ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

Knjigezarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 41PRiče za nedjelju navečeRU šesNAest kraćih stripova Milović se pozABAvio literarnim preDLošciMA velikANAmodernizMA i post-modernizMABoJAN KrištofićAdaptacija je u umjetnosti stripaoduvijek bila predmet rasprave ikamen spoticanja. Dok se u filmuvećina scenarija temelji na adaptiranimpredlošcima iz popularne književnosti, amajstorstvo redatelja procjenjuje se i prematome koliko je vješto i nadahnuto interpretiraopredložak, u stripu se prije svega cijenioriginalni scenarij; a dugo, dugo vremenaje i sam scenarist bio u podređenom položajuprema crtaču, i najcjenjeniji pojedinciu branši bili su autori koji su se podjednakovješto izražavali riječju i slikom (McCay,Herriman, Caniff, Tezuka, Pratt, Hermann,Crumb, Spiegelman…).adaptacije je ustriPU reLAtivnoMALo, vjeroJAtnozbog toGA što jeriječ o izuzetnozAHtjevnomzADAtku, koji će bezPUNo greške otkrititko je MAJstor upripovijeDANJU, atko još mora MNogo,MNogo učitiEmancipacija scenarista Tekse 80-ih godina scenarist u potpunosti emancipiraood crtača, a na američkom tržištustripa bi ga katkad i nadvisio popularnošću,zahvaljujući specifičnoj kulturnoj klimi togavremena i pojavi cijele generacije talentiranihpisaca koja je strip proglasila primarnimmedijem svoga izražavanja, ne samo u SADu,već i u Europi (Moore, Gaiman, Berardi,Jodorowsky…). U tom smislu je i adaptacija,kao legitiman postupak scenarista, doživjelaodređeni uzlet, što se donekle osjetilo i nadomaćoj sceni, gdje takav pristup ima dugui postojanu tradiciju, a neka od ključnihremek-djela hrvatskog stripa adaptacije sudomaćih i stranih romana (na primjer, Maurovićevei Devlićeve adaptacije Zlatarevogzlata). No, sve to adaptaciji nije priskrbilonepodijeljeno odobravanje publike i kritike.Kako u stripu, za razliku od filma, autorstvonije kompleksan problem i ne podrazumijevarad oveće skupine ljudi, već jednog ilidvoje, a najviše troje (najčešće); tako se iočekuje da ti vrli autori iskreno istresu svojudušu na papir, ne posežući za kompromisimapoput adaptacije, što je predrasuda s kojomse takav pristup uglavnom susreće. Stoga,kada se neki autor ozbiljno prihvati adaptacije,shvaćajući je kao izazov i problemkoji treba riješiti, to isprva izaziva sumnjičavost,potom znatiželju, a nakon čitanja,ukoliko je adaptacija uspješna, odobravanjei poštovanje. Jer, nije se lako uhvatitiukoštac s nekim velikim imenom svjetskeili domaće književnosti i ostati čista obraza,a ako ste strip autor, situacija je tim gora,jer nemate koga drugoga okriviti za svojneuspjeh. Ukratko, adaptacije je u stripurelativno malo, vjerojatno zbog toga što jeriječ o izuzetno zahtjevnom zadatku kojiće bez puno greške otkriti tko je majstoru pripovijedanju, a tko još mora mnogo,mnogo učiti i raditi. Paradoksalna situacija,zar ne? Upravo je taj paradoks srpskomautoru Đorđu Miloviću poslužio kao izvorinspiracije u radu na stripovima o kojimaćemo govoriti u nastavku.Tvrdoglavo beskompromisanĐorđe Milović rođen je 1960. i dugovremena njegovo je ime u regiji bilo relativnoopskurno, premda je stripove crtaokontinuirano i predano. No, njegovi kratkistripovi, originalnog ili adaptiranog scenarija,mahom su poetične vinjete velike refleksivnesnage, crtane nemirnom, ekspresivnomlinijom, koja u sredini navikloj na“čistu liniju” ili šrafiranu igru svjetla i sjenepredstavlja originalan, neobičan glas. Također,čini se da Milović nije ni mario za priznanjai popularnost, već je jedan od onihtvrdoglavih, žanrovski neodređenih autorakoji odbijaju veće komercijalne kompromiseu svome radu i strip shvaćaju prvenstvenokao intiman medij izražavanja, ravnopravanbilo kojoj drugoj umjetnosti, ne samo poznačaju za lokalnu kulturu, već i po određenostisvoga postojanja – strip nastaje ondai samo onda kada autor ima potrebu neštoreći, pokazati, istražiti, i ni iz kojeg drugograzloga. Nema mnogo autora u regiji koji sumediju pristupili tako radikalno, a pogotovoih je malo u Milovićevoj srednjoj generacijičiji stripovi, uza sav artistički senzibilitet, unarativnom i estetskom smislu ne spadajuu ekstremne primjere suvremenog postjugoslavenskogundergrounda, jer je njihoveksperiment razmjerno komunikativan, asvjetonazor pošteđen supkulturnog buntai političkih parola. Milovićevi su duhovnisrodnici među hrvatskim autorima DušanGačić, Magda Dulčić, Helena Klakočar,Milan Trenc i Danijel Žeželj – sve autoridjelomično stasali na stranicama požeškogčasopisa Patak sredinom 80-ih godina, gdjeje i Milović objavio niz stripova. U posljednjihdesetak godina, pak, Milovićevi stripovirazasuti po raznim časopisima lagano seobjavljuju u albumima; naravno, uz nekesvježe radove, a među novijima je cikluskratkih strip-adaptacija Drugim