ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 28My SerenadeUlomak iz romana Ispitivanje, objavljenog 2008.Ilias MaglinisZora. Sam u svome malom stanu, pojačava glasnoćuna stereo liniji pokraj sebe (Mahler, Ruhevoliz 4. Simfonije, kako bi ostavio da do podnevasvira cijela velika misa Johanna Sebastiana). Sve teknetom kupljeno u “Klubu ploča”, a njihovi prozirni omotizgužvani i bačeni na pod pokraj njega. “Sad kad si u mirovini,hoćeš li konačno složiti kolekciju ploča o kojoj pričaštoliko godina?”, pitala ga je Rea dok je spremala svojestvari na odlasku. “Sve u svoje vrijeme, Rea”. Nekoć, dokbi kupovao ploče od Supraphona i Hungarotona, zavaravaobi sindrome grižnje savjesti koje bi mu probuđivali“drugovi” kupujući gotovo isključivo ruske skladatelje,osobito Šostakoviča. Naučio je napamet simfoniju BabiJar i Lenjingradsku simfoniju.Bio je to još jedan dan kad je ne bi nazvao i očekivao bi,uzalud, njezin poziv. Izbaci to iz sebe, tata, daj to konačnoizbaci. Marina, je li ti jasno što radiš?Otvara svoj notes pun prevodilačkih črčkarija, bezbrojnihverzija jedne riječi i još više varijanti neke fraze kojeje sam preveo na grčki, među njima odlomci, razbacaniparagrafi, tekstovi koje nikad nije preveo, koje nikad nijesam napisao nego ih je jednostavno prepisao, na brzinu,ugrubo i potajno, kad je sasvim sam, samo u društvu njezinihmačaka, u njezinom novom stanu, i na njezin zahtjev,dakako, čekao satima djelatnika telefonske kompanije dajoj postavi toliko željenu telefonsku liniju, i izmoren odprijevoda počeo šetati gore-dolje pušeći u pedeset i osamkvadratnih metara njezina svijeta. Sve dok nije gurnuosivo obojana vrata s natpisom FREAK SHOW u crvenojakrilnoj boji i završio u malom sobičku gdje je ona radilana “svojim stvarima”.Pluteni panoi prekrivali su sva četiri zida. Fotografije,slike, crteži, skice, i opet fotografije, u boji, crno-bijele,mutne, stare, obiteljske, školske, od društva i od ljubavnika,neke polaroidne, druge istrgane iz novina, časopisa, a nekepak koje je sama isprintala, kopije originalnih djela.Na zidu lijevo od daske koju je koristila kao radni stol,njezina majka u različitim životnim dobima i pozama, aon samo na jednoj i to staroj, odjeven u maskirnu odjeću,bez brade i isturenog trbuha, samo s osušenim brkovima,“Ljeto ‘74.”, napisala je ispod, u svojevrsnoj legendi, nadopunivši:“Godinu dana prije no što sam se rodila”. Odmahpored su momci s konjskim repovima i obrijanim glavama;djevojke kratke kose; djevojke nalik dečkima; lica ozarena,okružena crvenim srpom i čekićem; jedna još grimiznijasvastika; crno-bijela fotografija “Velikog marša Ku KluxKlana u Washingtonu 1915.” (svugdje njezina objašnjenja);ploča na kojoj je pisalo EAT-ESA 1 ; fotografije tantričkihseksualnih poza; slike deformiranih sijamskih blizanaca sgolemim erekcijama na mjestu nosa (“Anatomija, braćaChapman”); majka zastrašujućeg izgleda koja u rukama držiodvratnu bebu (“Joel Peter Witkin, Raznovrsne ekstremnevizualne anomalije”); Kafkin portret (“njegova posljednjafotografija prije smrti”, i odmah ispod nje jedan red iz Pismaocu: “Tako smo se mučili: i ti i mi”.); njemački vojnikkoji je uperio pušku u mladu majku i njezinu bebu što ječvrsto drži na prsima (“Ukrajina, 1942.”); skica MihalisaKatsarosa (“Najveća sam pjesma ja”); prestrašeni Sahturis2 (“Ne bježi, zvijeri/ zvijeri sa željeznim zubima/ dat ćuti još krvi da se igraš/ naći ću ti ponovno istu djevojku/ dadrhti vezana navečer u mraku”); portret Marca Dutrouxas umetnute dvije male fotografije, osmogodišnje Julie Lejeunei dvanaestogodišnje Sabine Dardenne, dviju od petdjevojčica koje je oteo, silovao i ubio u podrumu svoje