ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

RAZGOVORzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 35Noel ŠuranKako pristupiti(ne)instrumentima?S MULtimediJALNim UMJetnikom i kULturnim ANtropologom razgovarAMo povodomfestivALA SeDAM DANA stvarANJA koji se održao od 12. do 18. kolovoza 2012. godine uPaziNU po deveti PUtSuzANA MarJANićPrvoga ste dana festivala Sedam dana stvaranjasudjelovali u izvedbi predstave dekontekst.,(točka zarez). Koju ste dekontekstualizacijuuveli u njezino osmišljavanje? Naime, za tupredstavu osmislili ste i glazbu koju ste nakonpredstave dijelili na CD-ovima snimljenimatijekom izvedbe.——Proces rada u predstavi dekontekst., (točkazarez) bavi se idejom kako da individualnaideja preživi rad u grupi te dobije nova značenja,a da pri tome ništa ne izgubi od svojeosnove. U predstavi smo pokušali pomiriti dvapristupa – performerski i glumački, likovni ikazališni. Ja sam u dekontekstu sudjelovao sasvojim radom Fonomad. Moja je temeljna preokupacijakreativna potraga za zvukom neinstrumenata.Termin (ne)instrumenti odnosi sena čitav niz elektroničkih, analognih, akustičkihnaprava koje se izrazito rijetko rabe u glazbi,a u sebi sadrže čitavu paletu zvukova koji semogu rabiti. To su kućanski aparati i predmeti(npr. pribor za jelo, mikseri, lonci), alati (npr.kliješta, čekići, škare, češljevi, ključevi, čavli),dječje igračke, ready-made glazbala (lijevakkoji služi kao rog ili konzerva pričvršćena nametli sa žicom kao trzačko glazbalo) i svi predmetikoji nalikuju i proizvode zvuk analognopostojećim glazbalima.Svaki korak takvog postupka koncertnopriređujem u realnom vremenu, pred slušateljimai gledateljima. Na stolu svojeg laboratorijaimam i laptop, slušalice, zvučnike, mikrofon(što čini mini-studio). Iako je možda prvapomisao koja se vezuje uz ovakav tretmanzvuka sintetička boja u neurednim ili preurednimarhitektonikama, ta se glazba doimaiznenađujuće toplom, bliskom, motivirajućomi ukrotivom. Na to ukazuje i moja improvizacijakoja u tek prividnom kaosu određujesasvim jasne konture, provodi smisao, pripovijedapriču. Angažman je potpun i cjelovit,a slušateljima i gledateljima otvara beskrajanprostor za nastanak novih ideja, za poticajnopromišljanje zvuka, tona, glazbe uopće jer suti moji performansi zapravo unikatni momentižive inovativne umjetničke kreacije u svakomsmislu. Započevši od konstrukcije glazbenih instrumenatakoji se prezentiraju na sceni, prekomuziciranja na njima i stvaranja nematerijalnezvučne forme do audiovizualnih prijenosa konačnihkreacija. Kompozicija nastaje sviranjemna (ne)instrumentima, a uključeni su i zvukoviu prostoru čime se pridonosi jedinstvenostisame akcije. Na samom kraju akcije dijele sepotpisane grafike (CD) koje postaju skulpturekada se umetnu u CD-player ili PC.Genetski crtežiPored navedenoga, prvoga dana, večeri festivalau LG galeriji Društva likovnih stvarateljaiz Pazina predstavili ste svoj projekt genetskihcrteža koje stvarate križanjem ovaca različitihboja kože čime ste na koži dobili specifičnecrteže. Kako su reagirali posjetitelji izložbeGenetski crteži; naime, pozadina navedeneizložbene priče otvara i etičnost provedbe izložbenogasadržaja s obzirom da ste ovce sami iubili (zaklali).——Suvremena etnološka i antropološkaistraživanja fenomena smrti i ljudskog odnosaprema njoj nerijetko ističu otuđenost inespremnost današnjeg čovjeka u trenucimasusreta sa smrću. Smrt kao tabu teme modernogdruštva i kulture. Drugim riječima rečeno:cijenim život, ali poštujem i smrt. Eugen Brokovskyu katalogu izložbe napisao je sljedeće:“Ovaj projekt zasigurno će izazvati reakcijugrađanskih udruga ljubitelja životinja. Upitepostavlja površna malograđanština. Ali, zarzbog ljubavi prema životinjama ljudi ne upisujustudij biologije? Tada počinju raditi pokusena životinjama. Zar zamorac u laboratorijuima