ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

azgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 30Ivan Ladislav GaletaO bogatstvu raznolikostiS medijskim UMJetnikom razgovarAMo o NJegovim GLAzbenim, fiLMskim i preDAvačkimperforMANsiMA, u povoDU NJegove web-strANice u nestAJANJU http://iLGALeta.ALU.hr/Work in RegressSuzANA MarJANićKrenimo u razgovor s pitanjem zbog čega još uvijek nijetiskana monografija, knjiga u povodu Vaše prošlogodišnjeretrospektivne izložbe Krajolik nulte točke: eksperimentii istraživanja u Muzeju suvremene umjetnosti?——Ovdje je riječ o malo složenijoj knjizi kao objektu,koja bi sadržavala mnoštvo materijala koje nismo uspjeliizložiti. Svaki primjerak bi bio unikatan. Veličine negdjeA3 formata. Imala bi jednu bijelu praznu stranicu koja jepredviđena za razne mogućnosti neposredne kreativneintervencije. Ili moje ili nekoga drugoga. Nadalje, objavilibismo je i u elektroničkom izdanju da se može “listati”, gdjebi posebno bile reproducirane samo intervencije označenebrojem knjige kojoj pripadaju. Tako bi eventualni “kupac”mogao birati primjerak prema intervenciji. Za sadaje knjiga u fazi pripreme, no kako stvari obično kod nasstoje, trenutno nema sredstava za njezin dovršetak. Alinadam se da ćemo ih nekako prikupiti.Sagledavanja situacije sraznih točaka gledištaU okviru spomenute retrospektivne izložbe izveli ste glazbeniperformans Preparirani pianino, kao svojevrsni reenactmentistovrsnog događaja iz 1977. godine. U čemu susličnosti i razlike između tih dvaju glazbenih performansa,njihovih izvedbi?——Godine 1977. s Fredom Došekom izveo sam spomenutuizvedbu. Iste godine smo realizirali i filmski projektNaprijed-natrag: klavir za Muzički biennale. U to vrijemesam radio na nekoliko zvučnih projekata. Spomenimo primjericei Zrcalni klavir. Zanimalo me je kako pristupitistvarnosti s više točki gledišta i izvući iz nje nova iskustva.A što se tiče objekta Zrcalni klavir, preko Muzičkogbiennala zamolili smo firmu Yamaha da ga izvede, alina žalost nismo to mogli ishoditi jer bi izvedba bila preskupa.Nadam se da ćemo to kad tad izvesti, jer bi zaistabilo zanimljivo uživo gledati i slušati “klasično” sviranjena “zrcalnom” instrumentu. Za izvođenje nije slučajnopredviđeno Bachovo Umijeće fuge, niti je slučajno što jeUmijeće fuge bilo i u izvedbi na prepariranom pianinu uMSU-u. Možete zamisliti, svirate nešto što vam je odavno“zabetonirano” u glavi, a ono iz instrumenta izlazi sasvimnešto drugo. Neka vrsta jahanja divljeg konja.Drugi projekt je bio već spomenuti Naprijed-natrag:klavir (1977) koji je isto tako performativnoga karaktera.Naime, pred kamerom se moralo izvesti nešto što je uglavi “okrenuto”, i to okrenuto izvesti na “neokrenutom”instrumentu. Da budem jasniji, snimali smo pijanističkuizvedbu (Fred Došek) Chopinova klavirskog Valceraop. 64, br. 2 u dvije moguće izvedbe, a da pri tome nenarušimo izvornost samoga djela. Jedna izvedba premanaprijed od početka prema kraju, i jedna unatrag od krajaprema početku. Tome smo pridodali još dva ista mogućakretanja medijskom manipulacijom. Dakle, dva izvođenja;jedno prema naprijed i jedno unatrag, kombinirano s istodvije medijske mogućnosti reproduciranja, omogućavaiskustvo koje do sada još nismo imali. Izvođenje poznatekompozicije od kraja prema početku, i to bez pomoćipartiture, za mene je majstorska izvedba, koju na žalostne možete opisati da bi je netko mogao dokučiti a kamolirazumjeti. Ništa ovdje nije narušeno u svojoj izvornosti,jedino što je sagledavamo i s nekih drugih mogućihtočki gledišta, koje nam ponekad mogu omogućiti zaistazačudno iskustvo. Prvi film pod nazivom Naprijed- natrag:klavir snimljen 1977. iskoristio sam kao materijal zaizvedbu druge verzije, pod nazivom WAL(L)zeN (1977/1984). Ovdje smo išli korak dalje. Eksperimentalno iskustvoprve izvedbe koristili smo za realizaciju ovog drugogfilma. Film WAL(L)zeN izveden je u dvanaest kadrovagdje se razmjenjuju četiri moguća kretanja u vremenu,koja omogućuju kontinuirano sagledavanje istog djelaprolaskom kroz “četiri dimenzije”, što naša linearnapercepcija teško može prihvatiti.Zadržimo se još na Vašim glazbenim performansima, projektima.Nikša Gligo je u uvodnom izlaganju u povoduVašega performansa Preparirani pianino, izvedenoga uMSU-u, istaknuo da je u tom performansu naravno jasnaaluzija na Cagea, no da je ipak riječ o drugom postupku, opostupku reanimacije, odnosno mistifikacije prepariranogapianina, pri čemu se ostavlja pitanje je li riječ o hommageuJ. S. Bachu (s obzirom na kompoziciju koja je izvedena naprepariranom pianinu) ili pak Johnu Cageu (s obzirom nanjegov koncept prepariranoga klavira, a ne, dakle, pianina,kao u slučaju Vaše zvučne skulpture), i pritom je jednakotako spomenuti muzikolog otvorio pitanje je li tu riječ oglazbenom projektu ili pak projektu sa zvukom.