ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

RAZGOVORzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 34David BelasSvejednoISTRARazgovor s MULtimediJALNim UMJetnikom u povoDU festivALA SeDAM DANA stvarANJAkoji se održao od 12. do 18. kolovoza 2012. godine u PaziNU po deveti PUt, u orGANizacijiUDrUGe Veliki MALi čovjekSuzANA MarJANićUsprkos lokalnoj recesiji, u čije ralje depresijepadamo očito sve dublje i sigurnije,ovogodišnje je izdanje Sedam dana stvaranjado sada ipak najbogatije, i to što se tiče programaali i broja sudionika – njih pedesetak,koliko ih se može izbrojati u programskojknjižici. Kako ste navedeno uspjeli ostvaritis obzirom na nimalo “stvaralački” kontekstdogađanja?——Postoje dva osnovna razloga zašto je 9.izdanje festivala uspjelo ponuditi i kvalitetui kvantitetu. Kao prvo, temelj našeg radasu volonteri ili grupa pojedinaca koja zacilj ima razvijati projekt 7ds. To je osnovnagarancija da se s malo sredstava uvijek izpočetka može stvoriti čarolija. Pretpostavljamda i taj princip ima svoj kraj. Prije devetgodina prilikom osmišljavanja ideje 7dskrenuo je razgovor što je bitnije – processtvaranja ili završni rezultat, djelo, i ta sepriča nastavlja do danas. Željeli smo ponuditisudionicima mogućnost za oboje. Rekaobih da smo uspjeli spojiti psihološki iumjetnički pristup koji već devetu godinudokazuje da u praksi funkcionira. Drugimriječima, proces, učenje je jednako važnokao i rezultat, djelo. To je načelo najvidljivijeu radionicama te završnom danu koji jetradicionalno posvećen njima pod sloganomUPRAVO STVORENO. Drugi razlog jeda smo 2012. godine preko Grada Pazina iMuzeja Grada Pazina sudjelovali u projektuArheo.s koji se financira iz IPA-Adriatico,EU fonda.Osim što je iz tog budžeta financiranaprodukcija i gostovanja predstave dekontekst.,(točka zarez), osigurana su i sredstvaza tehničku logistiku festivala te uvjete kakobismo mogli ugostiti predstave partnera naprojektu.D/dekontekstPrvoga ste dana stvaranja ispred pazinskogaKaštela uprizorili predstavu dekontekst.,(točka zarez), koja je nastala na temeljufragmenata predstava s prošlih festivalskihizdanja. Zbog čega ste se odlučili na dekontekstualizacijutih predstava?——Samo je djelomično točna tvrdnja iz pitanja,pošto je specifičnost predstave novonastalametoda Distanca pomoću koje smorealizirali dekontekst.,. Metoda je nastala nafestivalu 7ds kroz tri sukcesivne radionice:Vezivna tkiva (2008), Kontekst (2009) i Dekontekst(2010). Drugim riječima, metodaDistanca ili duga priprema za predstavudozvolila nam je da svaki autor/ica sudjelujesa svojim ostvarenjem; to autorsko djelo ujednom trenutku kreativnog procesa postajedio scenarija, postaje materijal za predstavu.Novost je u tome da svaka autorskaideja želi preživjeti i dalje se razvijati krozpredstavu. Kad nađem zajednički nazivnik,preuzimam ulogu redatelja i nastavljamos radom na predstavi. Izazov je biokako ostvariti vlastitu ideju, a istovremenostvarati novu zajedničku ideju koja postajepredstava dekontekst.Predstava je smještena na granici vizualnei izvedbene umjetnosti te takođeru pristupu spaja psihologiju iumjetnost. Ključ razumijevanjapredstave upravo je taj pristup,predstava je materijalizacijasamog pristupa. Ujedno to jei prva predstava u produkcijinovonastale kazališne skupine“.,” (točka zarez).Prvi dan također festival jeponudio izložbu Noela ŠuranaGenetski crteži, koji je sa