ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 26Isla BoaUlomak iz istoimenog romana, objavljenog ove godineHristos AsteriuZanemarila sam Purple Turtle.Totalno sam je zanemarila. MojAvatar napušten negdje usreddigitalnog svijeta. Kako je moguće? Tolikodana bez interneta. Nemam pojma što sedogađalo, ima li što novo, kako su susjedi,jesu li me tražili kakvi prijatelji, imam lineodgovorenih poruka. Prije ulaska u avionkupila sam novu novcatu kuću u kvartu podimenom Junited Shortz, u neposrednoj bliziniHimey Castlea. Predivnu kamenu kućuuređenu u vilu s bazenom i golf terenom.Namjerno sam kupila ondje, prodavala sepo nekoj ludo povoljnoj cijeni, na dražbi.Šaka dolara i postala je moja. Nego! Takvese prilike ne propuštaju. A ništa od togane bi bilo da nisam dobila informaciju odsvog starog frenda, Pinpe Allena, koji i sâmtamo u blizini ima lijepi kućerak. Sad kadsmo postali susjedi, moći ćemo izlaziti skupai očijukati do mile volje. Pinpa Allen mije uvijek bio simpatičan. Čim se vratim,pozvat ću ga na partiju golfa ili još boljena koktelčić kod mene u vrtu. Taj Pinpa jegraciozan Avatar, možda najljepši od svihkoje sam do sad srela. Neko smo vrijemeradili skupa u banci, izmjenjivali komplimente i mišljenjao promašenim ulaganjima. On se „palio“ na algoritme, slaomi tone mailova s matematičkim zadacima, obasipao raznoraznimlinkovima, forvardirao mi Krugmanove članke, kaoi one od Paula Samuelsona. Chatali smo do iznemoglosti,izmjenjivali lucidne viceve o budućnosti planeta Zemlje,o istinama i lažima političara i ekologa, ali i o puno prizemnijimstvarima. Znali bismo se raspričati o temama poputomiljenih sladolednih okusa. Macademia, Dequiri Ice,Cotton Candy. O crno-bijelim fotkama. Bruce Davidson,Helmut Newton, Jerome Liebling. O receptima s mrkvom.Sok od mrkve, sirup od mrkve, torta od mrkve. O najnovijimčlancima iz New Yorkera. O satelitskim programima. Itako smo malo po malo otkrivali koliko toga zajedničkogimamo i pri tome uživali. Pinpa je dečko od formata. Nemašto. Među nama je definitivno postojala neka privlačnost.Bilo je jasno k’o dan da će se između nas nešto dogoditi, ito vrlo brzo. Drži se, Pinpa Allen, ponavljam u snu, eto menatrag za par tjedana!Moj drugi život započinjao je svakoga dana kasno popodne.Nije da Avatarâ nije bilo i u jutarnjim satima, madajutro zapravo i ne postoji, postoji samo vrijeme igre, a nevrijeme tvog drugog života. Ta dva života imaju različitesatove, različite mjerače vremena. Ja ih nikad nisam miješala.S druge strane, znala sam da mnogi samo vrebajupriliku da se ulogiraju na poslu. Okrenuli bi ekran premasebi i ulazili poput provalnika. Da nastave kakav projekt,da ne probiju deadline ili kakav događaj objavljen na sajtu.Ja to nikad nisam radila. To jednostavno nije red. Ne možešse tako ponašati. Kad tad će ti se obiti o glavu, a što onda?Od jutra do šest popodne kad bih se vratila kući, bila samFu Ming i nitko drugi. Čim bih započela s igrom, postalabih Purple Turtle, ni sekunde prije. Nije išlo bez čvrsto postavljenihgranica. Nipošto nisam htjela da se te dvije osobepomiješaju. Fu i Turtle su dvije dijametralno suprotne žene.Fu je Kinezica od svojih stošezdeset centimetara, porculanskibijele kože i sićušnih kosih očiju. Nosi stroge kostimei štikle od deset centimetara. Svoj posao u jednoj konzultantskojkući u Šangaju radi sa smrtnom ozbiljnošću. Prodajesavjete, proučava bilance, provodi istraživanja. To jojje posao i to je ono što radi bolje od ičega drugog. Dolazi izprosječne hongkonške obitelji u kojoj joj nikad nije niti štofalilo, niti je ičega imala napretek. Sasvim obična djevojka,bez posebnih karakteristika, izuzme li se urođena sklonostznanosti i glazbi. Ne drži previše do kineskih običaja te usredAzije živi poput prosječne Europljanke. U hamburgeruuživa kao i u noodlesima, a u trenu bi se privikla na život ubilo kojem drugom svjetskom velegradu. Gdje god postojeneboderi od čelika i stakla i Appleove trgovine. Uostalom,studirala je u Londonu, a neko vrijeme živjela i u Americi.