razgovor - Zarez

info/najaveVI/143, 2. prosinca 2,,4.3cmyk

4 VI/143, 2. prosinca 2,,4.web kritikaCyber-kartografijaKatarina Peović VukovićKartografije Interneta kao i kartografiranje naInternetu mijenjaju značenje dosadašnjih modelavizualizacije prostorao kartografiranje, proces u kome se nepoznato pretvarau poznato jest temeljna komponenta projekta kolonijalizacije…Nepoznati dijelovi svemira ne postoje svedok ih Federacija ne ucrta u svoje mape, imenuje i, na koncu,kontrolira. Nakon što je nepoznato kolonizirano, ono ne samoda postaje poznato, nego je i asimilirano u društvenu strukturuUjedinjene federacije planeta. (Lynette Russell i NathanWolski) Kultna je serija jedna od novijih pripovijesti okartografiranju kao praksi dominacije u kolonijalnim i postkolonijalnimkulturama. Kartografiranje je u novije vrijemezahvatilo i virtualni prostor koji postaje polje borbecyber-kartografa èija je djelatnost u mnogoèemu sliènafederacijskim ekspanzionistièkim praksama. Veæinaprikaza Interneta i drugih mrežnih formacija preslikavadosadašnje ideološke strukture koje organizirajuznanje u samorazumljive sheme nacionalnih podjela igranica, vizualizirajuæi cyber-prostor kao prostor dominacijezapadne kulture.Atlas cyber-prostoraTe vizualizacije, tvrdi Terry Harpold u eseju Crnikontinenti: kritika metageografije Interneta, podsjeæaju naprikaze europskih karata koloniziranog prostora i onoga kojije bilo moguæe kolonizirati prije gotovo jednog stoljeæa. Prazniprostori, crni kontinenti, pojaèavaju podjele Istok/Zapad,Europa/Azija/Afrika/Amerika, jednako kako zanemarujulokalne karakteristike (koje bi prikazale postojeæerazlike unutar moænog Zapada).Ipak, koncept lokalnoga, nacionalnog identitetakoji je kartografija uèinila dominantnim modelom reprezentacijeprostora, upravo mreže dovode u pitanje,èineæi samorazumljive nacionalno-politièke modelenejasnima. Kada je rijeè o pojednostavljivanju stvarneprirode mreže, koje se neprestance ponavljaju, teoretièariupozoravanju kako æe se takve vizualizacije morativratiti u svijet stvarnoga kao posljedica ekonomskepolitike, vojne intervencije te tehnološkog i simbolièkogiskljuèivanja.Jedan od boljih primjera vizualizacije Interneta idrugih mrežnih formacija koji se ne oslanja na kartografskekonvencije projekt je Martina Dodgea Atlascyber-prostora (http://www.cybergeography.org/atlas/).Rijeè je o jednom od prvih projekata mapiranja novihelektronièkih teritorija Interneta, World Wide Weba iostalih virtualnih prostora. Martin Dodge kartografiraInternet slijedeæi nekoliko kategorija: konceptualnu,umjetnièku, geografsku, povijesnu, kabelsko-satelitsku,topologijsku, koncepciju trasiranja putova, infokarti,info-krajolika, info-prostora itd. Svaka od tihkategorija na razlièit naèin iscrtava prostore virtualnog.Neki æe se od tih koncepata poslužiti i klasiènim vizualizacijamakoje ukljuèuju prikazivanje globusa, no itada æe biti motivirani prevladavanjem tradicionalnihmodela. Dodgeove virtualne karte pomažu pri vizualizacijii svladavanju mamutskog digitalnog okolišaiza kompjutorskih ekrana koji je postao nepregledan.Pomažuæi kretanju kroz nove informacijske prostore,Atlas svladava osjeæaj izgubljenosti u hiperprostoru nepreslikavajuæi pritom nacionalne i politièke konvencijeu prostor elektrosfere.Karte na InternetuKarte su neraskidivo povezane s informacijama koje pomažuprevoðenju rijeèi u mjesta koja se mogu posjeæivati fizièki iliu mislima, tvrdi John Young.Kako je kartografiranje bilo izvorno namijenjenovojnim i ekspanzionistièkim planovima, javno prikazivanjevojnih karata, prostora tajnih službi ili privatnihposjeda državnika, može postati oblik kolektivne psihoterapije.Prevoðenje rijeèi u slike koje predstavljajudiskurs o Državi, obræu oko kamere, stavljajuæi promatraèau položaj promatranog. Takav pristup kartografiji(prividno) prizemljuje neke institucije tradicionalnodoživljavane kao tajne i nedostupne.Postoji golema opèinjenost suvremene kulturex-fileovskim mjestima, paranoidna opsesija vojno-industrijskimkompleksima i virenjima iza ograda kojenose zastrašujuæe natpise ZABRANJEN ULAZ. Vladeskrivaju mnoga mjesta i infrastrukture – golem vojni isigurnosni aparat koji djeluje iz nebrojenih baza i bunkeraraširenih diljem svijeta – te mjesta koja de factonisu tajna, ali ne žele biti izložena pogledima, prikazivana,vizualizirana.Eyeballing Project (http://www.cryptome.org/) kojirazvija aktivist John Young koristi se javno dostupnimkartama kako bi približio ta mraèna mjesta žudnjerazasuta diljem Amerike. Projekt se sastoji od nizaindividualnih web stranica koje prikazuju karte i snimkevojnih kompleksa, prostorija tajnihslužbi ili polja nuklearne energije.Stranice su nedavno apdejtaneprikazima teksaškog ranèa Georgea W.Busha u Crawfordu. Javno dostupnesatelitske snimke i karte prikazuju izsvih moguæih perspektiva prostor domaamerièkog predsjednika. To izlaganjepogledima javnosti ne znaèi i otkrivanjenezgodnih i kontroverznih poslovajednog od najmoænijih ljudi današnjice,no karte služe kao teaseri koji tek približnomapiraju mraèna podruèja amerièkezbilje, poput virtualnih strelicakoje markiraju kužna mjesta. Slike subverzivnouzbuðuju maštu simulirajuæiosjeæaj virkanja u zabranjena dvorišta,zavirivanja preko ograda i tamo gdje nebismo smjeli.Na slièan naèin, stranice posveæeneskladištima nervnog plina, koje se takoðernalaze na Youngovu popisu, nisuotkrile nepoznato, nego upozorile na èinjenice kojenesumnjivo upuæuju na hipokriziju vladajuæe garniture.Young, inaèe arhitekt u New Yorku, projekt je zapoèeonakon 11. rujna otkrivši tajni bunker u kojemse krio amerièki potpredsjednik Dick Cheney. Iakomnoge stranice okupljene oko ovog projekta odišuamaterizmom, rijeè je o prvom atlasu skrivenih prostora.Eyeballing Project, koji se sastoji od 172 stranice, pokrioje 17 baza vojne mornarice, 11 zrakoplovnih baza, prostorijeFBI-a, CIA-e, NSA-e, Centra Kennedy Space,Kip slobode itd.Meðu stranicama su i manje oèita tajna mjesta kaošto je Las Vegas. Autoironièno komentirajuæi vlastituopèinjenost, John Young je saèinio i stranice posveæenepraæenju samoga sebe.cmyk

anketaVI/143, 2. prosinca 2,,4.5Derrida na elektracijski načinKatarina Peović VukovićPedagog, filozof, autor novih praksipodučavanja, Gregory Ulmer tumačisvoj pristup elektracijiAnnie Dillard kao polazišteweb eksperimentato trenutačno čitate? Možete li namreći nešto o tim knjigama/ časopisima/digitalnim tekstovima?– Annie Dillard, Za sad (1999.).Annie Dillard vjerojatno je najpoznatijapo djelu Pilgrim at Tinker Creek. Ovunoviju knjigu preporuèila mi je BarbaraJo Revelle, fotografkinja s kojom radimu Florida Research Ensembleu(FRE) – skupini ljudi koji rade naistraživanju elektracije. Knjigu samproèitao prije nekoliko godina, ali samje nedavno obradio tijekom seminaraza dodiplomce. Tragao sam za neèimešto æe studentima pomoæi da shvateideju mudrosti kao modela znanja ilishvaæanja razlièita od teorije, hermeneutike,kritike, analize i sliènih modelas kojima su bolje upoznati. Dillardovane tvrdi da je mudra i, zapravo, uopæene rabi taj termin. Ona jednostavnopromišlja stanje vlastitog duha i svojpristup životu (svoje raspoloženjeili, kako bi to rekao Heidegger, svojStimmung) kroz odnos prema dvjemaznanim osobama koje izrazito cijeni,od kojih jedna pripada drevnom, adruga modernom dobu.Zatražio sam od studenata daDillardovu koriste kao polazišnu toèkuza sudjelovanje u EmerAgenciji– svojevrsnoj razgranatoj savjetodavnojagenciji koju rabim kao okvir zauèenje putem Interneta. Studenti sutrebali sklopiti website koja æe prikazatineku “katastrofu” po njihovu izboru.Dillardina katastrofa su priroðenemane. Njezina knjiga promišljanje jeo svijetu u kojem stvari mogu poæipo krivu veæ u samom èinu roðenja.Knjiga je estetièki ustrojen ogled.Svako poglavlje tematizira istih desettema koje sam sveo na pet sklopovana koje su studenti morali replicirati(naæi vlastite ekvivalente). Teme– Dillardini izbori navedeni su u zagradama– su sljedeæe:1 – Katastrofa (priroðene mane).2 – Primjer iz povijesti (RabbiAkiva, muèen i ubijen od Rimljana).3 – Primjer iz modernog doba(Tellhard de Chardin, ne zbog njegovihmetafizièkih spisa, nego zbog znanostii iskustva života u Kini).4 – Autobiografija (Dillardova navodisusrete s raznim ljudima koje jesretala na putovanjima).5 – Mjesto, narav (opisi i bilješke oponašanju oblaka i pijeska).Cilj projekta tijekom kojeg smoslijedili Dillardin misaoni smjer bio jepokušaj da se iskusi estetièki bljesakkoje leži u samom srcu etike, praktièkoguma i prosuðivanja.Google čini Web čitljivimNabrojite nekoliko omiljenih webstranica i objasnite njihovu važnost.– Jedna se istièe nad svim drugima:Google. Možda odgovor treba obrazložiti.Google web èini Internet održivimna razini “teksta”. Osobito volimfunkciju traženja slika koju vrlo èestorabim u predavanjima.regory Ulmer, profesor na Odsjeku za engleskijezik i književnost Sveučilišta na Floridi, jedan je odnajprogresivnijih suvremenih filozofa elektroničkogjezika ili kako ga naziva elektracije (nakon usmenosti ipismenosti, elektracija je novi oblik tehnologije, tvrdiUlmer). Poznat kao tvorac mnogih neologizama, Ulmerpokušava pronaći mehanizme za prevladavanje mutacijejavne sfere.U svojem djelu Teletheory: Grammatology in the Age ofVideo, Gregory Ulmer proučava načine na koje se u dobudekonstrukcije klasičnog znanstvenog diskursa možepodučavati povijest, književnost, filozofija i psihologija.Tvrdeći kako su humanističke znanosti dospjele u jezičnigeto, ovaj znanstvenik pokušava pronaći žanr koji bistudentima omogućio izravan dodir s konceptima iteorijama.Novi znanstveni žanr koji Ulmer zastupa kao jedan odnačina prevladavanja problema u humanistici nazivase mystory, a temelji se na “diskurzivnoj i konceptualnojekologiji” u kojoj usmeno, pismeno i videogenično idu rukupod ruku. Nije riječ o odustajanju od teških humanističkihtekstova, nego o spajanju filozofsko-književne tradicijei audio-vizualnih medija, koji omogućavaju igranje slogikom podsvjesnog.U djelu Internet Invention: From Literacy to Electracy Ulmernudi teoriju elektroničke kompozicije ili prevladavanjejaza između retorike stranice i ekrana. U angažiranomtonu, Ulmer poziva odsjeke anglistike da promjene svijetrazvijajući retoričke i kompozicijske prakse koje bi građanepretvorile “od potrošača u proizvođače slikovnog diskursa”.Iako je ova studija prvenstveno pedagoški vodič zastvaranje umrežene zajednice, ona, kao i sva Ulmerova djela,počiva na slojevitim filozofskim analizama koje polazeod teorija Derride, Neitzschea, Foucaulta, Havelocka,Aristotela, Heideggera, Barthesa i drugih.Knjigu Applied Grammatology: Post(e)-Pedagogy fromJacques Derrida to Joseph Beuys, Ulmer je posvetiopribližavanju Derridine teorije i primjeni gramatologijeu elektroničkom podučavanju. Kao primjer takve prakseUlmer navodi svoj rukopis Derrida kod Little Big Horna ukojem su filozofsko-književne ideje premrežene, kao naPrakse elektracijeKoji su vaši trenutačniteorijski interesi? Na čemuradite?– Veæ desetak godinaradim u sklopu FRE-a ibavim se razlièitim razmatranjimaelektracije.Elektracija je za digitalnupismenost ono što jepismenost za alfabetièku/tiskovnutehnologiju.Radimo na pokušajuiznalaženja ekvivalentaza klasifikaciju ili kategorijalni sustavosmišljene u Platonovoj akademiji iAristotelovu liceju – bavimo se tvorbompojmova: praksom definiranja(tvorbe “stvari” kao entiteta koji imajubit) i s time povezanom topièkomlogikom (praksom skladištenja i uporabeinformacija koja podržava stvaranjeznanja). Ja sam glavni teoretièarskupine, dok su drugi èlanovi vizualniumjetnici (s nama je i jedan arhitekt).Slijedeæi Derridino èitanje Platonovapojma chora što ga je autor preuzeoiz Timeja i uporabio za dizajniranjeprivida (s Peterom Eisenmanom) kojije trebao biti postavljen u pariškomParque de la Villette (nikad nije sagraðen),na jednom dijelu Miamija– gradskoj rijeci – primijenili smomodel fotografskog (digitalnog) kartiranja,služeæi se poststrukturalistièkimtumaèenjem situacionistièke psihogeografije(strujanja). Želimo izgraditislikovnu kategoriju (choru) služeæi sedokumentacijskim prikazom odreðenogmjesta, s njegovim ljudima i problemimakao materijalnom podrškom.Nastojimo pokazati na koji naèin slikepostaju kategoriène (i kako se mogurabiti za artikulaciju i organizacijukolektivnog iskustva, na naèin koji jerazlièit od konceptualne metafizike ikomplementaran s njom). Djelomièanprikaz rezultata možete vidjeti nainternetskoj stranici www.floridaresearchensemble.net.Osobno nastojimobjasniti èitavu teoriju i na odreðen jenaèin prikazati u knjizi koja prati èitavprojekt (još u izradi).video-vrpci, s poviješću regije (u kojoj su Indijanci poraziligenerala Custera) i vrstom osobne usmene povijesti u kojojUlmer iznosi svoja sjećanja na ljeto i posao vozača kamionakod Little Big Horna.Ulmer, koji je inicijator niza hipertekstualnih eksperimenata(kao što su fetišurgije, koragrafije i misteriografije),koordinator je Elektroničkog foruma za podučavanje (http://www.elf.ufl.edu) koji se bavi projektima vezanima uzobrazovanje i nove medije.Bibliografija– Applied Grammatology: Post(e)-Pedagogy from JacquesDerrida to Joseph Beuys. Johns Hopkins University Press.Baltimore, Maryland, 1985/1992– Heuretics: The Logic of Invention. Johns Hopins UniversityPress. Baltimore, Maryland, 1994– Teletheory: Grammatology in the Age of Video. Routledge.New York, London, 1989– Internet Invention: From Literacy to Electracy, Longman,2002.- Interview: The Making of “Derrida at the Little Bighorn”.Strategies 2. 1989, str. 9-23.– Talan Memmott (Interview). Toward Electracy: AConversation with Gregory Ulmer. Beehive HypermediaLiterary Journal, 3. December 2000.Webliografijahttp://www.ucet.ufl.edu/~gulmer/ – homepage GregoryjaUlmerawww.ablongman.com/ulmer – stranice ilustriraju složeneUlmerove teze, a sadržavaju primjere studentskih radovakoji su proizašli iz Ulmerovih predavanja, uz analize,komentare, i objašnjenja zadatakahttp://www.elf.ufl.edu – elektronički forum za podučavanjekojim Ulmer predsjedahttp://web.nwe.ufl.edu/elf/index.html – projektemerAgencyhttp://www.nwe.ufl.edu/~gulmer/longman/introduction.html – prateća web stranica knjige Internet Invention.Stranica donosi primjere mystory žanracmyk

6 VI/143, 2. prosinca 2,,4.kolumnaNa metiOkužena kulturaAndrea DragojevićPrijedlog da se problembesparice u domaćimkazalištima riješi ugošćavanjemprodukcija masovne kulture iliorganiziranjem svadbi ide zaradikalnim deontologiziranjemrazlike, bilo da je ona vertikalna(visoka-niska kultura), bilo daje ona etničko-horizontalna(istok-zapad). Obje opreke,naime, smatramo političkikrajnje reakcionarnima, jerobje pretpostavljaju vječnei nepromjenljive odnose ukojima se istok i nisko ne samomeđusobno poistovjećuje negose i ti odnosi smatraju vječnim inepromjenjivim istinama, nečimšto nikada neće promijeniti svojamjesta u spomenutoj opreciazgovarajuæi ovih dana s nekimod aktera u domaæem kazališnomživotu, a u povodu nacrta Prijedlogazakona o kazalištu što ga je Ministarstvokulture nedavno stavilo na javnu raspravu,od sugovornika smo doznali da novizakon kazališne djelatnike planira stavitiu još nezavidniji položaj nego što je ovajdosadašnji, te da ih kani dodatno izložitinemilosrdnim tržišnim uvjetima. Našisugovornici smatrali su Prijedlog samo jošjednim atakom na kazališni, a onda i cjelokupnikulturni život, ne samo u metropolinego i u cijeloj zemlji. Predložili smoim da bi moguæi izlaz iz problema stalnenestašice novca u domaæem kazalištu mogaobiti iznajmljivanje kazališnih scena pogradu onima koji bi bili zainteresirani zaorganiziranje svadbi u takvim prostorima.Ideja koja nas je u tome vodila oslanjala sena dojam da nova hrvatska klasa u usponune bi imala ništa protiv da svadbu svojekæerke ili sina postavi na scenu, recimo,HNK-a s Bukovèevim zastorom iza leðaveselih svatova. Drugi model koji smoposve ozbiljno ponudili na raspravu zabrinutimkazalištarcima odnosio se na idejuda se organiziraju muzièki koncerti popularnihpjevaèa, pa i narodnjaka, i Ceceako treba, samo da se prikupi novac zasve skuplje i skuplje kazališne produkcije.Jednoglasno su nas otpirili s našim prijedlozimakao obiène bogohulnike koji timebesramno desakraliziraju svete hrvatskekazališne scene.Kulturna infekcija s istokaE, sad, što je blasfemièno u prijedloguda se domaæa dramska rijeè potpomognenovcem prikupljenim od narodnjaèkihkoncerata ili novobogataških svatova?Vjerojatno isto ono za što i prosjeènidomaæi rock-kritièar smatra da je uzrokpraktiènog išèeznuæa domaæih rockerskihsnaga. U oba sluèaja svojevrsna kriza ovdašnjih,tzv. autentiènih kulturnih vrijednosti(bilo u rocku, bilo u kazalištu), dobrimdijelom pojašnjava se, nazovimo to tako zaovu priliku, teorijom zaraze. Naime, opæeraširenoje mišljenje da se domaæa, hrvatskapublika u znatnom broju barbarizirala.Èime? Dakako, istokom i tamošnjimmelosom. Naša se publika, kako se daljemisli, u veæini opredijelila za niski ukusi meðu njom dominira tipièni low-browkonzument u èiji se profil vrlo lako možeuglaviti posjetitelj koncerta Joksimoviæaili Dina Merlina, kao i to da umjesto tzv.kulturnjaèkih mjesta za izlazak, baremkada je Zagreb u pitanju (Booksa, Limbi sl.), naš istokom inficirani konzumentpreferira destinacije poput opæepoznatebirtije Ludnica, u kojoj narodnjaci prašeod sumraka do zore. Stoga je auditorija zatzv. prave vrijednosti sve manje i manje.Osim ove navodne kulturne infekcijekoja stiže s istoka, tzv. javnost dodatno jeosjetljiva – barem deklarativno i baremprema pisanju arbitara u mainstreammedijima (kulturnjaèki programi HTVa,kulturne rubrike Jutarnjeg lista i sliènikoji navodno formiraju srednjoklasniukus, a èiji su novinari, by the way, svedonedavno bili ozbiljno zabrinuti nadukusom ovdašnje mladeži koja je znalaposegnuti za uracima renegata poputŠerbedžije ili Johnnyja Štuliæa) – na to štota “infekcija” ima i svoje nezanemarive iopasne izvanestetske nusefekte. To je nanajizravniji naèin izrazio Sreæko Jurdana,napomenuvši u jednoj kratkoj crtici da jeincident s beogradskim studentima, kojisu ispod bana Jelaèiæa izvjesili Dražinusliku, zapravo posve oèekivana posljedicadulje postojeæeg fenomena gostovanjasrbijanske muzièke kuruze po hrvatskimdvoranama. Ovdje, naime, nikada nijebilo dovoljno samo kritièki opatrnuti ponekim lošim izdancima istoènog melosa,nego ga je uvijek trebalo dodatno politièkii svjetonazorski diskreditirati. Taj svojevrsniholizam tipa sve je to povezano, sve jeto isto (turbo-folk, nizak ukus, èetništvo,Joksimoviæ) kao rezultat ima, meðu ostalim,i kritiku koja redovito zapada, grubogovoreæi, u šovenski diskurz.Šund ili egzotika?U svemu tome ima, dakako, i zanimljivihpodfenomena. Jedan od njih je iprihvaæanje tog istog, zazornog istoènogmelosa, ali – pripitomljenog. Taj postupakdomestifikacije je, kao što se zna, svjetskastvar olièena u world musicu. Rijeè jeo svojevrsnom pozapadnjenju istoènih,bliskoistoènih, dalekoistoènih, afrièkih ikaripskih napjeva koji se na taj naèin prilagoðujuzapadnom uhu. Možda najzanimljivijavarijanta tog svojevrsnog pozapadnjivanjaistoka na ovdašnjim prostorimaili, kako bi rekao Edward Said, okcidentaliziranjaorijenta, jest muzièki projekt zvanMostar Sevdah Reunion. Ono, dakle, štozapadno uho jedino podnosi jesu remiksiraneverzije radikalno drukèijeg melosa.Vratimo li se na mirko-razinu, nahrvatsko-srpske odnose, taj trend imadvije varijante. Jedna je prihvaæanje togradikalnog drugog (za Hrvate sve srpskodoista je radikalno drugo) kroz egzotiku.Tako, rock-kritièar Darko Glavan u jednomintervjuu kaže da ga srpska muzikazapravo ne zanima, ali da ga zato vrlozanima dobar srpski roštilj. Taj kulinarskiegzotizam kaže sljedeæe: srpska muækalicai srpski kajmak za hrvatskog malograðaninada, ali turbo-folk za hrvatskogmalograðanina ne.Druga varijanta se odnosi na ovdašnjuvarijantu PC-a. Naime, u istom intervjuuGlavan priznaje da èak i u srpskoj glazbiima dobrih i loših, rekli bismo “poštenih”,stvari. Taj oblik politièke korektnostislièi na situaciju iz osamdesetih kadsu Albanci, kao manje-više strano tijelou južnoslavenskoj državnoj zajednici,kolektivno bili tretirani kao politièkineprijatelji, osim tek pokojeg “poštenogAlbanaca”.Vječne i nepromjenjivedihotomijePrijedlog s poèetka teksta, naime, dase problem besparice u domaæim kazalištimariješi ugošæavanjem produkcijamasovne kulture ili organiziranjem svadbiide za radikalnim deontologiziranjemrazlike, bilo da je ona vertikalna (visokaniskakultura), bilo da je ona etnièkohorizontalna(istok-zapad). Obje opreke,naime, smatramo politièki krajnje reakcionarnima,jer obje pretpostavljaju vjeènei nepromjenljive odnose u kojima se istoki nisko ne samo meðusobno poistovjeæuje,nego se i ti odnosi smatraju vjeènimi nepromjenjivim istinama, neèim štonikada neæe promijeniti svoja mjesta uspomenutoj opreci. Razlika se u ovimdihotomijama ne shvaæa samo kao pukarazlika, ona je tu uvijek shvaæena i kaobolest, ovo drugo u toj dualnosti uvijek jei nositelj zaraze. Zapravo, nadamo se daje to sve istina, da je ova tzv. niska kulturadovoljno virulentna da bi okužila jednuveæ polumrtvu kulturu.Kulturna politikaMediji,istraživanja,intelektualciBiserka CvjetičaninU radu Medijskih istraživanjasudjeluju brojni istaknuti domaćii strani stručnjaci na područjumedija. Velik broj članaka koji je uproteklom razdoblju raspravljaoo ulozi i stanju u medijima nesamo u Hrvatskoj nego i u njezinu okruženju i svijetu, otvorioje nove poglede na medije ikomunikacijske procese u društvuDaljinski upravljačDani pletenjaGrozdana CvitanU poznatom dijalogu što ga vodesinovi prosjaka na pitanje: Čija jeovo kuća, Silo Nečista? odgovorglasi: Tvoja, moj Matane. AMatanova je i singericaediji su zabilježili kako je na Dan sjeæanjana vukovarsku tragediju tamošnjegroblje posjetilo mnoštvo predsjednièkihkandidata i kandidatkinja. Štoviše,bilo je inicijativa da kolonu sjeæanja vodijedna od kandidatkinja. S èim se nisu složileudruge stradalnika po raznim osnovama. Jersu bili uvjereni da je to dan sjeæanja na onekoji su u tragediji 1991. sudjelovali osobnimstradanjem. Stvarnim i neizbrisivim. Jedanod kandidata s manje lobista od kolegicekandidatkinje, dovezao se oblijepljenimautomobilom. Nije uvijek uputno spominjatipigmeje duha njihovim imenima. Iako oniuvijek raèunaju na mali mozak mase kojoj bitrebali ostati u sjeæanju.Uglavnom, svi su se potrudili napustitigroblje automobilima po sigurnim cestama,meðu ostalim, upuæeni i u èinjenicu da šumaprema groblju nosi znak opasnosti od mina.U moru poruka koje su do danas poslalibiraèkom tijelu još se nije èulo da netko imanamjeru razminirati Hrvatsku. Istina, ni slu-cmyk