niži status nego zamorac koji se drži kaoživotinja za društvo? Svilenu maramu nježnovučemo preko svoga tijela iako i nju proizvodeživa bića, životinje, svilene bube. Njih, kao i oveovce čije kože vidimo, morali smo ubiti, oduzetiim život. Autor se prema bićima čije dijelovekoristi za projekt odnosi sasvim humano, štoznači da su one živjele u uobičajenim uvjetimakao i sve životinje koje žive na seoskim domaćinstvima.Tako svaki prigovor biva otklonjen.”U predstavi dekontekst., (točka zarez) zajednos Davidom Belasom, Pinom Ivančićem te ŠandoromSlackim (i ocem i sinom) propitivaliste ideju slobode. Protežete li koncept carstvaslobode i na svoje životinje – ovce?——Sloboda, to je vrlo opterećen termin. Bezobzira na predstavu, osobno smatram da slobodaipak ne postoji. To je ustvari literarnakategorija.Materijali zadisertacijuRecite nam nešto i o svom svakodnevnom posluuzgoja ovaca. Kako sve to stižete uz svojmultimedijski i studijski rad?——Ukratko, ne radim razliku između poslai hobija, meni je to jedno te isto; možda je toključ da sve stigneš. Evo jednog primjera. Nekidan došao je kod mene jedan čovjek kupitiovcu (s obzirom da sam stavio u oglas da prodajemnekoliko ovaca), počeli smo pričati; izrazgovora sam saznao da je gospodin, dobartradicijski svirač kojeg nisam otprije poznavao;odmah sam otišao u kuću uzeti instrumente ikameru, obavio sam s njim intervju i posnimaonjegove svirke. Kazivač mi je došao kod kuće,a ja nisam bio na terenu; otprilike tako nastajematerijal za moju disertaciju.Polaznik ste poslijediplomskoga studija kulturneantropologije i etnologije te često studentimanavedenih studija održavate predavanja oistarskim glazbalima. Od kuda proizlazi Vašaposvećenost sviranju narodnih instrumenata?Pritom neke instrumente, kao što ste spomenuli,i sami izrađujete.——Sviram sve tradicijske instrumente vezaneuz istarski kulturni krug. Tradicijske oblikeživota spoznavao sam zbog usmjerenosti nanjihov sadržaj, na znanja i umijeća koje samželio usvojiti. To se često događalo spontano,kao dio odrastanja i sazrijevanja, iz potrebe iznatiželje. Ponekad se radilo o znanjima vezanimza prirodu, ponekad o vještinama sviranja ipjevanja. Usvajajući ih, ostvario sam društveneveze s mnogim ljudima i shvatio kontekst unutarkojih su nastali i još nastaju. Sve sam todoživio kao živu kulturu, koja je živa upravozato što se unekoliko prilagođava vremenu ukojem opstoji i kreativnim potrebama pojedinaca.Često sam svirao i pjevao s ljudima unjihovoj prirodnoj sredini, daleko od pozornicai vježbaonica. Vjerujem da sam time ne samoshvatio kulturu Istre u njenoj sveukupnosti veći u njenim edukativnim i kreativnim potencijalima.Kako je moj pristup njoj bio totalan,življen kroz vlastito životno iskustvo, mislimda njom mogu i komunicirati na autentičan,cjelovit način. Učeći je od ljudi koji su to znanjeprimili od svojih starijih, shvatio sam načineprenašanja umijeća do te mjere da ih mogusam dalje prenositi. Školovanjem sam savladaoi neke edukativne metode koje mogu uspješnokombinirati s tradicijskom transmisijom znanja.Pojam postmodernizam još uvijek je složeni proturječan, različito tumačen i sporan;u nedostatku boljeg termina on determinirajedno uopćeno, široko civilizacijsko i kulturnoobilježje današnjice. Pozivajući se na tradiciju ivraćajući se korijenima, on uključuje i dozvoljavarazličite varijacije, imaginacije, fikcije ieksperimente pri glazbenom stvaranju. Cijeladanašnja, novija epoha traganja za korijenimai stvaranja glazbenih djela na tradicionalnimvrijednostima prozvano je postmodernizmom(postmodernom glazbom). “Novo uzdiže staro,a staro živi i dalje u novom. Novo predstavljaotkupljenje starog na kojem se temelji.” Novotada poprima druge dimenzije i zauzima noviodnos prema tradicionalnom. Vraćanjem uprošlost i recikliranjem tradicionalnih stvarajuse nove