,podzemne vode i more, jer se u kanalizaciju iz medicinskih ustanova godišnje ispušta 8,87%od ukupne količine opasnog medicinskog otpada i raznih hemikalija, pa čak i radioaktivnihkontrasnih sredstava (Pranjić, 2006).Svaka zdravstvena ustanova tre<strong>ba</strong> detaljno razraditi način razvrstavanja medicinskog otpada:njegovo inicijalno skladištenje, zatim puteve, način, zadužene osobe i vremenski plansakupljanja otpada, kao i prevoz do mjesta sekundarnog skladištenja, trajanje sekundarnogskladištenja, vođenje evidencije o vrstama i količinama otpada, te njegovo obilježavanje.Opasni medicinski otpad tre<strong>ba</strong> proći postupak predobrade prije krajnje dispozicije.Medicinski se otpad sekundarno tre<strong>ba</strong> skladištiti u odvojenom, označenom, ograđenom inatkrivenom prostoru, predviđenom samo za tu svrhu, a koji mora biti građevinski prilagođenza lako čišćenje i dezinficiranje.17
Danas postoji veliki broj tehnologija kojima možemo propisno ukloniti opasni medicinskiotpad: incineracija (spaljivanje), dezinfekcija parom, mikrovalna dezinfekcija, i hemijskadezinfekcija. Primjeri njihovih pozitivnih i negativnih strana vidljivi su u Tabeli 4.Tabela 4. Prednosti i nedostaci tehnologija uklanjanja opasnog otpadaTehnologijePREDNOSTINEDOSTACIIncineracijadrastičnaredukcija mase ivolumenaneprepoznatljivoporijeklo nakontretmanaiskorištavanjeotpadne toplinene kontaminiraotpadne vodeotpor javnostivisoke investicijeodređene emisijekroz dimnegasoveviši troškoviodržavanjau budućnostistrožiji propisi oemisijamaDezinfekcijaparomograničenaredukcijavolumenamalainvesticijajednostavnorukovanjejednostavnibiološki testovinepromijenjensastav otpadanepromijenjena masa otpadanije metod zasve vrsteotpadaefikasnost nije100%emisije u zrak iu otpadne vodeMikrovalnadezinfekcijaredukcijavolumenaneprepoznatljivoporijeklo nakontretmanane kontaminiraotpadne vodevisoke investicijenije metod za svevrste otpadapotencijalnakontaminacijauređaja zausitnjavanje-emisija u zrakHemijskadezinfekcijaredukcijavolumenaneprepoznatljivo porijeklonakon tretmanabrz postupakdeodorizacijaotpadanije metod zasve vrste otpadanepromijenjenamasa otpadavisoki troškoviza hemikalijeefikasnost nije100%- emisija u zrakNisko temperaturne tehnologije (95-180°C) čini parna i suha dezinfekcija (dezinfekcija paromili vrućim zrakom). Provodi se u autoklavima i mikrovalnim uređajima pod uslovom da neprodukuje hemijske reakcije.Srednje temperaturne tehnologije (180-370°C) postoje, ali još nisu komercijalno primjenjive.Visoko temperaturni procesi (540-800°C), obrada otpada pri visokim pritiscima itemperaturama se odvija procesom pirolize i potpune razgradnja materije.Infektivni otpad tre<strong>ba</strong> biti sakupljen u posebnu am<strong>ba</strong>lažu koja svojim karakteristikama (boja,oblik, veličina) omogućava i olakšava njegovo razvrstavanje, transport i obradu. Otpad se smjesta inicijalnog skladištenja transportuje odgovarajućim prevoznim sredstvima do mjestasekundarnog skladištenja. Putevi sakupljanja i prevoza otpada moraju biti predviđeni i18