kolumnaVI/143, 2. prosinca 2,,4.7svojim predavanjima na Collègede France, profesor filozofijeJacques Bouveresse, autor knjigeo Pierreu Bourdieuu, posvetio se temimedija i intelektualaca. Kritika medijapostala je vrlo cijenjen proizvod samihmedija: tisak, radio i televizija umnožavajuteme te vrste, ali samo pod uvjetomda su neopasne za njih, odnosno nestavljaju u pitanje njihovu moæ. PierreBourdieu je, istièe Bouveresse, vjerojatnobio posljednji veliki predstavnikmodela kritièkog intelektualca – modelakoji zastarijeva. Bourdieu nikad nijesmatrao da je zadaæa intelektualca, kaošto se danas sve više zahtijeva, ogranièitise na prezentiranje društvenog stanjau svim aspektima, uz izbjegavanje, unajveæoj moguæoj mjeri, formuliranjatakvih procjena koje bi mogle šokiratiili povrijediti. Javlja se novi model intelektualcakojeg Bouveresse naziva“obzirnim, smjernim intelektualcem”,takva vrsta intelektualca koji ne propuštapriliku izraziti svoje poštovanjeprema svim oblicima moæi, medijskoj,politièkoj ili ekonomskoj, religijskim imoralnim autoritetima. S obzirom na toda su mediji postali, u oèima dijela intelektualnogsvijeta, pojam demokratskogpluralizma, nastaje paradoks da je intelektualac,koji se odvaži na kritiku medija,izložen optužbama da odbija igratiigru stvarne demokracije. Pozivajuæi seu svojoj knjizi O televiziji na AugusteaComtea: “Znanje, iz kojeg proizlazi predviðanje;predviðanje, iz kojeg proizlaziakcija”, Bourdieu je tvrdio da su teorijskai znanstvena kritika medija kljuèneu nastajanju promjena individualnihponašanja i poboljšanju stvari.Medijska istraživanjaS tim su ciljem u našoj sredini pokrenutaMedijska istraživanja (urednicaNada Zgrabljiæ), znanstveno-struènièasopis za novinarstvo i medije kojiuskoro obilježava deset godina izlaženja:prvi broj izašao je za sijeèanj – lipanj1995. U nedostatku samostalnoginstituta ili opservatorija za istraživanjemedija u Hrvatskoj, ovaj èasopis jošje dragocjeniji, jer jedini sustavno, naznanstveni i struèan naèin, raspravlja oglobalnim i domaæim pitanjima ulogemedija i informacija u civilnom društvui stvaranju znanja. Slovenija se, naprimjer, može pohvaliti da u njezinojsredini izlazi Javnost/The Public (urednikSlavko Splichal), ili Australija sèasopisom Media International Australiaincorporating Culture and Policy (urednikTom O’Regan), pa veæ sama èinjenicada hrvatska Medijska istraživanja imajuiza sebe deset godina rada pokazujekritièku prisutnost za koju bi Bourdieurekao “da je daleko poželjnija od tišinekoja je neproduktivna koliko i ništavna”.U radu Medijskih istraživanja sudjelujubrojni istaknuti domaæi i stranistruènjaci na podruèju medija. Velikbroj èlanaka koji je u proteklom razdobljuraspravljao o ulozi i stanju u medijimane samo u Hrvatskoj nego i u njezinu okruženju i svijetu, otvorio je novepoglede na medije i komunikacijskeprocese u društvu. Tisak, radio, televizija,Internet, danas su sastavni dioživota svakog èovjeka, ali se sve ideje,svi programi, sve kontroverze i sukobine mogu tretirati kao teme podjednakodostojne interesa i pozornosti korisnika,jer u tom sluèaju postaju podjednakozaboravljene i beznaèajne. Zasluga jeMedijskih istraživanja da takve problemeanalizira i traži odgovore.Javno komuniciranje kao(samo)reklamiranjeMožda je to naoèitije u prilozimao istraživaèkom novinarstvu koji postajezanemarena strana naše zbilje.Spomenut æu tek jedan primjer. Ujednom od prvih brojeva Medijskihistraživanja, Manca Košir (Ljubljana)objavila je èlanak o javnom komuniciranjukao oglašavanju. Javno se komuniciranjeèesto dogaða kao oglašavanje,(samo)reklamiranje ljudi i predmeta.Poticanje pozornosti iz reklamnih sefilmova i usluga oglašavanja seli nadruga podruèja javnog komuniciranja:politiku, kulturu, znanost itd. Dolazi domijenjanja novinarskog diskursa koji utakozvanim novinarskim izvješæima preuzimaodlike oglašavanja. Kljuèna rijeèpostaje pozornost, jer “biti znaèi bitiopažen”. (Samo)reklamiranje postajepotreba, sve se tome pokorava. Vrijememedija postaje vrijeme reklamiranja.Novinarska profesija ima jako oružje uborbi protiv takve prakse u moguænostipostavljanja pitanja i izboru razlièitihizvora informiranja, ali se s tim oružjemrijetko služi.Jedan od prošlogodišnjih brojevabio je posveæen medijskoj pismenosti.Živimo u svijetu medija i oni govoresvojim specifiènim medijskim jezikom.Da bismo ih razumjeli, potrebna namje medijska pismenost. Zakljuèak jesvih autora, bez obzira na razlièitepristupe, da je potrebno kreirati društvenustrategiju medijskog opismenjivanjaza sve uzraste, kako za podruèjeinformatizacije, tako i za razumijevanjeostalih javnih medija: tiska, radija itelevizije.Veæ ova preporuka dragocjena jeza strategiju cjelokupnog razvitkaHrvatske, a medijska istraživanja kao ièasopis istog imena mogu dati vrijedandoprinos.žbena kampanja nije poèela, ali to tako maloznaèi kandidatima koji znaju da ih nekolikopostotaka glasova uvijek može razveseliti milijunèiæemkuniæa. Budu li pritom išli nekomna ruku odvlaèenjem tih nekoliko postotaka,možda im poneki èek uleti i, kako se nekadgovorilo, pod stolom. Onda se govorilo: uplavoj koverti. Onda su nastali nezamjenjivi inajèišæi tajni raèuni u stranim bankama.Od svih junaka domaæih vijesti u novijevrijeme èini se da samo pirotehnièari imajuobiène domaæe raèune. Kao što za obiènuplaæu pokušavaju razminirati zemlju. Jer zainteresiranostza kupnju iste, bezopasne i ureðene,je iznimna. Natjeèuæi se s vremenompolitièara umjesto sa sigurnošæu struke, ljudikoji rade na razminiranju èesto odlaze na putbez povratka. Ostavljajuæi uplakane obitelji,nezbrinutu djecu. Politika koja za njih nemadovoljno milijunèiæa redovito pokazuje suæutduljine dviju reèenica vijesti u danu pogibije.Oèekujuæi da ih dovoljno pogine do 2010.Jer do tada Hrvatska treba biti razminirana.Možda i rasprodana. O uspjehu èega govorezemlje na otocima. Koji nisu bili minirani.A do 2010. tko živ tko mrtav, potvrðivat æestatistika.Lobisti u parku – voznomI dok se svatko tko je najavio predsjednièkukandidaturu brine o tome hoæe li,primjerice, aktualni predsjednik imati višeprostora u medijima od tih novih spasitelja,vijesti poruèuju da je ponovo poginuo jedanpirotehnièar. Jedan od onih sklonih umiranjukoje æe do 2010. uvažavati sve domaæestatistike. I poneka rasprava. Koja obveznozavrši rijeèima o njihovim plaæama. Koje sumizerne. Ali se èuju i oni koji misle suprotno.Naravno, samo u zemlji s tolikim tisuæama itisuæama nezaposlenih plaæe onih koji ginunetko može vidjeti kao velike. Jer to je zemljau kojoj se ljudi i bez plaæe ubijaju. To suneki sretnici koji pronaðu vlastitu minu bezvelikog traženja. Za koju ih nitko ne plaæa.Politièari znaju kako je sve relativno pa sepreviše i ne uzbuðuju. Uostalom, èini im sedovoljno pojavljivati se na tzv. dobrotvornimakcijama na kojima se prikupljaju sredstvaza razminiranje. Ili se pomalo svijetom dodvoravationima koji imaju lovu, a ponešto suspremni dati i drugima. Da je cijeli taj posaooskudan govore brojevi o tome koliko æegodina još proæi dok se Hrvatska ovim tempomrazminira. Do tada æe stradavati i pirotehnièarii civilne žrtve. Oni koji u svoje nerazminiranenjive odlaze zbog neimaštine. Papokušavaju obraditi polja zarasla minama, uæiu šume s istom sudbinom. Zaboravljaju naupozorenja djeca koja ne znaju ništa o tomekako se, kojim tempom i kojim cijenamarazminiraju njihovi prostori igre i znatiželje.Ne znaju ništa o minama i svi oni sluèajnicikoji se na nerazminiranim terenima naðuslijedom èinjenice da su stare oznake nestale,a novih nema tamo gdje bi upozorenja trebalabraniti pristup. Na taj naèin iz raznih, aopet vrlo sliènih razloga, žrtve mina u ovoj æezemlji i dalje prijetiti uglavnom sirotinji.Pirotehnièari su mahom bivši branitelji.Koji se, na razne naèine, pokazuju kao izravneili potencijalne samoubojice. Za razliku odèasnika koje ponovo prati afera sa zlostavljanjemmladih roènika. Seksualnim. A aferenikad nisu smetale, na primjer, jednomgeneralu da bi ostao general. Kao što nièasnicima neæe smetati kad roditelji djecuodvedu iz vojske. Uostalom, naša diplomacijaje dovoljno sposobna da nas odvede u NATOiz jednog posebnog razloga: bit æemo prvazemlja èiji bi broj raznih èasnika mogao veæiod broja vojnika. O èemu ministri obranene znaju ništa jer uglavnom s obranom ništaosim funkcije ni nemaju. Pa se ne smatraju niodgovornima. U istom je položaju i diplomacija.Koju vodi èovjek koji zna da jedna dobrapletilja može zaraditi više nego cijelo poduzeæepirotehnièara.Uostalom, naš je ministar vanjskih poslovapokazao da je za opstanak na vlasti najvažnijeznati dati dobru izjavu u korist neke strane zemlje,primjerice Izraela ili platiti porez drugoj,tj. Sjedinjenim Državama. Kojima se usputpovjere i vlastita djeca. A stara je stvar da tamogdje vam iscure djeca, iscurit æe i lova. Mislitaj èovjek misli da kad si malteški vitez možešbiti i hrvatski gusar. Važno je imati titulu.Kako ni vitezovi ni gusari ne bi pali uopasnosti nerazminirane zemlje, Vladini æedužnosnici slijedom novog državnog proraèunaobnoviti vozni park za najbolje hrvatskeceste. Tamo mina nema. Isti ti dužnosnicivlastitu æe djecu, ako veæ nisu, izvesti uinozemstvo, kako ih ne bi zadesila sudbinanekih civilnih žrtava èiji roditelji nisu bilidovoljno roditeljski odgovorni pa ih još pokušavajuodgojiti u Hrvatskoj. Oni koji se brinui o široj obitelji tamo æe izvesti i punicu ne bili im djeca bila odgojena na jednako efikasannaèin na koji su i supruge. To su ljudi zabrinutiza svoje.Ima i onih koji æe se više puta dati uvestiu Hrvatsku pa što košta da košta. Jer ako sioprezan i znaš pravila igre – mine ostaju daleko,a u igri s vlašæu uvijek se može zalomitii koji milijun po glavi. Ako si manje znaèajan,kuniæa. Što ni za inozemne prostore nijezanemariv novac.Kako nastaju lapsusiKad su Vladini dužnosnici u pitanju,Hrvati se uvijek vole pitati što je dužnosnicimanjihovo, a što naše? I onda nastajuproblemi u jeziku. Pa se njihovo podrazumijevakao njihovo, a s obzirom na to da je našesvih nas, onda je i njihovo. To su ona mjestana kojima u jeziku nastaju lapsusi. Lapsusise mogu javiti i u mislima. Pa i u izjavama.Samo dok obièan civil može lapsusiratikoliko ga volja, pretendent na vlast to možeako ga dobro skriva kakav stup, primjericesaborski, a kamera Velikog brata nije i nastupu. Pretendent na vlast i èovjek na vlastimože imati lapsusa koliko ga volja ako vlastzna naplatiti. A lapsuse platiti. A to znaèida se za lovu treba pobrinuti. Izlobirati jekod onih koji drže blagajnu. Svaki milijun uSaboru za manjinskog ili nezavisnog zastupnikadovoljan je da bi takav netko postaoveæinski. Uostalom, odavno je jasno kako jesvaki zakon dugotrajan koliko i njegova isplativostza trenutnu vlast. Nekoliko milijunaviše od zastupnika vrijede ministri. Ili djecadužnosnika, ako su spretni. To su im spremnipotvrditi èak i neovisni sudovi.Odnedavna mnogo vrijede i supruge. Tosu one dame koje nije poznavao pokojni IvanRaos. Zato u njegovu poznatom dijalogušto ga vode sinovi prosjaka na pitanje: Èija jeovo kuæa, Silo Neèista? odgovor glasi: Tvoja, mojMatane. A Matanova je i singerica. I koještadrugo.Dramski zaplet dogaða se na pitanju: Aèija je ovo grobnica, Silo Neèista? Jer je Raosovodgovor: Tvoja, moj Matane tek odnedavnatoèan. Prièa, naime, kaže da je Sila Neèistagrob podigla svom Matanu i time dala doznanja da je grobnica njezina. Što danas jest inije toèno.Singerica u hrvatskombankarstvuU modernoj Hrvatskoj kuæa može bitina bilo kome, a tvornica je na Sili Neèistoj.To je ona simbolièna singerica na kojoj jeSila Neèista šila. Ali je kao imovina pripadalaMatanu. Danas su u modi singerice kojepletu. A vlasnice su im pletilje. Koje Matanane upuæuju u poslove. Èak ni s rodbinom.Pa se Matanima zbog toga zalome lapsusi utekstu. Što bi onda znaèilo da ako je singericaTatjanina, Matanova je grobnica. Što je samoliteratura. A u njoj nema Sabora da odredi štoje èije.A u Hrvatskoj Sabora ima. I on zna što sumu kompetencije. Intervenirati u Matanovusudbinu. Jer kako je iznad Sabora samo Bog,to se Sabor ne smatra kompetentnim zaSilu Neèistu. Pa mu ostaju samo Matani.Onda Sabor privedene ponekog Matanada prizna lapsuse. Nakon èega je i veæiniu Saboru jasno kako politièki mrtvaci nisunužno mrtvaci, ali su politièari. Jer i u Saboruznaju da su mrtvaci pirotehnièari. I djeca kojuroditelji nisu izvezli u inozemstvo. Roðacikoji nemaju svog èovjeka u vlasti. I svi kojizgoditkom iz državne blagajne ne mogu spolitièkim partnerom stupiti u principijelnukoaliciju. Mrtvaci su oni koji misle da jemina u jeziku, a ne u zemlji. Koje muèe danisjeæanja u vrijeme kad su puni poleta premadanima pletenja. U kojima su im na ispomoæisvi stranaèki prijatelji. I simpatizeri. Svi onikoji su spremni prikupiti potporu koja nikomne treba ili dati izjavu u koju nitko ne vjeruje.U zemlji u kojoj èarape mogu biti skuplje odbunde treba samo naæi dovoljno onih kojiznaju da se cipele nose na bosu nogu. Oniznaju i koliko našeg novca može èuvati jednanjihova dobra èarapa.cmyk

8 VI/143, 2. prosinca 2,,4.razgovorzadnjem broju časopisaTema: detaljno ste analiziralikako je pojava kioskizdavaštva utjecala na hrvatskonakladništvo. Za početak,molim te da navedeš koje su,prema vašim istraživanjima,posljedice upada velikih medijskihkoncerna na tržište knjiga?– One su, dakako, višestruke,no mislim da ih poneštosimplificirano možemo svrstatiu dvije grupe: prvo su problemiuzrokovani aktiviranjemmarketinškog, distributivnogi prodajnog prostora koji standardnimnakladnicima nijedostupan, ukljuèujuæi uvjeteprodaje, a drugo su probleminastali ukidanjem medijskogaprostora standardnoj produkcijiknjiga, što znaèi da osimmonopolistièke nadmoæi medijskekuæe koriste otvorenoistrebiteljski model premastandardnom nakladništvu,koje èak i ne pruža otpor.Potonje je svakako jednonovo podruèje problema i nijeuzrokovano samo kampanjamanovinskih nakladnika.Knjige kao krumpiriVećina nakladnika govorio smanjenju prodaje za 30posto, kao izravnoj posljediciakcije knjiga+novine. No, osimtoga, kiosk-izdavaštvo dominoefektom razara i čitavu nakladničkumrežu. Je li neizravnaposljedica toga i zatvaranjevaše knjižare na Opatovini?Kako se konkretno na Meandarodrazila prodaja knjiga uznovine? Pojedini izdavači suveć prepolovili svoje izdavačkeplanove za sljedeću godinu, je lito i u Meandru slučaj?– Na tvoja pitanja, na žalost,mogu odgovoriti samopotvrdno. No, rašèlanimonajprije jednadžbu knjiga+novine.Jesi li s ijednom od objavljenihknjiga morala kupitinovine? Ili si od bilo koga èulaza takav sluèaj? Novine ovdjesamo iskorištavaju poznatulicemjernu prièu trgovacaboflom, raèunajuæi na efektepoveæane prodaje na razinifrekventnosti imena u kampanjama.Nominalni nakladniciovih knjiga, vidjela si, nisuni Jutarnji ni Veèernji, negonekakve njihove izdavaèkekuæe, koje meðutim raspolažuoglasnim i inim prostoromnovina kao svojim, ne plaæajuæinikome ništa. Poreznici sei dalje zabavljaju smišljajuæinove ili veæ poznate modelerepresije, financijske policijei slièno a da ih se veliki tokovinekontroliranog novcauopæe ne tièu. Ima li itko,osim valjda samih novinskihBrankonakladnika, stvarne informacijeo tiskanim i prodanimnakladama, o remitendi,o “naknadnom” životu nakioscima neprodanih knjigaitd.? Naravno da nema, jer tonikoga i ne zanima. Knjige setiskaju u razlièitim tiskarama,èesto izvan Hrvatske, prodajuse kao krumpiri uz cestu premaÈakovcu, bez raèuna i bilokakva traga o stvarnoj prodaji,oglasni prostor se podrazumijeva,makar je rijeè o oèitojrazmjeni usluga dviju tvrtki...U takvoj situaciji standardninakladnici i knjižari lažusami sebi i svima nama o paduprodaje od nekakvih 30 posto,jer svjesno barataju apsolutnimbrojkama, koje èak imogu biti toène, no pokušajte postotke parcijalizirati naizravno ugrožena podruèja,kao što je, primjerice, beletristika.Tu brojke dobivajuneke druge postotke, o kojimanitko ne govori, jer se još nadaugurati u neki od projekata itako samoprijegornim radomubrzati kolektivno samoubojstvo.Dobar dio izdavaèaponaša se kao sljedbeniciHrama sunca, a Veliki GuruNovoga Kulturnog Preporodazadovoljno trlja neobilježenenovèanice izmeðu erotskiovlaženih prstiju.Kvalitetan proizvod ilinaštancani bofl– Knjižarska mreža, akose uopæe smijemo koristititakvim imenom, poèela seformirati tek u posljednje dvije-trigodine, e da bi se sadaraspršila poput mjehura odsapunice. Ljudi koji su poèelislutiti moguænost normalnogaživota od djelatnosti kojusvaka samosvjesna kulturaèuva kao posljednje sigurnoutoèište identiteta, sada suponovo na burzama nezaposlenih,a duh iz boce tek jeprovirio. Znam da moje rijeèizvuèe katastrofièno, no svakodnevnosam okružen ljudimakojima je knjiga životni izbor,mnogima od nas vjerojatno ijedina moguænost. U potpunonesenzibiliziranom prostoru,bez ikakva vrijednosnog sustava,s oèitom tendencijomkolonijalnog podèinjavanjainternacionalnim centrimamoæi i njihovim kvislinškimekspoziturama po nedavnimcarstvima totalitarizama,uvijek pripravnim na njegovenove oblike, koji se sad višene moraju skrivati iza ideologija,jasno je da se osjeæamdonkihotski ogoljen i samnasuprot vjetrenjaèama u èijakrila tragikomiènim naporomČegecKrah hrvatskog izdavaštvaKatarina LuketićO posljedicama upada inekontroliranog divljanjanovinskih izdavača nahrvatsko tržište knjiga govorivlasnik izdavačke kuće iknjižare Meandar i urednikčasopisa Tema:Dobar dio izdavačaponašaju se kaosljedbenici Hramasunca, a Veliki GuruNovoga KulturnogPreporodazadovoljno trljaneobilježenenovčanice izmeđuerotski ovlaženihprstijupušu sitne duše “hrvatske”kulture i “hrvatskog” nakladništva.Koliko god bili jasni ekonomskipokazatelji zašto nenovinski,tj. pravi izdavači nemogu prodavati svoje knjigeza 29 kuna, u javnosti je očitozaživjelo mišljenje da su knjigeu knjižarama nerealno skupe,da izdavači pljačkaju kupce, pričemu EPH i Večernji dobivajugotovo mesijansku, prosvjetiteljskuulogu. Možeš li jošjednom objasniti zašto knjigenenovinskih izdavača ne mogubiti tako jeftine?– Jesi li ikada èula pitanje:Zašto su skupe cipele iz talijanskihmanufaktura, a jeftinekineske u diskontima na periferijamagradova? Je li se itkoikad bunio na cijenu CD-ovaiz kuhinje Tonèija Huljiæa?Jesu li cijene tih diskova manjeod prosjeène cijene knjigana tzv. hrvatskom tržištu?Pitaj me tko je stvorio tuglupavu poopæavajuæu floskuluo nerealno skupim knjigama.Èitatelji? Nemojmo sezafrkavati na tako ružan naèins malobrojnim ljudima kojimaje još stalo do proizvoda kojinazivamo knjigom!Cijena knjige u Hrvatskojniti u najluðim varijantamanije veæa od cijene knjige ubilo kojoj zapadnoj zemlji sobzirom na uvjete i standardeu kojima se pojavljuje.Štoviše, èesto je i bitno niža.Jeftinija je u prosjeku još uMaðarskoj, Èeškoj, Poljskoj,Srbiji... No, i za to je vrlo lakodetektirati razloge. A knjigakoja zadovolji sve uvjete nužneza kvalitetan proizvod, odautorskih prava do grafièkihstandarda, mora imati cijenukoja takav proizvod možeuèiniti moguæim. OriginalniRolex i onaj na tržnici uŠangaju na prvi pogled izgledajuisto. Prvi je iznimnoskup, drugi stoji 20 dolara.Mislim da nikome neæe pastina pamet pitati zašto je tometako. U jednom od brojevaTeme: ja sam, ne cjepidlaèeæipreviše, izraèunao troškoveproizvodnje knjige poezije od80 stranica u nakladi od 500primjeraka. Nakon toga nazvalome desetak nakladnikai reklo da im je jako važno tošto sam pokazao svojom kalkulacijom,no da sam troškovedefinirao prilièno minimalistièkiu odnosu na realno stanje.Takva knjiga u prodaji stojioko 70 kuna. Èak kad bi seprodala cjelokupna naklada,ona s tom cijenom i rabatomod 50 posto što je donji rabatu veleprodaji, ne bi moglapokriti svoje troškove. Te seknjige, meðutim, ne prodaju.Pojedinaèni kupci su malobrojni,a knjižnice ne kupujuknjige koje se ne posuðuju.Znaèi li to da poeziju netreba objavljivati, ili da trebarazvijati sustave koji æe omoguæitinjezin normalan život?Ozbiljne zemlje, koje držedo svoga identiteta, do svojeknjiževnosti i razvoja vlastitajezika, pronalaze najrazlièitijesustave koji omoguæuju opstanaknacionalne poezije, makarse ni tamo u knjižarama neprodaju neke znaèajne kolièine,a tiskane naklade vrlo susliène našima.Nakladnički diletantiu zagrljaju stranogkapitalaNevjerojatno je arogantnaizjava Ivice Buljana, urednikabiblioteke Jutarnjega – dakleosobe koja osobno ne snosi nikakavfinancijski rizik i kojazbog čvrstog zaleđa može svisokadijeliti lekcije o ekonomijiizdavaštva – da su izdavačikrivi jer se nisu snašli u uvjetimalojalne konkurencije. No,počevši od neplaćenog oglasnogprostora, jasno je da ni izdalekanemaju svi iste uvjete...– Istina je da smo misami, mislim na izdavaèe,dopustili da nam lekcije drženakladnièki diletanti kojipokriveni tuðim kapitalomcmyk

