ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

glazbazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 32Navučeno drukčijeDrUGi ALBUM ArieLA Pinka treNUtak je u karijeri sAMozADovoLJNog pop AUtora ukojeMU MU se vLAstita ironiJA brutALNo oDBiJA o GLAvukArlo rAFANeliAriel Pink’s Hunted Graffiti, MatureThemes (4AD, 2012.)Ariel Pink izgradio je reputaciju prijesvega na dvije stvari, ekscentričnostii neporecivom smislu za izvrtanjepop estetike. Mature Themes njegov jedrugi album nakon napuštanja no-fi estetike,koja mu je donijela brojne poklonike i jošbrojnije osporavatelje. Albumi mu doduševiše ne zvuče kao da su snimani na poluispravnomkazetofonu kroz zidove susjednesobe, no unatoč tome što su Hunted Graffitipostali bend, a ne tek ime nalijepljeno na coveri što je produkcija odjednom gotovo kristalnočista, Arielove pjesme i dalje djelujukao da netko nasumice okreće radio stanice.Zbrajanje soft rock produkcije i utjecaja skraja sedamdesetih, naglašeno melodioznogpristupa i gotovo nasilne ekscentričnosti, čakni na papiru ne može zazvučati ujednačeno.Mature Themes otvara se briljantnom isuludom Kinski Assasin: A Kinski assassinblew a hole in my chest/ Now I walk up, outwith the dream bullet vest/ A sea-worthy vesselfor the sperm-headed brain / Mothertwin genesis went down with the blame. Unajboljim trenucima albuma, poput navedenog,Pink uspijeva svoje pseudo psihoseksualnefrustracije pretočiti u jako dobrepop pjesme. Naslovna pjesma pak završavau gotovo parodijskoj političkoj korektnosti,a Only in My Dreams zvuči kao da je ispalaiz nekakvog priručnika za pisanje balada.No, između te dvije krajnosti odnosno slatkastei potpuno poremećene strane nalazese neuspješna dokazivanja tobožnje posebnostipoput Shnitzel Boogie ili Nosterdamus& Me, koje nisu puno više od nepotrebnogzauzimanja prostora na disku. Mature Themessu, dakako, daleko od utjelovljenja svognaslova, no nažalost pop šizofrenija kojomPink na nekoliko mjesta zaintrigira slušateljapretvara se ubrzo u ispraznu soft rockdosadu, a ni sva silna tekstualna zastranjivanjai reference na raznorazne manje iliveće devijacije ne mogu spasiti glazbubenda koji na automatskom pilotu pokušavaudahnuti život glazbi koja izuzeta izkonteksta vremena djeluje kao dobranonačeti leš. Mature Themes uzet u cjelini onajje trenutak u karijeri samozadovoljnog popautora u kojemu mu se vlastita ironija brutalnoodbija o glavu.Sonična mantraNovi ALBUM prosLAvLJenih post-stoner psihodeličara u proširenome sastavukArlo rAFANeliOM, Advaitic Songs (Drag City, 2012.)Al Cisneros je, nakon raspuštanjastoner rock titana Sleep, odlučionovi bend utemeljiti na jednojjako dobroj ideji – razrađivanju bas linijeiz psihodeličnog klasika Pink Floyda Set theControls for the Heart of the Sun. Naravno,uzevši u obzir minimalnu postavu benda,kojeg je uz njega činio još samo bubnjarChris Hakius, bilo je jasno da će osnovnuformulu nakon nekog vremena trebati nadograditi.OM-ov peti album stoga je suptilnaevolucija njihovog koncepta mističnogoglasrocka, provedena uz pomoć najraskošnijegarsenala instrumentarija do sada. Cisneros inovi bubnjar Emil Amos i dalje tvore jezgruzvuka, no nadopunjena klavirom, gudačima,sitarom, tablom i drugim vrstama istočnjačkihperkusija njihova glazba se sve višeodmiče od bazične formule psihodeličnogrocka i ulazi u područje world musica, prijesvega naslonjenog na indijsku tradiciju.U sprezi s religijskim misticizmom kojiCisneros promovira u tekstovima stvarase naposljetku posve logična cjelina. SamoState of Non Return nosi obilježja onogranijeg OM-a i riječ o je o jedinoj življojstvari na albumu na kojem zbog nazočnostidrugih instrumenata ipak pomalo pati hipnotičkaizražajnost Cisnerosovog basa.Ostatak albuma, izuzevši završnu Hagg-alYaqin nošenu jakim rifom na čelu i upornim,naglašenim perkusijama prolazi uuho u ugodnoj soničnoj izmaglici, kojaistini za volju može podnijeti i velik brojslušanja, no ne ostaje duže urezana u memoriju.Sve to ne znači, naravno, da jeAdvaitic Songs loš album, uostalom, stanjemantre i jest jedan od primarnih ciljevaovog benda, no jednostavno je cijela pričai izvedba manje uvjerljiva nego što je bilana Conference of Birds ili Pilgrimage.Ukratko: mantrajmo.37. SAMOBORSKA GLAZBENA JESENod 29. rujna do 13. listopada 2012.www.samobor-festival.com