ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

More documents

Recommendations

Info

oglaszarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 14Kustoska platforma 2012./2013.POZIV NA SUDJELOVANJEPozivamo sve zainteresirane da se prijave na program Kustoska platforma.Rok za prijavu je do 15.10.2012. godine.Kustoska platforma je projekt pokrenut 2008. godinečiji je cilj omogućiti dodatnu teorijsku i praktičnu edukaciju iz područja suvremene umjetnosti.Uloga kustosa/ice suvremene umjetnosti u posljednjoj se dekadi radikalno izmijenila, a artikulacija kustoskog djelovanja razvija se danas na sjecištu različitihkreativnih, administrativnih i teorijskih praksi – koncipiranja izložbi, rada na individualnim umjetničkim produkcijama, predavanjima itd. Time se pozicija kustosa/ica urazličitim kontekstima mijenja postajući sve hibridnija, a kustosi/ice preuzimaju znanja iz raznih društveno - humanističkih disciplina. Točka povez<strong>ivan</strong>ja i umrežavanjatih znanja za sada je nedostatno pokrivena službenim visokoškolskim sistemom u Hrvatskoj.Zbog toga je program Kustoska platforma posvećen produblj<strong>ivan</strong>ju znanja iz suvremene nacionalne i međunarodne vizualne umjetnosti, te susretu i radu sprotagonistima umjetničke, kustoske i kulturne scene u Hrvatskoj i svijetu. Rad na konkretnom izložbenom projektu sastavni je dio kustoskog programa, omogućujućipolaznicima/ama uvid u moguće metodološke, tehničke i teorijske alate vezane uz koncepciju i realizaciju izložbi suvremene umjetnosti.Kroz ovaj program želimo usmjeravati zainteresirane polaznike/ce na primjenu stečenih teorijskih znanja u praksu i potencirati umrežavanje i suradnju izmeđubliskih, no nedovoljno povezanih umjetničkih i društveno-humanističkih struka, te potencirati njihovo uklapanje unutar profesionalnih mreža djelovanja u kulturi.Kustoski program strukturiran je u tri osnovna istraživačko-teorijska modula koji se provode kroz seminare i radionice:* Fragmentirani uvid u povijest izložbenih praksi i kustoskih angažmana od 19. stoljeća do danas, voditelj: Dalibor Prančević;*Kustos na Mreži, voditelj: Klaudio Štefančić;*Knjiga umjetnika:područje eksperimenta, voditeljica: Ana Kovačić.Program obuhvaća i terensko putovanje koje će se ove godine održati u Beogradu pod vodstvom Ivane Meštrov i Mihaele Richter.Sudjelovanje u programu obuhvaća sve programske segmente. Nije moguće pratiti samo jedan od modula.ODABIR SUDIONIKA/CAProgram je otvoren za polaznike/ce koji su završili ili se nalaze na završnim godinama studija iz društveno-humanističkih znanosti/umjetnosti, te pokazuju interes kaprofesionalnom usavršavanju u polju suvremene vizualne umjetnosti i kustoskih praksi. Za prisustvovanje je potrebno tečno znanje engleskoga jezika.Program je besplatan za sve polaznike.TERMINI ODRŽAVANJAKustoska platforma 2012./2013. traje od studenog 2012. do ožujka 2013. godine.PRIJAVA TREBA SADRŽAVATI- ime, prezime, telefonski kontakt i e-mail adresu- motivacijsko pismo / max 1500 znakova- životopis/ europski formatDetaljni opis programa Kustoska platforma 2012./2013.: www.kustoskaplatforma.comNatječaj je otvoren od 25.9. do 15.10.2012. godine.Prijave se šalju isključivo mailom na adresu:kustoska.platforma@gmail.coms oznakom PRIJAVA KP 2012./2013.Koncepcija i koordinacija projekta: Ivana Meštrov i Mihaela RichterStručni suradnici/ce: Ana Kovačić, Dalibor Prančević, Klaudio Štefančić,Organizacija projekta: Udruga Slobodne vezePartneri projekta: Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Galerija Galženica –Pučko Otvoreno Učilište, Velika GoricaMjesto održavanja: Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Kneza Mislava 11, ZagrebProjekt Kustoska platforma je podržan od strane Gradskog Ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.oglasLica okolice – nova emisija na HR3Petkom u 22.03 na Trećem programu