——Iste, 1977. godine s Došekom radimo i Preparirani pianinokoji je u ono doba bio predstavljen čisto kao ideja –recimo eksperiment. Tada mi uopće nije bilo važno koja ćese kompozicija izvoditi. Zanimao me efekt. Ukratko, usredotočenjeje bilo na tehničkoj izvedbi. Tridesetak godinakasnije, s pijanisticom Mateom Leko, na izložbi Krajoliknulte točke svjesno smo koristili Bachovo Umijeće fuge, i toupravo onaj kontrapunkt koji nije dovršen – gdje je velikiMajstor ugradio svoje inicijale B‐A‐C‐H. Dakle, najprijeje trebalo “preparirati” pianino blokiranjem svih tipkitankim žičicama, što zahtijeva dosta precizan i mukotrpanzahvat. Ja sam to u Muzeju izvodio nekoliko sati “uživo”pred posjetiteljima. Kod sviranja, ova “preparacija” zapravoonemogućuje batićima reprodukciju tonova prilikomizvođenja kompozicije, ali nam daje vrlo zanimljiv zvučni“efekt”. Sasvim tiho se čuje zvuk tupkanja po tipkamakoji je ritmično adekvatan strukturi partiture. Izvedba sesastojala u tome da se tijekom “gluhog” sviranja najprijepostupno, na klavijaturi, odblokiraju središnje B‐A‐C‐Htipke, koje su se počele samostalno nelinearno oglašavatitijekom “sviranja”. Nakon toga sam postupno oslobađaosve ostale batiće cijele klavijature. Dakle, krenulo se od “tišine”da bi se postupno oslobodila glazba koja se napokonprekinula njenom nedovršenošću. Ovo promišljanje sampokušao primijeniti i u drugim medijskim mogućnostima,primjerice u filmu PiRaMidas (1972-1984) ili Ubrzanje(1979), gdje sam, kao što naslućuje Nikša Gligo, svjesnopokušao sugerirati “komplementarnost” Bacha i Cagea.Ako isprovociramo neku određenu situaciju, gdje nas njenrezultat i same iznenadi, to ne možemo nazvati kreacijom,nego iskustvom. Spoznali smo nešto što samo po sebi jest.A nakon iskustva, kao što znate, dolazi kreacija, kao što“nakon matematike dolazi poezija” (Einstein). Očito je daje ovdje riječ i o jednom i o drugom, samo što se oni takoprožimaju da je teško odrediti kada jedno prelazi u drugoi u kojem se obliku manifestira.Spomenuli ste zvučni projekt Ubrzanje. O kakvoj je manipulacijizvukom ovdje riječ?——Zvučni projekt Ubrzanje (1979), koji sam realiziraodvije godine kasnije u Elektronskom studiju Radio Beograda,također smatram performansom. U realizaciji togzvučnog projekta pomogao mi je jedan od najznačajnihpolimedijskih umjetnika Vladan Radovanović, koji je uono vrijeme bio voditelj tog studija. Za realizaciju smoopet “razložno” odabrali kompoziciju Minutni valcer op. 64,br. 1 Fryderyka Chopina. Performanse se sastojao u tomeda smo dvama magnetofonima tu minijaturu ubrzavali doneslućenih razmjera. Krenuli smo od čujnosti da bi, komprimirajućije, prešli na onu “drugu” stranu. Moram rećida sam imao sretnu okolnost što sam radio s takvim majstorimaprofesionalcima kojima nisam morao objašnjavatizašto ih mučim ovim svojim ludilom. Primjerice, a vezanoza film PiRaMidas (1972.–1984.), ako uđete u profesionalnistudio, i kažete majstoru tona da trebam jednu originalnusnimku intonacije profesionalnog pjevača i pjevačice točneIvan Ladislav Galeta i Fred Došek,Preparirani pianino, 1977.Meni je iMProvizaciJAsuštinski dio koMUNikacijes okolinom, jer zatečenitreNUtak određUJe sLJedećikorak. iMProvizaciJA jeosnova kreacije. Ako neštotreNUtno spozNAMo i nismou stANJU to istodoBNo iprimijeniti, kreaciJA jenepovratno izGUBLJeNA.frekvencije 444, i to treba snimiti uživo; i zatim tu snimkukopirati 120 puta, i pri tome svaku zadržati i postaviti je nanjeno odgovarajuće mjesto u strukturi filma, dakle, kopija,kopija kopije, gdje nakon izvjesnog vremena ton potpunonestane i ostaju samo šumovi, a mi i dalje kopiramo, i da tajisti majstor ne pita “pa, što će Vam to”, onda zaista morateimati morala njegovo ime staviti na špicu jednog takvog“pomaknutog” uratka.Priprema-performansNa spomenutoj retrospektivnoj izložbi mogli smo vidjetida i pripreme za realizaciju nekih svojih projekata jednakotako promatrate kao performanse.——Neosporna je činjenica da svakom filmu prethode i određenepripreme. Dosta mi je vremena trebalo da shvatim dasve te razne zabilješke, nacrti, grafikoni, izračunavanja, skiciranja,fotografiranja, objašnjavanja, oblikovanja itd., kojana koncu rezultiraju filmom, ne bi trebala biti zanemarena,štoviše, smatram ih ravnopravnim dijelom cjelokupnogprojekta, kojemu je realizacija samo njegov sastavni dio isve to zajedno gdje god je to moguće tako i predstavljam.Ova moja retrospektivna izložba, koja se dogodila prošle