svojimovogodišnjim višestrukim angažmanompostao zvijezda ovogodišnjegaizdanja 7ds. Takođerprvoga dana je postavljenai izložba Ide Skoko, koja redovito sudjelujei stvara 7ds: ovom prilikom darovala namje diplomski rad kojim je diplomirala naAkademiji u Haagu. Ida na svoj specifičannačin progovara o vlastitoj fascinaciji morem,porodicom, odnosima, a istovremenouspijeva biti i univerzalna. Njezin posebnisenzibilitet i osjećaj za ravnotežu u potpunostise ostvario u video instalaciji postavljenoju ulazu u pazinski Kaštel.Osim spomenutih Ide i Noela u dekontekstukao autori sudjeluju i Josip Pino Ivančić,Šandor Slacki mlađi (glavni glumac),Šandor Slacki stariji, Sara Kiršić, MarkoRitoša, Elda Kosanović-Radovik, HelenaMinić, Marko Bolković – ukratko jedanaestautora/ica koja/i su se predstavila/le prvidan.Od mira do vječnoganemiraZavršnoga je dana festivalskoga stvaranjauprizorena predstava Šandora Slackog Pismena,u čijoj si izvedbi i sam sudjelovao.Zbog čega ste se odlučili na veliku temuvječne religije i njome induciranih vječnihklanja?——Tematizirali smo svete knjige, a religijudotaknuli u društvenom smislu, zapisanuupravo u tim knjigama. Pitali smo se na kojinačin čovjek koristi “svete riječi”? Nažalostu većini slučaja završava masakrom, ili baremonaj dio u kojem sudjeluje čovjek kaodio mase. Pokušali smo prikazati sličnosti irazlike koje se događaju u nastajanju svetihpisama. Sve kreće iz ljudske potrebe zazajednicom, a završava masakrom; na nekinačin zaboravlja se pravi razlog zašto se tosve napravilo, zašto su se napisale te riječi,zašto je MIR bio motiv. Općenito, društvoima nevjerojatnu sposobnost promijenitiznačenja i prvobitne ideje, sve pretvoritiu vlastitu suprotnost. Ova predstava nijekritična spram religija već spram ljudskegluposti koje koriste religije, KNJIGE, ipretvara ih u razloge ratova, masakra. Revolucijajede svoju djecu. Pitamo se kakoizaći iz tog začaranog kruga društvene neodgovornosti,dakako na kraju balade svise ponovno nalazimo na groblju.Naveo si da je ove godine pritom bila najjača,što se tiče produkcije, grafička radionicakoju je vodio Valter Cerneka, a koji je ovepredstava dekontekstgodine uključena po prvi puta u festivalskiprogram. Koje bi produkcije te radionice zaovu prigodu posebno izdvojio?——Valter Cerneka, akademski kipar, očiglednoje fenomenalno pripremio svoju radionicu.Valter je uložio puno truda i vlastitihsredstava da se dogodi radionica ŠENJI;pozvao je dvoje kolega iz Italije – TizianaCiaoa i Vanessu Milan (akademskih grafičara),kao suvoditelje, te na samom festivaluprodubio suradnju s Noelom Šuranom.Zadnjeg dana mogli smo vidjeti rezultatesedmodnevne radionice koja je imala odmorsamo radi zadovoljavanja primarnihpotreba, drugim riječima radili su k’o ludi,a to se sve moglo vidjeti u rezultatima. Specifičnosttog rada sastoji se u tome da crtačinisu bili ljudi već životinje – ovce, magaraci kokoši koje su iscrtale velike formate, akoji su bili dominantni u postavci izložbe.Koncept postave također izjednačujevoditelje radionica sudionike, te ovom prilikomi životinje.Kao tematsku vodilju festivala ove ste godineodredili “svejednoistrA”. Koji suse festivalski projekti posebice izdvojili uokviru navedene teme? Osobno bih istaknulapromociju knjigu NeIstraŽena Ive Đorđević,odnosno predstavljanje istoimenoga multidisciplinarnogaprojekta spomenute autoriceknjige, Velimira Todorovića i Rajka Bana.