ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

azgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 31postoji kreaciJA ibirokraciJA, a postoji iprikriveNA birokreaciJA.Dakle neka vrstahibriDA između kreacijei birokracije! Isto tako,zANiMLJivo je DA riječbíró NA MAđarskom zNAčisudac, a sudac presuđUJepo treNUtnom važećemzakoNU!godine u zagrebačkom MSU-u, to je doslovno pokušala ipokazati. Sve te pripreme su zapravo performansi, što samspomenuo i u razgovoru sa Silvom Kalčić u šestom brojučasopisa Up&Underground. Tamo sam na primjeru filmaWater Pulu 1869 1896 (1987.) pokušao objasniti zašto mije važno da predstavim sve ono što je prethodilo njegovojrealizaciji. Moram napomenuti da u ono vrijeme i nije bilolako dobiti sredstva za realizaciju filma i vrlo je teško biloraznoraznim sinopsisima i scenarijima “uvjeriti” komisijuda to djelo zaslužuje biti realizirano. Kada je igrani film upitanju, to još nekako ide, ali kada se radi o takozvanomeksperimentalnom filmu, onda je to bio višestruki problem.Kako primjerice objasniti realizaciju nečega što ni sami neznate kako će na kraju izgledati? Tako sam si pokušao pripomoćisvim mogućim medijskim sredstvima da to nekakoobjasnim. I odjednom sam shvatio, čekaj, pa ovi rezultatisu zapravo autorsko djelo! Što znači da je priprema za realizacijuzapravo neodvojivi dio same njezine realizacije.A mi to obično, nakon realizacije, bacamo u koš.Pored Vaših glazbenih performansa tu su i filmskiperformansi.——Što zapravo znači filmski performans? Obično to zovui proširenim filmom. U takozvanom proširenom filmu (expandedcinema) nije važno samo ono što se vidi na ekranuveć i ono kako se to u cijelosti izvodi. Na primjer, Dvavremena u jednom prostoru izvorno je bila filmska izvedbas dvama projektorima koju sam prvi puta 1976. godinepredstavio u Lodzu. Originalni film Nikole Stojanovića Ukuhinji (1968) bio je sproveden istodobno s jednom vrpcomkroz dva projektora. Oba projektora su projicirala slikuna jedan ekran, što znači da se prvi slikovni prikaz koji sepojavio na ekranu ponavlja još jednom ovisno o rasponupetlje između oba projektora. Slike se superponiraju i sveono što se ne kreće u kadru ostaje jednostruko a sve što jeu pokretu postaje dvostruko i transparentno. Ovaj odnosistodobno udvostručuje i vrijeme u istom prostoru. I svakaizvedba postaje neponovljiva.Predavački performansi iimprovizacijaIvan Ladislav Galeta, Deep End ArtNo tu se i Vaši predavački performansi sa školskom pločom.——Prijelazno razdoblje možemo označiti radom u pedagoškojaktivnosti; predajem, točnije rečeno, predavao sam trikolegija na Akademiji likovnih umjetnostiu Zagrebu – Povijest eksperimentalnog filmai videa, Vizualne komunikacije i ono što jemeni posebno bilo važno – kolegij Priroda,medij i virtualnost. Pokušao sam s mladimapromišljati neke probleme i na holističkojrazni i pritom sam se koristio s velikim rasponommogućnosti koje su mi stajale naraspolaganju. Zamislite, u današnje vrijemesam otkrio školsku ploču, kredu i spužvu!Usudio sam se ovo zanemareno nastavnosredstvo izdići na performativnu razinu uporabe.Pokušao sam iz nje izvući onu njezinuizvornost primjene, koja se ne može zamijenitinikakvim grafoskopima i PowerPointima.Kod uporabe školske ploče meni nijebilo bitno samo ono što na nju nanosim veći na koji način to izvodim. Spužva nije služilasamo za brisanje već i brisajuće crtanje.Zatim dinamika odnosa suho-mokro i tomeslično. Ponekad sam se i sam iznenadio izgledom traga kojije ostao