ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

Poezijazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 44Zlatni čolnS eNGLeskoGA i slovenskoGA preveLA DariJA ŽilićTATJANA JAMNIKCrna boginjaNa kraju šumeona drži stražu tamo gde jeulazak/ izlazak,Da bi sačuvala prolazza bijele figure.One se njišu naprijed i nazad,unutra, van.Oblik šume se mijenja.smanjuje se i povećava.To nije disanje,to je podrhtavanje.Oštrica noža se okreće.Oho.Ho ho.posred mene okopava sezemlja.Možda i nešto izrasteiz tog tla.Pitam i izvlačimkorijenje nazaddolje dolje.Lica koja su nošena mimo menešute.S očima širom otvorenim.Trgnula sam se i dopiremu njih.Kroz njih.Ona ne postoje.Sve je tosamou mojojglavi.MATEJ KRANJCDivni počeci životaČini se kao dasvaki kamen na ovom ovdje putuodbija se miješatiI čini se kao dasvako stablo koje sam ikadzasadiome nadživjelo.I ti veliki počeci životasada su samo sitni otisci sadagorki, ali još uvijek prokletosretni.PADDY BUSHEBuda promišlja plimuTo je put plime, mjesečev srebrniPut iz valovitog morskimtravama ovijenog dnasve do horizonta daleko s onestrane zaljeva.I tko može reći da ona ne rasteda bi opjevala svoj put domupreko zvijezda i ostalogu zajedničkom zagrljaju smjesecom? Morski pužsa svojim slijepim otvaranjima izatvaranjima zna to,I rak koji traži svoj put izmeđustijenaosjeća je u dodiru svjetla nasvom oklopu .Čujem je u mjehuričastimpokličima noćnih ptica kojese hrane.između plime i oseke, i nešto umeni nadima seda bi obuhvatilo sve te stope. Tebeskraje.HENNING H. BERGSVAGUlomak iz cjeline NemesisKćerka1.Prestalo je kišiti. Noć prijesubote,00.32. U prozirnom svemiru.Odluka da se pokrene ogledaloveć jedonijeta. Rupa u odvodnoj cijevikiša klizina verandu i na ogradu odprečki. Noć je zlatni grad.Nemogućnost izlaska uvijekje bila mogućnost izlaska.Uništena, ružna,moja ruka. Rana samodaje obećanjeda će biti još više rana.2.to će nas nadrasti. Sakupljamriječi.Očiglednost: Važno je nezapamtiti.Postoji još netko također, tkosakuplja sjene. Tko povlači.Sve što trebaš znati o vlastitojruci. Obrisi.Površine, oblici. Negativnepovršine.Negativna vještina. Čujem glasu svojojglavi koji ne postoji: Kćerkadolaziiz daleke bliskosti. Noću sjedisa škarama na kuhinjskom stolu istvara svojevlastite kreacije. Snaga, pokušajvratiti svijet nazad.TAKAKO ARAIDaj nam jutroJutro je vrijeme kadaprebrojavamo mrtveU novinama, u bolnicama, nacestama, na plažamaNa krhotinama opeka koje sunekad bile naši domoviObuzmi nas još više,Amenouzume-sanJutro još uvijek nije dovoljnojer mi ih još nismo sve prebrojaliMi ih još nismo sve ponijeliPleši još za nas,Amenouzume-sanStavi zelenu grančicu u svojukosuI pozovi ihDaj mrtvimaJutroObuzmi ih, pozovi ihTo sam ja, djevojka koja plutaovdje čitavo vrijemeTo sam ja, Mamin sin koji pužena koljenimaTo sam ja, sa uganutom desnomrukomŽelim te ponovo vidjeti, želim teponovo vidjetiMetak u hramIzgrebao sam grlo, boli meSada tonem što dublje moguZašto?Zašto sam bio dječakkojeg je raznijela bomba?Prsti plamena dolazenenajavljenoBorim se ali tamo je samopijesak, borim se, ali tamo jesamo pijesakPluća je samljeo plafonOstavljena ovako, gdje ćuotplutati?