azgovorVI/143, 2. prosinca 2,,4.9Knjiga koja zadovoljisve uvjete nužne zakvalitetan proizvod,od autorskihprava do grafičkihstandarda, moraimati cijenu kojatakav proizvodmože učinitimogućim. OriginalniRolex i onaj natržnici u Šangajuna prvi pogledizgledaju isto. Prvije iznimno skup,drugi stoji 20dolara. Mislim danikome neće pastina pamet pitatizašto je tome takoštancaju izdavaèki bofl zamaskiranopæim mjestimazapadne književne tradicije.Govoriti o tim publikacijamakao o ozbiljnim knjigamaprilièno je uvredljivo za ljudekoji se bave izdavaèkim poslom,a oni ne da ne reagiraju:oni èesto i sami sudjeluju, ilise svim silama pokušavajuukljuèiti u tu meni posveneshvatljivu bagatelizacijuvlastite egzistencije ielementarnoga kulturnogstandarda. U toj raboti, nažalost, podjednako sudjelujunakladnici, pisci, prevoditelji,autori rjeènika, enciklopedija,priruènika... Kada seuskoro kontejneri napunedo vrha, a u rijetke preostaleknjižare usele casina i loungebarovi nogometaša, kadapreostali izdavaèi nacionalneknjiževnosti poènu proizvoditisendvièe nabildanekonzervansom ili “papirnatugalanteriju”, vjerojatno æe seneki kulturni sociolog upitatišto nam se zapravo dogodilo.Tužno je, i smiješno istodobno,što si takva pitanja amabaš nitko ne postavlja sada.Ipak, bosanskohercegovačkiizdavači se ne osjećaju ugroženiu sličnoj akciji knjiga+novinemagazina Dani; u Italiji su čakknjižare nakon takve akcijezabilježile i povećanje prodaje...U čemu je razlika izmeđutih zemalja i Hrvatske?– Pa ne bi se moglo reæi daje prièa u Bosni baš uspjela.Više su uspjeli hrvatski novinskiizdavaèi, koji tamo šleperimaodvoze remitendu, dokekološke udruge spavaju snompravednika. Ako je Hrvatskakao tržište knjiga smiješna ineorganizirana, onda Bosna utom smislu jedva da postoji.To što Dani objave pet putaviše Jergoviæa ili SemezdinaMehmedinoviæa od njihovihstandardnih bosanskih naklada,nikoga ozbiljno ne možeugroziti.Italija je posve drukèijaprièa. Rijeè je o golemom iodlièno organiziranom tržištujedne velike zemlje, u kojojse medijska prièa s knjigom,koja je prisiljena pridržavati sepravila igre i propisanih standarda,u prvoj fazi doista pomoglastandardnim oblicimapromocije i prodaje. Tamo se,meðutim, nije moglo dogoditida se pojave nove knjigeUmberta Eca ili AlessandraBarrica a da mediji to ne registrirajuna uobièajen naèin,da ne iskoriste potencijalinformacije s kojom raspolažu,jer ona ionako ne ugrožavanjihove Shakespearee iliDostojevske. Mi smo zemljabez kritike, bez ozbiljnoganovinskoga bavljenja knjigom,novinske kuæe nisu uspjeleproizvesti nijedno kritièkoime koje je sposobno napisatisuvislu zabilješku o knjizi natri kartice, jer je konceptualniimperativ bavljenje trièarijamao piscu i pronalaženjepikanterija. Kada Edo Popoviænapiše roman, ozbiljan romano jednoj generaciji i jednomkvartu, kad u tome koristineko svoje literarno iskustvoi obrazovanje, onda to nitkone zna napisati, a ne zna mupostaviti niti pet suvislihpitanja i napraviti intervju,jer je skandal-potencijal EdePopoviæa mizeran, a istodobnose razvlaèe intervjui s nekimsmiješnim popišuljama kojesu svojim klišeiziranim ševamai literarnim onanijamazadužile svjetsku literaturu.Jest, reæi æete, i u Italiji sebave tim popišuljama. Da,naravno, ali nikad na raèunTabucchija ili Erri de Luce.Kada se uskorokontejneri napunedo vrha, a u rijetkepreostale knjižareusele casina ilounge barovinogometaša,kada preostaliizdavači nacionalneknjiževnostipočnu proizvoditisendviče nabildanekonzervansomili “papirnatugalanteriju”,vjerojatno ćese neki kulturnisociolog upitati štonam se zapravodogodilo. Tužnoje, i smiješnoistodobno, štosi takva pitanjaama baš nitko nepostavlja sadaSve za 100 minutaslave!Na Interliberu je održanatribina hrvatskih nakladnikaPet do dvanaest posvećena ovojtemi. Unatoč prosvjedima, ipakostaje dojam da je Zajednicanakladnika i knjižara previšesuzdržana te da su pojedini čelniljudi knjige našli svoj interesu priklanjanju novinskim izdavačima.Zašto izdavači nisuglasniji u zaštiti svojih tržišnihinteresa?– Zašto izdavaèi nisu sposobniprepoznati minimumzajednièkih interesa, i baremvrištati, kad veæ nisu sposobniza ozbiljniju diverzantskuakciju?Ja više ne mogu slušatito cviljenje i cmoljenje, izakojega nikad ne slijedi ništa.Da su izdavaèi uspjeliosvijestiti taj minimumupuæenosti jednih na drugei taj minimum potrebe zakonsenzusom, situacija bisigurno bila drukèija. Ja sam,na žalost, na vlastitoj koži unekoliko razlièitih prigodaiskusio nespremnost izdavaèaza bilo koji oblik otvaranjazajednièke fronte premabilo èemu. Èekajuæi rješenjeod nekoga drugog, doèekatæemo samo svoje poniženje,svoj krah.Današnja stvarna središtamoæi uèinit æe nas svojim taocima,kao što su veæ uèinilanajveæi dio javnoga prostora,ukljuèujuæi svaku vrstu tzv.vlasti i tzv. politike.Što misliš o približavanjupojedinih izdavača novinskimnakladnicima, primjerice oodluci VBZ-a da se romanKoljivo, nagrađen na njihovunatječaju za roman,tiska uz Večernji list; ilipak o zajedničkom izdanjuEnciklopedijskog rječnikaNovog Libera i Jutarnjeg?– Ja to ne razumijem. Nemogu shvatiti neke iskusneljude, koji godine svoga radabagateliziraju za manje od“100 minuta slave” krajnjesumnjive provenijencije.Amputacija– najdjelotvornijaministrova metodaKako komentiraš bezrezervnupodršku ministraBiškupića novinskim izdavačimai njegovu najavu smanjivanjadržavnih potpora unakladništvu?– Biškupiæ se uhvatio alibijakoji mu se neoèekivanootvorio i sad ga poteže usvakoj prigodi, pokazujuæi daga knjiga ne zanima i da jenajdjelotvorniji naèin lijeèenja– amputacija. Ideja o 50ili 100 naslova koji æe zamijeniticjelokupnu godišnjuprodukciju od pet ili šesttisuæa naslova ravna je onoj o200 obitelji koje æe zauzdatiHrvatsku. Koga briga za novenaslove kada statistike rušerekorde?S druge strane, zašto seBiškupiæ ne bi ponašao tako?Pa ja sam bio svjedok kadasu na Interliberu 2001., prvikoji je poèeo slièiti na sajamknjiga, neki izdavaèi plazilipo njemu i urlali na sav glas:Gospodine ministre, jedvaèekamo da nam se vratite!Ti izdavaèi nisu bili nikakvispecijalni hadezeovci ili zatucanidesnièari niti zatucaniljevièari.Jedan od ključnih problemaizdavaštva je i nepostojanjejedinstvene distribucije. Biloje raznih pokušaja, postoji čaki veliki budžet u jednoj europskojfondaciji (Central andEast European Book Project izAmsterdama) predviđen za to,no stvari se nikako ne rješavaju.Zašto?– Ako sustav koji omoguæuježivot knjige ikadbude uspostavljen, ondaæe distribucija biti komercijalanposao za koji nitkoneæe obijati vrata inozemnihfondacija. Sve dotad moguænostimožda i postoje, alisigurno nisu unutar okvirao kojima se ponekad govori,pa i u istupima predstavnikainozemnih fondacija, kojipet godina obilaze ovu zemlju,a još ne znaju ni tko jetko, ni što je što, ni kakvo jestanje stvari, od kojega bi seonda moglo krenuti premanekakvu moguæem cilju.Organizacija treninga i seminaradobra je za održavanjesmisla administracije, no onasigurno neæe riješiti problemdistribucije, osobito ne naentuzijastiènim, bezinteresnimtemeljima.PRETPLATNI LISTIĆ - izrezati i poslati na adresu:dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Vodnikova 17Želim se pretplatiti na zarez: 6 mjeseci 120.00 kns popustom 100.00 kn, 12 mjeseci 240.00 kns popustom 200.00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te studenti i učenicimogu koristiti popust: 6 mjeseci 85.00 kn, 12 mjeseci 170.00 knZa Europu godišnja pretplata 50,00 EUR,za ostale kontinente 100,00 USD.PODACI O NARUČITELJUime i prezime:adresa:telefon/fax:e-mail:vlastoručni potpis:Uplate na žiro-račun kod Zagrebačke banke:2360000 – 1101462454. Kopiju uplatnice priložiti listiću iobavezno poslati na adresu redakcije.cmyk

10 VI/143, 2. prosinca 2,,4.esejIspod dugeSlavoj ŽižekU kontekstu populističkog konzervativizmaradikalni ljevičari ne bi smjeli zaboraviti da subaš populistički fundamentalisti, a ne liberali,dugoročno njihovi savezniciKanzasu i ostalim državama središnjeg dijelaSAD-a, ekonomski sukob klasa (siromašnifarmeri i industrijski radnici protivodvjetnika, bankara i velikih kompanija) pretvorenje u suprotnost izmeðu poštenih, marljivihAmerikanaca-kršæana s jedne strane i dekadentnihliberala koji piju mlijeko i voze strane automobile,rugaju se domoljublju i zagovaraju pobaèaj i homoseksualnosts druge: tako Thomas Frank tvrdi uWhat’s the Matter with America? Glavni ekonomskiinteres populistièkog konzervativizma jest osloboditise snažne države koja oporezuje stanovništvokako bi financirala regulatorne intervencije i uvestiekonomski plan èiji bi slogan mogao biti “nižiporezi, manje pravila”.Država kao predstavnik antikristaIz standardne perspektive koja drži da je ekonomskodjelovanje utemeljeno na racionalnomslijeðenju vlastita interesa, nedosljednost togstava je oèita: populistièki konzervativci doslovnoizglasavaju vlastitu ekonomsku propast. Nižeoporezivanje i sve veæe smanjivanje pravila znaèeviše slobode za korporacije koje osiromašene farmeretjeraju u propast; manje intervencija državeznaèi manje savezne pomoæi za male farmere, itako dalje. U oèima protestantskog stanovništva,meðutim, država je strana sila i, zajedno s UNom,predstavnik antikrista: oslobaða kršæanskogvjernika odgovornosti upravljanja i tako potkopavapotrebu za individualnim moralom koji svakoga odnas èini graditeljima našeg vlastita spasenja.Nije èudo da su velike korporacije oduševljeneprotestantskim napadima na državu, kada onapokušava regulirati medijske kartele ili akcijeenergetskih kompanija, poveæati regulaciju zagaðivanjazraka, zaštititi prirodu i ogranièiti sjeèudrveæa u nacionalnim parkovima i tako dalje.Grozna je ironija da radikalni individualizam služikao opravdanje za ono što velika veæina pojedinacadoživljava kao golemu anonimnu moæ kojaupravlja njihovim životima.Simbioza koja oslabljujeŠto se tièe ideološkog aspekta njihove borbe,Frank iznosi oèitu istinu koja, bez obzira na sve,treba biti izreèena drukèije: populisti vode ratkoji ne može biti dobiven. Kada bi republikanciuspjeli zabraniti pobaèaj, kada bi zabranili poduèavanjeo evoluciji, kada bi nametnuli saveznezakone Hollywoodu, to bi dovelo ne samo do globalnemobilizacije njihovih ideoloških protivnikanego i do ekonomske depresije širokih razmjera uSAD-u. Ishod je, dakle, simbioza koja oslabljuje:premda se vladajuæa klasa ne slaže s populistièkimmoralnim planom, tolerira ga kao sredstvokojim se niže klase mogu zadržati pod kontrolom.“Moralni rat” dopušta nižim klasama daartikuliraju i izraze svoj bijes bez uznemiravanjadominantnih ekonomskih interesa. Kulturni rat,drugim rijeèima, klasni je rat drugim sredstvima:jedno je izmiještanje drugog.Meðutim, to zagonetku samo èini još neprobojnijom:kako je takvo izmiještanje moguæe?“Glupost” i “ideološka manipulacija” nisu dovoljnodobri odgovori; oèito je da neæe biti dovoljnoreæi kako je nižim klasama mozak isprao ideološkiaparat do te mjere da su nisu sposobni identificiratisvoje vlastite prave interese. Ako ništa drugo,moramo zapamtiti da je, prije nekoliko desetljeæa,Kanzas bio rasadnik progresivnog populizma – iljudi, u godinama koje su od tada prošle, zasigurnonisu postali gluplji. A nije dovoljno ni objašnjenjeErnesta Laclaua: ne postoji “prirodna”veza izmeðu društveno-ekonomskih i ideološkihpozicija, pa je besmisleno govoriti o “prijevari” i“lažnoj svijesti” kao da su to stupnjevi ideološkesvijesti koji “odgovaraju” neèijoj društveno-ekonomskojsituaciji. Svaka ideološka tvorevina rezultatje borbe da se uspostavi ili nametne hegemonijskilanac izjednaèenosti izmeðu višestrukihborbi – ekonomske, demokratske, ekološke, feministièke,antirasistièke, i tako dalje – i taj rezultatje potpuno sluèajan, a ne jamèi ga objektivni društveno-ekonomskipoložaj.Samo dio kulturePrva stvar koju treba primijetiti jest da je potrebnodvoje da bi došlo do kulturalnog rata: kulturaje takoðer dominantna ideološka preokupacija“prosvijetljenih” liberala, koji se bore protivseksizma, rasizma i fundamentalizma a za multikulturalnutoleranciju. Ono što “kultura” znaèidanas usko je povezano sa statusom vjerovanja. Miviše ne vjerujemo istinski, nego samo promatramoodreðene vjerske rituale i obièaje kao gestu poštovanjaprema zajednici kojoj pripadamo: Židovikoji nisu vjernici slijede pravila košer ishrane zbogpoštivanja tradicije, i tako dalje. Izjava “Ja zapravone vjerujem u to, to je samo dio moje kulture”dobro opisuje poreknuta, ili izmještena, vjerskaobilježja našeg vremena. Premda ne vjerujemo uDjeda Božiænjaka, u prosincu je svakoj kuæi božiænajela kao i na svakom javnom mjestu. “Kultura”je naziv kojim se koristimo za sve one stvari kojeprakticiramo a da uistinu u njih ne vjerujemo nitiih shvaæamo ozbiljno.Druga stvar koju treba napomenuti jest da, dokjavno ispovijedaju svoju solidarnost sa siromašnima,borba liberala za multikulturalnu tolerancijui ženska prava suprotstavlja ih “nižim klasama” snjihovom pretpostavljenom netolerancijom, fundamentalizmomi seksizmom. Prave linije podjelezamagljene su pomnom upotrebom terminologije.Naèin na koji je “modernizacija” korištena i koristise u novijoj ofenzivi je dobar primjer. Prvo,apstraktna opozicija konstruirana je izmeðu “modernizatora”(onih koji podržavaju globalni kapitalizamu svim njegovim aspektima, od ekonomskihdo kulturalnih) i “tradicionalista” (onih kojise opiru globalizaciji). U kategoriju onih-koji-seopirumože zatim biti ubaèen spoj tradicionalnihkonzervativaca, populistièke desnice i elementi“stare ljevice” – oni koji i dalje zagovaraju državudobrobiti, sindikate… To konstituira aspekt društvenestvarnosti – koalicija Crkve i sindikata sprijeèilaje legalizaciju rada nedjeljom u Njemaèkojprošle godine – ali ne zastupa èitavo društvenopodruèje samo zato što se ne tièe razlièitih slojevai klasa. “Modernizacija” ne uspijeva djelovati kaokljuè društvenog totaliteta – ona je apstraktniopæi pojam – s obzirom na to da je procjena marksizmata da postoji jedan antagonizam (klasnaborba) koji odreðuje sve druge i zato je konkretnaopæost. Feminizam je apstraktan na slièan naèin:može biti artikuliran s borbom za emancipacijunižih klasa ili može (i svakako to èini) funkcioniratikao ideološko oruðe viših srednjih klasa korištenoda dokaže njihovu superiornost nad navodnopatrijarhalnim i netolerantnim nižim klasama.Ono što “kultura” znači danasusko je povezano sa statusomvjerovanja. Mi više ne vjerujemoistinski, nego samo promatramoodređene vjerske rituale i običajekao gestu poštovanja premazajednici kojoj pripadamo: Židovikoji nisu vjernici slijede pravilakošer ishrane zbog poštivanjatradicije, i tako dalje. Izjava “Jazapravo ne vjerujem u to, to jesamo dio moje kulture” dobroopisuje oporeknuta, ili izmještena,vjerska obilježja našeg vremenacmyk

esejVI/143, 2. prosinca 2,,4.11Klasni antagonizam je svakako ovdje dvostrukoupisan: on je specifièna konstelacija same klasneborbe što objašnjava zašto su feminizam preuzeleviše klase. (Isto se odnosi i na rasizam; upravodinamika klasne borbe je ona koja objašnjava zaštoje rasizam najjaèi meðu bjelaèkom radnièkomklasom.)Logika antagonizmaTreæa stvar koju treba uoèiti je fundamentalnarazlika izmeðu ciljeva feministièkih, antirasistièkihi antiseksistièkih borbi na jednoj strani i klasneborbe na drugoj. U prvom sluèaju cilj je prevestiantagonizam u razliku (mirna koegzistencijaspolova, religija, etnièkih skupina), a cilj klasneborbe je upravo suprotno: pogoršati klasnu razlikuu klasni antagonizam. Uspostaviti niz jednakostiizmeðu rase, roda i klase znaèi zamagliti osobitulogiku klasne borbe, kojoj je cilj prevladavanje,svladavanje, pa èak i satiranje drugog – ako nenjegova fizièkog postojanja, onda barem njegovedruštvenopolitièke uloge i funkcije. U jednomsluèaju imamo horizontalnu logiku koja ukljuèujezajednièko priznavanje meðu razlièitim identitetima;u drugom imamo logiku borbe s antagonistom.Paradoks je da populistièki fundamentalistipodupiru tu logiku antagonizma, dok liberalnaljevica ustraje u logici priznavanja razlika. Dok jeliberalna sklonost prema smirivanju antagonizama,populistièke konzervativne baze kampanjepreuzele su stav stare radikalne ljevice o mobilizacijiljudi i borbi protiv iskorištavanja od straneviših klasa. Taj neoèekivani preokret samo je jedanu dugom nizu. U SAD-u tradicionalne ulogedemokrata i republikanaca mogu izgledati kaoda su zamijenjene: prilièno odvojeno od njihovanovog globalnog intervencionizma republikanci supotrošili državni novac i tako proizveli rekordniproraèunski deficit i de facto gradili snažnu federalnudržavu. Demokrati, s druge strane, nastavljajuvoditi strogu fiskalnu politiku koja je, podClintonom, ukinula proraèunski deficit. Èak i uosjetljivom podruèju društveno-ekonomske politikedemokrati (poput Blaira) imaju neoliberalniplan ukidanja socijalne države, snižavanja poreza,privatizacije i tako dalje; dok je Bush predložioradikalne mjere za legalizaciju statusa milijuna“Moralni rat” dopušta nižimklasama da artikuliraju i izrazesvoj bijes bez uznemiravanjadominantnih ekonomskih interesa.Kulturni rat, drugim riječima,klasni je rat drugim sredstvima:jedno je izmiještanje drugogSvaka ideološka tvorevina rezultat je borbe da se uspostavi ili nametnehegemonijski lanac izjednačenosti između višestrukih borbi – ekonomske,demokratske, ekološke, feminističke, antirasističke, i tako dalje – itaj rezultat je potpuno slučajan, a ne jamči ga objektivni društvenoekonomskogpoložajmeksièkih radnika i zdravstvenu skrb uèinio mnogopristupaènijom za umirovljenike. Ekstremnisluèaj takve inverzije jest sluèaj skupina koje promièuborbu za preživljavanje. Premda je njihovaporuka poruka o vjerskom rasizmu, njihov naèinorganiziranja (male ilegalne skupine koje se boreprotiv FBI-a i ostalih saveznih agencija) pretvaraih u nešto što na neobièan naèin podsjeæa na Crnepantere iz šezdesetih godina 20. stoljeæa.Krivnja ljudske prirodeZato bismo trebali odbaciti ne samo bezbrižniliberalni prezir populistièkih fundamentalista (i,još gore, pokroviteljsko sažalijevanje zbog njihovenavodne manipulacije) nego i same pojmove kulturalnograta. Premda æe radikalni ljevièari, naravno,podupirati liberalnu poziciju na takvim pitanjimakao što su pobaèaj, rasizam i homofobija,oni nikada ne bi smjeli zaboraviti da su baš populistièkifundamentalisti, a ne liberali, oni koji sudugoroèno, njihovi saveznici. Unatoè svom gnjevupopulisti nisu dovoljno gnjevni – nisu dovoljnoradikalni da shvate vezu izmeðu kapitalizma imoralne propasti koju ne odobravaju. Prisjetimose zloglasne jadikovke Roberta Borka u Slouchingtowards Gomorrag (1996.):Industrija zabave ne nameæe izopaèenost amerièkojjavnosti koja se tome protivi. Zahtjev za dekadencijom jeveæ tu. Ta èinjenica ne opravdava one koji prodaju takavuniženi materijal ništa nego što zahtjev za crackom neopravdava dilera cracka. No,moramo se podsjetiti da jekrivnja na nama, na ljudskojprirodi koja nije ogranièenavanjskim silama.Bork ovdje izaziva ideološkikratki spoj: umjestoda ukazuje na logiku kapitalizmakoji, kako bi seodržao, stalno mora stvaratinove zahtjeve, on za konzumeristièku“dekadenciju”okrivljuje “ljudsku prirodu”koja, ostavljena samasebi, završava u izopaèenostii slijedom toga trebastalnu kontrolu i cenzuru.“Ideju da su ljudi prirodnoracionalna, moralna biæabez potrebe za snažnimvanjskim ogranièenjimarazorilo je iskustvo. Postojipohlepno i sve veæe tržišteza pokvarenošæu i profitabilneindustrije posveæenenjegovu opskrbljivanju .”No, takav stav predstavljapoteškoæu za “moralni”križarski rat ColdWarriors protiv komunizmajer su istoènoeuropski komunistièkirežimi srušenikombinacijom triju velikihantagonista konzervativizma:mladost, intelektualcigeneracije šezdesetih godina20. stoljeæa i radnicikoji su nastavili vjerovatiu solidarnost kao suprotstavljenojindividualizmu.Taj se problem vraæa proganjajuæiBorka: u njegovojknjizi on nam govori da jena konferenciji spomenuo,s neodobravanjem, nastupMichaela Jacksona naSuper Bowlu s njihanjem kukova. Jedan sudionikme strogo obavijestio da je upravo želja da seuživa u takvim manifestacijama amerièke kulturedovela do rušenja Berlinskog zida. To se èinidobrim argumentom za ponovno podizanje zida.”Bork je svjestan ironije u svojem položaju, ali oèitone uoèava njezin dublji aspekt.Prema Lacanovoj definiciji uspješne komunikacije,ja od nekog drugog natrag dobivam vlastituporuku u njezinu preokrenutom obliku, što znaèis njezinim pravim znaèenjem, istinom o sebi kojusam potisnuo. Dobivaju li današnji liberali odpopulistièkih konzervativaca natrag svoju vlastituporuku u njezinu preokrenutom/istinskom obliku?Drugim rijeèima, je li konzervativni populizamsimptom liberalne tolerancije? Je li redneck izKanzasa koji eksplodira u bijesu protiv liberalnekorupcije upravo figura koja omoguæuje liberaluda se susretne s istinom iza svojeg vlastita licemjerja?Možda bismo trebali uèiti iz najpopularnijihpjesama o Kanzasu i tražiti saveznike negdjeispod duge: ispod “dugine koalicije” radikalnihliberala i njihovih borbi za pojedinaèna pitanja iprema onima koje oni vide kao svoje neprijatelje.S engleskoga prevela Lovorka Kozole.Tekst je pod naslovom Over the Rainbow objavljenu časopisu London Review of Books, 4. studenoga2004. Oprema teksta redakcijska.cmyk