očima, nakonpetogodišnjeg rada objavljen u izdanjuOmnibusa iz Beograda.Dakle, u šesnaest kraćih stripova Milovićse pozabavio literarnim predlošcimavelikana modernizma i post-modernizma:Virginije Woolf, Luigija Pirandella, Jorgea-Luisa Borgesa, Dina Buzzatija i drugih, uzprilog nekih jugoslavenskih autora poputMeše Selimovića. Najuspješnije su adaptacijenovela i fragmenata romana Pirandellai Woolfove, a za tim je piscima Milović najčešćei posezao, što će reći kako je s njimastvorio posebnu i složenu vezu, podsvjesnose intimno dodirujući motivima snovai snoviđenja, izvan mehanizama racionalneadaptacije i standardne prerade književnogpredloška.Opsesije velikana Već u prvomstripu prema Pirandellu, naslovnoj pričiDrugim očima, čitatelj uočava dijapazonlajtmotiva koji povezuju gotovo sve stripoveu albumu, što znači kako su upravoto točke u kojima se Milovićev originalnisvijet križa s opsesijama književnih velikana.To je, prije svega, Žena (s velikim ž), odnosnoarhetipski pojam žene i ženstvenostikao jednog od ključnih fenomena u životumuškarca, koji ga u velikoj mjeri prožima iutječe na njegove odluke i postupke. Cijelisvijet stane u ovaj dijalektički odnos dvajukomplementarnih bioloških i psihološkihprincipa živih bića, koji posredstvom kultureu svakoj sredini dobivaju određene specifičnostii konotacije, a za Milovića, u ovoj našojstvarnosti, to su samoća, odnosno odsustvojednog ili drugog, i nesigurnost, otuđenje tepatnja što iz svega toga proizlazi. U Drugimočima odnos muškarca i žene, zarobljenih upredvidljivim socijalnim rolama, ispunjen jesumnjom i nepovjerenjem, ali i grčevitomčežnjom da se održi čistoća emocija, povratisnaga zajedničkog bivanja, završi ona posljednjarečenica koja u svakom razgovoruostane krnja i nedorečena, s uznemirujućetri točkice na kraju. Nakon što joj je mužopet, kao i mnogo puta do tada, autom odjuriou nepoznato, žena se baca na krevet, užaljenje i sanjarenje, gdje se nalazila i napočetku stripa. Hoće li se taj krug ikada prekinuti?Odgovora nema, ali dok kiša tupoudara o prozorsko okno, a ona se besciljnoprevrće po plahtama, prepoznajemo se usenzualnim Milovićevim kadrovima i Pirandellovimrečenicama, i njih dvojica dobili sunovog sugovornika – čitatelja.Đorđe Milović: Drugim očima(Omnibus, Beograd, 2011.)K’o budali šamar Motivi se daljerazvijaju u adaptaciji Klopke, također Pirandellovepriče, u kojoj se mladi čovjek,frapantno nalik Miloviću, nalazi raspet izmeđutugovanja za ocem na samrti i jakeerotske žudnje za njegovom privlačnomnjegovateljicom. Naposljetku je i obljubi ukolopletu strasti i krivnje, ili (bolje rečeno)ona zavede njega poput nježnog mladunčetaskrhanog očevom agonijom. Mladić je, takoiscrpljen, već u jednom krugu, u jednoj rutinikoja se širi kao spirala, a očeva samrtna suzaupozorava ga, možda, kako će se to širenjezavršiti. No, sve je to mladićev izbor, njegovovlastito prepuštanje životnim plimama. Ritmičnoupečatljiv i ujednačen, virtuoznorežiran strip, Klopka je fascinantna minijaturakoja s čitateljem ostaje dugo nakončitanja. A što se događa ako muškarac nakonšoka poludi i promijeni način života,pred izbezumljenom ženom željnom održavanjaravnoteže kućnog mira? U stripu Povratakpaklu, adaptaciji priče ruskog piscaAlexandra Grina, opisan je jedan dirljivproces naglog, brutalnog odvajanja muškarcai žene te ponovnog spajanja nakonneminovnog udaljavanja, što je put koji smosvi barem jednom u životu prešli, podjednakosudbonosno i obvezujuće kao i u ovojpriči. Naposljetku, izdvojit ćemo završnistrip Smrt od vode, prema Virginiji Woolf,gdje dvije treperave sjene, odrazi nekadašnjihljubavnika, prebiru po stvarima koje suim nekada nešto značile. Smrt od vode jednaje od grafički najuspjelijih priča u albumu– na Milovićevim tablama svjetlost se susrećes figurama muškarca i žene na sasvimosobit način, a drhtave sjene sugeriraneolovkom čine interijer u kojem se odvijaradnja nestvarnim i nadnaravnim. Time jeiscrtan krug od naizgled banalne urbaneprepirke (Drugim očima), do fantastičneevokacije prošlog i budućeg (Smrt od vode),a između te dvije krajnosti u slojevima seotkrivaju Milovićeva lucidna promišljanjabitnih fenomena postojanja u okruženjugdje iskren i stabilan život predstavlja ozbiljanizazov. Ako to imamo na umu, nijeiznenađujuće što sam za Drugim očima posegnuoupravo u nedjelju navečer, u ono nivrit, ni mimo vrijeme kada vikend još nijezavršio, ali radni će tjedan doći već za kojisat. Često je to večer posvećena preispitivanjunekih recentnih odluka u melankolično-mamurnojatmosferi, kada neželjenuintrospekciju može prekinuti jedino miransan koji se čeka s nestrpljenjem. U takvojsituaciji, Milovićevi stripovi čitatelju moguleći k’o budali šamar i otključati neka vratačiju smo bravu teturajući već dulje vrijemetražili.