Četrdeset i pet joj je godina, nije udana, stalno je okruženaljudima, no unatoč tome uvijek sama. Sama i sve joj idena živce, osobito muškarci koji misle da mogu obuzdati iliukrotiti njen ego. A ego joj je toliko napuhan da bi svakogtrenutka mogao popucati po šavovima. No, nije uvijek bilotako. Ne stalno. Postojale su pauze. Jednom je osam mjeseciživjela skupa u stanu s tipom po imenu Ksi i vjerovala daće živjeti skupa dok ih smrt ne rastavi. Sanjala je njihovuzajedničku djecu i kuću u kojoj bi živjeli svi zajedno, poputnje i njenih roditelja od kojih nijedan više nije živ. Čulaje povike djeteta dok trčkara hodnikom, vidjela rodbinuzavaljenu u trosjed u dnevnoj sobi, osjećala miris domaćekuhinje u nozdrvama. Bilo je to doba kad je njen ego bilježioneprestani rast. Postojala su neka nevidljiva usta koja subez prestanka puhala u njega i činila ga sve većim i većim.Usta zvana posao, novac, uspjeh. I tako je spašavajući živuglavu jednog dana Ksi napustio stan, a Fu ga nijednom nijenazvala da se vrati. Kad bi joj ruka posegnula za telefonskomslušalicom, ego bi joj istom narastao poput balona, nedopuštajući joj da je dotakne i zavrti broj. Nitko nikad nijesaznao da se Fu molila kako bi joj se Ksi vratio, da je zbognjegovog odlaska iza zatvorenih vrata prolila potoke suza.Molila se iz dubine duše klečeći na koljenima. Ali Ksi senije vratio i tako je Fu prestala vjerovati u boga. Jednom gaje nešto zamolila, a on joj je okrenuo leđa pa je Fu odlučilada i ona njemu okrene leđa i prekine s njim svaki kontakt.Fu nema nikoga. Barem službeno. Salijeću je neki koleges posla, no čim joj se neki približi više nego što bi trebao,ona ga odbije po kratkom postupku. Zamišlja ih na sebi,kako je natežu gurajući penis među njene raširene noge idolazi joj muka. Drsko je dodiruju svojim rukama, osjećaprijetnju uzdignutog uda koji se priprema probosti je poputstrijele, želi se suprotstaviti, bjesni. Tu i tamo nekomeod njih pruži svojevrsnu šansu, da bi imala alibi kad dođetrenutak da stane pred ogledalo i sama sebi položi račune.Nikakvi izlasci i slične gluposti ne dolaze u obzir. U najboljemslučaju riječ je o piću po završetku radnog vremena, ukafiću ispod, tijekom kojeg “kao” dogovaraju sljedeći susret.Svi do jednoga joj se čine nedorasli. I Huank, i Tao Su, jednomriječju svi. Razgovor započinje o poslu, nastavlja se oposlu i završava o poslu. A njena duša žeđa da čuje neštošto nikako da čuje, i to ne zato što se ne bi našao onaj kojibi joj to mogao šapnuti na uho, već zato što ih ona sve ukorijenu sasiječe.Fu se bojala. Boji se još uvijek. Boji se ponovno otvoriti,boji se pokazati da unutar nje vlada potpuni kaos, da izanjene bluze kuca jedno posve zbunjeno srce. Srce punoproblema, pitanja i nedoumica. Nitko joj od tih ljudi netreba. Tako je odlučila. U večernjim satimakod kuće masturbira na scene iz erotskihfilmova i to je to. Ponekad se u gluho dobanoći – ovo je još nešto za što nitko živ nezna – odijeva, stavlja periku i odlazi u đir poklubovima u kojima niti ona zna koga niti tkozna nju. Šangaj je čeka blještav, prljav, vlažan.Lice prekrije upadljivom šminkom, a