12 VI/143, 2. prosinca 2,,4.razgovorBillyilly Childish sjedi proždrljivojeduæi peèenekrumpire – jednostavnopripremljene, s malo maslinovaulja, soli i papra – s otkrhnutaemajliranog tanjura,nalik na one koji su se rabili uvrijeme rata ili možda na kampiranjimapedesetih godina.U kuhinji smo unajmljenekuæe u nizu viktorijanskihkuæa u Chathamu, depresivnomgradu koji je zatvaranjempoznatih dokovaosamdesetih godina zapaou tešku gospodarsku krizu.Buèan tip u susjednom stanupati od bolesti vikanja, kako tonaziva Billy, a èovjek koji živiu stanu preko puta uhiæen jezbog ubojstva. Ovo je opasandio grada. Kuæa, koju Childishdijeli sa svojom suprugom,Amerikankom Julie, doslovceje i figurativno miljama dalekood one vrste modernog neredakakav se može naæi u potkrovljimau Hoxtonu. Umjestotoga, s èudnim, razbacanimpredmetima i pokuæstvom– poput starih orgulja ili antiknepeæi – s obješenim, ruševnim,zaèudnim umjetnièkimdjelima, ovaj je stan stvaran.Na neki naèin funkcionira bezšvedskog pokuæstva, èupavihsagova, crnih hladnjaka, aluminijskihstojeæih svjetiljaka iostalih pokazatelja života kojiodlikuje stilizirani nemar. Taprašnjava rapsodija otrcanostije, naravno, prava kuæa jednogumjetnika. A nije ni potrebnoreæi da je Childish praviumjetnik. Sjedeæi za golimdrvenim stolom, on brišesvoje viktorijanske brkovekoje oduvijek nosi, i razmišljanekoliko trenutaka prije negošto nastavi nabrajati sve štoposjeduje: hladnjak, perilicurublja, dvanaest gitara, starovozilo hitne pomoæi, stol,nekoliko stolaca i stari Volvo.Nije mnogo za jednog èetrdesettrogodišnjaka.Ali, hej,Billy je bogat na drugi naèin– njegova blaga sežu mnogodalje od neèega što se možemjeriti obiènom materijalnomvrijednošæu. Ponajprije, autorje golema kulturalnog opusa.Kada se piše o Childishu,postalo je tradicionalno ispisatipopis njegovih dostignuæapa æu to i ja uèiniti: dvijetisuæe slika, više od stotinuploèa koje je snimio s raznimbendovima, ukljuèujuæi i ones Thee Headcoats i The BuffMedways, dva romana i višeod trideset zbirki pjesama.Sva su ta djela producirananeovisno, bez pomoæi velikihizdavaèa, poznatih galerija iliknjiževnih agenata; zapravo,Childish sam vodi svojuglazbenu izdavaèku kuæu ivlastitu, uradi sam književnuizdavaèku kuæu, HangmanBooks. Èini se da je Billyjedno veliko kreativno kulturalnoèudo.Odijeljenost od svijetaNo, nije rijeè samo o kvantiteti.Njegova ukupna djela(albumi, knjige, pjesme, cijeloto brdo stvari) skreæu pozornostna nešto što je uglavnomna marginama života – namjesta na kojima se dogaðastvarna vreva postojanja, gdjese neuspjesi, pogrešni potezi,ludilo, melankolija i prije svegasirovi užitak iskustva, svakidan bore za opstanak.Lako se prepustiti oèaranjuvizualnim i lirskimizobiljem koje se razlijeva izChildisheve groznièave mašte.Njegova djela posjedujuonaj neurotièan senzibiliteti prijezir prema prosjeènosti– duboko ukorijenjenu èežnjuza izmicanjem pred ogranièenjimanormalnosti. Istodobno,nije impresioniran tehnološkimpothvatima, nego jeumjesto toga hipnotiziransposobnošæu unošenja emocijau svijet razigrane mašte.Prièe, a poglavito njegovepjesme, funkcioniraju poputputokaza koji usmjerava ljudeprema slobodama unutarnjegsvijeta: uma i duše. Uvuèenu taj podzemni svijet otuðenosti,usamljenosti, beznaðai bijesa, a istodobno se boreæiza izlazak iz njega, Childishje nadahnut promašen sluèajkoji posjeduje, kako to nazivaju,hrabrost vlastite ekscentriènosti.Iskrenost koju izražavaupozorava na život kao nanešto što bi moglo biti boljekada bismo samo pokazali potrebnuodluènost da budemosamosvjesni.Poznat kao prijatelj i nadahnuæeljudima poput WhiteStripesa, Grahama Coxona,Kurta Cobaina i svakog bohemskogpiskarala u gradu,Childish je dar za sve one kojitragaju za sirovim, stvarnim,brutalnim, nerafiniranim,iskrenim, neuljepšanim,èarobno neglamuroznim,otvorenim, bolnim, nesavršenim– za autsajderskim.On je osoba koja je uporno,desetljeæima pratila svojuMuzu, uživajuæi samo kultnoodobravanje i vrlo malu financijskudobit. Dok smo mi biliu pubovima, gledali televiziju,igrali video igre, Billy je rintaoi patio. Da, istina je da je Billyumro radi grijeha svih nas (aline i mojih). Ja sam jednostavnoChildishSve mora de-evoluiratiRichard CabutAutor dvije tisuće slika,više od stotinu ploča koje jesnimio s raznim bendovima,dvaju romana i više odtrideset zbirki pjesama,urednik nezavisne izdavačkekuće – mrzi suvremeniživot i zamišlja jedan drugisvijet, drukčiji način života.Jedan je od najvećih čudakasuvremene umjetnosti,prijenosnik elektriciteta,dirigent koji priča čudnepriče, junak oštrine života,svijetli prorok otpora injegovih mogućnosti,potpuno nekonvencionalanfilozof koji ne puši, ne loče ipije zeleni čajtakav, kaže Billy objašnjavajuæisvoju odijeljenost od ostatkasvijeta. Osim toga, razlog tomusu i moje konfrontacije i iskustva sautoritetima.Disleksija i odbijanješkoleBillyjeva žalosna prièadovoljno je puta zabilježena,ali je vrijedi još jedanputponoviti zbog njezina nemilosrdnaniza nesreæa. Prvo jepetogodišnji Billy, nedvojbenotada veæ mali vragolan,odbio pohaðati školu, te su gaonamo morali vuæi dok je oncijelim putem vrištao i ritaose, lamatajuæi krhkim rukamai nogama. Oèito ja mali Billypredosjeæao da æe mu se tamodogoditi nešto strašno, i imaoje pravo. Klinac je jednostavnobio užasan u uèenju, nijeznao ni èitati ni pisati, kolikogod se trudio. Ismijavan inapadan, taj jadni djeèak nijenašao utoèište ni u domu,gdje mu se dodatno izrugivaootac alkoholièar. Nitko nijeznao da je Billy, daleko odtoga da je jednostavno glup ilisamovoljan, bio zapravo disleksièan.Od tada su stvari za našegjunaka krenule naopako. Otacje napustio obitelj kad jedjeèaku bilo sedam godina abio je i seksualno zlostavljan.Poèeo je mokriti u krevet, ijoš k tomu nepismenog, svisu ga smatrali glupim. Nijepotrebno isticati da je biopropali sluèaj, i iz srednje ješkole bio izbaèen vrlo rano,tako da nije uspio maturiratièak ni na jedinom predmetuna kojem je to mogao uèiniti– likovnom. Sve su ga umjetnièkeškole odbijale jer nijeimao nikakve kvalifikacije, noveæinu je vremena provodiocrtajuæi. Njegova se ustrajnostisplatila kada ga je mjesnaškola primila na temelju neèegašto se zove klauzula za genijalnost.No, unutar dva tjednauprava je odluèila da je neugodniBill, daleko od toga što jegenijalan, najgori uèenik kojegsu ikada imali. Izbaèen je bezikakva okolišanja, prije negošto mu se smilovala škola St.Martins, u koju se on nikakonije uklapao. Mislio sam da æutamo naiæi na umjetnike, ali njihsu zanimale samo njihove karijere,prisjeæa se Childish. Polovicanjih mislila je da se pravim dapripadam radnièkoj klasi, a drugapolovica je mislila da pripadamradnièkoj klasi. Tamo nije bilonikoga s kim sam mogao biti prijatelj.Odbio sam iæi na prosvjedeprotiv nacista, i jedna me Židovkaodmah proglasila nacistom. Nisamse uklopio, i tada sam izbaèen zbogobjavljivanja knjige poezije koju susmatrali skandaloznom. Do tadaje moj otac veæ otišao u zatvorzbog krijumèarenja droge, a jasam se odluèio prijaviti na burzurada i samo slikati, što je ionakobilo jedino èime sam se želio baviti.Razdoblje s Tracy EminBilly je bio prepušten samsebi, a to je njegova situacija idanas, odbijajuæi se priklonitibilo kojoj stranci, ili puzatipred bilo kojom klikom.Poznato je da je bio deèkoTracey Emin, i tu je vezu možda,da je takva osoba, mogaoiskoristiti u svoju korist. Sreosam se s cijelom tom ekipom, kažeChildish, pokušavajuæi potisnutiprijeziran smijeh. Otišaosam na jedno od Traceynih otvorenjana koje je željela da doðemi upoznao Damiena Hirsta, malukvrgavu lopticu bijesa, koji mi jerekao da Tracey ima velike sisei pitao me jesam li je pojebao.Smatrao sam da to ne zaslužujenikakav odgovor. Upoznao samtakoðer Morcambea i Wisea(Gilberta i Georgea), koji su mirekli da imam “zanimljivo” ime.“Hmmm”, odgovorio sam, i to jebio kraj cijele prièe.Zapravo, zamalo je to biokraj. Bilo je dovoljno vremenaza još jednu izdaju nakon kojeje Emin nastavila svoj uspondo velike popularnosti, aChildish je ostao u pozadini.Childish do danas nijezaboravio kako su mu zabilinož u leða. Ako postoji jednatema koja æe ga zasigurnouzrujati i uzbuditi, ondaje to Tracy Emin i pokretkonceptualne umjetnosti,èija je ona istaknuta figura,zajedno s Hirstom. Štoviše,Childish je bio jedan od voðasmiješnog antikonceptualnogpokreta pod nazivom StuckistMovement. Na sreæu, prestaoje biti dio toga, ali ostala jemržnja koju osjeæa premabilo èemu što se udaljavaod parametara tradicionalneumjetnosti.Konceptualna je umjetnostzapravo razgovaranje o umjetnosti– to je ono što moja supruganaziva dosadnim. Ako prièam oumjetnosti, ona me nakon pet minutazaustavi. Raditi nešto vrlo jerazlièito od prièanja o tome. To jeprijevara – ljudi vam pokušavajuprodati bilo što, a meðu umjetnicimaima dosta prevaranata. Akoje rijeè o novcu, ako im platite,ljudi æe stajati na glavi i žonglirati.Mnogo konceptualnih stvarineiskrena je poezija. Neèemupridruže nekoliko stihova i odmahimaju izgovor da izlože odreðeniobjekt – objekt koji se kao umjetni-cmyk

azgovorVI/143, 2. prosinca 2,,4.13Konceptualna jeumjetnost zapravorazgovaranjeo umjetnosti– to je ono štomoja supruganaziva dosadnim.Ako pričam oumjetnosti, oname nakon petminuta zaustavi.Raditi nešto vrloje različito odpričanja o tome. Toje prijevara – ljudivam pokušavajuprodati bilo što, ameđu umjetnicimaima dostaprevaranataèko djelo može razaznati jedinozato što je u galeriji. To znaèi daosoba koja je napravila taj objektnije umjetnik, nego da je umjetnikvlasnik galerije, koji je omoguæiotu èudesnu preobrazbu. To je lakozaraðen novac za ljude koji veæimaju previše.Childish apsolutno izbjegavaideju da je konceptualnaumjetnost, u najboljem sluèaju,radikalan potez, napad naprvenstvo slikarstva i kiparstvakoji otkriva promjenjiv,nestalan proces, aktivnost,iskustvo ili èak stanje uma– izazov stogodišnjoj tradicijipromatranja stvari na isti naèin.Zapravo, Childish se vrloglasno smije toj ideji.Konceptualisti se, pretvarajuæise da su umjetnici, žele prikazativažnijima nego što to zapravojesu, zato što žele zauzeti položajena kojima æe biti nadomak novcu,to jest na kojima mogu biti samodopadni.Postoji nešto što poveæavaego i postoji, istodobno, umjetnièkodjelo koje nešto priopæava– o lomljivu dijelu osobnosti, iliiznosi pogled na stanje u kojemse nalazimo. Veæina ljudi kojaradi konceptualne stvari prestatæe se baviti time ako im uskratitematerijalna sredstva, jer sami nevjeruju u ono što rade.Disko-civilizacijaI tako, dok Billy održavadrsku distanciranost od sklonostidanašnjeg vremena, upomoæ mu pritjeèu tradicija iaspekti prošlosti. To traganjeza prošlošæu pomalo je smiješno– on se poput nekogcendravog zanovijetala, žali dadanas svi nose disko-cipele,kako on naziva tenisice. Svigledaju disko-TV, gdje kamerai zvuk idu vuuuuššš kada senešto dogodi. To, naravno,ne znaèi da Bill ima televizor,nego ponekad gleda mamin.Dio toga je u redu – nasvojim se albumima uzdržavaod modernih varki u koristogoljena, izravna pristupa. Nebih uživao u tome kada bih radiona naèin na koji to rade diskorockeri,kaže Billy, koji oèitoizjednaèava moderno s pojmomdisko, a John Travolta bise iznenadio kada bi doznaokako je to doba poèelo nakonPrvoga svjetskog rata. Svi tisnažni razglasni ureðaji i rasvjetarabe se kako bi nešto sakrili umjestoda otkriju. Mi se ne skrivamoni iza èega, što je suprotno odonoga što ljudi žele, a to je iluzija.Drugi dio je pomalo èudan– na primjer, opsesija viktorijanskimvrijednostima i viktorijanskimstilom te odbijanjeslušanja nove, prevarantskeglazbe: Samo jedanput u šestmjeseci.Pa ipak, Billy odbija idejuda ga zanima nostalgija, iuspijeva na neki naèin za todati èvrste argumente.Ne zanima me retro; zanimame samo novo i moderno.Govorim o onome što treba bitinovo i moderno. Retro podrazumijevaiskopavanje neèegasamo zato što podsjeæa na nekoosebujno razdoblje. Ali ja govorimo tome funkcionira li nešto ili ne.Postojanje integriranog tramvajskogsustava u Britaniji ne bi bilozgodno i retro, nego bi bio sam vrhmodernosti. To je ono što funkcionira.Zar je dobro to što se ništane proizvodi u vlastitoj zemlji, štone postoje nikakvi obrti? To je moždamoderno, ali ne funkcionira.Childish mrzi suvremeniživot i zamišlja jedan drugisvijet, drugaèiji naèin života.Moj je otac velikegoist i pijanica, iprimijetio sam daje jedini trenutakkada je bio imaločovječan biotrenutak kadaje bio potpunoslomljen. To je kaokada slikate sliku idođete do čvrstogobjekta – on ćevam, posredstvomgranice koju ćeteotkriti, reći gdjeste. Neuspjehvas suprotstavljavama samima– može se dogoditida ne želite bitiu tom položaju,ali on znači dadoživljavatestvarnost, a neoslobođenje odtijela, taj nekidobar osjećaj zakojim ljudi tragajuU tom je smislu utopist i radikal.Sve mora de-evoluirati, sve semora spustiti na zemlju, biti onošto jest, kaže. To znaèi da ljudimoraju prestati misliti kako æe nasspasiti još više televizije i još višeautomobila. Ili da æe nas spasitiInternet i mobilni telefoni. Svesu te stvari lažne i potrebno ih jeogoliti. Ljudi se moraju naæi nanekom vrlo bolnom mjestu kako biodluèili što stvarno žele.Da nemam umjetnost,ubijao bih ljudeBilly je veæ bio na tom svojembolnom mjestu. Dogodilose to kada se njegov otac,nakon što je bio pušten izzatvora, vratio u obiteljskukuæu. Tijekom jedne prepirke,u strahu za svoju majku,Billy ga je pretukao. Duboko umojoj podsvijesti je bijes, priznajeChildish. Da nemam pisanje iumjetnost, ubijao bih ljude. Pošaobih putem psihopata, ali sam uspiopretuæi oca kada mi je bila 21 godina,i to je skratilo mnogo muka.Namjeravao sam ga ubiti, alinisam, pa sam tako imajuæi prilikuubiti, odluèio da to neæu uèiniti.Billy je danas jedini uobitelji koji razgovara sasvojim ocem, iako on (koji jenajsebiènija osoba koju poznajem),kako kaže, nije posebnozainteresiran ni za njega ni zasvojeg unuka, Billyjeva sinaHuddieja.Još jedan dio Childisheverehabilitacije dogodio se kadaje prestao piti. U èasopisu Idler(br. 25) Billy je objavio jednood najpronicljivijih djela oalkoholizmu koja sam proèitao.U tom tekstu potanko preprièavadesetke godina koje jeproveo kao teturava propalicas bocom viskija pokraj kreveta,ležeæi u kojem je kao užasnapijanica svake veèeri plaèuæivikao: Ne mogu više ovako. Sada,trijezan od 1993., Billy komentira:Prepustio sam se tome daprestanem biti tinejdžer, da poènemodrastati. Bilo je teško, i nije biloteško. Ako doðete do dna neèega,možete se prisjetiti kako ste se groznotamo zapravo osjeæali.Billy je radio na mnogoaspekata svoje psihe i tražiopomoæ psihoanalitièara, iscjelitelja,meditacije, te tragao zavizijama. Poèela ga je zanimatiduhovnost umjesto alkohola.Pohaða desetodnevne seminaremeditacije koji ukljuèujudesetosatne treninge (tijekomkojih se ne razgovara,i nikoga se ne gleda u oèi),te svaki dan vježba jogu. Naseminarima sam shvatio da mi jeum bio goruæa kanalizacija pornografije,kaže Childish. Ali ito da postoji naèin izlaska iz toga,naèin na koji se može pobjeæi, naèinzaokupljanja pozornosti uma,ili naèin da se prepusti umu dapreprièavanjem pronaðe prolazprema van, da tako kažem.Duhovna ti praksa daje višeprostora da se razviješ kao biæe,nastavlja Billy, koji takoðerprouèava Bibliju i budizam.Ako se pokušavaš neèega riješiti, toti smanjuje prostor pa je ono što titreba neki novi prostor.Iskrenost se ne isplatiŽivot je za Billyja procesrazvijanja, putovanje, da seposlužim new age klišejima.Rijeè je o upoznavanju sama sebe,o tome da se osjeæaš ugodno kada tije neugodno. Ako radiš na tome dati bude samo ugodno, onda jednostavnobježiš. Ono što trebaš jestprobuditi se, biti iskren i ukljuèitise što više možeš.Ali iskrenost se, što jeBilly shvatio, ne isplati – ipreko glave mu je neimaštine.Pokušavam naæi agenta koji æeprodati moju knjigu izdavaèima,ali nitko nije zainteresiran zatošto nisam dovoljno srednjostrujaškipisac, kaže Childish, èistasuprotnost imuænom, premaslavi usmjerenom društvu izmedija. Govorim im da sam bašja ono što mainstreamu treba.Pisci koji žele zauzeti pozu kaoda su na rubu, neka to uèine, aja æu biti mainstream. Možemose zamijeniti. Ne možete gakriviti zato što se tako osjeæau vremenu kada se razmjernbezvrijedno pisanje MartinaAmisa ili Tima Lotta smatranajnovijim dostignuæem. Amisse pravi da razumije što se dogaða,ali on je samo jedno velikodijete koje se pravi važno.Ljudi žele da budem taj nekiizmuèeni umjetnik, nastavljaChildish. Žele me zadržati nadnu. Za njih radim iste pogreškekao kada sam bio alkoholièar. Epa, moram doæi do novca i pustitiim da to sami pokušaju, da sezamijenimo. U tom trenu ljudipostanu bojažljivi, ne žele se mijenjatisa mnom.To ne znaèi da æe Bill ikadaodustati od toga da i daljebude tako drag kao što jesad. Ili da se boji neuspjeha.Neuspjeh je ono gdje se susreæešsam sa sobom, kaže. Moj je otacvelik egoist i pijanica, i primijetiosam da je jedini trenutak kada jebio imalo èovjeèan bio trenutakkada je bio potpuno slomljen. Toje kao kada slikate sliku i doðetedo èvrstog objekta – on æe vam,posredstvom granice koju æeteotkriti, reæi gdje ste. Neuspjehvas suprotstavlja vama samima– može se dogoditi da ne želite bitiu tom položaju, ali on znaèi dadoživljavate stvarnost, a ne osloboðenjeod tijela, taj neki dobarosjeæaj za kojim ljudi tragaju. Toje vrlo dobro ilustrirano u pjesmiChitty Chitty Bang Bang: odpepela do propasti, ruže uspjeharastu. Proživljavanjem neuspjehaotkrivate svoj nezaštiæeni dio, kojije bliže onome što zapravo jesmo– našem duhu.Childish, na kraju krajeva,ne može prestati biti ono štojest – živi prijenosnik elektricitetaumjetnosti, dirigentkoji prièa èudne prièe. On jejunak oštrine života, svijetliprorok otpora i njegovih moguænosti,potpuno nekonvencionalanfilozof koji ne puši,ne loèe i pije zeleni èaj. Iuistinu je kul.S engleskoga prevela LadaFurlan.Objavljeno u e-časopisu 3am,www.3ammagazine.comcmyk