Čekam nadomjestak za ruku,Ovdje sam, ovdje samželim pobjeći iz ove krvljuokupane školeSa svojim djevojačkim očimaširom otvorenimZnam da je ovo moj zadnji udahSit sam već tih praskanja bombiMore je podiglo stisnutu šaku.Jutro je vrijeme kadaprebrojavamo mrtveNa TV vijestima, u ambasadama,u društvenim centrimaNa krhotinama opeka koje sunekad bile naše zgrade i našedžamijeObuzmi nas posve,Amenouzume-sanJutro još uvijek nije dovoljnoJutro još uvijek nije dovoljnoJutro još uvijek nije dovoljnoPleši za nas još,Amenouzume-sanŠčepaj mlijeko iz svojih grudi,zatresi divlje kosomUdaraj stopalima u tloI plešiZavrti ruke ukrug, odbaci odsebe znojSvini svoj vratI pleši, plešiJošJošNjiši kralježnicom, pokreni nogeProdrmaj bedraJošJošStavi svoju vaginu na vatruOtvori svoju vaginuI zovi ihI pleši sa njimaI sakupimrtveU sjeniDaj ima jutroDaj nam jutroVrijeme kada prebrojavamoleševe.GAŠPAR MALEJ***Evo kako postižem jasnoću:Tanka nit ispreplićemisli, riječi i djela.Tako stojiš u prostoru,Ne vidim ga, mada nije samokulisa: polako blijediš,ali ipak dobivaš gustoću.Vraćamo seu isto agregatno stanje:ista količina ludosti,koja može biti uhvaćenau prolaznom zagrljaju.Precizno doznačena bol.I prozori, koji gledaju natravnjak.Ondje počivamo jedno udrugom:I u prostorima, koji se otvarajuprolazi jarko svjetlo.IZTOK OSOJNIKPjesma o NjujorčaninuDvije su žene u tim mozgovimalijevo i desno, kada kažu lijevomisle na posaoa desno je imaginacija, ne znammožda može i drugačije da lijevoznači kreativnosta desno racio, računanje,planiranje,dvije žene i nijedna od njihnije sretna sa samo jednompolovicomobje žele cjelinune postoji jedinstven svemir dabi se otišlo tako dalekoniti samo jedna strana ulicei zamisli rijeke: simetrija jezakonne računaju se gusari s jednimokom i crnim povezomna očima, predavanje oanatomiji: rene descartes nijebio tako dalekou to vrijeme, uppsala je bilacentar svijeta, kao i šalica čajai šećerna žličica puna ubojitogotrovabilo je lijepo vidjeti te, rene ( bašna ovom od svih mjesta)i bio je hladan tjedan u zimi,duge noći bez danadvije hemisfere, sjećanja ovdje itamo, štapovi na brežuljcimazelene površine znače aktivnost,tamno crveno je pakao,premda povremenoi žuto znači nebo, rijetkonaravnosrca su kao mozgovi, samodrugačijabez polovica, samo cjelinajedno s drugim, i pjesma jemišljena kao da bude šalanije li uvijek takouložite! uložite! shvatio sam daslobodno tržište poezije nemože samopa očajnički tražimo pomoćdržave, otprilike 700 bilionadolaramagičnu kartu iz byronovogrukava (stari frik)mogu to srediti. zabilježi mojpidgin english, rockenrollživih jezikajoš jednu pogodnost slobodnogtržišta, ali ne zaboravisigurnost, nacionalnunaravno, interkulturalnidijalog, klimatske promjenei kreativnu ekonomiju(poslušaj buzz).vidiš, ne shvaćam, ne razumijempoeziju, zapravo je mrzimtrik je da te vidim naklonjenogulasku u sobu slavnihsvečano postavljam projekt, ilitočnije, apliciramzamisli, iz restorana u pub, izpuba u jedan od tih hot dogdućanadolje na lexington aveniji, okapetane, moj kapetane, frikje otišao s vjetromjedem svoj put kroz poeziju, i svete kritike, annežešće kritizira moj engleski, ineki od lokalnih mogulakornjača na mojoj majicišto je bila zadnja jedinica namenijukao što vidiš tu je plan, strategija(sada zaboravljena)spasi poeziju državnomintervencijom, bilijuni životabit će spašeniuključujući slobodan rad zasvakoga, ne spominji posaoniti razumijevanje poezije(shvati, ja sam pjesnik! da,pametan)da bi se jela moja karijera ugurmanskim restoranima naplanetipošalji razglednicuPjesnikinja i kritičarka Darija Žilić nedavno je sudjelovala na pjesničko-prevoditeljskojradionici Zlatni čoln, u susjednoj Sloveniji. Ovaveć tradicionalna manifestacija ugošćuje pjesnikinje i pjesnike iz regijei svijeta, a osim pjesničkih čitanja i okruglih stolova fokusirana je nameđusobno prevođenje gostujućih autora. Zarez donosi kratki izboriz stihova ovogodišnjih učesnika.