ivan ladiSlav galeta o BogatStvu RaznolikoSti - Zarez

DVotjedniK ZA KulturnaI društVena ZBIVanjaZagreb, 27. rujna 2012., godište XIV, broj 342Razgovor: Dean ŠošaPOlemika Habermas – BalibarTemat: Revija malih književnosti – Grčka12 kn (HR), 2,5 km (BIH), €1,6 (Slo)

SADRŽAJodjave Boris Postnikov zarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 2OdjaveBoris Postnikov 2dRuštvoRazgovor s Deanom ŠošomRedakcija Zareza 3Europa, više nego ikadJürgen Habermas, Peter Bofingeri Julian Nida Rümelin 4-5Kakva demokratska Europa?Étienne Balibar 6Kontinuitet mržnjeKatarina Luketić 7Socijalna i kulturnaantropologijaRazgovor s Ivanom NastovićemManuela Zlatar 8-9KolumnaAutorska prava na chanellingNenad Perković 11Nominalisti i realistiNeven Jovanović 46FilmPraznik u Rimu Višnja Pentić 12Šašava kronika agonijeVanja Kulaš 13SatiraRazgovor bez KrležeIgor Stojaković 15Vizualna kultura(Pri)povijest dizajna Marko Golub 17Razgovor s Mladenom MiljanovićemIvana Hanaček i Ana Kutleša[BLOK] 18-19tema BRoja:Revija malihknjiževnosti – GrčkaPogled unatrag Hristos Hrisopulos 21Njena strana svijetaMaria Ksiluri 22-23Pjesme Dimitra Kotula 24-25Isla Boa Hristos Asteriu 26-27My Serenade Ilias Maglinis 28GlazbaFollia! Trpimir Matasović 29Razgovor s Ivanom LadislavomGaletom Suzana Marjanić 30-31Navučeno drukčijeKarlo Rafaneli 32Sonična mantra Karlo Rafaneli 33KazališteŠto može kazalište za djecu?Nataša Govedić 33Razgovor s Davidom BelasomSuzana Marjanić 34Razgovor s Noelom ŠuranomSuzana Marjanić 35Osjetljiv prostor kolektivaNenad Obradović 36In memoriamZnanost kao ljubavLjiljana Marks 37KnjigeTradicija budućnostiVišnja Pentić 38Paukova mreža Nada Kujundžić 39Sramota je dobiti ratDavor Ivankovac 40Priče za nedjelju navečerBojan Krištofić 41eSejNepoetičnost kao dijagnozaVinko Hut 42-43PoezijaZlatni čoln 44NatječajRakovi nisu ribeSonja Ognjenović 45NajaveJelena Ostojić 47Treći programHTV-aTrebalo je samo nekoliko tjedanada se elegantno i bez većeg naporasruši niz dogmi o hrvatskom medijskomprostoru. Pokretanje Trećegprograma Hrvatske televizije,u potpunosti posvećenog kulturi,pokazalo je da nema nikakvograzloga da se najvažniji javni medijskiservis građana vodi rejtinglistamagledanosti i marketinškeprivlačnosti; da se umjesto “bolnihrezova” mogu provesti bezbolnaširenja ponude, bez ikakvih financijskihreperkusija; da je, umjestootpuštanja većine ljudi iz “glomaznog”i “neučinkovitog” pogona,moguće tim ljudima dati novi posao;da se javna televizija ne trebanatjecati s privatnim vlasnicimanacionalnih koncesija, njihovimsapuničastim orijentalnim sagamai kasnonoćnim seansama gatanja,nego ponuditi gledatelji(ca)maonakav program kakav im, primjerice,Nova TV ili RTL nikadaneće moći ponuditi; da pravo pitanjenije zašto HRT nema većugledanost, nego zašto komercijalnetelevizije ne ispunjavaju svoje zakonskeprogramske obaveze, paskoro u potpunosti eliminiraju kulturui obrazovanje iz programa;da su se, dobrim dijelom zahvaljujućinjihovom kršenju vlastitihugovornih obaveza prema državii gledatelji(ca)ma, kriteriji televizijskeprodukcije u tranzicijskomrazdoblju toliko srozali, da je sadasasvim dovoljno prekopati po arhivi,pustiti niz hvaljenijih filmova inekada cijenjenih emisija, pa da sedogodi mala medijska revolucija...Treći program HRT-a dočekan jejednoglasnom podrškom, dakle,iako se za sada koncepcijski temeljina arhivskom materijalu; svi nabrojanirazlozi i poneki izostavljensasvim su, međutim, dovoljni da sestrpljivo pričeka dok ne započne svlastitom proizvodnjom. Pogotovostoga što on čini samo dio velikogprogramskog zaokreta privremeneuprave HRT-a, evidentnog i na Prvomi na Drugom programu: njimese najveća hrvatska medijska kućaprimaknula svojoj funkciji javnetelevizije bliže nego ikada do sada.Pitanje je, naravno, koliko će dugoova programska reforma potrajati:Sabor već u listopadu bira novovodstvo HRT-a na idućih pet godina,a sadašnji v.d. glavnog ravnatelja,Domagoj Novokmet, čini se,neće konkurirati za tu poziciju jernjegova prijava ne ispunjava formalnekriterije. Među onima kojije ispunjavaju, kao najizgledniji sukandidati u medijima predstavljeniGoran Radman, donedavni direktorprivatne visokoobrazovneustanove VERN, i Saša Runjić,nekadašnji pokretač RTL-a, čijase koncepcija javne televizije i radijatemelji na otpuštanju skorodvije trećine radnica i radnika. Bezobzira na ambiciozne planove aktualnihkandidata, činjenica je daje sadašnje, privremeno vodstvoHRT-a u iznimno kratkom razdobljui vrlo skučenim manevarskimokolnostima uspjelo učiniti mnogodobrih stvari, pa se treba nadatida je ovo samo početak konačnogoporavka javnog radija i televizije,koji neće prekinuti eventualnapromjena medijske vlasti.Više o recentnim zbivanjima najavnoj televiziji i o novopokrenutomTrećem programu možete čitatina idućoj stranici, u intervjuus v.d.-om glavnog urednika HTV-aDeanom Šošom.NevinostmuslimanaBizarni četrnaestominutni trashtrejlerza film koji još nitko nijevidio, Nevinost muslimana, postavljenje na YouTube još u srpnju,ali tek početkom rujna izazvao jeprve masovne reakcije zbog vrijeđanjaIslama. Započelo je velikimprosvjedima u Egiptu i Libiji,nastavilo se (nerijetko nasilnim)reakcijama u Pakistanu, Libanonu,Filipinima i još pedesetak zemalja;u Bengaziju su napadači na američkuambasadu ubili ambasadoraChristophera Stevensa i troje zaposlenika,u Bejrutu se okupiloviše od pola milijuna demonstaranata,u Afganistanu je bombašica-samoubojicaraznijela sebe idevetero turista... Deseci ljudi sumrtvi a stotine ozlijeđene, vlasnikYouTubea Google odbija uklonitivideo, amrička visoka politika ujavnim istupima balansira izmeđuzagovora prava na slobodu govorai poštovanja religijske tolerancije,a u Egiptu započinje suđenje AlberuSaberu, osumnjičenom da jeobjavio film.Nemire je u Guardianu lapidarnoprokomentirao Salman Rushdie:“Film je, očito, zlonamjerno smeće.Civilizirano bi bilo o njegovomredatelju reći: ‘Ko ga jebe. Nastavimodalje kao da se ništa nijedogodilo’”. Manje lapidarni komentariupozoravaju, međutim, daje provala nasilja samo simptomznatno obuhvatnijeg otpora američkojhegemoniji.Porez načitanje?U medijima se pojavio novi nastavakstare priče o tzv. porezu načitanje: isplati naknade za posudbuknjiga u knjižnicima njihovimautori(ca)ma, prvenstveno kakobi se poboljšao položaj spisateljicai pisaca u Hrvatskoj. Ovog su gaputa pokrenuli istupi predstavnikaHrvatskog društva književnika zamlade i djecu Silvije Šesto i ŽelimiraHercigonje te predsjednikaDruštva hrvatskih književnikaBožidara Petrača. Oni su naglasilida Ministarstvo kulture načelnopodržava inicijativu, ali i da većgodinama odgađa njenu realizaciju,a podsjetili su i na neke detaljeplana: autori(ca)ma bi bilo isplaćivano50 lipa po posudbi svakog primjerka,cijeli bi projekt funkcioniraoslično kao što već funkcionirau nizu evropskih država, sredstvabi osigurala država... Kao i do sada,međutim, zaobiđena su ključna pitanja.Prije svega, pošto manjevišeznamo da je moraliziranje opravima autora ideološki narativkoji uglavnom prikriva znatno krupnijeposlovne interese – a ako neznamo, pokazat će nam to, recimo,podaci o minornoj zaradi muzičarauspoređeni s golemim profitimaindustrije zabave na globalnojrazini, ili kratko ponavljanje gradivaiz nedavne afere ZAMP nalokalnoj – trebalo bi pojasniti kakoće konkretno zarada od nekolikostotina ili tisuća kuna godišnje, kolikoće, prema trenutnim stanjimaknjižničnog posuđivanja, pisci dobivati,strukturno poboljšati njihovstatus. Koliki će, dalje, dio sredstavauzetih iz državnog proračunazapravo ići autori(ca)ma, a kolikiudruzi koja preuzima realizacijuprojekta? Namjerava li ta udrugaposlovati jednako transparentnokao i Hrvatsko društvo skladatelja,koje je zaštitu autorskih pravapretvorilo u unosan posao za uskikrug dobrih prijatelja? Kako bitočno trebala izgledati redistribucijaproračunskih sredstava, odkoga će i s kojim obrazloženjemMinistarstvo uzeti novce kako biih usmjerilo prema inicijativi? Itako dalje, i tako dalje.Sve dok ta pitanja budu tretiranakao tehničke sitnice, začkoljiceirelevantne u usporedbi s plemenitomakcijom dobacivanja sitnišaspisateljicama i piscima, preranoje za procjenu stvarnog značajaove akcije.Plenum FFZG-ao Vladinom“besplatnomškolsTVu”Odlukom Senata zagrebačkog Sveučilištaod 11. rujna, primijenjenaje odluka Vlade RH i Ministarstvaznanosti, obrazovanja i športa onovom modelu participacija u financiranjuvisokog školstva. Odlukai njena primjena prezentiranesu kao korak ususret famoznom“besplatnom školstvu”; umjestokomentara, prenosimo dijelovereakcije Plenuma Filozofskog fakultetau Zagrebu:“Jasno i glasno, kao i kolege nadrugim fakultetima Sveučilištau Zagrebu, želimo poručiti da semodelom koji promovira MZOSi Vlada RH, a Senat Sveučilištau Zagrebu odlukom 11. rujnauvodi u praksu, ne ostvaruje potpunojavno financirano obrazovanje,nego se konačno fiksiraprijedlog nastao još u vremenuPrimorčeve administracije o naplaćivanjuECTS-bodova za sveone koji ne uspiju zadovoljiti uvjetod 55 bodova ostvarenih u proteklojakademskoj godini. Riječ jeo još jednoj od varijacija na temunaplaćivanja školarina i ne bitnosocijalno osjetljivijem modelu odostalih prijedloga koji su periodičnoizlazili iz raznih povjerenstavaproteklih godina.(...)Studenti Filozofskog fakulteta uZagrebu i ovoga će puta ustati protivpolitike podfinanciranosti visokogobrazovanja i modela naplaćivanjaECTS-bodova čija ćecijena rapidno rasti idućih godina,ovisno o očekivanim smanjenjimadržavnih izdataka. Podržavamostudentske glasove nezadovoljstvadonošenjem novog modela participacijau zadnjim danima jesenskihrokova što je dosad nezabilježenpotez nadležnih zbog kojihveliki broj studenata nije bio upoznats uvjetima pod kojima upisujesljedeću akademsku godinu. OdSveučilišta očekujemo da sintagmu‘akademske zajednice’ prestanukoristiti samo u folklorne i prigodničarskesvrhe, nego da napokonnaprave poteze kojima najbrojnijii socijalno najosjetljiviji dio te zajedniceneće uzimati u obzir tekkao obračunsku jedinicu. U suprotnomće studenti Filozofskogfakulteta pribjeći legitimnim mjeramaotpora takvim politikama,kao što su činili i do sada.”

Razgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 3Dean ŠošaDosta je kaste menadžerana HRT-u!Vršitelj dužnosti glavnog urednika javne televizije, dosadašnji urednik redakcije filmskogprograma HRT-a i jedna od ključnih osoba nove uprave, govori o novoj programskojshemi, odnosu javnog medija i komercijalnih televizija, dogmi o postotku gledanosti tenovopokrenutom Trećem programuRedakcija ZarezaVeć od samog početka mandata,nova je uprava Hrt zamislilakao javni medij koji neće bitiovisan o stalnim ucjenama postotkomgledanosti. Mislite lida, unatoč tome, trenutna programskashema može pobijeditiu bitci s komercijalnim televizijama?Odnosno, na druginačin rečeno, hoće li građaniprepoznati nove emisije i kultnefilmove kao nešto što će im bitizanimljivije od Sulejmana?——Gledajte, ne želim da tozvuči kao alibi priča, no pobjedaove sheme sastoji se veću tome da je napravljena. Dugogodina slušamo istu priču, floskulekako javna televizija nemože proizvoditi javne sadržajeukoliko nema goleme količinekomercijalnog programa koji ćeonda donijeti marketing… marketingće donijeti zaradu, zaradaće ići u proizvodnju i slično. Pričalisu ih manje-više isti ljudi,petnaestak godina. Takve priče oduvijek subile besmislene. U doba kad smo imali punoviše marketinga nego danas, reklame namnikada nisu donijele toliko novca kolikosu ti sadržaji koštali. Mi smo u nekolikotjedana pokazali da je na javnoj televizijimoguće emitirati drugačije programe i dase neće dogoditi nikakav financijski kolaps.I pritom nema nekog dramatičnogpada gledanosti, iako u prime timeu idufilmovi Branka Bauera snimljeni prije 50godina. Hoće li građanima biti zanimljivijiBauer, Ratni reporter ili Potrošački kodod Sulejmana, to uopće nije pitanje. Miih moramo imati u prime timeu. Mi takvesadržaje moramo proizvoditi i emitirati i –istodobno – kreirati atmosferu u kojoj će,jednoga dana, to postati moguće.Protiv dva mita:postotak gledanosti i“bolni rezovi”Višegodišnje inzistiranje na postocima gledanostikao aritmetičkoj mjeri “medijskogutjecaja” pretvoreno je u dogmu, mahomupornim ideološkim radom komercijalnihmedija. U čemu se sastoji utjecaj nekogmedija mimo tih kvantifikacijskih pojednostavljivanja,na koje ga načine Hrt namjeravaostvariti, kako ga možemo valorizirati?Na tragu tog pitanja: očekujete li,možda, da će koncepcijski zaokret Hrt-apromijeniti kriterije cjelokupnog nacionalnogtelevizijskog programa i imati učinkana programe komercijalnih kuća?——Koncepcijski zaokret HRT-a sigurnoneće imati učinka na program komercijalnihkuća. One će i dalje u prime timeuemitirati sapunice i ne proizvoditi nikakavprogram izuzev informativnog, a i njega unajmanjoj mjeri u kojoj je to moguće. NekiNeki naši šefoviradili su više zakonkurenciju negoliza nas i vjerojatno sumaštali o tome kakoće, jednoga dana, unekim pregovorima,trgovati s koncesijomkoju imamo zadodatne kanale paje bolje da ih nepokrenemomediji koji nemaju novca za oglašavanjena komercijalnim televizijama i dalje ćesvaki njihov otkup nove sapunice proglasitipočetkom nove sheme i preokretom natelevizijskom tržištu. Vođe tih kuća i daljeće sami sebi pisati intervjue u kojima ihniti jedan novinar iz komercijalnih medijanikada neće upitati, “Gospodo, držite lise vi možda onih uvjeta pod kojima stedobili koncesiju u Hrvatskoj? Zapošljavateli vi možda hrvatske lektore, imate lidječji ili obrazovni program? Naručujeteli vi produkcije od nezavisnih proizvođačaili samo prevodite turske serije?”. Nas ćepritom napadati za svaku lošu stvar kojućemo proizvesti, a njih nikada neće nitkonapasti što gotovo ništa ne proizvode. No,nisu svi mediji komercijalni, a i u komercijalnima,koliko god se njihovi gazde trudili,još uvijek radi mnogo divnih ljudi koji pišuprema vlastitoj savjesti. Možda je to bizarnoisticati usred naših kratkotrajnih mandata,no mi kanimo utjecaj našega medija podizatidugoročno i strpljivo, šireći svojimdjelovanjem u javnosti i sam prostor zavalorizaciju takvih promjena.Još jedna dogma kaže da su na Hrt-unužni “bolni rezovi” i restrukturiranje“preglomaznog pogona“, koji, kao štosmo naučili iz dosadašnje primjene tihpojmova u praksi, uključuju i otpuštanjaradnika. Slažete li se? Ukoliko mislite da jerestrukturiranje neophodno, kako bi onotrebalo izgledati?——Puno je menadžera koji su na HRT dolazilis idejom “bolnih rezova” i “restrukturiranja”,no iza njih su ostajali uglavnomsamo novi ljudi koje bi zaposlili, mahomu administraciji. HRT sigurno zaslužujerestrukturiranje, no kombinacijom prirodnogodljeva, odlazaka u mirovinu i prestankanepotrebnog zapošljavanja, brojzaposlenih može se u nekoliko godina svestina razumnu mjeru, bez dramatičnogpomora radnika koji bi u praksi vjerojatnorezultirao jedino time da bi novac ušteđenna plaćama bio ulupan u preskupe vanjskeprodukcije. Mi trebamo pokretati nove programei nove projekte; zapošljavati na njimaljude funkcionalnije no što je to dosad bioslučaj i za par godina neće biti viška ljudina HRT-u.Filozofija pokretanjatRećeg programaKrenuo je Hrt3: zašto je, pod bivšim upravama,toliko dugo stajao u ladici, i misliteli da može preživjeti i eventualnu smjenusadašnje uprave?——Ja sam presretan podrškom na koju jenaišao HRT3 i trenutno vjerujem da ganitko nikada neće ukinuti, da će preživjetisljedećih stotinu uprava. No isto tako,možda će za koji mjesec umjesto klasika ikulture na njemu ići trivijalni sadržaji krcatiproduct placementom, zabavni pjevačii druga norveška nogometna liga. Projektje godinama stajao u ladici zbog više razloga.Programski ljudi davno su ga željelipokrenuti, no iznad njih su godinama bilimenadžeri čija je jedina uloga bila opstrukcijasvega što je dolazilo iz programa. Nekinaši šefovi – mogu to vrlo otvoreno reći –radili su više za konkurenciju negoli za nasi vjerojatno su maštali o tome kako će, jednogadana, u nekim pregovorima, trgovati skoncesijom koju imamo za dodatne kanalepa je bolje da ih ne pokrenemo. Mi za nekeljude uopće ne znamo za koga su radili.Kod nas nisu radili apsolutno ništa, da bipotom otišli s televizije i dobili angažmanu nekoj uspješnoj privatnoj tvrtki koja jeprepoznala njihovu vrijednost a – gle čuda– naš je dugogodišnji partner. Iako nismotop menadžeri pristigli iz sjajnih privatnihtvrtki, mi smo uz puno dobre volje i radauspjeli u par tjedana srezati nepotrebnetroškove i pokrenuti novi kanal. Za pokretanjetrećeg programa bilo je novca, no oniga nisu planirali. Mi jesmo. Odrezali smokomercijalnim sadržajima, dali nekomercijalnim,i to je sva filozofija pokretanjatrećega.Oprezniji strahuju da bi Hrt3 mogao imatiefekt “getoiziranja” kulturnih tema i upastiu zamku autističnosti. Kao protuteža, većsu se pojavili načelno formulirani prijedlozida ga se usmjerava prema svojevrsnoj “alternativi”Prvom i Drugom: dakle, premakoncepciji programa koji bi se bavio širimrasponom tema, uključujući i političke, širedruštvene... ali na drukčiji, možda nešto ozbiljniji,temeljitiji način. Kako vidite razvojnjegove koncepcije i zamke koje mu prijete?——Gledajte, getoizacije sigurno neće biti.Paralelno s trećim, na prvom i dalje idu svikulturni sadržaji koji su išli, a na drugompokrećemo kulturnu večer petkom, sa znanošću,književnošću i klasičnom glazbomu prime timeu. Na trećem ćemo se bavitinovim temama, ali i starim na drugačijinačin. Žao mi je što nismo uspjeli krenutis više proizvedenih sadržaja na početkuemitiranja, no televizija je jednostavno složeni skup organizam. Treći ne smije bitiautističan, jer program kojeg nitko ne želigledati nikome i ne treba. U budućnosti,ukoliko je bude i kad za nju prikupimo maloviše novca, HRT3 vidim kao program kojiće dijelom uređivati kulturna, znanstvenai umjetnička javnost. Program na kojemće najuže specijalizirane sadržaje – kaorecimo emisije o stripu, SF-u, baletu ili filozofiji– proizvoditi najkreativniji ljudi iztih branši. Već sad vizualni identitet trećegdijelom kreira javnost – sjajni animatori.Pozvali smo na suradnju eksperimentalnefilmaše, otvaramo program za kratke filmove,“odrasle” crtiće, stalni video postavMSU-a. Goleme su mogućnosti koje pružakreiranje HRT3 i – iskreno rečeno – ja samnjima posve zaokupljen. Nadam se da ćeprojekt preživjeti.Kako se trošijavni novac – teknadolazeća debataJavni mediji u Hrvatskoj su na izdisaju.Trenutno samo jedna institucija trajno podupireneprofitne medije, a to je Nacionalnazaklada za razvoj civilnog društva.U posljednje vrijeme sve se više govori oFondu za poticanje pluralizma i raznovrsnostielektroničkih medija. 35 milijunakuna, koliko putem pristojbe, koju građaniplaćaju Hrt-u, ide u taj Fond, moglo bise uspješnije namijeniti i neprofitnim medijima.Ima li trenutna uprava namjere isnage promisliti o restrukturaciji Fonda?——Budite uvjereni da će ova uprava HRT-aitekako nastojati potaknuti dijalog na temukako se troši javni novac.

Društvozarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 4Europa, više nego ikadEuropa treba novi smjer koji podrazumijeva restrukturiranje eurozone, uključujući novopoimanje suvereniteta koje bi dovelo do kraja krize, tvrdi njemački filozof u tekstu koji je ubrzopotaknuo raspravu o budućnosti Europske unijeJürgen Habermas, Peter Bofinger i Julian Nida-RümelinKriza eura odražava neuspjehbesperspektivne europske politike.Njemačka vlada nemahrabrosti nužne za prevladavanje neodrživogstanja stvari. Unatoč dojmljivim planovimaspašavanja i nebrojenim kriznimsummitima, situacija u eurozoni u zadnjedvije godine neprestano se pogoršava.Zbog ekonomskog sloma, Grčka se suočavas mogućnošću napuštanja eurozone,što bi imalo nesagledive neizravne posljedicena druge zemlje članice. Italija, Španjolskai Portugal, u stisku teške recesije,bilježe porast nezaposlenosti.Ekonomski pad problematičnih zemaljačini ionako slabu situaciju banakajoš nesigurnijom, a rastuća neizvjesnostbudućnosti monetarne unije potkopavapovjerenje investitora, sve manje spremnihkupiti obveznice zemalja s poteškoćama.Rast kamatnih stopa državnihobveznica, zajedno s neprekidnim pogoršavanjemekonomske situacije, otežavaprocese konsolidacije, koji i bez toga nebi bili jednostavni.Dubinsko jačanje integracijei povratak regulacijeNo uzrok ove rastuće destabilizacijeuvelike je posljedica ad hoc strategijaupravljanja krizom, koje jedva da su setaknule izazova konsolidacije europskihinstitucija. Činjenica da je pokušajimarješavanja krize proteklih godina svojstvenbezglavi inkrementalizam koji samopogoršava stvari, jasno ističe nedostatakpolitičke kreativnosti.No kriza eurozone nije jedino opravdanjeza odlučan korak prema integraciji.Takav korak opravdava i potreba zauzdavanjaloših praksi jezivog paralelnog svemirakoji su izgradile investicijske bankei hedge fondovi naporedo s realnom ekonomijomproizvodnje dobara i usluga. Onaobvezuje političare da se zbroje i ponovnopreuzmu kontrolu.Mjere potrebne za povratak praveregulacije dovoljno su očite. No ne primjenjujuse, ponajprije jer bi njihova provedbau strogo nacionalnom okviru bilakontraproduktivna; a s druge strane, jerregulatorne mjere predložene na prvomsusretu G20 u Londonu 2008. zahtijevajuzajedničku akciju na globalnoj razini. Noona je trenutno onemogućena političkomfragmentacijom međunarodne zajednice.Gospodarska sila veličine Europskeunije, ili u drugom slučaju eurozona, moglabi biti predvodnica pronalaska izlaza.Samo dubinsko jačanje integracije možeočuvati zajedničku valutu i spriječiti potrebuza beskrajnim nizom mjera pomoćii spašavanja koje bi dugoročno mogle postatipreveliko iskušenje za solidarnosteuropskih naroda u eurozoni, kako donatorskihzemalja, tako i primatelja pomoći.To znači da je prijenos suvereniteta naeuropske institucije neizbježan, kako bi seistodobno nametnula učinkovita fiskalnadisciplina i jamčila stabilnost financijskogsustava. U isto vrijeme trebamo bližeusklađivanje financijskih, ekonomskih isocijalnih politika zemalja članica, s ciljemotklanjanja strukturnih neravnotežaunutar područja zajedničke valute.Narodi Europemoraju shvatiti dadržavu blagostanjakao model društvai raznolikost kulturanjihovih država-nacijamogu zadržati samoudružujući snage idjelujući zajednoEuro nije problem, problemisu drugdje Eskalacija krizepokazuje da se strategija koju je do sadaNjemačka nametala Europskoj uniji temeljina pogrešnoj dijagnozi. Sadašnja krizanije kriza eura. Euro se, upravo suprotno,pokazao stabilnom valutom. Kriza nijeni dužnička kriza specifična za Europu.Za usporedbu, Europska unija i eurozonapuno su manje zadužene nego SjedinjeneAmeričke Države ili Japan. Sadašnja krizaje kriza refinanciranja koje pogađa pojedinezemlje eurozone, a uzrok joj valja tražitiu neadekvatnoj institucionalnoj zaštitizajedničke valute.Produbljenje krize ukazuje na nedostatnostsvih do sada prokušanih rješenja.Postoji strah da monetarna unija ne moževiše preživjeti bez radikalne promjene strategije.Polazna točka za promjenu smjeratreba biti jasna dijagnoza uzroka krize.Izgleda da njemačka vlada polazi odideje da problemi proizlaze iz nedostatkafiskalne discipline na nacionalnoj razini ida rješenje treba tražiti u provedbi koherentnepolitike štednje u svakoj pojedinojzemlji. Na institucionalnoj razini, Nijemcižele da ovaj pristup prate stroža fiskalnapravila kao dodatak bailout fondovima,koji su količinski ograničeni i podložniuvjetima. Tako prisiljavaju time zemljeprimateljice da usvoje politike ekstremneštednje, koje su i oslabile gospodarski potencijali povećavale nezaposlenost.U stvarnosti, problematične zemlje dosada nisu uspjele ograničiti troškove refinanciranjana pogodnu razinu, unatočekstenzivnim strukturalnim reformama ipolitici rezanja troškova neuobičajeno strogojprema međunarodnim standardima.Događaji iz posljednjih nekoliko mjeseciukazuju na jedan zaključak: dijagnoza iterapija kakvu zagovara njemačka vladaodveć je jednodimenzionalna u koncepcijiod početka. Do krize nije došlo samo jersu se pojedine zemlje loše ponašale, onaje u velikoj mjeri posljedica sustavnih problema.Problemi ne mogu biti otklonjenivećim naporima na nacionalnoj razini, onizahtijevaju sustavan odgovor.Trenutnu nestabilnost financijskih tržištapogoni rizik da bi pojedine zemljemogle postati nesolventne. Taj rizik možebiti otklonjen, ili barem ograničen, kolektivnimjamstvima za državne obvezniceunutar eurozone. Postoji opasnost da bito moglo uzrokovati destimulaciju i njutreba shvatiti ozbiljno. Jedini način otklanjanjate opasnosti je osiguravanje kolektivnihjamstava kombinirano sa striktnomkolektivnom kontrolom nad nacionalnimproračunima. To međutim znači da stupanjfiskalne kontrole nužan za potporukolektivnih jamstava više nije ostvariv ukontekstu nacionalnog suvereniteta putemugovorno dogovorenih pravila.Ne samo monetarna, već ipolitička unija Postoje dvije koherentnestrategije prevladavanja krize.Prva je povratak nacionalnim valutamaunutar EU, što bi svaku zemlju ostaviloda se sama suoči s nepredvidljivim fluktuacijamana visoko spekulativnom tržištudeviza. Druga je institucionalna zaštitazajedničke fiskalne, ekonomske i socijalnepolitike unutar eurozone, čiji je daljnji ciljvraćanje izgubljene sposobnosti nadležnimaza djelovanje spram tržišnih imperativana transnacionalnoj razini. Pored pitanjatrenutne krize, obećanje “socijalneEurope” također ovisi o ovomu.Samo politički ujedinjena europskajezgra nudi nekakve nade u izokretanjeveć uznapredovalog procesa transformacijegrađanske demokracije izgrađene naideji socijalne država u lažnu demokracijuvođenu tržišnim principima. Samoiz razloga što otvara tu širu perspektivu,druga opcija zaslužuje prednostnad prvom.Želimo li istodobno izbjeći povratakna monetarni nacionalizam kao i trajnukrizu eura, treba napraviti korak koji propuštamonapraviti za uvođenja zajedničkevalute: valja otpočeti proces kretanja kapolitičkoj uniji, počevši od jezgra Europei sedamnaest članica koje tvore monetarnuuniju.Mislimo da treba biti sasvim otvoren oovom procesu. Jednostavno nije mogućezadržati zajedničku valutu bez zalaganjaza ideju kolektivne odgovornosti i nadoknađivanjainstitucionalnog deficitau eurozoni. Prijedlog Vijeća ekonomskihstručnjaka da se postavi kolektivnifond za otplatu duga odbacila je njemačkavlada, no njegova je privlačnost upravou činjenici da okončava iluziju nastavkanacionalnog suvereniteta otvoreno uspostavljajućinačelo kolektivne odgovornosti.No više bi ipak imalo smisla podijelitimutualizirati dug eurozone prema kriterijimasporazuma iz Maastrichta – dakleu visini od 6o%, ne više od toga.

Društvozarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 5Dok god europske vlade ne govoreotvoreno o tomu što zapravo rade, nastavljajupodrivati ionako slabe demokratsketemelje Europske unije. Bojni poklič američkograta za neovisnost, “No taxationwithout representation!” (“Nema oporezivanjabez zastupanja!”), danas odjekujena novi i neočekivan način. Kad jednomu eurozoni stvorimo djelokrug za politikekoje rezultiraju redistributivnim učincimapreko nacionalnih granica, europski zakonodavcikoji predstavljaju narod (izravnopreko Europskog parlamenta ili posrednopreko Europskog vijeća) moraju biti umogućnosti odlučivati i glasati o ovimpolitikama. Inače bismo kršili načeloprema kojem zakonodavac koji odlučujeo potrošnji javnog novca mora biti istionaj demokratski izabran zakonodavackoji podiže poreze kako bi financirao ovupotrošnju.Vraćanje suverenita Povijesnosjećanje na ujedinjenje Njemačkog carstva,iz dinastičkih razloga nametnutomnogim dijelovima zemlje, moralo bi namposlužiti kao upozorenje. Ne smije se povlađivatifinancijskim tržištima kompliciranimi netransparentnim strukturama,dok vlade pokorno prihvaćaju nametanjesvojim narodima od strane centraliziranihizvršnih vlasti koje više nitko ne kontrolira.Prije toga valja dati priliku ljudimada izraze svoje mišljenje. Kao predstavnicazemlje koja je najveći “donator” uEuropskom vijeću, Njemačka bi trebalapreuzeti inicijativu i dovesti na dnevnired rezoluciju za sazivanje ustavotvorneskupštine.To je jedini način prevladavanja neizbježnogperioda između neposrednihekonomskih mjera koje se moraju zadati,no koje ipak mogu u međuvremenu bitipovučene, i naknadne legitimacije kojaće možda biti potrebna. Ukoliko rezultatireferenduma budu povoljni, narodiEurope opet bi mogli zadobiti, na europskojrazini, suverenitet koji su im odavnopreotela tržišta.Ovakvom strategijom izmjene sporazumateži se uspostaviti monetarnopodručje politički ujedinjene europskejezgre otvoreno za pristup drugih zemaljaEuropske unije, naročito Poljske. Tozahtijeva jasnu ideju o političkom ustrojstvunadnacionalne demokracije koja biomogućila zajedničku vladu, no bez prihvaćanjaoblika federalne države.Europska federalna država pogrešanje model, jer zahtijeva više solidarnostino što su povijesno autonomne europskezemlje spremne razmotriti. Konsolidacijainstitucija koja je sada potrebna mogla bise voditi načelom da demokratska jezgraEurope treba predstavljati sve građanedržava članica monetarne unije, ali nanačin da je svaki građanin zastupljen usvojem dvostrukom svojstvu: izravno, kaograđanin reformirane unije i posredno,kao građanin jednog od naroda pridruženihuniji.Nije isključeno da će savezni ustavnisud iskoristiti inicijativu političkih stranakai objaviti plebiscit za izmjenu ustava.To bi značilo da stranke više ne moguizbjeći zauzimanje stajališta po pitanjuizbora opcije, koja je do sada bilo nerasvijetljeno.Zajednička inicijativa koju bipodržali SPD, CDU i Zeleni za uvođenjeustavotvorne skupštine, rezultati koje bimogli biti izglasani istodobno s plebiscitomna ustav (ali ne prije kraja sljedećegparlamentarnog mandata), ne bi imalanerealistične izglede. To bi bilo prvi putda Njemačka vodi javnu raspravu ove vrste,u kojoj se mišljenja formiraju i donoseodluke o različitim političkim opcijamaza europsku budućnost. Vjerujemo dapostoje dobri izgledi da tijekom ove raspravesavez političkih stranaka bude sposobanuvjeriti većinu birača u prednostipolitičke unije.Ova kriza, koja traje već četiri godine,dovela je razne vrste problema na dnevnired, usmjerivši kao nikad ranije pozornostjavnosti pojedinih nacija na europska pitanja.Jedan od rezultata toga je buđenjesvijesti za nužnost reguliranja financijskihtržišta i prevladavanja strukturnih neravnotežaunutar eurozone. Po prvi put upovijesti kapitalizma, kriza koju je uzrokovaonajnapredniji sektor, banke, moglabi biti riješena samo ukoliko vlade pridobijusvoje građane kao porezne obveznikeda plate za počinjenu štetu. Građani su spravom ogorčeni.Široko rasprostranjen osjećaj nepravednostiproizlazi iz činjenice da su bezličnitržišni procesi u očima ljudi zadobilijasnu političku dimenziju. Ovaj jeosjećaj kombiniran s osjećajem bijesa,potisnutim ili ne, zbog vlastite nemoći.Da bismo ga nadvladali, trebamo novupolitiku samoosnaživanja.Rasprava o svrsi i cilju procesa ujedinjenjapredstavljala bi priliku da se proširifokus javne rasprave, do sad ograničen naekonomska pitanja. Svijest da se globalnapolitička snaga premješta sa Zapada naIstok, kao i osjećaj da se naš odnos s SADmijenja, ukazuje na prednosti europskogujedinjenja u novom svjetlu. U postkolonijalnomsvijetu, uloga Europe se promijenila,ne samo s obzirom na lošu reputacijubivših imperijalnih sila, da i nespominjemo Holokaust. Prognoze budućnostizajedno sa statističkim podacimapokazuju da se Europa i dalje mijenja, dapostaje kontinent smanjenog broja stanovnika,opadajuće gospodarske važnostii nestajućeg političkog značenja. NarodiEurope moraju shvatiti da državu blagostanjakao model društva i raznolikostkultura njihovih država-nacija mogu zadržatisamo udružujući snage i djelujućizajedno. Moraju ujediniti resurse žele livršiti bilo kakav utjecaj na međunarodnupolitiku i rješavanje globalnih problema.Napustiti projekt europskog ujedinjenjasada značilo bi zauvijek napustiti svjetskupozornicu.S engleskoga prevela Milena Ostojić /objavljeno u Guardianu pod naslovom“Only deeper European unification cansave the eurozone“, 9. kolovoza 2012. /oprema teksta redakcijskaoglasPredstavljanje javnih poziva raspisanih u okviru Pilot programa podrške Zaklade “Kultura nova”Zaklada “Kultura nova” objavila je 21. rujna 2012. na svojim mrežnim stranicama javne pozive na predlaganje projekata i programa te javni poziv na iskaz interesa zasuradnju sa Zakladom u okviru Pilot programa podrške za organizacije civilnog društva (udruge građana i umjetničke organizacije) koje djeluju na području suvremenekulture i umjetnosti. Pilot program namijenjen je projektima / programima koji će se provoditi u 2013.Rok za prijavu je: 22. listopad 2012.U nastojanju da se javni pozivi u okviru Pilot programa podrške što kvalitetnije prezentiraju javnosti te organizacijama civilnog društva na području suvremene kulture iumjetnosti, Zaklada organizira predstavljanje Pilot programa u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku prema sljedećem rasporedu:Zagreb: srijeda, 26. rujna od 10 do 12h, Tribine Grada Zagreba (Kaptol 27);Rijeka: četvrtak, 27. rujna od 18h do 20h, Gradska Vijećnica (Korzo 16);Split: petak, 28. rujna od 17h do 18.45h, Kinoteka Zlatna vrata, Pučko Otvoreno Učilište Split (Dioklecijanova 7);Osijek: utorak, 2. listopada od 12h do 14h, Muzej Slavonije Osijek (Trg Sv. Trojstva 2, Glavna straža).Pilot program podrške predstavit će Dea Vidović, upraviteljica Zaklade.***Indikativni proračun Pilot programa iznosi 2.100.000 kn za programe i projekte koji se realiziraju u 2013. godini. Pilot program podrške osmišljen je s ciljem pružanja financijskepodrške organizacijama civilnog društva na području suvremene kulture i umjetnosti, a aktivnosti koje će biti podržane pripadaju trima glavnim programskim područjima:1. Razvoj pojedinih djelatnosti organizacije (60.000 kn – 100.000 kn)Podrška za Razvoj pojedinih djelatnosti organizacija može se tražiti u jednoj od dviju sljedećih kategorija:a) produkcija, promocija, medijacija i/ili distribucija radova domaćih umjetnika u svim disciplinama suvremene umjetnosti;b) upravljanje javnim prostorima (npr. galerije, klubovi, centri i sl.) za suvremenu kulturu i umjetnost.2. Razvoj umjetničkih ideja, partnerskih projekata ili festivala / manifestacija (5.000 kn – 15.000 kn)Podrška za Razvoj umjetničkih ideja, partnerskih projekata ili festivala / manifestacija može se tražiti u tri sljedeće kategorije:a) umjetničko istraživanje u svrhu produkcije umjetničkog rada (samostalno ili u suradnji s drugim umjetnicima i umjetničkim skupinama);b) razrada ideje i priprema međunarodnih suradničkih projekata (razvoj partnerstava s organizacijama iz inozemstva);c) putovanje radi selekcije međunarodnog programa za domaće festivale i manifestacije.3. Razvoj suradničkih platformiPodrška za Razvoj suradničkih platformi može se tražiti u jednoj od dviju sljedećih kategorija:a) programska platforma na nacionalnoj razini (60.000,00 kn – 120.000,00 kn);b) zagovaračka platforma na lokalnoj razini (50.000,00 kn – 90.000,00 kn).Opći uvjeti, pravila, kriteriji i upute za podnošenje prijava za svako programsko područje definirani su u Vodiču za prijavu koji je objavljen na mrežnim stranicama Zaklade(www.kulturanova.hr), gdje je dostupna cjelokupna dokumentacija Pilot programa podrške, uključujući i obrasce za prijavu (Opisni obrasci, Obrasci proračuna, Dodatniobrasci) za svako pojedino programsko područje.

društvozarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 6Kakva demokratska Europa?Odgovor francuskog filozofa Jürgenu HabermasuÉtienne BalibarJürgen Habermas otvoreno se izjasniopo pitanju europske situacijei odluka koje ona zahtijeva: nakon“Europskog ustava” prevedenog u svibnju,Le Monde je prošlog tjedna objavio stajalištenjemačkog filozofa pod naslovom “Plusque jamais, l’Europe” (“Europa, više negoikad”). U bitnom, Habermasova teza je dakriza eura nema nikakve veze s krivnjomrastrošnih država koje imaju poteškoćauhvatiti korak sa “štedljivim” državama (unjemačkom, Schuld istodobno znači krivnjui dug...), nego s nesposobnošću država dase odupru špekulantima i neutralizirajuigru tržišta te omoguće globalnu regulacijufinancija. Stoga neće biti izlaska iz krizene odluči li Europa “konačno napravitikorak” prema političkoj integraciji, kojabi joj omogućila istodobno obraniti svojuvalutu i pokrenuti socijalne politike smanjenjanejednakosti u svojim okvirima kojejoj opravdavaju postojanje. Prirodno mjestoove transformacije je “europska jezgra”(Kerneuropa), dakle eurozona proširenadržavama koje bi se trebale pridružiti (naročitoPoljskom). No nužan uvjet za to je“stvarna” demokratizacija zajedničkih institucija,pod čim Jürgen Habermas ponajvišemisli na formiranje parlamentarnogzastupanja koje bi konačno bilo djelatno(prema sistemu od dva stupnja, koji razlikujeod “federalizma” na njemački način),s ovlastima političke kontrole na europskojrazini, naročito na poreznu osnovicu i porezna dobit koji bi podržali jedinstvenu valutu,slijedeći princip američkih pobunjenika:“No taxation without representation!”Treba pitatiHabermasa kakouvesti demokraciju ueuropsku konstrukcijubez “skoka” ili“uzmaka” u odnosu nastrukture i procedurekoje su i osmišljenekako bi je isključile,neutralizirale i kojemetode “upravljanjakrizom”, u bitnomusmjerene nasprječavanjeintervencije građana,sustavno sprječavaju?HraBRa kritika “novog njemačkognacionalizma” Valjapozdraviti ovu intervenciju i ne ostaviti jebez odjeka. Ona dolazi nakon niza hrabrihzauzimanja stajališta, u kojima se Habermasokomio na “novi nacionalizam” njemačkepolitike i “unilateralne” predrasudekoje ona pokriva (možemo samo sanjati ofrancuskim intelektualcima koji bi pokazaliistu takvu neovisnost). Podrazumijevaznatan napor uzimanja u obzir političkog,ekonomskog i društvenog, kao i zamišljanjamogućeg doprinosa Europe pronalaskustrategije iz krize na globalnoj razini,koji istodobno uključuje imperativzaštite socijalnih prava(što opet ne znači njihovu nepromjenjivost)i imperativ regulacijemehanizama kreditakoji se umnožavaju “iznad”stvarne ekonomije. Konačno,ono nedvosmisleno potvrđujeda politički ujedinjena Europa(zvali je “federalnom” ili ne)jest moguća samo pod uvjetomsupstancijalne demokratizacije,koja se tiče same naravi njezinevlasti i zastupanja, dakle njihovalegitimiteta (što se menetiče, dugo sam podržavao radikalniju,neki će reći i spornijutezu: politička Europa, izvankoje zapravo postoji samo propasti nemoć za narode kontinenta,neće biti legitimna, dakleni moguća, ukoliko ne budedemokratičnija od nacija kojeje sačinjavaju, dakle ukolikoim ne omogući korak dalje odnjihovih povijesnih tekovina popitanju demokracije).Nema izlaska iz krize bez fiskalnerevolucije Argumentacijafrankfurtskog filozofa posjeduje ipak,po mojem mišljenju, dvije međusobno povezaneslabosti. Prva je što ne vodi računao proteklom vremenu, dakle o konjunkturi:rasuđuje kao da se kriza ne razvija već godinama,kao da bismo se mogli ponovnopremjestiti “prije” učinaka koje je proizvelai ostvariti sada ono što je bilo potrebnokako bi se izbjegla (ponajviše u trenutakuspostavljanja europskog monetarnogsistema). Ne vjerujem u to. Trebalo bi unajmanju ruku razviti indikacije koje argumentacijasadrži (u izvornoj verziji: ovaideja ispala je iz francuskog prijevoda zaLe Monde) vezano uz prihvaćanje porezai kontrolu njihova korištenja. Neće biti, uEuropi niti drugdje, izlaska iz krize bez“fiskalne revolucije”, koja podrazumijevane samo podizanje europskih poreza i briguza pravednu raspodjelu, nego njihovo korištenjeza politiku reparacije zapošljavanjauništenog krizom, politiku preustrojstvaproizvodnih djelatnosti i uređivanja europskog“teritorija”. Nešto poput New Dealaili unutareuropskog Marshallovog plana.To podrazumijeva također, bez sumnje,vraćanje uravnoteženoj monetarnoj politici,podjednako utemeljenoj na fiskalnomsustavu i bankarskom sustavu (poput slučajnoonog koji održava spekulaciju).Suviše formalistička koncepcijademokracije Druga jeslabost da se Habermasova argumentacijadrži pretjerano formalističke koncepcijedemokracije, koja je tim manje zadovoljavajućašto su moćni procesi “de-demokratizacije”više na djelu u našem društvu, kojičak iz krize izvlače argumente oportunostii učinkovitosti “vladanja” odozgo. Ne možemosamo ispraviti takve procese, trebaih spriječiti, suprotstaviti im “materijalne”demokratske invencije. Da se razumijemo:nipošto ne odbacujem potrebe za predstavljanjem.Upravo suprotno, povijest dvadesetogstoljeća pokazala je i nužnost i granicekolebanja između jednostavne delegacijevlasti i djelatne kontrole. Treba intenziviratiove rasprave na razini Europe. No trebatakođer uvesti i druge modalitete demokracije,ili bolje, demokratizacije političke institucije.To je ključ rješenja čuvene aporije“europskog demosa”. Demos ne prethodi,ne preegzistira, kao uvjet, demokraciji: onproizlazi iz nje, kao njezin učinak. No isama demokracija postoji samo kao tijeki oblik različitih praksi demokratizacije.Kao predstavnička demokracija, svakako,no i kao participativna demokracija, čija jegranica samoupravni komunizam (izgradnja“commonsa”, rekao bi Negri), i kaokonfliktna demokracija (“kontra-demokracija”,rekao bi Rosanvillon), koja živi odzahtjeva i prosvjeda, od otpora i pobune.Ovi modaliteti demokracije oblikuju nestabilnuravnotežu koja nas, istina, udaljava od“normativnog” konstitucionalizma.Mora se pojaviti pokret Timodaliteti ne mogu se uvesti preskriptivnimodlukama, ma kakav bio njihov način legitimacije(poput drugih, Habermas ustrajnopodsjeća na mogućnost referenduma o budućnostieura i Europe). Moglo bi se čakčiniti da prevladavanjem mogućnosti vladinog“upravljanja”, omogućavanjemizgleda za autonomiju ili disenzus, ti modalitetikreću ka cilju drukčijeg utemeljenjaEuropske unije: kako objediniti ujedinjenosts mnogostrukošću i proturječjem, stabilnosts nesigurnošću, legitimnost s osporavanjem?No i obrnuto, pitat ćemo Habermasakako uvesti demokraciju u europskukonstrukciju bez “skoka” ili “uzmaka” uodnosu na strukture i procedure koje su iosmišljene kako bi je isključile, neutralizirale,i koje metode “upravljanja krizom”, ubitnom usmjerene na sprječavanje intervencijegrađana, sustavno sprječavaju? Trebatće svakako da se, po ovom kao i podrugim pitanjima (“socijalne Europe”...)pojavi nešto kao opozicija i pokret. Ne propustimopriliku za raspravu koju nam JürgenHabermas i njegovi kolege predlažu,za raspravu o Europi, za Europljane i odstrane Europljana. Na različite načine,rasprava se pokreće svugdje gdje težinaposljedica krize prisiljava na nju, naročitou Grčkoj i Španjolskoj. No vrlo malo u Francuskojgdje se, unatoč signalu za uzbunukoji bi trebao naznačiti val njezina povratka,izgleda orijentiraju prema obnavljanjukampanja iz 1992. i 2005., gotovo sjedinom razlikom da ovog puta nema planiranogreferenduma... Nema ničeg što biizlazilo iz nacionalnih granica. Ničeg,prema tome, što bi smjestilo politiku narazinu koja bi odgovarala hitnosti zadaće,kao i pitanjima principa.S francuskoga prevela Milena Ostojić /Objavljeno u Libération pod naslovom“Quelle Europe démocratique?“, 3. rujna2012. / oprema teksta redakcijska

društvozarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 7Kontinuitet mRŽnjeU kritici govora mržnje i rasističkog ponašanja iz političkih krugova ima mnogo kalkulantstvai manipulacije, mnogo razmišljanja o tajmingu i intenzitetu kritike i usklađivanja reakcije sobzirom na političku moć onoga koga se kritiziraKatarina LuketićPRimjeR 1 – govoRPRazniH DŽepova Prijenekoliko godina za mnoge je biolokalni spasitelj, poduzetnik kojiće se znati pobrinuti za građaneonako kako se znao pobrinutiza sebe, Superhajduk koji radiza svoj narod, oduzima novacbogatima (Zagrebu) i vraća gasiromašnima (Splitu), graditeljstanova i vrtića, magnet za investitore,najveći šerif i mediteransko-dinarskišarmer istočnood Ancone. Njegovo javnopriznanje preljuba tumačili suobožavatelji kao znak njegoveotvorenosti i iskrenosti; njegovokockanje i opijanje kaoznak strastvenosti i mačizma;njegovo privatiziranje političkefunkcije kao snalažljivost, zbrinjavanjerodbine po gradskimpoduzećima kao poželjnu briguza obitelj, a muljažu s poslovanjemkao jedinu moguću strategijuza uspješno poduzetništvo.Tom i takvom liku njegovi birači su toleriralisve, jer dok je imao novca mogla se veseloigrati ta gradska burleska, koja je osnaživalai kolektivni osjećaj ponosa na vlastiturazličitost i vlastitu ludost. Bilo je to sretnopalanačko otklizavanje u predgrađanskodruštvo bez odgovornosti, bez zakona, bezinstitucija.Dok je bio na vrhu provincijalne tikvekoja si je umislila da je svijet u malome, onje mogao bez zadrške govoriti što misli osvemu oko sebe, pa i o Drugima i drukčijima,npr. Srbima ili gejevima. Njegove suriječi poput “ne bih nikada Srbina za zeta”(na tragu onih Tuđmanovih “sretan samšto mi žena nije Srpkinja”) svojevremenoskandalizirale manji dio javnosti i nisu povuklenikakve ozbiljnije posljedice: gubitakfunkcije, kritiku u Poglavarstvu i sl. Govormržnje bio je tu i od kritičara doživljen kaonjegov politički folklor. Nakoncu, bio je totada govor uspješnoga vladara tikve kojemusigurnost daje novac, kojega ulica voli zbognovca i u kojega politički suparnici nećedirati, jasno, zbog novca.Danas on više ne paradira u kostimuSuperhajduka, danas njegova burleska višene mami smijeh i odobravanja, danas njegovibirači gube zadovoljstvo u vlastitomodmetništvu i pomaknutosti. Stvari su otišlepredaleko. Vladar tikve ostao je praznih džepova,a to nije niti zabavno, niti šarmatno,niti seksi... Ispario je uspješni poduzetnik,Superhajduk iz Ogorja, taj heroj ulica, herojmomaka sa zidića ispred samoposlugagradske periferije, heroj majki s djecom,heroj pokondirene estradnjačko-poduzetničkeklike... Na njegovu mjestu ostao jeiscrpljeni, otromboljeni, nesuvisli i tužnigubitnik. Propadanje nije raskošno. Nemaviše arogancije i samouvjerenosti, bahatostii mačizma. Ulica više ne obožava njegovuglupost, političari više na nju ne žele žmiriti,jer to je sada glupost bez financijskog pokrićai bez političke moći. Čak i nogometninavijači s njime vodi specijalni rat, pa bacajukrafne, privode koze na teren, ne dolaze nautakmice... (što su odmah spremni medijskinogometni fanovi proglasili vrhuncemurbanoga otpora). Ukratko, nema više novcapa se cijela iluzija o oporavku i prkosu Juga,o političaru iz naroda koji radi za narod ijavno govori ono što narod misli – ispuhala.Kada taj i takav bivši heroj a sadašnjiluzer u novim okolnostima kaže štogod oonima Drugima i Drukčijima, kada danasosvježi ono što je već rekao u vrijeme vlastiteslave (kada priču o Srbima proširi s obiteljina društvo, utvrdi da su banke i medijiu njihovu vlasništvu i da su oni odgovorniza njegov pad), njegove se riječi shvaćajupuno ozbiljnije. Čak se za njih traži i političkai kaznena odgovornost. Kao da teriječi nemaju svoj kontinuitet.PRimjeR 2 – što Sve U imeDJECE? Drugi je primjer različit od prvoga,ali jednako ukazuje na kontinuitet ina običaj da političari i druge odgovorneosobe nečije ispade mržnje uglavnom osuđujudeklamativno po medijima, dok sumjere kojima bi se takvi ispadi spriječiliili umanjili u budućnosti manje-više kozmetika.Akter tu nije jedan, nije niti političarniti uspješan i bogat čovjek, već jeaktera nekoliko, manje-više obični ljudi,zaposleni i nezaposleni seoski svijet, bezposebnih funkcija. Podneblje je drukčije,čak bliže zemljama Unije, a opći standardregije vrlo dobar za hrvatske prilike. Ipak,govor je sličan, kao što su uostalom sličnigovori mržnje na svim geografskim koordinatamai u svim vremenima, govori protivSrba, Roma, muslimana, Židova... Jednakeretoričke figure i jednake argumentacije omanjini koja ugrožava većinu, o opasnima,nečistima, neobrazovanima, zatucanima,pokvarenima Drugima. Ukratko jednakaograničenost i jednaki pozivi na nasilje upodtekstu. Rasizam svakodnevice, mržnjanaoko poštenih i dobrodušnih susjeda.Ljudi o kojima govorim – kažu – braneprava svoje djece na školovanje u određenim,kontroliranim i čistim uvjetima. U imesvoje djece oni se odlučuju na hajdučko nasilnosamodjelovanje i svojim tijelima braneulazak u školu romskim predškolcima, u imesvoje djece oni pozivaju na mržnju premaFoto: Regionalni tjednikRomima i izvikuju: “Ta će djeca živa ući uškolu, ali živa iz nje neće izaći”. Njihovavizija odrastanja i građenja boljeg svijetaza svoju djecu uključuje tako isključivanjei proganjanje neke tuđe djece. Nije riječsamo o tome da oni ne žele male Romeu klupama, već i o tome da ne žele Romeuopće u svojoj blizini: smeta im njihov stilživota, njihove kuće i naselja, njihov (ne)rad, njihovo disanje.Prvoga dana škole policija je morala štititiromsku djecu dok su ulazila u zgradu,njih dvoje po dvoje izlazilo je iz auta i upratnji dolazilo do razreda. Socijalizacijai integracija Roma koja efektno djeluje napapiru, u stvarnosti se provodi uz jako policijskoosiguranje. Istina, neki su novinari ocijelom slučaju izvještavali kritički i angažiranoa neki političari isto osuđivali, ali sve to,bojim se, mačku o rep – jer, bez zakonskihsankcioniranja i bez dugoročnih državnihprograma koji će se ispunjavati nema tu mirnogasuživota. Naime, diskriminacija Romau Međimurju nije od jučer. Svojevremenoje Hrvatska izgubila spor na Europskomsudu za ljudska prava u Strassbourgu zbogsegregacije Roma u školi u selu Macincuu Međimurju. Istina, u toj se školi odtadasituacija promijenila i romska djeca manjevišenormalno pohađaju nastavu. Ali, timenije sve riješeno, žarište se samo pomaknulomalo dalje, u drugu obližnju školu i međudrugo lokalno stanovništvo. Pravni, humanitarni,prosvjetni... stručnjaci koji su uključeniu ovaj slučaj i poznaju prilike uglavnomtvrde isto: novi ispadi diskriminacije i novigovor mržnje mogli su se očekivati. Zaštose onda nije snažnije reagiralo, zašto vlastnije primjenila postojeće zakone i kaznilarasizam, diskriminaciju, govor mržnje? Zaštonije poradila na tome da integracija nepostane getoizacija, da se osnovna prava naškolovanje, slobodno kretanje, rad... (roditeljite djece još uvijek teško nalaze posaou tome kraju) osiguraju i Romima?Netrpeljivost prema Drugima u ovomse slučaju prenosi obiteljskim odgojem,djeca dobivaju pouke gledajući svoje očevei očeve svojih prijatelja kako godinamariječima i djelima nastoje za njih izboriti“pravdu”. Ona uče lekcije iz rasizma kakobi, navodno, uspjeli preživjeti, uče da Rominisu dobrodošli, da su zaostali i opasni, dase “razmnožavaju” više no drugi pa prijetida postanu većina na tome području (jedanje roditelj u razgovoru s novinarima naveoupravo taj argument, koji je npr. koristila isrpska nacionalistička politika kao opravdanjeza progon Albanaca na Kosovu uosamdesetim godinama). To čudovišno obiteljskoznanje će se ukorijeniti, postat će iubuduće normalnim isključivati i omalovažavatione iz drugih etničkih skupina, onedrugoga jezika i druge kulture. Te spoznajeo Romima stečene u obitelji, pa onda provjereneu društvu, primjenjivat će ta djecavjerojatno jednom i na svoje odnose premasvima različitima od sebe.PORuke vlaSti I u slučaju okrivljavanjaSrba za vlastiti neuspjeh i u slučajunapada na romske đake u ime sprečavanjamogućeg “neuspjeha” vlastite djece u budućnosti(jer, roditelji tvrde, romska djecaloše uče, loše se ponašaju, sklona su huliganstvuitd.), nešto debelo škripi u reakcijivlasti, u tipu i intenzitetu političke kritike,te još više u načinu suočavanja s problemomi borbi na njegovu riješavanju. Kao što seposrnulog gradonačelnika trebalo odavnodiskvalificirati iz političke igre – i zbog njegovarasizma ( i zbog njegova ukupnoga djelovanja,što je već tema za neki drugi tekst)– tako se i lokalne bukadžije u Međimurjumoglo svesti na pravu mjeru i pokazati imda društvo ne tolerira njihove metode.U kritici govora mržnje i rasističkog ponašanjaiz političkih krugova ima mnogokalkulantstva i manipulacije, mnogo razmišljanjao tajmingu i usklađivanja reakcije sobzirom na političku moć onoga koga sekritizira. Ima tu i mnogo nastojanja da seprikrije vlastita nesposobnost i društvenaneangažiranost, moguće i mnogo neznanjai nesenzibiliziranosti za temu. Kako god,takva politika nekažnjavanja i minorizacijedovodi do svojevrsne normalizacije govoramržnje i rasizma i do njihova nesmetanatrajanja.

Razgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 8Ivan NastovićO KRadljivcima Snova,modeRnim oniRokRitima Ikodovima dušeRazgovor s IvANom Nastovićem, doktorom psiholoških zNANosti, psihoterAPeutom,speciJAListom za kliničku i DUBinsku psihologiJU, kao i za tUMAčeNJe snova, povodomobiLJežavANJA preDLoženog Svjetskog DANA (LUciDNog) sANJANJA – 21. kolovoza.MANUeLA zLAtarU svim epohama tumači snova pravili su razliku izmeđusnova koji dolaze kroz vrata od roga i snova koji dolazekroz kapije od slonovače.— Marguerite YourcenarTko se jednom “dočepa” Snova Margerit Jursenaru svetlu psihologije K.G. Junga (Prometej, NoviSad, 2009.) ili knjige Psihologija snova i njihovotumačenje: trodimenzionalni pristup snovima (Prometej,Novi Sad, 2006.), čiji je autor Ivan Nastović, teško da semože odvojiti od Nastovićeva pitka stila, usprkos činjenicišto je problematika dubinske i dinamične psihološke metodologije“spiralno savladiv” materijal, a konzumiranjeanaliza književnih djela i njihovih autora/ica u ovom svjetlupoduhvat koji zahtijeva punu koncentraciju, izvjesnu dozupredznanja, sklonost poetičnim slikama, divergentnom iintuitivnom razmišljanju i čitanju.Navedene dvije knjige samo su sedmina sveukupnogštiva iz pera ovog autora, koji je ujedno i doktor psihološkihznanosti, psihoterapeut, specijalist za kliničku i dubinskupsihologiju, kao i za tumačenje snova. Da se radi o autorui terapeutu s dobrano dinamičnim iskustvom, dokazuje ičinjenica da je jedan od rijetkih koji je imao prigodu naJungovom institutu u Zürichu uživo slušati predavanjeMarie-Louise von Franz o dubinskopsihološkoj, tj. Jungovojanalizi bajki, da je u Beču došao u osobni kontakts tvorcem psihodrame Jakobom Morenom i sudjelovao unjegovim psihodramskim seansama, apsolvirajući jednogodišnjuspecijalizaciju na Bečkoj neuropsihijatrijskoj klinicite da je na poziv Léopolda Szondija završio dvogodišnjuspecijalizaciju na Szondijevom institutu u Švicarskoj. Noovo nizanje dostignuća i nije od toliko važnosti, osim akoih promotrimo kao stube koje, uz bok autorskom opusu,vode u predvorje sasvim konkretnog Centra za grupnuanalizu snova Unicorn koji Ivan Nastović u Beograduuspješno vodi već više od dvadeset godina. Jer prava jerijetkost danas pronaći majstorski educirane “onirokrite”koji bi nam pomogli da se ciljano i uz podršku krećemooniričkim prostorima. A i nije to baš bezopasno područje.(U Zagrebu se, primjerice, sa snovima može družiti u sklopuCentra za psihodramu koji postoji dvije godine, pri čemuipak treba naglasiti da se rad sa snovima u okviru grupne“glumačke” seanse psihodrame razlikuje od metode grupneinterpretacije snova koja se prakticira u Unicornu.) Poznatoje da su grupne analize snova u “predznanstvenoj” epohiprethodile individualnom tumačenju znanstvenog periodatumačenja: “veliki snovi” poglavica i vračeva smatrani suu arhajskih plemena nadležnošću čitave zajednice pa suse uz velike ceremonije javno tumačili, bilo da se radilo oaustralskim Aboridžinima, američkim Indijancima ili malezijskimSenoima. Potonje stručnjaci često uzimaju kaoprimjer “kulture zasnovane na snovima”, a proučavao ih jetridesetih godina prošlog stoljeća antropolog i psihoanalitičarKilton Steward. Mada se današnja tržišno zasićenakultura više bavi prodajom iluzija o snovima, psihološkastruka ne odustaje od ovog važnog segmenta duševnostii duhovnosti.Za potrebe ovog intervjua bilo je (da upotrijebim izrazna koji se teško može oglušiti) uputno hospitirati na iskustvenimgrupama za analizu snova, jer Ivan Nastović sevodi onom Karadžićevom da je jedna stvar o nečemu znatilijepo zboriti, a druga to isto valjano i činiti. Kako ovo vrijedine samo za snove već i za bilo koji ozbiljniji pristupodređenoj tematici, prevela sam uputu i velikodušni pozivTumačeNJe snova jeoDGovorAN i težak posao,koji iziskUJe speciJALNUoBUku i NADArenost, apriMArno podrazUMevaposedovANJe intuicijei eMPAtije. Pri tome jeposeBNo teško tUMAčitisopstvene snove, a podsetiobih DA ni JUNG neke svojesnove nije razUMeo ili nijeuspevao DA ih protUMAči,čak deceniJAMA, MADA jeintenzivno razmiŠLJAoo NJiMA. To je sLUčAJ i saAUtodiDAktičnom metodomANALize po princiPU uspeHAi proMAŠAJAna – recimo – “I shall walk a mile in his shoes”, navuklasandale i put pod noge. Cipele u koje sam uskočila tijekomjednog tjedna iskazale su se kao univerzalna obućaza hodanje dvosmjernom ulicom – primanja i davanja. Jerto je ono što se u grupama događa. Analizirajući svoje ituđe snove, učimo i o sebi i o drugima. Nismo na kauču,ne cizeliramo do iznemoglosti svaki detalj izričito u svjetluindividualnog, već napinjemo tihe strune socijeteta, s izvjesnošćuda ćemo, ako načas i izgubimo tlo pod nogama,u grupi biti dočekani uz podršku.(NE)SVjesNA STVarNosT SNOVAPoštovani dr. Nastoviću, mada je nejasno da li starosaskiizraz drōm stoji u etimološkoj poveznici s engl. dream injem. Traum, etimološki rječnik njemačkog jezika (Kluge,1995.) navodi da drōm znači veselje, slavlje. S obzirom daslavlje i veselje možemo povezati s igrama, željela bih daovaj razgovor otpočnemo sljedećom igrom:Prvo: Kada biste susreli gospođicu Tkošticu iz “Nabora uvremenu”, a ona Vam citirala tibetansku misao da su snovivozilo za istraživanje stvarnosti, kako biste i s koje straneušli u dijalog s tim zamišljenim likom, odnosno kako bistese nadovezali na ovu misao?——Snovi ne predstavljaju samo, kao što tvrdi Frojd (Freud),“kraljevski put u nesvesno”, već i kraljevski put u stvarnost,što potvrđuje i tibetanska misao koju ste naveli. U tomsmislu i najpoznatija Jungova učenica Mari-Luiz fon Franc(Marie-Louise von Franz) s pravom kaže: “Ako smo sanjalida smo leteli sa orlom, onda smo stvarno leteli s orlom”. Jer,snovi su viša forma realnosti, budući da imaju svoje izvorišteu mudrijem delu naše ličnosti, odnosno u nesvesnom,koje zna i više i bolje od svesti, koja nikad ne vidi celinu.Drugo: Gospođica Gdještica bi rekla da snovi ne pripadajuni tu ni tamo. Ako je svijest “tu”, a nesvjesno “tamo”,kako biste prokomentirali ovo Gdještičino interspacijalnopoigravanje?——Svestan i nesvestan deo ličnosti predstavljaju dinamičkucelinu pa je shvatljivo i dubinsko-psihološki prihvatljivo dai snove treba tako posmatrati. Njihovo tumačenje iziskujeda poznajemo i sadržaje svesti, koji nam omogućavaju dapotpunije shvatimo smisao sna. Još je Frojd ukazao da sesnovi ne smeju i ne mogu tumačiti bez onoga ko ih je sanjao,odnosno bez poznavanja svesne situacije snevača, nesamo zato što svesno i nesvesno grade jednu celinu, već istoga što snovi, kao što ističe Jung, imaju dva izvora: jedanu svesnim, a drugi u nesvesnim sadržajima.Ukoliko ne poznajemo svesnu situaciju snevača, san ćebiti ne samo površno, već i pogrešno protumačen. Samoiz poznavanja svesne situacije moguće je odrediti kojeznačenje treba dati nesvesnom. Osim toga, poznato je daje zadatak psihoterapije da menja svesni stav pa je i stoganeophodno temeljno poznavanje svesti. A kako ćemo menjatisvesne stavove i koja su rešenja najbolja, najpouzdanijemožemo saznati upravo iz svojih snova.Treće: Na scenu sada stupa Štoštica i pita Vas čime se toVi i zašto bavite već trideset godina?——Džejms Hilman (James Hillman), vodeći američkipsiholog i psihoterapeut, koji je studirao na pariskoj Sorboni,diplomirao na Triniti koledžu u Dablinu, a diplomuanalitičara stekao na Jungovom institutu u Cirihu, u svojojpoznatoj knjizi Kôd duše, govori o pozvanju, odnosno o

Razgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 9tome da svaki čovek nosi u sebi neponovljivost sopstvenesudbine, koja traži da bude proživljena i koja je prisutna ipre nego što može biti proživljena. Naime, Hilman krećenovim putem, polazeći od stare ideje: da svaki čovek dolazina svet zato što je zbog nečega pozvan, odnosno da imasvog dajmona (daimon) – duh koji ga štiti i prati tokomživota i upravlja njegovim postupcima i namerama.Jer, čovek nije samo proizvod nasleđa i sredine, o čemu,recimo, svedoče razlike u životnim putevima čak i genetskigotovo identičnih blizanaca, koji su zajedno odgajani. To,po Hilmanovom mišljenju, potvrđuje da pored nasleđa isredine postoji još nešto treće, a to treće je pozvanje, kojeposeduje svoju autonomiju.U tom svetlu i ja posmatram svoje višedecenijsko bavljenjesnovima, pa ako bi se ponovo rodio, snovi i njihovotumačenje bi se opet nalazili u središtu mojih profesionalnihinteresovanja. Već i zato što sam imao, kako to kažei Mari-Luiz fon Franc (Marie-Louise von Franz), mnogosnova, a neki od njih (uključujući san o jednorozima) promenilisu mi život i bili veliko otkrovenje, sa čime sam sesretao i kod članova mojih grupa za analizu snova, kakoiskustvenih tako i edukativnih. Uostalom, i Jung je rekaoda su snovi bili prima materia za njegovo celokupno, životnodelo.DINamika OTpora premaSNOVimaU Vašoj knjizi Psihologija snova i njihovo tumačenje, kojadoživljava šesto izdanje, napominjete kako su članovi, odnosnopolaznici iskustvenih grupa zapravo poglavito žene.Kako tumačite ovu pojavu? Zbog čega muškarci teže piju– da upotrijebim Vaš izraz – “otrov uvida” vlastitih snova?——Odgovor na Vaše pitanje nalazi se u činjenici da ženeimaju daleko bolji kontakt sa nesvesnim delom svoje ličnosti,ali i poseduje veću hrabrost da se sa njim konfrotiraju,mada to veoma često proizvodi bol. Ali, kao što podsećaJung, bez bola nema unutrašnjeg rasta. Osim toga, za razlikuod većine muškaraca, žene su spremnije da otkrijusvoju intimu, koja je skrivena i u snovima.Da li se “saboter pamćenja sna” češće javlja kod jednogspola ili je to mehanizam koji ne valja vezati uz spolnu irodnu uvjetovanost.——Kod svakog snevača je prisutan otpor, ne samo dashvati i prihvati smisao sna, već i otpor da ga zapamti pa ida, ukoliko su ovi otpori savladani, sprovede poruku snau akciju. Tumač se neretko susreće sa sve tri vrste otpora,od kojih je prvi često najsnažniji i najuporniji, a njegovimsavladavanjem san postaje jasan. Zapravo, otkriti smisaosna u krajnjoj liniji znači savladati otpor protiv tumačenjadatog snevanog sadržaja.Neuropsihološka istraživanja spavanja i sna su pokazalai eksperimentalno dokazala da svaki čovek u proseku svakenoći sanja dva sata, čime je otklonjena zabludada neki ljudi uopšte ne sanjaju. Međutim,među onima koji ne pamte svojesnove imamo one koji ih ne pamte zato štone obraćaju pažnju na njih i one koji imajuotpor da zapamte san, jer nisu spremni daprihvate poruke, koje nisu uvek ugodne.Neretko se potpuno zanemaruje činjenicada ono što nam saopštavaju snovimože biti vrlo neugodno, ali je uvek korisno,uključujući i košmarne snove, kojinas upozoravaju da nešto u nama ili izvannas nije u redu i da to treba da menjamo.Zato “sabotera pamćenja snova” ne trebavezivati za pol, već za strukturu i dinamikuličnosti, iz koje se i javlja saboter, koji neželi da shvati i prihvati ono što saopštavamudriji deo naše ličnosti, odnosno naše nesvesno,čiji su specifičan izraz upravo snovi.VrsTE SNOVA, odabir“pozorNICE” IselF-HelpDa li bi se moglo reći da svaki čovjek zapravoizabire ono što će sanjati? Kolikorazumijem, kompenzacijskim snovima moglibismo pripisati korektivnu ulogu “tješitelja”,negativno-kompenzacijskim pakkorektivnu ulogu kritičara, a prospektivnimsnovima “arhitektonsku” ulogu mapiranjaopcija budućih svjesnih djelatnosti.——Svaki čovek je i scenarista i režiser i glavni glumac usvome snu, a šta ćemo sanjati “bira” naše Sopstvo (Selbst)– arhetip celovitosti, koji je i najvažniji arhetip. Arhetipovisu “bogati tajnim životom i teže da se uklope u naš ličniživot kako bi ga učinili celovitim” (Jung); s tim što trebanaglasiti da se arhetipska mudrost pojavljuje samo u vremenajvećih nevolja, sa kojima svesni deo ličnosti ne može daizađe na kraj.Gdje počinju proročki snovi, a gdje lucidni? Koji je Vašstav prema Školi lucidnog sanjanja koja je npr. u Zagrebupopunjena već mjesecima unaprijed? Može li se naučitilucidno sanjati ili je to tek još jedan “san” na tržištu snovaself-help metoda koje tražimo uslijed činjenice da nammasovni mediji i svakodnevnica društvene strategije moćisustavno kradu snove. “Kradljivce snova” spominje AnnFaraday, koju uz Gayle Delaney (a obje su žene) čestonavodite kao ključne ličnosti čije su metode obogatileintegrativni i holistički pristup pri grupnoj analizi snovakoja se prakticira na Unicornu.——Mada sam se u svom kliničkom i vankliničkom tumačenjusnova sretao sa lucidnim snovima, moram reći danisam dovoljno kompetentan da sudim o njihovom značajui funkciji. Svojevremeno je u okviru beogradske izdavačkekuće “Babun” izašla knjiga Petriše Garfild (Patricia Garfield)Kreativno sanjanje, sa populističkim podnaslovom:“Upravljajte svojim snovima da biste savladali strahove irešili probleme”. Poruke i pouke te knjige, shodno momiskustvu sa snovima, nisam mogao ni da shvatim ni da prihvatim,jer se suštinsko i dubinsko savladavanje strahova irešavanje problema ne može postići putem lucidnih snova,kao što je nemoguće suštinsko i dubinsko uklanjanje neurotskihsimptoma putem hipnoze.Na web-stranici Magicus.info može se pročitati da je izdavačkakuća “Prometej” iz Novog Sada velikodušnodonirala dvije Vaše knjige navedenom portalu. Postovii komentari ukazuju na visoku zainteresiranost za tematiku.U kojoj mjeri čovjek samome sebi može pomoći iliodmoći autodidaktičnom metodom analize po principuuspjeha ili promašaja?——Tumačenje snova je odgovoran i težak posao, koji iziskujespecijalnu obuku i nadarenost, a primarno podrazumevaposedovanje intuicije i empatije. Pri tome je posebnoteško tumačiti sopstvene snove, a podsetio bih da ni Jungneke svoje snove nije razumeo ili nije uspevao da ih protumači,čak decenijama, mada je intenzivno razmišljao onjima. To je slučaj i sa autodidaktičnom metodom analizepo principu uspeha i promašaja.Mada je samospoznaja od fundamentalnog značaja,od nje postoji i ogroman strah, a posebno je izražen strahod nesvesnog, uprkos činjenici da upravo nesvesni deoličnosti, kako podseća Jung, ima apsolutno revolucionaranznačaj, jer iz osnova može promeniti naše shvatanje sveta.OD ANime do jedNorogaDa li Centar Unicorn zapravo funkcionira u smislu Visokeškole ili akademije na kojoj se podučava ujedinjena dubinskapsihologija i analiza snova?——Centar ne funkcioniše ni kao Visoka škola ni kao akademija,već jednostavno kao Centar u kom se proučavajujezgrovni pravci dubinske psihologije: Frojdova psihoanaliza,Jungova analitička psihologija i Sondijeva (LéopoldSzondi) schicksal-analiza, kao i psihologija snova i njihovotumačenje. Jer, snovi nemaju svoje izvorište samo u individualnom,već i u kolektivnom i familijarnom nesvesnom pau tom smislu i ja, poput moga učitelja Leopolda Sondija,insistiram na trodimenzionalnom tumačenju snova…Zbog čega je – prije no što ste usnuli san o jednorogu –Centar za analizu snova nosio naziv Anima? Kako se dadeiščitati sa službene web-stranice Unicorna, Centar je otpočeos radom 1990. godine, zapravo kratko prije izbijanjarata na području bivše Jugoslavije? Osobno ga zamišljamkao tadašnje mjesto susreta sa zanemarenom, odnosno potisnutomanimom “mikroepohe”, koja je onomad uzimalamaha (u smislu u kojem Marie-Louise von Franz proučavabajke, pitajući se je li pojedina bajka izraz ženske obradenesvjesnih sadržaja, ili pak kompenzira animu vremena ukojoj je anima zauzimala prazno mjesto), no ispravite meako pogrešno intelektualiziram.——Jung definiše Animu kao “imago ili arhetip svih iskustavakoje muškarac ima sa ženom”. Ona predstavlja oličenjesvih ženskih psiholoških težnji u psihi muškarca, ili,sasvim jednostavno, ženu u muškarcu, tj. ženski aspektmuške psihe. Otuda je Anima za muškarca faktor od najvećevrednosti, arhetip života i kreacije, zbog čega sam i svojcentar za analizu snova najpre nazvao Anima. Njen pandanje Animus, muški aspekt ženske psihe i faktor od najvećevažnosti i vrednosti u psihologiji žene. Oba ova arhetipasu dopuna celovitosti, neophodna za adekvatno psihičkofunkcionisanje čoveka.Međutim, nakon mog krunskog, arhetipskog sna o jednorozima,koji je postao energetsko jezgro i dubinskopsihološkabaza moje knjige Psihologija snova i njihovotumačenje (2000.), odlučio sam da i Centar nazovem pojednorogu, odnosno Unicorn. Nakon tog sna jednorog jepostao moj središnji arhetipski simbol, u kom je zgusnuto,kao u ljusci oraha, moje stvaralaštvo, a posebno onaj aspektkoji je vezan za snove i njihovo tumačenje.SURADNja Volje I puTAKoliko surađujete s kolegama ili zainteresiranim pojedincimaiz Hrvatske? Naime, edukativne grupe i seminari održavalisu se na području bivše Jugoslavije u Republici Makedoniji,Srbiji i Sloveniji. Je li se nešto u međuvremenu promijenilopo tom pitanju?——Za razliku od Makedonije i Slovenije, gde sam držaotrogodišnje edukativne grupe za tumačenje snova, to nijeslučaj sa Hrvatskom. Ne zato što nisam zainteresovan, većjednostavno što nije bilo takvih ponuda iz Hrvatske, dokiz Skoplja i Ljubljane jeste.Vidite li mogućnost otvaranja jednog ovakvog centra i napodručju Republike Hrvatske te što bi za to bilo potrebno?——Sve je moguće, jer gde ima volje – tu ima i puta, kakokaže Jung. Da bi do toga došlo, potrebna je dobra volja obestrane, a ja sam spreman za takvu saradnju.I da završimo s “Naborom u vremenu”: ako biste bili primoraniiznaći četvrtu dimenziju izvan trijadne strukturezačetnika individualnog, kolektivnog i familijarnog, kakobiste je nazvali?——Savremena dubinska psihologija za sada poznaje trisloja ili tačnije tri kvaliteta nesvesnog: individualno (Frojd),kolektivno (Jung) i familijarno (Sondi) pa nam tako, recimoEdipov ili Kainov kompleks, kao i pojedini snovi, mogu bitipotpuno dubinsko-psihološki jasni tek kada ih sagledamou svetlu sva tri sloja nesvesnog.Naravno, nisam u mogućnosti da iznađem četvrtu dimenzijunesvesnog, ukoliko ona uopšte postoji, uprkosčinjenici što neki govore o “nacionalnom nesvesnom”, odnosnoo nesvesnom jedne nacije. Međutim, mislim da tajsloj zapravo pripada kolektivnom nesvesnom i da ne predstavljaposeban entitet.

oglaszarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 108. izdanje25. — 30. rujna 2012 .STuDEnTSKI CEnTarZaGrEB

kolumnazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 11čudna šumaAutoRSka pravana channelingOd svih NAčiNA MAsnog zarađivANJA postoji tAJ jeDAN koji je NAročito LJiGAv. PeLJešitiNAivne GLUPANe nije toliki proBLem, no što je rePULzivno jest zarađivati uspostavompravne zAŠtite peLJešiteLJA NAivnih GLUPANANeNAD PerkovićRecimo to ovako:ako bi moGLi,NAPLAtili bipristoJBU ZAMP-a i zaMUziku sfera NA svihseDAM nebesaPosao proroka nekoć je bilo vrlo zahtjevnozanimanje. Nije da su se baštrgali za radno mjesto. Nadareni pojedinciupali bi u to mimo svoje volje, manjeviše pod prisilom anđela, arkanđela, duhova,plamtećeg žbunja, kakvih drugih neobičnihpojava ili glasova, a katkad i Gazde osobno.Radni uvjeti bili su slabi i neprivlačni, valjaloje obitavati po vlažnim spiljama i rupama,pod korijenjem drveća, među zvijerima i bubama,dress code je podrazumijevao prnje,rite i masnu kosurinu te prljavu i zapetljanučičkavu bradu. Bez toplog obroka, tek akogdjekad čovjek dohvati kakvog skakavcada pojača prehranu.Beneficirani staž Posao je bio opasani nadasve neugodan. Trebalo je Rječjubeskompromisno šibati kraljeve i druge velmožei moćnike i riskirati glavu kako bi ih sedovelo k pameti i spasilo što se spasiti dade.Pritom nije bilo vremena za analize i promišljanja,samo za slijepu poslušnost i povjerenjejer je iz nekog razloga to verbalnošibanje na koje sâm prorok nije imao nikakvavoljna utjecaja uvijek bilo hitno. Kaoda to nije dovoljno, opis posla često je podrazumijevaoizlaganje linču jer je jednakotako trebalo verbalno šibati i gomilu kad bise okupila na kakvom narodnom saboru ilivjerskoj svetkovini. A ako bi prvo osjetljivorazdoblje prošlo kako-tako u redu i prorokse donekle uhodao na svom radnom mjestu,dodatnu frustraciju su predstavljali učenicikoji bi se namah okupili oko njega, u praviluneki dosadnjakovići koji ništa pod bogomne razumiju, pomalo tupi, prilično nespretni,ali začuđujuče entuzijastični i uporni u željida do nogu učitelja upijaju Riječ. Kasnijebi neki od njih postali osnivači kakve velikereligije, ali u datom trenutku prorok nijemogao ništa do strpljivo kolutati očima ipodnositi glupa pitanja čekajući da ga netkood tih blesana izda ili skrati za glavu.Sve u svemu, muka jedna od zanimanja,čak i ako bi nekim slučajem izostalo mučeništvona kraju karijere.Jedino što se mora priznati: uvjeti mirovinesu odlični, iako je realizacija posmrtna,odnosno postuzašasna. Stalno mjesto zaGazdinim stolom, bilo s lijeva ili s desna,tronovi, prijestolja, sve osigurano, dugi odmoripod sjenicama blaženstva ili, tko volisport, može u sportskim kolima do milevolje jurcati amo tamo od nebosklona donebosklona i izazivati grmljavinu.Govorni automati Proročko zanimanjedanas je kao i sva ostala – sjebano.Nema šibanja pravednošću i pravičnošću,nema govora o valjanosti i valjanom, nemaljubavi, nema skakavaca ni pećina ni posvećenostipozivu. Danas se prijenos važnihporuka viših bića zove channeling i nalik jeusluzi govornih automata. “Svi ste vi Bog,samo to ne znate” (wtf?), press one, “Svemirse urotio da vam ispunjava glupavesitne želje”, press two, “Novo Zlatno dobaje svanulo, ali vi još spavate”, press three, itako dalje, sve jednolično, konfekcijsko i dozlabogadosadno pod šarenim etiketicama,u new age brendiranju. Otupjeli prenositeljine razlikuju se od putujućih trgovaca bilokakvih proizvoda, a sljedbenici nikad ne bibili u stanju ustanoviti novu religiju za razlikuod onih bedaka iz drevnih vremena,što samo govori o kakvim se razmjerimau ovoj katastrofi radi. Dvanaest tumplekarazbježe se kao kokoši kad je frka, ne biim čovjek dao ni da mu bicikl pridrže naulici dok skokne do pošte, a svejedno njihjedanaest osnuje najveću dosad svjetskureligiju koja traje kroz epohe. Slično i ostali.Naprosto, čovjek se pita, kako je to moguće?Moguće je, jer koliko god traljavi bili, teljude je, tada, očito “peglalo” neko stvarnonadahnuće. Danas toga nema, nema inspiracije,danas svi samo oponašaju, bilo ovedrevne, bilo jedni druge. Hoćeš u umjetnosti,hoćeš u spiritualnosti, hoćeš u racionalnimdisciplinama. I onda se još svađaju oko “autorskihprava”.Jedna od omiljenih mi priča o “autorskimpravima u channelingu” je ona o izvjesnojJudy Knight, Amerikanki sa srednjeg zapadakojoj je u nekom trenutku dosadilo životaritiu prikolici poput ostalih white trash susjeda,pa je sazvala tiskovnu konferenciju da informirajavnost kako joj se (ob)javio božanskientitet iz xy dimenzije, nekoć inkarnirankao Lemurijanac, ili možda Atlantiđanin,veliki ratnik Ramtha. Uslijedile su radionice,regularne objave channeling sesija, knjige,filmovi, predavanja, nekoliko tisuća sljedbenika,mnogo više tisuća kupaca Ramthinihgovorancija slabo odglumljenim bengalskimakcentom kroz usta gospođe Knight, a kadsu se pokretu pridružili prvi Holivuđani,dokoni slavni bogatuni isprazna življenja– nije prošlo ni desetak godina – Judy seobogatila kao Krez. Dovoljno je reći da jeiz prikolice preselila u autentični francuskichateau, ali ne u Europi, već je dvorac, navodno,kamen po kamen preseljen u Ameriku.Biznis i danas lijepo cvate, a hrvatskojje publici najpoznatiji uradak iz Ramthinekuhinje film iz 2004. Koji k. uopće znamo(premda se u istom ne spominje božanskiLemurijanac). Rekli bismo, klasična priča.Veliki Ramtha govori i govori još odkraja sedamdesetih, namrčeno je knjiga iknjiga, izazivao je polemike i diskusije, aučenje se, bazično, svodi na to da smo svizapravo bogovi, i kad to jednom shvatimo,sve će krenuti u najboljem mogućem smjeru,život će nam postati lagodan i ispunjen kakose, uostalom, lijepo vidi na primjeru gospođeKnight.Veliki Ramtha pod zaštitomsuda No, ne lezi vraže. Neka žena izBerlina, vjerojatno sita skromnog životakućanice, sazvala je sedmu silu i objavilakako joj se najnovijim porukama obratio,a tko drugi, veliki ratnik Ramtha iz xy dimenzije.Dakako, to nije moglo samo takoproći, i bivša stanovnica prikolice, skromnaJudy, dala je Berlinericu na sud. Iz nekograzloga, nebitnog za ovu priču, postupak jevođen u Beču.Urbana legenda dalje kaže kako je nekistari bečki sudac, pred kojim se vodio slučaj,na kraju presudio u korist Berlinčanke riječima:“Draga gospođo Knight, ako se svjetlosnobiće Ramtha iz xy dimenzije javilovama s porukom za čovječanstvo, ne vidimnikakve prepreke da iskoristi svoje božanskemoći i jednako se tako javi gospođi R.iz Berlina. Stoga ne mogu presuditi u vašukorist”. Premda je moguće da se to dogodilona nižoj razini procesa koji je trajao godinama,na kraju je Vrhovni sud ipak presudiou korist Judy, jer su joj bila “ugrožena autorskaprava”. Naknada bijaše simbolična, nojednako kao i naknada, i presuda je simbolnečega, u najmanju ruku našeg otužnog itrulog vremena. Recimo to ovako: ako bimogli, naplatili bi pristojbu ZAMP-a i zamuziku sfera na svih sedam nebesa.Od svih načina masnog zarađivanja postojitaj jedan koji je naročito ljigav. Pelješitinaivne glupane ne držim naročito svetogrdnim,ako naivac pritom nije lišen zdravljai života. Što je repulzivno jest zarađivatiuspostavom pravne zaštite pelješitelja naivnihglupana, pa onda, prisilom zakona, isvih ostalih koji to nisu.I kako onda čovječanstvu ne ide nizbrdo?(Umirovljeni proroci prekidaju partijušnapsla, šaha, trilje ili šijavice i gledaju“dolje” na zemlju). Nekoć smo imali Prometeje,velike proroke i moćne kraljevekoji su ljudima donosili vatru, svjetlost iznanje, a danas, uz bogatunima uslužnosudstvo, imamo bijedne kanalizatore sitnepohlepe i mutne mutave vladare koji sebave ZAMP-om.Otužne li preokupacije.

filmzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 12Praznik u RimuRasterećeni ALLen NUDi tipično svoJU verziJU DekAMeroNAViŠNJA PentićWoody Allen, Rimu, s ljubavlju, 2012.Woody Allen (76) se zabavlja.Njegov najnoviji film Rimu, sljubavlju (To Rome with Love,2012.) krunski je primjer projekta čija jejedina ambicija bila udovoljiti vlastitim kreativnimhirovima pri tome se ne opterećujućivisokoumjetničkim ambicijama. Srećomriječ je o kreativnim hirovima osobe koja sefilmom suvislo bavi posljednjih četrdesetakgodina pa je Rimu, s ljubavlju inteligentnafilmska zabava ne samo za svog autora, veći za gledatelja u potrazi za istom. Oni kojiu kina dođu očekujući koncizno seciranjeljudske prirode uredno zapakirano u žanrovskizaplet kakvo je recimo ponudio filmMatch Point (2005.) ostat će razočarani, kaoi oni željni efektne strukturirane satire iz zavodljivogVicky Cristina Barcelona (2008.).SmiJAti se sebiprivilegij jeonih PAMetnijih ihrABrijih, a nitkoto ne rADi boLJe odALLeNA koji je uvijekbio iNGeniozANportretist LJUDskihhirova i sLABosti, ALipritom nikADA niještedio sAMog sebeJust for fun Najnoviji Allenov filmne spada u kategoriju najboljih ostvarenjaiz posljednje dekade njegove karijere, alini među one lošije. Rimu, s ljubavlju filmje koji će prvenstveno razveseliti poklonikevelikog redatelja te gledatelje željneinteligentnog humora lišenog svake vrstepretenzija. Jer ovaj put je riječ isključivoo zabavi i to punokrvnoj. Allen je naimeodlučio snimiti film koji nema dominantnupremisu, već je sastavljen od kolopletaduhovitih anegdota povezanih činjenicomda se sve odvijaju u Rimu. Radni je naslovprojekta bio Bop Decameron što otkrivaredateljevu namjeru da film strukturira kaoniz humorističnih priča povezanih istimpripovjedačem po uzoru na istoimeni klasiktalijanske književnosti. Allen u posljednjevrijeme često koristi naratora, a ovaj ga putna početku filma i doslovno upoznajemo.Riječ je o simpatičnom rimskom bobiju kojiupravlja prometom na jednom od najvećihgradskih raskrižja i koji nam obraćajući sedirektno u kameru (još jedna Allenu dragametoda) otkriva kako o svom gradu znaama baš sve. Osoba koja regulira kaosomrimskih ulica idealna je da iz kaosa ljudskogiskustva izvuče nekoliko poučno strukturiranihlinija odnosno priča. Allen ovaj putnaratora koristi samo na početku i na krajufilma pa će se ovaj lokalni sveznalica opetpojaviti tek na kraju kako bi se oprostio odnas i zaželio nam laku noć sa svog balkonaiznad Španjolskih stuba.Vrckavi eros Prometnik (što je zapravofunkcija svakog naratora koji moradovesti u kakav-takav red košmar koji nasokružuje) nas uvodi u četiri međusobno izoliraneepizode povezane isključivo činjenicomda se događaju u njegovu gradu. Udvije upoznajemo Talijane, a u druge dvijeAmerikance u posjetu vječnom gradu. Pričeposvećene domaćinima prozračnijeg su karakterate funkcioniraju kao farse sastavljeneod niza duhovitih skečeva. Roberto Benignitako je obični rimski službenik koji jednogdana bez ikakvog razloga postane slavan.Ovo će iskustvo nalikovati onome GregoraSamse osim što će Benigni u međuvremenubiti prisiljen odgovarati na bezbroj imbecilnihnovinarskih pitanja. Allen svojom jednostavnomidejom satiri izlaže suvremenodruštvo ispraznosti i spektakla te specifičnoživahnu talijanski scenu zvijezda i zvjezdicaodnosno starleta i starletica. Druga lokalnaepizoda prati mladi bračni par koji u Rimstiže na medeni mjesec da bi ga na krajuproveli razdvojeni i to svatko u zagrljajutreće osobe. Suprug će seksualne horizonteproširiti u zagrljaju prostitutke koju utjelovljujeneodoljiva Penelope Cruz, a supruga ćepodleći šarmu čak dvojice muškarac od kojihje prvi filmska zvijezda, a drugi sitni lopov.Ova epizoda najbliža je duhu lascivnog Dekameronasa svojim vatrometom zaigraneseksualne energije koja je kanalizirana krozklasični obrazac komedije zablude. U epizodamaposvećenima Amerikancima u Rimuna red su došli Allenovi najvjerniji prijatelji,eros i thanatos. U prvoj upoznajemo mladogameričkog arhitekta koji susreće svoju starijupa stoga zreliju i mudriju verziju. Naime naulici nabasa na proslavljenog starijeg kolegukoji boravi u Rimu i koji će mu poputduha iz svjetiljke pokušati pomoći u njegovimbezglavim romantičnim eskapadama.Mladić (kojeg uvjerljivo utjelovljuje JesseEisenberg) tipičan je neurotik zaljubljen uproblematičnu ženu koja mu može donijetisamo patnju i muke. Njegovo starije i zrelijeja (karizmatični Alec Baldwin) uporno mudaje savjete iz svog bogatog životnog iskustva,ali mladić ih naravno ne sluša. Allenovaideja jest mizantropska, ali je i istinita – čak ikad bismo sada imali pamet i iskustvo kojećemo steći s godinama i dalje bismo se sviponašali jednako suludo i nepromišljeno. Jerčovjek je životinja vođena nagonima kojeje nemoguće kontrolirati svim našim dubokoumnimracionalizacijama unatoč. Mladićće tako napraviti sve tipične greške iako ćestalno imati logističku potporu svog iskusnijeg“ja”. Ova je epizoda zanimljiva zbogtretmana Baldwinova lika koji funkcioniradijelom kao duh, a dijelom kao stvaran likšto je glumac uspješno premostio samouvjerenošćuizvedbe.Allenovski thanatos Posljednjapak epizoda sazdana oko redatelju omiljenogmotiva straha od smrti ima najopakiju ironijskuoštricu. Priča je to o ostarjelom opernomredatelju (sa zadivljujućom ga vitalnošćuglumi sam Allen) koji mirovinu izjednačujesa smrću pa pod svaku cijenu traži nove izgovoreda i dalje radi odnosno stvara. Nakonšto sa suprugom (glumi je jedna od redateljevihnajdražih glumica – uvijek energičnaJudy Davis) stigne u Rim kako bi upoznaozaručnika svoje kćeri i njegovu obitelj ovaj ćepak tipski neurotik nabasati na neočekivanuČini se kako seovAJ PUt ALLen nijemoGAo fokusiratini NA jeDANodređeni PAPirićPA se jeDNostavnooDLUčio NA one kojesu MU se već DUGomotALi po LADicipriliku da se vrati u neprežaljeni svijet umjetnostii stvaranja. U ocu svog zeta prepoznatće pjevački talent koji se nažalost pojavljujeisključivo dok se skromni Giancarlo tušira.Allenov će lik stoga postaviti operu Pagliaccina način da se naslovni lik neprestanona sceni nalazi u tuš kabini, a za svoj radod talijanskog tiska zaslužiti titulu imbecile.Autoironičan je ovo komentar na vlastitupozicije smrću opsjednutog kreativca kojieto i dalje stvara iako njegova umjetnostviše rijetko koga zanima. I sam Allen, bašpoput redatelja kojeg glumi, ni u četvrtojčetvrtini životne utakmice ne posustaje odkreativnog izražavanja. Kao i njegov filmskiparnjak pritom troši hrpu novca, ali jeono što danas radi, kao da samokritičnogovori Allen, daleko od visoke umjetnosti.Jednostavno je riječ o jedinom učinkovitomnačinu da se zaboravi neizostavan krajkoji se neumoljivo bliži. No, razlika izmeđuAllena i lika kojeg utjelovljuje upravo je utom okrutno preciznom samorazumijevanjulišenom svake mistifikacije vlastitog mjestau svemiru. Smijati se sebi zadatak je i privilegijonih pametnijih i hrabrijih. Nitko to neradi bolje od Allena koji je uvijek bio ingeniozanportretist ljudskih hirova i slabosti,ali pritom nikada nije štedio samog sebe.Sjetimo se samo brutalno iskrenog bavljenjavlastitom umjetničkom egocentričnošću izManhattana (1979.) ili Razarajućeg Harryja(1997.) u kojima je pokazao da je itekakosvjestan mračnih implikacija svog genija. URimu, s ljubavlju redatelj općenito reciklirasvoje stare opsesije, ali to radi na zabavani uvijek svjež način. Iz navedenih sadržajačetiriju epizoda jasno je kako imamo poslas očekivanim repertoarom motiva: strah odsmrti, površnost, emocionalna afektacija, snobizam.Allen od početka karijere svoje uvijekiste opsesije vješto propituje kroz uvijek noveideje kojih kako mu vrijeme istječe kao daima sve više i više. Jedino što u ovom filmukoji doslovno pršti od vitalnosti, šarma i humoraodaje Allenove poodmakle godine jestčesta prisutnost mikrofona u kadru. Staromse majstoru očito više ne da zamarati tehničkimdetaljima niti ponavljati kadrove samozato jer je mikrofon slučajno bio malo nižeod predviđenog.Zbrka u ladici Svoj je sljedeći projekt,čije je snimanje već počelo, Allen smjestio usunčanu Kaliforniju vrativši se tako u domovinunakon dugih europskih lutanja u kojimaje s puno simpatija filmski opjevao London,Barcelonu, Pariz. Njegova ga je europskafilmska Odiseja naposljetku dovela takokamo vode svi putovi, u Rim, i nakon kojegse više nema kamo otići doli natrag kući. Uizvrsnom dvodijelnom dokumentarcu iz serijeAmerican Masters posvećenom Allenupostoji prizor u kojem redatelj izvaljen nakrevetu svoje njujorške spavaće sobe ležernoobjašnjava kako nastaju njegovi scenariji. Uladici njegovog noćnog ormarića nalazi sehrpa papirića na svakom od kojih je zapisananeka ideja. Naime, kada se nečeg dosjeti, ainspiracija nas može posjetiti bilo kada i bilogdje, Woody to zapiše na prvom papiru nakoji naiđe i kasnije pohrani u svoju čarobnuladicu. Kada počinje raditi na novom projektu,Allen iskrene na krevet sve te papirei krene prolaziti kroz zapisane ideje sve dokga neka od njih snažnije ne zaokupi. Čini sekako se ovaj put Allen nije mogao fokusiratini na jedan određeni papirić pa se jednostavnoodlučio na one koje su mu se već dugomotali po rukama kada je prekopavao svojuladicu, ali koje bi obično eliminirao jer nisuimali dovoljno potencijala da drže cijeli film.U tom smislu Rimu, s ljubavlju zapravo funkcionirakao filmski omnibus u kojem je autorsvakog od uradaka jedna te ista osoba, WoodyAllen, koji si je u sedamdeset i šestojgodini života priuštio luksuz da na ekran stavisebi neke drage ideje bez pritiska da njihovimuprizorenjem treba stvoriti nezaboravnofilmsko ostvarenje. Allen se ovaj put jednostavnoodlučio zabaviti, a zajedno s njim zabavilismo se i mi.

filmzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 13Šašava kronika agonijeNeočekivANo poletNA i stilski boGAta dokUFikciJAVanja kULAŠValérie Donzelli, Naš osobni rat, 2011.Bolnička čekaonica, majka i osmogodišnjidječak kojemu predstoji CTglave. Rez. Desetak godina ranije.Mrak nekog kluba, svira francuski elektropunk. Mlada žena iz uvodne sekvencepogledom fiksira zgodnog tipa na drugomkraju prostorije koji joj potom preko glavaplesača ubacuje lješnjak u usta. Njoj je imeJuliette, njegovo je Romeo. Šala? pita seona. Potencijal za dramu s tragičnim krajem,kaže on. Prvi poljubac. Šamar od upravoostavljenog dečka. Rez. Noćni Pariz. Zvucičembala. Njih dvoje držeći se za ruke poputmitskih Rochéovih i Truffautovih ljubavnikapretrčavaju most koji ih transponirau novu životnu priču. Ljubav... su ušećerenejabuke, vožnja biciklom, pariške fontane,lunapark, sablažnjavanje prolaznika irazmjenjivanje knjiga. Početak ove fatalneromanse jednostavne ‘boy meets girl’ formule,atmosferom i vizualnošću asocira naistoimeni film Leosa Caraxa (Boy MeetsGirl, 1984.) ili na kakav glazbeni video spots elementima francuske novovalne estetike.Plač bebe. Bolnica – opet tj. po prviput, a upravo se tu, u rodilištu, nakon štosmo priču započeli njezinim krajem, krećeodmotavati fabula. Film koji je pred namasasvim je privatna pripovijest francuske glumicei redateljice Valérie Donzelli (1973.),ovdje u trostrukoj scenarističko-redateljskoglumačkoj ulozi te njezina bivšeg životnogpartnera Jérémiea Elkaïma koji supotpisujescenarij i u filmu također, baš poput nje,igra samoga sebe.FiLM zANiMLJivoeksperimentiraraznolikimretro montažnimi drAMskimpostUPciMA poPUtUPotrebe irisa,zatAMNJeNJA –sredstva fiLMskeinterPUNkcije iz60-ih i 70-ih godiNAte neuobičAJenogUMetANJAFANtastičnihmomeNAta udokUMentarističkistilNovovalna romansa Naš osobnirat (La guerre est déclarée, 2011.) autoreferencijalnije film koji eksperimentira sraznolikim retro montažnim i dramskimpostupcima poput upotrebe irisa, zatamnjenja- sredstva filmske interpunkcije iz 60-ihi 70-ih godina te neuobičajenog umetanjafantastičnih momenata u dokumentarističkistil. Scena koja podsjeća na Šerburškekišobrane (Parapluies de Cherbourg,1964.) Jacquesa Demyja,gdje njih dvoje, Romeo i Julija,u taksiju dvoglasno pjevušećišaputavu pjesmicu (koju su zajednonapisali Valérie i Jérémie)jedno drugome izjavljuju ljubav,nadrealna je: dok oni zamišljenogledaju kroz automobilsko staklo,čujemo im misli. Izmjenjivanjepripovjedačke perspektive,muškog i ženskog glasa u alternaciji,kao na starim trakama zaučenje francuskog jezika, koji izoffa komentiraju filmsku radnju,na tragu je Truffauta i Godarda.Sveznajući narator u voice overujoš je jedna od ovdje pomalostilistički pretjeranih i pretencioznihposveta francuskomnovom valu.Beba Adam ima idealne uvjete za uzbudljivodjetinjstvo: roditelje umjetnike,šarmantno neuredan stan s namještajem izIkee, gay baku kod koje proslavlja prvi rođendan...no šokantna dijagnoza izmjestit ćega iz te vesele slagalice u sterilnost bolnice.Iz nje će u godinama koje slijede izaći teknakratko kad ga od tamo “otmu” mama itata kako bi mu pokazali more.Stilizirani užas Promjena ozračja ikolorita. Simpatična Adamova pedijatrica sašarenom ordinacijom nepovratno iščezava,u kadar ušetava autoritarna neurologinja, atu je i distancirani onkolog kamenog lica tebolničko osoblje koje se poput androida bezempatije skriva iza floskula, znanosti i birokracije.Operacijska sala guta Adama, vratase pred Juliette zatvaraju, kao da se nikadviše neće otvoriti – užas koji od nje sretnijiroditelj doživi eventualno prateći dijete narutinsku operaciju krajnika. Izbezumljenažena trči monokromnim bolničkim hodnicima,gubi svijest, pada u ritmu mehaničkeglazbe, dok elektro basovi bubnjaju poputkrvi u njezinoj glavi. Eklektičan i opulentan– od klasike, francuskog popa, Moricconea,narodnih i dječjih pjesama do džingla kultnefrancuske radijske emisije šezdesetihgodina – soundtrack na poprilično iščašennačin podcrtava filmske slike, apostrofirajućiključne trenutke i promjene raspoloženjaprotagonista. Uz Vivaldijevu Zimu Juliettečlanovima obitelji redom u fast forwardtempu javlja strašnu vijest: iz povlaštenepozicije gornjeg rakursa, promatramo ihkako se prestravljeni zamrzavaju u sekundi,na ulici, u metrou, a potom plaču i ruše sepoput vojnika ranjenih na bojištu. Razdobljezabrinutosti, prvih pretraga i operacije jurnjavaje na kratke pruge, sve u nadi da će seživot nekim čudom ubrzo normalizirati, nodok Adamovi roditelji džogiraju, pripovjedačnas upozorava: borba za dječakov životbit će maraton. Familija i prijatelji se veselookupljaju oko njih troje, kao da ih ispraćajuna putovanje, ali oni se ukrcavaju u bolničkakola i kreću u rat kemoterapijama. Dinamičankolaž kratkih, brzih kadrova i frenetičnihritmova u diskrepanciji je s bolničkomrutinom odjela dječje onkologije što filmudaje začudnu notu. Iako je ova tema pogodankontekst za jeftinu simboliku, Donzellispretno izbjegava eksploatacijski pristup: nina emocionalnom, a tako ni na fabularnomplanu nema praznih hodova, jalove patetike,NAŠ osoBNi ratsAMo je površinskimedicinskamelodrAMA, auistiNU kronikajeDNog, NAPosLJetkuiPAk okončANogLJUBAvnog oDNosabanalnosti pa je čak i trudnoća, kao neštopodrazumijevajuće u slijedu ‘sudbinski susret-zaljubljenost-dijete’izuzeta elipsom.Kad su nalazi dobri, Romeo i Juliette seglupiraju po hodnicima bolnice, dok njegovaotkačena mama s njezinim konzervativnimroditeljima, pretplatnicima Le Figaroa, proslavljašampanjcem na bolničkom parkiralištu.Općenito, puno je ovdje smijeha,pjesme i plesa. Na trenutke nemamo dojamda nešto nije u redu, jer nam je u vizirudvoje zaljubljenih, optimističnih ljudi kojihumorom, intelektom i djetinjom drskošćupokušavaju sačuvati svoj mali svijet odjednomzatamnjen bolešću djeteta. Ma kolikose njihovo hihotanje internim forama, a jošviše partijanje s ekipom doimalo situacijineprimjerenim i nezrelim, ono je prijekopotreban ventil, zaštitni mehanizam u ratus tumorom protiv kojeg dječak ima minimalnešanse - deset posto u njegovu koristgotovo je smrtna presuda.Terapijska dokufikcija Ipak,Naš osobni rat samo je površinski medicinskamelodrama, a uistinu kronika jednog,naposljetku ipak okončanog ljubavnog odnosabaš kao i debitantski dugometražni filmValérie Donzelli Kraljica jabuka (La reinedes pommes, 2009) – šašava glazbena komedijao prekidu veze (s istom glumačkomekipom: uz Valérie i Jérémiea igra i Béatricede Staël). Film je većim dijelom snimanfotoaparatom na autentičnoj lokaciji bolniceu kojoj se liječio Gabriel – sin Valérie iJérémiea, a koji se pojavljuje u ulozi Adamana samome početku te u završnici filma.Uvodna scena snimanja mozga u realnomvremenu neposredno prethodi završnoj, ukojoj konačno nasmiješeni onkolog roditeljimasada osmogodišnjeg Adama, priopćavada su posljednji nalazi sjajni. Ono između tihdviju scena, kronologija je godina agonije.Donzellijeva frajerski odbacuje priliku zamanipulaciju gledateljevim sentimentima:unatoč suosjećanju nemamo razloga strepitiza dječaka jer u uvodu vidimo da jeAdam preživio ono najgore, a u posljednjojdobivamo i bonus – doznajemo da je posveizliječen, s obzirom da je prošlo pet godinaod posljednjeg zračenja. Kako je od početkajasno da Adamova priča ima sretan kraj, fokusse s djeteta, koje je tijekom filma rijetkou kadru, prebacuje na njegove roditelje injihov odnos koji je kolateralna žrtva ovogpobjedničkog rata.Valérie Donzelli svojom dokufikcijom,koja kao da ima funkciju psihoterapijskogtretmana, iznova, ovaj put u kontroliranimuvjetima, proživljava ultimativnu roditeljskunoćnu moru. Svjedočimo dvjema bitkama:onoj za život teško bolesnog djeteta te zaspas ljubavi s početka teksta/filma čime ovaintimistička priča uistinu dobiva potvrduautentičnosti ratnog dnevnika. Konzekventani nesvakidašnji odmak od stereotipnihmotiva bolničke drame ovu kroniku trauma,ali i beskompromisne ljubavi i požrtvovnostijedne male obitelji čini iscjeljujućomapoteozom života.

oglaszarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 14Kustoska platforma 2012./2013.POZIV NA SUDJELOVANJEPozivamo sve zainteresirane da se prijave na program Kustoska platforma.Rok za prijavu je do 15.10.2012. godine.Kustoska platforma je projekt pokrenut 2008. godinečiji je cilj omogućiti dodatnu teorijsku i praktičnu edukaciju iz područja suvremene umjetnosti.Uloga kustosa/ice suvremene umjetnosti u posljednjoj se dekadi radikalno izmijenila, a artikulacija kustoskog djelovanja razvija se danas na sjecištu različitihkreativnih, administrativnih i teorijskih praksi – koncipiranja izložbi, rada na individualnim umjetničkim produkcijama, predavanjima itd. Time se pozicija kustosa/ica urazličitim kontekstima mijenja postajući sve hibridnija, a kustosi/ice preuzimaju znanja iz raznih društveno - humanističkih disciplina. Točka povezivanja i umrežavanjatih znanja za sada je nedostatno pokrivena službenim visokoškolskim sistemom u Hrvatskoj.Zbog toga je program Kustoska platforma posvećen produbljivanju znanja iz suvremene nacionalne i međunarodne vizualne umjetnosti, te susretu i radu sprotagonistima umjetničke, kustoske i kulturne scene u Hrvatskoj i svijetu. Rad na konkretnom izložbenom projektu sastavni je dio kustoskog programa, omogućujućipolaznicima/ama uvid u moguće metodološke, tehničke i teorijske alate vezane uz koncepciju i realizaciju izložbi suvremene umjetnosti.Kroz ovaj program želimo usmjeravati zainteresirane polaznike/ce na primjenu stečenih teorijskih znanja u praksu i potencirati umrežavanje i suradnju izmeđubliskih, no nedovoljno povezanih umjetničkih i društveno-humanističkih struka, te potencirati njihovo uklapanje unutar profesionalnih mreža djelovanja u kulturi.Kustoski program strukturiran je u tri osnovna istraživačko-teorijska modula koji se provode kroz seminare i radionice:* Fragmentirani uvid u povijest izložbenih praksi i kustoskih angažmana od 19. stoljeća do danas, voditelj: Dalibor Prančević;*Kustos na Mreži, voditelj: Klaudio Štefančić;*Knjiga umjetnika:područje eksperimenta, voditeljica: Ana Kovačić.Program obuhvaća i terensko putovanje koje će se ove godine održati u Beogradu pod vodstvom Ivane Meštrov i Mihaele Richter.Sudjelovanje u programu obuhvaća sve programske segmente. Nije moguće pratiti samo jedan od modula.ODABIR SUDIONIKA/CAProgram je otvoren za polaznike/ce koji su završili ili se nalaze na završnim godinama studija iz društveno-humanističkih znanosti/umjetnosti, te pokazuju interes kaprofesionalnom usavršavanju u polju suvremene vizualne umjetnosti i kustoskih praksi. Za prisustvovanje je potrebno tečno znanje engleskoga jezika.Program je besplatan za sve polaznike.TERMINI ODRŽAVANJAKustoska platforma 2012./2013. traje od studenog 2012. do ožujka 2013. godine.PRIJAVA TREBA SADRŽAVATI- ime, prezime, telefonski kontakt i e-mail adresu- motivacijsko pismo / max 1500 znakova- životopis/ europski formatDetaljni opis programa Kustoska platforma 2012./2013.: www.kustoskaplatforma.comNatječaj je otvoren od 25.9. do 15.10.2012. godine.Prijave se šalju isključivo mailom na adresu:kustoska.platforma@gmail.coms oznakom PRIJAVA KP 2012./2013.Koncepcija i koordinacija projekta: Ivana Meštrov i Mihaela RichterStručni suradnici/ce: Ana Kovačić, Dalibor Prančević, Klaudio Štefančić,Organizacija projekta: Udruga Slobodne vezePartneri projekta: Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Galerija Galženica –Pučko Otvoreno Učilište, Velika GoricaMjesto održavanja: Pogon – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Kneza Mislava 11, ZagrebProjekt Kustoska platforma je podržan od strane Gradskog Ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.oglasLica okolice – nova emisija na HR3Petkom u 22.03 na Trećem programu Hrvatskoga radija: Lica okolice. Prva u nizu emisija na programu je 5. listopada.U namjeri da pridonesemo kulturnoj protočnosti na prostoru koji se naziva regijom, regionom, Balkanom, zapadnim Balkanom, državama nastalim raspadombivše države i kako još sve ne, zamislili smo emisiju koja će tematizirati kulturne događaje i projekte, donositi novosti i predstavljati autore s togapostjugoslavenskog prostora. Cilj nam je ispitivati lica i naličja, sučeljavati stavove i glasove, osvrtati se i bacati poglede unaprijed i naokolo, obnavljativeze i skidati paučinu.Autor emisije je Dinko Telećan, a urednica Gordana Crnković.

satirazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 15RazgovoR Bez KRleŽEPut Gvozda i nizbrdo, herojsko PUtovANJe “tAMo i NAzAD”, no bez i NAJMANJe sLUtNJetolkinovskog izričAJAIgor StoJAkovićtako urgentno, kasnije se ispililokao banalna sitnica, moja juje poznosocijalistička paranojanapuhala do razmjera zbogkojih sam gotovo stradao togdana, na putu prema Gvozdu.Naime, što? Ne samo dame vjetar propuhao tako dami se u porama čuo propuh,nego sam već negdje pri vrhutog brijega prilično gadnopao i otkotrljao se po polediciunizbrd pet, možda deset metara,nisam brojao, u takvimtrenutcima matematičke ćelijeovog odurnog uma obično odlepršajunegdje u krošnje, ilijoš više uvis. Bilo mi je teškoustati, čak ni tada više nisambio mlad, a, mislio sam ako iustanem da neću imati volje poovakvom vremenu još jednomforsirati taj brijeg – tako da mise zbog toga još i dodatno nijeustajalo.Nakon nekog vremena –pet-deset minuta, možda i satdva ili pak trideset sekundi –shvatio sam da mi prijeti smrzavanje.Ustao sam, zaprijetioprokletom brijegu šakom ijedva se jedvice uputio kući.Sedamdesete su bile zlatno doba zanas krležijance. A tko je u to doba –zlatno, željezno ili titansko, svejedno– mogao ne biti krležijanac? Ostarjelom subesmrtniku, istina, (pre)slobodni radikali,kako se kasnije ispostavilo, već počeli nagrizatitijelo, ali duh, duh mu je još uvijekbio vječan, kao ona košuta iz priče kojoj ljutilovci poklone život na račun nekog mutnogmetafizičkog duga koji se nikada i nikomene može razjasniti do kraja.Ja osobno nisam radio u Leksikografskomzavodu, ali sam tamo navraćao relativnočesto; tamo su se, tih beživotnihsedamdesetih, uhljebili – upogačili, boljereći! – brojni moji prijatelji i poznanici izmladosti, pa sam navraćao, nekad i više putadnevno, na kavu koju je besprijekorno pripremalajedna Magda, rodom iz Strizivojneoblasti ili pak... ali to je već tema za nekudrugu beznačajnu crticu.Krleža je u to vrijeme već dosta rijetkonavraćao u Zavod, a sve rjeđi njegovi posjetipretvarali bi se u pravi društveni događaj:svi bi radnici Zavoda tada napuštali svojaradna mjesta i muvali se hodnicima ne bili sreli besmrtnog barda hrvatske književnostii s njim progovorili makar riječ-dvije.Više od polovice spomenutih bestidnika jena konto toga kasnije išlo objavljivati nekakvesvoje „razgovore s Krležom“. Menitakvo što ni na pamet nije padalo, a nije danisam imao materijala. Ja, naravno, nisamtrčao za živućim klasikom pazeći da mu nestanem na sjenu, ali sam ga par puta doistabio susreo. Jednom smo podijelili zahod uZavodu, posve slučajno, dakako, i tada mi jeu jednoj jedinoj, istina podugačkoj rečeniciodao tajnu efikasnog i brzog pranja ruku –prije ili poslije čina, nisam uspio razlučitiuslijed zavojitosti i razvedenosti te famoznerečenice, tipičnog produkta poznog krležijanstva.Drugom pak prilikom je naletio namene na Zrinjevcu, na ulazu u Zavod – doksam mu pokušavao obzirno priopćiti svojemišljenje o jednom važnom pitanju, bardse naglo okrenuo i doslovno me srušio napločnik, no s obzirom na moju sitnu građutako je nešto bilo i za očekivati.*** Pred kraj desetljeća Krleža je rijetkoizlazio, ali zato je primao brojne (i još više– prekobrojne) posjetioce u svom domu naGvozdu. Izbjegavao sam se i sam upustitiu neki takav prozirno-ulizivački poduhvat,ali sam na kraju bio na to prisiljen. Ne bihulazio u detalje, okolnosti u bile kakve subile, Tito je umirao ili je već bio mrtav, gradomje kolala i paniku izazivala Krležinanavodna izjava o tome kako bi volio umrijetikad i Tito, da ne gleda „što će se događatiposlije Tita“. Nazirao se već tada kraj kratkotrajnograzdoblja gospodarskog procvata,neizvjesnost je lebdjela nisko nad asfaltomi, s obzirom da je bila vlažna, ostavljala zasobom neugodan miris koji se lijepio nakožu i nije se dao isprati, posebno u slučajevima...ali ostavimo to za neku drugubilješku o ničem posebnom.Bila je zima te i te godine; ne najboljitrenutak da čovjek pješice krene do Gvozda,koji je smješten na povisokom brdu, na jednomod južnih pedimenata Zagrebačke gore.Do Dežmanova prolaza dovezao sam setramvajem, ali je dalje valjalo pješice, posuštoj zimi. Usukao sam se u svoj baloneršto sam više mogao i jednom rukom pridržavajućišešir krenuo gore – na KrležinGvozd. Posljednji ostaci Donjega grada brzosu ostali iza mene, cesta se sve više usijecalau brda, kao da je urezana palčanim noktomkakvog diva, a onda je počela šuma. Naglose smračilo. Na jednoj raskrsnici nisam znaogdje treba ići dalje. Vjetar je zavijao sve jače;nos mi je počeo curiti i odmah se lediti natom siječanjskom zimosmrku. Nikoga nijebilo na vidiku. Odlučio sam krenuti lijevo,uzbrdo – Gvozd i jest na brdu, mislio sam,ako i griješim, vjerojatno ne griješim mnogo.Ali griješio sam – a griješio sam i ranije,Bože moj, čovjek sam, ali s ovim skretanjemulijevo i općenito s tim zimskim posjetomKrleži stvarno sam zglajzao do, kako se toobično kaže, do daske (građevinske, pretpostavljam,blažujke možda ili kakve špranjavefosne). A zbog čega? To što sam mislio da je*** Kući, nakon tople kupke,šalice čaja i dvije rakije, malosam se smirio.“Gdje si uopće išao?Odjeća ti je posve mokra.”, pitaome netko.Bio je to inteligentni entitets kojim sam, vrag bi znao zašto,dijelio moju samačku garsonijeru.Stvorilo se iznenada iniotkuda, to samostvorenje odsvakuda, iodmah je bilo tu oduvijek.“Išao sam Krleži”, odgovorio sam. “Htiosam razgovarati s njim o nečemu važnom.”“O čemu?““Više nije važno.““Ako ti tako kažeš...“, odgovorio je entitet,“A možemo li sad ti i ja razgovarati onečemu bez Krleže?”Svakako sam znao da će do ovog trenutkajednom doći, trenutka od kojeg samstrepio cijeli život. Jer uvijek sam zamišljaokako će mi Krleža, kao najveći intelekt nadalekoi nadugačko, jednoga dana prići izatražiti takav neki ozbiljan razgovor; maštaosam kako ću tada doživjeti jedno malospasenje ili barem nečuvenu zadovoljštinu.A sad mi je, eto, ozbiljan razgovor predložiotaj, još uvijek nedovoljno definiran entitets kojim sam iz posve nepoznatih razloga ipobuda upravo dijelio stan. Bio sam svjestanda tijekom tog razgovora neću čuti ništaugodnoga, u najmanju ruku. A u najveću–strava.

oglaszarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 16

Vizualna kulturazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 17(pRi)povijest dizajnaRecenziJA nove iz serije kNJiGA koAUtora Mirka iLića i SteveNA HeLLeraMarko GoLUBSteven Heller & Mirko Ilić, STANI,MISLI, IDI, ČINI – Kako tipografijai grafički dizajn utječu na ponašanje/ STOP, THINK, GO, DO – HowTypography and Graphic DesignInfluence Behavior, RockportPublishers, 2012.Stop, Think, Go, Do, nova iz serijeknjiga koje njujorški dizajner MirkoIlić supotpisuje s iznimno produktivnimi utjecajnim američkim kritičaromdizajna Stevenom Hellerom, zanimljiva jeiz više razloga. Jedan je svakako “lokalnatežina” knjige, budući da ona, među izvanredniminternacionalnim primjerima radovau području grafičkog dizajna i tipografije,izdvaja čitav niz radova autora i autoricas područja Hrvatske (Dejan DragosavacRuta, Bruketa&Žinić, OM, Boris Ljubičić,Slobodan Alavanja, Nikola Đurek) i nekadašnjihjugoslavenskih republika, nedvojbenoupravo Ilićevom zaslugom. Drugirazlog je tematski i odnosi se na specifičnusociološku i psihologijsku vizuru iz koje Ilići Heller ovog puta promatraju suvremenudizajnersku produkciju. A treći je prilika dase, za promjenu, prokomentira i doprinosMirka Ilića diskursu o dizajnu općenito.Protiv “dizajneRSkih slikovnica”Dosadašnji zajednički output StevenaHellera i Mirka Ilića u području pisanjao dizajnu, koji broji više knjiga, osvajanjihovim širokim poznavanjem svjetskeprodukcije dizajna vizualnih komunikacija,ali i određenim senzibilitetom za detaljekojeg klasičnom akademskom pisanju ovizualnoj kulturi ponekad nedostaje. Tajsenzibilitet vjerojatno dijelom proizlazi izIlićevog dizajnerskog i ilustratorskog pai Hellerovog (dugogodišnji art direktor)praktičarskog zaleđa. Sve njihove dosad ukoautorstvu objavljene knjige, poput TheAnatomy of Design, Genius Moves, Handwritten,orijentirane su na reprodukcijei nosi ih upravo slikovni materijal, no nisuuobičajene “dizajnerske slikovnice”, već susjajno balansirane između dobro osmišljenogkoncepta i dubokog poštovanja premaintegritetu djela koja se putem tog konceptaprezentiraju. The Anatomy of Design bila jeseciranje pojedinačnih primjera suvremenoggrafičkog dizajna kroz detaljnu analizu skrivenihi očiglednih uzoraka i postupaka u njihovomoblikovanju, a zatim i pronalaženjesličnih takvih uzoraka u desetcima radovadrugih autora. Sličan analitički karakterima i knjiga Genius Moves – 100 icons ofgraphic design, uvjetno rečeno “antologija”jednog stoljeća dizajna u kojoj glavnu ulogune igraju “ikone” grafičkog dizajna samepo sebi, već upravo njihove relacije premadjelima koja su im prethodila ili koja slijedenakon njih. U Handwritten Heller i Ilić pakprikazuju različite ekspresivne, ekscesnei ironične načine upotrebe i “izvođenja”pisma u suvremenom dizajnu, izdvajajućiupravo onakve primjere koji pružaju svojevrstankontrapunkt standardima dominantnedigitalne tipografije. Nijedna od tihknjiga ne bavi se izravno (pri)poviješću dizajnaniti predstavlja puku tematsku kolekcijuradova Ilićevih i Hellerovih internacionalnihNiz “zAPovijedi” iz NAslova NAJAvLJUJesADržAJ kNJige posvećene NAčiNU NAkoji dizAJN i tipogrAFiJA utječu NANAŠe poNAŠANJe, ALi i kako poBUđUJUemocije, oboGAćUJU NAŠe razUMijevANJeodređenih poruka te NA koncu kritičkisAMoANALizirAJU vLAstiti MANiPULAtivnipotenciJALkolega, već svaka uspostavlja novi konceptualniokvir kroz koji se pojedinačna djelamodernog i suvremenog grafičkog dizajnamogu uvijek na novi način gledati, interpretirati,dovoditi u međusobne odnose tekroz koji se iz njih može ponešto naučiti,u profesionalnom dizajnerskom i sasvimlaičkom smislu.I Want You... Nova knjiga ovog tandema,objavljena pod naslovom Stop, Think,Go, Do u izdanju Rockport publishers ovogproljeća, donosi, naravno, sasvim novu temu,ali i vrlo sličnu spomenutu ravnotežu izmeđuselektiranog materijala i koncepcijekoja ga uokviruje. Niz “zapovijedi” iz naslovadonekle najavljuje sadržaj knjige, ucijelosti posvećene ne samo načinu na kojidizajn i tipografija utječu na naše ponašanje,već i kako pobuđuju emocije, kakoobogaćuju naše razumijevanje određenihporuka pa čak i kako, kao u nekom obratu,kritički samoanaliziraju vlastiti manipulativnipotencijal. Kao izravnu inspiraciju zatemu knjige sami autori navode tri ključna,vjerojatno svima dobro poznata primjera:znak stoP, britanski plakat Keep Calmand Carry On nastao u kontekstu početkaDrugog svjetskog rata te američki plakat IWant You s kojeg Uncle Sam upire prstom upromatrača pozivajući na njegov osjećaj odgovornostii patriotizma. Zahvaljujući svojojsnažnoj prisutnosti u kolektivnoj svijesti,sva tri primjera zadržavaju inicijalni učinaki bez prisjećanja – Stop priziva osjećaj nesvjesneprisile, a druga dva zrače snažnimautoritetom, svaki na svoj način. Kakav godbio njihov efekt, ovakve vizualne/verbalneporuke djeluju i ikonički i kao tekstualnainformacija, odnosno zapovijed, a upravoneodvojivost dizajna i sadržaja ono je načemu Heller i Ilić inzistiraju od početka dokraja knjige. Konačno, selekcija dizajnerskihradova iz proteklih pola desetljeća koja slijedi,nije strukturirana prema žanru, medijui primjeni, već prema “tonu” i karakteruporuke te prema učinku koji određeni dizajnerskirad želi pobuditi kod promatrača, bezobzira je li riječ o plakatu, knjizi, instalaciji,akciji, reklamnoj kampanji i bez obzira naprofitni ili neprofitni, samoinicirani ili naručiteljskikontekst rada. Naravno, ne zato dabi se izbrisale granice između njih, nego dabi se ukazalo na fantastične nijanse u kojimai jedna oglašivačka kampanja ponekad možeimati poetski šarm kao i “osobni” autorskiprojekt, ili, na primjer, na načine kojima nekidizajnerski artefakt interferira sa svojomneposrednom okolinom.Zagovaranje kao poziv nadjelovanje Sistem prema kojem jeknjiga organizirana bazira se na osam pojmova:inform, advocate, play, caution, entertain,express, educate i transform. Svakiod njih ima vlastito poglavlje s konciznimuvodnim tekstom, zatim po nekoliko desetakareprodukcija radova, a njih pak prateodmjereni opisi s ponekad neophodniminformacijama za razumijevanje određenograda. Pojmovni okvir svakako usmjeravanjihovo “čitanje”, ali i čini listanje knjigeuzbudljivijim dok otkrivate koje mogućnostidizajn ima u funkciji “informiranja”,“zagovaranja”, “zabave”, “edukacije”, “ekspresije”,ili pak “preobrazbe” kojom radipomake u percepciji ili dovodi stvari u neočekivaneodnose. Hellerov i Ilićev “trik”je u tome da za svaku od ovih, manje ili višesamorazumljivih kategorija primjenjivih nasvaki dizajn, biraju upravo onakve radovekoji nadilaze “očekivani” standard. Kadaplakati srpske dizajnerice Dragane Nikolićza Poezin informiraju o nekom događanju,oni to čine na senzualan, neposredani materijalno siromašan način, prikladnosamom sadržaju koji oglašavaju. Zagovaranjekao poziv na djelovanje ili osvještavanjenekog društvenog problema možese očitovati i kroz seriju kazališnih plakatatretiranih asketski i potpuno oslonjenihna dvosmislenu igru slovnim znakovimai simbolima, kao u slučaju Lexa Drewinskog.A istovremeno se može sastojati odvizualno snažne i sasvim nedvosmisleneintervencije u javnom prostoru koju nosiodgovarajuće odabrana tipografija i boja,kao kod Dejana Dragosavca Rute i aktivistaiz Prava na grad. Poglavlje Edukacija u ovojknjizi pokazuje, pak, kako grafički dizajn itipografija mogu brzo i efektno artikuliratiproblematiku naizgled previše kompleksnuza njihove mogućnosti. Takav je primjerdavnog plakata krvatska Borisa Ljubičića,ali i kolažnih ilustracija Viktora Koena zanaslovnice Village Voicea koje istaknutimnaslovima o sramotnoj dimenziji američkog“rata protiv terora” daju novu, priličnoužasavajuću težinu.Manipulativni potencijal dizajnaPojmove kroz koje je knjiga strukturirana,naravno, ne treba shvatiti previšekruto, jer oni ni ne predstavljaju nekakvusistematizaciju dizajnerskog izražajnog “vokabulara”.No, korisni su kao svojevrsna nitvodilja te kao podsjetnik na univerzalnostjezika grafičkog dizajna i tipografije, timviše što Hellerovi i Ilićevi primjeri obuhvaćajuradove autora od Amerike do zapadnei istočne Europe, Bliskog istoka i Kine. Konačno,koncept ove knjige polazi od zapravozastrašujuće ideje kako je čitav naš vizualniokoliš zasićen naredbama, upozorenjima iporukama koje mijenjaju i oblikuju našeponašanje. Zaokret koji autori rade sastojise u tome kako isti taj manipulativni potencijaldizajna može donijeti nove vrijednosti,odgajati novu osjetljivost na okruženjeu kojem živimo, a može nas i sasvimbezazleno – kako jedno od poglavlja kaže– povesti u igru.

Razgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 18Mladen MiljanovićOdgovornost, lažii video vrpceRazgovor s kontroverznim BANJALUčkim UMJetnikom, profesorom NA tAMoŠNJojlikovnoj akADemijiIvANA HANAček i ANA kUtleŠA [BLok]Usklopu ovogodišnjeg UrbanFestivala, a u koprodukcijisa zagrebačkim Salonom mladih, nasamostalnoj izložbi u Galeriji PM, koja se otvara5. listopada, predstavit ćemo rad banjalučkog umjetnikaMladena Miljanovića. Video rad Da li namjeravate da melažete, dio triptiha Laku noć, stanje tijela, izazvao je burnereakcije na regionalnoj umjetničkoj sceni čime su otvorenapitanja o gubitku kontrole umjetnika nad produkcijomumjetničkog rada, pitanje autorstva nad umjetničkim radom,ali i pitanja o etičnosti u suvremenim umjetničkimpraksama. Miljanović je naime, u suradnji s ministromunutrašnjih poslova i specijalnom policijom RepublikeSrpske organizirao uhićenje svog nekadašnjeg profesora,banjalučkog umjetnika Vese Sovilja koji je (bez znanjada sudjeluje u performansu) bio primoran, priključenna detektor laži, odgovarati na neugodna pitanja o svomratnom iskustvu, politici i umjetnosti. Proces uhićenja iispitivanja Vese Sovilja snimao se kamerama, a montiranimaterijal, nakon Beograda, Venecije i Berlina predstavljamoi u Zagrebu.Ovaj intervju nastao je tijekom artist talka u sklopudiskurzivnog programa Salona mladih, a s umjetnikom suo njegovom radu, kontekstualnoj umjetnosti, umjetničkojsceni u BiH i umjetničkom obrazovanju razgovarali VladimirČajkovac, Ana Kutleša, Bojan Mrđenović i IvanaHanaček.PROMISLITI umjeTNički radIvana Hanaček: Tvoj video rad Da li namjeravate da melažete? motiviran je životnom pričom, ili bolje: današnjommarginaliziranom pozicijom tvog profesora s banjalučkeLikovne akademije, Vese Sovilja. Što te točno motiviralona taj rad i na koji način braniš njegovu etičnost?——Veso Sovilj je bio moj profesor četiri godine, a i poslijetoga smo nastavili surađivati. On je jedna od najvažnijihličnosti za razvoj umjetničke scene u Banja Luci, jedan odonih rijetkih profesora koji nisu učili kako se nešto pravinego kako promisliti umjetnički rad, što nije čest slučaj naakademijama. Pripada generaciji kasnih 80-ih i početka90-ih i tada je u Jugoslaviji slovio za jednog od najtalentovanijihumjetnika. Pred kraj 80-ih dobio je poziv KlausaRinkea da ide u Düsseldorf na njegovu klasu i paralelnos time poziv na služenje vojnog roka. Odlučio je da odradivojnu službu i da nakon toga ode u Düsseldorf, međutimzapočeli su ratni sukobi, on se zatekao u Prijedoru, i nakraju tamo bio čitavo vrijeme rata. Kasnije je postao jednimod profesora na novoosnovanoj banjalučkoj Akademiji.Prošle godine bilo je 30 godina njegovog profesionalnogstvaralaštva, nitko nije ništa objavio o njegovom radu, nitkose nije toga sjetio. Bilo mi je zanimljivo da se pozabavimtom obljetnicom, imao sam potrebu da kao kolega i prijateljnapravim nešto s tim. Napraviti film o čovjeku koji vas jeuvijek učio da umjetnost treba biti konstantno pomjeranjegranica, značilo je ući u sferu nepoznatog, gdje se osjećatenesigurno i što donosi jednu dozu rizika.Ispitivanje Vese Sovilja preko poligrafa je bila jedna odključnih stvari. Čitav film je trebao da se bavi procesomistine na način da penetrira u realnost. Pokušavam usvom radu konstantno uplitati umjetnost u realnost, kakobih došao do kontekstualne umjetnosti. Nije me zanimalosnimanje kao nešto što će biti izrežirano, gdje ćemomi evocirati nekakav događaj koji se planira na osnovuscenarija, ili snimanje dokumentarne forme koja bilježistvarnost oko nas. U ovom slučaju film je korišten kao alatkoji u procesu samog snimanja filma moderira realnost, usamom tom trenutku.Nakon snimanja filma imao sam problem s vlastitometičnošću. Gdje je granica etike umjetnika? Posebice, gdjeje ta granica ako se umjetnik bavi situacijama u društvuu kojima su načela etike napuštena, gdje se umjetnik bavisimptomima koji pokazuju da nešto ne štima. U odnosudruštva prema Vesi prisutna je takva neetičnost...Vlado Čajkovac: Jesi li razmišljao da obilježiš njegovih30 godina tako da njemu predaš rad? Da to postane radVese Sovilja?——Djelomično se i to desilo. Ovaj dio u kojem ga ispitujuna poligrafu Veso izlaže kao svoj rad. To je jednavrsta koprodukcije, ali ne samo između mene i njega, većizmeđu mene, njega i policije. Koliko god Veso i ja imalislične poglede na takvu vrstu rada, u pokušaju djelovanjau sistemu moći desilo se to da je ta moć prepoznala nekesvoje interese u koje se “ugradila“.Ivana Hanaček: Ipak rad je proslavio više tebe negoprofesora...——U tom smislu, meni je bilo najvažnije da se u lokalnomokviru istakne uloga profesora, znači u Banja Luci iBiH. Njegovo ignorisanje se tu dešava. Prikazivanja filmau Banja Luci su mi bila najvažnija: tamo to nije bilo ni ujednom umjetničkom prostoru, već u kino sali, gdje jeVeso bio glavni glumac u tome svemu. Poslije se nametnuloda je to moj autorski rad, s tim da dio rada ide podnjegovim imenom.KONTrola Nad umjeTNičkimproCesomAna Kutleša: Rad je nastao uz pomoć policijskih snagaRepublike Srpske, uvelike zaslužnih za uvjerljivost cijelepriče. Kako i sam kažeš, bila je to svojevrsna koprodukcija.Kako je došlo do te suradnje? Koliko umjetnik, kada raditakvu vrstu produkcija, gubi kontrolu nad procesom rada,a onda i nad samim produktom?——Prvo sam probao “sa dna“, preko prijatelja koji radiu policiji htio sam posuditi uniforme i poligraf i raditi sglumcima. Kako to nije nikako išlo, krenuo sam “s vrha“te preko kontakata u Ministarstvu kulture sazvao sastanaks ministrom kulture. On mi je dogovorio sastanak sministrom policije i taj susret nas troje je uvelike odrediorad. Nakon što je čuo što želim napraviti, i da će se filmprikazivati u galerijama po Europi, ministar policije odlučioje ne samo da mi da ono što sam tražio, već i više:jedinicu specijalne policije, helikopter i sve što sam u tomU posLJeDNJe vrijeme čestose spomiNJe moć UMJetnika,fetišizira se kroz sAMoNJeno prokLAMovANJetrenutku htio. Dobio sam policijskog generala koji će koordiniratisnimanje...Moja skromna ideja tu prerasta u jednu megalomansku,u tački gdje dobivam pomoć specijalne policije. To je tačkamoći umjetnika. U posljednje vrijeme često se spominjemoć umjetnika, fetišizira se kroz samo njeno proklamovanje.Posljednji Bijenale u Berlinu se bavio upravo tim,načinima na koji umjetnici mogu da koriste svoju moć. Tekposlije ovog rada shvatio sam gdje je bila ta praktična moć:nekakav umjetnik uspio je da dobije, makar i igrom slučaja,najelitniju jedinicu policije u državi i da uhapsi čovjeka radi30 godina karijere. Ta moć se desila zahvaljujući tome štoje ministar policije vidio interes sebe i svog ministarstva,gdje je moj rad prostor njihove manifestacije i reklame.Bojan Mrđenović: Na koji način bi rad bio drugačiji danije došlo do takve suradnje, da si ga radio s glumcima?

Razgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 19Rekao sAM stUDentiMANAkon ovog fiLMA, “kADBUDe 30 godiNA mogstvarALAŠtva, iMAte mepravo UHAPsiti“——Da sam radio s glumcima, kako je na početku zamišljeno,bio bi to jedan mekan i mlak rad. U ovom jeslučaju policija izvodila upravo ono što inače radi, to nijebila gluma. To je točka na kojoj se prodire u realnost, tudolazimo do onog što Badiou definiše kao “proces istine”,umjetnost kao proces istine u kojem treba da prihvatimo isenzibilne i brutalne aspekte realnosti kojom se bavimo.Na način izvođenja tog hapšenja, pokazali su jedan brutalniaspekt.Ana Kutleša: Nije nevažno i da se radi o policiji upravoRepublike Srpske, dakle jedne vrlo problematične političketvorevine, zasnovane na ultra-nacionalizmu, kojaje zasigurno i jedan od ključnih elemenata u opstruiranjunormalizacije stanja u BiH.——Ja živim i dolazim iz Banja Luke, u ovom slučaju samkoristio onu policiju koju sam imao, ona mi je bila alat. Uideološkom smislu ona bi trebala biti alat koji popravlja“pokvarene dijelove“ sistema. Sam podatak da je policijaRS hapsila Vesu pokreće najviše diskusija, primjericeprošle godine kad je rad bio prikazan na Oktobarskomsalonu u Beogradu. Policija BiH ne postoji, policije su naentitetskim nivoima. To se definitivno samo nametnulokao kontekst.UMJETNičko obrazoVANjedaNasIvana Hanaček: U tom kontekstu je i umjetnost važnosredstvo izgradnje nacionalnog identiteta – završnu izložbutvojih studenata na Akademiji početkom ljeta otvorila jezamjenica ministra kulture rs govorom o “čudu“ i “genijalnosti“mladih banjalučkih umjetnika... S druge strane,umjetničko obrazovanje danas je postalo beskorisno usmislu 19-stoljetnog obrazovanja “umjetnika-genija“. Niznovih mogućnosti se otvorio, koje fokus stavljaju na teoriju,društvenu osviještenost, propitivanje uloge umjetnosti,multimedijalnost, probijanje tradicionalnih izlagačkihsustava, samoorganizaciju... Koliko ti, kao predavač nabanjalučkoj Akademiji, uspijevaš otvarati vidike mladimumjetnicima? Koje je tvoje viđenje umjetničkog obrazovanjadanas?——Apsurd u BiH je da se više radi o dekonstrukciji negoo izgradnji identiteta... Prije svega mislim na konstantudekonstrukciju identiteta BiH kao cjeline. Već deset godinaBiH nema svoj paviljon na Venecijanskom bijenalu.Samo u domeni kulture, sve institucije koje nose prefiksBosne i Hercegovine nemaju nikakav budžet, kultura jekao i policija u nadležnosti entiteta. Tu je glavni problemidentiteta, to je zapravo problem Daytonskog sporazuma,gdje se nije predvidjelo da kultura treba biti u nadležnostiBiH, jer ona ipak u određenom smislu formira identitet.Ars Aevi, jedna od najvažnijih kolekcija suvremene umjetničkeprakse na regionalnom nivou, nalazi se u depoimana Skenderiji, u vrlo skromnim uvjetima. Zemljište jedodijeljeno, ali nikako ne dolazi do izgradnje, upravo zatošto postoji segregacija u sferi kulture.Rekao sam studentima nakon ovog filma, “kad bude30 godina mog stvaralaštva, imate me pravo uhapsiti“...Vjerojatno će to uraditi i ranije. Dosta je nezgodna situacijau tom procesu edukacije. Meni su najvažniji bili VesoSovilj i Sonja Briski Uzelac, ključni ljudi za niz mladihkoji su proizašli s Akademije. To je kritična masa koja jepromijenila diskurs umjetničkih institucija u Banja Luci.Muzej savremene umjetnosti je do 2000. godine izlagaopejsaže, vrhunac je bio apstraktni ekspresionizam. Prvoje trebalo otvoriti neku vrstu pluralizma u posmatranjukulture. Na Akademiji i dalje nije sjajna situacija. Pitanjeodgovornosti provlači se kroz sve, od radova do pedagoškograda umjetnika. Ona se ogleda u pitanju “Šta tvojedjelovanje implicira u krajnjoj inačici“? Profesor možeupropastiti 10 generacija predajući na nekom fakultetu ina kraju još dobije zlatni sat kad ide u penziju.Ivana Hanaček: U Banja Luci si kod kuće, međutim kadbismo rekli da “živiš i radiš“ u BL, možda i ne bi bilisasvim u pravu. Upravo si se vratio iz Beča, prije toga siradi izložbe boravio u Veneciji, na proljeće na rezidencijiu Hamburgu – u tvom cv-u pozamašan je popis izložbi irezidencija u inozemstvu. Što danas znači biti bosanskohercegovačkiumjetnik, ako ti uvjete za rad, produkciju iizlaganje, može omogućiti tek neka druga sredina? Kakovidiš tu svoju vlastitu izmještenost, konstantnu mobilnostna koju si prisiljen, kao i mnogi drugi umjetnici, kojiumjetnički rad doživljaju doista kao rad, koji bi trebao bitiplaćen i od kojeg bi se trebalo moći (pre)živjeti?——Svoje radove ne bih ni uradio kao takve da ne živim uBanja Luci. Danas se radi o tome da realizuješ rad koji jenastao u tvojoj bazi u kojoj živiš, tu se događa ono što Benjaminnaziva aurom lokacije, i to je danas sve važnije. Aliu profesionalnom smislu ja djelujem vani, nisam napravioizložbu u BiH posljednje dvije, tri godine. Imam posao naAkademiji, od koje sve te svoje, kako ih zovem, umjetničkezabave, finansiram. Vani imam uslove da bi produkcijurealizovao, jednostavno se dešava da me ljudi pozivaju...Onda izbrusim jedan od nekoliko radnih koncepata kojeuvijek imam i radim... To je neka vrsta užitka u patnji...Ideš vani, praviš izložbe, pokriveni su ti troškovi puta, alivrlo rijetko i produkcije. Sve ulažem od svoje plate, kasnijenešto dobijem od Ministarstva kulture.Postavlja se jedno drugo pitanje kad pričamo o produkcijiizmještenosti: sve se svodi na tu futurološku priču autohtonosti,koje više nema. Postoji pluralizam u medijskomsmislu, kao i u idejnom, zbog brze razmjene intelektualnihdobara i teorija, radovi postaju sve manje specifični. Dane radim na Akademiji, ne bih mogao preživjeti od svograda, bez obzira što imam galeriju u Berlinu i bar dva putamjesečno izlažem vani.Ana Kutleša: Ako se baviš svojom socijalnom stvarnošću,kao što se ti baviš, čini mi se važnim da se i u reprezentacijita priča vraća u kontekst u kojem je nastala. Tek tamo onamože dobiti neku “dodanu vrijednost“...——U tome vidim svoju odgovornost, zato mi je jako važnoda vodim svoje studente na izložbe i konferencije na kojimasudjelujem vani. Mnogo umjetnika je i otputovalo iz BiH,ali se ipak i stalno vraćaju, to postaje shizofrena pozicija.U Banja Luci ne postoji scena, kulturni mainstream, sveje fragmentirano. Mislim da bi mogli biti dragocjeni prostorikoji mogu da se iskoriste kao mjesta okupljanja umjetnika,da se otvori prostor alternativnog djelovanja i povezivanjaumjetnika u društvu. Ni Sarajevo nema takvogprostora, samo se rade izložbe, shvaćene kao nešto s čimsve počinje i završava, a ne kao jedna manifestacija istraživanja,procesa razvijanja diskursa. Ono što dolazi nakon,posljedice, implikacije i reakcije važnije su od samog izlaganja,i o tome trebaju voditi računa ne samo umjetnici,već i kustosi i institucije.

oglaszarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 20

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 21Pogled unatragNajava izbornika RevijeHristos HrisopulosGrčku književnost protekla dva desetljeća karakteriziravisok stupanj raznolikosti. Pisci različitihiskustava i pristupa, kako pisanju takoi društvenoj ulozi književnosti, napisali su značajna djelakoja su dovela u pitanje ne samo postojeća viđenja grčkogdruštva i povijesti, već i žanrovske granice koje su odredilegrčku književnost od kasnih 1990-tih naovamo. Štoviše,osim svoje suvremenosti, ovaj književni “val” stekao jevelik značaj i zbog nedavnih događaja u zemlji.Na mnoge nas načine trenutna društveno-ekonomskakriza u Europi, a posebno njezino grčko opredmećenje,tjera da se okrenemo tekstovima iz nedavne prošlosti upotrazi za onim znacima ili nagovještajima koji su nas mogli(ili možda trebali) upozoriti kako je u našem društvu ipolitici nešto inherentno pogrešno. Upravo je taj “pogledunatrag” ono što opravdava našu zajedničku percepcijuknjiževnosti kao “znaka vremena”.Iako je gotovo nemoguće predstaviti i sažeti cijeluknjiževnost kroz rad nekoliko književnica i književnika,za ovogodišnje izdanje Revije malih književnosti imaosam čast i privilegiju izabrati njih devetoro koji predstavljajuovu fascinantnu nišu suvremene grčke proze i poezije.Oni su Maria Fakinu, Maria Ksiluri, Kallia Papadaki,Vasiliki Petsa, Hristos Asteriu, Ilias Maglinis kao prozaistite Dimitra Kotula, Theodoros Hiotis i Giorgos Hantziskao pjesnici.Hristos Hrisopulos rođen je1968. godine. Pisac je, esejist i prevoditelj.Napisao je pet romana, zadnji pod nazivomLondonski dan Laure Jackson (2008),novelu Bombaš iz Partenona, dvije knjigeeseja i zbirku kratkih priča. Od 1999.surađuje s vizualnom umjetnicom DianomNeumaier na raznim projektima. Djela sumu objavljena u brojnim antologijamasuvremene grčke književnosti a redovitopiše i književnu teoriju. Osnivač je i predsjednikmeđunarodnog književnog festivalDaseinFest u Ateni.Od 4. do 6. listopada 2012. u Booksi će seodržati osma po redu Revija malih književnosti,festival koji predstavlja suvremeneautore mlađe generacije iz zemalja regijekoji su se u svojim zemljama afirmirali ipostigli uspjeh kod publike i kritike, dok imu Hrvatskoj nisu objavljene knjige.Nakon Bosne i Hercegovine, Slovenije,Crne Gore, Bugarske, Srbije, Rumunjske iKosova ove će se godine na Reviji predstavitiknjiževnici i književnice iz Grčke.

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 22Njena strana svijetaIz romana Kakav je kraj svijeta, objavljenog ove godineMaria KsiluriSvakoga dana Fotis pred ogledalom ponavlja daje Dimitris umro. Ne zna je li bol popustila ilise jednostavno na nju toliko naviknuo, da jeviše ne osjeća. Ponekad mu se učini da čuje Dorino pitanje(“OK? Je l’ napokon gotovo?”) koje joj svo to vrijeme stojina vrhu jezika. Kad bi ispružio ruku i ugurao prste u njenausta, možda bi uhvatio neku riječ, neko slovo ili barem upitnik.No Dora se suzdržava i ne pita, a njegova ruka ostajena mjestu. Kad bi se pomakla, možda bi mu prsti napisaliodgovor na prašini kojom je prekriven namještaj, Ne, nijeOK. i Ne, nije gotovo. Krajnje je vrijeme da se ta prašinaobriše, jer bi ga u suprotnom mogla izdati.San mu je nalik bdijenju uz poneku stanku. Sate i sateprovodi pred kompjuterskim ekranom gledajući videosnimke, iščitavajući tekstove, toliko da se ponekad ne sjećakako je došlo do toga da sluša neku pjesmu ili čita određenurečenicu: lutanje na licu mjesta, taman da ispuni noćiu kojima ne chata s Fani.Kad mu Fani zaželi laku noć, pokušava zavarati sam sebeda će ugasiti kompjuter i zaspati, no problem je u tome štose ne dâ tako lako prevariti, problem je u tome što Doraspava u susjednoj sobi, najčešće s otvorenom knjigom u ruci,ali toliko umorna da utone u san već na drugoj stranici, ijoš češće s takvim izrazom na licu kao da joj netko govorinešto s čime se ona ne slaže. Ponekad je poželi probuditi iupitati što joj to nije po volji. Shvaća da ga na taj način svečešće gleda, kad je budna.Dimitrisovo pismo stoji još uvijek zatvoreno u kovertiu njegovoj torbi, nepročitano. Boji se da, kad ga jednompročita, neće moći iz glave izbaciti ono što u njemu piše.Fani ga ne pita je li ga pročitao, no Dora inzistira: “Tomese jednom mora stati na kraj”, govori mu. On se ljuti, vičena nju, ali u dubini duše zna da je u pravu i da je kraj uistinuneminovan.“Fotise, najočitije objašnjenje je to da je Dimitris odlučiodignuti ruku na sebe zbog svoje sestre, jer se nikadnije uspio pomiriti s onim što se dogodilo. Nemoj višerazbijati glavu, ništa se više ne može promijeniti, vrijemese ne može vratiti, Dimitris se ne može vratiti”, govori muDora. I opet ima pravo.Stvarno ima? A tko će mu onda objasniti zašto je s Dimitrisommoralo biti tako, a s nekim tamo X ili Y, sasvimsvejedno, nije? Oni su i dalje tu. Donekle slomljenog srca,ali ipak uspravni, iznad zemlje. Nisu svi ljudi isti, svačiji ježivot drugačiji, tako će mu reći. Ono što jednog uništi, drugogmože ojačati. Nekoga će osobna tragedija podsjetiti nato da danas jesmo, sutra nismo i potaknuti na jedan noviživotni početak, pomoći da postane bolji čovjek, drugi ćepak početi patiti od nesanice, jer mu se u glavu stalno iznovavraćaju slike onoga što je proživio, jer se pita zašto je preživioon, a ne njegova voljena, zašto on, a ne onaj dečko predkojim je bio još cijeli život. Reći će mu i to da ne zaboravikoliku ulogu sreća ima u životu, jer sreća, Fotise, iako jepercipiramo kao nešto što je samo po sebi dobro, ima i svojusuprotnost, nesreću – i ne zna, sreća ne poznaje moral, onase samo okreće, okreće, okreće i tko bi ga znao zašto seokreće tako, a ne onako. Možda si pronašao objašnjenje zapogibiju svoje sestre? Naravno da nisi. Zato ti taj apsurd ine ide u glavu. S Dimitrisom je pak skroz druga priča. Tuje sve jasno i nemaš se čime iscrpljivati.Uranija je na obrazu imala veliki ožiljak, uspomena nalonac pun ključale vode koji je kao mala igrajući se prevrnulana sebe. Fotis joj je govorio da podsjeća na obrisenekog otoka i obećavao joj da će jednog dana saznati okojem je točno otoku riječ te će ga zajedno posjetiti. Kadje porasla, zaboravio je na dano obećanje. Roditelji su smatralida to nije toliki problem da bi se zbog njega moraliobraćati plastičnom kirurgu – možda jednog dana kad jošmalo naraste, kad im bude financijski lakše, no financijesu im uvijek bile oskudne, otplaćivali su kredit za kuću,raznorazne poduke i glazbenu školu.I tako je taj ožiljak postao njen zaštitni znak, dio bezkojeg je bila nezamisliva, baš kao i tri madeža koja su nanjenom lijevom ramenu tvorila pravac ili malene oči tamnokestenjaste boje koje nikako nije mogla zavoljeti. “Bilo bilakše da imam lijepe oči”, znala bi mu reći. Fotis je smatraoda su ljudske oči same po sebi lijepe, da je teško pronaćičovjeka s ružnim očima, a i tad su za to krivi ili kakva bolestili zloba pa joj je to i rekao da je utješi, ali Uranija niježeljela takav odgovor, nije je moglo utješiti to da su joj očilijepe zato što su svačije oči lijepe. Fotis je to trebao znati, anije. Bilo je puno stvari koje je Fotis i znao i nije znao, vidioi nije vidio – u jednom trenutku nešto što ti je stalno predočima prestaješ vidjeti, shvaćaš da je postojalo tek onda kadga više nema. Shvatio je to kad je već bilo prekasno, kadje bilo besmisleno išta mijenjati: salon je bio pun portretapreminulih članova obitelji. Što je njihovim roditeljima bilou glavi kad su na zidove vješali te slike? Kako im nije palona pamet da će im se djeca gušiti pod sjenama tih mrtvaca,pradjedova i djedova u strogim pozama na crno bijelimručno retuširanim fotografijama? Evo roditelja njihovogdjeda na pragu kuće koje nema već desetljećima. Oštećenezubom vremena oči su im jedva vidljive. A ovo tu su roditeljinjihove majke s cijelom obitelji, čitavo jato djece odkojih je dvoje umrlo, u dvorištu na selu, kad u njemu jošnije bilo pitara improviziranih od ispražnjenih konzervi,dok je drveće bilo još sasvim malo. Njihova majka, curicas loknama nalik lavljoj grivi. Noge su svima tanke poputčačkalica. Zatim jedna crno bijela slika, toliko izblijedjelaod sunca da je puno više bijela nego crna, a uz nju portretvelike Uranije, sestre njegove mame, po kojoj su dali imemalenoj, neobično ovalnog lica, visokog čela sa savršenooblikovanim obrvama, očima crnim poput ugljena, srcolikimusnama, koji bi gledao samo zato da se uvjeriš je li crvenakakvu si zamišljao bila uistinu crvena kao njene nenamazaneusne i da ga, ako ti se pruži prilika, poljubiš.Teta je bila prava ljepotica. “Niste joj mogli izabrati boljeime. Ta djevojka je uistinu nebeska” 1 , komentirali su seljani.Čuo je to od svoje mame. Ako je žena, koja je doduše umrlaprerano da bi vrijeme uspjelo naškoditi njenoj ljepoti, ibila nešto najsličnije anđelima što je netko mogao vidjetina zemlji, njezina nećakinja istoga imena nije, pa je Fotismislio da je upravo to stalno uspoređivanje s portretom usalonu krivo za njenu tragičnu smrt.A možda, ako je depresija uistinu povezana s kemijskimprocesima u mozgu, možda se mala rodila kao gubitnica,možda od rođenja nije imala sreće koja se po običaju ponovnoponijela bez ikakve logike. Možda je radost električnisignal koji Uranija nije mogla dekodirati. Možda.A ta “možda” te tjeraju na potragu za apsolutnim istinama,bogovima i demonima, objašnjenjima što ne ostavljajuprostora nedoumicama i prave se da imaju odgovorna sve, čak i onda kad ne mogu odgovoriti ni na što.Kad bi se našao u slijepoj ulici, Fotis je vlastite mislinazivao bedastima i govorio kako će već nekako nastavitidalje. Kao da je imao drugog izbora. Životnu nesigurnosti strah od prevrtljive sreće trampio je za lažan osjećaj sigurnosti:sigurnost doma u kojem te čeka uvijek ista osoba,nesavršena – tko je uostalom savršen - ali stalno prisutnaosoba koju poznaješ u dušu. Ne želeći gledati dnevno svjetlonije ni podizao grilje. Svaki predmet u kući stavio je natočno određeno mjesto, kako ga čak ni njihove sjene ne bimogle iznenaditi. Trudio se ostati u kontaktu sa svim svojimprijateljima, ne zanemariti ni jednog od njih i da nitko odnjih njega ne zanemari, sve kako bi održao uvjerenje daje svijet načinjen od istog materijala, da je prepoznatljivi predvidiv što je više moguće. (I unatoč tome, mislio je,Dimitris mi je pobjegao. Kako sam to mogao dopustiti?