14 VI/143, 2. prosinca 2,,4.esejOkrutnost i mehanički seksJohn TaylorPierre Guyotat – “posljednji” pripadnik francuskeknjiževne “avangarde” šezdesetih i sedamdesetihgodina 20. stoljeća koji je ostao dosljedan – stvarau svojim “opscenim”, “sablažnjivim” djelimarepetitivan, otupljujući, ošamućujući, krajnjeiscrpljujući lingvistički ples, čija su mahnitosti iznimna ambicija jedinstveni u francuskojknjiževnostivaka nova knjiga Pierrea Guyotata (roðenog1940.) uvijek je “dogaðaj”, èitali je ili ne. Kadase knjiga Progénitures (Potomstvo) nedavno pojavilau Francuskoj, popraæena je vrstom konsterniranihfanfara, kako su èesto bila doèekivana djela togautora. Jedan je ugledni kritièar zakljuèio da ni on nibilo tko drugi ne bi mogao ili htio proèitati svih 800bizarno sroèenih, pedantno versificiranih stranica tog“romana” koji je vjerojatno više nalik na proširenukroniku Starog zavjeta. Ta optužba za “neèitljivost”,upuæivana Guyotatovim neobiènim i provokativnimdjelima još barem od vremena leksièkih i ortografskihpokusa kao što je djelo Prostitution iz 1975., ipak jeublažena pomirljivim zapažanjem da je on “posljednji”pripadnik francuske književne “avangarde”šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeæa koji jeostao dosljedan.Frenetični materijalizamSve je mnogo jasnije ako se Guyotatovo djelo nerazmatra kao primjer “avangarde”, nego kao neštošto iz nje nužno proizlazi, od njegove najranije fikcije– djelâ Sur un cheval (Na konju) iz 1961. i Ashby iz1964. – pa sve do djela Progénitures. Roman Ashby, èijaje radnja smještena u škotski zamak, u prvi se mahmože uèiniti konvencionalnim (premda podsjeæa nade Sadea). Ipak, znatno otkriva najznakovitije obilježjeGuyotatova zrelog stila: paralelizam radnji, gotovobez opisa izmeðu njih. Izbjegavajuæi poèetnièkepogreške, Guyotat sve više – nakon Ashbyja – forsiratakav stilistièki smjer, njegujuæi do odreðene mjerei vrstu glazbe i epistemologiju. Kao prvo, glazbu, jernastoji nadzirati ritam usredotoèujuæi se na aktivneglagole te drastièno reducirajuæi pridjeve i priloge.Kao drugo, epistemologiju, zato jer je na opsesivannaèin usredotoèen na svijet koji je tako frenetiènoispunjen radnjom – posebice seksualnim dogaðajima– tako da, strogo gledajuæi, nema “romanesknog vremena”za bilježenje dodatnih ili složenijih osjetilnihdojmova. U djelu Eden, Eden, Eden, primjerice, opisujese jedan prizor seksa – ili “bljesak “ – za drugim, asvaka opisna fraza oznaèava, bilo dio spolnog odnosabilo kretnju koja takvom èinu neposredno prethodi.Takav deskriptivni asketizam – a on je logièna posljedicaepskih ambicija Guyotatovih djela – razvidanje veæ iz naslova koji aludira i na “grobnicu” za 500tisuæa vojnika i na francuski poetski i glazbeni žanrnalik na eulogiju. Pripovjedaè u tom romanu, kojialegorièki proizlazi iz Drugog svjetskog te Alžirskograta, jednostavno ne doživljava vrijeme – njegovopotencijalno elastièno trajanje – na naèin koji bi muomoguæio da razradi opise. Nema stanke, odmora,predaha. Pri kraju svake radnje poèinje nova; ništadrugo nije moguæe percipirati niti ima mjesta za obuhvatne,opæe koncepcije.Nadalje, iako iz njegovih romana izbija karakteristièan,uspuhan “ton” (zbog njegova akcijski orijentiranoga,materijalistièkog, epskog svjetonazora), nemamjesta za sveobuhvatnu narativnu ili autorsku subjektivnost,barem u uobièajenom smislu tog pojma. Toje razlog zbog kojeg Guyotat, takoðer, traga za oblikomodsebljenja, a ta je sklonost vidljiva kod mnogihporatnih francuskih pisaca i pjesnika. Ipak, Guyotatredovito inzistira na logiènosti a ne na nasumiènosti svojihpripovijesti. U svakom sluèaju, romanom Ashby tajromanopisac veæ kreæe u smjeru krutoga, frenetiènogfizièkog materijalizma iz djela Tombeau pour cinq centmille soldats (Grobnica za 500 tisuæa vojnika) i Eden, Eden,Eden – materijalizma koji nije sadržan u narativnimtumaèenjima ili objašnjenjima (ona se javljaju jedinou njegovim èesto fascinantnim i dojmljivim intervjuima),nego radije u njegovu unaprijed temeljito osmišljenom,propisanom stilu. Poput umjetnika JeanaDubuffeta, koji se na isti naèin muèio s “materijom”i “strukturom”, Guyotat povlaèi, podbada, a ponekadi dobronamjerno ublažava jezik, kako bi bio što vjernijinajbrutalnijim èinjenicama postojanja. U njegovusluèaju, prvo zahtijeva pozorno usredotoèivanje nanužno mjesto sebstva, tijela – posebice na njegoveizluèevine. Drugo, zahtijeva manijakalnu zaokupljenostnajsitnijim pojedinostima zvuka i ritma.Tjelesnom materijalizmu romana Eden, Eden, Edeni Tombeau pour cinq cent mille soldats dodan je, dakle, udjelima Prostitution i Progénitures, odreðen lingvistièkimaterijalizam, fanatièno osjetljiv na najmanju fonetskuili grafièku pojavu. Rezultat? Rezultat je otegnut,repetitivan, otupljujuæi, omamljujuæi, ošamuæujuæi– krajnje iscrpljujuæi lingvistièki ples, èija su mahnitosti iznimna ambicija jedinstveni u francuskojknjiževnosti.Iskupljenje u seksualnom nasiljuU romanu Ashby opisuju se seksualne pustolovinedvaju roðaka, Angusa i Drusille. Ljubavnici u djeèjojdobi, poslije bivaju razdvojeni, da bi se ponovno srelikao mladi odrasli ljudi. Taj roman, dakle, naviještazloglasno, sve sirovije korištenje seksualnosti tipiènoza Guyotatovu kasniju fikciju – koje poèinje posebices romanom Eden, Eden, Eden, koji je zabranjen samomjesec dana nakon objavljivanja. No, u Ashbyju takoðernalazimo tvrdnje koje ublažavaju provokativnu“opscenost” knjige i, u širem smislu, Guyotatovufikciju koja je slijedila nakon nje. Vrijedi spomenutikako Angus primjeæuje da on nije nasilan, nego je zapravoelegièan – bez zadrški. Kako bi onda valjalo èitati tui ostale knjige, ako su one elegije, premda bez zadrški?Kada se na seksualno nasilje baci epicedijalno svjetlo,gotovo je moguæe raspoznati autorov skriven zahtjevza vrstom iskupljenja. Kakva bi mogla biti njegovapriroda?To je zasigurno aspekt tih djela koji najviše uznemiruje:moguænost da je, u interpretativnom smislu,ono što se èini krajnje zatvorenim ipak djelomiceotvoreno, pa èak do neke mjere neobièno duhovno.S jedne strane, romanopisac snažno implicira da sufizièka okrutnost te mehanièki seks bez zadovoljstvai emocija sve što uopæe postoji. S druge strane, vrlo jevjerojatno da ta dva temeljna obilježja naše biološkeegzistencije, kako je opisuje Guyotat, možda skrivajupozitivnu, duboku, krajnje otkupljujuæu težnju. Ipak,do takve je hipotetièke težnje moguæe doæi jedinosvoðenjem na apsurd: sve je potpuno zlo, nasilno,seksualno, zbiljsko itd., da negdje mora vrebati proturjeèje,implicirajuæi (djelomièno) pobijanje prvotnepremise. Je li takvo promišljanje samozavaravanjekoje sam èitatelj unosi u tekst? Nije li Guyotatovavizija posve netranscendentna?“Paklenski” rajU intervjuima on ipak istièe trajni utjecaj svojegobrazovanja u katolièkom sjemeništu; sebi je isprvanamijenio sveæenièki poziv. Kršæanske iluzije pojavljujuse u njegovu radu, posebice u samom naslovuromana Eden,Eden, Eden – kojièitatelja navodina promišljanje oduhovnoj naravitog divlje infernalnog,sustavnokopulacijskog,krajnje ozloglašenograja, da nespominjemo kakvebi sve emocije(ako ikakve)mogle povezatitakozvanog Boga s njegovim razvratnim protagonistima.U tom smislu, Guyotatov roman ne samo da senaslanja na Knjigu postanka nego takoðer nudi komentar,prljave pojedinosti koje “popravljaju” ambijentbožanske dobrohotnosti koja, retrospektivno, obavijaprièe Staroga zavjeta kada se uzme u obzir kristovskomilosrðe.U širem smislu, djela Tombeau pour cinq cent mille soldats,Prostitution i Progénitures (naslov je oèito takoðerpovezan s Postankom) naizgled takoðer opisuju alegorijskiPakao odnosno “paklenski” Eden, koji je istodobnopretpovijesni (èak i gotovo prethomosapijenski),suvremen te “predvidiv” (kao da likovi sastavljajudruštvo onih koji su preživjeli, recimo, nuklearni holokaust).Tako žive zvijeri i ljudi, resko piše Guyotat udjelu Tombeau pour cinq cent mille soldats. Jesmo li mi tiljudi?Ostavimo li takva socioteološka razmatranja postrani, Guyotat – u djelu Langage du corps (Govor tijela),zacijelo jednom od najistinitijih, samoobjašnjavajuæihtekstova koje je jedan autor ikada napisao – naširokoobjašnjava u kakvom su odnosu njegove tjelesnefunkcije i aktivnosti i njegovo pisanje. Njegovaobjašnjenja posebice se bave masturbacijom. Ta napetameðuovisnost izmeðu ljudske sudbine u njezinimnajrudimentarnijim manifestacijama – naše potrageza zadovoljstvom ili barem za fizièkim (samo)kontaktom,jer nam je suðeno umrijeti – i pisanja, samotnièkognastojanja koje teži prijeæi granice uništenja,tematski vibrira u samom srcu svih Guyotatovihknjiga. Njegov stil jednostavno se nameæe na previšeagresivan i konzistentan naèin da bi moglo biti drukèije.Ili, još jednom, ne teže li Guyotatova djela – zarazliku od djela gotovo svih drugih pisaca – ièemudrugome do evocirati materiju i njezina mnogostruka“kretanja”?S jedne strane, romanopisacsnažno implicira da su fizičkaokrutnost te mehanički seksbez zadovoljstva i emocija svešto uopće postoji. S drugestrane, vrlo je vjerojatno data dva temeljna obilježja našebiološke egzistencije moždaskrivaju pozitivnu, duboku, krajnjeotkupljujuću težnjucmyk

esejVI/143, 2. prosinca 2,,4.15Blještava crnoćaU svakom sluèaju, ta ovisnost tijela i pisanja, kojaje istodobno konfliktna i uzajamno hraneæa, nameæepitanje o tome koju je “osobnu stvarnost” moguæeiznijeti na vidjelo u Guyotatovim djelima. Proizlaze li“zapleti” takvih knjiga iz mraènih psiholoških dubina?Jesu li one kolaži najopscenijih podsvjesnih maštarija?Koristi li se Guyotat, u tom smislu, prilièno hrabrovlastitim umom i tijelom kao medijem, èime nastavljatamo gdje su stali de Sade, Dostojevski i Freud?Izbacuje li on stvari iz organizma, kako to doslovcesugeriraju brojne aluzije na izluèevine kao što su sperma,govno, mokraæa, znoj ili pljuvaèka? U važnom tekstunapisanom 1981., naslovljenom Les Yeux de Dieu (Božjeoèi), Guyotat primjeæuje: ta kontradikcija… oduvijek jeprolazila kroz mene – tijelo, Pisanje. (Ono) izvire u mojim…uzajamno-antagonistièkim vizijama ljudskosti. S jedne strane,vidim, žudim za èovjeèanstvom koje je relativno sretno…prezentabilno, vrstom koja je toèno definirana, uredna, èista,okrenuta prema zajednici (ali prezentabilna kome, za kogai za èije Oko). S druge strane, ono što nastaje u meni, kadapišem, i potom se neprestance izgraðuje, jest ljudska organizacijaneodreðene vrste – èaðavo-crna, crna na najprljavijimoguæi naèin, u tom aspektu veæ blještava, uistinu obojena usvoju blještavu crnoæu, izmrcvarena ponajprije okrutnošæuèovjeka nad èovjekom… ratom, glaðu, muèenjem, prostitucijom.Takve izjave ne otkrivaju samo složenu dvosmislenostnjegovih djela, nego takoðer navode na korijenenjihove “epske” naravi, u kojima su dièna junaèka djelazamijenjena najnižim radnjama. U usporedbi s povijesnomkronikom ili dnevnikom, epovi imaju najuzvišenijiknjiževni cilj; psihoanalitièki izljev nikadane biva preraðen opsesivnom, strogom virtuoznošæukoju Guyotat primjenjuje na svoj “materijal” (kakavgod bio njegov izvor); niti je Vrijeme utjelovljeno naslièan naèin u tim posve razlièitim žanrovima. Iz tihrazloga, ima nešto što nije posve zadovoljavajuæe udoživljavanju Guyotatova rada iskljuèivo kao zrcalastvarnosti (kako glasi èuvena Stendhalova fraza). Maloje pritom važno u kojoj je mjeri naš svijet bestijalan,Guyotatova djela nisu dopadljiva.Ona su namjerno, čak i previšeinzistirajući, sablažnjiva. I onasu svjesno repetitivna u svojojlinearnoj, bezvremenoj strukturi.No, ipak je itekako vrijedno trudaistražiti novu, strašnu ljepotukoja nastaje iz autorove temeljitouznemirujuće “elokvencije”Guyotatova djela naizgled opisuju alegorijskiPakao odnosno “paklenski” Eden, koji jeistodobno pretpovijesni (čak i gotovoprethomosapijenski), suvremen, te“predvidiv” (kao da likovi sastavljaju društvoonih koji su preživjeli, recimo, nuklearniholokaust). Tako žive zvijeri i ljudi, resko pišeGuyotat. Jesmo li mi ti ljudi?malo je važno koliko èvrsto i nemilosrdno autor pritišæenaša lica prema dolje, prema našem vlastitom blatu(da uporabimo eufemizam). Ako Guyotatovo pisanjei forsira do nepodnošljivih razmjera Terencijevostajalište Èovjek sam, ništa ljudsko nije mi strano, onistodobno gradi svijet fikcije koji nije moguæe ucrtatiu mjerilu jedan-prema-jedan u stvarnost, onakvukakvom je obièno doživljavamo. Njegov “bezvremeni”epski svijet, vjerojatno simbol naše specifièneprošlosti, sadašnjosti i buduænosti, pa ipak u svakomsluèaju privremeno neovisan o njoj, alegorizira zamislio kupljenome seksu, ljudskosti, nehumanosti i postajanjuljudskim. Glavni likovi – mnogi od njih “prostitutke”– ponekad èak slièe kristovskim likovima. Temeljnamoralna podvojenost zato opsjeda Guyotatovu teoretski“amoralnu” fikciju. Kao u sluèaju Jeana Geneta,koji je uistinu referencijalni cilj takve estetike grubosti,brutalnog seksa, surovog nasilja, u kojoj je svedopušteno? Ono što Guyotatovo pisanje razlikuje odknjiževnog realizma (onakvog kako ga se obièno definira)njegove su, naravno, bolno precizne poroðajnemuke s jezikom. Još 1972. godine u Bilješci napisanojo njegovu kazališnom komadu, Bond en avant (Skoknaprijed), Guyotat opravdava svoje ispuštanje odnosnihi posvojnih zamjenica i pridjeva… kao i svakog antropocentriènogimenovanja ili oznaèavanja. Takva unaprijedutvrðena, sustavno primjenjivana pravila, vode premasve nervoznijim reèenicama u djelu Tombeau pour cinqcent mille soldats, zatim prema napetim kratkim frazamau romanu Eden, Eden, Eden, koje su sve, jedna zadrugom, odijeljene znakom toèka-zarez, tvoreæi jednuneprekinutu reèenicu koja se proteže na 270 stranica.Reljefni jezikNakon romana Eden, Eden, Eden, Guyotatova manijakalnaproza još se više približava proznoj poeticinajekstravagantnije vrste. “Stil” postaje preblagarijeè za taj pedantno osmišljen langage à relief (reljefnijezik), kako ga on naziva, s time da je rijeè reljef ovdjeshvaæena u svojem kiparskom i geološkom smislu: toje jezik naèinjen od razlièitih reljefa. U tom smislu, iakozadržava ranije usmjerenje na specifiène naèine nakoje su prostitucija, ropstvo i tržišni odnosi izraženipomoæu (muškog) tijela,Guyotat se sve više usredotoèujena strukturefrancuskog jezika. Takvolingvistièko seciranje,koje ukljuèuje grubezahvate i mikrokirurškeintervencije, poduzetoje u ime vraæanja (francuskomjeziku) njegove velikeelokvencije, bez smišljanjadrugog (razlièitog) jezika.Guyotat postaje pjesniku najstrožem (grèkom)smislu te rijeèi.On na kvazisustavannaèin izostavlja, na primjermuklo e na krajurijeèi. Rijeè koja znaèi“otac”, père, tako postajepèr’, i tako dalje.Takve elizije – osim uodreðenim sluèajevimakoje on takoðer navodi– uvode velik broj apostrofaza oko i za uho,vrstu snažnog suglasnièkognarjeèja, istodobnoi zbunjujuæeg i bliskog.Ono istodobno ogoljujeetimološke korijene ilioponaša transkripcije bezsamoglasnika semitskihjezika (posebice arapskog,sa svim njegovim politièkimkonotacijama premafrancuskom). Prijedlozi sutakoðer èesto izostavljeni,kao i koordinativni veznici;odreðeni ili neodreðenièlanovi ponekad išèezavajutako da su imenice silomistaknute i ogoljene, èineæida se Guyotatov francuskina mahove doima kao doslovanprijevod s kineskog.U tom nemilosrdnomnastojanju da “fizikalizira” jezik on se takoðer koristi– opet vrlo nalik kineskom – infinitivom, nekonjugiranimoblikom glagola. Dok se poigrava seksualnimkonotacijama, rijeèi muškoga roda ponekad su feminizirane,i obratno. Ne treba ipak zaboraviti njegovemnoge neologizme, od kojih su neki protumaèeni u“kratkom rjeèniku”, dodanom knjizi Progénitures.Tko će lizati menstrualnu krvRoman Traži se: žena (u engleskom prijevoduWanted: Female), objavljen 1996., na jednome mjestudonosi sve Guyotatove seksualne i teološke preokupacije.Slijedi dio iz uvodnog odlomka:no koliko brzo, Oèe Bože, moj trbuh izrasta k’ zidu gdjeTi napinješ svoje nožne palce bolje ti je da zarineš u mene!no koji od nas, Ti ili ja meðu mojim kleèeæim koljenima, Titresuæ’ me odostrag’, ja drhteæ’ prvi put, moæna grmljavinabubnjajuæ’ svoj dalek odjek, ja prvi kojeg ti zavolje takosnažno za èitav život od sve blagoslovljene djece, Ti ili ja,kolijevka iznijeta s Našom bebom, tko æe povuæi potomka usunce?tko æe lizati menstrualnu krv, Ti, ja? tko æe pojesti posteljicu,tko æe je prodati? èiji æe zubi pregristi pupkovinu, èijinokti æe grebati Zemlju da je zakopaju dublje od najdubljegoènjakaGuyotatova djela nisu dopadljiva. Ona su namjerno,èak i previše inzistirajuæi, sablažnjiva. I ona susvjesno repetitivna u svojoj linearnoj, bezvremenojstrukturi. No, ipak je itekako vrijedno truda istražitinovu, strašnu ljepotu koja nastaje iz autorovetemeljito uznemirujuæe “elokvencije”, jezik koji naalarmantan naèin nalikuje nekakvu prvobitnom, živahnom,istodobno grlenom i piskavom francuskom kojinas vodi unatrag prema divnim “korijenima” na kojenikada ne bismo ni pomislili.S engleskoga preveo Tomislav Belanović.Pod naslovom Reading Pierre Guyotat objavljeno ue-časopisu Context No 6., www.centerforbookculture.org/context/no6/taylor.htmlcmyk

16 VI/143, 2. prosinca 2,,4.razgovorsihoanaliza kao najboljapsihoterapijska tehnikazaslužuje stalnu pozornosti popularizaciju. Primanjehrvatskih psihoanalitièara kaoskupine u Meðunarodno psihoanalitièkoudruženje povodje razgovoru o psihoanalizidanas u Hrvatskoj i pojavama skojima se društvo susreæe kaokarikaturalnim importima kojibi trebali mijenjati društvo.Poznati psihoanalitièar,dugogodišnji voditeljPsihijatrijske bolnice Rebroi edukator, prof. dr. EduardKlain govori o razlozima zbogkojih je psihoanaliza i na poèetku21. stoljeæa ostala temeljnaznanost za suvremenepsihièke bolesti.Psihičke bolesti su uporastu– Svakodnevno su psihièkebolesti u velikom porastu.Mnogo je razloga za to. Opæasvjetska nesigurnost stvarapsihièke poteškoæe. Terorizambudi strah u ljudima, i sve todogaða se na globalnoj razini.Osim toga, agresija meðuljudima u svim odnosima: naposlu, u obitelji, u društvujako je izražena. Možemo reæida ljudi u svojim reakcijama,na radnom mjestu, na primjer,gdje je natjecateljstvo jakoizraženo, poèinju mrziti jednidruge umjesto da suraðuju. Uobiteljima je situacija takoðernesigurna zbog vanjskih razlogakao što su nesigurnost u zapošljavanju,promjena društva izkomunistièkog sustava u divljaèkikapitalizam, nemoguænostadaptacije na novu situaciju jerza to treba mnogo godina kakobi se promijenilo. Mi svi jošmislimo na komunistièki naèin,što je za sve nas loše, ali rijeèje o neèemu što zovem èipomu mozgu, neèemu što je namausaðeno i teško je napravitioperaciju da bi se to izvadilo iznašeg razmišljanja.Dakle, uz niz vanjskih postojei unutrašnji razlozi u okvirusame liènosti koji dovode dopsihièkih poremeæaja. Obiteljje najvažnija jer bit, temelj našegživotnog reagiranja poèivana doživljajima i proživljajimaprvih pet, šest godina života.Sve što se dogaða kasnijeutjeèe, ali mnogo manje negoono što nam se dogaða u prvimgodinama.Krug destruktivneagresijeKoliko je samo dojam, a kolikomožda i realnost, da ljudi sveviše ugrožavaju jedni druge?Jesu li se ljudi tako ponašali iprije, samo mi toga nismo svjesnijer malo znamo o tom dijeluprošlosti?– Èovjek je u biti agresivan,i to je bio uvijek. Meðutim,moderne tehnologije i modernakompetitivnost, koja jeglobalna i lokalna, dovodi dotoga da se agresija izražava. Asofisticirane metode agresije,od sofisticiranog oružja dosofisticiranog prisluškivanja isliènih metoda, znatno pojaèavajuagresivnost. Danas jeagresivnost jaèe izražena negoprije, a najjaèi oblik agresivnosti,najneljudskiji oblik agresije,je terorizam. On se širisvijetom i od njega pate mnogi.Karakteristika terorizma je i toda raða osvetu. I tu se zatvarakrug destruktivne agresije.Koji su novi vidovi psihičkihporemećaja i nove bolesti kojedanas uvažavamo, primjericemobbing, nasilje u obitelji,PTSP itd? Uvijek je bilo rata,nasilja u obitelji, mobbinga i sl.,ali to kao da nitko nije primjećivao.Otkud odjednom uvažavanjetih bolesti?– Sve što se danas govorikao novo, a odnosi se na tipoveagresije i konflikata, uopæenije novo. Sve je to uvijek postojalo,ali se tretiralo drukèijeili se uopæe nije uvažavalo.Primjerice, nasilje u obiteljismatrano je normalnim, a idanas u svijetu postoje krajeviu kojima vlada uvjerenje damuž koji ne tuèe svoju ženuznaèi da je ne voli. Uvijek jebilo mnogo nasilja u obitelji,ali njihovo sankcioniranje nijebilo dopušteno obièajima,štoviše, èak se i favoriziralo.Kako mi danas hoæemo pripadatimodernom svijetu, stvarise i na tom planu mijenjaju.Uostalom, s dozom šale ili beznje danas je moguæa pojavaudruga ugroženih muževa!Dakle, ta je agresija uvijekpostojala, ali nije bila sankcionirana.Kad je naše društvou pitanju, ono može donijetinajmodernije zakone, ali klimau društvu nije pogodna da bise to i ispravilo u skladu sazakonima, da bi se zlostavljanjeprimjereno osudilo. Na primjer,doðe li u neku kuæu policijskapatrola zbog nasilja, èesto æebiti zaèuðeni zašto su pozvani.U njihovim obiteljima nasiljezna biti vrlo “normalno”, svakodnevno,usprkos èinjenici dati isti ljudi svakodnevno pišuzapisnike.U radnoj sredini trenutaènoje jako u modi mobbing. O njemuse odjednom govori na svestrane. A znamo da je oduvijeku radnim sredinama postojalaèinjenica tlaèenja. Oni koji suvladali i koji sad vladaju tlaèeEduardKlainNekritičnost ugledanjaGrozdana CvitanPsihoanalitičar i edukatorgovori o problemimanezrelih društava, važnostiobitelji, ljudskoj agresivnosti,te o psihoanalizi u HrvatskojdanasDa bi se promjenedogodile onetrebaju početi. Togpočetka kod nasjoš nemaone dolje. To je bilo i u komunizmupa su sekretar komitetaili predsjednik radnièkog savjetamogli raditi što ih voljas podreðenima, istjerati ih islièno. Isto je i sad. Na Zapaduje to poprimilo velike razmjere,pa je èak došlo i do svoje karikature.Tako, ako šef pogledasvoju službenicu mrko ona gatuži za mobbing. U nas æe takvaradnica i dalje najèešæe ostatibez posla. Odštete su rijetke ikad bi mogle djelovati odgojno.Neke stvari u meðuljudskimemocionalnim odnosima èestose pretvaraju u svoju suprotnosti dolazi do apsurda.S druge strane, na mobbingse rado tuže i slabi radnici,neznalice i slièni. A u takvimsluèajevima mobbing je u glavama,u neradu... Uglavnom, tojest problem, i kod nas je posebnoizražen u tlaèenju onihs vlasti prema podreðenima teu odnosima meðu spolovima.Rjeðe se spominje mobbing odozdoprema gore, koji takoðerpostoji. To su kritizeri, neradnici,nezadovoljnici koji svojeprojekcije prenose na svojerukovoditelje. Mobbing je u bitinerad, nedisciplina, traèanje.Taj oblik je drugi vid i èešæi jeodozdo.Nezrelost zaspoznavanje uzroka– Problem je u tome što jošnismo zreli da sagledamo stvariu njihovu totalitetu i da tražimouzroke. A uzroci su obiènoindividualni. Ako je netko narcistièan,drži strašno do sebe,a nesposoban je, naravno da setakva osoba tuži na mobbing jernije postala neka važna liènost.U razlièitim sociokulturamapostoje razlièite navike, obièajii mjerila vrijednosti. Onošto je u jednoj kulturi strašnokod nas može biti normalno. Iobrnuto. U novije vrijeme kodnas se javlja praksa da cure,koje sebe smatraju javnimliènostima, tuže deèke koji suih ostavili. Naravno, to nijesluèaj meðu siromašnim parovima,nego meðu bogatima. Ionda se dižu tužbe za odštetu.Odštetu, za što? Ako je netkoimao emocionalni odnos koji jeprestao za što je onda tužba?Za emociju koju netko ima ilinema? Emocija je nešto èimeèovjek ne vlada, ali što izlazi izèovjeka. I kad emocija prestanenema tužbe za to. Obeæavanjasu dio emocionalne napetostii uglavnom prestaju s emocijama.I sad se to pretvara udruštveno pitanje. A rijeè je okarikaturi.Sve su to problemi nezrelihdruštava, društava u promjenama,pa i našeg društva. Onaonda uzimaju sve što im stignesa strane, iz nekih drugihzemalja. I onda tuða iskustvai problemi preslikani u naspokazuju svoje karikaturalneoblike, a mi sami dio smokarikaturalnih odnosa. To suodnosi koji u svom temeljunemaju razvojni stupanj kojipretpostavlja odreðeno ponašanje.Otprilike, to bi bilo kaoda u skupi restoran na veèeruodem s pedeset kuna, a kadme izbace tvrdim da je to mobbing.Objektivno, nisam imaonovac za platiti veèeru.Što se događa ako nesposobančovjek dobije važno mjesto? Gdjeprestaje prostor psihološke, apočinje prostor sociološke karikaturalnosti?– PTSP je teška stvar inama ju je donio rat. Meðutim,ispostavilo se da je osnovniproblem kod PTSP u nas unovcu koji daje država. Mnogiu državnim davanjima (a onasu nakon svakog rata velika zaveterane tih ratova) ponajprijevide taj velik novac i kako seo njega “ogrebati”. Kod nas sedogodilo da su se oni koji neznaju psihologiju èovjeka uvaliliu prièu o novcu i napraviligolemu štetu. Upropaštenisu èitavi terapijski zahvati stim ljudima jer oni koji neznaju što treba raditi èestoznaju gdje leži novac. S jednestrane, u tom prostoru našlo semnogo nekompetentnih ljudi,a s druge strane pokušalo seamerièke standarde primjenjivatikod nas. Mnogo togaizrodilo se u trgovinu.Uglavnom, test koji je ponuðennašim veteranima doveo jedo njihove retraumatizacije. Zavrijeme rata u toplicama su biliinvalidi kojima su jednog danapsiholozi donijeli neke testovejer je trebalo nešto istražiti.Ti testovi bili su na æirilici.Invalidi, mahom dragovoljci,su digli revoluciju koju je biloteško smiriti. Sami psiholozinisu vidjeli problem da ukolikonemaju testove na latinici ponudeæiriliène koje su imali. Tosu samo neki od primjera sociološkekarikaturalnosti kojojsmo svjedoci.Kako to da je država bilaosjetljiva s jedne strane, a sdruge postavila toliko administrativnihprepreka kojima sutraumatizirani stalno retraumatizirani,pa je takvo stanje“uzgajano”?– Državu ne zanimajupreviše ljudi koji su u ratustradali psihièki. I to je osnovniproblem. Nešto više ih zanimajuranjenici i invalidi. To jepitanje primitivizma društva.cmyk

