ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 25ali smisao ne.Svjetlost – ne potpuna svjetlosti ne baš sjajna,šara nepravilne skice po zidu.Možeš ih lako opisati.Uvjerila si se(uvjerili su te)da su demoni što jure za papiromjurnjavom ti izluđuju misli –zapravo velikodušna darežljiva rukai po svome zajapurenom čelu znašda će doćii opet se vratitipromatrajući – ispod zatvorenih vjeđa –prazan prostor u tebitražećiprostor u praznom prostoru u tebi,tražeći tvoje tijelo.Vjetar će iz ničega isplesti ništa i isplest će - nas.Topli popodnevni pljusak ispunja prozor kapljamališće lagano šušti tražeći: mijenuoznačavajući - utjelovljenjeČasonaj prikladni čas –u vremenu onda i u vremenu sadakonačno se čini dostatan.Nešto bezimeno,otvoreno,nešto nalik na(usred iznanadnog pljuska)zadovoljstvonehotice odobrava.*Pjesmaupravo zbog te urnebesne buke –strepi:sazdana od riječisamo riječi.(Iz zbirke u pripremi Obilje)Prevela Koraljka CrnkovićPrizora stado iz grada nezadovoljno u svojoj utrobiprobavlja ono – ništa.Postoji nešto –u ovom (ne toliko čistom) zraku –drevno poput milosti,ritama odlazaka,slatkoća gorkih stihovašto nam se polako prelijeva po rukamau praznom prostoru gdje nam se prazninapolagano širi po rukama,iskapa obrise Povijestivrteći se kao dijetetoplo i samo,punih usta osjećaja –po Povijesti –nešto(još to možeš dotaknuti prstima)Dragocjeno,dotičući šiljcima grešni zrak:sjene / grad,a onda – odjednom – nad namasvjetlost.Njegova svjetlost – odjednom – nad nama.To je slobodaShvati to.Prestani se (raz)očaravati(ove su riječi još uvijek pune poruke – ugriza)i počni uspoređivatiizvan svake nostalgije ili tvrdoglavosti –stvarne sirene i one druge,sirene tvoga uma.Nisi sam.Između pjesme i tebe, čitatelju moj,iskričav je tren – čista svjetlost.Krvavi mišić mozga, poput žalcasjaji i proplamsava:Onaj tren koji ćeš sačuvati je ovdje.Pognuta lica,(Zašto si davao obećanja?)oči u oči- uperene u užarenu kaljužui gledajući pred sebe(Zašto?)ne gasnu.Prevela Koraljka Crnkovićna čvrsto mjesto,onamo gdje samo od pomisli stablo postaje stablo,gdje nježna travka iznenada izrasta samo od tvog krika,na mjestu početka(mrak) (vrijeme) (se proteže) (uzalud).Zamisli:sve se sabilo pod tu sjenumalu besmislenu sjenu uma –da više ne vjeruje ni u šta,da se više ne suprotstavlja ničemu,da se više ne osvrće ni na što da se uvjeri –*Vjetar otapa kamen.Leptir ispreda odraze.Oko kao bujica što šiklja.Pokušaj.Zrak je još uvijek čist.Pokušaj.Egoistične riječi još uvijek ti se vrte među prstima.Uostalom,pišeš kako prihvaćaš da je duša mrtva,da uzvisivanje sveca više ne znači ništa,skoro kao ni pjesnik.Pišeš ne vjerujući u imena,vješajući stvari o njihova imena.(Pred očima joj još zapara vrtakovitlajući se štipa joj nebeske nejake grudi)Neobjašnjivi vjetar dolazi izdalekanoseći suze na stabla.Vrijeme polako ispunja sobu –nećeš mi vjerovati.mjesec se upravo digao sa horizontaI obasjao je riječ.Nepomično ju je oko zamijetilo.(Iz zbirke u pripremi Obilje)Prevela Koraljka Crnković1.Svjetlost je sad sve niže –negdje između tijela i nade,u praznom prostoru gdje se praznina iznenada pojavila,gdje um rasprostire njezine slike.Dijeleći razabirući razlikujućipokušava je vidjetisvojim otvorenim mišićima.Pokušava stvoriti – konačno –nešto novo.Mračni ustajali dah gradaupravo je obasjala zora.Jedna se sićušna nevina sunčeva zrakaraširila obzorom poput stare slave.Zamisli:(sve što postoji samo su nevidljivi rasplamsaji mašte)geometrija nacijepoput uperene zrake jutarnje svjetlostikoja ispunjakraljevske sobe vremenatrenuci napetosti –trenuci opuštanja –upravo nad ranom.2.Htio si biti slobodanMožda čist –povrh litice sjeneatmosfera mirna poput svežeg mlijeka,Ljubavna I(uz dva stiha C. Calabro-a)(za leđima osjećam tvoj težak dah, ali se ne osvrćem)Vjetar.Školjka zapljusnuta jesenjim valomsuši se na vjetru,i u riječima(riječima što si nekoć izgovarao gledajući prema obzoru)uspomene na jednu veličinulažnu –noćima nepomično leži i gleda te,a ujutro te zakrije njena sjena –i kažeš:prolaznost – ne postoji.Ona ista prolaznost u nekoj drugoj unutrašnjostigdje sve što postoji, jednostavno postoji,gdje se duša predaje bez borbe događajima i stvarima,kao mlada što svoju nevinost predaje svome dragom.Vid – ne postoji.To je samo mehanizam sačinjen od trenutaka,samo je kruna ono što odolijeva,ono što je ostalo,u laganom jutranjem povjetarcu,kao neisporučeni meteorizmeđu nas dvoje.Ah, da se barem mogao čutida je barem mogao prijeći iz dubine uma,tamo(vrućina nedavne nesanice zamagljuje ti lice)Dimitra Kotula rođena je 1974. Studirala je arheologijui povijest umjetnosti na Sveučilištu Ioannina u Grčkoji na Courtauld Institute of Art u Londonu. Njezina prvazbirka poezije Tri note za jednu melodiju objavljena je 2004.godine. Od tada su joj pjesme objavljene u zbirkama RukaAngelosa (2010), Hellenica (2009) i Bar karaoke poezije(2007). Prevela je, među ostalima, izabrane pjesme LouiseGlück, Jorie Graham i Sharon Olds. Poezija joj je prevedenana brojne jezike.