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 23Zašto mu nisam telefonirao češće? Zašto sam ga ostavio?)Na posao, na kavu i natrag kući išao je uvijek istim putem.Izbjegavao je zalaziti na nepoznata mjesta, izbjegavao je svešto je bilo novo, pokušavao si je napraviti sigurno mjesto naovom svijetu. Razmišljao je da bi, kad bi mogao, okupio svesvoje prijatelje u jednoj kući u kojoj bi živjeli svi skupa, čijebi zidove podigli sami i sve ostalo do smrti držali izvan njih.Ujutro ga Dora pozdravlja uz jedan brzinski poljubacu usta i odlazi na posao. Fotis izlazi poslije nje. Vraćaju seumorni, nervozni, šefovi im oboma prijete otkazom, nisuplaćeni za prekovremeni rad, izderavaju se na njih zbognajmanje pogreške, s druge strane, očekivano, ne podnosenikakve kritike na vlastiti račun, kad bolje pogledaš, onisu ti koji gospodare novcem, nepromjenjiv poredak stvari,mnogi će reći. Fotis sanja da će doći dan kad će se tajporedak promijeniti, no ta proleterska maštarija traje dosljedećeg telefonskog poziva nakon kojeg započinje borbas tipkovnicom, borba s glasovima s onu stranu žice, borbas brojevima, borba sa slabim umjetnim svjetlom u uredu,borba s prekratkim pauzama, borba s mozgom koji se opire,koji se magli. Sve te godine da bi se na kraju došlo do toga,do beskonačnog niza radnih dana kao službenika, i takodo starosti i mirovine, kad ti ono malo kreativnosti više nepomaže, nego te samo podsjeća na to da život nije onakavkakvim si ga zamišljao.Kući se dakle oboje vraćaju na rubu živaca. Dora patiod raznoraznih zdravstvenih smetnji, nikad joj ništa nijepo volji, jede pred televizorom s tanjurom u krilu. “Svatkopred svojim ekranom”, govori mu. Fotisu svaki put dođeda kaže “OK, ‘ajmo ih lijepo ugasiti i napraviti đir skupa” isvaki put odustane, ponajviše zbog toga jer ne zna čime bito njih dvoje mogli ispuniti tišinu, ako ne s predbacivanjemi grintanjem pa, ako je već tako, bolje da grintaju tu, zaštobi zbog grintanja morali mijenjati scenografiju. Ponekaduzme bicikl i napravi dužu vožnju, a kad se vrati kući Dorase obično preko telefona svađa sa svojom majkom. Nijeuvijek bilo tako, prolazi mu kroz glavu, pokušava se sjetitikako je bilo, ali mu ne ide.Događa se da Doru zbog nečega što gleda na televizijiuhvati smijeh i tad joj lice sliči licu jedne mlađe Dore. Noti su trenuci sve rjeđi i sve kraći, a u očima joj se tada neodražava on, već televizijski ekran. (Kad ju je nagovorio daotiđe od vlastitog doma i počne živjeti skupa s njim, mislioje da će sve odmah biti bolje, no na kraju su se začahurili utrosobnom stanu, život im se pretvorio u rutinu, u dosadnusvakodnevicu za koju ne zna kako bi je mogao promijeniti.A možda se i ne može promijeniti? Možda tako žive i drugiparovi, možda je to neminovno nakon što studentski životzavrši, a snovi i nade mladosti pripadnu prošlosti?)Panos mu kaže: “To je vjerojatno znak da bi se trebaorastaviti”.“A što ću onda? I što će ona?”, pita ga Fotis.“Nećete biti ni prvi ni zadnji, a kad jednom dođe dotoga, bolje je ne čekati”, odgovara mu.(Kad je Dimitris saznao da će Dora početi živjeti s njim,rekao mu je: “Griješiš, umjesto da živite skupa, trebali bisteprekinuti” i Fotis je već tada znao da je Dimitris u pravu. “Ašto ću onda? I što će ona?”, svejedno ga je pitao, “Svatko ćenastaviti svoj život”, glasio je odgovor, a ako ga nije čuo, toje bilo zato što nešto takvo iz Dimitrisovih usta nije zvučalouvjerljivo, ishlapilo bi prije nego što bi to uopće stigao izgovoriti,hrvalo mu se s usnama ne želeći izaći van, a i zbogtoga jer bez Dore sebe nije mogao ni zamisliti.)Kad Fani ne pošalje mail, pronađe neki povod da ga onpošalje njoj. Boji se da će doći dan kad više neće imati štoza reći o Dimitrisu pa traži druge teme za razgovor. Pisce.Knjige. Pjesme. Ploče. Stalno joj nešto šalje. Raspituje seo piscima i knjigama koje zapravo nema namjeru čitati,provjerava napisano, ispravlja pravopisne greške.Prisjetivši se jedne poznanice koja radi kao čistačica unekoj izdavačkoj kući predlaže Fani da se raspita što je potrebnoda bi se i sama zaposlila na takvom radnom mjestu.“Taj posao je kao stvoren za tebe”, govori joj. “Radije nebih. Draže mi je čitati ovako neobavezno. Poput Ljudmileu Ako jedne zimske noći neki putnik”. Ponovno Calvino. ToFotisa navede da idućeg dana ode do jedne knjižare i kupiga, no to nizanje priča od kojih ni jedna ne završava učinimu se pomalo bolesnim, jer ako ni u knjigama ne možešpronaći kraj, kako nastaviti živjeti?Neprestano je pita piše li što sama, a ona stalno odgovaranegativno. “Par pjesmuljaka za prijatelje koji su nekadkod mene dolazili s gitarama”. Siguran je da mu ne govoriistinu. Možda se boji da je ne zatraži neki njen tekst. “Manije to”, odgovara, “nego zbilja nemam ništa što bi mogaopročitati”. “Bila bi dobra spisateljica”. “Nemam ja o čemupisati”. Nije mu lako u to povjerovati. “Cijeli sam život naselu čitala tetki. Čitala sam joj sve i svašta, od harlekina doPhilipa Rotha”, piše mu u mailu. “Zar ti tetka nije znalačitati?” “Znala je, samo što se bavila ručnim radom, apretpostavljam da je htjela i društvo”. “Meni je, kad sambio mali, mama čitala bajke”. “Meni moja nije, zato što ihje čitala tetki pa onda više nije imala snage da ih ponavljai meni. A kasnije je više nije bilo da mi ih čita. Ponekadpomislim da nas je napustila zato što joj je dojadilo biti tetkinačitačica. A tetka je bila stvarno nemilosrdna: morao sijoj čitati barem jedan sat pa makar sjekire sa neba padale”.Stižu blagdani i Dora zaključuje da ne želi dočekatiNovu godinu s vječno namrgođenim Fotisom koji se neodvaja od kompjutera. Uzima telefon i naziva prijatelje ipoznanike pozivajući ih da Novu godinu dočekaju svi skupa.Čisti kuću luđačkom brzinom, kupuje grickalice i orašasteplodove, šalje Fotisa po piće, on obavlja što ga zatraži, bezimalo entuzijazma.Fani je na selu gdje nema interneta. Za Novu mu godinušalje čestitku sms porukom. Fotis je čita zavaljen na trosjedu.Prati ostale kako razgovaraju, kao što bi pratio kakav film.Nema snage izigravati dobrog domaćina, jedino što želi jeda što prije odu pa da može otići na spavanje.Na svoj imendan, nekoliko dana kasnije, Fotis i Fanirazmjenjuju čestitke putem e-maila. Fotis na poslu printanjihove razgovore i trga listove u nadi da će ih time poništitii da će opet sve biti po starom.***Nedugo nakon posljednjeg ispraćaja svoje sestre, Fotis jepočeo sanjati jedan te isti san s jedinom razlikom da Fotisiz sna ima uvijek onoliko godina koliko i Fotis kad sanja.San ide otprilike ovako: hoda po nekakvoj karti. Njegovazemlja ima oblik trokuta, a na karti se nalaze i plastičnefigure vojnika koje on mora prebaciti na teritorij susjednezemlje. U toj se susjednoj zemlji nalazi jedna žena. U početkusu bili vršnjaci. No s godinama je njena kosa počelasijediti i malo po malo od potpuno crne postala potpunobijela. Unatoč tome, Fotis je svjestan da skupa s njom starii on te da ta žena nije ni dana starija od njega. Svaki putjoj postavlja isto pitanje: “Gdje ti je vojska?”. Tad mu onapokaže njegove vojnike, što ga svaki put jednako razbjesni.“Zar ne bi trebala imati vlastitu vojsku?” “Ti bi trebaoraditi ono što ti ja kažem”, “Kako to misliš?”, “Pa ja samte stvorila. Ti postojiš samo u meni. Izvan mene te nema”.To Fotisa izbaci iz takta pa plastičnom viljuškom počnepomicati vojnike, a žena na kartu ispisuje jednu riječ kojuFotis nikad ne uspijeva pročitati, dok vojnici stalno uzmiču.Zatim joj kaže: “Na stranici 144 ću prestati postojati”, a kartase u tom trenutku trga pod njegovim nogama, od čega sebudi s osjećajem da pada.San je svaki put isti, svaki put. Ponekad pomisli da tažena zaista postoji, a da je on taj koji ne postoji izvan njezinogsna. Možda Fotis nije ništa drugo do njena kreacija,izum. Ako je ikad susretne na javi, pokušat će je smaknuti,no tko kaže da isto neće pokušati i ona? Jedna mu je prijateljicarekla da samo traži nekoga na koga može svalitiodgovornost za sve što mu se dogodilo, što mu se događa išto će mu se dogoditi i da budući da ne vjeruje u boga zamjenunalazi u nekoj osobi koja je nalik bogu, slučajnosti,piscu. Poklonila mu je i jednu majicu na kojoj piše, “Akoje život roman, mogu li ubiti pisca?”, a on joj je odgovorioda pisac nije bog.“Fotise, sad ne razgovaramo o književnosti. Samo pokušavamprotumačiti tvoj san, a ti mi u tome uopće nepomažeš”.“Da, ali u tom snu nema moje sestre, ni moje biografije”.“Ima, sve dok ima tebe i dok ti sanjaš”.Žena sijedi, a Fotis stari, samo što to ne vidi – osim akota žena nije njegov odraz u ogledalu - i uvijek se svađajustojeći na karti, svađaju se ni oko čega. Možda će jednogdana shvatiti da je on gospodar svojih vojnika i da je onaobična prevarantica. On je istinit, što god ta riječ značila,a ona izmišljena.Tek kasnije se sjetio da je u podlozi svega toga stajaorazgovor koji je jednog dana vodio s Uranijom: da možda inismo ništa do li san koji netko drugi sanja ili priča o kojojnetko misli, a to znači da je nepotrebno tragati za životnimsmislom ili logikom, jer sve i da postoji, ne ovisi o našimodlukama, ne ovisi o nama. Koliko god analizirali, uvijekćemo naići na nešto neobjašnjivo, na neki mulj. A taj muljje naša vlastita nesreća. Možda ovo i nisu Uranijine riječi,već sjećanja na razna ćavrljanja i čitanja koja u njegovojglavi poprimaju njen glas.Dimitrisov posljednji ispraćaj pritisnuo je u njegovommozgu jedan prekidač od čega se san ponavlja sve češće, a zaono malo sati spavanja čini mu se da je neprekidno izloženprijetnji stranice 144 i sjedina one žene. Kad je budan, snoveprepričava Fani, “Jednom sam vidio jedan sprovod koji nijebio na groblju nego u masliniku”, “A u jednom drugom snusam grizao nokte koji su zatim odmah ponovno rasli”, “Bioje nekakav rat, a ja sam bio u nekom liftu-skloništu koji sespuštao sve dublje pod zemlju, sve dok nije stigao do drugestrane kugle. Ondje sam izašao iz lifta na neki otok obrastaosuhom travom i shvatio da ću umrijeti”, “Sanjao sam daželim prijeći granicu neke zemlje u koju je bio zabranjenulaz, na kraju sam je prešao, ne sjećam se kako, a tamo sume dočekala tri crna psa, zatim je nekakvo mnoštvo stalotrčati prema jednoj zgradi na čijim su prozorima i vratimabile zakucane letvice, obrušili smo se na njih kostima, a kadsu prozori i vrata popustili, otkrio sam da je unutra bilaknjižnica, no da su u njoj sve knjige bile napisane jezikomkoji sam znao, ali ga nisam mogao čitati”.Dora iznutra viče da je nestalo limuna pa Fotis skačedo mini-marketa, kupuje limune i pita se je li to ono što ćeraditi do kraja života, jesu li uistinu ono što mu preostajemale, svakodnevne obveze i ništa više. Kupiti tri limunane da nije teško, nego je toliko beznačajno da boli kad sesjetiš koliko si čeznuo da pronalaziš mrvice poezije kojepreživljavaju u gomili lakih i banalnih stvari.Kupuje novu bilježnicu, ali ne da bi u nju pisao pjesme.Fotis je počeo bilježiti snove, misli i stvari koje vidi okosebe u nadi da će ih jednoga dana moći reći ili napisati Fani.#1 Svaki put kad na chatu ubaciš smajlić, čini mi se kaoda si nacrtala vlastito lice. U svakom :) vidim tvoj osmijeh.#2 Na uglu pored posla prosi jedan starac u invalidskimkolicima. Danas je zamotan u prekrivač uz njegove noge,na prečki kolica, spavao jedan štenac. Možda je tamo bio iprije, ali ja sam ga opazio tek danas.Možda mu Fani treba samo zato da bi ga podsjećala daDimitrisovu odsutnost. Užasno je teško prihvatiti da nekogaviše nema, pogotovo kad si se na njegovu odsutnostprivikao još dok je bio živ.Jadnog dana čita o nekom muškarcu kojeg su pronašlimrtvog na jednoj plaži u Somertonu u Adelaidi, u prosincu1948. Tijelo nikad nije identificirano, a autopsija nije pokazalauzrok smrti. Čovjek je bio u odličnom fizičkom stanjui nije bilo nikakvog traga koji bi upućivao na kriminalnuradnju, iako je postojala sumnja na trovanje. Skriven podnjegovom odjećom pronašli su komadić papira s riječima“Taman Shud” iz jednog rijetkog izdanja Rubaija OmaraHayama. Knjiga iz koje su istrgane riječi pronađena je ujednom automobilu parkiranom u blizini. Na poleđini knjigebile su neke crte nalik kodu i telefonski broj jedne bolničarke.Unatoč tome svi pokušaji da se ustanovi identitetpokojnika pali su u vodu.Sprema se telefonirati Dimitrisu i ispričati mu to što jeupravo pročitao, no u trenutku kad krene birati broj, sjetise da je Dimitris mrtav. Telefon je, dakako, van funkcije.Odmah zatim briše njegov broj.Postoji jedna žena koja se sjeća ama baš svega otkako jeimala 14 godina. Svaku sitnicu svog života, lijepu i ružnu, usvoju je memoriju zapisala s krajnjom preciznošću. Dovoljnoje da joj kažeš jedan datum i ona će se odmah sjetiti svakepojedinosti vezane uz taj dan (Jela je sladoled u kornetu, aonda ju je jedan dječak iz razreda udario. Na sebi je imalaroza haljinicu koja se zaprljala kad ju je gurnuo i bacio nazemlju. Izderala je koljeno. Uskoro je počela padati kiša.Majka ju je prekorila zbog zamazane haljine.) Ono na čemubi joj drugi zavidjeli ona smatra svojom pokorom: svaki sedan sjećati cijelog svog života. Tvrdi da pati od depresijeupravo zbog takve memorije. Ne može zaboraviti nijednuuvredu, nikakvu tugu, vrijeme ne može izliječiti ni jednunjezinu ranu. Jedino što joj može pomoći je zaborav. Postojidakle razlog zbog kojeg ljudi zaboravljaju: zaboravljaju dabi mogli živjeti.Prevela Livia FadićBilješke:1 Uranos = neboMaria kSiluri rođena je 1983. na Kreti. Studiralaje psihologiju na Sveučilištu Panteion te nastavila poslijediplomskistudij iz istog područja. Živi u Ateni i radi kaocopywriter. Njezin prvi roman, Premotaj (2009), bio je uužem izboru za nagradu Diavazo za debitante. Drugi romanKakav je kraj svijeta objavljen joj je 2012. Dobila jestipendiju Festivala mladih pisaca 2011. Smatraju je jednomod najvećih mladih talenata na grčkoj književnoj sceni.

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 24PjesmeDimitra KotulaRaspoloženja XSnapshotCausa artisVečeras me preplavljuju emocije.Nazubljeni splet umjetnosti, zahtjevne i tužnjikaveumjetnosti,oklijeva već satima.Hajde –ako želiš,možemo prošetati muzejimazaljubljenima u vlastite eksponate,svjedočiti teškom dvoumljenju rukeispod mokre tkanine – mramorufurioznoj pripremi platna da primi slikarsko djelo.Poželiš li, možemoskladati i kakvu melodiju.Blistavu i bezbrižnu,prilično sporu,koja se, unatoč tome,dosljedno drži četvrtinskog ritma.Hajde.Nemoj me odbiti.Ništa te ne košta, zar ne?Ponesi sa sobom ovaj trenutak i ovu stranicu.Ovaj trenutakna ovoj ovdje stranici– jedino što mi još pripada –otkaži sve,jer te večeras,predan čistoći suzau ovo doba patetičnih ispovijesti,dostojanstven i sjajan,napokon mogupo prvi i jedini putobraniti.(Iz zbirke Tri note za jednu melodiju, Atena, 2004.)Prevela Livia FadićČujem te –Da, to si ti.Tanka opna obavija mi jezik.Miluje ga.Jezik mi miluje tanka opna.Ruke mi odzvanjaju krcate plodovima.Krcate ostavljanjem.Sve što se ikad imalo dogoditi,događa se sad, u mojim rukama.Svojim mi daškom osvježavaš danpuneći ga iznenađenjima.Tvoj mi miris uzburkava dan.Kovitla se.Pada.Moj se dan kovitla i pada u tvoj dan.Moje srcetopla krotka ustakoja je mirisni dodir tvog srcaosudio da preživljavajuširom otvorenazamuckujućubez usana.(Iz zbirke u pripremi Obilje)Prevela Livia FadićVjetar mi vraća moje riječi – jednu po jednu,A one(kao da osjećaju svoju roditeljicu)kližuposlušnoskrušenoniz moje rukei sapliću seo moje prste.– Osjećam ga kako snagom izbjeljuje propupali cvijetmagnolije. –Svjetlost se mijenja.Podnevne vode sve su bljeđe, skoro bijele.Ah, kad bih barem moglaAli ne mogu(pjesnici su se oduvijek borili za dar svjedočanstva)– i sama sam već isuviše govorila bez prava –osloboditi se straha kako god bih znaladosade / tereta / znatiželje / trajanja / ekstaze /strahai ponizno se podatidiskretno otkrivajući veo sa stvarii povući seda vidiš da ne postoji obzor,već je sve iza mene, svaki dah, samo jedan spori obzor.*(ima nešto svijetlo, ustrajno svijetlono ipak oku nevidljivo)2.Cijelo jedno jutroi više.Moraš vjerovati, reče mjesec.Tii ova tišina što ju ovako nesmotrenopriznaješ kao svojuvjeruj da je ovo onaj prikladni čas.Dolazi opet i opetrazdirući mozak – prazna bol –i vodi te(kao nevinu djevojčicu koja nemarno za sobom vuče svojcrveni šal)no ipak, ne može te uvjeritida je ovodoista onaj časne smij se glasno –onajšto se – iako željen – uklanja pred njedrima dana.Što je to što te gledadok ga gledaš,dok se ljetna sjena rasipnički nadvija tražećisvu tvoju hrabrost,nudećionu sićušnu tihu golotinju što ju imašza svoje očaranje.Već joj i ružičasto tijeloobitava drugdje.Već se povlači(bori se, al’ osvojiti te ne može)(bori se, al ‘osvojiti to ne možeš)nevinost i čistoćupoput ideje što ju godinama čuvaš – kao dašak ispodkožeda ugledaš dan poput ovogajedno jutro kao što je ovo ovdje i sadkad ništa nije manje sposobnood misli.3.Mogu ti oduzeti riječireče vjetar

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 25ali smisao ne.Svjetlost – ne potpuna svjetlosti ne baš sjajna,šara nepravilne skice po zidu.Možeš ih lako opisati.Uvjerila si se(uvjerili su te)da su demoni što jure za papiromjurnjavom ti izluđuju misli –zapravo velikodušna darežljiva rukai po svome zajapurenom čelu znašda će doćii opet se vratitipromatrajući – ispod zatvorenih vjeđa –prazan prostor u tebitražećiprostor u praznom prostoru u tebi,tražeći tvoje tijelo.Vjetar će iz ničega isplesti ništa i isplest će - nas.Topli popodnevni pljusak ispunja prozor kapljamališće lagano šušti tražeći: mijenuoznačavajući - utjelovljenjeČasonaj prikladni čas –u vremenu onda i u vremenu sadakonačno se čini dostatan.Nešto bezimeno,otvoreno,nešto nalik na(usred iznanadnog pljuska)zadovoljstvonehotice odobrava.*Pjesmaupravo zbog te urnebesne buke –strepi:sazdana od riječisamo riječi.(Iz zbirke u pripremi Obilje)Prevela Koraljka CrnkovićPrizora stado iz grada nezadovoljno u svojoj utrobiprobavlja ono – ništa.Postoji nešto –u ovom (ne toliko čistom) zraku –drevno poput milosti,ritama odlazaka,slatkoća gorkih stihovašto nam se polako prelijeva po rukamau praznom prostoru gdje nam se prazninapolagano širi po rukama,iskapa obrise Povijestivrteći se kao dijetetoplo i samo,punih usta osjećaja –po Povijesti –nešto(još to možeš dotaknuti prstima)Dragocjeno,dotičući šiljcima grešni zrak:sjene / grad,a onda – odjednom – nad namasvjetlost.Njegova svjetlost – odjednom – nad nama.To je slobodaShvati to.Prestani se (raz)očaravati(ove su riječi još uvijek pune poruke – ugriza)i počni uspoređivatiizvan svake nostalgije ili tvrdoglavosti –stvarne sirene i one druge,sirene tvoga uma.Nisi sam.Između pjesme i tebe, čitatelju moj,iskričav je tren – čista svjetlost.Krvavi mišić mozga, poput žalcasjaji i proplamsava:Onaj tren koji ćeš sačuvati je ovdje.Pognuta lica,(Zašto si davao obećanja?)oči u oči- uperene u užarenu kaljužui gledajući pred sebe(Zašto?)ne gasnu.Prevela Koraljka Crnkovićna čvrsto mjesto,onamo gdje samo od pomisli stablo postaje stablo,gdje nježna travka iznenada izrasta samo od tvog krika,na mjestu početka(mrak) (vrijeme) (se proteže) (uzalud).Zamisli:sve se sabilo pod tu sjenumalu besmislenu sjenu uma –da više ne vjeruje ni u šta,da se više ne suprotstavlja ničemu,da se više ne osvrće ni na što da se uvjeri –*Vjetar otapa kamen.Leptir ispreda odraze.Oko kao bujica što šiklja.Pokušaj.Zrak je još uvijek čist.Pokušaj.Egoistične riječi još uvijek ti se vrte među prstima.Uostalom,pišeš kako prihvaćaš da je duša mrtva,da uzvisivanje sveca više ne znači ništa,skoro kao ni pjesnik.Pišeš ne vjerujući u imena,vješajući stvari o njihova imena.(Pred očima joj još zapara vrtakovitlajući se štipa joj nebeske nejake grudi)Neobjašnjivi vjetar dolazi izdalekanoseći suze na stabla.Vrijeme polako ispunja sobu –nećeš mi vjerovati.mjesec se upravo digao sa horizontaI obasjao je riječ.Nepomično ju je oko zamijetilo.(Iz zbirke u pripremi Obilje)Prevela Koraljka Crnković1.Svjetlost je sad sve niže –negdje između tijela i nade,u praznom prostoru gdje se praznina iznenada pojavila,gdje um rasprostire njezine slike.Dijeleći razabirući razlikujućipokušava je vidjetisvojim otvorenim mišićima.Pokušava stvoriti – konačno –nešto novo.Mračni ustajali dah gradaupravo je obasjala zora.Jedna se sićušna nevina sunčeva zrakaraširila obzorom poput stare slave.Zamisli:(sve što postoji samo su nevidljivi rasplamsaji mašte)geometrija nacijepoput uperene zrake jutarnje svjetlostikoja ispunjakraljevske sobe vremenatrenuci napetosti –trenuci opuštanja –upravo nad ranom.2.Htio si biti slobodanMožda čist –povrh litice sjeneatmosfera mirna poput svežeg mlijeka,Ljubavna I(uz dva stiha C. Calabro-a)(za leđima osjećam tvoj težak dah, ali se ne osvrćem)Vjetar.Školjka zapljusnuta jesenjim valomsuši se na vjetru,i u riječima(riječima što si nekoć izgovarao gledajući prema obzoru)uspomene na jednu veličinulažnu –noćima nepomično leži i gleda te,a ujutro te zakrije njena sjena –i kažeš:prolaznost – ne postoji.Ona ista prolaznost u nekoj drugoj unutrašnjostigdje sve što postoji, jednostavno postoji,gdje se duša predaje bez borbe događajima i stvarima,kao mlada što svoju nevinost predaje svome dragom.Vid – ne postoji.To je samo mehanizam sačinjen od trenutaka,samo je kruna ono što odolijeva,ono što je ostalo,u laganom jutranjem povjetarcu,kao neisporučeni meteorizmeđu nas dvoje.Ah, da se barem mogao čutida je barem mogao prijeći iz dubine uma,tamo(vrućina nedavne nesanice zamagljuje ti lice)Dimitra Kotula rođena je 1974. Studirala je arheologijui povijest umjetnosti na Sveučilištu Ioannina u Grčkoji na Courtauld Institute of Art u Londonu. Njezina prvazbirka poezije Tri note za jednu melodiju objavljena je 2004.godine. Od tada su joj pjesme objavljene u zbirkama RukaAngelosa (2010), Hellenica (2009) i Bar karaoke poezije(2007). Prevela je, među ostalima, izabrane pjesme LouiseGlück, Jorie Graham i Sharon Olds. Poezija joj je prevedenana brojne jezike.

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 26Isla BoaUlomak iz istoimenog romana, objavljenog ove godineHristos AsteriuZanemarila sam Purple Turtle.Totalno sam je zanemarila. MojAvatar napušten negdje usreddigitalnog svijeta. Kako je moguće? Tolikodana bez interneta. Nemam pojma što sedogađalo, ima li što novo, kako su susjedi,jesu li me tražili kakvi prijatelji, imam lineodgovorenih poruka. Prije ulaska u avionkupila sam novu novcatu kuću u kvartu podimenom Junited Shortz, u neposrednoj bliziniHimey Castlea. Predivnu kamenu kućuuređenu u vilu s bazenom i golf terenom.Namjerno sam kupila ondje, prodavala sepo nekoj ludo povoljnoj cijeni, na dražbi.Šaka dolara i postala je moja. Nego! Takvese prilike ne propuštaju. A ništa od togane bi bilo da nisam dobila informaciju odsvog starog frenda, Pinpe Allena, koji i sâmtamo u blizini ima lijepi kućerak. Sad kadsmo postali susjedi, moći ćemo izlaziti skupai očijukati do mile volje. Pinpa Allen mije uvijek bio simpatičan. Čim se vratim,pozvat ću ga na partiju golfa ili još boljena koktelčić kod mene u vrtu. Taj Pinpa jegraciozan Avatar, možda najljepši od svihkoje sam do sad srela. Neko smo vrijemeradili skupa u banci, izmjenjivali komplimente i mišljenjao promašenim ulaganjima. On se „palio“ na algoritme, slaomi tone mailova s matematičkim zadacima, obasipao raznoraznimlinkovima, forvardirao mi Krugmanove članke, kaoi one od Paula Samuelsona. Chatali smo do iznemoglosti,izmjenjivali lucidne viceve o budućnosti planeta Zemlje,o istinama i lažima političara i ekologa, ali i o puno prizemnijimstvarima. Znali bismo se raspričati o temama poputomiljenih sladolednih okusa. Macademia, Dequiri Ice,Cotton Candy. O crno-bijelim fotkama. Bruce Davidson,Helmut Newton, Jerome Liebling. O receptima s mrkvom.Sok od mrkve, sirup od mrkve, torta od mrkve. O najnovijimčlancima iz New Yorkera. O satelitskim programima. Itako smo malo po malo otkrivali koliko toga zajedničkogimamo i pri tome uživali. Pinpa je dečko od formata. Nemašto. Među nama je definitivno postojala neka privlačnost.Bilo je jasno k’o dan da će se između nas nešto dogoditi, ito vrlo brzo. Drži se, Pinpa Allen, ponavljam u snu, eto menatrag za par tjedana!Moj drugi život započinjao je svakoga dana kasno popodne.Nije da Avatarâ nije bilo i u jutarnjim satima, madajutro zapravo i ne postoji, postoji samo vrijeme igre, a nevrijeme tvog drugog života. Ta dva života imaju različitesatove, različite mjerače vremena. Ja ih nikad nisam miješala.S druge strane, znala sam da mnogi samo vrebajupriliku da se ulogiraju na poslu. Okrenuli bi ekran premasebi i ulazili poput provalnika. Da nastave kakav projekt,da ne probiju deadline ili kakav događaj objavljen na sajtu.Ja to nikad nisam radila. To jednostavno nije red. Ne možešse tako ponašati. Kad tad će ti se obiti o glavu, a što onda?Od jutra do šest popodne kad bih se vratila kući, bila samFu Ming i nitko drugi. Čim bih započela s igrom, postalabih Purple Turtle, ni sekunde prije. Nije išlo bez čvrsto postavljenihgranica. Nipošto nisam htjela da se te dvije osobepomiješaju. Fu i Turtle su dvije dijametralno suprotne žene.Fu je Kinezica od svojih stošezdeset centimetara, porculanskibijele kože i sićušnih kosih očiju. Nosi stroge kostimei štikle od deset centimetara. Svoj posao u jednoj konzultantskojkući u Šangaju radi sa smrtnom ozbiljnošću. Prodajesavjete, proučava bilance, provodi istraživanja. To jojje posao i to je ono što radi bolje od ičega drugog. Dolazi izprosječne hongkonške obitelji u kojoj joj nikad nije niti štofalilo, niti je ičega imala napretek. Sasvim obična djevojka,bez posebnih karakteristika, izuzme li se urođena sklonostznanosti i glazbi. Ne drži previše do kineskih običaja te usredAzije živi poput prosječne Europljanke. U hamburgeruuživa kao i u noodlesima, a u trenu bi se privikla na život ubilo kojem drugom svjetskom velegradu. Gdje god postojeneboderi od čelika i stakla i Appleove trgovine. Uostalom,studirala je u Londonu, a neko vrijeme živjela i u Americi.Četrdeset i pet joj je godina, nije udana, stalno je okruženaljudima, no unatoč tome uvijek sama. Sama i sve joj idena živce, osobito muškarci koji misle da mogu obuzdati iliukrotiti njen ego. A ego joj je toliko napuhan da bi svakogtrenutka mogao popucati po šavovima. No, nije uvijek bilotako. Ne stalno. Postojale su pauze. Jednom je osam mjeseciživjela skupa u stanu s tipom po imenu Ksi i vjerovala daće živjeti skupa dok ih smrt ne rastavi. Sanjala je njihovuzajedničku djecu i kuću u kojoj bi živjeli svi zajedno, poputnje i njenih roditelja od kojih nijedan više nije živ. Čulaje povike djeteta dok trčkara hodnikom, vidjela rodbinuzavaljenu u trosjed u dnevnoj sobi, osjećala miris domaćekuhinje u nozdrvama. Bilo je to doba kad je njen ego bilježioneprestani rast. Postojala su neka nevidljiva usta koja subez prestanka puhala u njega i činila ga sve većim i većim.Usta zvana posao, novac, uspjeh. I tako je spašavajući živuglavu jednog dana Ksi napustio stan, a Fu ga nijednom nijenazvala da se vrati. Kad bi joj ruka posegnula za telefonskomslušalicom, ego bi joj istom narastao poput balona, nedopuštajući joj da je dotakne i zavrti broj. Nitko nikad nijesaznao da se Fu molila kako bi joj se Ksi vratio, da je zbognjegovog odlaska iza zatvorenih vrata prolila potoke suza.Molila se iz dubine duše klečeći na koljenima. Ali Ksi senije vratio i tako je Fu prestala vjerovati u boga. Jednom gaje nešto zamolila, a on joj je okrenuo leđa pa je Fu odlučilada i ona njemu okrene leđa i prekine s njim svaki kontakt.Fu nema nikoga. Barem službeno. Salijeću je neki koleges posla, no čim joj se neki približi više nego što bi trebao,ona ga odbije po kratkom postupku. Zamišlja ih na sebi,kako je natežu gurajući penis među njene raširene noge idolazi joj muka. Drsko je dodiruju svojim rukama, osjećaprijetnju uzdignutog uda koji se priprema probosti je poputstrijele, želi se suprotstaviti, bjesni. Tu i tamo nekomeod njih pruži svojevrsnu šansu, da bi imala alibi kad dođetrenutak da stane pred ogledalo i sama sebi položi račune.Nikakvi izlasci i slične gluposti ne dolaze u obzir. U najboljemslučaju riječ je o piću po završetku radnog vremena, ukafiću ispod, tijekom kojeg “kao” dogovaraju sljedeći susret.Svi do jednoga joj se čine nedorasli. I Huank, i Tao Su, jednomriječju svi. Razgovor započinje o poslu, nastavlja se oposlu i završava o poslu. A njena duša žeđa da čuje neštošto nikako da čuje, i to ne zato što se ne bi našao onaj kojibi joj to mogao šapnuti na uho, već zato što ih ona sve ukorijenu sasiječe.Fu se bojala. Boji se još uvijek. Boji se ponovno otvoriti,boji se pokazati da unutar nje vlada potpuni kaos, da izanjene bluze kuca jedno posve zbunjeno srce. Srce punoproblema, pitanja i nedoumica. Nitko joj od tih ljudi netreba. Tako je odlučila. U večernjim satimakod kuće masturbira na scene iz erotskihfilmova i to je to. Ponekad se u gluho dobanoći – ovo je još nešto za što nitko živ nezna – odijeva, stavlja periku i odlazi u đir poklubovima u kojima niti ona zna koga niti tkozna nju. Šangaj je čeka blještav, prljav, vlažan.Lice prekrije upadljivom šminkom, a cijelijedan dio ormara pun je odjevnih predmetanamijenjenih tim njezinim noćnim izletima.U barskoj polutami teško bi je prepoznalai vlastita majka. Ondje kad poželi uvijekmože naći nekoga da je pojebe. Popije neštopa bira i biva izabrana. Za drvenim šankomna zvuk karaoka i pod elektronskim svjetlimaoko pola sata melje gluposti i uživa ušarenim koktelima. Zatim se skupa gotovoneprimjetno udalje, prvo on pa ona. U stražnjemdijelu možeš iznajmiti krevet za samopar jena. Ulaze držeći se za ruke, zatvarajuvrata i svlače se poput zaljubljenog para. Nabrzinu mu kaže što voli. A voli kad je tuku.I ponižavaju. Navlači kožni bodi i rukavice,stavlja lisice i killere s bodljama. Uzbuđujeje zvuk biča, bol na goloj stražnjici, koža štose crveni. Uzbuđuje je to samokažnjavanjenakon kojeg joj svaki put bude lakše. Ne zadržava se nitrenutka više. Odlazi, čim je ljubavnik noći zalije spermom,dok ovaj još nije uspio progovoriti ni jednu jedinu riječ, nivlastito ime. Skuplja stvari i odlazi. Neotuširana. Dobila ješto je htjela i sve drugo je suvišno. Ne vidi nijedan razlogzbog kojeg bi si na vrat natovarila nekog fakera, kad gamože pronaći i ostaviti kad poželi.Na posao svakog jutra stiže među prvima. Zovu je “santaleda”, dakako iza leđa, ali ih je puno puta čula i zna to jakodobro. Tko god se ikad s njom zakačio, gorko se pokajao.Ured joj je sav u staklu i pogled puca na morsku pučinu.S druge strane, staklo je pjeskareno što radoznalcima baši ne ide na ruku. Nazire se tek njena figura dok hoda posobi ili razgovara telefonom s nekim od klijenata. Okodvanaest i trideset uzima pauzu za ručak, jede uglavnomsalatu i voće, a zatim se opet vraća u ured, gdje ostaje dopet, ponekad i duže. Puno duže. Dok napokon ne sjedne zavolan i zapali prema kući. Odlaže sako na metalnu vješalicui pali svoj novi I-Mac. Dok se na brzinu tušira, iz pepela seponovno rađa Purple Turtle, u onoj istoj pozi u kojoj ju jeostavila stisnuvši logout. Ime, password, klik na gumb i evoje uskrsle. Purple može biti Avatar, jedan obični Avatar, nou dubini se iza njenog imena krije žena, jedna istinska žena.Kao prvo, ime joj je puno boje. Zove se Purple i svojim teljubičastim imenom naprosto podiže. Moj se Avatar zoveljubičasta kornjača, jer želi biti u boji i živjeti dugo, dugo.Purple Turtle je jedna suvremena žena koja je vrlo kratkoradila za internetsku banku u kojoj je brzo dala otkaz odlučivšiostvariti svoj san: putovati bespućima online igara iupoznati što više likova moguće. Vrlo je otvorena, prihvaćaama baš svaki zahtjev za prijateljstvom, klika add svimakoji požele odigrati partiju s njom.Purple je uspješna poslovna žena. Od svog je porokau svijetu igara napravila pravi pravcati brend. Svaki joj jepotez dobro promišljen, a novac gomila ulažući u trgovinei kuće. Vodi jedan lagodan, bezbrižan, smiren život. Čitaknjige, odlazi u kino, flertuje gdje i kad stigne, sa svakimzanimljivim Avatarom koji joj se nađe na putu. Lice joj ječisto, kosa plava s pramenovima, make up diskretan, odjećasvijetla, šalovi, tenisice, čizme, Zarine majičice, Dieselovetrapke, H&M-ovi topići. Obožava koncerte. Nekoliko jeputa pogledala Shakiru, Madonnu i Aerosmith, dakako izVIP lože. Virtualni koncerti su zakon. Sam odabireš kojimćeš redoslijedom slušati pjesme, a ako ti se neka posebnosvidi, možeš je slušati koliko god puta želiš. Prijepodne jese može vidjeti po kavama i knjižarama gdje ubija vrijemeu slučajnim susretima. Luda je za putopisima. Član je grupeCrazy Traveller u kojoj možeš ostaviti svoje dojmove sputovanja, dati savjete ljudima koji planiraju otputovati

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 27tamo gdje si ti već bio i tako im olakšati pripremu. Što jeposebno u Hendersonvilu, što sve možeš vidjeti u Collinsu,koje su čari Hooka, a koje zamke Waves Beacha. Planirakreirati vlastiti blog na kojem će ona i ostali zaljubljenici uputovanja moći objavljivati tekstove, video snimke i fotkes putovanja, još jedan poduzetnički potez koji bi joj mogaopriskrbiti novac i slavu.Purple nikad nije bolesna. Ne boji se smrti. Nikad ni zakim ne jadikuje. Opseg emocija joj je toliki da kad i osjetipotrebu izraziti kakvu bol ili žaljenje ne uspijeva ništaviše od izustiti jedan gromoglasan “Uf!” ili u najboljemslučaju “O, ne!”. Lista uzvika kojima raspolaže je uistinumala. Anonimni kreator njenog svijeta imao je to u vidu. Unjemu je sve umjereno, ništa nije tragično, neobično, nigdjenikakve krajnosti. Čak i kad netko odbije njen zahtjev zaprijateljstvom, zna da tamo preko postoje tisuće Avatara skojima može razgovarati. Ni s kim ne postaje previše bliska,nikoga se ne boji. Puno puta kad Fu zbog prehlade ili bolestiostane kod kuće, zna da će u onom drugom svijetu prštatiod zdravlja i da nema tog bola koji bi u njemu mogla osjetiti.Njena sreća može djelovati umjetna, no to je sreća bezmalignih oboljenja, patnje, svađanja i stresa. Biti čovjek ječesto lijep osjećaj. Lijepo je čuti srce koje kuca. Biti čovjekod krvi i mesa. No ponekad to i nije baš tako. Ponekad jepuno ljepše ono elektroničko blaženstvo.U tom svijetu igre Purple plaća kreditnim karticama,jede u restoranima, kupuje iz izlogâ. A to oponašanje života,to kretanje prostorom koji ne postoji ni na jednomzemljovidu, onu Fu koja se krije iza tastature ni najmanjene tangira. Kad ugasi kompjuter i pošalje Avatara na spavanje,opet je sama. Takva joj je sudbina. Zna to jako dobro.Bila sam, jesam i ostat ću sama. Tamo preko, u Šangaju,puno mi se puta činilo da ću skrenuti s pameti. To je onošto najčešće pomislim kad se jutrom probudim u kolibi.***Nije trebalo dugo da izbije prva svađa. Tereza nazivaManju “glupom Grkinjom” zato što je ušla pod tuš bez daje ikog pitala smije li. Kako nije vidjela da se pripremalai to puno prije nje? Kad je izašla, vode je već bilo nestalopa se Meksikanka histerično dere.“Da više nikad nisi uzela Grke u ta svoja šporka usta!Jesi li me čula?”, dovikuje Manja s druge strane vrata. “Histeričnababo... gdje ti je kultura?”.“Ti mi se javljaš”, odgovara joj ova, “misliš samo na vlastitodupe. Samo glupača k’o ti ne bi vidjela da sam tamantrebala ući unutra”. Van sebe Tereza se nastavlja pjeniti i umaniri toreadora ruši sve pred sobom. Ovo je prvi put danetko krši pravilo o zajedničkom jeziku i prelazi na voljenimaterinji. Žile na vratu joj se nadimlju poput ugriza pčele.Ne razumijem ništa od onoga što govori, osim riječi “puta”što znači “drolja” i to je sve. U zraku se osjeća napetost,iako su izgledi dobri i htjela bih vjerovati da će se situacijasmiriti prije nego padne noć. Nedostatak hrane namje svima načeo živce. U tom je gladovanju od muhe ništalakše napraviti slona. Ako želimo razmišljati iole trezveno,pod hitno se moramo domoći hrane.Zina iz kreveta izražava želju da ostane u kolibi. Nogajoj je i dalje natečena i takva ne bi mogla ni stići do zaravni,a kamoli što pomoći. Tako kaže, ali dala bih se kladiti damulja. Stavljam ruku u vatru da će, kad mi odemo, uživatiispijajući kavu u naše zdravlje. Ne želeći joj dati gušta, dogovaramse s Raymondom da joj ostavimo neki zadatak.OK, ako se već ne osjeća dobro neka joj bude, nek’ ostanečuvati kolibu, ali neka isto tako na sebe preuzme čišćenje ineka donese vodu iz cisterne. Mršti se jer joj ne vjerujemo,a mene baš zaboli.Četvorka u sastavu Giurgen, Karla, Raymond i Abebeotkrila mi je da imaju genijalnu zamisao vezanu uz transportklavira. Sinoć su radili do kasno u noć pa sad osjećamgrižnju savjesti, jer sam se ja požurila leći ranije no inače.Pokušavam prikriti koliko mi je zbog toga neugodno iodmah izražavam želju da mi objasne kako su to zamislili.Govore mi da nisu sigurni hoće li upaliti, ali da su od onetrstike koju smo bili sakupili napravili četverokutnu osovinukrižno je povezujući konopcem. Kad instrument stavimona nju, bit će ga lakše gurati po pijesku. Naravno da nitkone može garantirati da će eksperiment uspjeti, ali pokušatćemo pa što bude. U trenutku odlaska kroz glavu mi poputsjene proleti pitanje što ako ne uspijemo.Put prema tamo danas se čini nekako lakši. Točno znamogdje treba proći pa na odredište stižemo relativno brzo. Nastavljamouz obalu kako bismo memorirali put, s mislimausredotočenim na povratak. Klavir je na svom mjestu.Cijelu sam noć imala more u kojima ga ili više nije biloili smo ga pronašli potpuno razbijenog. Lakoća s kojomsmo prvi put odustali baš nam i ne ide u prilog. Možda supreko noći sabotirali zadatak želeći nas iznenaditi, moždasu promijenili pravila igre. Znam da zvučim paranoično, al’što mogu kad je strah jači od mene. Daleko sam od baze igladna, iako smo još uvijek tek na početku.Klavir na sredini zaravni djeluje poput spomenika okruženognetaknutim morem. Prilazimo mu i pored njegaspuštamo provizornu osovinu. Muški članovi grupe podižuga za prednje noge osluškujući trstiku koja pod njegovimteretom škripi sve jače. Hvatam ga za jednu nogu, kako bih isama bar donekle pomogla. Podižem je skupa s Francoisompa nam se pogledi susreću. U drugim bi me okolnostima tozdrmalo, ovako taj pogled upisujem u dugoročnu memoriju.Možda neki drugi put, kad se situacija popravi... akose ikad popravi.Provizorna konstrukcija drži dobro. Saginjem se i naklaviru pritišćem kočnice. Započinjemo s vučom, muškarcipovlače za konope, mi ga guramo odostraga. Vrlo je bitno dasmo usklađeni, jer bi samo jedan krivi pokret bio dovoljanda sve ode kvragu. Polagani ritam, metar po metar, nakonprvih dvadeset stanka. Sunce je još uvijek dosta nisko, avlaga u zraku neizdržljiva. Nisam se okupala od jučer ujutroi jedino čime se tješim je jedan spasonosni skok u vodu štosam ga obećala sama sebi. Prljava, raščupana, nije me ninajmanje briga kakva ću izaći van. Nije da sam poklekla,ali sam se pomirila s idejom da ću izaći neuredna i grozna,pružajući javnosti sliku koju sam sve do sad brižno čuvalaiza zatvorenih vrata. To je cijena: znala sam da će se kadtad dogoditi, sama sam to tražila. Moja želja za avanturom,čežnja da se vratim među ljude, učinila me cijepljenom nabilo kakvo oklijevanje. Tu sam, pospremam slike, proučavamponašanja, prihvaćam kompromise vezane uz želje grupe.Dijelimo vodu iz dvije čuturice, eto dobrog primjera.Možemo biti ne znam koliko gladni, no žednima nam jesto puta gore. Ispijam svoj dio, ni kapljicu više. Zapešćemčistim grlo ćuture i predajem je sljedećem. Nakon te prvepobjede, klima se donekle promijenila. Nastavljamo s guranjem,a jedan od muškaraca daje ritam. Jesi li mogla zamislitida ćemo jednog dana sudjelovati u vojnim vježbama?upita Karla koja se odmah do mene trudila iz petnih žila.Pogledam je preko oka, dok mi niz sljepoočnice curi znojpa skupa prasnemo u smijeh. Sat i pol kasnije nalazimo sena samom ulasku u more, a pijesak još uvijek hladnjikavod napadalog lišća, namiguje okom i kao da poručuje damu se bacimo u zagrljaj. Dovlačimo splav i na isti način spuno pažnje podižemo klavir. Vodimo brigu o tome da jedobro zakočen. Vezujemo konopce za prednju stranu i počinjemovući svom snagom. Profesionalna splav je ganc-nova,potpuno suha, od kvalitetnog, obrađenog drva. Ulazimo uvodu, crveni poput rakova. Iz sata u sat koža nam je svedeblja, konopci i drvo urezuju nam se u ruke. Lijevo od naspalme banana, portal ranjene šume. Visoko na grani šarenapapiga klima nam glavom. Da mogu pogledati njenim očima,klavir bi mi se činio poput crne rupe. Tko se dosjetio ovogzadatka? Tko to tamo zna što znači strast prema klaviru?Netko u stožeru zna o nama puno više nego što možemoi zamisliti. Čita nam namjere, vidi prošlost, poznaje želje.S druge strane, možda se radi o nevjerojatnoj slučajnosti.Možda opet pretjerujem sa svojim pretpostavkama dopuštajućimašti da smišlja nepostojeće urote.Uskoro nam napredovanje otežava završetak plažei početak šiljatih hridi. Na tom mjestu more odjednompostaje duboko pa splav možemo vući samo s kopnenestrane. To nas uvelike usporava i čini zadatak još mukotrpnijim.Abebe i Muhamed, pocrnjeli od sunca toliko da sujedva prepoznatljivi, u jednoj škrapi ispunjenoj pijeskompronalaze dva komada drveta. Zgrabe ih, bace se na splavpoput bijesnih riseva i stanu veslati k’o ludi. Što smo bližikolibi, to me više puca osjećaj da se vraćam kući. Čak mei kvazi-toplina kojom odiše ta primitivna nastamba ispunjavačežnjom. Opet će sve biti kako treba. Svirat ću klavir,nakon x dana ćemo jesti kao ljudi. Prolazimo sredinomuvale, kroz plićak, more nam opet dopire tek do koljena.A iza ugla prizor koji nas ispunjava radošću te se bacamou more i poput đaka na školskom izletu smijemo u kameru.Zina izlazi iz kolibe i maše nam. Od sreće zaboravljamorazmirice, zaboravljam da je glumila bolest, zaboravljakako sam joj pred svima održala bukvicu. Kao da se nijedogodilo apsolutno ništa. U tom se zaboravu pozdravljamonasmijani od uha do uha, sa sigurne udaljenosti i s izlikomslatkoće netom ostvarenog uspjeha.Iz usta mi se širi zadah gladi, prsti mi se tresu, mozakse muči s koncentracijom. Splav se nasukava na pijesak uzsvečani cvilež, najslađi zvuk koji sam čula od početka igre.Klavir podižemo pažljivo kao da je od stakla, a ne od drva.Na batiće i žice s naših se ruku cijedi more i polako zavlačiizmeđu tipki od ebanovine. Ako netko smjesta ne poduzmenešto, moglo bi ga cijelog uništiti. Nosimo ga nekakvihdesetak metara i naslanjamo malo dalje od vatre koja laganogori. Barem je zapalila vatru, mislim u sebi. Možda jehtjela početi spremati objed, a možda zato što se bojala bitisama pa da ima kakvo takvo društvo. Poneseni uspjehom,oduševljeno vrištimo. Nikome razumljivi usklici otimaju mise iz tijela, dok me Raymond u naletu ludila baca u zrak.Prvi put se ne protivim grcajući od smijeha. Nozdrve su miispunjene vonjem znojnih tjelesa, pred očima mi prolijećučarobni prizori. Čini mi se da pronalazim smisao ove igre.Zina se ne može suzdržati, želi nam nešto reći, ima iznenađenjeza nas. Malo prije našeg povratka posjetili su jeTimothy i Roger i donijeli kutije s hranom: svježu tjesteninu,umake, sir, gljive i domaće začine. Raymond poleti premakolibi prije nego ova završi izgovoriti rečenicu. Francois,Giurgen i Karla žure da pomognu u pripremi objeda. Jedinilonac koji imamo pun je vode koja već krčka na vatri skupas rukom rađenim tortelinima koji u našim očima izgedajupoput biblijske mane. Umak se kuha u drugoj posudi, improviziranojod dijela neke konzerve. Tu iznenađenjimanije kraj. Čeka nas i baksa puna vina, koja nagovještavacuganje do kasno u noć.Uzimam jednu plastičnu kutiju, okrećem je naopako ieto mi stolca da mogu zasvirati klavir. Kad se više ne sjećaštrenutka kad si zadnji put nešto stavio u usta, glazba ti sečini poput nedostižnog luksuza. Trudim se usredotočiti,budući da mi mozak neprestano bježi na hranu. Počinjemsvirati pod svjetlom zalazećeg sunca – neku melodiju kojuznam napamet. Sve to gladujući k’o vuk u želji da predkamerama ostavim što bolji dojam o sebi. Osiguravam sinajbolju moguću ocjenu koja će me izbaciti na pobjedničkopostolje i obasuti novcem. Koja će mi priskrbiti trijumfuslijed kojeg će se moj život promijeniti iz korijena i zauvijekme udaljiti od svakodnevne golgote u uredu, od sramotnesamoće, bitno smanjujući udaljenost između menei mog Avatara. Na povratka kući s nagradom i iskustvomu osobnoj prtljazi, Purple i ja ćemo postati jedno.Prevela Livia FadićHristos aSteriu rođen je 1971. u Ateni. Studiraoje njemački i grčki jezik u Ateni te doktorirao u Zürichu.Objavio je tri vrlo priznata i zanimljiva romana: Njezinonago tijelo (2003), Putovanje Jasona Remvisa (2006) i IslaBoa (2012). Član je Vijeća grčke državne književne nagrade(2011-2013). S njemačkog je preveo djela Huga vonHofmannsthala, Christe Wolf, Hansa-Georga Gadamera idrugih. Smatra se jednim od intelektualno najzahtjevnijihautora nove generacije.