azgovorVI/143, 2. prosinca 2,,4.17Traumatizirani, oni koji sumnogo trpjeli, nezanimljivi sudo trenutka do kad se ne poènubuniti.Koliko je potrebno da društvopromijeni svoje navike, onaj čipu glavi koji je usađen jednoj generaciji,ali se transgeneracijskimputem ne dokida jednostavno ibrzo?– Potrebne su dvije do trigeneracije u društvu koje topoèinje mijenjati. A kod nasse to nije poèelo mijenjati.Velike promjene su nužne dase nešto uopæe poène mijenjati.Primjerice, oni koji danasproizvode transgeneracijskutraumu umrijet æe uglavnomkroz trideset, èetrdeset godina.A trauma æe ostati u djeci kojusu oni odgojili. Kod nas se promjenejoš nisu poèele dogaðati,pa je neizvjesno i koliko æevremena trebati da se društvopromijeni.Psihoanaliza je skupa idugotrajnaKoliko je uvid u nove bolestipitanje vremena? Zašto psihoanalizitreba toliko mnogovremena da bi prepoznala bolestikoje se danas pokazuju kao novei opće?– Teško je otkriti èovjekovudušu i spoznati što netkoosjeæa. Jer to ne znaju ni onikoji pate. Kad bi znali oni birekli. Zbog toga je edukacijaza psihoanalizu koja je temeljsvih edukacija za razumijevanjeosobe vrlo teška i dugotrajna.Psihoanaliza kao analizaliènosti i terapija prvenstvenoneuroza, ali i drugih psihièkihoboljenja, nastoji kroz susretpsihoanalitièara i pacijenta(ali taj susret je emocionalnisusret) otvoriti ponajprije nesvjesnesadržaje pacijenta (kojeon može iznijeti tek kad stvoriduboki emocionalni kontakt sanalitièarom) i da se ostvarivanjemdubokog emocionalnogkontakta poène mijenjati liènostkako bi se izgubili, odnosnoizlijeèili simptomi bolesti.Naravno, taj odnos na krajutreba i razriješiti kako ne bi biovjeèan.Za takvu terapiju potrebnesu godine i najveæi problempsihoanalize od poèetka 20.stoljeæa do danas je golemutrošak vremena i emocionalneenergije i pacijenta i psihoanalitièara.Zato je to teškoi skupo. Kod nas se terapijapsihoanalize deklarativno možedobiti i preko socijalnog osiguranja,ali kolike su moguænostigovori èinjenica da je broj pacijenatasvakog psihoanalitièaraogranièen. S obzirom na brojjednih i drugih, rijeè je o malimmoguænostima.Od poèetka psihoanalizekoju je utemeljio Freud prošloje nešto više od sto godinai dogodilo se mnogo toga.Postupak se skraæivao, neštose uspijevalo napraviti, neštonije, razvijali su se terapijskipravci, mnoge psihoterapije, alipsihoanaliza kao kraljica psihoterapije,kraljica razumijevanjaliènosti, kraljica razumijevanjakulturnih pojava i uopæe društvenihpojava, ostala je zatvorenau dosta uskom krugu. Danasu svijetu ima oko deset i poltisuæa èlanova Meðunarodnogpsihoanalitièkog udruženja!Što je pogrešno u dojmu dasu psihoanalitičari na, takoreći,svim uglovima suvremenog svijetapa i Hrvatske?– U Hrvatskoj je šest èlanovaMeðunarodnog psihoanalitièkogudruženja koji formirajustudijsku grupu. To je organizacijaMeðunarodnog psihoanalitièkogudruženja s kojomradi tzv. sponzoring commiti.Sponzoring commiti èine tri uglednapsihoanalitièara, a u timukoji prati našu studijsku grupusu po jedan èlan iz Èeške,Italije i Njemaèke. Oni pratenaš rad i pomažu nam. Imamodeset èlanova na izobrazbi.Tko su onda ostali liječnici kojise bave psihičkim poremećajima?– Ostalo su psihijatri, a imai nekoliko psihoterapeuta srazlièitim stupnjem edukacije.Problem je u tome da se psihoanalizane može provoditi navelikom broju pacijenata, alipsihoanalizom možemo uèitiširi krug psihijatara, psihologai drugih, obuèavati ih u psihijatrijskimtehnikama koje sumanje zahtjevne a korisne su ulijeèenju pacijenata. Primjerice,psihoanalitièki orijentiranepsihoterapije manje su zahtjevne,grupna analiza, braèna iobiteljska psihoterapija, psihoanalitièkapsihodrama itd.Mi smo, dakle, poznavajuæiprincipe i zakone psihoanalize,u stanju primijeniti je u drugimmetodama i na širem krugu pacijenatate na psihozama, gdjene možemo primijeniti klasiènupsihoanalizu. Meðutim,nemamo ni dovoljan broj psihoterapeutaa kamoli psihoanalitièara.Problem je u tome štoto danas nije lukrativno.Diktat farmaceutskihtvrtkiJe li dio problema vezan i uzsve češće afere oko farmaceutskeindustrije. Je li i to pitanje lukrativnosti?– Psihijatrima je danas mnogobolje baviti se davanjempsihofarmaka. Farmaceutsketvrtke zasipaju ih putovanjima,odlascima na kongrese,projektima ispitivanja novihlijekova, i slièno. Dakle, rada jemnogo manje, a novca mnogoviše nego u psihoterapiji.Kakve su posljedice na struku?– Moderna psihijatrija je danasizgubila èovjeka, pacijenta.Modernim, dobrim lijekovimakod težih bolesti (naroèitopsihoza i neuroza) smanjuju sesimptomi bolesti. Meðutim,èesto je rijeè o pojavi kojom lijeèitezub umirenjem boli a neodlaskom zubaru da ga popravi.Pa proces ostaje.Udubljivanje u liènost bolesnikanije lak posao i psihoterapija,a posebno psihoanalizatako postaju iznimno teške.S druge strane, kompletnaedukacija psihoanalitièara jetakva da ga ne možemo u cijelostiprovesti kod nas i svakiProblemi nezrelihdruštava, društavau promjenama,pa i našeg, su učinjenici da uzimajusve što im stignesa strane, iz nekihdrugih zemalja.I onda tuđaiskustva i problemepreslikana u naspokazuju svojekarikaturalneoblike, a misami dio smokarikaturalnihodnosapsihoanalitièar dio edukacijemora provesti u inozemstvu.Osim toga, to je trajan proces.Mi koji smo prošli te edukacijetrajno smo odlazili nasupervizije (najèešæe u Italiju),svaki mjesec tijekom nekolikogodina. Nauèeno znanjeonda se osim u psihoanaliziprimjenjuje šire na društvo, zaspoznavanje raznih društvenihprocesa, grupa itd. Osim toga,tako se osposobljavaju oni kojieduciraju psihoterapeute kojionda pomažu pacijentima manjesloženim metodama, ali uzrazumijevanje onog što rade.Mnogi se psihijatri ne mogupohvaliti tim razumijevanjem.Štoviše, postoje i oni koji bježepred pacijentima u svoje sobe.I to je mobbing. Mobbing nadpacijentom koji ne može doæina razgovor kad mu treba. To jeproblem o kojem možete èitatiu novinama zapadnoeuropskihzemalja, i to u kontekstu razgovorao farmaceutskoj industrijii uzimanju psihofarmaka.Èinjenica je da danas mnogiuzimaju psihofarmake i da jefarmaceutska industrija zavladalapsihijatrijom. I drugimstrukama, naravno.Je li i to razlog onog broja oddeset i pol tisuća educiranih psihoanalitičarau svijetu?– Na svjetskoj razini imai toga. Ali problem je i u èinjenicida se èlan udruženjapostaje teško. Ponajprije, viu tom procesu morate imatisvoju analizu. Dakle, moratebiti analizirani. Jer kako æeteanalizirati druge ako o sebi neznate ništa?!Osobna analiza traje izmeðutri i pet godina èetiri puta tjednopo 45 minuta. To je standard.Nakon te svoje analizeodlazite na teorijske seminare,sudjelujete na znanstvenimskupovima, pišete tekstove imorate imati dva do tri pacijentakoja ste godinama lijeèiliu superviziji. To znaèi da kompetentnomanalitièaru jednomtjedno ili jednom u dva tjednaprièate o svojim analizama (zasvaku analizu drugi analitièar)i nakon odreðenog vremenaizlažete dva sluèaja pred komisijom.To je board od dva,tri kompetentna struènjaka(zavisi od zakona u pojedinimdržavama) i na neki naèin branitepraktiènu radnju svojihsluèajeva.Intersubjektivističkametoda– Osobno sam takvu komisijuprošao u Ženevi kod dvapoznata psihoanalitièara, odkojih je svaki dobio po jedanmoj sluèaj i kod njih sam branioi obranio te sluèajeve. Kakokod nas nije bilo nacionalnogudruženja, tada sam postaoizravni èlan Meðunarodnogpsihoanalitièkog udruženja.Èlan drugih meðunarodnihudruženja postao sam mnogolakše, jednostavnije.Što znači da se psihoanalizauvijek vraća svojim korijenima?Je li u početku baš sve prepoznatosamo nije imenovano ili su dogradnjepitanje vremena?– Freud je dao osnovesvega, ali kao kritièan èovjeknapisao je da æe daljnje generacijepronaæi nove putevei nove metode lijeèenja uokviru psihoanalize. I to sedogaða. U meðuvremenu suse dogodila i neka odstupanjaod psihoanalize koja boljepomažu pacijentima. Tako jedanas najmoderniji pristupaktivnijeg psihoanalitièarakoji svoj odnos s pacijentomsve više rašèlanjuje, za razlikuod dosadašnje prakse gdjese samo rašèlanjivao pacijentovodnos prema terapeutu.Ukljuèivanje i terapeutovaodnosa u analizu pripada tzv.intersubjektivistièkoj metodii koristi se u poboljšanju psihoanalitièkogprocesa otvaranjemi terapeutovih emocijau procesu lijeèenja. Rijeèje o pokazivanju empatijeprema pacijentu, i to suosjeæanjepacijent treba osjetiti.Terapeuti su suosjeæali i prije,ali se to nije pokazivalo.Postoje i razne druge promjeneu tome, ali bit psihoanalizeostaje u okviru onog što jerekao Freud.Nadogradnja je ono što semijenja. Primjerice, mnogose postiglo u lijeèenju psihotiènihbolesnika. Freudje rekao da on to ne moželijeèiti jer da ti bolesnici nemogu stvoriti meðusobniodnos, transfer. Mi danasznamo da se to može kombinacijompsihoanalitièkepsihoterapije i lijekova, pa suu meðuvremenu i mnogi psihotiènibolesnici dobili pomoæ.Ogranièenja postoje i nabuduænosti je da ih prevlada.Ogranièenja su uvijek ista:dugotrajnost, skupoæa te golemiemocionalni angažman ipacijenta i analitièara.Ma kako to izgledalo drukèije,èinjenica je da smo uHrvatskoj trenutaèno samodvojica psihoanalitièara sdozvolom da analiziramo mladekolege, tj. kandidate kojise spremaju za psihoanalitièare.Dio teorijskih seminaraza njih pripremamo mi, a zadruge moraju iæi u inozemstvo.Na supervizije svojihsluèajeva moraju iæi vani.Trenutaèno ih je u procesuedukacije deset.Što u procesu toga značipristup Hrvatske u svjetskupsihoanalitičku organizaciju?– Znaèi mnogo jer sad prviput imamo organizaciju kojamože organizirati i educiratimlaðe kolege. U radu i razvojunam pomaže spomenutisponzoring commiti, a odreðujega meðunarodna organizacija.Dakle, imamo i potporuza sve to. Naša studijskagrupa proglašena je takvomu ožujku ove godine u NewOrleansu na svjetskomkongresu Meðunarodnogpsihoanalitièkog udruženja.Dosadašnjih pet izravnih èlanova– što je Hrvatska imalau Meðunarodnoj organizaciji– postalo je tako šesteroèlanastudijska grupa s posebnimmoguænostima.cmyk

18 VI/143, 2. prosinca 2,,4.filmPopratni programbolji od glavnogMirna BelinaNajveći problem One Take FilmFestivala je to što je upravo glavniprogram osrednji pa čak i loš, a to jeopćenita boljka s kojom će se festivalsusretati u budućnosti jer je, čini se,koncepcijski zadano ograničenjedovoljno samo za festival komornogatipailmski festivali su odlièna stvar:uvijek nude mnoštvo drukèijihfilmova, okrugle stolove nateme o kojima se rijetko razgovara,okupe razlièite profile ljudi koji nakonprojekcija nerijetko ostanu na kakvuzgodnom partiju i dovedu nam gostekoji da nije festivala vjerojatno ne binikad posjetili Lijepu našu. Naravno,tu je uvijek i ona loša strana: povjerenjeu selektore, voditelje ili organizatoretribina, uvijek isti ljudi koji senakon projekcija zadržavaju na kakvukvaziopuštenom partiju i gosti kojimanam je èesto žao reæi da im film etobaš i nije ono što smo oèekivali... OneTake Film Festival smjestio se negdjeu zlatnu sredinu izmeðu tih dvajupolova koji su, iako nerazdvojni, vrloèesto jedini kriteriji opstanka bilokoje filmske natjecateljske smotre.Ipak, drugom je One Takeu ove godinekrenulo nabolje, èini se ponajprijezbog bolje koncentracije organizatorai centraliziranja festivala u liniju Ilica– Tuškanac, a zatim i zbog medijskepopraæenosti, pa smo ove godine baremznali gdje se održavaju filmskeprojekcije. No, problematièni glavniprogram i neke organizacijske omaškejoš su bolna toèka na kojoj æe direktoriOne Takea, Vedran Šamanoviæ i GoranKovaè, tijekom sljedeæe godine moratiporaditi.Gledajuæi program u širem smislu,One Take je ove godine itekakonadmašio prošlogodišnje izdanje, ito uistinu veoma kvalitetnim offprogramima.Meðu njima trebaponajprije izdvojiti Loading – retrospektivuodliènoga japanskog redateljaHirokazua Koreede, zatim program ukojem su se našli klasici dokumentarnogafilma istine pedesetih i šezdesetihgodina 20. stoljeæa te program Umijeæekadra iz ruke. Najveæi je problem što jeupravo glavni program veoma osrednjipa èak i loš, a to je opæenita boljkas kojom æe se onetakeovci susretati ubuduænosti jer je, èini se, koncepcijskizadano ogranièenje dovoljno za festivalkomornoga tipa, ali ne i za onaj kojipretendira biti veliki filmski dogaðaj,što se jasno osjeæa u odabiru filmovakoji bi inaèe trebali biti poboèni iliprateæi efekt, no nikako onaj koji æepotpuno pregaziti glavni program.Uzdići se...Dvadeset i pet kadrova iz èetrnaestzemalja natjecalo se za Grand prixOTFF-a, a o nagradi je odluèivaotroèlani žiri u sastavu Jan Cvitkoviè,slovenski redatelj nagraðen 2001.Zlatnim lavom za najprvijenac Kruhi mlijeko, zatim prošlogodišnji laureatOTFF-a Maksikanac Fabrizio Prada,i hrvatski filmski snimatelj StankoHerceg. Velika nagrada pripala jefilmu Australca Bena Ferrisa Uzašašæe(Ascension) o ženi koja se oslobaðaokova koloteèine, radu koji je, premarijeèima Jana Cvitkovièa, film velikogaemocionalnoga naboja koji gledatelju ostavljamnogo moguænosti interpretacije ipromišljanja. S takvom se besadržajnomkonstatacijom ne bismo složili, noimajuæi pred sobom veoma osrednjiprogram u kojem je samo nekolikofilmova iskoèilo kao djela kojih æemose sjeæati dulje od vremena koliko trajeprosjeèan kadar, žiri i nije napraviopogrešku na kojoj æemo mu vjeènozamjerati. Ipak, vjerujemo da je baremnekoliko radova zaslužilo veæu pozornostod australskoga, koji je i publikanagradila veoma mlakim pljeskom.Meksièki film Daniela JacobsaDeserted neprekidnim kretanjemkamere prikazuje zbivanja u zgradi ukojoj su se našli korumpirani policajac,njegov partner, èovjek i žena koja gavara s drugom ženom, a tragièan ishodispripovijedan je širenjem prièe i njezinimponavljanjem tako da se isti likovistalno vrte u krug, a radnja se svaki putzahvaæa iz druge perspektive. Film kojitakoðer dobro promišlja snimanje ujednome kadru jest mementovski Takeit Back autora Vikoa Nikçija u kojemse prièa pripovijeda unatrag da bi se,otkrivajuæi gledatelju svaki put sve više,tek na kraju složila jedinstvena slika oèovjeku koji dolazi kuæi i misleæi da ganjegova žena vara zapravo ubija deèkanjezine sestre. Treba spomenuti i peruanskifilm E-mail to Mom Gerarda RuizaMinána te britanski rad Sleep Tight myBaby Pansu Kima, igrane situacijskeslièice od kojih ovaj prvi neoèekivanupoantu odgaða za kraj, a drugi je gradina straviènoj atmosferi disfunkcionalnebritanske obitelji.Kada smo veæ krenuli s nabrajanjem,red je spomenuti i tri eksperimentalnarada koja su nam zapela za oko, a to suradovi domaæih performerica i konceptualki,Tanje Dabo (Dobrodošli) i VlasteŽaniæ (Ukidanje jabuke), te rad HeikoDaxla (Up), veoma èestoga gosta iSplitskog film festivala.No, iako smo uspjeli izdvojiti nekolikoradova, glavni nam program ipaknije ostavio dobar okus u ustima. Uzproblem da se filmova koji zadovoljavajukriterij festivala (da su snimljeniu jednom kadru) na godinu snimi jakomalo, ono što festival niti jednogatipa ne bi smio dopustiti u svojemuglavnom programu jest prikazivanje filmovastarijih od dvije godine, a OTFFje imao èak tri rada iz 2001., dakleradove dvije godine mlaðe i od prvogaizdanja festivala.Transcendentalni sushimiOno o èemu svakako treba govoritiu superlativima retrospektivaje japanskoga redatelja HirokazuaKoreede u kojoj su prikazana èetirifilma – Mabarosi, Život poslije smrti,Daljina i Nitko ne zna. Rijeè je o redateljusmirujuæega, elegiènog i transcendentalnogstila koji èesto problematiziravelika (religijska) pitanja obiènihmalih ljudi. Teme poput smrti, životaposlije smrti, pripadanje sektama,samoubojstva, neki su od problema skojima se susreæu pojedinci, utopljeniu megaprostranstva japanskih gradova,koji ostavljaju svoju djecu, pokušavajupreboljeti svojega braènog druga, žalujuza bližnjima, ili na bilo koji drugi naèinpreispituju svoj život. Redateljev prvijenacMabarosi (1995.), koji je naznaèioizniman Koreedin talent, veoma toploi emotivno, ali opet iznimno suzdržano(rekli bismo, japanski) prikazuje prièuo sretnoj djevojci Yumiko kojoj suprugumire pod traènicama vlaka, a sveupuæuje na samoubojstvo. Ona ubrzostupa u dogovorenu braènu zajednicu,ali je i dalje muèe neodgovorena pitanjao pokojnom suprugu. Nakon tog vizualnoprekrasnog i toplog filma u kojem jeKoreeda veoma detaljno prikazao emotivnesukobe protagonista, iako ih uvijekdržeæi na distanci i ne prikazujuæiih u krupnome planu (pa gotovo cijelifilm uopæe ne vidimo likove), uslijedioje najpoznatiji redateljev film Životposlije smrti (1998.). Nastavljajuæi temusjeæanja, Koreeda ovaj put postavljalikove u posmrtni svijet, u neku vrstutranzitne postaje u kojoj moraju odabratinajljepši trenutak iz svojega života,u èijoj æe “rekonstrukciji” zatim vjeènoživjeti.Nakon ovoga visokokonceptualnogfilma, zaèinjenog i luckastim humorom,Koreeda snima film Daljina (2001.),takoðer opsjednut rekonstrukcijomprošlosti iz komadiæa sjeæanja i informacijakoje su ostale rodbini èlanovasamoubilaèkog kulta. No, djelo koje jeove godine s punim pravom zablistalona Cannesu (iako je Koreeda i s drugimradovima bio veoma zapažen naZapadu) je film Nitko ne zna (2004.).Ta prièa o èetvero male djece koje jemajka napustila kako bi se preudala,prethodno ih nauèivši na samostalnost,potresan je i topao film u kojem pratimopolagano propadanje, ali i odrastanjei snalaženje male nevidljive obitelji ubeskrajno velikom Tokiju.Umijeće kadra iz rukeFilm je istodobno bio ukljuèen uprogram pod nazivom Umijeæe kadra izruke, što je bilo obilježje èitavoga offprograma OTFF-a. Tu su, uz Koreedinoremek-djelo, prikazani i film odlièneSamire iz obitelji slavnih redateljaMakhmalbaf Školske ploèe, zatim radOnetakeovcima trebapredložiti da radijenaprave festival filmovasnimljenih kameromiz ruke a da kao malipopratni programodaberu radovesnimljene u jednomekadru. A kako je krenulo,to bi se moglo dogoditiveć sljedeće godine kadaiscrpe arhiv gledljivihjednokadrovskih radovaJeana-Pierrea i Luca Dardennea Sin,film francuske redateljice Claire DenisPetak naveèer i naoko kontroverzno djeloMichaela Winterbottoma 9 pjesama.Djela su, naravno, varirala kvalitetom,ali mora se primijetiti da je direkcijafestivala u ovome sluèaju odlièno povezalaoff programe stilskom odrednicomkorištenja kamerom iz ruke. Tako suse, osim suvremenih djela koja dobroreprezentiraju koliki je utjecaj tajdokumentaristièki postupak imao nasuvremenu kinematografiju, u programufilm istine mogla vidjeti i remekdjelaiz pedesetih i šezdesetih godinakoja su kao dominantni programatskipostupak upravo imala uporabu nefiksiranekamere. Filmovi iz Francuske,Engleske i Hrvatske pokazali sudokumentaristièke trendove sredine20. stoljeæa, a meðu njima su bili radovipoput Kronike jednog ljeta Jeana Roucha,zatim radovi Ante Babaje, Kreše Golika,Petra Krelje ili pak filmovi eminentnihbritanskih free cinemaša.No, koliko god pohvala možemonavesti zbog odlièno osmišljenogapoboènog programa, jednako ih tolikomožemo uputiti odabiru filmova zaglavni program, što ovaj put ne ide nadušu selektorskom trojcu Goranu iVjeranu Pavliniæu te Jasenku Rasolu.Napuniti tri sata programa od pristiglihradova nije nikad lak posao, a pogotovokada je postavljeno ogranièenje stilskipostupak kojim se rijetko koji redateljkoristi s namjerom. Dakle, onetakeovcimatreba predložiti da radije napravefestival filmova snimljenih kamerom izruke, a da kao mali popratni programodaberu radove snimljene u jednomekadru. A kako je krenulo, to bi se moglodogoditi veæ sljedeæe godine kadaiscrpe arhiv gledljivih jednokadrovskihradova.cmyk