vrijednosti. Vraćajući se jednostavnosti,komunikativnosti i nepretencioznostimuziciranja na ready-made glazbalima, želimpotaknuti novu kreativnost također i kao izrazdanašnjeg vremena. Na taj način ishitrena podjelaizmeđu tradicionalne i suvremene glazbe,ruralnog i urbanog, mladog i starog, evropskogi neevropskog, postaje sasvim nepotrebna iizlišna. Istovremeno se želi naglasiti važnostnematerijalne kulture u smislu vještine, znanjai njenog širenja među zainteresiranima.Izrađujem ready-made glazbala; tako sam napraviovegetarijanski mih od igračke za plivanjena koju se umetnu plastične mišnice. Utom trenutku plastična igračka mijenja svojufunkciju i ona postaje glazbalo na kojem se uzkratke upute može naučiti svirati neke istarskemelodije; odlaskom s godišnjeg odmora ta seigračka za plivanje ne baca u smeće i tako nezagađujemo okoliš prekomjernim plastičnimotpadom, nego nošenjem kući kao originalnimistarskim suvenirom. Vegetarijanski mih trenutnose nalazi na izložbi Design week u Parizu.Istrijani, bez straha,nismo sami u svemiruI završno, zajedno ste s Dariom Marušićem naovogodišnjem festivalu Sedam dana stvaranjaodržali predavanje Istrijani, bez straha, nismosami u svemiru. S obzirom da nisam nažalostmogla prisustvovati Vašem predavanju, molimVas, možete li nam ukratko, koliko je to moguće,sažeti izlaganje?——Ukratko: svaka grupa, regija ili država preferiravrlo prepoznatljive kulturne oblike kojepotom imenuje baštinom, koji su izraziti, karakterističnisamo za taj kraj i oštro se razlikujuod oblika u nekom drugom kraju. Tako su i,primjerice, sopele ili roženice neupitan i reprezentativandio “službene” baštine Istre (premdaje prije stotinjak godina to bio rijedak instrumenti malo ga je ljudi znalo svirati), no tozasigurno nisu i različiti glazbeni oblici u sjevernojIstri, na granici sa Slovenijom, čiji jeutjecaj zamjetan. Dakle, očito je da se konstruktkoji zovemo baštinom razlikuje od pojma kulture.Štoviše, on obiluje nerijetko i sitnim ilimanje sitnim neistinama i prijevarama. Tekstovio kulturnoj baštini Istre, naročito oni popularni,prezentiraju sopele, kanat “na tanko i debelo”,kažune, boškarine, maneštru, bukaletu i sl. kaonešto karakteristično baš za Istru, dok zapravostvari stoje drukčije. Sopele su tako varijantasrednjovjekovnog šalmaja i nalazimo ih u raznimvarijantama u Makedoniji, po Mediteranui drugim krajevima Europe i Azije. Također,odnosi vokalnog izričaja gotovo identični sistarskim dvoglasjem tijesnih intervala pronađenisu u Albaniji, južnoj Italiji, Mozambiku,pa čak i u Novoj Gvineji itd.Noel Šuran (Pula, 12. listopada 1986), studirao je medicinu. Akademiju primijenjenihumjetnosti upisuje 2006. godine. Diplomirao je kiparstvo 2011. na temu Zvučni oblici – zvučniobjekti. Poslijediplomski doktorski studij kulturne antropologije i etnologije upisuje 2011.godine u Zagrebu. U njegovu umjetničkom radu evidentan je antropološki kontekst. Duginiz godina bavi se nematerijalnom kulturom, posebice tradicijskom glazbom. Uključen je unekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih i umjetničkih projekata. Zapaženo je sudjelovaona mnogim manifestacijama, susretima, stručnim skupovima, izložbama, smotrama,memorijalima vezanim uz prezentaciju i edukaciju nematerijalne kulture (kao predavač nastručnim skupovima Agencije za odgoj i obrazovanje; kao suradnik u izradi kulturne strategijeIstarske županije). Osnovao je i vodio glazbene etno skupine Veja, Histriart i Š.K.a.F. kojenjeguju etno glazbu. Dobitnik je mnogih priznanja (1. nagrada za rad Život mojeh nuoneti,Zaklada Sveučilišta u Rijeci; nagrada za očuvanje i njegovanje nematerijalne kulture, Istarskažupanija 2010.). Surađivao s mnogim glazbenicima. Pored brojnih likovnih nastupa učestvovaoi na mnogobrojnim glazbenim projektima u zemlji i svijetu. Živi i stvara na Lindaru u Istri.