——Kad gledamo temu festivala, Neistraženapodcrtava naše nastojanja da cjelovito sagledamoIstru kao fenomen. SVEjednoISTRAje poziv na stvaranje vlastitog mišljenja uodnosu na mjesto i vrijeme stvaranja, a ovimslučajem to je ISTRA. Svaki sudionik/ica,umjetnik/ica koji dolazi iz različitih zemaljadonosi nešto svoje; tih sedam dana u Pazinuostvaruju se nove ideje, djela, suradnje. Toželimo i to ističemo. Ukratko, Iva Đorđevićpredstavila se osmišljenim performansom iradionicom te uz pomoć Ane Černjul predstavilaistoimenu knjigu NeIstraŽena.S obzirom da nisam bila u mogućnosti pogledatiliterarni performans Neve Lukić iJosipe Bubas Linije, zanima me kako jekoncipirana njegova izvedba.——Da, na festivalu se od početka, od 2004.godine posebna pažnja posvećuje medijuperformansa. Ove godine osim performansašto su ga izvele Neva i Josipa, valja istaknutiglazbeni performans Projekt Mirogojskivlak u kojem Josip Pino Ivančić i VidJeraj na svoj osebujan ekspresivan načinprivlače pozornost publike i potvrđuju dana festivalu uvijek ima mjesta za umjetnostperformansa. Ukratko, Neva i Josipau performansu Linije uprizorili su vlastitanastojanja davanja oblika riječima krozmedij pokreta, atmosfere, intime.Bivša vojaRNa “VeLIJože”Tijekom sedam dana festivala pedesetaksudionika/ica je bilo smješteno u kompleksubivše vojarne “Veli Jože”. U kakvom je stanjudanas navedena vojarna, koliko se u međuvremenuulagalo u njezinu infrastrukturu ina koji su način iskorišteni njezin prostoriizvan festivala Sedam dana stvaranja?——Nažalost vojarna je u lošem stanju. Odnosnosvake godine u sve gorem; pokušavamopopraviti situaciju, ali bez kontinuiranogaodržavanja to je nemoguće. Vojarnaje jako bitna za održivost projekta, a minemamo nikakve garancije da ćemo je idućegodine moći koristiti. Valja tražiti alternativuako se projekt želi gurati dalje, nažalostne možemo utjecati na opću situacijui uvijek se pitamo do kada ćemo izdržati.Deseto izdanje dogodit će se u bilo kojojverziji, ako ništa drugo IZ INATA: stiglismo do desete godine djelovanja.I završno – svih sedam dana festivala moglose sudjelovati u MASAŽARTU EleneSkoko – umjetničkom projektu u kojem suumjetnici masirali publiku u predodređenomprostoru. Radilo se o pokušaju korištenjadodira u svrhu pozitivne komunikacije, odnosno,kako sama umjetnica navodi: “MA-SAŽART je umjetnički projekt u kojem seumjetnost okrenula prema narodu i obratilamu se rukama.”——Projekt, socijalni eksperiment EleneSkoko je opustio, razveselio i direktno utjecaona ukupnu atmosferu festivala. Elenaje svaki dan u prostorijama DND Pazinpokraj vojarne odlazila na posao i nudilaintuitivnu masažu. Iako osobno ne volimmasaže, barem ih nisam volio do trenutkakada me Elena na svoj način uhvatila u svojeruke, prste i objasnila da se opustim i uživam…Masaža je specifična u tome da jeaktivna i posvećena tebi, da je to čin davanjapažnje i ljubavi. Kao što sam i ja od masažedobio pa dalje dijelio dobro raspoloženje,tako je taj virus zahvatio ukupan kolektivfestivala do te razine da smo navečer sasvimnormalno mogli vidjeti sudionike i publikufestivala kako se bezbrižno masira. Razumjelismo Eleninu duboku poruku, koja pomeni glasi, potrebno je malo da taj dan postanejedinstven i divan, potrebno je maloda budemo veseli i nasmiješeni. Hvala ti,Elena, od Srca. Umjetnost može služitiupravo i tome, a za sve one koji se ne slažupreporučujem osmijeh i masažu.