filmVI/143, 2. prosinca 2,,4.19Veliki korak za Stonea,manji za AleksandraJoško ŽanićAleksandrov mučno-incestuozniodnos s dominantno-posesivnommajkom, koju voli i mrzi, ali od kojene može pobjeći, jedna je od najjačihstrana filma. Zanosna pak AngelinaJolie kao mračna, zmijama okruženamajka, na rubu ludila i opsjednutasinom, apsolutno glumački dominirafilmomAleksandar Veliki (Alexander), režija OliverStone, uloge Colin Farrell, Angelina Jolie,Anthony Hopkins, Val Kilmer, SAD, 2004.osadašnji opus kontroverznogaamerièkog redatelja OliveraStonea, uz Roberta Redforda najveæegasuvremenog mitologa Amerike,mogao se podijeliti u tri podskupine,sve tri bitno, ali na razlièite naèine,tematski vezane za Ameriku. U prvuskupinu pripadaju filmovi koji se bavebolnim i kontroverznim pitanjimaamerièke povijesti i politike druge poloviceprošlog stoljeæa – bilo da je rijeèo ratu u Vijetnamu (èak èetiri filma, odèega tri dugometražna, najpoznatiji Vodi Roðen 4. srpnja), ubojstvu Kennedyja(JFK), Nixonu i aferi Watergate(Nixon) ili nekim manje eksponiranimpitanjima (Salvador; u ovu bih skupinusvrstao i Wall Street); u drugoj suskupini filmovi koji se bave fenomenimaamerièke popularne kulture (TheDoors, Samo igra); naposljetku, tu jeskupina hiper-stiliziranih trilera, opetvezanih na ovaj ili onaj naèin za kulturnikrajolik Amerike (Roðeni ubojice,Pogrešno skretanje). Ono što svrstavaStonea na suprotni poetièko-ideološkipol od Redforda (tako da su zapravokomplementarni u modeliranju univerzumaAmerike) jest ta usredotoèenostna neuralgiène toèke suvremene amerièkekulture i povijesti, posredovanaagresivnim vizualnim stilom i težnjomspektakularnosti, dok je Redford višesmireni pjesnik pozitivne amerièkemistike (iako postoje i meðusobna približavanja,dobrim dijelom i u tomešto Stone zapravo u svojim filmovimanastupa kao zastupnik tradicionalnihamerièkih moralnih vrijednosti).“Revitalizacija” žanrapovijesnog spektaklaNovi film Olivera Stonea, njegovprvi igrani film nakon pet godina, nemože se svrstati ni u jednu od gorenavedenih skupina – to mu je prvipovijesni spektakl i prvi film koji nijeni na koji naèin eksplicitno tematskivezan za SAD. No, on jest vezanza jedan drugi imperij: onaj makedonskogakralja, najveæeg antièkogosvajaèa Aleksandra, koji je ostvarioAlkibijadov san (a i san svog ocaFilipa) o uzvraæanju Perziji osvajaèkogposjeta, te je dospio èak do Indije(za razliku od šefa našeg suvremenogimperija, on je bio obrazovan èovjek,kažu da je znao Ilijadu napamet).Novi Stoneov film, sniman u londonskimstudijima, Maroku i Tajlandu i“težak” 150 milijuna dolara (inaèe,Baz Luhrmann upravo snima film naistu temu, a zainteresirani su bili iM. Scorsese i R. Scott) ne uklapa se,dakle, u dosadašnji Stoneov opus, alise uklapa u jedan drugi trend – onajsuvremene hollywoodske “revitalizacije”žanra povijesnog spektakla (iakoje, strogo govoreæi, to samo dijelomhollywoodski film, jer ga Warner Brosdistribuira, ali je financiran europskimnovcem).Od 1995. do ovog Stonea imali smoprilike svjedoèiti trima takvim megaspektaklima,a mislim da redoslijednastanka svih èetiriju filmova odgovarai njihovu kvalitativnom poretku, usmislu rasta kvalitete (iako to ne kažemnogo). Gibsonovo Hrabro srce bila jeslikovnica o muževnim Škotima koji sebore protiv Engleza, koji su pak zli i/ilipederi; Gladijator R. Scotta bio je vizualnofascinantan (možda i previše), noscenaristièki razmjerno neinteresantan,iako je imao i zanimljivih mjesta(problematika manipulacije masama,gladijatorske borbe kao reality show);naposljetku, Troja W. Petersena bioje film koji se nije upustio ni u kakavozbiljan dijalog s antikom, u smisluda bi pokušao kreirati nova znaèenjaunutar starih struktura, no ponudio jeslojevite likove, kao i poželjno narušavanjeuobièajene paradigme protagonist=pozitivac=pobjednik(ovdjesu antagonisti, Trojanci, mnogo pozitivniji).U Troji su takoðer zanimljivabila mjesta “realistièkog” aludiranjana mitsku predaju (npr. kad Ahilejevumajku Tetidu, prema mitu morskubožicu, u jedinoj sceni u kojoj se pojavljujenalazimo kako stoji u pliæaku,ili pak “realno” objašnjenje mitema oAhilejevoj peti).Stoneov Aleksandar Veliki, koji, uzmnogo funkcionalnog izostavljanja,prikazuje (mislim pretežno vjerno)životni put legendarnog osvajaèa, oddana ponosa i slave do nesigurnosti inezadovoljstva dok vodi razjedinjenuvojsku prema krvoproliæu u Indiji,najbolji je, dakle, unutar spomenuteèetvorke – jer donosi slojevitije likoveod Hrabrog srca i Gladijatora, a relevantnijije od Troje u smislu semantièkogpotencijala pri promišljanju prošlosti.No, kao što rekoh, to ne kaže mnogo:film, nažalost, ne nudi nikakve posebnozanimljive uvide ni u Aleksandrovuosobnost (u solidnoj interpretaciji C.Farrella; u Stoneovu opusu mnogo jeimpresivniji bio Nixon, kojeg je glumioA. Hopkins), ni u mehanizme moæi, niu povijesni proces/njegovu reprezentaciju(“poduèni”, sveznajuæi narator,ovdje opet u Hopkinsovoj interpretaciji,pomalo iritira), niti pak u odnosZapada i Istoka. Pa ipak, film nudibarem niz zanimljivih tj. kontroverznihmomenata (uobièajeno za Stonea).Biseksualac kojim dominirajuženeKao prvo i oèito, tu je prikazAleksandra kao biseksualca (i, opæenito,grèkog slobodnijeg odnosa prematoj problematici), što, koliko mi je poznato,odgovara povijesnim èinjenicama(no, Grcima se to baš nije svidjelo– najavljuju tužbu protiv Stonea zbog,prema njihovim rijeèima, neistinitogprikaza Aleksandrova života). To je, akoništa drugo, provokativan element kojiæe onemoguæiti ismijavanje kakvo jeišlo na raèun Troje zbog prikaza Ahilejai Patrokla kao “roðaka”, a zanimljivje i stoga što su Stoneovi likovi dosaduvijek bili izrazito heteroseksualnomarkirane muškarèine.Intrigantno je, onda, da životomjednog biseksualca (koji èak više naginjehomoseksualizmu) dominirajužene. One su pak prilièno mizoginoprikazane, doslovno oprimjerujuæitvrdnju Aleksandrova oca Filipa poèetkomfilma kako su žene mnogo opasnijeod muškaraca (na što se nastavlja kadarkoji prikazuje zmiju). Dva ženska lika,Aleksandrova majka i žena, zrcalnesu slike jedna druge: mraène su, prijeteæe,jedna èini ono za što je drugasposobna – jedna je vjerojatno naruèilaubojstvo njegova oca, a druga je moglanaruèiti ubojstvo njegova ljubavnika.S druge strane, Aleksandrov muènoincestuozniodnos s dominantno-posesivnommajkom, koju voli i mrzi,ali od koje ne može pobjeæi, jedna jeod najjaèih strana filma. Zanosna pakAngelina Jolie kao mraèna, zmijamaStoneov film prikazujeAleksandra kao bitnopozitivnu figuru, velikogvizionara koji je želioujediniti svijet, stopitizapadnjake i istočnjake,ali njegovi suvremenicinisu za to imalirazumijevanja. No, iakoAleksandar, prema svojimiskazima i ponašanju,doista poštuje istočnjakei spreman se na njihosloniti, sam film ipak ihpretežno prikazuje kaoneizdiferenciranu masukoja odgovara grčkimstereotipimaokružena majka, na rubu ludila i opsjednutasinom, apsolutno glumaèkidominira filmom (i zaista je dalekonapredovala od Tomb Raiderice).Naposljetku, povijesno-politièkoideološkiaspekt: Stoneov film prikazujeAleksandra kao bitno pozitivnufiguru, velikog vizionara koji je želioujediniti svijet, stopiti zapadnjake iistoènjake, ali njegovi suvremenici nisuza to imali razumijevanja. No, iakoAleksandar, prema svojim iskazima iponašanju, doista poštuje istoènjake(ne smatra ih, suprotno svome uèiteljuAristotelu, inferiornima Grcima, kojeli blasfemije?!) i spreman se na njihosloniti, sam film ipak ih pretežnoprikazuje kao neizdiferenciranu masukoja odgovara grèkim stereotipima (usekvenci bitke kod Gaugamele, naprimjer, oni su Nered i Strast, nasuprotgrèkom Redu i Razumu). Uz to,uvijek ostaje to da povezivanje i prepletanjekultura dolazi putem kolonizacijeIstoka. U svakom sluèaju, rijeè jeo jednoj zanimljivoj dijalektici koja æezasigurno izazvati brojne polemike, avjerujem da se film može gledati/èitatii kao implicitna poruka suvremenojamerièkoj vanjskoj politici, koja nijemanje agresivna od Aleksandrove, ali jezato mnogo ciniènija.cmyk

20 VI/143, 2. prosinca 2,,4.vizualna kulturaŠto bi kupile bebe?Maloljetnička trudnoća, projekt AndrejeKulunčić za International 04 – Liverpool Biennial,Liverpool, Velika Britanija, od 18. rujna do 28.studenoga 2004.rojekt Maloljetnièka trudnoæa koristiliverpulsko Bijenale kao svojupoèetnu toèku. Cilj projekta jesenzibilizirati javnost za problem trudnoæemeðu maloljetnicama, po kojemuje Velika Britanija vodeæa zemlja uEuropi. Rijeè je o pilot-projektu za marketinškukampanju, odnosno prijedloguza provoðenje marketinške kampanjeu Liverpoolu. Tijek i dijelovi kampanjeizloženi na Bijenalu razraðeni su u suradnjis agencijom za odnose s javnošæu iintegrirano marketinško komuniciranjeiz Zagreba. Posjetitelji Bijenala pozvanisu da daju svojemišljenje/glas oizloženim elementimakampanje(city-lightplakat, oglasi zanovine, strategijakampanje, medijaplan, itd.)ispunjavajuæiupitnik koji jesastavni dio rada.Projekt ukljuèujei okrugli stolo predloženojkampanji da bi sevidjelo što posjetiteljimisle oovakvom naèinusuoèavanja s problemommaloljetnièketrudnoæe.Malodobne trudnice i majke, njihoviroditelji, psiholozi, sociolozi i širapublika pozvani su na sudjelovanje udiskusiji. Plakati postavljeni na uobièajenimoglasnim mjestima u gradupodsjeæaju na komercijalne reklame posvojoj vizualnoj poruci, sa slikom vesele,samouvjerene djevojke odjevene poposljednjoj modi. Tek pri boljem, drugompogledu na plakat otkriva se potkadjela, njegova društvena utemeljenost i”pomak” u poruci slike: naime, djevojkaima trbušèiæ, navedena je njezina dob,ime, dio grada iz kojeg dolazi, njezinomišljenje o situaciji u kojoj se nalazi ikako se osjeæa u drugom stanju, statistièkepodatke o tinejdžerskoj trudnoæiu dotiènoj èetvrti, gradu, u Engleskoj iBritaniji.Oglasi u novinama sastoje se odfotografije malog djeteta, ili je prikazannjegov kutak sobe, igraèke, hrana,itd. Navedeno je ime, dob i dio gradaodakle majka under 18 dolazi, njezinomišljenje o roditeljstvu u toj dobi, statistièkipodaci o stopi maloljetnièke trudnoæeu Velikoj Britaniji... Od posjetiteljaizložbe koji su popunili upitnik, njih65% smatra da je tinejdžerska trudnoæaozbiljan problem u toj zemlji, 96% njihsmatra da o tome treba javno govoriti,a 21% bi ih pomoglo volontiranjem isavjetodavnom podrškom.Priredila Silva Kalčić.Ghetto 1999. – 2004.Tevž LogarGalerija Ghetto bavi sepredstavljanjem recentneumjetničke prakse post/neoavangardnog karaktera,interdisciplinarnog, multi iproširenog medijskog pristupalikovnoj umjetnosti, štopodrazumijeva uporabu novihmedija, eksperimente unutarstandardnih tehnika, kao i drugestrogo neograničene medijalneoblike izražavanjave godine Galerija Ghetto uSplitu proslavlja petu godišnjicupostojanja, kao jedinomjesto u dalmatinskoj prijestolnicigdje se kontinuirano izlaže suvremena,tzv. post i neoavangardnaumjetnost te eksperimentalnaumjetnièka praksa. Voditelj galerijeŽeljko Jerman je 1988. poèeopredavati na Slobodnoj umjetnièkojakademiji u Splitu, u okviru kojese sljedeæe godine na mjestu gdjeje nekad bilo kazalište mladih ukvartu Get, u starom dijelu Splita,otvara Klub i Galerija Ghetto nainicijativu upraviteljice AkademijeSonje Rudynski (koja i nadaljeprogram financira i iz vlastita džepa,ponekad). Dosad su u Ghettuizlagali umjetnici uglavnom, ali nei iskljuèivo iz Zagreba – iako je bilopovika da je program centraliziranu metropolu i iz nje (koja, èinjenicaje, kao adresa suvremene umjetnostidominira kvantitetom i kvalitetom):Petar Grimani i Zlatan Dumaniæ(Split), Anto Jerkoviæ, VladimirDodig Trokut, Vlado Martek, BorisCvjetanoviæ (rodom s Pelješca),Ivan Kožariæ, Vlasta Delimar, BorisDemur, Tomislav Gotovac, hrvatskaumjetnica koji živi i radi uFrancuskoj Martina Kramer, MladenStilinoviæ, Ivan Šeremet (SlavonskiBrod), Ivan Faktor (Osijek), PinoIvanèiæ (Pula), Rino Efendiæ(Split), Đeneta Depolo (Korèula),Aldo Miroševiæ (Vela Luka), i drugi.Posljednja izložba održana u Ghettupredstavlja projekt “kulturne razmjene”s Istrom, Ravnicu Alison iRajka Radovanoviæa.Potreba za odgajanjempublikeOd poèetka rada galerija nailazina otpor, èak i fizièki, prevladavajuæegmentaliteta velog mista,i na nerazumijevanje onih kojivode kulturnu politiku u gradu.Promijenivši status – od anti-institucijedo oficijelno priznate izlagaèkeinstitucije,postajemjestookupljanja“artistièkognezvaniènogsplitskogkružoka”,koji èini malobrojnu,alivjernu publiku.Programje strogoprofiliran itemelji se nanajnovijimpreviranjimaunutar tzv.post-neoavangardnescene, i odtoga nemaodstupanja,tvrdi Jerman.Mnogi izlagaèina otvaranjuizvodeone-off dogaðanja, performanse,radne akcije, projekcije, te, neštorjeðe, drže predavanja. Neznatnuprednost pred ostalima imaju afirmiranaimena, pogotovo ona kojasu u odreðenom trenutku u fokusupozornosti javnosti, ali istodobnose pokušavaju pronaæi nova, jošsasvim nepoznata lica, osobito izSplita ili okolice, koja pokazujuafinitet prema ’’neuobièajenoj artistièkojpraksi”. Umjetnik i profesorGorki Žuvela dovodi studentesplitske Akademije likovnih umjetnostiu Ghetto na izložbe, odgajajuæibuduæu publiku suvremeneumjetnosti u tom gradu. U programugalerije nema nepotizma i starihzasluga, tako je nedavno jedanpoznati slikar koji je ’’skrenuo iprešao u gulitelje štafelaja bio odrješitoodbijen”, objašnjava Jerman,što ne znaèi da se tradicionalniumjetnièki mediji poput slikarstvai skulpture ne izlažu u Ghettu.Umjetnost bez granicaUbuduæe savjet galerije kani dovestii ’’strance’’, barem iz obližnjih(bivših jugoslavenskih, ’’stoga što sunam najdostupniji jer – da upotrijebimofucanu dvosmislenu izreku –umjetnost ne poznaje granice, ali poznajematerijalne nemoguænosti”, objašnjavaJerman) država, na primjer MiškaŠuvakoviæa iz Beograda, i ljubljanskugrupu IRWIN, poznatu po svojojdruštvenoj instalaciji Neue SlowenischeKunst – State in time, ambasada NSKdržave u privatnim stanovima diljemEurope. Novi izložbeni ciklus,posljednjih godinu dana, zapoèeo jes performansom Svena StilinoviæaGeometrija krvožednosti koji je dobrouzdrmao velo misto. Od iduæe godineuvodi se stalna manifestacija podnazivom Vikend performansa. ProgramGalerije Ghetto u Splitu i dalje æe’’krpati’’ rupu na svom geografskompodruèju – u predstavljanju najnovijihtendencija, i u praæenju recentneumjetnièke prakse...Rajko Radovanovićcmyk

natječajVI/143, 2. prosinca 2,,4.21Dnevnik putovanjaPet priča koje su na Zarezovom natječaju za kratkupriču stekle pravo objavljivanja.Mima Simićvijezde se ljušte s neba – vatrene strugotinemeteora utapaju se u mraku koji bi mogao bitimore, ili nebo. – Takva su ljeta na otocima – kažešti koja, kao ni ja, nikad prije nisi bila ovako dalekood pruge, farova automobila i asfalta namašæenogsvjetlošæu uliènih lampa.Jesmo li na otoku? Ne znam; tamni se kopno prekovode, no možda smo mi njegov kontinent. Kakosmo ovdje stigle nisam sigurna – kad te pitam, tišutiš. Stopirale smo danima, sretale se na suprotnimstranama magistrale, raspadale se u retrovizorima iopet se susrele jednog od onih dana kad se automobilirastale na suncu ako stanu makar na tren. Prešlasam na tvoju stranu ceste i odvukla te kroz golo šipražje,poluspržene zakržljale borove, preèicom, do ovogmjesta gdje sad ležimo i zurimo u nebesku brusionicu,bez želja i misli.U mraku si se rasplinula u bezmesnu, bezmjesnu,zraènu... Kako da se usudim uspenjati se na tebe,veæa si za glavu; kad zaspeš mjerim i zapisujem udnevnik putovanja: toèno 12 centimetara. Prevelika si,ne bih se usudila, jedva se poznajemo, veže nas samokruta sintetika pojasa na suvozaèevu sjedalu i konaènostklika, odlazak.Bitno je odlaziti, zapisujem malo niže, polako ikrasopisom da ispunim vrijeme i uvjerim èitateljicu.Takoðer je bitno da ne znamo je li ovo otok ili je otokono preko, ili smo na leðima kornjaèe koja, hipnotiziranai ozraèena, jako polako kruži oko sunca. Ljeti jejoš sporija, nikamo joj se ne žuri.Ležim na leðima kvrgave zemlje u mrežniculoveæi satelite koji kruže, pribrajaju se planetima,lijepe za zvijezde, pa uvlaèe ticala i nestaju u krznenojkondenzaciji, pamuènom otoèju neba. Dasmo u školi, ovako bi nam izgledali praznici. Zadaænicei dnevnici.Spavaš li? – ne znam ništa o orijentaciji mahovinom,godovima ili disanjem. Dišeš baš kao štoprièaš, neèujno i bez mjehuriæa, bez daha. Stavljamdnevnik pod glavu i zatvaram oèi, autoput leži zanama, prazan i plosnat. Ležimo skupa ne dodirujuæise, nedodir nas zbližava – pod prstima nalazimmahovinu tvoje kose, tvoja mrtva ticala.Pulsirajuæe zvijezde odbrojavaju prošlost dok senoæ oko nas zgušnjava, pritišæe, i dlanovi mi završavajuna tvojima, nepomiènima i nevidljivima kaohorizont. I šake su ti veæe od mojih, trebaju mi sati daih upoznam – dlanovi mapirani tarotom, brazde krozkoje mi prsti klize podmazani noænom rosom i vlažnimslanim zrakom s mora. Spavaš li? – ne odgovarašna dodir, još ti ne èujem dah.Kosa ti pucketa i iskri kad ti se uz ruku uspenjemdo vrata, rasuta gnijezda krijesnica meðu tamnim pramenovima...pokušavam te namirisati prstima. Bližene smijem, ne znam ti ni ime.Možda sam prespavala dane i ne sjeæam se nièegaosim noæi u kojima sam te brojala u pauzama za meteorei satelite i ribe èija srebrna tijela svjetlucaju kaozvijezde dok se bezglasno gase u vodi puèine. Moždaje trajalo tjednima; znaš da se bez hrane može živjetimjesecima, kad je zrak tekuæ i nauèila si ga disati.Prebrojala sam te iznutra, kronološki, opipala ti svakiorgan, zašuškala ih u rijeèi, nova imena. Rjeènik tvogatijela, moj dnevnik.A jutro nam je serviralo horizont, tvrd i krivudavtamo gdje su otoci. Suhi vjetar s autoputa donosiljuske sprženih guma, zgužvane papire s imenimanepoznatih gradova, poznatog rukopisa. – Takva suljeta na otocima.Sjedimo i jedna na drugoj zjenice privikavamo nasvjetlost. Onda ustajemo, za sobom ostavljajuæi tijelimaizglaèanu, zalizanu travu, dok se spuštamo premaobali gdje su zrnca pješèanog ljeta iscurila i nestala naplaži meðu oblucima.Držim te za ruku noktima urezujuæi preèicu utvojoj liniji srca. Smiješiš se kao da te ne boli, kaoda si baš ovakvo ljeto oèekivala, kao da te jesen nijeiznenadila.More je tamno i gusto, na dnu cvjetaju trave i morskitulipani, moruzgve i koralji, školjke kojima svimaznaš porijeklo, znaš im nabrojati sve minijaturne dijelove,sve organe, sva im imena znaš.Svlaèiš se, leða su ti široka, bijela i glatka kao stijenena kojima sjedimo. Para se diže s mora, obavijanas. Primièeš mi se i polako ljuštiš s mene slojeveodjeæe, krute, hladne i mokre.Primaš me za ruku. Vodiš me u vodu.Mislim da te poznajem.cmyk