na ploči nakon predavanja. I to me je potaknuloda ih idem dokumentirati. Nekoliko njih sam sačuvao i kaooriginale. Jednom sam se usudio izvesti i ovaj performans.Cijeli semestar nisam brisao ploču, nego sam samo nanosiozabilješke prilikom objašnjavanja nekog problema. Bilo jei takvih “pomaknutosti” da sam na te zabilješke ponekadprojicirao i dijapozitive. Neposredno sam dovodio u odnosprojekcijski slikovni prikaz s trenutnim sadržajem ploče.Moram napomenuti, mi smo u umjetničkom području, gdjevam je sve dozvoljeno. Na vama je samo da preuzmete odgovornostza svoje postupke. Ovdje nema timskog rada iposljedice se ne mogu kolektivno opravdavati. Osobno siodgovoran i toga moraš biti svjestan.Kako ste izvedbeno osmišljavali svoja predavanja, predavačkeperformanse?——Predavanja su bila otvorena i ponekad provokativna.Pri tome sam koristio “arsenal” s preko tri stotine malihvideo-kaseta, na kojima je bilo preko pet stotina ilustracija,školsku ploču s kredom i spužvom, kao što već rekoh,i zabilješke koje su nastajale tokom vremena. Eventualnoponekom literaturom. Sve je to uvijek bilo preda mnom, priruci, da mogu reagirati na nepredviđeni trenutak. Ponekadsu se događale vrlo zanimljive stvari, jer situacija određujesnalaženje u zatečenom trenutku, a to je ono što smatramtemeljem produhovljenog djelovanja. Ne možeš se prije ilikasnije snalaziti, nego upravo sada. Meni je improvizacijasuštinski dio komunikacije s okolinom, jer zatečeni trenutakodređuje sljedeći korak. Improvizacija je osnova kreacije.Ako nešto trenutno spoznamo i nismo u stanju to istodobnoi primijeniti, kreacija je nepovratno izgubljena. Svaki sadašnjitrenutak djelovanja određuje sljedeći korak. Kaošto pisac kaže: “Lijeva noga – teza, desna noga – antiteza,a hodanje je sinteza”. Eto i ja sam pokušao tako nekakohodati sa svojim studentima.Kreacija vs. birokracija +birokreatiVCiZamijetila sam da o tim predavačkim performansima govoriteu prošlosti. Znači li to da više nećete predavati?——Kao što znate, postoji kreacija, a postoji i birokracija. Tosu dvije potpuno različite stvari koje djeluju svaka u svomepodručju ili bi to tako trebalo biti. Ja sam na zagrebačkomSveučilištu sve svoje profesionalne obaveze izvršavao profesionalnoi odgovorno. Doslovno sam bio štreber! Uvijeksam, premda mi nije bilo omogućeno da imam asistenticuni asistenta, pokušavao, kada bih eventualno bio spriječen,nekako organizirati da se održi nastava. Jednom sam se čakusudio izvesti i jedno “orvelovsko” predavanje. S obziromda nisam mogao biti prisutan na predavanju, dan ranijesam ga snimio ispred kamere. Drugog dana se na “predavanju”tu snimku prikazivalo na ekranu. To nije bio neki mojhir, nego sam to vrlo promišljeno izveo. Dakle, ja “uživo”s ekrana držim predavanje, služeći se pločom, kredom ispužvom, i pokušavam objasniti suštinsku razliku vremenai prostora ovdje gdje se ja nalazim u projekciji (prošlost)u odnosu na ono vrijeme i prostor gdje se nalaze oni kojime trenutno gledaju (sadašnjost). Dakle, pokušavam impribližiti onu “čudesnost” da ovdje gdje jesam zapravo inisam, i da sam istodobno i tu i negdje tamo i da to nijeneka obmana ili privid, nego činjenica koju nam specifičnostmedija omogućuje. Na žalost ovako zanesen u toj svojojpomalo “pomaknutoj” pedagoškoj djelatnosti, nisam uono vrijeme imao mogućnost istodobno biti na dva mjestai kontrolirati obavlja li i kako administracija svoj posao zakoji je zadužena. Ne želim generalizirati, ali neosporna ječinjenica da sam oštećen