kuće;u dnu panoa serija fotografija beba s vodenom glavom, patuljaka,stvorenja izvrnutih dlanova, spojenih ruku i nogu,lica prekrivenih dlakama, tijela s kožnim oštećenjima, hermafrodita,stvarnih i normalnih bića s neprirodno velikimgenitalijama. Svi odreda na dnu stvaranja.Na zidu desno, pano je sadržavao Boschovih Sedamsmrtnih grijeha; dio Van der Weydenova Skidanja s križasa svježom, dubokom ranom od koplja u Kristovu rebru;Bourdisonovu Mučeničku smrt svete Ursule; Goyin Porque?;Munchovu Madonnu i, kao vrhunac svega, Baconove Tristudije za raspeće.Na zidu nasuprot njezina stola hrpe mrtvih tijela mađarskihpolicajaca iz revolucije ‘56.; kineski tenk i studentispred njega na Tien An Menu u ljeto ‘89. (“Tata, jesi lina strani tenka ili studenta?”; Operaçäo Bandeirantes,takozvana “viša škola za mučenje” u Sao Paolu (“gdjeje proces mučenja bio poznat kao “duhovna koncentracija”);fotografije koje su prikazivale Arape na koljenimai u narančastim uniformama, američke vojnike čije kacigesjaje na suncu, prljava muška tijela jedno povrh drugog,skupine golih muškaraca kako gledaju, žaljenja vrijedni,nekog vojnika pokraj kojeg je zavezan pas (“Tata, ESA jeto i vama radila?”).Preostao je pano koji je njegova kći zataknula iznadsvog radnog stola: neobični portreti, slike i imena kojih seponešto prisjećao jer ih je nekoć navela u nekim nevezanimrazgovorima ili ih je sam susreo, slučajno, u člancima koje jeprevodio donedavno za likovnu kolumnu u novinama: Autoportret-glavaGüntera Brusa; “Carolee Schneemann vadiiz svoje vagine unutarnji smotak papira”; “Shigeko Kubotaslika s vaginom”; “Gina Pane se razrezuje žiletom”; “FrankoB krvari”; “Stelarc i usađeno uho”; “Gigerove bebe”; “MariaKaravela i njezin atelje koji je hunta uništila u jednojnoći”; “Lida Papakonstantinou na Savezničkom groblju uSolunu”; letak za bondage show Kumi Monstera, dok je usredištu – kao da si uhvaćen u tu zakučastu mrežu u čijemdnu vreba pauk – njezina svećenica: visoka i mršava, duge,ravne, crne kose, prodorna, snažna pogleda, sa slavenskimobilježjima koja bi mogla biti i grčka, njezino ime izrezano iznaslova novina i točno ispod njezino objašnjenje (“Rođena1946, kao i tata”) i šest natpisa, izjava same “svećenice”:Što će ti sreća? Ne može te ničemu naučiti.Umjetnost jednako energija.Odluka je važnija od samog bola.Ostala sam u bolnici godinu dana. To je bio najsretnijiperiod mog života.Sve što je javnost vidjela bilo je stvarno: noževi, zmije,psi, krv, led, miševi. Kao i osjećaji: sram, zadovoljstvo,bol.Na kraju si uistinu sam, što god da napraviš.Sram, zadovoljstvo, bol, bolnica, energija, sreća, umjetnost,samoća. Njezin notes. Njezin svijet. Njezini snovi. Njegovenoćne more. Njegova sjećanja. Njezini leševi. Njegoverane. Njezin osmijeh. Njegovo tijelo. Njezino tijelo. Njihovaderanja. Usred noći. Deranje pasa. Mrzovolja. Bol. Sram.Nož iznad i usred njezinih prstiju. Neizlječive rane.Bio si, kaže, prisutan na povijesnom Marininom performansukada je postavila 72 predmeta na stol. Škare, bič, nož,puška napunjena jednim metkom i još mnogo toga. Ona jesjedila postrani, posve gola, i pozivala ljude u publici da jojrade što god ih je volja s nekim od tih predmeta. Gola, šestsati, ljudi oko nje, onaj tko je u početku oklijevao, poslije jekrenuo, i tako jedan za drugim: netko ju je zarezao, jedanje drugi ciljao pištoljem u njezinu glavu, neki su joj zabilitrnje od ruže u trbuh. Šest je sati sve to izdržala. A na kraju,naglo je ustala i počela hodati. Kako su u međuvremenureagirali ljudi koji su je okruživali? Vrlo jednostavno, čimsu vidjeli da ustaje, razbježali su se u panici. No u snu se totako ne događa. U snu