ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

Knjigezarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 39Paukova mrežaIzniMNo zABAvAN roMAN AUtora kojeg zovu “rock zvijezdom među pisciMA”NADA kUJUNDžićŽanrovska superzvijezda Neil Gaimanvjerojatno je dobro poznat ljubiteljimastripa (serija Sandman),te fantasy i SF proze. Kao romanopisacdebitirao je 1990. Dobrim predznacima(Good Omens, napisan u tandemu s jošjednom fantasy superzvijezdom, TerryemPratchettom). Uslijedio je niz uspješnicapoput Zvjezdane prašine (Stardust) i Američkihbogova (American Gods). Valjaspomenuti i njegove popularne romane zadjecu: Koralinu (Coraline) i Knjigu o groblju(The Graveyard Book), kao i brojnezbirke kratke proze i scenarističke uratke.Intertekstualna proza protkana elementimamitologije i bajki, koja se neprestanopoigrava arhetipskim likovima i situacijamate očekivanjima čitatelja, osiguralisu Gaimanu niz književnih priznanja, testatus svojevrsnog kultnog autora za čijese romane online predbilježbe rade mjesecimaprije samog izlaska knjiga iz tiska.Anansijevi dečki (The Anansi Boys), njegovpeti roman za odrasle, odmah je poobjavljivanju (2005.) zasjeo na prvo mjestobestseller liste New York Timesa. Uslijedilasu i (sada već gotovo neizbježna) priznanja,poput prestižne nagrade Locus i oneBritish Fantasy Societyja. Nakon nekolikoneuspješnih pokušaja prilagodbe romana zaveliko platno, pisanja scenarija za filmskuinačicu prihvatio se sam Gaiman.Sam AUtor DJeloje opisao kaokomično-roMANtičniobiteLJski roMANs elementiMAFANtastike, horora,trilera i priča oDUHoviMA. I doista,roMAN bismo teškomoGLi jeDNozNAčnožANrovski odreditiVino, žene i pjesma “Bog je mrtav– upoznajte klince!” Ovom je krilaticom,posuđenom iz naslova pjesme australskeskupine British India, roman Anansijevidečki predstavljen na službenim stranicamaNeila Gaimana. Bog u pitanju je Anansi,dosjetljivi varalica poznat iz bogate folklornebaštine zapadne Afrike. Anansi,odnosno gospodin Nancy kako ga znajuobični smrtnici (a i čitatelji/ce GaimanovihAmeričkih bogova) razmetljivi je šarmerkoji obožava privlačiti pozornost na sebe –bilo žarko obojenim odjevnim predmetima(poput zelene fedore i limunožutih rukavica),pjevanjem u noćnim klubovima, ilizbijanjem šala i podvala. Zbog svih tih (a imnogih drugih) osobina, on je nepresušanizvor neugodnosti sinu, Debelom Charlieju(koji, ruku na srce, uopće nije debeo...čak ni punašan!). “Jasno, svakoga roditeljisramote. Tako to nužno biva. Roditelji vasprirodno sramote samim svojim postojanjem”,no ono po čemu se Charliejev otacizdvaja iz mase njegova je sposobnost dasramoćenje potomstva uzdigne na razinuumjetnosti. Srećom po Charlieja njegovojmajci dojade Nancyeve smicalice, a naročitonjegovo “pohotno oko i jednako pustolovniprsti”, pa sa sinom odlazi u Englesku. TamoCharlieju uspijeva raskinuti s prošlošću(simboličko odbacivanje američkog naglaska)te s godinama izgraditi miran, staloženi predvidljiv život, život kojim vlada umirujućarutina odlaska na posao i susretasa zaručnicom Rosie. Očekivano, rutinuprekida vijest o iznenadnoj smrti gospodinaNancya (i to kakvoj smrti! – stari Nancykao da i u smrti pokušava osramotiti sinapa stoga umire “na najsramotniji mogućinačin”, usred pjevačkog nastupa pred prsatimturisticama, k tome još i obnaživšigrudi jedne od njih pri padu s pozornice!).Nakon očeva sprovoda Charlie doznajeza božansku narav svog oca, kao i za postojanjebrata-blizanca Spidera. Braća su,međutim, sušte suprotnosti – samouvjerenii blagoglagoljivi Spider viši je, vitkiji i “većifrajer” od “vječnog gubitnika” Charlieja.Možda zato što je, igrom slučaja, upravo onnaslijedio sve božanske atribute i nadnaravnesposobnosti. Nakon noći pune vina,žena i pjesme u kojoj zajednički oplakujusmrt oca, Charlie se ne uspijeva probuditina vrijeme za posao. Koristeći svoju sposobnostmodificiranja stvarnosti, Spiderga zamjenjuje na radnom mjestu u zastupničkojagenciji, a uskoro i u Rosienu srcu.Ozlojeđen bratovim postupcima, Charlieuz pomoć kruga ekscentričnih starica (inekoliko svijeća u obliku pingvina) odlazina “početak svijeta”, prebivalište drevnihbogova gdje sklapa pogodbu sa Ženompticom.U zamjenu za “Anansijevu krvnulozu”, ona obećaje otjerati Spidera. Stvarise dodatno kompliciraju kada Spider otkrijeda se Charliejev šef Grahame Coatsveć godinama bavi novčanim pronevjeramai potkrada svoje klijente. Coats, pak, nepreza ni pred čime kako bi zaštitio vlastiteinterese...Priče su kao pauci Anansijevidečki priča su o bogovima, o mijenjanjusebe i svijeta oko sebe, o pjesmama i pričama,o obiteljima i kako ih preživjeti. Samautor djelo je opisao kao komično-romantičniobiteljski roman s elementima fantastike,horora, trilera i priča o duhovima.I doista, roman bismo teško mogli jednoznačnožanrovski odrediti: ima tu elemenatai romana potrage, i obiteljskog romana,farse, fantasyja, krimića, pa i usmenihpriča. No više od svega, roman je odapričama i pripovijedanju, svjetotvornoj itransformativnoj snazi pjevanja i pripovijedanja,pjesama i priča. Jer, kako doznajemo,“pjesme ostaju. One traju. Prava pjesmamože pretvoriti cara u predmet poruge,može svrgnuti dinastije. Pjesma može istrajatidugo nakon što se zbivanja i ljudi u njojpretvore u prah i snove i prošlost. U tomeje snaga pjesama.” Debeli Charlie možeosmisliti vlastiti život i postati čovjekomkakvim je oduvijek želio biti, tek kada seodvaži pjevati, i kada uvidi da pjesmommože mijenjati stvarnost.Radnja romana povremeno se prekidapričama o Anansiju koje se stilski teže približitiusmenom pripovijedanju, pa se pripovjedačkoristi dijalektalnim, neformalnimjezikom, usvaja prisniji ton te stvara dojaminterakcije s publikom (izravno obraćanječitatelju/ici, odnosno s obzirom da se radi ousmenom pripovijedanju, slušatelju/ici, odgovaranjena zamišljena pitanja iz publike,i sl.). Ovdje valja osobito istaknuti prevoditeljskuvještinu i dosjetljivost VladimiraCvetkovića Severa koji poseže u škrinjudomaćeg dijalektalnog bogatstva, ne bi lišto bolje dočarao jezične nijanse britanskihi američkih dijalekata kojima govore likoviu romanu, kao i naročit duh jezika kojime sepripovijedaju priče o Anansiju. U romanukoji u naslovu nosi naziv boga-pauka, sveje podređeno središnjoj metafori priče kaopaukove mreže. Ni izgled i oprema knjigenisu u tom smislu ostale “pošteđene”, patako naslovnicu američkog izdanja krasisvjetlucava paukova mreža, dok će domaćeizdanje čitatelje/ice obradovati crtežompauka iz pera (odnosno olovke) samog Gaimana.Jer “priče su kao pauci, sa svimtim svojim dugim nožicama, a priče su ikao paukove mreže, u koje se čovjek savzaplete (...).”Neil Gaiman, Anansijevi dečki,s engleskoga preveo VladimirCvetković Sever; Algoritam,Zagreb, 2011.Limeta, duh bogatašice i priglupiplamenci Spoj (a nerijetko israz) čudesnog i običnog, inače jedna odglavnih odlika Gaimanove proze, nepresušanje izvor humora i pripovjednih iznenađenja.Roman se također može pohvalitineobično živopisnom paletom likova, stvarii pojava, koja uključuje bogove i smrtnike,nevjerojatno vitalnu stočetverogodišnjustaricu, zerdavolikog zlikovca sa strašćuprema uzrečicama, jato priglupih plamenaca,osvetoljubiv duh umorene bogatašice,pa čak i jednu limetu kojoj bismo, s obziromna zanimanje koje izaziva na imaginarnomkaripskom otoku Saint Andrews, gotovomogli priznati status lika. Roman je doistaValja osobitoistakNUtiprevoditeLJskuvještiNU idosjetLJivostvLADimiraCvetkovića Severakoji poseže uškriNJU doMAćegdiJALektALNogboGAtstva, nebi li što boLJedočarao jezičneniJANse britANskihi AMeričkihdiJALekatazabavan, pa čitatelju/ici neće trebati dugoda se “zakači”. Proza je izuzetno tečna ipitka, te otkriva Gaimanov izniman pripovjedačkidar. Iako su Anansijevi dečki ipaknešto slabiji od Američkih bogova, pokloniciGaimana zacijelo neće ostati razočarani.Oni kojima je ovo prvi susret s “rockzvijezdom među piscima” (kako mediji čestonazivaju Gaimana), zacijelo će se nepovratnozaplesti u njegovu vješto ispletenupripovjednu mrežu. Jer ako su doista svepriče Anansijeve, tada je i sam Gaimanjedan od Anansijevih dečkiju.