cijelijedan dio ormara pun je odjevnih predmetanamijenjenih tim njezinim noćnim izletima.U barskoj polutami teško bi je prepoznalai vlastita majka. Ondje kad poželi uvijekmože naći nekoga da je pojebe. Popije neštopa bira i biva izabrana. Za drvenim šankomna zvuk karaoka i pod elektronskim svjetlimaoko pola sata melje gluposti i uživa ušarenim koktelima. Zatim se skupa gotovoneprimjetno udalje, prvo on pa ona. U stražnjemdijelu možeš iznajmiti krevet za samopar jena. Ulaze držeći se za ruke, zatvarajuvrata i svlače se poput zaljubljenog para. Nabrzinu mu kaže što voli. A voli kad je tuku.I ponižavaju. Navlači kožni bodi i rukavice,stavlja lisice i killere s bodljama. Uzbuđujeje zvuk biča, bol na goloj stražnjici, koža štose crveni. Uzbuđuje je to samokažnjavanjenakon kojeg joj svaki put bude lakše. Ne zadržava se nitrenutka više. Odlazi, čim je ljubavnik noći zalije spermom,dok ovaj još nije uspio progovoriti ni jednu jedinu riječ, nivlastito ime. Skuplja stvari i odlazi. Neotuširana. Dobila ješto je htjela i sve drugo je suvišno. Ne vidi nijedan razlogzbog kojeg bi si na vrat natovarila nekog fakera, kad gamože pronaći i ostaviti kad poželi.Na posao svakog jutra stiže među prvima. Zovu je “santaleda”, dakako iza leđa, ali ih je puno puta čula i zna to jakodobro. Tko god se ikad s njom zakačio, gorko se pokajao.Ured joj je sav u staklu i pogled puca na morsku pučinu.S druge strane, staklo je pjeskareno što radoznalcima baši ne ide na ruku. Nazire se tek njena figura dok hoda posobi ili razgovara telefonom s nekim od klijenata. Okodvanaest i trideset uzima pauzu za ručak, jede uglavnomsalatu i voće, a zatim se opet vraća u ured, gdje ostaje dopet, ponekad i duže. Puno duže. Dok napokon ne sjedne zavolan i zapali prema kući. Odlaže sako na metalnu vješalicui pali svoj novi I-Mac. Dok se na brzinu tušira, iz pepela seponovno rađa Purple Turtle, u onoj istoj pozi u kojoj ju jeostavila stisnuvši logout. Ime, password, klik na gumb i evoje uskrsle. Purple može biti Avatar, jedan obični Avatar, nou dubini se iza njenog imena krije žena, jedna istinska žena.Kao prvo, ime joj je puno boje. Zove se Purple i svojim teljubičastim imenom naprosto podiže. Moj se Avatar zoveljubičasta kornjača, jer želi biti u boji i živjeti dugo, dugo.Purple Turtle je jedna suvremena žena koja je vrlo kratkoradila za internetsku banku u kojoj je brzo dala otkaz odlučivšiostvariti svoj san: putovati bespućima online igara iupoznati što više likova moguće. Vrlo je otvorena, prihvaćaama baš svaki zahtjev za prijateljstvom, klika add svimakoji požele odigrati partiju s njom.Purple je uspješna poslovna žena. Od svog je porokau svijetu igara napravila pravi pravcati brend. Svaki joj jepotez dobro promišljen, a novac gomila ulažući u trgovinei kuće. Vodi jedan lagodan, bezbrižan, smiren život. Čitaknjige, odlazi u kino, flertuje gdje i kad stigne, sa svakimzanimljivim Avatarom koji joj se nađe na putu. Lice joj ječisto, kosa plava s pramenovima, make up diskretan, odjećasvijetla, šalovi, tenisice, čizme, Zarine majičice, Dieselovetrapke, H&M-ovi topići. Obožava koncerte. Nekoliko jeputa pogledala Shakiru, Madonnu i Aerosmith, dakako izVIP lože. Virtualni koncerti su zakon. Sam odabireš kojimćeš redoslijedom slušati pjesme, a ako ti se neka posebnosvidi, možeš je slušati koliko god puta želiš. Prijepodne jese može vidjeti po kavama i knjižarama gdje ubija vrijemeu slučajnim susretima. Luda je za putopisima. Član je grupeCrazy Traveller u kojoj možeš ostaviti svoje dojmove sputovanja, dati savjete ljudima koji planiraju otputovati