vidim tebe usred ljudi u publici kakoustaješ i uzimaš nož koji je imala ispred sebe. U snu si biokao na onoj fotografiji kada si bio vojnik, s brkovima i beretkom,u ljeto ‘74., godinu dana prije nego što sam se rodila,tad kad si bio na brodu za Cipar, kad si vjerovao da ćeš i tiići u rat kao i tvoj djed koji se borio u planinama. Digresija:To je potpuna glupost da je djed otišao u planine, tata: zatosi se i ti pridružio urbanoj gerili – zar nisi to tako zvao, tata?Zato su te i uhvatili i kad su te uhvatili, što su ti tamo radili,tata? Znaš čega se sjećam, tata? Kako zajedno na televizijigledamo neki dokumentarac o Cipru, desetak godina nakoninvazije, još sam išla u osnovnu školu, a ti si se naglo okrenuoi rekao mi da vas je brod iskrcao na Samotraci i da nikadniste išli u rat, ali ja sam te pitala jesi li se bojao. I rekao simi, “Odjednom sam osjetio, draga moja Marina, da tamogdje hodam da je tamo moja domovina. Njezine su se graniceprotezale dokle je sezao moj potplat; to je zemlja koju ćubraniti”. Gledao si u devetogodišnju djevojčicu i vjerovaokako ništa nije shvatila. I nisam ništa shvatila, ali tad samvodila dnevnik, tata, i sve sam to zapisala jer mi osim toganišta drugo nisi rekao, tata. Ništa. Možeš li zamisliti da sizaista išao u rat, tata? I da su te zarobili Turci? Tko bi biogori? Tajna policija ili Turci? Znaš li što sam negdje pročitala?Da su jednog grčkog vojnika kojeg su zarobili stavilida na silu sjedi na praznoj boci Coca Cole i da ga nisu pustilida ustane sve dok se boca nije napunila krvlju. Kako ti seto čini, tata? Znaš, oduvijek sam htjela napraviti neki performansna tu temu: vojnik koji neprestano stoji na jednommjestu, a to je mjesto njegova domovina, onoliko kolikostane u ocrtani obrub njegovih stopala, i zatim popije CocaColu i onda… međutim, trebao mi je neki muškarac da tonapravi, ali nikad nisam uspjela naći pravog muškarca kojibi mogao napraviti takvu pravu mušku stvar. Dobro, tata,digresija je gotova. Nalaziš se ondje, ispred Marine, i izgledaškao i tad, kao mlad vojnik; staneš pred Marinu, uzimaš noži prislanjaš njegov vrh na njezinu bradavicu. Ona stoji praznogpogleda, a ti joj jednom rukom grabiš sisu i stišćeš jetako da joj iskoči bradavica, a s drugom je odrežeš jednimzamahom – ti čije su ruke toliko nezgrapne! – i bradavicaje odsječena, no začudo nema mnogo krvi, a Marina samoduboko uzdahne, i odmah potom odsiječeš i drugu bradavicui odmah zatim se sagneš i sišeš osakaćene bradavice, malojednu pa malo drugu, klekneš ispred nje i pokupiš dvijebradavice s poda, stavljaš ih u svoja usta, poput bombona– onih malih, crvenih žele bombona – pa se odjednom okreneši kažeš mi punih usta: “Zbilja želiš da ti kažem što mi jeradila tajna policija? Ha, Marina? Uistinu želiš da ti kažemšto su mi tad radili?”, i ja se budim urličući, no srećom jejutro, ali sam ogorčena jer sam toliko htjela da mi kažeš štosu ti tamo radili. A preda mnom je još uvijek Marinin pogled,bezizražajan, srpski, a u mojim ustima voćni okus njezinihbradavica.Prevela Nives FabečićBilješke:1 Posebno istražno odjeljenje grčke vojne policije – tajna policija zavrijeme hunte od 1967.-1974.2 Mihalis Katsaros i Miltos Sahturis grčki su pjesnici poslijeratnegeneracije.Ilias Maglinis rođen je 1971. u Kinshasi u Kongu.Studirao je englesku književnost i teoriju medija u Engleskoji Škotskoj. Živi u Ateni i radi kao istaknuti novinar listaKathimerni. Objavio je dva romana: Tijelo uz tijelo (2005) iIspitivanje (2008). Dobitnik je nagrade US German-Marshal(2009). Na grčki je preveo djela Ernesta Hemingwaya,Philipa Rotha, Elije Kazana, Terryja Eagletona, MarkaO’Sullivana i Pat Barker.