Temat: Revija malih književnosti – Grčkazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 28My SerenadeUlomak iz romana Ispitivanje, objavljenog 2008.Ilias MaglinisZora. Sam u svome malom stanu, pojačava glasnoćuna stereo liniji pokraj sebe (Mahler, Ruhevoliz 4. Simfonije, kako bi ostavio da do podnevasvira cijela velika misa Johanna Sebastiana). Sve teknetom kupljeno u “Klubu ploča”, a njihovi prozirni omotizgužvani i bačeni na pod pokraj njega. “Sad kad si u mirovini,hoćeš li konačno složiti kolekciju ploča o kojoj pričaštoliko godina?”, pitala ga je Rea dok je spremala svojestvari na odlasku. “Sve u svoje vrijeme, Rea”. Nekoć, dokbi kupovao ploče od Supraphona i Hungarotona, zavaravaobi sindrome grižnje savjesti koje bi mu probuđivali“drugovi” kupujući gotovo isključivo ruske skladatelje,osobito Šostakoviča. Naučio je napamet simfoniju BabiJar i Lenjingradsku simfoniju.Bio je to još jedan dan kad je ne bi nazvao i očekivao bi,uzalud, njezin poziv. Izbaci to iz sebe, tata, daj to konačnoizbaci. Marina, je li ti jasno što radiš?Otvara svoj notes pun prevodilačkih črčkarija, bezbrojnihverzija jedne riječi i još više varijanti neke fraze kojeje sam preveo na grčki, među njima odlomci, razbacaniparagrafi, tekstovi koje nikad nije preveo, koje nikad nijesam napisao nego ih je jednostavno prepisao, na brzinu,ugrubo i potajno, kad je sasvim sam, samo u društvu njezinihmačaka, u njezinom novom stanu, i na njezin zahtjev,dakako, čekao satima djelatnika telefonske kompanije dajoj postavi toliko željenu telefonsku liniju, i izmoren odprijevoda počeo šetati gore-dolje pušeći u pedeset i osamkvadratnih metara njezina svijeta. Sve dok nije gurnuosivo obojana vrata s natpisom FREAK SHOW u crvenojakrilnoj boji i završio u malom sobičku gdje je ona radilana “svojim stvarima”.Pluteni panoi prekrivali su sva četiri zida. Fotografije,slike, crteži, skice, i opet fotografije, u boji, crno-bijele,mutne, stare, obiteljske, školske, od društva i od ljubavnika,neke polaroidne, druge istrgane iz novina, časopisa, a nekepak koje je sama isprintala, kopije originalnih djela.Na zidu lijevo od daske koju je koristila kao radni stol,njezina majka u različitim životnim dobima i pozama, aon samo na jednoj i to staroj, odjeven u maskirnu odjeću,bez brade i isturenog trbuha, samo s osušenim brkovima,“Ljeto ‘74.”, napisala je ispod, u svojevrsnoj legendi, nadopunivši:“Godinu dana prije no što sam se rodila”. Odmahpored su momci s konjskim repovima i obrijanim glavama;djevojke kratke kose; djevojke nalik dečkima; lica ozarena,okružena crvenim srpom i čekićem; jedna još grimiznijasvastika; crno-bijela fotografija “Velikog marša Ku KluxKlana u Washingtonu 1915.” (svugdje njezina objašnjenja);ploča na kojoj je pisalo EAT-ESA 1 ; fotografije tantričkihseksualnih poza; slike deformiranih sijamskih blizanaca sgolemim erekcijama na mjestu nosa (“Anatomija, braćaChapman”); majka zastrašujućeg izgleda koja u rukama držiodvratnu bebu (“Joel Peter Witkin, Raznovrsne ekstremnevizualne anomalije”); Kafkin portret (“njegova posljednjafotografija prije smrti”, i odmah ispod nje jedan red iz Pismaocu: “Tako smo se mučili: i ti i mi”.); njemački vojnikkoji je uperio pušku u mladu majku i njezinu bebu što ječvrsto drži na prsima (“Ukrajina, 1942.”); skica MihalisaKatsarosa (“Najveća sam pjesma ja”); prestrašeni Sahturis2 (“Ne bježi, zvijeri/ zvijeri sa željeznim zubima/ dat ćuti još krvi da se igraš/ naći ću ti ponovno istu djevojku/ dadrhti vezana navečer u mraku”); portret Marca Dutrouxas umetnute dvije male fotografije, osmogodišnje Julie Lejeunei dvanaestogodišnje Sabine Dardenne, dviju od petdjevojčica koje je oteo, silovao i ubio u podrumu svoje kuće;u dnu panoa serija fotografija beba s vodenom glavom, patuljaka,stvorenja izvrnutih dlanova, spojenih ruku i nogu,lica prekrivenih dlakama, tijela s kožnim oštećenjima, hermafrodita,stvarnih i normalnih bića s neprirodno velikimgenitalijama. Svi odreda na dnu stvaranja.Na zidu desno, pano je sadržavao Boschovih Sedamsmrtnih grijeha; dio Van der Weydenova Skidanja s križasa svježom, dubokom ranom od koplja u Kristovu rebru;Bourdisonovu Mučeničku smrt svete Ursule; Goyin Porque?;Munchovu Madonnu i, kao vrhunac svega, Baconove Tristudije za raspeće.Na zidu nasuprot njezina stola hrpe mrtvih tijela mađarskihpolicajaca iz revolucije ‘56.; kineski tenk i studentispred njega na Tien An Menu u ljeto ‘89. (“Tata, jesi lina strani tenka ili studenta?”; Operaçäo Bandeirantes,takozvana “viša škola za mučenje” u Sao Paolu (“gdjeje proces mučenja bio poznat kao “duhovna koncentracija”);fotografije koje su prikazivale Arape na koljenimai u narančastim uniformama, američke vojnike čije kacigesjaje na suncu, prljava muška tijela jedno povrh drugog,skupine golih muškaraca kako gledaju, žaljenja vrijedni,nekog vojnika pokraj kojeg je zavezan pas (“Tata, ESA jeto i vama radila?”).Preostao je pano koji je njegova kći zataknula iznadsvog radnog stola: neobični portreti, slike i imena kojih seponešto prisjećao jer ih je nekoć navela u nekim nevezanimrazgovorima ili ih je sam susreo, slučajno, u člancima koje jeprevodio donedavno za likovnu kolumnu u novinama: Autoportret-glavaGüntera Brusa; “Carolee Schneemann vadiiz svoje vagine unutarnji smotak papira”; “Shigeko Kubotaslika s vaginom”; “Gina Pane se razrezuje žiletom”; “FrankoB krvari”; “Stelarc i usađeno uho”; “Gigerove bebe”; “MariaKaravela i njezin atelje koji je hunta uništila u jednojnoći”; “Lida Papakonstantinou na Savezničkom groblju uSolunu”; letak za bondage show Kumi Monstera, dok je usredištu – kao da si uhvaćen u tu zakučastu mrežu u čijemdnu vreba pauk – njezina svećenica: visoka i mršava, duge,ravne, crne kose, prodorna, snažna pogleda, sa slavenskimobilježjima koja bi mogla biti i grčka, njezino ime izrezano iznaslova novina i točno ispod njezino objašnjenje (“Rođena1946, kao i tata”) i šest natpisa, izjava same “svećenice”:Što će ti sreća? Ne može te ničemu naučiti.Umjetnost jednako energija.Odluka je važnija od samog bola.Ostala sam u bolnici godinu dana. To je bio najsretnijiperiod mog života.Sve što je javnost vidjela bilo je stvarno: noževi, zmije,psi, krv, led, miševi. Kao i osjećaji: sram, zadovoljstvo,bol.Na kraju si uistinu sam, što god da napraviš.Sram, zadovoljstvo, bol, bolnica, energija, sreća, umjetnost,samoća. Njezin notes. Njezin svijet. Njezini snovi. Njegovenoćne more. Njegova sjećanja. Njezini leševi. Njegoverane. Njezin osmijeh. Njegovo tijelo. Njezino tijelo. Njihovaderanja. Usred noći. Deranje pasa. Mrzovolja. Bol. Sram.Nož iznad i usred njezinih prstiju. Neizlječive rane.Bio si, kaže, prisutan na povijesnom Marininom performansukada je postavila 72 predmeta na stol. Škare, bič, nož,puška napunjena jednim metkom i još mnogo toga. Ona jesjedila postrani, posve gola, i pozivala ljude u publici da jojrade što god ih je volja s nekim od tih predmeta. Gola, šestsati, ljudi oko nje, onaj tko je u početku oklijevao, poslije jekrenuo, i tako jedan za drugim: netko ju je zarezao, jedanje drugi ciljao pištoljem u njezinu glavu, neki su joj zabilitrnje od ruže u trbuh. Šest je sati sve to izdržala. A na kraju,naglo je ustala i počela hodati. Kako su u međuvremenureagirali ljudi koji su je okruživali? Vrlo jednostavno, čimsu vidjeli da ustaje, razbježali su se u panici. No u snu se totako ne događa. U snu vidim tebe usred ljudi u publici kakoustaješ i uzimaš nož koji je imala ispred sebe. U snu si biokao na onoj fotografiji kada si bio vojnik, s brkovima i beretkom,u ljeto ‘74., godinu dana prije nego što sam se rodila,tad kad si bio na brodu za Cipar, kad si vjerovao da ćeš i tiići u rat kao i tvoj djed koji se borio u planinama. Digresija:To je potpuna glupost da je djed otišao u planine, tata: zatosi se i ti pridružio urbanoj gerili – zar nisi to tako zvao, tata?Zato su te i uhvatili i kad su te uhvatili, što su ti tamo radili,tata? Znaš čega se sjećam, tata? Kako zajedno na televizijigledamo neki dokumentarac o Cipru, desetak godina nakoninvazije, još sam išla u osnovnu školu, a ti si se naglo okrenuoi rekao mi da vas je brod iskrcao na Samotraci i da nikadniste išli u rat, ali ja sam te pitala jesi li se bojao. I rekao simi, “Odjednom sam osjetio, draga moja Marina, da tamogdje hodam da je tamo moja domovina. Njezine su se graniceprotezale dokle je sezao moj potplat; to je zemlja koju ćubraniti”. Gledao si u devetogodišnju djevojčicu i vjerovaokako ništa nije shvatila. I nisam ništa shvatila, ali tad samvodila dnevnik, tata, i sve sam to zapisala jer mi osim toganišta drugo nisi rekao, tata. Ništa. Možeš li zamisliti da sizaista išao u rat, tata? I da su te zarobili Turci? Tko bi biogori? Tajna policija ili Turci? Znaš li što sam negdje pročitala?Da su jednog grčkog vojnika kojeg su zarobili stavilida na silu sjedi na praznoj boci Coca Cole i da ga nisu pustilida ustane sve dok se boca nije napunila krvlju. Kako ti seto čini, tata? Znaš, oduvijek sam htjela napraviti neki performansna tu temu: vojnik koji neprestano stoji na jednommjestu, a to je mjesto njegova domovina, onoliko kolikostane u ocrtani obrub njegovih stopala, i zatim popije CocaColu i onda… međutim, trebao mi je neki muškarac da tonapravi, ali nikad nisam uspjela naći pravog muškarca kojibi mogao napraviti takvu pravu mušku stvar. Dobro, tata,digresija je gotova. Nalaziš se ondje, ispred Marine, i izgledaškao i tad, kao mlad vojnik; staneš pred Marinu, uzimaš noži prislanjaš njegov vrh na njezinu bradavicu. Ona stoji praznogpogleda, a ti joj jednom rukom grabiš sisu i stišćeš jetako da joj iskoči bradavica, a s drugom je odrežeš jednimzamahom – ti čije su ruke toliko nezgrapne! – i bradavicaje odsječena, no začudo nema mnogo krvi, a Marina samoduboko uzdahne, i odmah potom odsiječeš i drugu bradavicui odmah zatim se sagneš i sišeš osakaćene bradavice, malojednu pa malo drugu, klekneš ispred nje i pokupiš dvijebradavice s poda, stavljaš ih u svoja usta, poput bombona– onih malih, crvenih žele bombona – pa se odjednom okreneši kažeš mi punih usta: “Zbilja želiš da ti kažem što mi jeradila tajna policija? Ha, Marina? Uistinu želiš da ti kažemšto su mi tad radili?”, i ja se budim urličući, no srećom jejutro, ali sam ogorčena jer sam toliko htjela da mi kažeš štosu ti tamo radili. A preda mnom je još uvijek Marinin pogled,bezizražajan, srpski, a u mojim ustima voćni okus njezinihbradavica.Prevela Nives FabečićBilješke:1 Posebno istražno odjeljenje grčke vojne policije – tajna policija zavrijeme hunte od 1967.-1974.2 Mihalis Katsaros i Miltos Sahturis grčki su pjesnici poslijeratnegeneracije.Ilias Maglinis rođen je 1971. u Kinshasi u Kongu.Studirao je englesku književnost i teoriju medija u Engleskoji Škotskoj. Živi u Ateni i radi kao istaknuti novinar listaKathimerni. Objavio je dva romana: Tijelo uz tijelo (2005) iIspitivanje (2008). Dobitnik je nagrade US German-Marshal(2009). Na grčki je preveo djela Ernesta Hemingwaya,Philipa Rotha, Elije Kazana, Terryja Eagletona, MarkaO’Sullivana i Pat Barker.

glazbazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 29Follia!Za razliku od nekih drUGih sličnih MANifestaciJA, koje u oDABrANim srediNAMA sAMo“gostUJU”, KorčULANski se BArokni festivAL pozABAvio i jeDNom lokALNom trADicijom– drevNA je korčULANska moreška “oBNovLJeNA”, a, istovremeno, vraćeNA svojimpretpostavLJenim GLAzbenim korijeniMATrpimir MatasovićPovršnom promatraču moglo bise učiniti kako gotovo da i nemagrada na hrvatskoj obali i otocimau kojem se ne održava neki ljetni glazbenifestival. Utoliko bi više mogla iznenaditičinjenica da jedan od najvećih hrvatskihotoka, Korčula, takvog festivala nema. Ili,bolje rečeno, nije ga imao do ove godine.Naime, od 7. do 16. rujna na Korčuli je, ito u gradu Korčuli, održano prvo izdanjenovopokrenutog Korčulanskog baroknogfestivala. Izbor upravo tog prostorvremenskogokvira za taj tip sadržaja zapravo jeposve logičan – Korčula nudi niz “ambijenata”(ne samo sakralnih) prikladnihupravo za “autentično” izvođenje raneglazbe, a terminom u turističkoj posezoniiskorištena je praznina koja u glazbenojponudi postoji između sezone ljetnih festivalana obali i redovne koncertne sezoneu Zagrebu.Simbolička praksa Za razliku odnekih drugih sličnih manifestacija, koje uodabranim sredinama (“ambijentima“)samo “gostuju”, Korčulanski se baroknifestival pozabavio i jednom lokalnom tradicijom– drevna je korčulanska moreškana otvorenju festivala “obnovljena”, a,istovremeno, vraćena svojim pretpostavljenimglazbenim korijenima – umjestodosadašnje funkcionalne, ali anakronepopratne glazbe Krste Odaka iz tridesetihgodina prošloga stoljeća, dirigent iskladatelj Ivan Josip Skender na temeljuje nekolicine sačuvanih starijih glazbenihfragmenata i građe preuzete iz djelakasnorenesansnih i ranobaroknih autora(među kojima je i moresca iz MonteverdijevaOrfeja!) pripremio novu pratnjupostojećoj, po svoj prilici vrlo staroj koreografiji.Takav postupak nije tek puki“eksperiment” (kojeg su Korčulani, uključujućii moreškante, zdušno prihvatili),nego i vrijedna simbolička praksa, kojapokazuje da novi festival želi aktivno pridonijetisredini koja ga je ugostila.Laura rilucente Na prvi pogled,glavne su zvijezde festivalskog programabili ugledni gostujući ansambli, svojevrstanwho is who u svijetu “povijesno obaviještenog”izvođenja rane glazbe - Academyof Ancient Music, Currende, LeParliament de Musique, The Locke Consort,Barokni orkestar Europske unije,La Venexiana, Red Priest... No, rame uzrame s njima u program su uvršteni i brojnihrvatski glazbenici. Nije, međutim, riječo pukom ustupku domaćinima – violinistiBojan Čičić i Laura Vadjon već suse etablirali i na međunarodnoj sceni, atakvu priliku svakako zaslužuju i čembalisti(i orguljaši) Pavao Mašić i KrešimirHas. Među koncertima kojima je nazočioautor ovih redaka (od 10. do 16. rujna)pritom je posebno bio nadahnut recitalLaure Vadjon i Krešimira Hasa. Premdaje program bio sastavljen od “hitova” iopćih mjesta repertoara ove violinistice,čini se da je intenziviranje njene suradnjes inozemnim (poglavito britanskim) glazbenicimaposljednjih godina rezultiralonovom ne samo samouvjerenošću (kojeovoj umjetnici ni prije nije nedostajalo)nego i (ob)nov(ljen)im žarom za istraživanjemi reinterpretacijom tek naoko već“apsolviranog” repertora – od “potpisne”Uccelinijeve sonate Laura rilucente dočuvene Corellijeve Follije.Iako se može činitiDA je “zABAvLJAčki”pristUP ANsAMBLARed Priest sâmsebi svrhom, riječjeo temeLJitopromiŠLJenimreinterpretaciJAMABAroknih “hitova”Koralno putovanje A nasuprot“ludilu” ekstrovertne Corellijeve Follije(koja je, što u izvornom obliku, što u parafrazamadrugih autora, bila svojevrsnacrvena nit čitavog festivala), nastup je belgijskogzbora Currend obilježio skrušenzvuk čuvenog šesteroglasnog RekvijemaTomasa Luisa da Victorije. I premda bi veći sâmo to djelo u ovoj konkretnoj interpretacijibilo sasvim dovoljno da (s pravom)oduševi publiku. No, Nevel je izvedbuobogatio vrlo vrijednim “intervencijama”– prva se odnosi na uvrštavanje (na pravamjesta unutar rekonstrukcije liturgijskogkonteksta) dvaju motetskih dragulja izpera Victorijinih manje poznatih suvremenika– Domine Deus omnipotens JuanaGinésa Pérza i Caligaverunt PhilippeaRogiera. Druga je Nevelov osebujan pristupgregorijanskom koralu – kako onogaizravno zapisanog u Victorijinoj partituri,tako i u na početak koncerta uvrštenoj reinterpretacijisekvencije Dies irae. Naime,umjesto da odabere samo jedan od mogućihpristupa koralu, koji bi onda provodiočitavom izvedbom, Nevel je u različitimodsjecima ponudi svojevrsno putovanjerazličitim povijesnim praksama izvođenjagregorijanskog korala, u rasponu odranosrednjovjekovne monofonije do višeglasnihi/ili ritmiziranih inačica, prisutnihjoš i u Victorijino vrijeme.Poželjna noćna mora Posljednjedvije koncertne večeri prvog Korčulanskogbaroknog festivala protekle su uznaku Venecije – grada pod čijom je vlašćunekada bila i Korčula. Dva su posverazličita ansambla pritom ponudila i dvagotovo dijametralno suprotna pogleda namletačku glazbenu baštinu. Venecijanskiansambl La Venexiana u suradnji je sa sopranisticomRobertom Mameli predstavioprogram usredotočen na glazbu ClaudijaMonteverdija. Zvijezdom koncerta bila jespomenuta sopranistica, čije su upravopotresne interpretacije polazište imaleFoto: Boris Bercprvenstveno u dubinskoj interpretacijipjesničkog teksta, dok je suvereno vladanjevokalnom tehnikom bilo tek sredstvom,a nipošto ne primarnom svrhominterpretacije.Posve drukčiji pogled na glazbenu Venecijuponudio je, posljednje festivalskevečeri, osebujan britanski ansambl RedPriest. Taj je sastav čuven po svojim donekleekscentričnim obradama remekdjelabarokne literature, pa je tako bilo isa skladbama okupljenima pod znakovitomprogramskom odrednicom Noćnamora u Veneciji. Iako se može činiti da je“zabavljački”, po nekima i “kontroverzan”pristup ansambla Red Priest sâm sebi svrhom,riječ je, zapravo, o temeljito promišljenimreinterpretacijama baroknih “hitova”,koje svoj raison d’être pronalazi unajsuvremenijim spoznajama o baroknojizvodilačkoj praksi, ali i u potrebi za komunikativnošćuglazbe koja, premda udaljenanekoliko stoljeća, može biti itekako“suvremena”. Neke će “intervencije”, poputcitiranja jedne Bachove suite za violončelou jednom Vivaldijevom koncertu,ili obogaćivanje već apostrofirane Follijeodzvonima Edwarda Elgara ili blisko- idalekoistočnih tradicijskih glazbi, moždazazvučati “blasfemično”. No, zapravo, utome leži tajna živosti (i živopisnosti) nesamo ovog ansambla, nego i novog, ambicioznoosmišljenog festivala, koji je, kaojoš jednu simboličku praksu, upravo timi takvim koncertom zaključio svoje prvo,a nadajmo se nipošto ne i posljednje izdanje.

azgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 30Ivan Ladislav GaletaO bogatstvu raznolikostiS medijskim UMJetnikom razgovarAMo o NJegovim GLAzbenim, fiLMskim i preDAvačkimperforMANsiMA, u povoDU NJegove web-strANice u nestAJANJU http://iLGALeta.ALU.hr/Work in RegressSuzANA MarJANićKrenimo u razgovor s pitanjem zbog čega još uvijek nijetiskana monografija, knjiga u povodu Vaše prošlogodišnjeretrospektivne izložbe Krajolik nulte točke: eksperimentii istraživanja u Muzeju suvremene umjetnosti?——Ovdje je riječ o malo složenijoj knjizi kao objektu,koja bi sadržavala mnoštvo materijala koje nismo uspjeliizložiti. Svaki primjerak bi bio unikatan. Veličine negdjeA3 formata. Imala bi jednu bijelu praznu stranicu koja jepredviđena za razne mogućnosti neposredne kreativneintervencije. Ili moje ili nekoga drugoga. Nadalje, objavilibismo je i u elektroničkom izdanju da se može “listati”, gdjebi posebno bile reproducirane samo intervencije označenebrojem knjige kojoj pripadaju. Tako bi eventualni “kupac”mogao birati primjerak prema intervenciji. Za sadaje knjiga u fazi pripreme, no kako stvari obično kod nasstoje, trenutno nema sredstava za njezin dovršetak. Alinadam se da ćemo ih nekako prikupiti.Sagledavanja situacije sraznih točaka gledištaU okviru spomenute retrospektivne izložbe izveli ste glazbeniperformans Preparirani pianino, kao svojevrsni reenactmentistovrsnog događaja iz 1977. godine. U čemu susličnosti i razlike između tih dvaju glazbenih performansa,njihovih izvedbi?——Godine 1977. s Fredom Došekom izveo sam spomenutuizvedbu. Iste godine smo realizirali i filmski projektNaprijed-natrag: klavir za Muzički biennale. U to vrijemesam radio na nekoliko zvučnih projekata. Spomenimo primjericei Zrcalni klavir. Zanimalo me je kako pristupitistvarnosti s više točki gledišta i izvući iz nje nova iskustva.A što se tiče objekta Zrcalni klavir, preko Muzičkogbiennala zamolili smo firmu Yamaha da ga izvede, alina žalost nismo to mogli ishoditi jer bi izvedba bila preskupa.Nadam se da ćemo to kad tad izvesti, jer bi zaistabilo zanimljivo uživo gledati i slušati “klasično” sviranjena “zrcalnom” instrumentu. Za izvođenje nije slučajnopredviđeno Bachovo Umijeće fuge, niti je slučajno što jeUmijeće fuge bilo i u izvedbi na prepariranom pianinu uMSU-u. Možete zamisliti, svirate nešto što vam je odavno“zabetonirano” u glavi, a ono iz instrumenta izlazi sasvimnešto drugo. Neka vrsta jahanja divljeg konja.Drugi projekt je bio već spomenuti Naprijed-natrag:klavir (1977) koji je isto tako performativnoga karaktera.Naime, pred kamerom se moralo izvesti nešto što je uglavi “okrenuto”, i to okrenuto izvesti na “neokrenutom”instrumentu. Da budem jasniji, snimali smo pijanističkuizvedbu (Fred Došek) Chopinova klavirskog Valceraop. 64, br. 2 u dvije moguće izvedbe, a da pri tome nenarušimo izvornost samoga djela. Jedna izvedba premanaprijed od početka prema kraju, i jedna unatrag od krajaprema početku. Tome smo pridodali još dva ista mogućakretanja medijskom manipulacijom. Dakle, dva izvođenja;jedno prema naprijed i jedno unatrag, kombinirano s istodvije medijske mogućnosti reproduciranja, omogućavaiskustvo koje do sada još nismo imali. Izvođenje poznatekompozicije od kraja prema početku, i to bez pomoćipartiture, za mene je majstorska izvedba, koju na žalostne možete opisati da bi je netko mogao dokučiti a kamolirazumjeti. Ništa ovdje nije narušeno u svojoj izvornosti,jedino što je sagledavamo i s nekih drugih mogućihtočki gledišta, koje nam ponekad mogu omogućiti zaistazačudno iskustvo. Prvi film pod nazivom Naprijed- natrag:klavir snimljen 1977. iskoristio sam kao materijal zaizvedbu druge verzije, pod nazivom WAL(L)zeN (1977/1984). Ovdje smo išli korak dalje. Eksperimentalno iskustvoprve izvedbe koristili smo za realizaciju ovog drugogfilma. Film WAL(L)zeN izveden je u dvanaest kadrovagdje se razmjenjuju četiri moguća kretanja u vremenu,koja omogućuju kontinuirano sagledavanje istog djelaprolaskom kroz “četiri dimenzije”, što naša linearnapercepcija teško može prihvatiti.Zadržimo se još na Vašim glazbenim performansima, projektima.Nikša Gligo je u uvodnom izlaganju u povoduVašega performansa Preparirani pianino, izvedenoga uMSU-u, istaknuo da je u tom performansu naravno jasnaaluzija na Cagea, no da je ipak riječ o drugom postupku, opostupku reanimacije, odnosno mistifikacije prepariranogapianina, pri čemu se ostavlja pitanje je li riječ o hommageuJ. S. Bachu (s obzirom na kompoziciju koja je izvedena naprepariranom pianinu) ili pak Johnu Cageu (s obzirom nanjegov koncept prepariranoga klavira, a ne, dakle, pianina,kao u slučaju Vaše zvučne skulpture), i pritom je jednakotako spomenuti muzikolog otvorio pitanje je li tu riječ oglazbenom projektu ili pak projektu sa zvukom.——Iste, 1977. godine s Došekom radimo i Preparirani pianinokoji je u ono doba bio predstavljen čisto kao ideja –recimo eksperiment. Tada mi uopće nije bilo važno koja ćese kompozicija izvoditi. Zanimao me efekt. Ukratko, usredotočenjeje bilo na tehničkoj izvedbi. Tridesetak godinakasnije, s pijanisticom Mateom Leko, na izložbi Krajoliknulte točke svjesno smo koristili Bachovo Umijeće fuge, i toupravo onaj kontrapunkt koji nije dovršen – gdje je velikiMajstor ugradio svoje inicijale B‐A‐C‐H. Dakle, najprijeje trebalo “preparirati” pianino blokiranjem svih tipkitankim žičicama, što zahtijeva dosta precizan i mukotrpanzahvat. Ja sam to u Muzeju izvodio nekoliko sati “uživo”pred posjetiteljima. Kod sviranja, ova “preparacija” zapravoonemogućuje batićima reprodukciju tonova prilikomizvođenja kompozicije, ali nam daje vrlo zanimljiv zvučni“efekt”. Sasvim tiho se čuje zvuk tupkanja po tipkamakoji je ritmično adekvatan strukturi partiture. Izvedba sesastojala u tome da se tijekom “gluhog” sviranja najprijepostupno, na klavijaturi, odblokiraju središnje B‐A‐C‐Htipke, koje su se počele samostalno nelinearno oglašavatitijekom “sviranja”. Nakon toga sam postupno oslobađaosve ostale batiće cijele klavijature. Dakle, krenulo se od “tišine”da bi se postupno oslobodila glazba koja se napokonprekinula njenom nedovršenošću. Ovo promišljanje sampokušao primijeniti i u drugim medijskim mogućnostima,primjerice u filmu PiRaMidas (1972-1984) ili Ubrzanje(1979), gdje sam, kao što naslućuje Nikša Gligo, svjesnopokušao sugerirati “komplementarnost” Bacha i Cagea.Ako isprovociramo neku određenu situaciju, gdje nas njenrezultat i same iznenadi, to ne možemo nazvati kreacijom,nego iskustvom. Spoznali smo nešto što samo po sebi jest.A nakon iskustva, kao što znate, dolazi kreacija, kao što“nakon matematike dolazi poezija” (Einstein). Očito je daje ovdje riječ i o jednom i o drugom, samo što se oni takoprožimaju da je teško odrediti kada jedno prelazi u drugoi u kojem se obliku manifestira.Spomenuli ste zvučni projekt Ubrzanje. O kakvoj je manipulacijizvukom ovdje riječ?——Zvučni projekt Ubrzanje (1979), koji sam realiziraodvije godine kasnije u Elektronskom studiju Radio Beograda,također smatram performansom. U realizaciji togzvučnog projekta pomogao mi je jedan od najznačajnihpolimedijskih umjetnika Vladan Radovanović, koji je uono vrijeme bio voditelj tog studija. Za realizaciju smoopet “razložno” odabrali kompoziciju Minutni valcer op. 64,br. 1 Fryderyka Chopina. Performanse se sastojao u tomeda smo dvama magnetofonima tu minijaturu ubrzavali doneslućenih razmjera. Krenuli smo od čujnosti da bi, komprimirajućije, prešli na onu “drugu” stranu. Moram rećida sam imao sretnu okolnost što sam radio s takvim majstorimaprofesionalcima kojima nisam morao objašnjavatizašto ih mučim ovim svojim ludilom. Primjerice, a vezanoza film PiRaMidas (1972.–1984.), ako uđete u profesionalnistudio, i kažete majstoru tona da trebam jednu originalnusnimku intonacije profesionalnog pjevača i pjevačice točneIvan Ladislav Galeta i Fred Došek,Preparirani pianino, 1977.Meni je iMProvizaciJAsuštinski dio koMUNikacijes okolinom, jer zatečenitreNUtak određUJe sLJedećikorak. iMProvizaciJA jeosnova kreacije. Ako neštotreNUtno spozNAMo i nismou stANJU to istodoBNo iprimijeniti, kreaciJA jenepovratno izGUBLJeNA.frekvencije 444, i to treba snimiti uživo; i zatim tu snimkukopirati 120 puta, i pri tome svaku zadržati i postaviti je nanjeno odgovarajuće mjesto u strukturi filma, dakle, kopija,kopija kopije, gdje nakon izvjesnog vremena ton potpunonestane i ostaju samo šumovi, a mi i dalje kopiramo, i da tajisti majstor ne pita “pa, što će Vam to”, onda zaista morateimati morala njegovo ime staviti na špicu jednog takvog“pomaknutog” uratka.Priprema-performansNa spomenutoj retrospektivnoj izložbi mogli smo vidjetida i pripreme za realizaciju nekih svojih projekata jednakotako promatrate kao performanse.——Neosporna je činjenica da svakom filmu prethode i određenepripreme. Dosta mi je vremena trebalo da shvatim dasve te razne zabilješke, nacrti, grafikoni, izračunavanja, skiciranja,fotografiranja, objašnjavanja, oblikovanja itd., kojana koncu rezultiraju filmom, ne bi trebala biti zanemarena,štoviše, smatram ih ravnopravnim dijelom cjelokupnogprojekta, kojemu je realizacija samo njegov sastavni dio isve to zajedno gdje god je to moguće tako i predstavljam.Ova moja retrospektivna izložba, koja se dogodila prošle

azgovorzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 31postoji kreaciJA ibirokraciJA, a postoji iprikriveNA birokreaciJA.Dakle neka vrstahibriDA između kreacijei birokracije! Isto tako,zANiMLJivo je DA riječbíró NA MAđarskom zNAčisudac, a sudac presuđUJepo treNUtnom važećemzakoNU!godine u zagrebačkom MSU-u, to je doslovno pokušala ipokazati. Sve te pripreme su zapravo performansi, što samspomenuo i u razgovoru sa Silvom Kalčić u šestom brojučasopisa Up&Underground. Tamo sam na primjeru filmaWater Pulu 1869 1896 (1987.) pokušao objasniti zašto mije važno da predstavim sve ono što je prethodilo njegovojrealizaciji. Moram napomenuti da u ono vrijeme i nije bilolako dobiti sredstva za realizaciju filma i vrlo je teško biloraznoraznim sinopsisima i scenarijima “uvjeriti” komisijuda to djelo zaslužuje biti realizirano. Kada je igrani film upitanju, to još nekako ide, ali kada se radi o takozvanomeksperimentalnom filmu, onda je to bio višestruki problem.Kako primjerice objasniti realizaciju nečega što ni sami neznate kako će na kraju izgledati? Tako sam si pokušao pripomoćisvim mogućim medijskim sredstvima da to nekakoobjasnim. I odjednom sam shvatio, čekaj, pa ovi rezultatisu zapravo autorsko djelo! Što znači da je priprema za realizacijuzapravo neodvojivi dio same njezine realizacije.A mi to obično, nakon realizacije, bacamo u koš.Pored Vaših glazbenih performansa tu su i filmskiperformansi.——Što zapravo znači filmski performans? Obično to zovui proširenim filmom. U takozvanom proširenom filmu (expandedcinema) nije važno samo ono što se vidi na ekranuveć i ono kako se to u cijelosti izvodi. Na primjer, Dvavremena u jednom prostoru izvorno je bila filmska izvedbas dvama projektorima koju sam prvi puta 1976. godinepredstavio u Lodzu. Originalni film Nikole Stojanovića Ukuhinji (1968) bio je sproveden istodobno s jednom vrpcomkroz dva projektora. Oba projektora su projicirala slikuna jedan ekran, što znači da se prvi slikovni prikaz koji sepojavio na ekranu ponavlja još jednom ovisno o rasponupetlje između oba projektora. Slike se superponiraju i sveono što se ne kreće u kadru ostaje jednostruko a sve što jeu pokretu postaje dvostruko i transparentno. Ovaj odnosistodobno udvostručuje i vrijeme u istom prostoru. I svakaizvedba postaje neponovljiva.Predavački performansi iimprovizacijaIvan Ladislav Galeta, Deep End ArtNo tu se i Vaši predavački performansi sa školskom pločom.——Prijelazno razdoblje možemo označiti radom u pedagoškojaktivnosti; predajem, točnije rečeno, predavao sam trikolegija na Akademiji likovnih umjetnostiu Zagrebu – Povijest eksperimentalnog filmai videa, Vizualne komunikacije i ono što jemeni posebno bilo važno – kolegij Priroda,medij i virtualnost. Pokušao sam s mladimapromišljati neke probleme i na holističkojrazni i pritom sam se koristio s velikim rasponommogućnosti koje su mi stajale naraspolaganju. Zamislite, u današnje vrijemesam otkrio školsku ploču, kredu i spužvu!Usudio sam se ovo zanemareno nastavnosredstvo izdići na performativnu razinu uporabe.Pokušao sam iz nje izvući onu njezinuizvornost primjene, koja se ne može zamijenitinikakvim grafoskopima i PowerPointima.Kod uporabe školske ploče meni nijebilo bitno samo ono što na nju nanosim veći na koji način to izvodim. Spužva nije služilasamo za brisanje već i brisajuće crtanje.Zatim dinamika odnosa suho-mokro i tomeslično. Ponekad sam se i sam iznenadio izgledom traga kojije ostao na ploči nakon predavanja. I to me je potaknuloda ih idem dokumentirati. Nekoliko njih sam sačuvao i kaooriginale. Jednom sam se usudio izvesti i ovaj performans.Cijeli semestar nisam brisao ploču, nego sam samo nanosiozabilješke prilikom objašnjavanja nekog problema. Bilo jei takvih “pomaknutosti” da sam na te zabilješke ponekadprojicirao i dijapozitive. Neposredno sam dovodio u odnosprojekcijski slikovni prikaz s trenutnim sadržajem ploče.Moram napomenuti, mi smo u umjetničkom području, gdjevam je sve dozvoljeno. Na vama je samo da preuzmete odgovornostza svoje postupke. Ovdje nema timskog rada iposljedice se ne mogu kolektivno opravdavati. Osobno siodgovoran i toga moraš biti svjestan.Kako ste izvedbeno osmišljavali svoja predavanja, predavačkeperformanse?——Predavanja su bila otvorena i ponekad provokativna.Pri tome sam koristio “arsenal” s preko tri stotine malihvideo-kaseta, na kojima je bilo preko pet stotina ilustracija,školsku ploču s kredom i spužvom, kao što već rekoh,i zabilješke koje su nastajale tokom vremena. Eventualnoponekom literaturom. Sve je to uvijek bilo preda mnom, priruci, da mogu reagirati na nepredviđeni trenutak. Ponekadsu se događale vrlo zanimljive stvari, jer situacija određujesnalaženje u zatečenom trenutku, a to je ono što smatramtemeljem produhovljenog djelovanja. Ne možeš se prije ilikasnije snalaziti, nego upravo sada. Meni je improvizacijasuštinski dio komunikacije s okolinom, jer zatečeni trenutakodređuje sljedeći korak. Improvizacija je osnova kreacije.Ako nešto trenutno spoznamo i nismo u stanju to istodobnoi primijeniti, kreacija je nepovratno izgubljena. Svaki sadašnjitrenutak djelovanja određuje sljedeći korak. Kaošto pisac kaže: “Lijeva noga – teza, desna noga – antiteza,a hodanje je sinteza”. Eto i ja sam pokušao tako nekakohodati sa svojim studentima.Kreacija vs. birokracija +birokreatiVCiZamijetila sam da o tim predavačkim performansima govoriteu prošlosti. Znači li to da više nećete predavati?——Kao što znate, postoji kreacija, a postoji i birokracija. Tosu dvije potpuno različite stvari koje djeluju svaka u svomepodručju ili bi to tako trebalo biti. Ja sam na zagrebačkomSveučilištu sve svoje profesionalne obaveze izvršavao profesionalnoi odgovorno. Doslovno sam bio štreber! Uvijeksam, premda mi nije bilo omogućeno da imam asistenticuni asistenta, pokušavao, kada bih eventualno bio spriječen,nekako organizirati da se održi nastava. Jednom sam se čakusudio izvesti i jedno “orvelovsko” predavanje. S obziromda nisam mogao biti prisutan na predavanju, dan ranijesam ga snimio ispred kamere. Drugog dana se na “predavanju”tu snimku prikazivalo na ekranu. To nije bio neki mojhir, nego sam to vrlo promišljeno izveo. Dakle, ja “uživo”s ekrana držim predavanje, služeći se pločom, kredom ispužvom, i pokušavam objasniti suštinsku razliku vremenai prostora ovdje gdje se ja nalazim u projekciji (prošlost)u odnosu na ono vrijeme i prostor gdje se nalaze oni kojime trenutno gledaju (sadašnjost). Dakle, pokušavam impribližiti onu “čudesnost” da ovdje gdje jesam zapravo inisam, i da sam istodobno i tu i negdje tamo i da to nijeneka obmana ili privid, nego činjenica koju nam specifičnostmedija omogućuje. Na žalost ovako zanesen u toj svojojpomalo “pomaknutoj” pedagoškoj djelatnosti, nisam uono vrijeme imao mogućnost istodobno biti na dva mjestai kontrolirati obavlja li i kako administracija svoj posao zakoji je zadužena. Ne želim generalizirati, ali neosporna ječinjenica da sam oštećen i da mi do dana današnjega tonije nitko argumentirano kazao zašto. Čak su me i javnooptužili da sam izmanipulirao studentice i studente, što medovelo u vrlo neugodnu situaciju! I kao što vidite ja sadakusam posljedice te svoje nemarnosti. Zabrinjavajuće je štonisam jedini koji sam tako, oprostite mi, nasamaren. A jošviše zabrinjava što će ih izgleda biti i još. Jer, kao što rekoh,postoji kreacija i birokracija, a postoji i prikrivena birokreacija.Dakle neka vrsta hibrida između kreacije i birokracije!Isto tako, zanimljivo je da riječ bíró na mađarskom značisudac, a sudac presuđuje po trenutnom važećem zakonu!I kada se ovakvim hibridnim birokreativcima omogući dapresuđuju, onda to može imati zabrinjavajuće posljedice.Vjerujem da shvaćate na što aludiram. Inače, cijelog samse života nastojao držati što dalje od politike, kao što pisac(Hamvas) kaže “Klonite se utabanih staza, jer one na koncuuvijek vode u politiku!”Odnos humusa i humoraZbog čega skidate podatke sa svoje web-stranice koja se sadamože promatrati kao web-stranica u nestajanju? Pritom riječje o Vašim radovima posvećenima Vašem projektu životnosti.——Kad sam objavio da ću postupno skinuti sve podatkesa svoje web-stranice, dosta ih je krenulo u njezino kompletnosagledavanje, tako da sam na to jako ponosan. Jasam kao autor do sada radio u progresu. I kada sam dosegaoonu takozvanu “nultu točku”, krenuo sam u regres. Postupnoprilazim početku, ali s one druge strane. Tu ne možemozaobići onu neospornu činjenicu, koju je, onako “u šali”,svojedobno izjavio veliki veseljak Mark Twain: “Civilizacijaje nagomilavanje nepotrebnih potreba!” Pogledajte samokolika je trenutna proizvodnja umjeničkih dijela! Tko si jesve uzeo pravo biti umjetnikom! Svi mi proizvodimo svojaumjetnička djela i nije nam ni na kraj pameti da bi ih se svremenom trebalo prepustiti prirodnom procesu raspadanja.Osnova svega je humusni sloj. Od njega sve počinje i unjemu sve završava! Da budem precizniji: Osnova Neba jevedrina. Osnova vedrine je humor. Osnova humora je vitalnost.Osnova vitalnosti je zdravlje. Osnova zdravlja jehumus. Osnova humusa je Zemlja. Osnova Zemlje je Nebo.I nema te virtualnosti koja to može predočiti. Ili jesi u tomeili nisi! Cijelog života sam pokušavao u to ukoračiti, koristećise svim mogućim umjetničkim i neumjetničkim sredstvimai pomagalima, posebice aktivnom uporabom svihosjetila. Ako mi pak neko umjetničko djelo ne omogućujeto osjetiti, onda je ili u meni ili u tom djelu problem. I onome kao takvo može ili ne mora zanimati. Ovo nije kvalifikacija,nego činjenica. Sve ovo što čistim s weba je zapravoinformacija, neka vrsta dokumentacije stvarnosti. Neštošto nema svoju suštinsku vrijednost. I čemu to onda nagomilavati!Zanimljivo je da sav taj “virtualni” otpad nemožete ni korisno reciklirati. Miris jabuke i njezin okus jebitniji od njenog izgleda, a to nam na žalost web-stranicane može pružiti. A Heraklit je lijepo rekao da se duše uraju razlikuju po mirisu. Najveći je problem što stvarnostne sagledavamo s više strana, nego joj pristupamo onakokako su nas naučili. Usredotočiti se na ličnost a zanemaritisuštinu. U tome smislu zanimaju me jedino one umjetnicei umjetnici, pojedinke i pojedinci koje zapravo umjetničkastruka i ne uzima (ozbiljno) u obzir jer su joj “iscurili” izčaše. Kod njih je sada sasvim svejedno gdje će kap kapnuti.Drugim riječima, oni tu svoju umjetnost žive, a život im sesastoji u tome što svoju vodoravnu aktivnost u svakomtrenutku povezuju s okomitom.

glazbazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 32Navučeno drukčijeDrUGi ALBUM ArieLA Pinka treNUtak je u karijeri sAMozADovoLJNog pop AUtora ukojeMU MU se vLAstita ironiJA brutALNo oDBiJA o GLAvukArlo rAFANeliAriel Pink’s Hunted Graffiti, MatureThemes (4AD, 2012.)Ariel Pink izgradio je reputaciju prijesvega na dvije stvari, ekscentričnostii neporecivom smislu za izvrtanjepop estetike. Mature Themes njegov jedrugi album nakon napuštanja no-fi estetike,koja mu je donijela brojne poklonike i jošbrojnije osporavatelje. Albumi mu doduševiše ne zvuče kao da su snimani na poluispravnomkazetofonu kroz zidove susjednesobe, no unatoč tome što su Hunted Graffitipostali bend, a ne tek ime nalijepljeno na coveri što je produkcija odjednom gotovo kristalnočista, Arielove pjesme i dalje djelujukao da netko nasumice okreće radio stanice.Zbrajanje soft rock produkcije i utjecaja skraja sedamdesetih, naglašeno melodioznogpristupa i gotovo nasilne ekscentričnosti, čakni na papiru ne može zazvučati ujednačeno.Mature Themes otvara se briljantnom isuludom Kinski Assasin: A Kinski assassinblew a hole in my chest/ Now I walk up, outwith the dream bullet vest/ A sea-worthy vesselfor the sperm-headed brain / Mothertwin genesis went down with the blame. Unajboljim trenucima albuma, poput navedenog,Pink uspijeva svoje pseudo psihoseksualnefrustracije pretočiti u jako dobrepop pjesme. Naslovna pjesma pak završavau gotovo parodijskoj političkoj korektnosti,a Only in My Dreams zvuči kao da je ispalaiz nekakvog priručnika za pisanje balada.No, između te dvije krajnosti odnosno slatkastei potpuno poremećene strane nalazese neuspješna dokazivanja tobožnje posebnostipoput Shnitzel Boogie ili Nosterdamus& Me, koje nisu puno više od nepotrebnogzauzimanja prostora na disku. Mature Themessu, dakako, daleko od utjelovljenja svognaslova, no nažalost pop šizofrenija kojomPink na nekoliko mjesta zaintrigira slušateljapretvara se ubrzo u ispraznu soft rockdosadu, a ni sva silna tekstualna zastranjivanjai reference na raznorazne manje iliveće devijacije ne mogu spasiti glazbubenda koji na automatskom pilotu pokušavaudahnuti život glazbi koja izuzeta izkonteksta vremena djeluje kao dobranonačeti leš. Mature Themes uzet u cjelini onajje trenutak u karijeri samozadovoljnog popautora u kojemu mu se vlastita ironija brutalnoodbija o glavu.Sonična mantraNovi ALBUM prosLAvLJenih post-stoner psihodeličara u proširenome sastavukArlo rAFANeliOM, Advaitic Songs (Drag City, 2012.)Al Cisneros je, nakon raspuštanjastoner rock titana Sleep, odlučionovi bend utemeljiti na jednojjako dobroj ideji – razrađivanju bas linijeiz psihodeličnog klasika Pink Floyda Set theControls for the Heart of the Sun. Naravno,uzevši u obzir minimalnu postavu benda,kojeg je uz njega činio još samo bubnjarChris Hakius, bilo je jasno da će osnovnuformulu nakon nekog vremena trebati nadograditi.OM-ov peti album stoga je suptilnaevolucija njihovog koncepta mističnogoglasrocka, provedena uz pomoć najraskošnijegarsenala instrumentarija do sada. Cisneros inovi bubnjar Emil Amos i dalje tvore jezgruzvuka, no nadopunjena klavirom, gudačima,sitarom, tablom i drugim vrstama istočnjačkihperkusija njihova glazba se sve višeodmiče od bazične formule psihodeličnogrocka i ulazi u područje world musica, prijesvega naslonjenog na indijsku tradiciju.U sprezi s religijskim misticizmom kojiCisneros promovira u tekstovima stvarase naposljetku posve logična cjelina. SamoState of Non Return nosi obilježja onogranijeg OM-a i riječ o je o jedinoj življojstvari na albumu na kojem zbog nazočnostidrugih instrumenata ipak pomalo pati hipnotičkaizražajnost Cisnerosovog basa.Ostatak albuma, izuzevši završnu Hagg-alYaqin nošenu jakim rifom na čelu i upornim,naglašenim perkusijama prolazi uuho u ugodnoj soničnoj izmaglici, kojaistini za volju može podnijeti i velik brojslušanja, no ne ostaje duže urezana u memoriju.Sve to ne znači, naravno, da jeAdvaitic Songs loš album, uostalom, stanjemantre i jest jedan od primarnih ciljevaovog benda, no jednostavno je cijela pričai izvedba manje uvjerljiva nego što je bilana Conference of Birds ili Pilgrimage.Ukratko: mantrajmo.37. SAMOBORSKA GLAZBENA JESENod 29. rujna do 13. listopada 2012.www.samobor-festival.com

KAZALIŠTEzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 33Što može kazalište za djecu?SvejeDNo jeste li roditeLJ ili priJAteLJ MALiŠANA, ne može vAM biti svejeDNo kAD viditeDA ih se NA sve strANe PLAŠi i/ili kažNJAva, gotovo uopće ne smiŠLJAJUći NAčine kako impomoći DA proBLeme i razlike razriješe bez novih uvreDA i novog NAsiLJA, preuzetih izkULture odraslihNatAŠA GovedićAktualna školska godina počela jesklandalom sasvim po mjeri hrvatskihobrazovnih institucija. Nakonšto je škola “Ante Kovačić” u Španskom podnijela380 prijava Gradskom uredu za obrazovanje,kulturu i šport i srodnim upravnimtijelima protiv devetogodišnjeg dječaka kojije verbalno i fizički zlostavljao svoje kolegicei kolege iz razreda, dok je dječakov tatica sPTSP dijagnozom zlostavljao učiteljicu i jošnekolicinu roditelja iz pripadajućeg razreda,dijete “s poremećajem u ponašanju” odlučilisu premjestiti u novu školu. Tata je, nažalost,ostao na istoj kućnoj i psihijatrijskoj adresi,jer hrvatski zakonodavni sustav jako sporoi inertno tretira obiteljske zlostavljače, čaki kad ne spavaju s pištoljem pod jastukom.Uglavnom, prije no što je stigmatizirani isocijalno ozloglašeni Delikventni Dječjak(skraćeno: DD) uspio uspostaviti ikakvureputaciju u novoj školi, objavili su o njemuveliki novinski tekst u Jutarnjem, zbog čegaje (na zahtjev roditelja nove škole) DD izletioiz potencijalno novog okružja. Izletio jesamo zato što su ga se svi strašno bojali, pričemu su se roditelji nove škole pozvali nalegitimno pravo da njihova djeca u prostoruobrazovne ustanove budu zaštićena od bilokakvog potencijalnog zlostavljanja. Problemje u tome što nitko nije pomogao i još uvijekne pomaže nasilnom dječaku. Svi ga prebacujunegdje drugdje, nekome drugome.“Pa neću ja njemu pomagati kad svi dobroznamo da ni psihijatrijske ustanove ne pomažuljudima koji tamo borave na dugogodišnjimliječenjima; gdje će mu onda lijekanaći nekvalificirani roditelji!?”, grmila jejedna Opravdano Ogorčena (skraćeno: OO)mama. Nitko točno ne zna kako detraumatiziratidjecu žrtve obiteljskog nasilja, alinovo je pitanje pomišlja li itko da bi rješenjeeventualno trebalo biti daleko od zatvorskihrešetaka i stubova strama? Ili se DD i OOmoraju mrziti do međusobnog istrebljenja?Mekoća kamena (prema tvrdoćiljudi) Njegovana i dobrostojećadjeca grada Zagreba mogla su ove jesenipratiti festival lutaka po imenu PIF, u čijojje oskudnoj ponudi bilo nekoliko predstavakoje zaslužuju da ih se kvalificira kao teatarza djecu. Prva od njih naslovljena je Kamenpo kamen, asocirajući ne samo na postepenuizgradnju velebnih palača, nego i na znatnomračnije situacije kamenovanja. I zbilja, španjoskilutkarski projekt Kamen po kamen urežiji Rose Diaz i izvedbi Tiana Gombauapredstavlja nam tri vrlo neugodna karaktera.Gospodina NE, Gospodina UŽAS i GospodinaBLJAK. Što je prema njima glavni lik,naslovljen “Osoba koja razmišlja”, napravljenaod jedne stare kutije od sardina, kamenčićai dvije izgrižene crvene olovke, koje musluže umjesto nožica? Gotovo ništa. Iako imse stalno obraća, ljubazno im pokazujući svojotočki svijet kamenčića, morskih i nebeskihzvijezda, koturanja plažom i istraživanja morskogdna, Gospodin NE, Gospodin UŽAS iGospodin BLJAK u njemu vide nešto poputDD-a, sjećate se: Delikvetnog Dječaka, od kojegtreba pobjeći glavom bez obzira. I tako je“Osoba koja razmišlja” prepuštena svojoj samoći,u kojoj svaki pronađeni predmet možepostati sugovornik ili prijateljica, naprostozato što ih scenski protagonist prihvaća.Iako festival poput PIF-a vodi više računao političkim funkcijama koje se pojave nanjegovu svečanom otvorenju nego o klincimakojima bi pomogle predstave poputšpanjolske priče o usamljenosti društvenoizoliranih kamenčića, vrijedi napomenuti dase u nizu europskih zemalja detraumatizacijazlostavljane djece odvija upravo u umjetničkimradionicama – i to s izvrsnim rezultatima.Terapija umjetnošću djecu s poremećajima uponašanju uči izraziti vlastite probleme, odnosnokontrolirati ili transformirati agresivneimpulse, što znači da je neusporedivo djelotvornijaod uvriježenog “rada sa školskompsihologicom”, koji se u 90% zagrebačkihškola sastoji u tome da djeca pišu razne vrstetestova i onda im se docira o tome kakotrebaju bolje surađivati s roditeljima i nastavnicima.Naputak je najispraznija i najčešćekorištena forma koju djeca s problemima uponašanju slušaju. Pa premda se i detraumatizacijadjece kaznama, ukorima i naputcimapokazala lažnim, akoprem i još uvijek provođenimbirokratskim rješenjem, ništa drugo seni ne pokušava poduzeti. Nitko u Ministarstvuobrazovanja nije u stanju napraviti administrativniplan koji konkretno spaja djecu iumjetnost tijekom nastavnog procesa. Po postojećimškolskim programima, najmanji diosatnice ionako zauzimaju likovni i glazbeni,dok se pod hrvatskim najviše bubaju gramatičkai pravopisna pravila. Očito je da djecatrebaju reproducirati “točne odgovore”, a nedebatirati različite mogućnosti odgovaranjana ista pitanja, još manje izražavati građuna način koji nadilazi kompjutorsko poimanjezaprimljenosti podataka. Pa što ako timedjeca postaju dugogodišnji mrzitelji škole isvekolikog obrazovanja?! Nikome u školskimzbornicima i gradskim uredima ne smetačinjenica da hostilno, zatvorski sumorno iisprazno natjecateljsko okružje učinionicastvara nasilje u prostorima škole, kao i izvannjega. Poraz čitavog našeg sustava sadržan jeu činjenici da nema te školske uprave koja bizbog nesretne djece provela ikakve promjene.Mačak i galeb Druga zanimljiva predstavastigla je na PIF iz Bugarske, no nastalaje prema romanu portugalskog aktiviste iknjiževnika Luisa Sepulvede: Priča o galebui o mačku koji ga je naučio letjeti. Ni ovdjesvijet nije cvjetnjak ispred uredne kućice.Dapače, jedan lučki mačak spašava jaje kojeje preostalo od mame galeba, nakon što je istazaglavila u naftnoj mrlji kao posljedici izlijevanjatankera. Lutke mačaka napravljene suod papirnatih cijevi s harmonika-pregibom,tako da se rastežu, zamataju i sastavljaju nanajnepredviljivije moguće načine (autoricalutaka je uistinu domišljata i na PIF-u nagrađenaMaja Petrova). Opet govoreći o mogućnostimakazališta za djecu, već i sama činjenicada jedan lik koji ne zna letjeti razmišlja otome da se najprije za podučavanje navigacijeposluži enciklopedijom, a zatim ipak odaberepotražiti savjet glazbenika, jer “ako postojijedna stvar na svijetu koja stvarno odlično leti,onda je to glazba”, dovoljna je da u maštovitomrazredu pokrene cijeli semestar živih diskusija.Šteta što je Priču o galebu i mačku kojiNAŠA su kazALišta za DJecu BAstionikonzervativnosti, u kojoj se DJecusMAtra “sLAtkim ukrasom” i kreativnim“viškom”, a ne sudionikom scenskihzbivANJA. čAk ni NAJBoLJe PIF-ove predstavenisu kANALizirANe preMA UMJetničkimrADionicAMA ili preMA rADU s DJecomtijekom čitave godine. I dok NAJvećipeDAGoški reforMAtori ukazUJU NA toDA je UMJetnost u NAstavnom procesuNAJBoLJA terAPiJA protiv NAsiLJA, uHrvatskoj se o tome ne zNA i ne čini ništaga je naučio letjeti vidjelo jako malo djece, jerje predstava igrala samo jedanput, u prostorunovozagrebačke Scene Travno, koji unatočsvim promjenama uprava ostaje neposjećeni nereklamiran šire od platoa na kojem jeizgrađen. Najveća je šteta što se PIF, kao festivalprvenstveno namijenjen djeci, ne znaobratiti gradskim školama i što nije u stanjuizgraditi nikakav sustavniji i obilatiji programradionica koje bi pratile ovako kvalitetnepredstave (tu ne mislim samo na likovne, negoi na mirovnjačke, književne, debatne i drugeradionice). Istinu govoreći, treba priznati dani drugi domaći festivali za djecu ne služeprvenstveno djeci, čak ni onda kad im dijelebesplatne ulaznice, jer u pravilu tretiraju kazalištekao jednokratni događaj i komercijalnispektakl, a ne kao stalno “otvorenu kuću” ukojoj djeca mogu svaki dan provesti nekovrijeme u čitanju, slikanju, glumljenju, izradilutaka, druženju s drugom djecom. Naša sukazališta za djecu bastioni konzervativnosti, ukojoj se djecu smatra “slatkim ukrasom” i kreativnim“viškom”, a ne sudionikom scenskihzbivanja. Znakovito je da čak ni Zagrebačkokazalište mladih, premda dekadama održavarad dramskog, plesnog i lutkarskog Učilištaza djecu, nema program u kojem bi svakodijete-namjernik moglo svratiti u bar jednuod brojnih prostorija i tamo pronaći bar nekuaktivnost koja bi ga približila mogućnosti dase povremeno osjeća kao dijete-umjetnik.Otvoreno i zatvoreno djetinjstvoSve dok će teatar za djecu funkcioniratikao zatvorena kuća, sve dok će školefunkcionirati kao podjednako zatvorene birokratskeustanove skladištenja informacija,ponavljat će se situacije u kojima DD (delikventnadjeca) ostaju najugroženija socijalnaskupina. Ovaj tekst je otvoreno pismo školskimi kazališnim autoritetima: što činimo dadjeci pružimo priliku autorskog izražavanja?Kakvu vrstu istraživačkog i umjetničkog radanjegujemo s obrazovnim institucijama? I kadćemo već jednom prestati čekati da neki novi„obrazovni program“ razriješi manjak građanske(prvenstveno roditeljske) inicijativena konkretnim terenima lokalnog školskogdvorišta? U cijeloj je situaciji najbitnije naglasitida nemamo vremena; djeca svjetlosnombrzinom odrastaju u ljude lišene bilokakvih stvaralačkih i reformatorskih incijativa.

RAZGOVORzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 34David BelasSvejednoISTRARazgovor s MULtimediJALNim UMJetnikom u povoDU festivALA SeDAM DANA stvarANJAkoji se održao od 12. do 18. kolovoza 2012. godine u PaziNU po deveti PUt, u orGANizacijiUDrUGe Veliki MALi čovjekSuzANA MarJANićUsprkos lokalnoj recesiji, u čije ralje depresijepadamo očito sve dublje i sigurnije,ovogodišnje je izdanje Sedam dana stvaranjado sada ipak najbogatije, i to što se tiče programaali i broja sudionika – njih pedesetak,koliko ih se može izbrojati u programskojknjižici. Kako ste navedeno uspjeli ostvaritis obzirom na nimalo “stvaralački” kontekstdogađanja?——Postoje dva osnovna razloga zašto je 9.izdanje festivala uspjelo ponuditi i kvalitetui kvantitetu. Kao prvo, temelj našeg radasu volonteri ili grupa pojedinaca koja zacilj ima razvijati projekt 7ds. To je osnovnagarancija da se s malo sredstava uvijek izpočetka može stvoriti čarolija. Pretpostavljamda i taj princip ima svoj kraj. Prije devetgodina prilikom osmišljavanja ideje 7dskrenuo je razgovor što je bitnije – processtvaranja ili završni rezultat, djelo, i ta sepriča nastavlja do danas. Željeli smo ponuditisudionicima mogućnost za oboje. Rekaobih da smo uspjeli spojiti psihološki iumjetnički pristup koji već devetu godinudokazuje da u praksi funkcionira. Drugimriječima, proces, učenje je jednako važnokao i rezultat, djelo. To je načelo najvidljivijeu radionicama te završnom danu koji jetradicionalno posvećen njima pod sloganomUPRAVO STVORENO. Drugi razlog jeda smo 2012. godine preko Grada Pazina iMuzeja Grada Pazina sudjelovali u projektuArheo.s koji se financira iz IPA-Adriatico,EU fonda.Osim što je iz tog budžeta financiranaprodukcija i gostovanja predstave dekontekst.,(točka zarez), osigurana su i sredstvaza tehničku logistiku festivala te uvjete kakobismo mogli ugostiti predstave partnera naprojektu.D/dekontekstPrvoga ste dana stvaranja ispred pazinskogaKaštela uprizorili predstavu dekontekst.,(točka zarez), koja je nastala na temeljufragmenata predstava s prošlih festivalskihizdanja. Zbog čega ste se odlučili na dekontekstualizacijutih predstava?——Samo je djelomično točna tvrdnja iz pitanja,pošto je specifičnost predstave novonastalametoda Distanca pomoću koje smorealizirali dekontekst.,. Metoda je nastala nafestivalu 7ds kroz tri sukcesivne radionice:Vezivna tkiva (2008), Kontekst (2009) i Dekontekst(2010). Drugim riječima, metodaDistanca ili duga priprema za predstavudozvolila nam je da svaki autor/ica sudjelujesa svojim ostvarenjem; to autorsko djelo ujednom trenutku kreativnog procesa postajedio scenarija, postaje materijal za predstavu.Novost je u tome da svaka autorskaideja želi preživjeti i dalje se razvijati krozpredstavu. Kad nađem zajednički nazivnik,preuzimam ulogu redatelja i nastavljamos radom na predstavi. Izazov je biokako ostvariti vlastitu ideju, a istovremenostvarati novu zajedničku ideju koja postajepredstava dekontekst.Predstava je smještena na granici vizualnei izvedbene umjetnosti te takođeru pristupu spaja psihologiju iumjetnost. Ključ razumijevanjapredstave upravo je taj pristup,predstava je materijalizacijasamog pristupa. Ujedno to jei prva predstava u produkcijinovonastale kazališne skupine“.,” (točka zarez).Prvi dan također festival jeponudio izložbu Noela ŠuranaGenetski crteži, koji je sa svojimovogodišnjim višestrukim angažmanompostao zvijezda ovogodišnjegaizdanja 7ds. Takođerprvoga dana je postavljenai izložba Ide Skoko, koja redovito sudjelujei stvara 7ds: ovom prilikom darovala namje diplomski rad kojim je diplomirala naAkademiji u Haagu. Ida na svoj specifičannačin progovara o vlastitoj fascinaciji morem,porodicom, odnosima, a istovremenouspijeva biti i univerzalna. Njezin posebnisenzibilitet i osjećaj za ravnotežu u potpunostise ostvario u video instalaciji postavljenoju ulazu u pazinski Kaštel.Osim spomenutih Ide i Noela u dekontekstukao autori sudjeluju i Josip Pino Ivančić,Šandor Slacki mlađi (glavni glumac),Šandor Slacki stariji, Sara Kiršić, MarkoRitoša, Elda Kosanović-Radovik, HelenaMinić, Marko Bolković – ukratko jedanaestautora/ica koja/i su se predstavila/le prvidan.Od mira do vječnoganemiraZavršnoga je dana festivalskoga stvaranjauprizorena predstava Šandora Slackog Pismena,u čijoj si izvedbi i sam sudjelovao.Zbog čega ste se odlučili na veliku temuvječne religije i njome induciranih vječnihklanja?——Tematizirali smo svete knjige, a religijudotaknuli u društvenom smislu, zapisanuupravo u tim knjigama. Pitali smo se na kojinačin čovjek koristi “svete riječi”? Nažalostu većini slučaja završava masakrom, ili baremonaj dio u kojem sudjeluje čovjek kaodio mase. Pokušali smo prikazati sličnosti irazlike koje se događaju u nastajanju svetihpisama. Sve kreće iz ljudske potrebe zazajednicom, a završava masakrom; na nekinačin zaboravlja se pravi razlog zašto se tosve napravilo, zašto su se napisale te riječi,zašto je MIR bio motiv. Općenito, društvoima nevjerojatnu sposobnost promijenitiznačenja i prvobitne ideje, sve pretvoritiu vlastitu suprotnost. Ova predstava nijekritična spram religija već spram ljudskegluposti koje koriste religije, KNJIGE, ipretvara ih u razloge ratova, masakra. Revolucijajede svoju djecu. Pitamo se kakoizaći iz tog začaranog kruga društvene neodgovornosti,dakako na kraju balade svise ponovno nalazimo na groblju.Naveo si da je ove godine pritom bila najjača,što se tiče produkcije, grafička radionicakoju je vodio Valter Cerneka, a koji je ovepredstava dekontekstgodine uključena po prvi puta u festivalskiprogram. Koje bi produkcije te radionice zaovu prigodu posebno izdvojio?——Valter Cerneka, akademski kipar, očiglednoje fenomenalno pripremio svoju radionicu.Valter je uložio puno truda i vlastitihsredstava da se dogodi radionica ŠENJI;pozvao je dvoje kolega iz Italije – TizianaCiaoa i Vanessu Milan (akademskih grafičara),kao suvoditelje, te na samom festivaluprodubio suradnju s Noelom Šuranom.Zadnjeg dana mogli smo vidjeti rezultatesedmodnevne radionice koja je imala odmorsamo radi zadovoljavanja primarnihpotreba, drugim riječima radili su k’o ludi,a to se sve moglo vidjeti u rezultatima. Specifičnosttog rada sastoji se u tome da crtačinisu bili ljudi već životinje – ovce, magaraci kokoši koje su iscrtale velike formate, akoji su bili dominantni u postavci izložbe.Koncept postave također izjednačujevoditelje radionica sudionike, te ovom prilikomi životinje.Kao tematsku vodilju festivala ove ste godineodredili “svejednoistrA”. Koji suse festivalski projekti posebice izdvojili uokviru navedene teme? Osobno bih istaknulapromociju knjigu NeIstraŽena Ive Đorđević,odnosno predstavljanje istoimenoga multidisciplinarnogaprojekta spomenute autoriceknjige, Velimira Todorovića i Rajka Bana.——Kad gledamo temu festivala, Neistraženapodcrtava naše nastojanja da cjelovito sagledamoIstru kao fenomen. SVEjednoISTRAje poziv na stvaranje vlastitog mišljenja uodnosu na mjesto i vrijeme stvaranja, a ovimslučajem to je ISTRA. Svaki sudionik/ica,umjetnik/ica koji dolazi iz različitih zemaljadonosi nešto svoje; tih sedam dana u Pazinuostvaruju se nove ideje, djela, suradnje. Toželimo i to ističemo. Ukratko, Iva Đorđevićpredstavila se osmišljenim performansom iradionicom te uz pomoć Ane Černjul predstavilaistoimenu knjigu NeIstraŽena.S obzirom da nisam bila u mogućnosti pogledatiliterarni performans Neve Lukić iJosipe Bubas Linije, zanima me kako jekoncipirana njegova izvedba.——Da, na festivalu se od početka, od 2004.godine posebna pažnja posvećuje medijuperformansa. Ove godine osim performansašto su ga izvele Neva i Josipa, valja istaknutiglazbeni performans Projekt Mirogojskivlak u kojem Josip Pino Ivančić i VidJeraj na svoj osebujan ekspresivan načinprivlače pozornost publike i potvrđuju dana festivalu uvijek ima mjesta za umjetnostperformansa. Ukratko, Neva i Josipau performansu Linije uprizorili su vlastitanastojanja davanja oblika riječima krozmedij pokreta, atmosfere, intime.Bivša vojaRNa “VeLIJože”Tijekom sedam dana festivala pedesetaksudionika/ica je bilo smješteno u kompleksubivše vojarne “Veli Jože”. U kakvom je stanjudanas navedena vojarna, koliko se u međuvremenuulagalo u njezinu infrastrukturu ina koji su način iskorišteni njezin prostoriizvan festivala Sedam dana stvaranja?——Nažalost vojarna je u lošem stanju. Odnosnosvake godine u sve gorem; pokušavamopopraviti situaciju, ali bez kontinuiranogaodržavanja to je nemoguće. Vojarnaje jako bitna za održivost projekta, a minemamo nikakve garancije da ćemo je idućegodine moći koristiti. Valja tražiti alternativuako se projekt želi gurati dalje, nažalostne možemo utjecati na opću situacijui uvijek se pitamo do kada ćemo izdržati.Deseto izdanje dogodit će se u bilo kojojverziji, ako ništa drugo IZ INATA: stiglismo do desete godine djelovanja.I završno – svih sedam dana festivala moglose sudjelovati u MASAŽARTU EleneSkoko – umjetničkom projektu u kojem suumjetnici masirali publiku u predodređenomprostoru. Radilo se o pokušaju korištenjadodira u svrhu pozitivne komunikacije, odnosno,kako sama umjetnica navodi: “MA-SAŽART je umjetnički projekt u kojem seumjetnost okrenula prema narodu i obratilamu se rukama.”——Projekt, socijalni eksperiment EleneSkoko je opustio, razveselio i direktno utjecaona ukupnu atmosferu festivala. Elenaje svaki dan u prostorijama DND Pazinpokraj vojarne odlazila na posao i nudilaintuitivnu masažu. Iako osobno ne volimmasaže, barem ih nisam volio do trenutkakada me Elena na svoj način uhvatila u svojeruke, prste i objasnila da se opustim i uživam…Masaža je specifična u tome da jeaktivna i posvećena tebi, da je to čin davanjapažnje i ljubavi. Kao što sam i ja od masažedobio pa dalje dijelio dobro raspoloženje,tako je taj virus zahvatio ukupan kolektivfestivala do te razine da smo navečer sasvimnormalno mogli vidjeti sudionike i publikufestivala kako se bezbrižno masira. Razumjelismo Eleninu duboku poruku, koja pomeni glasi, potrebno je malo da taj dan postanejedinstven i divan, potrebno je maloda budemo veseli i nasmiješeni. Hvala ti,Elena, od Srca. Umjetnost može služitiupravo i tome, a za sve one koji se ne slažupreporučujem osmijeh i masažu.

RAZGOVORzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 35Noel ŠuranKako pristupiti(ne)instrumentima?S MULtimediJALNim UMJetnikom i kULturnim ANtropologom razgovarAMo povodomfestivALA SeDAM DANA stvarANJA koji se održao od 12. do 18. kolovoza 2012. godine uPaziNU po deveti PUtSuzANA MarJANićPrvoga ste dana festivala Sedam dana stvaranjasudjelovali u izvedbi predstave dekontekst.,(točka zarez). Koju ste dekontekstualizacijuuveli u njezino osmišljavanje? Naime, za tupredstavu osmislili ste i glazbu koju ste nakonpredstave dijelili na CD-ovima snimljenimatijekom izvedbe.——Proces rada u predstavi dekontekst., (točkazarez) bavi se idejom kako da individualnaideja preživi rad u grupi te dobije nova značenja,a da pri tome ništa ne izgubi od svojeosnove. U predstavi smo pokušali pomiriti dvapristupa – performerski i glumački, likovni ikazališni. Ja sam u dekontekstu sudjelovao sasvojim radom Fonomad. Moja je temeljna preokupacijakreativna potraga za zvukom neinstrumenata.Termin (ne)instrumenti odnosi sena čitav niz elektroničkih, analognih, akustičkihnaprava koje se izrazito rijetko rabe u glazbi,a u sebi sadrže čitavu paletu zvukova koji semogu rabiti. To su kućanski aparati i predmeti(npr. pribor za jelo, mikseri, lonci), alati (npr.kliješta, čekići, škare, češljevi, ključevi, čavli),dječje igračke, ready-made glazbala (lijevakkoji služi kao rog ili konzerva pričvršćena nametli sa žicom kao trzačko glazbalo) i svi predmetikoji nalikuju i proizvode zvuk analognopostojećim glazbalima.Svaki korak takvog postupka koncertnopriređujem u realnom vremenu, pred slušateljimai gledateljima. Na stolu svojeg laboratorijaimam i laptop, slušalice, zvučnike, mikrofon(što čini mini-studio). Iako je možda prvapomisao koja se vezuje uz ovakav tretmanzvuka sintetička boja u neurednim ili preurednimarhitektonikama, ta se glazba doimaiznenađujuće toplom, bliskom, motivirajućomi ukrotivom. Na to ukazuje i moja improvizacijakoja u tek prividnom kaosu određujesasvim jasne konture, provodi smisao, pripovijedapriču. Angažman je potpun i cjelovit,a slušateljima i gledateljima otvara beskrajanprostor za nastanak novih ideja, za poticajnopromišljanje zvuka, tona, glazbe uopće jer suti moji performansi zapravo unikatni momentižive inovativne umjetničke kreacije u svakomsmislu. Započevši od konstrukcije glazbenih instrumenatakoji se prezentiraju na sceni, prekomuziciranja na njima i stvaranja nematerijalnezvučne forme do audiovizualnih prijenosa konačnihkreacija. Kompozicija nastaje sviranjemna (ne)instrumentima, a uključeni su i zvukoviu prostoru čime se pridonosi jedinstvenostisame akcije. Na samom kraju akcije dijele sepotpisane grafike (CD) koje postaju skulpturekada se umetnu u CD-player ili PC.Genetski crtežiPored navedenoga, prvoga dana, večeri festivalau LG galeriji Društva likovnih stvarateljaiz Pazina predstavili ste svoj projekt genetskihcrteža koje stvarate križanjem ovaca različitihboja kože čime ste na koži dobili specifičnecrteže. Kako su reagirali posjetitelji izložbeGenetski crteži; naime, pozadina navedeneizložbene priče otvara i etičnost provedbe izložbenogasadržaja s obzirom da ste ovce sami iubili (zaklali).——Suvremena etnološka i antropološkaistraživanja fenomena smrti i ljudskog odnosaprema njoj nerijetko ističu otuđenost inespremnost današnjeg čovjeka u trenucimasusreta sa smrću. Smrt kao tabu teme modernogdruštva i kulture. Drugim riječima rečeno:cijenim život, ali poštujem i smrt. Eugen Brokovskyu katalogu izložbe napisao je sljedeće:“Ovaj projekt zasigurno će izazvati reakcijugrađanskih udruga ljubitelja životinja. Upitepostavlja površna malograđanština. Ali, zarzbog ljubavi prema životinjama ljudi ne upisujustudij biologije? Tada počinju raditi pokusena životinjama. Zar zamorac u laboratorijuima niži status nego zamorac koji se drži kaoživotinja za društvo? Svilenu maramu nježnovučemo preko svoga tijela iako i nju proizvodeživa bića, životinje, svilene bube. Njih, kao i oveovce čije kože vidimo, morali smo ubiti, oduzetiim život. Autor se prema bićima čije dijelovekoristi za projekt odnosi sasvim humano, štoznači da su one živjele u uobičajenim uvjetimakao i sve životinje koje žive na seoskim domaćinstvima.Tako svaki prigovor biva otklonjen.”U predstavi dekontekst., (točka zarez) zajednos Davidom Belasom, Pinom Ivančićem te ŠandoromSlackim (i ocem i sinom) propitivaliste ideju slobode. Protežete li koncept carstvaslobode i na svoje životinje – ovce?——Sloboda, to je vrlo opterećen termin. Bezobzira na predstavu, osobno smatram da slobodaipak ne postoji. To je ustvari literarnakategorija.Materijali zadisertacijuRecite nam nešto i o svom svakodnevnom posluuzgoja ovaca. Kako sve to stižete uz svojmultimedijski i studijski rad?——Ukratko, ne radim razliku između poslai hobija, meni je to jedno te isto; možda je toključ da sve stigneš. Evo jednog primjera. Nekidan došao je kod mene jedan čovjek kupitiovcu (s obzirom da sam stavio u oglas da prodajemnekoliko ovaca), počeli smo pričati; izrazgovora sam saznao da je gospodin, dobartradicijski svirač kojeg nisam otprije poznavao;odmah sam otišao u kuću uzeti instrumente ikameru, obavio sam s njim intervju i posnimaonjegove svirke. Kazivač mi je došao kod kuće,a ja nisam bio na terenu; otprilike tako nastajematerijal za moju disertaciju.Polaznik ste poslijediplomskoga studija kulturneantropologije i etnologije te često studentimanavedenih studija održavate predavanja oistarskim glazbalima. Od kuda proizlazi Vašaposvećenost sviranju narodnih instrumenata?Pritom neke instrumente, kao što ste spomenuli,i sami izrađujete.——Sviram sve tradicijske instrumente vezaneuz istarski kulturni krug. Tradicijske oblikeživota spoznavao sam zbog usmjerenosti nanjihov sadržaj, na znanja i umijeća koje samželio usvojiti. To se često događalo spontano,kao dio odrastanja i sazrijevanja, iz potrebe iznatiželje. Ponekad se radilo o znanjima vezanimza prirodu, ponekad o vještinama sviranja ipjevanja. Usvajajući ih, ostvario sam društveneveze s mnogim ljudima i shvatio kontekst unutarkojih su nastali i još nastaju. Sve sam todoživio kao živu kulturu, koja je živa upravozato što se unekoliko prilagođava vremenu ukojem opstoji i kreativnim potrebama pojedinaca.Često sam svirao i pjevao s ljudima unjihovoj prirodnoj sredini, daleko od pozornicai vježbaonica. Vjerujem da sam time ne samoshvatio kulturu Istre u njenoj sveukupnosti veći u njenim edukativnim i kreativnim potencijalima.Kako je moj pristup njoj bio totalan,življen kroz vlastito životno iskustvo, mislimda njom mogu i komunicirati na autentičan,cjelovit način. Učeći je od ljudi koji su to znanjeprimili od svojih starijih, shvatio sam načineprenašanja umijeća do te mjere da ih mogusam dalje prenositi. Školovanjem sam savladaoi neke edukativne metode koje mogu uspješnokombinirati s tradicijskom transmisijom znanja.Pojam postmodernizam još uvijek je složeni proturječan, različito tumačen i sporan;u nedostatku boljeg termina on determinirajedno uopćeno, široko civilizacijsko i kulturnoobilježje današnjice. Pozivajući se na tradiciju ivraćajući se korijenima, on uključuje i dozvoljavarazličite varijacije, imaginacije, fikcije ieksperimente pri glazbenom stvaranju. Cijeladanašnja, novija epoha traganja za korijenimai stvaranja glazbenih djela na tradicionalnimvrijednostima prozvano je postmodernizmom(postmodernom glazbom). “Novo uzdiže staro,a staro živi i dalje u novom. Novo predstavljaotkupljenje starog na kojem se temelji.” Novotada poprima druge dimenzije i zauzima noviodnos prema tradicionalnom. Vraćanjem uprošlost i recikliranjem tradicionalnih stvarajuse nove vrijednosti. Vraćajući se jednostavnosti,komunikativnosti i nepretencioznostimuziciranja na ready-made glazbalima, želimpotaknuti novu kreativnost također i kao izrazdanašnjeg vremena. Na taj način ishitrena podjelaizmeđu tradicionalne i suvremene glazbe,ruralnog i urbanog, mladog i starog, evropskogi neevropskog, postaje sasvim nepotrebna iizlišna. Istovremeno se želi naglasiti važnostnematerijalne kulture u smislu vještine, znanjai njenog širenja među zainteresiranima.Izrađujem ready-made glazbala; tako sam napraviovegetarijanski mih od igračke za plivanjena koju se umetnu plastične mišnice. Utom trenutku plastična igračka mijenja svojufunkciju i ona postaje glazbalo na kojem se uzkratke upute može naučiti svirati neke istarskemelodije; odlaskom s godišnjeg odmora ta seigračka za plivanje ne baca u smeće i tako nezagađujemo okoliš prekomjernim plastičnimotpadom, nego nošenjem kući kao originalnimistarskim suvenirom. Vegetarijanski mih trenutnose nalazi na izložbi Design week u Parizu.Istrijani, bez straha,nismo sami u svemiruI završno, zajedno ste s Dariom Marušićem naovogodišnjem festivalu Sedam dana stvaranjaodržali predavanje Istrijani, bez straha, nismosami u svemiru. S obzirom da nisam nažalostmogla prisustvovati Vašem predavanju, molimVas, možete li nam ukratko, koliko je to moguće,sažeti izlaganje?——Ukratko: svaka grupa, regija ili država preferiravrlo prepoznatljive kulturne oblike kojepotom imenuje baštinom, koji su izraziti, karakterističnisamo za taj kraj i oštro se razlikujuod oblika u nekom drugom kraju. Tako su i,primjerice, sopele ili roženice neupitan i reprezentativandio “službene” baštine Istre (premdaje prije stotinjak godina to bio rijedak instrumenti malo ga je ljudi znalo svirati), no tozasigurno nisu i različiti glazbeni oblici u sjevernojIstri, na granici sa Slovenijom, čiji jeutjecaj zamjetan. Dakle, očito je da se konstruktkoji zovemo baštinom razlikuje od pojma kulture.Štoviše, on obiluje nerijetko i sitnim ilimanje sitnim neistinama i prijevarama. Tekstovio kulturnoj baštini Istre, naročito oni popularni,prezentiraju sopele, kanat “na tanko i debelo”,kažune, boškarine, maneštru, bukaletu i sl. kaonešto karakteristično baš za Istru, dok zapravostvari stoje drukčije. Sopele su tako varijantasrednjovjekovnog šalmaja i nalazimo ih u raznimvarijantama u Makedoniji, po Mediteranui drugim krajevima Europe i Azije. Također,odnosi vokalnog izričaja gotovo identični sistarskim dvoglasjem tijesnih intervala pronađenisu u Albaniji, južnoj Italiji, Mozambiku,pa čak i u Novoj Gvineji itd.Noel Šuran (Pula, 12. listopada 1986), studirao je medicinu. Akademiju primijenjenihumjetnosti upisuje 2006. godine. Diplomirao je kiparstvo 2011. na temu Zvučni oblici – zvučniobjekti. Poslijediplomski doktorski studij kulturne antropologije i etnologije upisuje 2011.godine u Zagrebu. U njegovu umjetničkom radu evidentan je antropološki kontekst. Duginiz godina bavi se nematerijalnom kulturom, posebice tradicijskom glazbom. Uključen je unekoliko domaćih i međunarodnih znanstvenih i umjetničkih projekata. Zapaženo je sudjelovaona mnogim manifestacijama, susretima, stručnim skupovima, izložbama, smotrama,memorijalima vezanim uz prezentaciju i edukaciju nematerijalne kulture (kao predavač nastručnim skupovima Agencije za odgoj i obrazovanje; kao suradnik u izradi kulturne strategijeIstarske županije). Osnovao je i vodio glazbene etno skupine Veja, Histriart i Š.K.a.F. kojenjeguju etno glazbu. Dobitnik je mnogih priznanja (1. nagrada za rad Život mojeh nuoneti,Zaklada Sveučilišta u Rijeci; nagrada za očuvanje i njegovanje nematerijalne kulture, Istarskažupanija 2010.). Surađivao s mnogim glazbenicima. Pored brojnih likovnih nastupa učestvovaoi na mnogobrojnim glazbenim projektima u zemlji i svijetu. Živi i stvara na Lindaru u Istri.

kazalištezarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 36Osjetljiv prostor kolektivaUz treće izDANJe Zoom festivAL, u orGANizaciji UDrUGe DrUGo more, koji je održANod 6. do 12. rUJNA u RijeciNeNAD oBrADovićRiječki Zoom festival pokrenut jeprije tri godine sa namjerom dadomaćoj publici predstavi suvremenukazališnu scenu i to kroz fokusiranjena rad pojedinačnih kazališnih imena. Odosnivanja do danas, Zoom se iz individualnepoetike usmjerio ka kolektivnoj te je postaorespektabilni festival ekperimentalnog i suvremenogteatra čiji se program zasniva naposebnim modelima umjetničkog stvaranja.I baš na spomenutim modelima stvaranjariječki Zoom je pokazao svoju provodljivostka publici iskušavajući gledatelja kroz raznolikeforme i predstave, od onih klasičnihdo onih za bebe. Tako smo bili svjedoci kazalištakoje se odvija van ustaljenih obrazacai modela stvaranja, a predstave njemačke,austrijske, kosovske i hrvatske scene, kakostoji u programskoj knjižici, nisu nam samopotvrdile ispravnost osobnih interpretacija,nego su i otkrile neke greške u njima.Ka novom čovjeku Prvog danafestivala izvedena je predstava The NewMan njemačke umjetničke skupine Ligna,koju čine medijski i izvedbeni umjetniciOle Frahm, Michael Hueners i Torsten Michaelsen.Ova umjetnička grupa u svojimradovima okrenuta je propitivanju publike injezine uloge u izvedbenom prostoru. PredstavaThe New Man, najavljena kao prilikaza aktivno sudjelovanje gledatelja, u riječkojHarteri napravila je svoj primarni cilj.Poslušni gledatelji, raspoređeni po uputamaradio drame koju slušaju, izvršavali su naredbekoje su primali preko slušalica. Osimsmjelosti za manipuliranjem koju njemačkiumjetnički kolektiv donosi kao zaštitni znak,svoju performativnost pokazala je i publika– od pasivnog promatrača gledatelj ovepredstave postao je aktivni sudionik kojise kontrolira izvana i jedini izvođač koji pouputama istražuje osobne (ne)mogućnostiza aktivno sudjelovanje u izvedbi.Uz jasne i kratke rečenice, izrazitu jezičkustrukturaciju i tonalitet glasa koji sudioniciprimaju iz slušalica koje dobivajupri ulasku na predstavu, gledatelj se nalaziu stalnom oprezu. U mnoštvu jedinki kojeposlušno hodaju po kazališnoj sali, svatkood njih gradi jedan osobni prostor i modelponašanja. Zbog toga se uočava nemogućnostbilo kakve reakcije na ponuđenu akciju,i to u smislu izgradnje određenih referentnihpolja, stečenih iskustava i znanja. Taj manipulativnikarakter ova predstava donosina određen eluzivan način, koncepcijskipromišljen, ali čini se nedovoljno razrađen iprepušten već gotovim utopijskim teorijamamasovnosti pokreta (Laban), biomehaničkihvježbi za glumce u kojima se računana fleksibilnost glumca da lik prenese dopublike kroz sopstveno tijelo (Majerhold)ili Brechtovim aktivnim konceptom uloge.Predstava The New Man svoju posebnostponajviše iskazuje neuobičajenimteatarskim izrazom i praktičkim uputamakako od radija stvoriti sredstvo za kolektivnukomunikaciju. Tu se svakako namećei ključno pitanje koje autori razmatraju, akoje se može formulirati ovako: unutar kojihsituacija radio može intervenirati u zajednicii koju vrstu političkog utjecaja možeimati na jednu kolektivnu izvedbu sa naredbama?Publika, podijeljena u četiri grupe,izvršavala je naredbe i završetak izvedbedočekala je sa nepodjeljenim naklonom,iako možda nesvjesna da je iz umjetničkemanipulacije o oduzetosti slobode izišla salisicama na rukama. U nadi da gledateljapretvori u figuru koja se lako baca i ‘šutira’a pokrete u kolektivnu stvar, The New Manse ipak ne odmiče previše od pikturalneumjetničke akcije jednog kolažnog i citatnogpristupa problemu čovjekove, a i svakedruge, ukalupljenosti i poslušnosti.Osjetljiva priča o diskriminacijiDa već dugi niz godina zemljejugoslavenskog podneblja imaju problem srastućom diskriminacijom, ponajviše Roma,činjenica je koja nije tako teško dokaziva.Unatoč deklarativnim izjavama političarada se problem mora jednom zatvoriti, činise da se diskriminacija odgaja upravo namjestima birokracije, gdje se pritajenim preziromignorira svaka drugost. Predstava YueMadeleine Yue kosovskog autora JetonaNeziraja tematizira problem diskriminacijeu društvima Srbije i Kosova, uzimajućiza osnovu priču o romskoj obitelji koja jesilom izbačena iz Njemačke, a dolazak naKosovo za njih postaje obiteljski košmar izkojeg ne vide izlaz.Nasilno protjerana iz Njemačke, romskase obitelj u novoj državi osjeća beznadno.Djevojčica Madeleine jednog dana upadau rupu koju je napravila građevinska firmazbog čega pada u komu i bori se za život.Njezin otac, u želji da spasi kćer i ispravinepravdu, upada u birokratski labirint proceduraiz kojeg izlazi kao gubitnik, suočens gorkom istinom da u novoj okolini nijemogao učiniti ništa za svoje dijete i obitelj.Sasvim je jasno da je namjera autoraove predstave odabirom teme, upravo utrenucima podizanja granica i prebrojavanjakrvnih zrnaca, bila da pričom o Romima naKosovu postave jedan širi okvir povijesnedijagnoze i ukažu na tisuće Roma širomEurope koji prolaze kroz procese nasilnerepatrijacije. U konačnici, ova predstavanije kazališna igra, već jedan osjetljiv prostorkoji progovara glasom kolektiva, a svojuosnovnu dramaturšku liniju zasniva na dokumentarističkompristupu koji otvara pitanjasvakodnevne suočenosti sa prezirom. Uredateljskom se, pak, smislu nazire određenaoskudnost i nedorečenost, a taj problemrješava se ubacivanjem nekoliko narativnihtokova kroz upotrebu šijućih parola, čije seteme kreću od nasilnog ‘preseljenja’ danasdo nasilnog protjerivanja pod oružjem.Predstavu Yue Madeleine Yue možemookakterizirati kao redateljski hermetičnuizvedbu zaglavljenu na granici novog ionoga već viđenog, ali prepunu gorkih istinakoje prešućujemo misleći da nas se to ne tičei da smo pošteđeni brutalne odbačenostikoja nas jednog dana može stići.Tijelo kao polazište zaistraživanje ljepote Trećegdana Zoom festivala publika je mogla vidjetiprestavu Više nego dovoljno austrijskekoreografkinje, plesačice i pedagoginje plesaDoris Uhlich. Ova predstava znakovita jescenska izvedba koja uspijeva potaknutigledatelja na razmišljanje, i to ponajvišeneuobičajenom pojavnošću izvođačice iautorice, koja probleme tijela i ljepote postavljana ironijski i zagonetan način nudećisamo skice koje tek treba iscrtati.Uz minimalnu scenografiju, samo parstolica i telefon, predstava je koncipiranakao eksperiment koji se odvija uživo nasceni. Baudelaireovi stihovi o ljepoti polazištesu za scensko istraživanje ljepote,dok istu temu plesačica Uhlich razrađuje sanekoliko telefonskih razgovora gdje scenski“ispituje” problematiku ljepote i odnosaprema lijepom, što se centrira kao ključnoobilježje ove izvedbe. Zbog spomenutih narativnihreferenci predstava može navoditina osobno propitivanje pojma ljepote i plesauz rušenje zatvorenih teorija i prevladavajućegmišljenja o savršenom plesnom tijelu.Polazeći od potpunog predavanja vlastitog,“korpulentnog” tijela publici, DorisUhlich koristi metafore i teorijske crticekoje ostaju tek poticaj i na taj način plesnotijelo okreće ka razgranatim režimima naracije,kao što su književnost i glazba. Dakle,centralno pitanje koje se nameće nije pitanjeo “korpulentnom” tijelu koje pleše većna koji način pitanje plesa i “predavanja”tijela na pozornici otvara polje teoretizacijeplesa i njegovog sve češćeg povezivanja usuvremenim teorijama s određenim filozofskimdiskursima. Kako je napisao AlainBadiou: ”Plešuće tijelo koje se pojavljujena području, koje se prostorno smješta uskorašnjost, jest tijelo-misao, ono nije nikadanetko.”Nesvakidašnje plesno tijelo Doris Uhlichna sceni odigrava više uloga. U trenucima telefoniranjaona sjedi, povremeno se igrajućipokretima i glasno komentirajući svoja promišljanja.U drugom se trenutku prepuštaigri i skupa s partnericom Tale Dolven imakratku plesnu točku gdje pokazuje prostorza igru koji uključuje iste pokrete, ali drugetjelesnosti. U ovome se dijelu predstaveponajviše može vidjeti namjera za izlaskomiz okvira koji ograničavaju plesni subjekt, asamim time i procese prikazivanja i tjelesnogizražavanja.Plesačica Uhlich u plesnom eksperimentu,gdje akcentira tijelo kao nezaobilaznidio našeg identiteta, publici nudi isvoje nago tijelo. Ona se u tim trenucimaosjeća sigurno, plesno nerazigrano, ali tjelesnousplahireno. Poigrava se sa svojimnesavršenostima, posipa se bijelim prahomi traži svoje mjesto u izvedbenom prostoru.Na taj način ona nadilazi ustaljenu shemupredstavljanja realnog tijela, pretvarajući gau figuralno tijelo, okrenuto samoistraživanjui nepredvidivim mogućnostima za njegovuupotrebu, kako fizičku tako i teorijsku. Predstavazavršava riječima: ”you are beautifulif you make the world less dangerous andthe minutes last longer”. Znači, plesno tijeloDoris Uhlich traži dublje i simultanoistraživanje trenutka (pokreta) i verbalnogdiskurza (jezika) na sceni.Igra rata – strateške pozicijeneprijatelja Performer ijedan od najzagonetnijih alternativaca nahrvatskom umjetničkom polju Damir BartolIndoš izveo je, skupa s glumicom TanjomVrvilo, predstavu Kriegspiel. Nastalana preradi strateške igre Guya Deborda,predstava uspostavlja nove teorijske vezeizmeđu situacionističke teorije i umjetničkeprakse tijekom boravka Living Theatera uParizu 1960-ih. Tako se u ovom projektuIndoš iznova poigrava sa svojim zasluženimtemama, ovoga puta istražujući strateške pozicijestrana u sukobu. Scenom dominirajušahtofoni, Indošev izum koji predstavljasvojevrsni muzički stroj i služi kao centralniobjekt na koji se usmjerava izvedba. Indoš iTanja Vrvilo predano i vrlo furiozno, kakoje to uobičajeno uz rad ekstremnog muzičkogkazališta, grade neprijateljske pozicijeizgovarajući naredbe na latinskom jeziku isanskritu. Uz mrak i efektnu elektroničkuglazbu Helgea Hintereggera te video multimedijalnogumjetnika Ivana Marušića Klifa,predstava postaje bojno polje, uz nepreglednumašineriju tehnika i načina da seneprijatelj uništi do kraja.Iako se može reći da Kriegspiel ne izražavazavidan nivo komunikacije, njezina jesilina tom činjenicom dodatno istaknuta.Nerazumljiv govor i nepregledni scenskiznaci dodatno potkrepljuju tezu o neprijateljstvukao vječnom pitanju, zasluženojtemi, kojoj se prilazi iz prikrajka, negdje nagranici stvarnosti i mašte. Indošev je teatarupravo na tome tragu.Parole, parole Janez Janša, umjetnikrođen u Rijeci, koji na Zoomu po pravilusvojim umjetničkim radovima diže velikuprašinu, ove se godine predstavio predstavomTko je sljedeći?. Predstava slovenskogumjetnika, kako i sam kaže, predstavlja izvjesnuprekretnicu u njegovom radu i postavljenaje kao omjer društvenih nepravdii nesloboda, što se akcentira mnoštvomideologijskih pitanja koja se postavljaju nasceni. Igra glumaca je ujednačena, vrlo predanai dodatno istaknuta njihovim scenskimgovorom i radnjama koje počesto postajuizvođački stampedo. Janša tako sa scenegledatelja obasipa bezbrojnim metaforamai političkim parolama, zaokružujući svojrad brojanjem. Naime, glumci koji ostajuna sceni izvođački maksimum dokazujuupornim brojanjem, dok se kazališna salane isprazni. Tim postupkom Janša postavljaesencijalno pitanje da li smo mi, kao slobodniindividualci, kadri izići iz matematičkeograde koju nam postavlja društvenaklima? Je li moguće nekim umjetničkimčinom pokrenuti određene ljude na akciju?Kako stoji u programskoj knjižici: “Nemasumnje da se nešto mora učiniti i to hitno?No pitanje je što treba učiniti i tko će toučiniti?”Na sličnom tragu istraživanja osobne(ne)komunikacije i prisutnosti u recentnimdruštvenim previranjima zasniva se i predstavaLost in Space koju bečki kolektiv UnitedSorry postavlja na krajnje nekonvencionalani jednostavan način. Predstava pratidvojicu individualca koji iskušavaju osobnemogućnosti za komunikaciju i to izraženimscenskim minimalizmom, uz povremenetočke pjevanja ili plesa. Razigrana i pozitivnau svojoj poruci, ova se predstava nakoncu festivala, od “zaigrane” riječke publike,oprostila uz osmijeh i nesebičan naklon.