Hrvatskoga radija: Lica okolice. Prva u nizu emisija na programu je 5. listopada.U namjeri da pridonesemo kulturnoj protočnosti na prostoru koji se naziva regijom, regionom, Balkanom, zapadnim Balkanom, državama nastalim raspadombivše države i kako još sve ne, zamislili smo emisiju koja će tematizirati kulturne događaje i projekte, donositi novosti i predstavljati autore s togapostjugoslavenskog prostora. Cilj nam je ispitivati lica i naličja, sučeljavati stavove i glasove, osvrtati se i bacati poglede unaprijed i naokolo, obnavljativeze i skidati paučinu.Autor emisije je Dinko Telećan, a urednica Gordana Crnković.
satirazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 15RazgovoR Bez KRleŽEPut Gvozda i nizbrdo, herojsko PUtovANJe “tAMo i NAzAD”, no bez i NAJMANJe sLUtNJetolkinovskog izričAJAIgor StoJAkovićtako urgentno, kasnije se ispililokao banalna sitnica, moja juje poznosocijalistička paranojanapuhala do razmjera zbogkojih sam gotovo stradao togdana, na putu prema Gvozdu.Naime, što? Ne samo dame vjetar propuhao tako dami se u porama čuo propuh,nego sam već negdje pri vrhutog brijega prilično gadnopao i otkotrljao se po polediciunizbrd pet, možda deset metara,nisam brojao, u takvimtrenutcima matematičke ćelijeovog odurnog uma obično odlepršajunegdje u krošnje, ilijoš više uvis. Bilo mi je teškoustati, čak ni tada više nisambio mlad, a, mislio sam ako iustanem da neću imati volje poovakvom vremenu još jednomforsirati taj brijeg – tako da mise zbog toga još i dodatno nijeustajalo.Nakon nekog vremena –pet-deset minuta, možda i satdva ili pak trideset sekundi –shvatio sam da mi prijeti smrzavanje.Ustao sam, zaprijetioprokletom brijegu šakom ijedva se jedvice uputio kući.Sedamdesete su bile zlatno doba zanas krležijance. A tko je u to doba –zlatno, željezno ili titansko, svejedno– mogao ne biti krležijanac? Ostarjelom subesmrtniku, istina, (pre)slobodni radikali,kako se kasnije ispostavilo, već počeli nagrizatitijelo, ali duh, duh mu je još uvijekbio vječan, kao ona košuta iz priče kojoj ljutilovci poklone život na račun nekog mutnogmetafizičkog duga koji se nikada i nikomene može razjasniti do kraja.Ja osobno nisam radio u Leksikografskomzavodu, ali sam tamo navraćao relativnočesto; tamo su se, tih beživotnihsedamdesetih, uhljebili – upogačili, boljereći! – brojni moji prijatelji i poznanici izmladosti, pa sam navraćao, nekad i više putadnevno, na kavu koju je besprijekorno pripremalajedna Magda, rodom iz Strizivojneoblasti ili pak... ali to je već tema za nekudrugu beznačajnu crticu.Krleža je u to vrijeme već dosta rijetkonavraćao u Zavod, a sve rjeđi njegovi posjetipretvarali bi se u pravi društveni događaj:svi bi radnici Zavoda tada napuštali svojaradna mjesta i muvali se hodnicima ne bili sreli besmrtnog barda hrvatske književnostii s njim progovorili makar riječ-dvije.Više od polovice spomenutih bestidnika jena konto toga kasnije išlo objavljivati nekakvesvoje „razgovore s Krležom“. Menitakvo što ni na pamet nije padalo, a nije danisam imao materijala. Ja, naravno, nisamtrčao za živućim klasikom pazeći da mu nestanem na sjenu, ali sam ga par puta doistabio susreo. Jednom smo podijelili zahod uZavodu, posve slučajno, dakako, i tada mi jeu jednoj jedinoj, istina podugačkoj rečeniciodao tajnu efikasnog i brzog pranja ruku –prije ili poslije čina, nisam uspio razlučitiuslijed zavojitosti i razvedenosti te famoznerečenice, tipičnog produkta poznog krležijanstva.Drugom pak prilikom je naletio namene na Zrinjevcu, na ulazu u Zavod – doksam mu pokušavao obzirno priopćiti svojemišljenje o jednom važnom pitanju, bardse naglo okrenuo i doslovno me srušio napločnik, no s obzirom na moju sitnu građutako je nešto bilo i za očekivati.