i da mi do dana današnjega tonije nitko argumentirano kazao zašto. Čak su me i javnooptužili da sam izmanipulirao studentice i studente, što medovelo u vrlo neugodnu situaciju! I kao što vidite ja sadakusam posljedice te svoje nemarnosti. Zabrinjavajuće je štonisam jedini koji sam tako, oprostite mi, nasamaren. A jošviše zabrinjava što će ih izgleda biti i još. Jer, kao što rekoh,postoji kreacija i birokracija, a postoji i prikrivena birokreacija.Dakle neka vrsta hibrida između kreacije i birokracije!Isto tako, zanimljivo je da riječ bíró na mađarskom značisudac, a sudac presuđuje po trenutnom važećem zakonu!I kada se ovakvim hibridnim birokreativcima omogući dapresuđuju, onda to može imati zabrinjavajuće posljedice.Vjerujem da shvaćate na što aludiram. Inače, cijelog samse života nastojao držati što dalje od politike, kao što pisac(Hamvas) kaže “Klonite se utabanih staza, jer one na koncuuvijek vode u politiku!”Odnos humusa i humoraZbog čega skidate podatke sa svoje web-stranice koja se sadamože promatrati kao web-stranica u nestajanju? Pritom riječje o Vašim radovima posvećenima Vašem projektu životnosti.——Kad sam objavio da ću postupno skinuti sve podatkesa svoje web-stranice, dosta ih je krenulo u njezino kompletnosagledavanje, tako da sam na to jako ponosan. Jasam kao autor do sada radio u progresu. I kada sam dosegaoonu takozvanu “nultu točku”, krenuo sam u regres. Postupnoprilazim početku, ali s one druge strane. Tu ne možemozaobići onu neospornu činjenicu, koju je, onako “u šali”,svojedobno izjavio veliki veseljak Mark Twain: “Civilizacijaje nagomilavanje nepotrebnih potreba!” Pogledajte samokolika je trenutna proizvodnja umjeničkih dijela! Tko si jesve uzeo pravo biti umjetnikom! Svi mi proizvodimo svojaumjetnička djela i nije nam ni na kraj pameti da bi ih se svremenom trebalo prepustiti prirodnom procesu raspadanja.Osnova svega je humusni sloj. Od njega sve počinje i unjemu sve završava! Da budem precizniji: Osnova Neba jevedrina. Osnova vedrine je humor. Osnova humora je vitalnost.Osnova vitalnosti je zdravlje. Osnova zdravlja jehumus. Osnova humusa je Zemlja. Osnova Zemlje je Nebo.I nema te virtualnosti koja to može predočiti. Ili jesi u tomeili nisi! Cijelog života sam pokušavao u to ukoračiti, koristećise svim mogućim umjetničkim i neumjetničkim sredstvimai pomagalima, posebice aktivnom uporabom svihosjetila. Ako mi pak neko umjetničko djelo ne omogućujeto osjetiti, onda je ili u meni ili u tom djelu problem. I onome kao takvo može ili ne mora zanimati. Ovo nije kvalifikacija,nego činjenica. Sve ovo što čistim s weba je zapravoinformacija, neka vrsta dokumentacije stvarnosti. Neštošto nema svoju suštinsku vrijednost. I čemu to onda nagomilavati!Zanimljivo je da sav taj “virtualni” otpad nemožete ni korisno reciklirati. Miris jabuke i njezin okus jebitniji od njenog izgleda, a to nam na žalost web-stranicane može pružiti. A Heraklit je lijepo rekao da se duše uraju razlikuju po mirisu. Najveći je problem što stvarnostne sagledavamo s više strana, nego joj pristupamo onakokako su nas naučili. Usredotočiti se na ličnost a zanemaritisuštinu. U tome smislu zanimaju me jedino one umjetnicei umjetnici, pojedinke i pojedinci koje zapravo umjetničkastruka i ne uzima (ozbiljno) u obzir jer su joj “iscurili” izčaše. Kod njih je sada sasvim svejedno gdje će kap kapnuti.Drugim riječima, oni tu svoju umjetnost žive, a život im sesastoji u tome što svoju vodoravnu aktivnost u svakomtrenutku povezuju s okomitom.