Upravljanje medicinskim otpadom u sjeveroistočnoj ... - Ekologija.ba

pod pritiskom čine bočice koje sadrže gasove pod pritiskom s različitim materijama,antibiotik, dezinficijens, insekticid i drugi, a koje se apliciraju u obliku aerosola. Pri izlaganjuvišoj temperaturi mogu eksplodirati. Radioaktivni otpad predstavlja čvrsti i tekući otpadkontaminiran radionuklidima iz in vitro laboratorijskih analiza tkiva i tjelesnih tekućina te izin vivo dijagnostičkih i terapeutskih zahvata koji se uglavnom izvode na odjelima zanuklearnu medicinu. Ova kategorija otpada podliježe posebnim propisima (Pruss i sar., 1999).Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije gore navedenoj podjeli opasnogmedicinskog otpada pridodate su još dvije kategorije: genotoksični otpad i otpad sa visokomkoncentracijiom teških metala. Genotoksični otpad ima mutageno, teratogeno i kancerogenodjelovanje. Ova skupina otpada uključuje citostatike koji se najčešće koriste u onkologiji uhemoterapiji karcinoma, kao imunosupresori u transplantacijama, radioterapiji i drugimgranama medicine. U ovu grupu spadaju ostale genotoksične hemikalije i radioaktivnimaterijal, ambalaža i ostali kontaminirani materijal, kao i tjelesne izlučevine (urin, fekalije,povraćeni sadržaj) bolesnika liječenoh citostaticima. U specijaliziranim onkološkimbolnicama ova vrsta otpada može činiti čak i do 1% od ukupne količine nastalog medicinskogotpada (Pruss i sar; 1999). Otpad s visokom koncentracijom teških metala predstavljapodkategoriju opasnog hemijskog otpada. U ovaj otpad ubrajamo živu, koja se najčešćegenerira iz amalgamskih blombi- otpad stomatoloških ordinacija i/ili razbijene medicinskeopreme. U baterijama koje se odlažu na otpad nalaze se kadmij, olovo i arsen.2.2.2. Izvori medicinskog otpadaVeći izvori medicinskog otpada su: bolnice, klinike, poliklinike, domovi zdravlja, laboratoriji,istraživački centri, transfuziologije, stacionarne ustanove, mrtvačnice i centri za obdukcije.Manji izvori medicinskog otpada su: ambulante, kućna njega, domovi za nepokretne ipsihijatrijske ambulante. Količine proizvedenog otpada prema ustanovama imaju sljedećevrijednosti: bolnice i klinički centri proizvode oko 10 000 tona godišnje, a od toga oko 86% jeinertni i 14% opasni medicinski otpad (oko 80% infektivni otpad); ambulante i ostaleustanove proizvode slične količine otpada uz značajno manji udio opasnog otpada.Farmaceuti, anesteziolozi i pomoćnici mogu biti izloženi riziku od respiratornih bolestiprilikom izlaganja gasovima, aerosolima i otopinama, dok je opća populacija vrlo rijetkoizložena (pacijent na operativnom stolu). Među infektivnim otpadom neke bakterije suosjetljive i ne preživljavaju u okolišu, a neke preživljavaju i predstavljaju rizik oboljevanja.Treba znati da virus hepatitisa B i C može relativno dugo preživjeti u okolišu, dok je virushumane imunodeficijencije (HIV) vrlo osjetljiv i ne preživljava dugo u okolišu. Obično seinfekcija prenosi vektorima kao što su glodavci. Patološki otpad može, ali ne mora bitiinfektivan. Oštri predmeti mogu predstavljati rizik od zaraze HIV-om, hepatitisom i drugimkrvnoprenosivim bolestima. Hemijski otpad je posebno opasan pri profesionalnoj ekspoziciji.Međutim, ukoliko se izlijeva u kanalizaciju opasan je za opću populaciju i pogotovu okoliš.Teški metali ukoliko se izlijevaju u kanalizaciju postoji opasnost za okoliš, profesionalnaekspozicija je naime upitna. Posude pod pritiskom predstavljaju opasnost od eksplozije.10