IN MEMORIAMzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 37MAJA BOŠKOVIĆ-STULLI 1922. – 2012.ZNANOST KAO LJUBAVDaleko od nacionalne romantike i povijesne idealizacije, bez pretjeranog veličanja,objektivnim pristupom, znanstveno tolerantno i odgovorno, bez bučne najave, ali ibez žalopojki o "zanemarenoj folklornoj građi" Maja Bošković-Stulli pristupala jeznanstvenom radu i u tome ostala dosljednaLjiljana MarksMaja Bošković-Stulli, posljednjaod prvog naraštaja institutskihosnivača, u najboljem je smislute riječi bila Institut. Nama, koji smo u Institutuza etnologiju i folkloristiku kraće,katkad se činilo da bez nje i nema Instituta,da je ona zapravo i Institut i institucija. Svikoji smo je poznavali i koji smo s njom duginiz godina radili, svjedoci smo njezina humanizma,otvorenosti i kritičnosti intelektualke,predanosti radu, skromnosti i znanstvenogpoštenja. Krhka i lomna, nespretnau brojnim svakidašnjim situacijama, krila jenevjerojatnu snagu, temeljitost, dosljednost,odgovornost, upornost i ljubav u vlastitimistraživanjima, ali i kad je bdjela oko izlaskapjesama nesretno stradale sestre Magde iknjige pokojnoga supruga Brnje.Osnovnu i srednju školu pohađala je uZagrebu. Slavistiku je studirala u Zagrebu,Kazanju, Sankt Peterburgu i Beogradu;diplomirala je 1950., doktorirala 1961. Od1951. radi u Jadranskom institutu JAZU,a od 1952. do 1979. u Institutu za narodnuumjetnost (danas Institut za etnologiju ifolkloristiku), najprije kao asistentica, nakraju kao znanstvena savjetnica. Od 1963.do 1973. je bila ravnateljica i glavna urednicačasopisa Narodna umjetnost; bila jei u uredništvu prestižnog međunarodnogčasopisa Fabula. Od 2000. je redovita članicaHAZU. Za znanstveni rad je primilaove nagrade: hrvatsku republičku godišnjunagradu (1975.) te za životno djelo (1990.),Herderovu nagradu (Beč, 1991.), “G. Pitrè– S. Salomone-Marino” (Palermo, 1992.),nagradu “Antun Barac” Slavističkogakomiteta Hrvatskoga filološkog društva(1999.). Surađivala je i prijateljevala s brojnimuglednim domaćim i svjetskim znanstvenicima.Njezin život i znanstveno djelobili su čvrsto prepleteni.Folkloristička karijera M. Bošković-Stulli počinje temeljitim terenskim istraživanjimapripovijedanja ranih pedesetih godinau Istri (Istarske narodne priče, 1959) tepotom, uglavnom u šezdesetim godinama,i u ostalim hrvatskim krajevima: okoliciDaruvara i Pakraca, na Baniji, u okoliciŠibenika i Drniša, Konavala, Dubrovačkogprimorja, Rijeke i Župe dubrovačke, Šipanai Lastova, Pelješca i Neretve, Hvara i Brača,Sinjske krajine, okolice Đakova, Hrvata uSlovačkoj.Terenska su istraživanja istodobno omogućilai novo vrednovanje folklornog stvaralaštva,kritički pristup starijim izvorima,ali i dotadašnjoj folkloristici. Bilo je to jošdobrim dijelom doba prije velikih demografskihi društvenih promjena na selu, kojeje tada bilo izvan dosega masovnih medija ijoš su se u neposrednome kontekstu i životumogli zabilježiti najrazličitiji tradicijskioblici temeljeni na usmenoj komunikaciji.Rezultat su toga istraživanja 34 rukopisnezbirke i 59 magnetofonskih vrpci zapisaautentična pripovijedanja iz gotovo čitaveHrvatske. Prikupljena građa je bila temeljemznanstvenomu proučavanju usmeneproze te istodobno podlogom za teorijskozasnivanje folkloristike kaoznanstvene djelatnosti.Govoreći iz današnje perspektive,s vremenskim odmakomod pola stoljeća, može sereći da je to temeljni korpus hrvatskeusmene tradicije iz drugepolovice 20. stoljeća. U njemuse ogleda težnja vjernom zapisukoji nastoji dočarati sliku živeizgovorene (ili pjevane) riječi,savjesno bilježenje podataka opripovjedačima i njihovoj stilskojosobnosti te sluh za kontekstpripovijedanja. Stoga 11različitih knjiga tekstova priča,koje su gotovo kontinuiranoizlazile od kraja pedesetih pa dokraja devedesetih godina, nisusamo uobičajene antologije, većsu zbirke suvremene hrvatskežive riječi na svim trima govorima:štokavskom, kajkavskom ičakavskom, zbirke što svjedočeo neprekinutu trajanju verbalnogafolklora.Ističemo zbirku Kroatische Volksmärchen,prvi cjelovit izbor hrvatskih pripovijedakaobjavljen u poznatoj njemačkojediciji “Die Märchen der Weltliteratur”(1975., 2 1993.). I kao kuriozitet: upravo su izte zbirke na japanski prevedeni i objavljenivjerojatno jedini zapisi hrvatskih priča. Posljednjiobjavljeni antologijski izbor priča,knjiga Usmene pripovijetke i predaje (1997.iz edicije Stoljeća hrvatske književnosti),nije tek obnovljeno i prošireno izdanjeknjige iz 1963. (Narodne pripovijetke), negonov izbor koji ujedno sažima i obuhvaća iautoričina teorijska znanja i bogato terenskoiskustvo.No prinos M. Bošković-Stulli nacionalnojkulturi i znanosti ne iscrpljuje se u skupljanjui očuvanju narodnoga blaga, nego uznanstvenoj valorizaciji usmene književnosti.Ključno i nezaobilazno je njezino teorijskoistraživanje folkloristike koje se suprotstavljaviše ili manje politički obojenimpristupima i zalaže za društveno i povijesnouključivanje narodnoga stvaralaštva u kontekstživota pojedinih društvenih slojeva.Svjesna važnosti problematike, posebno unas gdje se na području usmene književnostijoš uvijek u svijesti i u praksi odražavajudavno preživjeli modeli, M. Bošković-Stullidemistificira različite mitove te odmjerenimi trijeznim sudovima daje društveno inacionalno vrijedan prinos bavljenju tomuvijek “osjetljivom” materijom.U svom znanstvenoteorijskom radupolazi od stajališta da je usmena književnostdinamičan proces, upućuje na njezinotrajanje u nepisanu obliku tijekom dugihstoljeća, ali i na trajno prožimanje s pisanomhrvatskom književnošću te na posebannačin postojanja usmenoknjiževnih djelakoji je otuda proistekao: u neponovljivubogatstvu inačica pjesama, pripovijedakai ostalih folklornih oblika uz stabilnost njihovihosnovnih struktura. Upravo je takvaorijentacija stavila istraživanje naše usmeneknjiževnosti u širi, europski i svjetski konteksti stvorila ključan teorijski okvir bavljenjausmenom književnošću danas.U Usmenoj književnosti, prvoj knjiziiz edicije “Povijest hrvatske književnosti”(1978.), usmena je književnost prvi put kaoposebna cjelina izdvojena u pregledu povijestihrvatske književnosti, sustavno jeistražena te teorijski i metodološki osmišljenapovijest usmene književnosti – ne kaoizdvojeni korpus na početku nacionalneknjiževnosti ili upozorenje na njezino otkrivanjetek u doba romantizma, kako jeto bilo najčešće u povijesnim pregledimahrvatske književnosti – već kao osebujandio pisane književnosti od srednjovjekovnihpočetaka do otkrivanja posebnostiusmenoknjiževnih žanrova te sustavnihistraživanja i bilježenja u prvoj polovicidevetnaestoga stoljeća. Pokazani su odjeciusmene književnosti u pisanoj, ali i, jednakovažni, utjecaji pisane književnosti nausmenu. To je važan prinos povijesti hrvatskeknjiževnosti, ali istodobno i kapitalnodjelo hrvatske folkloristike.Od 1975. do 2005. izašlo je deset (odtoga dvije su objavljene i u proširenom izdanju)autorskih knjiga M. Bošković-Stulli(Usmena književnost kao umjetnost riječi(1975.); Usmena književnost nekad i danas(1983.); Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti(1984.); Pjesme, priče, fantastika(1991.), Priče i pričanje: Stoljeća hrvatskeusmene proze (1997., 2 2006.), O usmenojtradiciji i o životu (1999., 2 2002.), Od bugaršticedo svakidašnjice (2005.), Priče iz mojedavnine (2007.) u kojima su zaokruženeglavne teme njezinih znanstvenih interesa,od teorijsko-metodoloških i terminološkihpitanja, preko prepletanja i uzajamnog utjecajausmene i pisane književnosti te učene inarodne kulture općenito, do razmatranjaproblematike pojedinih žanrova i motiva.Njezini su radovi istodobno i presjek različitihpristupa i metoda istraživanja usmenoknjiževnogaizričaja u drugoj polovicidvadesetoga stoljeća.Pozorno je osluškivala strujanja u svjetskojfolkloristici, dopunjujući i kritički revidirajućivlastita stajališta. Hrvatskoj jeusmenoj književnosti nedvojbeno podarilaknjiževnoznanstveni okvir i modernoodređenje. Premda su njezine prosudbeuglavnom proizlazile iz hrvatske građe,respektirajući u tumačenju i interpretacijirelevantne svjetske teorijske znanstvenedosege, one nisu samo lokalne, hrvatske,već su ravnopravnim dijelom svjetske znanosti.Daleko od nacionalne romantike ipovijesne idealizacije, bez pretjeranogveličanja, objektivnim pristupom, znanstvenotolerantno i odgovorno, bez bučnenajave, ali i bez žalopojki o “zanemarenojfolklornoj građi” Maja Bošković-Stulli pristupalaje znanstvenom radu i u tome ostaladosljedna.Nama, drugom, ali i trećem pa već ičetvrtom institutskom naraštaju, stvorilaje potku i za terensko i teorijsko istraživanjete promišljanje usmene književnosti, i natome smo joj duboko zahvalni.

Knjigezarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 38Tradicija budućnostiDrAGocjeNA kNJižica eseJA jeDNog od NAJoseBUJNijih MAJstora fiLMAViŠNJA PentićNije na umjetnosti da nas tjera u tor,tvrdi u svom eseju O taštini slikarstvaEric Rohmer. Veliki redatelj,koji nas je napustio 2010., u svojih devedesetgodina života ne samo da je stvorio možda inajsamosvojniji filmski opus dvadesetog stoljeća,već je o umjetnosti pisao i razmišljaos promišljenošću i suptilnom elegancijomkoje pronalazimo i u njegovim filmskimostvarenjima. Da je tome tako, konačno semože uvjeriti i zainteresirani hrvatski čitateljzahvaljujući izdavačkoj kući MathiasFlacius iz Labina koja je ove veljače objavilaknjižicu Dvije ili tri stvari koje znam o filmu.Ovo vrijedno izdanje sadrži nekoliko slavnihredateljevih eseja te duži intervju kojije s njim početkom osamdesetih vodio JeanNarboni, a koji je objavljen kao predgovorkolekciji redateljevih kritičarskih tekstovaUkus za lijepo iz 1984. godine.UvršteNA sudva eseJA koJAsu četrdesetihizgrADiLARoHMerovurePUtaciJU, a ukojiMA izLAžeosnovne postavkesvoje fiLMskeestetike po kojojje fiLM definirANsvojom jedinstvenomsposoBNošću DAreproDUcirastvarnost uprostornovremenskomkontiNUUMU.Filmski div Eric Rohmer, rođen 1920.kao Maurice Scherer, karijeru je započeosredinom četrdesetih godina kao voditeljjednog od tada popularnih pariških cinéclubsdok je za kruh zarađivao radeći kaoučitelj. Članovi Rohmerovog kluba smještenogu artističkoj Latinskoj četvrti zaranasu postali Jacques Rivette i Jean-LucGodard koji su s religioznom predanošćupohodili projekcije četvrtkom na kojimasu imali prilike gledati manje poznate američkežanrovske filmove. Pod Rohmerovimuredništvom klub je izdavao i svoj Bulletin(kasnije preimenovan u La Gazette ducinéma) u kojem su o filmu pisali Sartre iAstruc, ali i nadobudni mladi kritičari poputFrançois Truffauta. Početkom pedesetihgodina Rohmer 16 milimetarskom kameromsnima svoje prve kratke igrane filmovete počinje pisati za novopokrenuti časopisCahiers du cinéma kojem će 1958. postatii glavnim urednikom. Svoje je prvo cjelovečernjeostvarenje U znaku lava snimiou ljeto 1959. (film je premijeru doživio tektri godine kasnije) nakon čega počinje svojjedinstveni projekt snimanja dugometražnihigranih filmova u tematskim ciklusima.Šezdesetih i sedamdesetih nastaju Moralnepriče, osamdesetih Komedije i izreke, a devedesetihPriče o četiri godišnja doba. Svojposljednji dugometražni igrani film LjubaviAstreje i Celadona Rohmer je snimiou osamdeset i osmoj godini života. Intelektualacširokog spektra interesa ovaj velikiredatelj ne samo da je doktorirao na temiorganizacije prostora u Murnauovu Faustute s Claudom Chabrolom 1957. objavio danasklasičnu studiju o Hitchcocku, već je inapisao knjigu eseja posvećenih klasičnojglazbi Od Bacha do Mozarta te objavio ijedan roman (Elisabeth, 1946).Bazinov učenik Svoj prvi tekst Film,umjetnost prostora Rohmer je objavio 1948.u časopisu La Revue du cinéma koji je vodioJean George Auriol. Taj je list utjelovljavaotakozvano estetsko krilo (nasuprot onompolitičkom) čije su kritičarske perjanice biliBazin i Astruc. Rohmer će iste godine učasopisu Les temps modernes objaviti i svojPledoaje za zvučni film te njime potvrditisvoje uvjerljivo artikulirane estetske nazore.Svojim se tekstovima Rohmer staviona stranu onih koji slave vrline bilježenjastvarnog umjesto konstruiranja fantazijeslikom, koji se dive prozaičnosti braćeLumière umjesto Mélièsovim trikovima.Zagovaranjem dominacije stvarnosnog elementau filmu Rohmer se deklarirao kaoduhovni srodnik velikog Andrea Bazina kojiće ga 1951. pozvati na suradnju u Cahiers ducinéma. Bazinove postavke kako film uživaobjektivan odnos prema realnosti zbog čegaje među umjetnostima na neki način nečistte kako se konstantno usavršava ka svepreciznijoj reprodukciji stvarnog bile sudubinski bliske Rohmerovoj idealističkojestetici. Rohmer je od svojih kritičarskihpočetaka nedvojbeno slijedio misli svogučitelja te stoga ne iznenađuje da je, nakonBazinove prerane smrti od leukemije 1958.,preuzeo njegovo mjesto na čelu Cahiersdu cinéma gdje ostaje sve do 1963. godine.Izdanje Dvije ili tri stvari koje znam o filmumeđu ostalim donosi dva spomenuta esejakoja su četrdesetih izgradila Rohmerovu reputaciju,a u kojima izlaže osnovne postavkesvoje filmske estetike u Bazinovom ključupo kojoj je film definiran svojom jedinstvenomsposobnošću da reproducira stvarnostu prostorno-vremenskom kontinuumu.U tekstu Film kao umjetnost prostoraRohmer osporava ideju kako je narativnifilm primarno temporalna umjetnost tvrdećikako upravo prikazivanje prostora ključnodeterminira specifičnost filmskog prikaza.Filmski prostor Rohmer vidi kao totalitetkoja počiva na dijalektičkom odnosu izmeđukonačnosti projekcijskog ekrana ibeskonačnosti prostora dočaranog filmskomslikom. Koristeći specifično filmska izražajnasredstva poput kadriranja i montaže, filmskiautor prikazuje ukupnost realnog prostorakoja posljedično odražava kompleksnostsame stvarnosti. Zadate dimenzije ekranapak suočavaju nas s fenomenološkim implikacijamačina gledanja. Svoj tekst Rohmerzatvara tvrdnjom kako su najveći filmskiredatelji sposobni rekonstruirati samosvojanprostorni univerzum. Za takvo su što po njegovumišljenju sposobni Orson Welles, JeanRenoir ili Buster Keaton. Navedene teze uskladu su s Bazinovim viđenjem filma kaoimanentno realistične umjetnosti. Potraga zareprezentacijskom preciznošću razotkrivarealističku orijentaciju filmske umjetnostičiji razvoj prema sve većoj objektivnosti uhegelijanskom smislu odražava paralelnuprogresiju same povijesti.Eric Rohmer, Dvije ili tri stvarikoje znam o filmu, s francuskogapreveo Igor Grbić; MathiasFlacius, Labin, 2012.Komplementarni esej Pledoaje za zvučnifilm autor otvara provokativnom tvrdnjomkako film još uvijek nije naučio govoriti.Pri tom misli na činjenicu kako redateljidoživljavaju dijalog tek kao nadopunu slicipa odatle i široko rasprostranjeno uvjerenjekako dobar film ne gubi puno ako ga neprevedenoggleda strana publika. Rohmertvrdi kako bi govor u filmu mjesto da budereduciran na literarne dijaloge, koji su negdjena pola puta između kazališta i romana,trebao biti punopravan element filmskogizražavanja. Idealno bi stoga govor trebaopresijecati, a ne tek duplicirati svijet prikazanslikom. Zvučni film stoga nije onaj ukojem glumci izgovaraju pamtljive replike,već onaj u kojem su riječi integralni diostrukture.Treći Rohmerov esej u kojem razlažesvoje viđenje filmske umjetnosti objavljen1949. u Les temps modernes pod naslovomViše ne volimo film nije uključen u ovo izdanje.U njemu se u skladu s prethodnoiznesenim uvjerenjima oštro obrušava naone redatelje koji u svojim filmovima koristeizražajna sredstva iz drugih umjetnosti.Umjesto njega u Dvije ili tri stvari kojeznam o filmu slijedi svojevrsni manifestredateljeve estetike objavljen pod nazivomO taštini slikarstva u časopisu Cahiers ducinéma 1951. godine. U ovom izuzetnomeseju koji Rohmer otvara citatom iz PascalovihMisli postavljaju se ključna pitanja oprirodi filma kao i njegovu odnosu premadrugim umjetnostima. Rohmer zaključujekako “filmska umjetnost sama odbacujesvaku opasnu devijaciju i otkriva ljepotuu čiju smo vječnost i sveopću dostupnostodavno prestali vjerovati. Posljedice našegrevolta i destrukcije obavija srećom imirom. Uvjerit će nas da prijemčivost zamore i nebo, najčešće okidače ljudskih osjećaja,nije bespovratno izgubljena”. Ove susnažne misli svoje otjelovljenje u materijidobile u fascinantnom Rohmerovom filmskomopusu koji će redatelj stvarati idućihpola stoljeća. Protusvijet stvoren njegovimfilmovima opravdava redateljevo uvjerenjekako nas “umjetnost oslobađa ne mijenjajućinas te na taj način oslobađa i samu sebepružajući nam instrument kojim možemoprikazati sebe onakvim kakvim se vidimo”.Posljednji tekst izbora jest kratko Pismokritičaru u vezi Moralnih priča. Knjižicatakođer uključuje crtice u kojima redateljiznosi svoje stavove o temama kao što suponašanje, Bog, posao, svjetlo, scenarij,montaža, idealna publika, senzualnost iženske tipologije. U njima se, jednako kaoi u intervjuu uključenom u ovaj izbor, dodatnorasvjetljava pogled na umjetnost isvijet ovog velikog intelektualca i kreativcačiji je nesumnjivi duhovni suputnik svakakobio Thomas Stearns Eliot.Eliotov SRodnik Ideje iznesene unjegovom klasičnom eseju Tradicija i individualnitalent ukratko sažimaju i Rohmerovsvjetonazor kad je umjetnost u pitanju. DokEliot tamo piše kako je “razlika između sadašnjostii prošlosti u tome što samo svjesnasadašnjost posjeduje svijest o prošlosti naonaj način i u onoj mjeri u kojoj prošlostnikada ne može pokazati da je svjesna sebe“,Rohmer u spomenutom intervjuu tvrdi:“Održavanje veza s prošlošću ne sprječavanas da idemo naprijed – upravo suprotno.Drugim riječima, uvijek sam bio protiv destrukcije.Da bismo uopće mogli graditi,nikako ne bismo smjeli rušiti. Mnogi mislesuprotno, da je uništavanje nužno. Uopćese ne slažem: nove strukture moraju egzistiratipored starih. U svemiru ima mjestakoliko vam srce ište; nije uništenje preduvjetstvaranja”. Simetrije u svjetonazorima ovihdvaju velikih kritičara i umjetnika dvadesetogstoljeća potvrđuju važnost pitanja kojalucidno postavljaju kao i činjenicu kako seu ponuđenim odgovorima skriva i pokojezrnce bezvremene istine.Ustvrdivši u eseju O taštini slikarstvakako umjetnost nije tu da nas tjera u torRohmer nastavlja: “Rođena iz svijeta, njemunas zapravo vraća. Manje da ga očisti, a višeda ga ozdravi ili nas navede na reformu.Sudeći po današnjem stanju stvari, taj jezamorni zadatak za mnoge već gotovastvar”. Ove je proročke misli autor zabilježioprije punih šezdeset godina. Njihova rezonantnamodernost, koja odjekuje i cjelinomnjegova filmskog opusa, ukazuje kako jeEric Rohmer odavno osigurao svoje mjestou tradiciji budućnosti.

Knjigezarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 39Paukova mrežaIzniMNo zABAvAN roMAN AUtora kojeg zovu “rock zvijezdom među pisciMA”NADA kUJUNDžićŽanrovska superzvijezda Neil Gaimanvjerojatno je dobro poznat ljubiteljimastripa (serija Sandman),te fantasy i SF proze. Kao romanopisacdebitirao je 1990. Dobrim predznacima(Good Omens, napisan u tandemu s jošjednom fantasy superzvijezdom, TerryemPratchettom). Uslijedio je niz uspješnicapoput Zvjezdane prašine (Stardust) i Američkihbogova (American Gods). Valjaspomenuti i njegove popularne romane zadjecu: Koralinu (Coraline) i Knjigu o groblju(The Graveyard Book), kao i brojnezbirke kratke proze i scenarističke uratke.Intertekstualna proza protkana elementimamitologije i bajki, koja se neprestanopoigrava arhetipskim likovima i situacijamate očekivanjima čitatelja, osiguralisu Gaimanu niz književnih priznanja, testatus svojevrsnog kultnog autora za čijese romane online predbilježbe rade mjesecimaprije samog izlaska knjiga iz tiska.Anansijevi dečki (The Anansi Boys), njegovpeti roman za odrasle, odmah je poobjavljivanju (2005.) zasjeo na prvo mjestobestseller liste New York Timesa. Uslijedilasu i (sada već gotovo neizbježna) priznanja,poput prestižne nagrade Locus i oneBritish Fantasy Societyja. Nakon nekolikoneuspješnih pokušaja prilagodbe romana zaveliko platno, pisanja scenarija za filmskuinačicu prihvatio se sam Gaiman.Sam AUtor DJeloje opisao kaokomično-roMANtičniobiteLJski roMANs elementiMAFANtastike, horora,trilera i priča oDUHoviMA. I doista,roMAN bismo teškomoGLi jeDNozNAčnožANrovski odreditiVino, žene i pjesma “Bog je mrtav– upoznajte klince!” Ovom je krilaticom,posuđenom iz naslova pjesme australskeskupine British India, roman Anansijevidečki predstavljen na službenim stranicamaNeila Gaimana. Bog u pitanju je Anansi,dosjetljivi varalica poznat iz bogate folklornebaštine zapadne Afrike. Anansi,odnosno gospodin Nancy kako ga znajuobični smrtnici (a i čitatelji/ce GaimanovihAmeričkih bogova) razmetljivi je šarmerkoji obožava privlačiti pozornost na sebe –bilo žarko obojenim odjevnim predmetima(poput zelene fedore i limunožutih rukavica),pjevanjem u noćnim klubovima, ilizbijanjem šala i podvala. Zbog svih tih (a imnogih drugih) osobina, on je nepresušanizvor neugodnosti sinu, Debelom Charlieju(koji, ruku na srce, uopće nije debeo...čak ni punašan!). “Jasno, svakoga roditeljisramote. Tako to nužno biva. Roditelji vasprirodno sramote samim svojim postojanjem”,no ono po čemu se Charliejev otacizdvaja iz mase njegova je sposobnost dasramoćenje potomstva uzdigne na razinuumjetnosti. Srećom po Charlieja njegovojmajci dojade Nancyeve smicalice, a naročitonjegovo “pohotno oko i jednako pustolovniprsti”, pa sa sinom odlazi u Englesku. TamoCharlieju uspijeva raskinuti s prošlošću(simboličko odbacivanje američkog naglaska)te s godinama izgraditi miran, staloženi predvidljiv život, život kojim vlada umirujućarutina odlaska na posao i susretasa zaručnicom Rosie. Očekivano, rutinuprekida vijest o iznenadnoj smrti gospodinaNancya (i to kakvoj smrti! – stari Nancykao da i u smrti pokušava osramotiti sinapa stoga umire “na najsramotniji mogućinačin”, usred pjevačkog nastupa pred prsatimturisticama, k tome još i obnaživšigrudi jedne od njih pri padu s pozornice!).Nakon očeva sprovoda Charlie doznajeza božansku narav svog oca, kao i za postojanjebrata-blizanca Spidera. Braća su,međutim, sušte suprotnosti – samouvjerenii blagoglagoljivi Spider viši je, vitkiji i “većifrajer” od “vječnog gubitnika” Charlieja.Možda zato što je, igrom slučaja, upravo onnaslijedio sve božanske atribute i nadnaravnesposobnosti. Nakon noći pune vina,žena i pjesme u kojoj zajednički oplakujusmrt oca, Charlie se ne uspijeva probuditina vrijeme za posao. Koristeći svoju sposobnostmodificiranja stvarnosti, Spiderga zamjenjuje na radnom mjestu u zastupničkojagenciji, a uskoro i u Rosienu srcu.Ozlojeđen bratovim postupcima, Charlieuz pomoć kruga ekscentričnih starica (inekoliko svijeća u obliku pingvina) odlazina “početak svijeta”, prebivalište drevnihbogova gdje sklapa pogodbu sa Ženompticom.U zamjenu za “Anansijevu krvnulozu”, ona obećaje otjerati Spidera. Stvarise dodatno kompliciraju kada Spider otkrijeda se Charliejev šef Grahame Coatsveć godinama bavi novčanim pronevjeramai potkrada svoje klijente. Coats, pak, nepreza ni pred čime kako bi zaštitio vlastiteinterese...Priče su kao pauci Anansijevidečki priča su o bogovima, o mijenjanjusebe i svijeta oko sebe, o pjesmama i pričama,o obiteljima i kako ih preživjeti. Samautor djelo je opisao kao komično-romantičniobiteljski roman s elementima fantastike,horora, trilera i priča o duhovima.I doista, roman bismo teško mogli jednoznačnožanrovski odrediti: ima tu elemenatai romana potrage, i obiteljskog romana,farse, fantasyja, krimića, pa i usmenihpriča. No više od svega, roman je odapričama i pripovijedanju, svjetotvornoj itransformativnoj snazi pjevanja i pripovijedanja,pjesama i priča. Jer, kako doznajemo,“pjesme ostaju. One traju. Prava pjesmamože pretvoriti cara u predmet poruge,može svrgnuti dinastije. Pjesma može istrajatidugo nakon što se zbivanja i ljudi u njojpretvore u prah i snove i prošlost. U tomeje snaga pjesama.” Debeli Charlie možeosmisliti vlastiti život i postati čovjekomkakvim je oduvijek želio biti, tek kada seodvaži pjevati, i kada uvidi da pjesmommože mijenjati stvarnost.Radnja romana povremeno se prekidapričama o Anansiju koje se stilski teže približitiusmenom pripovijedanju, pa se pripovjedačkoristi dijalektalnim, neformalnimjezikom, usvaja prisniji ton te stvara dojaminterakcije s publikom (izravno obraćanječitatelju/ici, odnosno s obzirom da se radi ousmenom pripovijedanju, slušatelju/ici, odgovaranjena zamišljena pitanja iz publike,i sl.). Ovdje valja osobito istaknuti prevoditeljskuvještinu i dosjetljivost VladimiraCvetkovića Severa koji poseže u škrinjudomaćeg dijalektalnog bogatstva, ne bi lišto bolje dočarao jezične nijanse britanskihi američkih dijalekata kojima govore likoviu romanu, kao i naročit duh jezika kojime sepripovijedaju priče o Anansiju. U romanukoji u naslovu nosi naziv boga-pauka, sveje podređeno središnjoj metafori priče kaopaukove mreže. Ni izgled i oprema knjigenisu u tom smislu ostale “pošteđene”, patako naslovnicu američkog izdanja krasisvjetlucava paukova mreža, dok će domaćeizdanje čitatelje/ice obradovati crtežompauka iz pera (odnosno olovke) samog Gaimana.Jer “priče su kao pauci, sa svimtim svojim dugim nožicama, a priče su ikao paukove mreže, u koje se čovjek savzaplete (...).”Neil Gaiman, Anansijevi dečki,s engleskoga preveo VladimirCvetković Sever; Algoritam,Zagreb, 2011.Limeta, duh bogatašice i priglupiplamenci Spoj (a nerijetko israz) čudesnog i običnog, inače jedna odglavnih odlika Gaimanove proze, nepresušanje izvor humora i pripovjednih iznenađenja.Roman se također može pohvalitineobično živopisnom paletom likova, stvarii pojava, koja uključuje bogove i smrtnike,nevjerojatno vitalnu stočetverogodišnjustaricu, zerdavolikog zlikovca sa strašćuprema uzrečicama, jato priglupih plamenaca,osvetoljubiv duh umorene bogatašice,pa čak i jednu limetu kojoj bismo, s obziromna zanimanje koje izaziva na imaginarnomkaripskom otoku Saint Andrews, gotovomogli priznati status lika. Roman je doistaValja osobitoistakNUtiprevoditeLJskuvještiNU idosjetLJivostvLADimiraCvetkovića Severakoji poseže uškriNJU doMAćegdiJALektALNogboGAtstva, nebi li što boLJedočarao jezičneniJANse britANskihi AMeričkihdiJALekatazabavan, pa čitatelju/ici neće trebati dugoda se “zakači”. Proza je izuzetno tečna ipitka, te otkriva Gaimanov izniman pripovjedačkidar. Iako su Anansijevi dečki ipaknešto slabiji od Američkih bogova, pokloniciGaimana zacijelo neće ostati razočarani.Oni kojima je ovo prvi susret s “rockzvijezdom među piscima” (kako mediji čestonazivaju Gaimana), zacijelo će se nepovratnozaplesti u njegovu vješto ispletenupripovjednu mrežu. Jer ako su doista svepriče Anansijeve, tada je i sam Gaimanjedan od Anansijevih dečkiju.

Knjigezarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 40Sramota je dobiti ratDUGoočekivANi prijevod zAPisa tALiJANskog diPLoMAta iz DrUGog svjetskog ratadonosi prozu koJA stvarne doGAđAJe prikazUJe briLJANtnim pripovjeDNim postUPciMADavor IvANkovacMože li se Hitlera objasniti uz pomoćDescartesa? Kako objasnitiočeve koji prodaju djevičanstvomaloljetnih kćeri za kutiju cigareta? I kakoto homoseksualci postaju intelektualni snobovii/ili komunisti? U kakvom su odnosukršćanstvo i kapitalizam? A pitanje krivnje,odmazde i oprosta? Tko je tu koga i zašto?Ovakva i mnoga druga pitanja nisu se, nažalostpo nas, otvoreno postavila u domaćojknjiževnoj produkciji za i neposredno nakonDrugoga rata, ali ni godinama kasnije pa jetako terapeutska i prosvjetljujuća zadaćaspala na marksističke i egzistencijalističkefilozofe, koji su međutim, onako hermetičnii nerijetko unaprijed tendenciozni, zatvoreniu svojim časopisima i fakultetskim kabinetima,ostali daleko od šireg čitateljstva,zaokupljeni tek jaspersovskim pitanjimakrivnje. Jasno da se u obzir moraju uzetionodobna cenzura i strogi partijski naputcio najpoželjnijem umjetničkom stvaralaštvutako da ni prevodilaštvo tu nije moglo ištapomoći, ali kako se u ovim krajevima i glavamajoš uvelike vode prastare bitke (a ninovih ratova ne manjka), a izumrle vojske iideologije i dalje se kolju, možda još uvijeknije kasno. (Svrnemo li pogled na Čavoglave– taman na vrijeme.)Istinitost je nebitna Šezdeseti tri godine nakon objavljivanja svojeprvo hrvatsko izdanje napokon je dočekaobriljantni, skoro pa genijalni roman Kožatalijanskog novinara i književnika CurziaMalapartea (1898.-1957.). Razlozi ovakvojokasnjeloj recepciji jednog od inovativnijihromanopisaca modernizma možda leže upercepciji autora i njegovih djela kao publicističkihizvještaja ili memoarskih zapisa.Kaputt (1944.) i Koža (1949.) to i jesu, nos obzirom koje europske prostore obuhvaćajui u kojem vremenu te koje političke,intelektualne i salonske krugove (prvo nacifašističke,potom savezničke), već i takvi bitrebali biti zanimljivima. Ali Kaputt i Kožanisu samo to, dakle izvještaji i sjećanja jednogtalijanskog diplomata koji se gnušaonacizma, ali se slobodno kretao okupiranimzemljama, da bi potom dočekao saveznikei postao kapetan talijanske vojske, Kaputti Koža su djela “sa snažnom, očitom estetskomnamjerom”, kako kaže Kundera ujednom velikom eseju posvećenom Koži(u knjizi Susret).U dilemi su bili već i prvi čitatelji Kaputta,američki vojnici u Italiji, pa njihovesumnje oko istinitosti svega opisanog otklanjapukovnik Jack Hamilton u jednomod brojnih autoreferencijalnih trenutakaKože: “Nije ni najmanje važno je li ono štopriča Malaparte istina ili laž. Postavlja sesasvim drugo pitanje: je li umjetnost ili neono što on radi”. Mi ćemo se složili s Kunderom– istinitost je nebitna, Koža od samogpočetka niže fascinantne, originalnemetafore i spektakularne slike svojstvenesamo književnim djelima i najvećim romanopiscima:primjerice, kada iscrpljene i poraženetalijanske vojnike postroje u novim(tj. drugim) uniformama pred pripovjedača,kapetana Malapartea, on zapaža: “…i dokje govorio, ja sam promatrao te talijanskevojnike obučene u uniforme skinute s engleskihleševa, te beskrvne ruke, te blijedeusne, te bijele oči. Tu i tamo, na grudima, natrbuhu, na nogama, njihove uniforme bilesu uprljane crnim mrljama krvi. U jednomtrenutku primijetih s užasom da su ti vojnicibili mrtvi”. Ovakva lucidna i začuđujućazapažanja nemoguće je prebrojati.Roman počinje u listopadu 1943. kadase saveznici iskrcavaju u Napulju i započinjubitku kod Cassina, a riječ kuga postajemetaforom masovnog prokazivanja koja sepoput epidemije, usporedno s prostitucijom,širi među građanima. Krećući se gradomsa svojim američkim prijateljima, poručnikomJimmyjem Ranom i pukovnikomHamiltonom, Malaparte je svakodnevnosvjedok svih posljedica višestrukog porazavlastite domovine i naroda: posvemašnjegsrozavanja morala i gubitka svakog ponosašto se manifestiralo kroz besramna masovnaprostituiranja talijanskih žena i podvođenjavlastite djece, poticano ponajviše od vlastitihmuževa i očeva čije je srozavanje utoliko dublje,a sve zbog gladi i neimaštine. Ratni i poslijeratnikaos te duhovna i moralna bijedaopisani u antičkom Napulju postaju takoslikom cijele ponižene Italije, ali i Europe.Curzio Malaparte, Koža, stalijanskoga prevela MarinaBrezović; Nova knjiga Rast,Zagreb, 2012.Poezija nevjerojatnog Je lise dakle i kod nas mogao pojaviti nekakavMalaparte? Zadarski, riječki, dubrovački,zagrebački? Sličnosti svakako postoje, ali ibitne razlike, dakako. Italija je prvo poraženaMussolinijevim fašizmom i paktom sNjemačkom, potom je razorena u savezničkimbombardiranjima, da bi zatim kapituliralate sama postala saveznik saveznika.Malaparte to simbolizira bacanjem talijanskezastave u blato te njezinim ponovnimpodizanjem iz blata, što je naređeno od samogtalijanskog kralja. Potom je, odmahpo oslobođenju, počela odmazda u samomtalijanskom narodu, masovna partizanskapogubljenja fašista i domaćih kolaboracionistališenih bilo kakvih prava i suđenja. Svakupromjenu politički dezangažirani Malapartedoživljava kao poraz i okupaciju, čak i američkuinvaziju, a jedino zimsko ljetovanje nakoje odlazi je ono sa savezničkim trupamaprema sjeveru, u oslobađanje Cassina, Rima,Firenze, Milana… Heroji ginu ili nestaju umraku nove političke povijesti, odjednomnepodobni ili na neki način posramljeni,neki novi heroji izlaze iz skloništa, kličuosloboditeljima.Tragičnu sudbinu Italije između Njemačkei saveznika Malaparte je najbolje dočaraojednim jednostavnim, ali briljantnimpripovjednim postupkom u fascinantnomčetvrtom poglavlju naslovljenom “Putenaruža”. Jednog dana zatekao se u skupinimladih napuljskih snobova i homoseksualacas kojima polemizira o književnosti,umjetnosti i politici. Kada prepirka dosegnevrhunac, jedna od prisutnih djevojakapočinje urlati nazivajući ih sve trockistima.Tada se iznenada, bez ikakve najave i očitograzloga pripovijedanje seli iz prvog u trećelice, iz Napulja u Berlin, s kraja 1943. u vrelisrpanj iste godine. Dva talijanska diplomata,prvi i jedini put spomenuta u romanu, prekoradija saznaju za hapšenje Mussolinija. Kasnaje večer i oni ustrašeni odlaze kod jedneugledne njemačke prijateljice gdje se opuštajuuz vino i ples s mladim djevojkama.Kad se na radiju ponovi vijest iz Italije, djevojkese preobražavaju u njemačke časnike.Pred zaprepaštenim talijanskim diplomatimajedan od njih izgovara: “Tako! Misliteli da ćete se tek tako izvući? Mislite li da ćevam Fürer dopustiti da uhitite Mussolinija,a da vam ne smrska glavu? “ I okrećući sesvojim prijateljicama, doda: “Idemo odmahna aerodrom. Bez sumnje, naša je eskadrilaveć dobila naređenje za polijetanje. Za nekolikosati bombardirat ćemo Rim”. Potomse jednako naglo i bez prijelaza vraćamo upripovjednu sadašnjost, u jesen iste godine,gdje u društvu posvađanih homoseksualacai Malapartea spomenuta djevojka šamarajednog od trockista. Ali po toj umetnutojpriči koja semantički itekako dobro funkcionirau kontekstu poglavlja i cijeloga romana“Putena ruža” nije iznimka. Povratci u bližuili davniju prošlost su stalni, asocijativni iprepuni semantičkog naboja pa tako čak idva spomenuta diplomata u Berlinu pričajudramatičnu i potresnu, gotovo nevjerojatnupriču o bombardiranju Hamburga fosfornimbombama i opečenim civilima kojima samoglave vire iznad vode i zemlje. Zbog cijelogniza takvih začudnih nadrealističkih slika injihove teško provjerljive povijesne istinitostiKundera u spomenutom eseju Koža:arhiroman govori o poeziji nevjerojatnog.A toga nema u autobiografijama, memoarima,publicističkim spisima – poezija nevjerojatnogsvojstvena je samo romanima,onim najboljim.Koža i zastava Takav roman je i Malaparteovabiografija koja, čini se, privlačijednaku pažnju kao i njegova djela, ponekadi veću. Heroj iz Prvoga rata, kasnije zbognovinskih članaka i književnih djela izbačeniz Mussolinijeve stranke, robijao u višenavrata, da bi za Drugoga rata ipak postaotalijanski diplomat te se kao takav slobodnokretao okupiranim zemljama družeći se irazgovarajući s nacističkom političkom elitom.No malo je od njegove burne prošlostiu Koži, romanu koji počinje s desantom naItaliju. Malaparte najviše vremena provodis američkim časnicima, ponajprije Hamiltonom,ali i među napuljskim pukom, aristokracijomi uglednicima. Zapaža i opisuje,prisjeća se, uspoređuje. Promišlja o krivnji isramoti, pobjednicima i poraženima, o identitetunove Europe. O životu i smrti. Ironičanje i povremeno zloban, ali tolerantan,široke naobrazbe i vidika. Nesentimentalani nepatetičan. Iako Talijan s iskustvom dvajuratova u nekoliko različitih uniformi, on jeEuropljanin, ali prije svega čovjek. Poznaje ipriznaje samo dvije domovine, kako govoriu jednom snažnom ulomku: domovinu živihi domovinu mrtvih. Ratuje na strani živih,ali ne protiv živih: nakon toliko godina onviše ne podnosi mrtve. Nikada nikoga nijeubio i kada sa saveznicima ulazi u neki grad,on predaje svoje oružje kako se to ne bi nidogodilo. Imenovat će on povremeno i nekedruge domovine, ali uvijek će se sve svoditina osnovnu razliku između života i smrti.Uz epitete kao što su šarmantno, fascinantno,briljantno, Kundera će još jednomspomenuti riječ poezija, i to rasvjetljavajućipripovjedača kao romaneskno ironičnog,duhovitog i zaigranog, u najboljoj manirivelike tradicije ludističkog i dezangažiranogpripovijedanja, “no ta je ironija očajna, čestoi egzaltirana; on pretjeruje, često sebi proturječi;vlastitim riječima nanosi bol sebi idrugima; to sad progovara čemerni čovjek,a ne angažirani pisac. Pjesnik.” Pjesnik?Poslušajmo: “Napokon sam opet dobio svojuslobodu – ono što je u to vrijeme bila sloboda– i za mene je to bilo kao da sam izašaoiz sobe koja je bila bez prozora, da bih ušaou usku sobu bez zidova”. Uska soba bezzidova. Jedan od nekoliko provodnih motivaromana je i koža, ljudska koža, “naša pravadomovina”, ali i zastava, koja u konačnicipostaje zastava od kože. Kada u desetompoglavlju (“Zastava”) američki tenk u netomoslobođenom Rimu pregazi čovjeka,autor se prisjeća sličnog slučaja iz Ukrajinegdje je tenk pregazio nekog jadnika pa suga seljani skinuli sa ceste i prikačili na vrhalatke: “I mi smo se pridružili povorci grobarai koračali za zastavom. Bila je to zastavaod ljudske kože, zastava naše domovine, bilaje to sama naša domovina. I tako smo otišlida vidimo bacanje zastave naše domovine,zastave svih naroda, svih ljudi, u smetlištezajedničke jame”. Malaparte je svjedočioiskapanju te zajedničke europske jame, i usvojim djelima posvjedočio, možda kaonitko drugi pa bi bilo sjajno napokon objavitii Kaputt, uz ponešto oprezniju lekturunegoli u Koži. Sramota je dobiti rat, kažerezignirano na kraju romana, pred zbunjenimporučnikom Ranom, a mi dodajemo:sramota je ne prevesti Malapartea.

Knjigezarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 41PRiče za nedjelju navečeRU šesNAest kraćih stripova Milović se pozABAvio literarnim preDLošciMA velikANAmodernizMA i post-modernizMABoJAN KrištofićAdaptacija je u umjetnosti stripaoduvijek bila predmet rasprave ikamen spoticanja. Dok se u filmuvećina scenarija temelji na adaptiranimpredlošcima iz popularne književnosti, amajstorstvo redatelja procjenjuje se i prematome koliko je vješto i nadahnuto interpretiraopredložak, u stripu se prije svega cijenioriginalni scenarij; a dugo, dugo vremenaje i sam scenarist bio u podređenom položajuprema crtaču, i najcjenjeniji pojedinciu branši bili su autori koji su se podjednakovješto izražavali riječju i slikom (McCay,Herriman, Caniff, Tezuka, Pratt, Hermann,Crumb, Spiegelman…).adaptacije je ustriPU reLAtivnoMALo, vjeroJAtnozbog toGA što jeriječ o izuzetnozAHtjevnomzADAtku, koji će bezPUNo greške otkrititko je MAJstor upripovijeDANJU, atko još mora MNogo,MNogo učitiEmancipacija scenarista Tekse 80-ih godina scenarist u potpunosti emancipiraood crtača, a na američkom tržištustripa bi ga katkad i nadvisio popularnošću,zahvaljujući specifičnoj kulturnoj klimi togavremena i pojavi cijele generacije talentiranihpisaca koja je strip proglasila primarnimmedijem svoga izražavanja, ne samo u SADu,već i u Europi (Moore, Gaiman, Berardi,Jodorowsky…). U tom smislu je i adaptacija,kao legitiman postupak scenarista, doživjelaodređeni uzlet, što se donekle osjetilo i nadomaćoj sceni, gdje takav pristup ima dugui postojanu tradiciju, a neka od ključnihremek-djela hrvatskog stripa adaptacije sudomaćih i stranih romana (na primjer, Maurovićevei Devlićeve adaptacije Zlatarevogzlata). No, sve to adaptaciji nije priskrbilonepodijeljeno odobravanje publike i kritike.Kako u stripu, za razliku od filma, autorstvonije kompleksan problem i ne podrazumijevarad oveće skupine ljudi, već jednog ilidvoje, a najviše troje (najčešće); tako se iočekuje da ti vrli autori iskreno istresu svojudušu na papir, ne posežući za kompromisimapoput adaptacije, što je predrasuda s kojomse takav pristup uglavnom susreće. Stoga,kada se neki autor ozbiljno prihvati adaptacije,shvaćajući je kao izazov i problemkoji treba riješiti, to isprva izaziva sumnjičavost,potom znatiželju, a nakon čitanja,ukoliko je adaptacija uspješna, odobravanjei poštovanje. Jer, nije se lako uhvatitiukoštac s nekim velikim imenom svjetskeili domaće književnosti i ostati čista obraza,a ako ste strip autor, situacija je tim gora,jer nemate koga drugoga okriviti za svojneuspjeh. Ukratko, adaptacije je u stripurelativno malo, vjerojatno zbog toga što jeriječ o izuzetno zahtjevnom zadatku kojiće bez puno greške otkriti tko je majstoru pripovijedanju, a tko još mora mnogo,mnogo učiti i raditi. Paradoksalna situacija,zar ne? Upravo je taj paradoks srpskomautoru Đorđu Miloviću poslužio kao izvorinspiracije u radu na stripovima o kojimaćemo govoriti u nastavku.Tvrdoglavo beskompromisanĐorđe Milović rođen je 1960. i dugovremena njegovo je ime u regiji bilo relativnoopskurno, premda je stripove crtaokontinuirano i predano. No, njegovi kratkistripovi, originalnog ili adaptiranog scenarija,mahom su poetične vinjete velike refleksivnesnage, crtane nemirnom, ekspresivnomlinijom, koja u sredini navikloj na“čistu liniju” ili šrafiranu igru svjetla i sjenepredstavlja originalan, neobičan glas. Također,čini se da Milović nije ni mario za priznanjai popularnost, već je jedan od onihtvrdoglavih, žanrovski neodređenih autorakoji odbijaju veće komercijalne kompromiseu svome radu i strip shvaćaju prvenstvenokao intiman medij izražavanja, ravnopravanbilo kojoj drugoj umjetnosti, ne samo poznačaju za lokalnu kulturu, već i po određenostisvoga postojanja – strip nastaje ondai samo onda kada autor ima potrebu neštoreći, pokazati, istražiti, i ni iz kojeg drugograzloga. Nema mnogo autora u regiji koji sumediju pristupili tako radikalno, a pogotovoih je malo u Milovićevoj srednjoj generacijičiji stripovi, uza sav artistički senzibilitet, unarativnom i estetskom smislu ne spadajuu ekstremne primjere suvremenog postjugoslavenskogundergrounda, jer je njihoveksperiment razmjerno komunikativan, asvjetonazor pošteđen supkulturnog buntai političkih parola. Milovićevi su duhovnisrodnici među hrvatskim autorima DušanGačić, Magda Dulčić, Helena Klakočar,Milan Trenc i Danijel Žeželj – sve autoridjelomično stasali na stranicama požeškogčasopisa Patak sredinom 80-ih godina, gdjeje i Milović objavio niz stripova. U posljednjihdesetak godina, pak, Milovićevi stripovirazasuti po raznim časopisima lagano seobjavljuju u albumima; naravno, uz nekesvježe radove, a među novijima je cikluskratkih strip-adaptacija Drugim očima, nakonpetogodišnjeg rada objavljen u izdanjuOmnibusa iz Beograda.Dakle, u šesnaest kraćih stripova Milovićse pozabavio literarnim predlošcimavelikana modernizma i post-modernizma:Virginije Woolf, Luigija Pirandella, Jorgea-Luisa Borgesa, Dina Buzzatija i drugih, uzprilog nekih jugoslavenskih autora poputMeše Selimovića. Najuspješnije su adaptacijenovela i fragmenata romana Pirandellai Woolfove, a za tim je piscima Milović najčešćei posezao, što će reći kako je s njimastvorio posebnu i složenu vezu, podsvjesnose intimno dodirujući motivima snovai snoviđenja, izvan mehanizama racionalneadaptacije i standardne prerade književnogpredloška.Opsesije velikana Već u prvomstripu prema Pirandellu, naslovnoj pričiDrugim očima, čitatelj uočava dijapazonlajtmotiva koji povezuju gotovo sve stripoveu albumu, što znači kako su upravoto točke u kojima se Milovićev originalnisvijet križa s opsesijama književnih velikana.To je, prije svega, Žena (s velikim ž), odnosnoarhetipski pojam žene i ženstvenostikao jednog od ključnih fenomena u životumuškarca, koji ga u velikoj mjeri prožima iutječe na njegove odluke i postupke. Cijelisvijet stane u ovaj dijalektički odnos dvajukomplementarnih bioloških i psihološkihprincipa živih bića, koji posredstvom kultureu svakoj sredini dobivaju određene specifičnostii konotacije, a za Milovića, u ovoj našojstvarnosti, to su samoća, odnosno odsustvojednog ili drugog, i nesigurnost, otuđenje tepatnja što iz svega toga proizlazi. U Drugimočima odnos muškarca i žene, zarobljenih upredvidljivim socijalnim rolama, ispunjen jesumnjom i nepovjerenjem, ali i grčevitomčežnjom da se održi čistoća emocija, povratisnaga zajedničkog bivanja, završi ona posljednjarečenica koja u svakom razgovoruostane krnja i nedorečena, s uznemirujućetri točkice na kraju. Nakon što joj je mužopet, kao i mnogo puta do tada, autom odjuriou nepoznato, žena se baca na krevet, užaljenje i sanjarenje, gdje se nalazila i napočetku stripa. Hoće li se taj krug ikada prekinuti?Odgovora nema, ali dok kiša tupoudara o prozorsko okno, a ona se besciljnoprevrće po plahtama, prepoznajemo se usenzualnim Milovićevim kadrovima i Pirandellovimrečenicama, i njih dvojica dobili sunovog sugovornika – čitatelja.Đorđe Milović: Drugim očima(Omnibus, Beograd, 2011.)K’o budali šamar Motivi se daljerazvijaju u adaptaciji Klopke, također Pirandellovepriče, u kojoj se mladi čovjek,frapantno nalik Miloviću, nalazi raspet izmeđutugovanja za ocem na samrti i jakeerotske žudnje za njegovom privlačnomnjegovateljicom. Naposljetku je i obljubi ukolopletu strasti i krivnje, ili (bolje rečeno)ona zavede njega poput nježnog mladunčetaskrhanog očevom agonijom. Mladić je, takoiscrpljen, već u jednom krugu, u jednoj rutinikoja se širi kao spirala, a očeva samrtna suzaupozorava ga, možda, kako će se to širenjezavršiti. No, sve je to mladićev izbor, njegovovlastito prepuštanje životnim plimama. Ritmičnoupečatljiv i ujednačen, virtuoznorežiran strip, Klopka je fascinantna minijaturakoja s čitateljem ostaje dugo nakončitanja. A što se događa ako muškarac nakonšoka poludi i promijeni način života,pred izbezumljenom ženom željnom održavanjaravnoteže kućnog mira? U stripu Povratakpaklu, adaptaciji priče ruskog piscaAlexandra Grina, opisan je jedan dirljivproces naglog, brutalnog odvajanja muškarcai žene te ponovnog spajanja nakonneminovnog udaljavanja, što je put koji smosvi barem jednom u životu prešli, podjednakosudbonosno i obvezujuće kao i u ovojpriči. Naposljetku, izdvojit ćemo završnistrip Smrt od vode, prema Virginiji Woolf,gdje dvije treperave sjene, odrazi nekadašnjihljubavnika, prebiru po stvarima koje suim nekada nešto značile. Smrt od vode jednaje od grafički najuspjelijih priča u albumu– na Milovićevim tablama svjetlost se susrećes figurama muškarca i žene na sasvimosobit način, a drhtave sjene sugeriraneolovkom čine interijer u kojem se odvijaradnja nestvarnim i nadnaravnim. Time jeiscrtan krug od naizgled banalne urbaneprepirke (Drugim očima), do fantastičneevokacije prošlog i budućeg (Smrt od vode),a između te dvije krajnosti u slojevima seotkrivaju Milovićeva lucidna promišljanjabitnih fenomena postojanja u okruženjugdje iskren i stabilan život predstavlja ozbiljanizazov. Ako to imamo na umu, nijeiznenađujuće što sam za Drugim očima posegnuoupravo u nedjelju navečer, u ono nivrit, ni mimo vrijeme kada vikend još nijezavršio, ali radni će tjedan doći već za kojisat. Često je to večer posvećena preispitivanjunekih recentnih odluka u melankolično-mamurnojatmosferi, kada neželjenuintrospekciju može prekinuti jedino miransan koji se čeka s nestrpljenjem. U takvojsituaciji, Milovićevi stripovi čitatelju moguleći k’o budali šamar i otključati neka vratačiju smo bravu teturajući već dulje vrijemetražili.

esejzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 42NEPOETIČNOST kaodijagnozaOd metrofobije do metrofilijeAleksANDAr Hut KonoSo my English teacher started reading T.S. Eliot, andI started having a seizure because of my Metrophobia.— (www.urbandictionary.com)Suprotno očekivanom značenju, metrofobija je iracionalnistrah ili mržnja prema pjesništvu. Barem takoje definira Američko udruženje psihijatara koje, osimtoga, navodi da je riječ o učestalom poremećaju. Kod većinemetrofoba strah se javlja tokom školovanja, a geneza fobijeje razjašnjena tek djelomično. Metrofobiju, između ostalog,može okinuti slučajnost. Recimo situacija u kojoj učenicau ranom pubertetu dobiva prvu menstruaciju, a baš se tajdan na satovima književnosti obrađuje pjesničko gradivo.Pod rečenim okolnostima, navodi Američko udruženje psihijatara,moguće je da će doći do povezivanja eventualnogosjećaja mučnine, panike i zbunjenosti s pjesništvom općenito.Premda navedeni primjer nije nužno reprezentativanjer ako je vjerovati Kanadskom medicinskom godišnjaku za2005. godinu - većinu deklariranih metrofoba u toj zemlji(točnije 68%) čine muškarci.Od metrofobije PAte,izGLeDA, i sAMi PJesnici.U tom sLUčAJU riječ jeo podvrsti metrofobijeNAzvANoj AUtometrofobiJA– fenomen usporediv sAUtohomofobijomMetrofobija i autometrofobija Psihijatrijarazlikuje nekoliko podvrsta ovog poremećaja. Na primjer,strah i zazor se ponekad odnose na određenu pjesničkutemu, stil ili metar pa tako postoje pacijenti koji ne podnoserimovanu poeziju, angažirano pjesništvo ili slobodnistih. Takvi ljudi proživljavaju ekstremnu anksioznost nasatovima književnosti bez obzira radi li se o predavanjimana materinjem, stranom ili posve nepoznatom jeziku jerkod jače izraženog poremećaja dostatan je karakterističantik-tak metriziranog jezika da se fobija manifestira. Osimtoga, zabilježeni su i ekstremni slučajevi gdje dolazi doopćeg izbjegavanja nepoznatih knjiga, a iz straha da bi istemogle sadržavati prigodnu pjesmu.Poput bilo koje druge fobije, metrofobija se liječi, a ciljAmeričke psihijatarske udruge, sudeći po Dijagnostičkomstatističkom priručniku mentalnih bolesti, nije od pacijentanapraviti ljubitelje pjesništva, već iste naučiti kako da savladajuiracionalne strahove.Metrofobija je danas dovoljno raširen fenomen da seveć s lakoćom pronalazi internetske testove namijenjeneutvrđivanju ozbiljnosti poremećaja, a lista stručnjaka kojiće vam pomoći u slučaju da test potvrdi dijagnozu priličnoje iscrpna. No, u širem smislu riječi, metrofobija nije problemkoji pogađa isključivo čitatelje. Od poremećaja pate,izgleda, i sami pjesnici. U tom slučaju riječ je o podvrstimetrofobije nazvanoj autometrofobija – fenomen usporedivs autohomofobijom.Za razliku od metrofobije, autometrofobiju je teže definirati,no izvjesno je da obuhvaća antipatiju samih pjesnikaprema svemu što je indirektno vezano uz pjesništvo, dokiracionalni zazor od stiha nije toliko izražen. O poremećajušaljivo progovara Wislawa Szymborska u predavanju održanomprilikom dodjele Nobelove nagrade. Szymborskakaže: “Oni (suvremeni pjesnici) priznaju da su pjesnici teks oklijevanjem, kao da se srame toga… Kad ispunjavajuformulare ili ćaskaju sa strancima – to jest, kad ne moguizbjeći otkrivanje vlastitog zanimanja – pjesnici će radijeupotrijebiti generički izraz “pisac“ ili će “pjesnik“ zamijenitibilo kojim drugim poslom koji usput obavljaju. Službenicii autobusni suputnici reagirat će s dozom nevjerice i uzrujanostikad otkriju da imaju posla s pjesnikom… Od svihpjesnika koje sam poznavala, jedino je J. Brodski uživao utome da samoga sebe naziva pjesnikom. Dapače, izgovaraoje tu riječ bez ustezanja.”(S engleskog preveo autor teksta, a dobronamjerni polonistneka slobodno popravi eventualne greške.)Natruhe autometrofobije nalazimo i kod Fernanda Pessoekoji u Knjizi nemira tvrdi sljedeće:“Poezija je infantilna stvar, mnemonička, pomoćna i početnička.Duboko sam uvjeren da u savršeno civiliziranomsvijetu neće postojati druga umjetnost osim proze(prev. Tanja Tarbuk). Pessoinu, makar djelomičnu – jer kodnjega ionako nema ničeg osim fragmenata, autometrofobijupojačava činjenica da navedeni citat izgovara BernardoSoares, Pessoin poluheteronim zadužen za zapisivanje onihpjesnikovih misli koje mu padaju na pamet u trenutcimaumora i pospanosti kad dolazi do, kako kaže Pessoa, “suspenzijeinhibicija i racionalnog razmišljanja“.Institucija pjesništva Zanimljiv slučaj suvremeneautometrofobije je Orhan Pamuk. Premda dolaziiz kulture koja pokazuje prijateljski stav prema stihu, Pamukneuvijeno tvrdi da poezija nema budućnost – što, izZapadne perspektive, nije posve nezamislivo. No turskogromanopisca ubrzo pobija Kjell Espmark, švedski literati član žirija koji je Pamuku dodijelio Nobelovu nagradu,bezobrazno tvrdeći da su laureatovi romani - čista poezija.Ipak, tridesetdvogodišnji korejski pjesnik Dong Sun Pupodiže autometrofobiju na sasvim novu razinu. Kontroverznipjesnik, na primjer, ne dolazi na promocije vlastitihzbirki i, štoviše, odbija bilo kakav oblik razgovora o svomradu iz razloga što, kako sam kaže, hladno prezire institucijupjesništva. A sudeći po tvrdnjama njegove urednice,Dong Sun Pu poeziju ne smatra umjetnošću, već čin pisanjapoistovjećuje s ostalim fiziološkim procesima kao što suznojenje, izdisanje ugljičnog dioksida, izbacivanje fekalijai urina, rast noktiju, kose ili zubi. Zbog toga se u društvunepoznatih ljudi predstavlja, baš kao što opisuje Szymborska,svojim usputnim zanimanjem, a to je grafički dizajner(nezaposleni grafički dizajner!). Perverzija je tim veća što jeDong Sun Puov poetski opus doista impresivan, a pjesnik,koji objavljuje od 16 godine, uživa zavidnu reputaciju naknjiževnim tržištima kao što su Koreja, Iran i Japan gdjese njegove zbirke tiskaju u više desetina tisuća primjeraka.Pa iako Dong Sun Pu odbija komunikaciju putem kritičkihčlanaka i intervjua, pjesnik rječito progovara o autometrofobijiu stihu. Prenosimo fragment Puovog stvaralaštva:Pjesnik je netko tko ne shvaćada je svaki čovjek pjesniki da svatko tko razmišljasamim tim već stvara pjesme samo što ih ne zapisuje.Osim toga pjesnik je netko tko laže čim zime -osim kad govori u stihovima.Loš pjesnik je netko tko laže i u stihovima.Još gori je onaj koji to ne radi namjerno.(S japanskog prevela Kazuko Kono Hut, a dobronamjernikoreanolog neka slobodno popravi eventualne greške.)Začudno, kod Oscara Wildea koji je o svemu rekao barnešto, ne pronalazimo citat koji bi se ticao metrofobije.Jedan se tek izdaleka približava nečemu što bi eventualnomoglo nalikovati na poremećaj u začetku. Wilde kaže, “Allbad poetry springs from genuine feeling. To be natural is tobe obvious, and to be obvious is to be inartistic.” Premda je,kao što tvrdi Borges, Oscar Wilde uvijek u pravu, već ovoSudeći po brojkAMA,metrofobiJA je 296.NAJUčestALiji zdravstveniporemećAJ u kANADi,oDMAH iza hibernofobije(iracioNALNog strAHAi mržNJe sveGA irskog- 896 sLUčAJeva), ALiispred MAieuziofobije(iracioNALNog strANA imržNJe od sveGA vezANoguz porod - 691 sLUčAJ)inzistiranje na artificijelnom kao umjetničkom sadržava natruhenečega što bi jednog dana moglo postati metrofobija.Pogotovo nakon što pjesništvo, počevši s Baudelaireovimproznim crticama, svuče strogi korzet rime i obrati se čitateljuna izravan (nestrukturiran) način.No rasprave na temu metrofobije nisu ekskluziva psihijatrijei visokih književnih krugova. Problemom se bavi izapažena američka self-help spisateljica Kim Rosen (autoricaknjige Saved by a Poem: The Transformative Power of Words).Rosen tvrdi da je metrofobija sveamerička bolest koju uzrokujunavodna tamošnja površnost i materijalizam. Situacijuzatim suprotstavlja onoj u Latinskoj Americi i Aziji gdje jepjesništvo, zaključuje Rosen, i dalje na cijeni. U konačniciautorica poziva Sjedinjene Države na oživljavanje tradiciječitanja pjesama jer u tome vidi mogući put – ni manje niviše nego – osobnog spasenja. Premda je upitno koliko bi sepjesnika (neovisno o stupnju autometrofobije od kojeg pate)radovalo mogućnosti da postanu spas za neinspiriranu, depresivnui rastrošnu srednju klasu razvijenog Zapada. Autorovog teksta, na primjer, ne bi imao ništa protiv da njegovistihovi krase fasade, kamionske vjetrobrane, bedževe i frižiderepotrebitih, upravo onako kako to predlaže Kim Rosen.Rastući trend Nadalje, tema metrofobije pronalazisvoje mjesto i u kinematografiji. Film A Theraphy forMetrophobia iz 2010. samo naslovom dotiče opisani problem.Režiser, producent, snimatelj, montažer, scenaristte glavni i jedini glumac je ista osoba - imenom HuhnkieLee. Do filma je gotovo nemoguće doći, a na stranicamaIMDb-a saznajemo da se radnja vrti oko protagonista kojiputuje pustinjom. No iz isječka dostupnog na YouTubeuu konačnici postaje jasno da autor pogrešno koristi izraz“metrofobija” misleći pod time na strah i zazor od velikihgradova (urbanofobija). Drugo učestalo, ali pogrešno tumačenjeovog pojma je – strah od podzemnih željeznica(inače vjerojatno podvrsta klaustrofobije).No vratimo se načas u svijet psihijatrije. Kanadski medicinskigodišnjak za 2005. navodi da u toj zemlji živi 814službeno registriranih metrofoba od kojih se u tekućojgodini samo 16 odvažilo na liječenje. Sudeći po brojkama,metrofobija je 296. najučestaliji zdravstveni poremećaj uKanadi, odmah iza hibernofobije (iracionalnog straha imržnje svega irskog – 896 slučajeva), ali ispred maieuziofobije(iracionalnog strana i mržnje od svega vezanog uzporod – 691 slučaj).Premda je rastući trend metrofobije možebitna posljedicasuvremenog načina života, vjerojatno je neopreznotumačiti ovu vrstu straha kao direktnu posljedicu vremenau kojem živimo. Na kraju krajeva, tko sa sigurnošćumože reći kako se prema pjesništvu odnosila publika usrednjem vijeku jer činjenica je da ne postoje izvještaji

esejzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 43Zadnjih tjeDANA svjetsko GLeDAteLJstvo Al Jazeere pratiseriJU dokUMentaraca pod NAzivom Pjesnici ustANkaGDJe se detALJNo obrađUJe PJesnički doprinos borbi zademokraciJU u Siriji, eGiptu, tUNisu i drUGDJe. oNo štoće izneNADiti zAPADNog GLeDAteLJA jest običAJ DA searAPski PJesnici obraćAJU PUBLici onime što bi KoreJAcDoNG sUN Pu NAzvao netrANsPArentnim PJesničkimBUNcANJem, oDNosno razMJerno hermetičnim stihoviMAkojiMA prenose poruku slobodesrednjovjekovnih psihijatrijskih udruženja iz kojih bi sedalo iščitati detaljne podatke. Osim toga, kakav je uopćeodnos prema književnosti mogla njegovati bilo koja kulturaprošlosti uz devedesetpostotnu nepismenost potencijalnogčitateljstva i premoćno oslanjanje na usmeni literarni izričaj.Pa ipak, nakon svega, možemo posumnjati da se nešto unašem navodno ubrzanom dobu protivi pridavanju dovoljnevažnosti pjesništvu. Živimo u stoljeću koje karakteriziranečuvena dostupnost stvarnosti putem vijesti, publicistikei dokumentarnih filmova. Stvarnost je, danas nam se čini,često maštovitija od same mašte. Zbog toga nije čudno akosuvremenom čovjeku zatvorenost u maleni svijet privatnepoetske imaginacije izgleda kao oblik intelektualnog incestaili emocionalne nezrelosti.Suprotan fenomen: metrofilija I napokon,srodan, ali metrofobiji suprotan fenomen koji se naziva semetrofilija – izrazita ljubav ili opsjednutost pjesništvom.Kult poezije je, kao što Kim Rosen napominje, danas prisutanu zemljama poput Izraela, Irana i Pakistana. Osim tog,čitav arapski svijet slovi kao izrazito metrofilična kultura.Dovoljno je osvrnuti se na činjenicu, ističe Rosen, da u zaljevskimdržavama televizijski šou pod nazivom, navodimoenglesko ime, The Million’s Poet, prati više od sedamdesetmilijuna gledatelja što ga po popularnosti izjednačava svečernjim vijestima i sportskim programom. Radi se onatjecanju nalik na Hrvatska traži zvijezdu gdje pjesniciamateri – neki od kojih dolaze iz siromašnih beduinskihplemena – nastupaju izvodeći vlastite pjesme.Ako znamo taj podatak, onda je razumljiva činjenicada se arapski pjesnici ne suzdržavaju ni od političkog angažmana.Naime, zadnjih tjedana svjetsko gledateljstvo AlJazeere prati seriju dokumentaraca pod nazivom Pjesniciustanka gdje se detaljno obrađuje pjesnički doprinos borbiza demokraciju u Siriji, Egiptu, Tunisu i drugdje. Ono štoće iznenaditi Zapadnog gledatelja jest običaj da se arapskipjesnici obraćaju publici onime što bi Korejac Dong Sun Punazvao netransparentnim pjesničkim buncanjem, odnosnorazmjerno hermetičnim stihovima kojima prenose porukuslobode. Ali unatoč pjesničkoj složenosti, ideje autora kaošto su Ahmed Foua (Egipat), Hala Mohammad (Sirija) iliAl Khadra (nepismena nomadska ratna poetesa iz ZapadneSahare!) i dalje uspijevaju pokrenuti široke narodne masena rušenje nepoetičnih diktatorskih režima.Zalutali metak(Maazen Marouf – Palestina / Libanon)Prošavši kroz dnevnu sobu,knjižnicu,dugi hodnik,sliku koja nas prikazuje na izletu na rijeku Alkalb,zatim prošavši pored automatske vešmašinei moje majke, iscrpljeneunatoč automatskoj vešmašini,mijenja putanju pod djelovanjem sile teže,konačno se skrasi na mom potiljkuiubije tebe.(S engleskog preveo autor teksta, a dobronamjerni arabistneka slobodno popravi eventualne greške.)oglas

Poezijazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 44Zlatni čolnS eNGLeskoGA i slovenskoGA preveLA DariJA ŽilićTATJANA JAMNIKCrna boginjaNa kraju šumeona drži stražu tamo gde jeulazak/ izlazak,Da bi sačuvala prolazza bijele figure.One se njišu naprijed i nazad,unutra, van.Oblik šume se mijenja.smanjuje se i povećava.To nije disanje,to je podrhtavanje.Oštrica noža se okreće.Oho.Ho ho.posred mene okopava sezemlja.Možda i nešto izrasteiz tog tla.Pitam i izvlačimkorijenje nazaddolje dolje.Lica koja su nošena mimo menešute.S očima širom otvorenim.Trgnula sam se i dopiremu njih.Kroz njih.Ona ne postoje.Sve je tosamou mojojglavi.MATEJ KRANJCDivni počeci životaČini se kao dasvaki kamen na ovom ovdje putuodbija se miješatiI čini se kao dasvako stablo koje sam ikadzasadiome nadživjelo.I ti veliki počeci životasada su samo sitni otisci sadagorki, ali još uvijek prokletosretni.PADDY BUSHEBuda promišlja plimuTo je put plime, mjesečev srebrniPut iz valovitog morskimtravama ovijenog dnasve do horizonta daleko s onestrane zaljeva.I tko može reći da ona ne rasteda bi opjevala svoj put domupreko zvijezda i ostalogu zajedničkom zagrljaju smjesecom? Morski pužsa svojim slijepim otvaranjima izatvaranjima zna to,I rak koji traži svoj put izmeđustijenaosjeća je u dodiru svjetla nasvom oklopu .Čujem je u mjehuričastimpokličima noćnih ptica kojese hrane.između plime i oseke, i nešto umeni nadima seda bi obuhvatilo sve te stope. Tebeskraje.HENNING H. BERGSVAGUlomak iz cjeline NemesisKćerka1.Prestalo je kišiti. Noć prijesubote,00.32. U prozirnom svemiru.Odluka da se pokrene ogledaloveć jedonijeta. Rupa u odvodnoj cijevikiša klizina verandu i na ogradu odprečki. Noć je zlatni grad.Nemogućnost izlaska uvijekje bila mogućnost izlaska.Uništena, ružna,moja ruka. Rana samodaje obećanjeda će biti još više rana.2.to će nas nadrasti. Sakupljamriječi.Očiglednost: Važno je nezapamtiti.Postoji još netko također, tkosakuplja sjene. Tko povlači.Sve što trebaš znati o vlastitojruci. Obrisi.Površine, oblici. Negativnepovršine.Negativna vještina. Čujem glasu svojojglavi koji ne postoji: Kćerkadolaziiz daleke bliskosti. Noću sjedisa škarama na kuhinjskom stolu istvara svojevlastite kreacije. Snaga, pokušajvratiti svijet nazad.TAKAKO ARAIDaj nam jutroJutro je vrijeme kadaprebrojavamo mrtveU novinama, u bolnicama, nacestama, na plažamaNa krhotinama opeka koje sunekad bile naši domoviObuzmi nas još više,Amenouzume-sanJutro još uvijek nije dovoljnojer mi ih još nismo sve prebrojaliMi ih još nismo sve ponijeliPleši još za nas,Amenouzume-sanStavi zelenu grančicu u svojukosuI pozovi ihDaj mrtvimaJutroObuzmi ih, pozovi ihTo sam ja, djevojka koja plutaovdje čitavo vrijemeTo sam ja, Mamin sin koji pužena koljenimaTo sam ja, sa uganutom desnomrukomŽelim te ponovo vidjeti, želim teponovo vidjetiMetak u hramIzgrebao sam grlo, boli meSada tonem što dublje moguZašto?Zašto sam bio dječakkojeg je raznijela bomba?Prsti plamena dolazenenajavljenoBorim se ali tamo je samopijesak, borim se, ali tamo jesamo pijesakPluća je samljeo plafonOstavljena ovako, gdje ćuotplutati?Čekam nadomjestak za ruku,Ovdje sam, ovdje samželim pobjeći iz ove krvljuokupane školeSa svojim djevojačkim očimaširom otvorenimZnam da je ovo moj zadnji udahSit sam već tih praskanja bombiMore je podiglo stisnutu šaku.Jutro je vrijeme kadaprebrojavamo mrtveNa TV vijestima, u ambasadama,u društvenim centrimaNa krhotinama opeka koje sunekad bile naše zgrade i našedžamijeObuzmi nas posve,Amenouzume-sanJutro još uvijek nije dovoljnoJutro još uvijek nije dovoljnoJutro još uvijek nije dovoljnoPleši za nas još,Amenouzume-sanŠčepaj mlijeko iz svojih grudi,zatresi divlje kosomUdaraj stopalima u tloI plešiZavrti ruke ukrug, odbaci odsebe znojSvini svoj vratI pleši, plešiJošJošNjiši kralježnicom, pokreni nogeProdrmaj bedraJošJošStavi svoju vaginu na vatruOtvori svoju vaginuI zovi ihI pleši sa njimaI sakupimrtveU sjeniDaj ima jutroDaj nam jutroVrijeme kada prebrojavamoleševe.GAŠPAR MALEJ***Evo kako postižem jasnoću:Tanka nit ispreplićemisli, riječi i djela.Tako stojiš u prostoru,Ne vidim ga, mada nije samokulisa: polako blijediš,ali ipak dobivaš gustoću.Vraćamo seu isto agregatno stanje:ista količina ludosti,koja može biti uhvaćenau prolaznom zagrljaju.Precizno doznačena bol.I prozori, koji gledaju natravnjak.Ondje počivamo jedno udrugom:I u prostorima, koji se otvarajuprolazi jarko svjetlo.IZTOK OSOJNIKPjesma o NjujorčaninuDvije su žene u tim mozgovimalijevo i desno, kada kažu lijevomisle na posaoa desno je imaginacija, ne znammožda može i drugačije da lijevoznači kreativnosta desno racio, računanje,planiranje,dvije žene i nijedna od njihnije sretna sa samo jednompolovicomobje žele cjelinune postoji jedinstven svemir dabi se otišlo tako dalekoniti samo jedna strana ulicei zamisli rijeke: simetrija jezakonne računaju se gusari s jednimokom i crnim povezomna očima, predavanje oanatomiji: rene descartes nijebio tako dalekou to vrijeme, uppsala je bilacentar svijeta, kao i šalica čajai šećerna žličica puna ubojitogotrovabilo je lijepo vidjeti te, rene ( bašna ovom od svih mjesta)i bio je hladan tjedan u zimi,duge noći bez danadvije hemisfere, sjećanja ovdje itamo, štapovi na brežuljcimazelene površine znače aktivnost,tamno crveno je pakao,premda povremenoi žuto znači nebo, rijetkonaravnosrca su kao mozgovi, samodrugačijabez polovica, samo cjelinajedno s drugim, i pjesma jemišljena kao da bude šalanije li uvijek takouložite! uložite! shvatio sam daslobodno tržište poezije nemože samopa očajnički tražimo pomoćdržave, otprilike 700 bilionadolaramagičnu kartu iz byronovogrukava (stari frik)mogu to srediti. zabilježi mojpidgin english, rockenrollživih jezikajoš jednu pogodnost slobodnogtržišta, ali ne zaboravisigurnost, nacionalnunaravno, interkulturalnidijalog, klimatske promjenei kreativnu ekonomiju(poslušaj buzz).vidiš, ne shvaćam, ne razumijempoeziju, zapravo je mrzimtrik je da te vidim naklonjenogulasku u sobu slavnihsvečano postavljam projekt, ilitočnije, apliciramzamisli, iz restorana u pub, izpuba u jedan od tih hot dogdućanadolje na lexington aveniji, okapetane, moj kapetane, frikje otišao s vjetromjedem svoj put kroz poeziju, i svete kritike, annežešće kritizira moj engleski, ineki od lokalnih mogulakornjača na mojoj majicišto je bila zadnja jedinica namenijukao što vidiš tu je plan, strategija(sada zaboravljena)spasi poeziju državnomintervencijom, bilijuni životabit će spašeniuključujući slobodan rad zasvakoga, ne spominji posaoniti razumijevanje poezije(shvati, ja sam pjesnik! da,pametan)da bi se jela moja karijera ugurmanskim restoranima naplanetipošalji razglednicuPjesnikinja i kritičarka Darija Žilić nedavno je sudjelovala na pjesničko-prevoditeljskojradionici Zlatni čoln, u susjednoj Sloveniji. Ovaveć tradicionalna manifestacija ugošćuje pjesnikinje i pjesnike iz regijei svijeta, a osim pjesničkih čitanja i okruglih stolova fokusirana je nameđusobno prevođenje gostujućih autora. Zarez donosi kratki izboriz stihova ovogodišnjih učesnika.

natječajzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 45PRozak / navRH jezika Godišnji natječaj Algoritma i Zareza zaneobjavljene prozne i pjesničke rukopise autora do 35 godina starostiSonja Ognjenović, Rakovi nisu riberakovi nisu ribetrebala je ostati zakopanagodila joj je suhoćarazapinjanje bjelinenad kamenjemsvaki je znao odakle dolazidok su ostali zaboravljalifantomski poput boliodsječene rukekoja pokušava grabititrulo voćerasuto putemkao flamencokad ne izlazi iz glavepa ga ubiješ fadomkao ni njeni prsti na tebijoš jednomo jednoj bolina stepenicama nadprosutim srebromprst u praznom pupkudezintegrirapospremljenost utrobeglasovi se iz glavesele na Antaresda pronađeš utočištei ne obazireš se na toje li petnaesta ili šesnaestazapamti samo daadresa ti na arapskom zvučiKalbalakraako pozivaš na čajovojnica odlaskaondje gdje želim bitine bih se pitala zašto suplanine ljubičastedok sva njegova ezoterijapršti kroz meneeuforična poput nečegšto se naziva arapskim proljećemiščitavam isprekidanu bjelinupod kotačimapodsticaj - jer mi se takoviše dopadamakija u suradnji sasuhoćom unipolarnosti svijetakoja se rastačepoput limuna u čaši vodeionako je većini bitno samoda utažuje žeđneovisno o deklaracijina ambalažipa i lokalne radio-postajesamo su pozadinska bukaako tako želiteo zdravom načinu življenjaprijateljica mi se povjerilada će roditi njegovo dijeteodgajat će ga njegova nova djevojkapreseliti se u Tokyoi slati pismas mirisom divljih trešanjaslikama prvih korakai upisa u najbolji internat na sjeverukako dolično današnjim pretpostavkamao životušalica zelenog čaja dnevnouz dvije žlice lanenog uljai chili papričicedoziranje koje me podsjetina “smanjenje intenziteta”mislim da je to sintagmakoju si odabraožena s mačkamazakrivljenost bedrapretapa se geometrijski sazrakom ulične rasvjetejer danas sam ostala samai pitam se bi li Nancy Sinatraizgubila dio seksipilada čuje dubstep verzijunastrano ga obarajući pucnjevimabang bang!krajičkom okahvatam inspirativni pogledFrancesco Dellamorte dobio je odgovorona će jesti koga god želii kidati mu dijelove mesaprisjećajući se ljubavi na jurećem motoruprešutna mjera oprezamašinerija grabi zavojitmrakne znam spavati, a sad ni ne smijemšto se to jebote dogodilo?!!pojačavam radioglasovi drobe o Nicku Kentu,Rolling Stonesi su odradili prvihpedesetgodina karijerešest sati nove glazbe jetakođer pred namaa iza otisak prstiju na vratukad si mi olakšao bolotrgnuo me od bukena mirnije mjestopuno klinaca sa sjeveroistokaEurope rekla bihkad ne znam kamo daljeispostavi se da je najbolja dozajedan dani najdivniji oblik zbunjenostineočekivanim pogledom nasvjetionik koji ću nastanitizajedno s tri mačkati ćeš izroniti glavne sastojkeza večeruposjećivati me tri mjeseca u godinirekao sidok pazila sam da ne ubijemmrava na noziispalila sam: važiumjetnost hodanja po snijeguona koja prima hladnoćuumjesto usporenog srcagdje sjever ima povratakbljeskom bjelineprospe se koljenimagdje počinju poljazvukom lomljivihstabala u daljiniona koja uho prislanjana površinu jezeraumrljana smrskanommjesečinomoduzme dahda ga vrati tišiniona koja rasplače vukovezna hodati po snijeguNatječaji Na vrh jezika, za poeziju, i Prozak, za prozu, trajno su otvoreni za sve autore mlađe od 35 godina koji pišu hrvatskim jezikom.Izbor do 15 pjesama uz bio-bibliografsku crticu valja poslati kao privitak u jednom dokumentu na adresu navrhjezika@gmail.com, aprozu(e) opsega do 3,5 kartice teksta na adresu prozaknatjecaj@gmail.com.Radovi koji budu ulazili u uži izbor bit će objavljeni na stranicama Zareza, a godišnju nagradu, objavu zbirke poezije i objavu zbirkeproze u izdanju Algoritma, dodjeljuje početkom godine žiri u sastavu: Olja Savičević Ivančević, Kruno Lokotar i Marko Pogačar.Rezultati Natječaja ekskluzivno se objavljuju na stranicama Zareza.oglasInstitut za etnologiju i folkloristiku i Hrvatsko društvo pisacaSudjeluju:organiziraju u utorak, 2. listopada 2012. u 11 satiskup posvećen dugogodišnjoj djelatnici i ravnateljici Instituta za etnologiju i folkloristikui uglednoj članici Hrvatskoga društva pisaca, akademkinjiMAJI BOŠKOVIĆ-STULLILjiljana Marks: Uvodno slovo (u ime Instituta za etnologiju i folkloristiku)Velimir Visković: Uvodno slovo (u ime HDP-a)Zoran Kravar: Susreti s Majom Bošković-Stulli i njezinim idejamaDunja Fališevac: Odnos usmene i pisane književnosti u djelu Maje Bošković-StulliStipe Botica: Koncepcije povijesti usmene književnosti u Maje Bošković-StulliHatidža Dizdarević: O MajiTanja Perić-Polonijo: Akademkinja Maja Bošković-Stulli, nositeljica projekta zaštite, obrade i kritičkog objavljivanja usmenoknjiževnegrađeDavor Dukić: Pedagoški rad na marginamaPavao Pavličić: Što sam naučio od Maje Bošković-Stulli?Renata Jambrešić Kirin: Granice osobne priče: svjedočenje o obiteljskoj tragediji i holokaustuEvelina Rudan: Maja Bošković-Stulli i njezini pripovjedačice i pripovjedačiMarijana Hameršak: Bilješke o neobjavljenim rukopisnim zbirkama Maje Bošković-StulliSimona Delić: Razmišljanje o MajiŽeljko Ivanjek: Utjecaj proučavanja usmene književnosti na autobiografsku knjigu Maje Bošković-StulliSkup će se održati u Institutu za etnologiju i folkloristiku, Šubićeva 42/5. kat, Zagreb.

kolumnazarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 46noga filologaNominalisti i realistiPet stoLJeća skoLAstičkih NAPora urodilo je rečenicom koJA ukiDA čitavu skoLAstiku:UNiverzALije nisu stvarne, one nisu niti ANTE REM niti IN RE, nego POST REM, čak štoviše,one su PRO RE: PUki zAMJenski zNAkovi, neodređeni siMBoli stvari, VOCALIA, TERMINI,FLATUS VOCIS, ništa doli UMJetNA poMAGALA za LAkše rezimirANJe, u biti - prazANzvuk; UNIVERSALIA SUNT NOMINA. PoBJeDA je nomiNALizMA NAJvažniJA čiNJenica novijepovijesti, DALeko zNAčAJNiJA od reforMAcije, BAruta i tiska.Neven JovANovićSjetio sam se ljetos jednog svojeg davnogiznenađenja. Među prvim “ozbiljnim”knjigama koje sam počeočitati (kriterij ozbiljnosti: nije fikcija) bioje prijevod Jungovih Psiholoških tipova.I tamo, negdje blizu početka – Jung mi jebio jako interesantan, ali nikad nisam s timdjelom baš daleko stigao, tako da su Psihološkitipovi ne samo moja prva “ozbiljna”,nego i prva nedočitana knjiga – našao seodlomak koji me iznenadio. Radilo se ousporedbi srednjovjekovnih nominalistai realista. Svojeg se iznenađenja sjećamposve jasno: pokazalo se da su nominalistii realisti posve suprotno od onoga što samja mislio.Ante rem i post rem Dva su skolastičkapravca, kao što ćete se sjetiti, različitotumačila odnos tzv. univerzalija i pojedinačnihpredmeta konkretne stvarnosti.Realisti – Skot Erjugena iz devetog, Anselmod Canterburyja iz 11. stoljeća – smatrali suono što se može sažeti u latinsku formuluuniversalia ante rem, “općenito postoji prijekonkretnog”. Oni su realisti zato što smatrajuda ideje zaista postoje – a Platon je,stoga i dakako, njihov predvodnik.Formula je nominalista obrnuta: universaliapost rem. Postoji samo konkretno, aopćenitosti su konvencije koje nam olakšavajusnalaženje u stvarnome svijetu. “Čovjek”je naljepnica koja pristaje svim ljudima,dok naljepnica “Sokrat”, jednakokao i Sokratov OIB, označava jedno jedinoljudsko biće – ali princip je isti. Zastupnicisu nominalizma francuski teolog Ivan Roscelin(11. st) i, donekle, njegov učenik PetarAbelard (ujedno i protagonist dramatičnogljubavnog romana s Heloizom).Obrnutost Kad sam, negdje koncemosnovne ili početkom srednje škole, posegnuoza Jungovom knjigom – tko zna zašto,ali sigurno nije bilo zbog interesa za fineseskolastičke filozofije – iznenadila me, kaošto sam rekao, obrnutost naziva u odnosuna očekivanja. Novopečeni bi srednjoškolacočekivao, naime, da realisti “vjeruju” ukonkretne stvari, dok nominalisti “vjeruju”,valjda, u imena tih konkretnih stvari. Kažemoda je realist netko “tko čvrsto stojina zemlji”, a “nominalno” znači “samo najeziku, ne i zapravo.”A kad tamo, kod Junga – obratno. Nominalistivjeruju u konkretno, a realisti uuniverzalno-apstraktno.Novo vrijeme i cRna smrt Togsam se tridesetak godina starog iznenađenjasjetio ljetos, jer sam bio počeo čitati (ijoš uvijek čitam) knjigu Egona FriedellaKulturgeschichte der Neuzeit, “Kulturnapovijest novovjekovlja” (na hrvatski prevedenokao “Kultura novoga vremena”).I u Friedellovoj je knjizi jedan od ključnihpočetnih motiva obrat od realizma knominalizmu (inače, Friedellovo “novo vrijeme”počinje u doba Crne smrti, evropskei azijske pandemije koja je oko 1348. odnijelaoko 75 milijuna ljudi). No Friedell jenekako uspio uhvatiti i objasniti mi jedanaspekt nominalističkog obrata koji mi jeprije trideset godina ostao skriven.Pet stoljeća skolastičkih napora urodiloje rečenicom koja ukida čitavu skolastiku:univerzalije nisu stvarne, one nisu niti anterem niti in re, nego post rem, čak štoviše,one su pro re: puki zamjenski znakovi, neodređenisimboli stvari, vocalia, termini,flatus vocis, ništa doli umjetna pomagalaza lakše rezimiranje, u biti – prazan zvuk;universalia sunt nomina. Pobjeda je nominalizmanajvažnija činjenica novije povijesti,daleko značajnija od reformacije,baruta i tiska. Ona potpuno preokreće slikusvijeta srednjovjekovlja i na glavu postavljadosadašnji poredak. Sve je ostalo bilo samoučinak i posljedica takvoga novog nazora.Sokratost Trideset godina kasnije,manje zainteresiran za tajne duše sebe isvojih bližnjih, ali zato u (ugodnoj i neodgovornoj)potrazi za razumijevanjem ljudis kojima nema šanse da ikad sjednem nakavu – ljudi davno prošlih vjekova, naime– ostao sam iznenađen dvjema spoznajamakoje proizlaze iz Friedellovih riječi. Prvo.Ljudi srednjovjekovlja zaista su vjerovali daopćenitosti postoje prije konkretnih stvari.To znači: za njih je zaista postojala “sokratost”,čija je Sokrat manifestacija – njezinodraz – jednako kao što je postojala “ljudskost”čija je manifestacija i odraz svakipojedini čovjek. No ta ljudskost, ideja čijesmo mi nužno nesavršene manifestacije,ta ljudskost koja je savršena samo Tamo(tj. kod Boga) – ona je ujedno i ono što naspovezuje: ona je ono po čemu smo svi miisti (sad razumijete zašto su nominalizam irealizam zanimali Junga, čiji su Psihološkitipovi, usput budi rečeno, prvi put objavljeni1921, šest godina prije prvog sveskaFriedellove Povijesti).Mi nominalisti Drugi uvid koji meiznenadio nakon čitanja Friedella ticao senas. Mene. Koliko mi samorazumljivim,kako kristalno jasnim izgledaju nazorinominalista – uvjerenje da je stvarnoststvarna, a da su riječi dogovorni znakovi,približne oznake koje predmetima stvarnostinadijevamo i dodjeljujemo! Danas je,jednostavno, teško vjerovati – teško je čaki zamišljati – da svijet ideja, svijet apstrakcija,postoji. Svi ćemo se složiti, svakako,da taj svijet postoji na neki način, ali brzoćemo dodati da je taj način bitno drugačijiod načina na koji postoji svijet predmeta,svijet stvarnosti – i da je pritom način postojanjauniverzalija manje vrijedan od načinapostojanja realija. Ne mogu čak rećida to vjerujem, da je to moje uvjerenje; joštemeljnije i neizbježnije, to je ono kakavsvijet jest; taj su mi doživljaj i taj stav bliskii neposredni poput doživljaja vlastite rukeili nosa. Oni su integralan dio mene.Mogu se, svakako, osvrtati uokolo i uočavatizrnca onog drugog doživljaja, bljeskovei slutnje svijeta u kojem su općenitostivažnije od stvarnoga svijeta. Na te bljeskovei slutnje stavljamo danas, mislim, naljepnice“religija”, “misticizam”, “ezoterija”, “magija”,“dječja” ili “primitivna” slika svijeta.Taj je svijet danas, međutim – barem za onečiji psihološki tip odgovara mojemu – teškodohvatljiv, neobičan. U srednjem je vijekubio sveprisutan, bio je samorazumljiv, bio jedohvatljiv većini, bio je norma. I to je uvidkoji može ljude koje zanima povijest poučitiprijeko potrebnoj skromnosti. Da, ljudiprošlosti nisu bili kao mi – nisu bili “isti mi,samo u drugim kostimima” – i to ne zatošto nisu znali sve što mi znamo. Ne. Bili sudrugačiji na način koji možda ne možemoni pojmiti, drugačiji na način koji je za naskao elektron ili kvark. Znamo mu tragove,ali ne možemo znati kako je to zbilja bilo.Treten Sie zur Seite! Priča oEgonu Friedellu ima i tužan post skriptumkoji mora biti ispripovijedan. I inače fascinantnaosoba, jedno od utjelovljenja bečkogakavanskog svijeta, čovjek koji je paralelnogurao dvije karijere – karijeru autoraozbiljnih popularnih knjiga poputKulturne povijesti novovjekovlja (knjiga jeinače bila dovoljan hit da doživi i prijevodna hrvatski 1940, a kao žanr vjerojatno jeutjecala na Kulturu Hrvata kroz 1000 godinaJosipa Horvata) i karijeru pisca zakabare i satiričara – Friedell je bio, također,i Židov. I kad je došao Anschluss i kad su,u ožujku 1938, ”došli po” Friedella, da gaodvedu u konclogor, autor je Kulturne povijestinovovjekovlja skočio kroz prozorsvoga bečkog stana na trećem katu. Aliprethodno je i upozorio prolaznike: “TretenSie zur Seite!” “Maknite se u stranu!”

najave jeleNA ostojićzarez, xiv /342, 27. rujna 2012. 47Od prvih doposljednjihfilmova: ZFFU periodu od 14. do 21. listopadaodržat će se deseto izdanje ZagrebFilm Festivala na nekolikozagrebačkih lokacija. Glavni natjecateljskiprogram uključuje jedanaestdugometražnih igranih,deset kratkih igranih te petnaestakdokumentarnih filmova. Jedanod filmova iz dugometražnogprograma je srpski uradak kojije u proteklih nekoliko mjeseciizazvao brojne kontroverze – prvijenacdvadesetdevetogodišnjesrpske redateljice Maje MilošKlip. Unatoč eksplicitnim scenamaseksa i nasilja zbog kojihje film zabranjen u Rusiji, film jedobio uglavnom dobre kritike naračun realističnog portretiranjasrednjoškolske turbofolk generacije.Glavni program donosi idebitantski film redatelja RúnaraRúnarssona – Vulkan. Riječ je odrami koja se bavi posljednjimpoglavljem ljubavne priče starogbračnog para u slikovitompredgrađu islandskog glavnoggrada Reykjavika. Atmosferomi načinom gradnje likova ovajupečatljivi uradak uspoređivanje s filmovima Mikea Leigha iKena Loacha, a dosad je osvojio14 nagrada na festivalima diljemsvijeta, uključujući one uChicagu, Denveru, Montrealu iReykjaviku. Dokumentarni programove godine uključuje nekolikofilmova koji se bave konceptualnimumjetnicima – filmMarina Abramović: The Artist isPresent autora Matthewa Akersadonosi portret ove slavne srpskeumjetnice, a nazvan je ponjezinom perfomansu u Muzejumoderne umjetnosti (MOMA)u New Yorku u sklopu kojeg jeumjetnica provela 700 sati sjedećii gledajući se s posjetiteljima očiu oči. Dokumentarac This Ain’tCalifornia njemačkog autoraMartena Persiela je punk pričao svijetu skateboardinga uronjenomu kontekstu društveno-političkihprilika posljednjih desetljećaIstočne Njemačke (DDR-a).Uz glavni program, festival ponovnouključuje tri stalna popratnaprograma: Bibijadu, programdugih i kratkih filmova zadjecu; Moj prvi film u selekcijifilmskog kritičara i urednika NenadaPolimca, koji ove godinedonosi pet prvijenaca renomiranihsvjetskih redatelja iz Austrijepoput Michaela Hanekeai Ulricha Seidla; Velikih 5, programaktualnih filmova pet velikiheuropskih kinematografija(Španjolska, Francuska, Italija,Njemačka i Velika Britanija).Među Velikih 5 prikazat će sei film Reality talijanskog autoraMattea Garronea poznatog poranijem uratku Gomora. Realityje još jedna napuljska priča, ovajput o prodavaču ribe koji želi osiguratiulazak u talijansku verzijuVelikog brata. Na ovogodišnjemfestivalu u Cannesu film je osvojioGrand Prix.Jedan od noviteta ovogodišnjegZFF-a je program špijunskih filmovakoji se nastavlja na prošlogodišnjespecijalizirane žanrovskeprograme. Filmovi kojiće biti prikazani u ovom dijeluprograma dio su projekta TheCelluloid Curtain - Europe’sCold War in Film koji je u suradnjis Goethe Institutom podvodstvom kuratora Olivera Baumgartenai Nikolaja Nikitinarealiziran u Londonu i Berlinutijekom prošle godine. Projektje pokrenut na pedesetu obljetnicuizgradnje Berlinskog zida, auključuje špijunske filmove nastaleizmeđu 1960. i 1974. na objestrane Željezne zavjese.Poseban gost jubilarnog izdanjaZagreb Film Festivala te član tročlanogžirija koji će odlučivati onajboljem dokumentarnom filmuovogodišnjeg festivala je ugledniaustrijski dokumentarist MichaelGlawogger. S redateljevim opusommoći će se pobliže upoznatikroz retrospektivu njegovih filmovau sklopu koje će biti prikazanadva filma iz trilogije o globalizaciji– Megagradovi i Smrtradnika te filmovi Ulični zvuci,Haiku, Francuska, evo nas, ContactHigh i Ulične žrtve.Novosti umočvariEkipa iz beogradskog Betona i uovoj sezoni nastavlja s Močvarinimknjiževnim programom kojise sastoji od susreta najeksponiranijihdomaćih i stranih pisacate diskusija na teme koje bitnoobilježavaju suvremenu književnost,oživljavanje multikulturnogknjiževnog dijaloga te približavanjasuvremenih književnih trendovadomaćoj publici. Medijskuscenu u Hrvatskoj nakratko jeuzburkao sukob na relaciji predsjednikRepublike - predstavniknajjače manjinske stranke iza kojegje stajao napad vlasti na tjednikNovosti. Ovaj sukob otvorioje pitanje funkcioniranja Novostikao nezavisnog manjinskogglasila koje se financira iz državnogbudžeta. Kakav je položajNovosti kao javno financiranog,a kritički nastrojenog tjednikakoji promovira i beskompromisnuumjetničku kritiku, alternativnukulturu i vrijednosti ljevičarskeideologije? Diskusija naovu temu održat će se u subotu29. rujna u Močvari s početkomu 20,30 sati. U diskusiji će sudjelovatinekadašnji i sadašnji uredniciNovosti, Rade Dragojevići Nikola Bajto, zajedno s beogradskimsuradnicima Novosti ivoditeljima tribine, Sašom Ilićemi Sašom Čirićem.O radu izanarhističkogkutaU četvrtak, 4. listopada, u 19 satiu Infoshop-knjižnici Pippilottau AKC Medika (Pierottijeva11, Zagreb) bit će riječi o CrimethInc,anarhističkom decentraliziranomkolektivu, izrazitoživom i ambicioznom projektukoji od sredine devedesetih godinadjeluje u Sjevernoj Americi.Sudionici projekta su više putaprešli cijeli kontinent kroz nebrojeneturneje i akcije, objavili suknjige, magazine i drugu literaturu,uključujući i 650 000 kopija“početnice” Fighting for Our Lives.Sudjelovali su i izvještavali sprvih linija prosvjeda, kampanjaprotiv represije i drugih eksperimenata.Tijekom ovog predstavljanja,dugogodišnji sudioniciće govoriti o ovim iskustvima,predstaviti materijale iz različitihrazdoblja aktivnosti CrimethIncate se posebno osvrnuti na to zaštosu anarhisti u SAD-u nakon supkulturnepobune izabrali smjeropćeg ustanka. U sklopu razgovorabit će predstavljena i knjigaRad koja govori o kapitalizmu iotporu u 21. stoljeću.NovinarskaškolicaU cilju usavršavanja autora u područjunovinarstva, posebiceonih koji prate kulturu, Kurziv– Platforma za pitanja kulture,medija i društva i Fade In - Fantastičnodobra institucija organizirajuedukacijski program podnazivom Svijet umjetnosti – MediaLab.Ovogodišnji edukacijskiprogram sadrži nekoliko različitihmodula: Svijet umjetnosti:seriju predavanja o različitimpod-područjima suvremene vizualneumjetnosti (suvremenaumjetnost, umjetnost u javnomprostoru, kritička umjetnost,umjetnost novih medija, eksperimentalnifilm i animacija,umjetnost, znanost i tehnologija,kustoske prakse, interdisciplinarnei relacione umjetničkeprakse, performans...). Polazniciće na početku edukacijskog ciklusabiti upoznati i s osnovnimznanjima o kulturnoj politici, razvojunezavisne kulture u Hrvatskojte problematici autorskihprava; MediaLab: radionice pisanognovinarstva i audio-videonovinarstva kroz koje će polazniciupoznati brojne novinarskežanrove (vijest, najava, prikaz,intervju, reportaža, kritika, esej;video prilog, video reportaža);Praktičan rad (pisanje članakauz mentorsku podršku iobjavljivanje na portalu Kulturpunkt.hr;snimanje i izrada audio-videopriloga te objavljivanjena vimeo kanalu Fade In-a). Programće trajati od 15. listopadado 17. prosinca 2012. godine, aodržavat će se u prostorijamaMame i Fade In-a. Predavanja iradionice pisanog novinarstvaodvijat će se svakog ponedjeljkai srijede od 18 do 21 sati, dok ćeradionice audio-video novinarstvabiti četvrtkom od 18 do 21sati. Prijaviti se mogu svi zainteresiraniu dobi od 20 do 30 godina(studenti, zaposleni, nezaposleni...),a prijava trebasadržavati sljedeće podatke: imei prezime, kratki životopis (do150 riječi), motivacijsko pismo(do 1800 znakova), autorski osvrtna neko događanje u područjukulture (od 1800 do 2700 znakova)te kontakt podatke (e-mail,broj mobitela). Prijave treba slatina e-mail adresu novinarska.skolica@gmail.coms naslovom –“Prijava za novinarsku školicu”,najkasnije do 5. listopada 2012.Ovaj edukacijski program je besplatanza sve.Na naslovnojstranici:Bojan kRištofić,Neka gledaju ukolače!“Javna televizija je kao velikikolač namijenjen građanimada im programom zasladi,zakiseli ili zagorča život,ovisno o tome što vijestidonose. Kakav je da je, kolačje njihov. No, je li uistinu?Jesu li tijekom godina nekipojedinci kriomice uzimalikomadiće, prije nego što jemama pravilno raspodijelilaposlasticu? Ima li novauprava recept za najboljikolač i pravilnu raspodjelutrešanja?”Bojan kRištofićnedavno je završio diplomskistudij vizualnih komunikacijana Studiju dizajna priArhitektonskom fakultetuu Zagrebu. Otkad se vratios mora, uglavnom sjedi predkompjuterom i čeka poziveklijenata.bojan.kristofic@gmail.comhttp://drugo-uho.tumblr.com.Zarez je član mreže Eurozine,koja povezuje preko 80 europskihkulturnih časopisa.www.eurozine.comzarez, dvotjednik za kulturnai društvena zbivanjaadresa uredništvaVodnikova 17, HR-10000 Zagreb,tel: +385 1 4855 449, 4855 451fax: +385 1 4813 572e-mail: zarez@zg.htnet.hrweb: www.zarez.hruredništvo primapon–pet 10–14hnakladnikDruga strana d.o.o.za nakladnikaZoran Roškoglavni urednikBoris Postnikovzamjenici glavnog urednikaNataša Govedić, SrećkoHorvat, Trpimir Matasovići Marko Pogačarizvršni urednikNenad Perkovićposlovna tajnicaDijana CepićuredništvoDario Grgić, Hana Jušić,Silva Kalčić, KatarinaLuketić, Suzana Marjanić,Jelena Ostojić, SrećkoPulig, Zoran Roškoi Gioia–Ana UlrichdizajnIra Payer, Tina IvezićlekturaDarko Milošićprijelom i priprema za tisakDavor MilašinčićtisakTiskara Zagreb d.o.o.Tiskanje ovog broja omogućili su:Ministarstvo kultureRepublike HrvatskeUred za kulturu GradaZagreba

Bojan Krištofić, Neka gledaju u kolače!