*** Pred kraj desetljeća Krleža je rijetkoizlazio, ali zato je primao brojne (i još više– prekobrojne) posjetioce u svom domu naGvozdu. Izbjegavao sam se i sam upustitiu neki takav prozirno-ulizivački poduhvat,ali sam na kraju bio na to prisiljen. Ne bihulazio u detalje, okolnosti u bile kakve subile, Tito je umirao ili je već bio mrtav, gradomje kolala i paniku izazivala Krležinanavodna izjava o tome kako bi volio umrijetikad i Tito, da ne gleda „što će se događatiposlije Tita“. Nazirao se već tada kraj kratkotrajnograzdoblja gospodarskog procvata,neizvjesnost je lebdjela nisko nad asfaltomi, s obzirom da je bila vlažna, ostavljala zasobom neugodan miris koji se lijepio nakožu i nije se dao isprati, posebno u slučajevima...ali ostavimo to za neku drugubilješku o ničem posebnom.Bila je zima te i te godine; ne najboljitrenutak da čovjek pješice krene do Gvozda,koji je smješten na povisokom brdu, na jednomod južnih pedimenata Zagrebačke gore.Do Dežmanova prolaza dovezao sam setramvajem, ali je dalje valjalo pješice, posuštoj zimi. Usukao sam se u svoj baloneršto sam više mogao i jednom rukom pridržavajućišešir krenuo gore – na KrležinGvozd. Posljednji ostaci Donjega grada brzosu ostali iza mene, cesta se sve više usijecalau brda, kao da je urezana palčanim noktomkakvog diva, a onda je počela šuma. Naglose smračilo. Na jednoj raskrsnici nisam znaogdje treba ići dalje. Vjetar je zavijao sve jače;nos mi je počeo curiti i odmah se lediti natom siječanjskom zimosmrku. Nikoga nijebilo na vidiku. Odlučio sam krenuti lijevo,uzbrdo – Gvozd i jest na brdu, mislio sam,ako i griješim, vjerojatno ne griješim mnogo.Ali griješio sam – a griješio sam i ranije,Bože moj, čovjek sam, ali s ovim skretanjemulijevo i općenito s tim zimskim posjetomKrleži stvarno sam zglajzao do, kako se toobično kaže, do daske (građevinske, pretpostavljam,blažujke možda ili kakve špranjavefosne). A zbog čega? To što sam mislio da je*** Kući, nakon tople kupke,šalice čaja i dvije rakije, malosam se smirio.“Gdje si uopće išao?Odjeća ti je posve mokra.”, pitaome netko.Bio je to inteligentni entitets kojim sam, vrag bi znao zašto,dijelio moju samačku garsonijeru.Stvorilo se iznenada iniotkuda, to samostvorenje odsvakuda, iodmah je bilo tu oduvijek.“Išao sam Krleži”, odgovorio sam. “Htiosam razgovarati s njim o nečemu važnom.”“O čemu?““Više nije važno.““Ako ti tako kažeš...“, odgovorio je entitet,“A možemo li sad ti i ja razgovarati onečemu bez Krleže?”Svakako sam znao da će do ovog trenutkajednom doći, trenutka od kojeg samstrepio cijeli život. Jer uvijek sam zamišljaokako će mi Krleža, kao najveći intelekt nadalekoi nadugačko, jednoga dana prići izatražiti takav neki ozbiljan razgovor; maštaosam kako ću tada doživjeti jedno malospasenje ili barem nečuvenu zadovoljštinu.A sad mi je, eto, ozbiljan razgovor predložiotaj, još uvijek nedovoljno definiran entitets kojim sam iz posve nepoznatih razloga ipobuda upravo dijelio stan. Bio sam svjestanda tijekom tog razgovora neću čuti ništaugodnoga, u najmanju ruku. A u najveću–strava.
Page 1 and 2: DVotjedniK ZA KulturnaI društVena
Page 3 and 4: Razgovorzarez, xiv /342, 27. rujna
Page 5 and 6: Društvozarez, xiv /342, 27. rujna
Page 7 and 8: društvozarez, xiv /342, 27. rujna
Page 11 and 12: kolumnazarez, xiv /342, 27. rujna 2
Page 13: filmzarez, xiv /342, 27. rujna 2012
Page 17 and 18: Vizualna kulturazarez, xiv /342, 27
Page 21 and 22: Temat: Revija malih književnosti -
Page 29 and 30: glazbazarez, xiv /342, 27. rujna 20
Page 31 and 32: azgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2
Page 33 and 34: KAZALIŠTEzarez, xiv /342, 27. rujn
Page 35 and 36: RAZGOVORzarez, xiv /342, 27. rujna
Page 37 and 38: IN MEMORIAMzarez, xiv /342, 27. ruj
Page 39 and 40: Knjigezarez, xiv /342, 27. rujna 20
Page 41 and 42: Knjigezarez, xiv /342, 27. rujna 20
Page 43 and 44: esejzarez, xiv /342, 27. rujna 2012
Page 45 and 46: natječajzarez, xiv /342, 27. rujna
Page 47 and 48: najave jeleNA ostojićzarez, xiv /3

ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?