22 VI/143, 2. prosinca 2,,4.natječajŠpanjolski vjetarZoran Lazićvaki put kad je pitaju u èemu je tajna, Veronikase nasmiješi i pusti ih da pogaðaju. Zna što æereæi: tajna mora da je u kremi. U debelim, masnimslojevima kreme. No svatko tko razmisli maloshvatit æe da je tajna, zapravo, u kori. Možete imatinajukusniju kremu na svijetu, ali uzalud vam sve bezkore. Bez dobre kore, sve se raspadne. Pišete? Osambjelanjaka i šesnaest žlica štaub-šeæera istuæi u èvrstsnijeg i peæi dva sata na 220 stupnjeva. Tajna je, dakle,u snijegu. Bez snijega nema ni vjetra.A snijega, premda se veæ može namirisati u zraku,niotkuda. Dok krema stidljivo žubori na štednjaku,Veronika poviruje kroz prozor u vrt sa svježe procvalimnarcisima. Nebo je èisto, grane na drveæu neodaju ni daška vjetra; pravi proljetni dan. A u školamajoš imaju hrabrosti tvrditi kako postoje godišnja doba.Zimi drveæe ispod bijelog pokrivaèa šije odjeæu po najnovijojmodi koju æe ponosno promovirati na proljeæe i slièno.Svašta kažu, misli si Veronika, ali ništa više nije isto.Nekoæ je sve imalo reda i smisla. Poštovali smo prirodui ona je poštovala nas.I upravo kad zabrazdi u jesenje misli, Veroniki seu misli prikrade poznat, zamaman miris. Odlazi dopeænice, pažljivo otvara vratašca i s krpom u ruci uvjeravase kako su kore pri kraju. I uspjele su, hvala napitanju, baš kako treba. Evo, još malo pa æe i krema sorasima. Kad se ohladi, još samo èokoladna glazura, ito je to. Poslastica je gotova i spremna doèekati goste.Ali veæ je pola tri, a zvonce na vratima još se neoglašava. Pa gdje je više? Sve bi bilo neizmjerno lakšekad bi Veronika nauèila prestati išèekivati. Tako onato oduvijek: kad èekaš gosta, èekaš gosta. Možeš tigledati televiziju ili sreðivati nokte, ali ako ti pažnjai u jednom trenutku odluta od èinjenice da æe gostuskoro biti pred vratima, onda nisi dobar domaæin.I baš da se upita kako se to dogodi da se odreðeniljudi u životu iz domaæina pretvore u gosta, kad evozvon-zvona na vratima.“Hej!”, kaže odreðeni èovjek imenom Boris stojeæina pragu kuæe u kojoj je još prošle godine živio sVeronikom.“Hej, hej!”, odgovara Veronika. “Narasla ti je brada.”I tu negdje, kao i uvijek svake prve nedjelje u mjesecu,pada pusa u obraz. Boris se sam uvodi u blagovaonicu,izmièe stolicu na èelu stola i pita: “Jesmo zašto popit?”“Da pogodimo: gospodin æe kruškovac s mlijekom!”,pogaða Veronika i odmah zatim skakutavo irazdragano nestaje put kuhinje.“Pa jel’ vidiš ti ovo vrijeme?”, dovikuje joj Boris.“Ne zna èovjek što bi više obukao kad ide van.”“A zato si, dakle, došao u pidžamici...”, odvraæaVeronika noseæi pladanj s bocom kruškovca, mlijekomi èašama. “Nego otkad smo mi to spali na ‘lijep dandanas’?”“Otkad su se dani poružnili”, uzdiše Boris i pogledmu se najednom utapa u praznoj èaši.“Ma daj”, Veronika mu prilazi s leða, “ajde, Boki”.Nespretno mu grli vrat i oslanja glavu o njegovu.“Kako Rikard?”“Malo se nahladio, pa nije htio sa mnom. Ali nijemu bilo drago zbog toga. Znaš njega, ne voli kad gaostavljam samog.”“Znam”, sada uzdiše Veronika sjedajuæi za stol.Toèi kruškovac i mlijeko u èaše. “I šta kažu, hoæeš liskoro doma?”“Ali to im i odgovara”, nastavlja Boris ne osvræuæise na pitanje. “Doktor Lukas kaže da je bolje daprovodimo što manje vremena zajedno. Idiot, pojmaon nema koliko je samo Riki uèinio za mene... Sjeæašse ono još kad smo bili klinci, kad je stari sagradiokuæicu dolje u vrtu… Kad se krov srušio i zamalo mepoklopio. Spasio mi je život.”“Da, sjeæam se”, odgovara Veronika gledajuæi gaprazno da praznije ne može. “Spasio ti je život.”“Ne znam kako to ne shvaæaju, ali... Verice, pa nemogu ga ostaviti. Što ima loše u tome? Pa on mi jenajbolji prijatelj.”Ostavio si mene, Veronika skoro da izusti. Ali ondase kao ipak sjeti tko je tu u veæoj nevolji, pa pregrizejezik i, umjesto da bude sebièna, ispije kruškovac dodna.“Jao, oprosti, stvarno sam sebièna”, reèe i natoèi sijoš jednu èašu, ovaj put bez mlijeka.“A doktor Lukas”, nastavlja Boris, “doktor Lukasje takav gad da ja to ne mogu vjerovati. Znaš šta mije juèer rekao? Da se ostavim Rikarda i onda možemorazmišljati o izlasku. Ma zamisli! E, neæe iæi! E mojRiki… Ne dam ja tebe. Ma tko je uopæe taj Lukas dami govori što je dobro za mene a što nije?”“Boki…”, Veronika diže èašu u zrak.“Ma tko ga je uopæe postavio tamo? Pa kako onmože ikome govoriti.”“Borise!”, Veronika ga prekida.“Ajmo, uzdravlje!” Boris podigne èašu i nasmiješise. “Za prijatelje!”Veronika se kucne i njih dvoje struse svatko poèašu. A onda, tek što je spustio èašu natrag na kariranistolnjak, Borisovo se lice izoblièi. Izbulji pogled inaglo poène kolutati oèima.“Boki”, Veronika se preplaši, “šta je bilo?!”“Pssst…”, Boris stavi kažiprst na usta. “Èuješ li?Èuješ?!”“Šta bih trebala èuti? Ništa ne èujem!”“Ffffšššš...”, Boris tiho zafijuèe i poène izvijati glavuu vratu. “Fffšššš...” A onda svoj sretni, buljavi pogledusmjeri ravno u Veronikine sitne smeðe zjenice.“Zapuhao je, zar ga ne osjetiš? Topli jesenji lahorna svojim krilima nosi zavodljivi, gorko-slatki mirisoraha. Ali varljiv je to lahor, jer iako je topao, njegovasnaga razara! Uzima sebi sve živo! I mrtvi se ustajuu želji da ih ispuni! Da prostruji njihovim hladnimžilama! Verice, Verice, zar ga ne osjetiš? Svi ga osjete!Zbog njega se dižu kule i revolucije! Bradati mladiæisa strojnicama pod miškom uz logorsku vatru pjevajuo njemu! Jer to ti je neslomljiva volja za životom. Toje bog kojeg svi domoroci i zvijeri zovu... ŠpanjolskiVjetar!”Veronika skuplja glavu u šake i, u tišini, oslanja seo stol. A onda iz tog klupka prstiju izroni široki, najširiosmijeh. “Nisi ti normalan”, ustaje od stola i Borisuspušta poljubac na èelo. “Nisi normalan.”“Tako kažu!”, dobacuje Boris grohotom se smijuæisvojoj šali.“Ta-dam!” Veronika ponosno na stol spušta tortu.Boris ushiæeno plješæe. “Oprosti, kasno sam vidjelada nemam šlaga, pa sam je posula samo èokoladnimmrvicama.”“Verice, molim te ušuti i daj mi najveæi komadvjetra na svijetu.”Nekoliko minuta kasnije, kada napokon dolazi dozraka, Boris, i dalje punih usta, razvezuje jezik.“Vidim, narcisi su procvali. Znala je pokojna mamaodgojit kæer, a?” kaže štipajuæi Veroniku za obraz.“Više se brinula za te narcise nego za nas. A hoæeš dati kažem zašto su procvali?”“Zašto su procvali?”, Veronika mu udovoljava pitanjem.“Zato što su rodom iz Španjolske”, Boris vilicompokazuje na kolaè. “Kao španjolski vjetar! E vidiš, a uŠpanjolskoj je uvijek ljeto, i briga njih gdje su, i njimaje uvijek ljeto, cvatu kad im doðe. Nego šta ti misliš,mogli bi ti i ja i Riki skoèiti do te Španjolske na proljeæe,a? Kad malo otopli. Obeæao sam mu veæ davno.A moram ti priznati da i mene zanima kako izgledata zemlja iz koje dolaze sve naj stvari. Zamisli samo:nas troje u Španjolskoj, pijemo sangriju, sunèamo sepo cijeli dan i samo šaljemo razglednice svima, pa nekcrknu od ljubomore...”“Tako im i treba”, kaže Veronika suzno i nagne jošmalo kruškovca.“A onda se vratimo lijepi i preplanuli. I svi slušajunaše prièe i znaš šta? Uèe iz njih. Uèe kako život možebiti lijep. I nitko ne govori, treba ovako, treba onako.Kad nas vide tako lijepe, tako preplanule .”Zvonce na vratima ponovo se javlja.“Došli su”, kaže Veronika.“Auu, danas su bogme uranili…” Boris ustaje odstola. “Daj brzo, Verice, spremi mi jedan komad zaRikija, a ja æu im otvoriti.”Veronika stavlja èetvrt torte u plastiènu posudu.Na ulaznim vratima zatièe dvojicu bolnièara, jednogstarijeg, drugog mlaðeg, u razgovoru s Borisom.“O, dobar dan, dobar dan…”, pozdravlja u šali,praveæi se da ih nije oèekivala. “Pa kako to da ste nasveæ pronašli?”“A nanjušili smo po mirisu”, kaže stariji bolnièar.“E, to vam je najdraži kolaè moga brata. Jeste zamalo?”“Ne hvala, gospoðo, stvarno ne stignemo. Moramopožuriti natrag, da nas ne uhvati snijeg.”“A uz to”, dodaje mlaði šeretski namigujuæi, “nesmijemo jesti slatko dok vozimo. Poènemo svaštaprièati”.“Ma veæ vi svašta prièate”, smješka se Veronika.“Mogao bi i vas doktor Lukas malo pogledati, a?”“E, moja gospoðo”, stariji joj bolnièar ovlaš stavljaruku na rame, “ako dosad nisam završio na pregledu…”.“Ma dajte samo jedan griz”, navaljuje Veronika,“ne pravim španjolski vjetar svaki dan”.“Stvarno ne smijemo, gospoðo, doktor veæ èeka”,kaže mlaði i potom se okreæe Borisu. “A i Rikard teveæ traži po bolnici.”“Ajde, Verice, vidiš da se momcima žuri”, Boris semiri. “Daj mi pusu.”“Vaya con dios!”, dovikuje prigušeno trenutak kasnijekroz zatvoreni prozor bijelog kombija i ubrzonestaje iz vidokruga.Veronika ostaje stajati pred kuæom. Sunce je nestalo,ali nebo je i dalje bijelo i èisto kao suza. Svejedno,ne može to potrajati vjeèno. Možda još danas, sutra,najdalje prekosutra, ali do srijede... Ne, nikako dosrijede, zakljuèuje i odlazi pogledati ima li što zabavnona televiziji.cmyk

natječajVI/143, 2. prosinca 2,,4.23PapillonNike Gajtoanas, na primjer, dogodila mi se manja prometnanesreæa na putu s posla prema kuæi. Htio samzaobiæi dva klinca na motoru, zaustavljenom uzrub kolnika, ali oni su naglo krenuli, bez žmigavca, jasam zakoèio, izbjegao ih frontalno, i tek su se laganozabili prednjim toèkom u bok mojeg auta. Nisu pali smotora. Bili su zbunjeni, udaljavali su se polako, pogledavajuæiprema meni, oèekujuæi moju reakciju, nijeim bilo ništa, samo su se bojali jesu li naljutili èovjekau autu. Zaustavio sam auto, ukljuèio èetiri žmigavcai izašao van. Klinci su se zaustavili pedesetak metaradalje i èekali. Htjeli su vidjeti jesu li naljutili èovjekakoji je izašao iz auta. Pogledao sam blatobran, nijebilo nikakvih tragova, baš ništa. Vjerojatno su udarilitoèkom u toèak. Zavrtio sam dlanom prema njima,kao da ih pitam kakvo je stanje. Klinac je doviknuo:“Je li vama sve u redu?” Kimnuo sam potvrdno. “Inama!” – viknuo je. Odmahnuo sam rukom i sjeo uauto.Nekoæ bi takav dogaðaj isprièao ženi. Nekoæ biga isprièao prijateljima. Nekoæ su male prometnenesreæe, pa èak i ovakve prometne ne-nesreæe bilematerijal za razgovore. Netko bi se nadovezao makarizbjegnutom nesreæom, i to je bilo nešto. Nekoæ sumnoge stvari bile dogaðaji. Nekoæ sam prièao ženi ostvarima s posla kada bih došao kuæi. Nisam je gnjavioposlom, mrzim takve gnjavatore, prièao sam joj samoono za što sam znao da je zanima. Voljela je što radimtaj posao.Danas me samo pita “Kako je bilo?”. Najèešæeodgovorim “Ah, uobièajeno”. Ponekad kažem “dobro”,a to joj kažem onda kada je na poslu bilo posebno zanimljivo.Nije da je moj posao postao rutina. Mi samoviše o tome ne prièamo. “A ti?” – pitam je. “Tako”,odgovara, “umorna sam”. Ruèamo, šutimo, drijemamo,provodimo ugodnu veèer.Nije da žalim za nekadašnjim vremenima kadaje bio dogaðaj to je li neka cura u prolazu pogledalamene ili mojeg prijatelja. I kada bi zatim pola sataraspravljali o tome. Ivana Mardešiæ, tako se zvalamoja žena prije udaje, jedne je od tih veèeri pogledalamene. Taj put nije bilo dvojbe kome se zbio dogaðaj,tako nedvosmislen bio je njezin pogled. Njezin poljubac,njezina rijeè, njezino obeæanje, susret s njom ièekanje susreta, njezin pogled dok se smješka, svakitreptaj i svaki pomak njezinog oka, bio je dogaðaj, dogaðajza dogaðajem, struja, rijeka dogaðaja koju nisammogao èitavu obuzdati, koja mi se prelijevala prekoruku, prolazila preko mene, zbog koje sam patio štoje moram propustiti, što mi toliko toga bježi dokželim uhvatiti sve što iz nje potjeèe. Tjah. Nije dažalim za tim vremenima kada sam je volio. Volim jejoš, samo mi o tome više ne prièamo. Nekada nisammogao smisliti pametnije rijeèi pa sam joj neprestanogovorio “Volim te.” Rekao bih joj to pedeset putazaredom, brzo, “volim te – volim te – volim te – volimte...”, i tada mi to još ne bi bilo dosta, i onda bihje ljubio, i opet joj govorio “volim te”, kratko, i dugo,i šapuæuæi i zavijajuæi, i na sve moguæe naèine.Danas je samo nježno pogledam. Nekoæ, nisam jemogao prestati ljubiti, Bože, kako li sam samo izbaliotu ženu, kakva li sam samo sluzava usta bio, svuda ponjezinom tijelu.Imamo kæi, jedinicu, studira u inozemstvu. URimu. Samo se ona rodila iz tih silnih balavljenja,Mirela joj je ime. “Zvala je Mirela” – prièa mi žena.To kad Mirela nazove, to je u našoj kuæi uvijek nekidogaðaj. “Mirela je prijavila ispit” – to je isto nekidogaðaj. “Mirela je udomila maèkicu, ne znaju je limuško ili žensko” – i to je dogaðaj. “Mirela pita možemoli joj poslati što novaca, išla bi s Petrom (to jojje cimerica) sedam dana u Barcelonu” – dogaðaj.“Petra ima novog deèka, Talijana” – dogaðaj.“Zamisli, maèak im je poderao kauè” – dogaðaj.“Brat od Petrinog deèka, Massimo, konaèno jedobio dijete” – dogaðaj. “Pozdravila te Mirela.”“Je li me pozdravila ili je samo pitala kako sam?”“Pitala je kako si, ja sam rekla da si dobro, a onaje rekla da te pozdravim. Zadovoljan?”Naravno da sam zadovoljan. Nešto mi sedogaða u životu, skoro sam se uspio sudariti sklincima, Mirelin maèak popiškio se po tapetu,Massimov Giuseppe ima postnatalnu žuticu.A sve to samo u jednom jedinom danu! Neznam, možda postajem star i grintav. Je li to takriza srednjih godina, ili je to uèmala nepokrenutaHrvatska, ili je samo sluèajno ispalo tako, ironija historijei slijepih sila za koje nitko nije odgovoran – dami se posljednjih godina pod milim nebom ništa nedogaða. Na primjer, trebao sam nagaziti one klince,kad ono – ništa. Pa ni malog ulubljenja na blatobranu.Ne žalim se prijateljima, reæi æe mi da pronaðem nekihobi, ili da doðem srijedom i subotom na stolni tenis.Možda to ne bi ni bilo tako loše, imaju oni djece,imaju dogaðaja. Ma gledao sam ja te filmove, èitaoknjige, sad da osnivam klub boraca, sve je to za maludjecu. Kužim ja, i zijevam, gledanje filmova, èitanjeknjiga. Ostane ti navika. Nekoæ ti je to bila potreba,sad samo vidim ženu kako stavi nešto u video, menepokrije dekom, i da ne moramo gledati kako nemamošto prièati, gledamo film. Da proðe veèer. “Dobar jebio, a?” – nalakti se na kauèu za odjavne špice. “Mhmm…”– mrmljam nešto, filmovi me uspavljuju.Nema smisla ni da idem psiholozima. Prilièno samnormalan i, osim toga, nikad ništa ne sanjam. Ili jeto veæ znak neke bolesti kad èovjek ne sanja? Tumor,povreda mozga? Da odem lijeèniku?Ma da. Èovjek klizi sam u èekanje da mu kæizavrši fakultet, uda se, postane trudna, rodi dijete.Upoznavanje zeta, vjenèanje, roðenje unuka, svesama hrpa važnih dogaðaja. I okupi se mnogo ljudi natim vjenèanjima. Stare babe nabrajaju mrtve i govorejedna drugoj “A, što æeš, tako ti je to”. Tako ti je to.Svi imaju neku djecu, i prijatelji, i roðaci, možda bidošao i Massimov brat, i on ima dijete, možda bi ihveæ imao dvoje. Dao Bog da nam zet bude vjernikkad mi veæ nismo, imali bismo i krštenje. Pa prvizubiæi, “Mirela je rekla da je mali dobio prvi zubiæ.Pozdravila te”. Pa drugi zubiæ, “Mirela je rekla daje mali dobio drugi zubiæ. Je li ti teško, molim te,skoknuti do videoteke?”. “Imaš neku želju?” “Uzminešto... nešto dobro.”Hoæu. Papillon. Identificirat æu se s DustinomHoffmanom, patit æu što nisam Steve McQueen, azatim æu zaspati. “Dobar je bio, a?”Da dobar. Kao i svaki drugi. Zapravo, cijenimPapillon. Cijenio sam ga. Najprije, da napomenem,nisam nikada bio neki filmofil, naroèito ne u mladosti.Život me u kasnijoj dobi natjerao da pogledammnoštvo prvih polovica filmova na videu i, ako nebih zaspao, onda i nešto èitavih filmova. Papillon samjoš kao mladiæ proglasio remek-djelom. Znao samtada seruckati takve stvari, uživjeti se u glorificiranjeili pljuvanje neèega, a zatim bi se i sam iznenadio ukojoj mjeri može uvjerljivo zvuèati tako motiviranainterpretacija. “Papillon”, rekao sam jednom, “to jenajveæa ikada isprièana prièa o potrebi èovjeka za slobodom”.McQueen i Hoffman bjegunci su iz zatvora.Odvažni su, hrabri, inteligentni. Ali nemaju sreæe,bivaju uhvaæeni. Pokušavaju ponovo, i svaki put supremješteni na bolje èuvano mjesto. Na kraju, završavajuna nekom izoliranom otoku, tim zlokobnijemšto uopæe nema ljudskih èuvara, samo golemi valoviudaraju u oštre hridi podno visokih litica, prijeteæida æe smrskati sve što se pojavi na morskoj površini.Hoffman je ovdje stigao ranije. Živio je u nekoj izbici,uzgajao dvije svinje i sadio neko povræe. Onda kada sepoèneš uzdati u ljetinu i prašèiæe, onda si gotov, spljoštensi, zarobljenik si situacije. Odustao je od bijega.Predao se, bilo je nemoguæe. McQueen stiže svjež.Želja za bijegom nije ga napustila, iako više i nemaživot u koji bi trebao pobjeæi. Njegov je cijeli životzarobljeništvo. Njegov je èitav identitet – osuðenikna doživotnu robiju, èovjek bez igdje ikoga u vanjskomsvijetu. Ali on se tome opire. On bježi od svojesudbine. Kada sam bio u osnovnoj školi prvi put samèuo od uèiteljice frazu: staviš prst u more i povezan sis cijelim svijetom. More je simbol otvorenosti, simbolslobode i pustolovine. More je izvor života za našeljude, inspiracije za pjesnike, majka trgovine, zapadnecivilizacije, more je Odisej, da ne nabrajam dalje.Ali je u Papillonu more beskrajno moæna nepreglednanavala golemih valova. Ono nije ništa samo po sebi,sloboda i život su tek iza njega, ono je samo pokretnaprepreka koja za tebe ne zna. Naðeš li se u njemu,ono te razbije o stijene, i ne doživljava to kao neki dogaðaj,što se njega tièe, ono samo neprestano, ritmièno,neumorno, vjeèno: odašilje, odašilje, odašilje...valove. Steve McQueen sjedi na vrhu litice i bulji uto tupo more. Njegovo je lice jednako tupo, otupljenoje tupilom koje više nije bezizlaznost, nego je tupilokoje je spremno zaboraviti na potragu za izlazom.Film tu može završiti, jer tako završavaju ljudi.Ali ne i heroji. McQueen odnekud donese plodovenalik plodovima tikve. Baci ih u more. Val se odbijeod obale, odnese plod nekoliko metara dalje, èini sekao da æe otploviti na valu nade, meðutim sljedeæival svom silinom razmrska plod o hridi. Nemoguæe je.McQueen baca plodove, razmrskavaju se. Ali èovjekse ne predaje, bitno razlièit od tikve, konaèno uoèavaritam valova. Pet, šest, sedam, i na sedmom valu uigri odbijanja morskih sila, plod uspijeva otploviti napuèinu. Sedmi val otvara uzak, rizièan put. Jer i dalje,stotinu milja dalje nakon toga, more je nepregledno,kopno nevidljivo. Hoffman ne pokazuje naklonost zaMcQueenovo oduševljenje. Prerizièno je. Ostat æe naotoku i uzgajati prašèiæe. Kroz nekoliko godina imatæe cijeli svinjac. Dan je lijep, osunèan. Na broju sedamniz liticu pada od tikvica i kojeèega skrpan splav,a za njim skaèe èovjek neugaslih plavih oèiju. Uspinjese na plovilo, i more ga odnosi u nepoznato.E sad. Kada bi moj život bio film, uèinio bih istošto i McQueen. Skoèio bih dolje na sedmom valu,uspeo se na motorni èamac filmske ekipe, presvukaose i popio viski.Ivana. Tako se zove moja žena. Sjedi u dnevnomboravku i lista neki èasopis. Stojim ispred nje, gledamje. Ona me iz poèetka ne primjeæuje, a zatim pita:“Što ti je?”“Danas mi se nešto dogodilo.” – kažem.“Da? Što to?”“Danas kad sam se vraæao s posla umalo sam srušiodva klinca na motoru.”“Ma daj...” – podigla je pogled i skinula naoèale.“Bili su zaustavljeni sa strane, i kada sam ih pokušaozaobiæi, naglo su krenuli...”Gleda me dok joj prièam. Zaboravljam se dok prièam,èujem svoje rijeèi, gledam je. Pogledi nam sesusreæu, igraju se, moje rijeèi su nevažne. Još je privlaèna,lijepa je kad skine naoèale.cmyk

24 VI/143, 2. prosinca 2,,4.natječajKolo neobičnih pticaZdravko Vukovićozvonili su na vrata toga predveèerja poput dvagusarska atamana što stoje pred nemoænim plijenom,oèekujuæi akviziciju u veæ dogovorenomnovcu koji æe ih prehraniti u sljedeæa tri dana. Pedesetkuna po glavi, plus nešto u naturi dobrostivošæugospoðe Lare – to je novac kojeg se ne bi odrekao nisam Krez, da je kojim sluèajem živ, i da kao takav živuæiKrez živi tu gdje žive atamani gusarski, u zemljiHrvatskoj, ako ne veæ u Lidiji. I dobro je veæ znano,otkad na ovoj kugli zemaljskoj ima atamana gusarskihi ljudi, da je bolje èovjeku Amen biblijski izreæi no odistih da mu se prigovara i sudi: gnjavaža je to što jeèovjek još uopæe živ; gnjavaža je što još uvijek udišezrak; gnjavaža je što je star, a na planeti se raða sve višei više duša. I èovjek onda umre.Atamani gusarski i oni što se u trenutku smrtipokojnikove nalaze ili traže po raznim geneološkimstablima i kartotekama, koji za zemlju Lidiju teškoda su i èuli, ali bi svi odreda htjeli biti barem Krezovi,veæ po inerciji svojih svakidašnjih života i samorazumljivojodrživosti svoga biæa kucaju i zvone napragovima nesretne rodbine. Svi odreda tvrde da suživi, i da su zdravi. I svi tvrde da su od roda. Pa ako toi ne proðe u prvi tren, igraju na kartu DNK analize.A kad i to ne ide, zaigraju a bank na strièevske vezeu petom koljenu, i falsificirane fotografije na kojimapokojnik ispija iz slamke Coca-Colu, a najdraži muroðaci trepere nad licem s jeftino kupljenom lepezomod palmina lišæa u nekakvom neprovidnom raju, skojeg cure kao u filmovima ljepotice na pokretnojtraci Holywooda. A i rodbina se sama – kao veæ popravilu – izvježbala u svojoj boli zbog odlaska dragogim pokojnika, i na prvi znak medicinskog konzilija oterminalnosti tog i tog sluèaja zapisuje taj isti sluèajkao graðansko-pravni meritum u ostavinskoj raspravina kojoj se imade dobiti kuæa, okuænica, garaža ibazen, ili barem – u krajnjem sluèaju – tri hektaravisokorodne zemlje.Sluèaj sa zvonjavom na vratima gospoðe Lare ipakje bio drukèiji. Lara više nije imala nikoga od roda (ilije barem tako prièala), a Amir i Franjo bili su od onihljudi što za bijednu crkavicu u naturi od nešto rakijeili za neki sitan novac ureðuju vrtove umirovljenièkeklijentele, cijepaju drva po podrumima novopeèenihtajkuna i obrezuju nokte onom soju ljudi koji zato mogu platiti, a ne žele ostavljati novac u visokokurentnimsalonima ljepote.Poslovi koje su obavljali, svodili bi se na najbizarnijestvari koje normalan èovjek može uopæezamisliti: pranje i èetkanje maèaka, vazektomijamuških kuænih ljubimaca, èitanje Ilijade i Odisejeslijepcima koji nikada nisu pošteno nauèili Brailleovuabecedu, ili pak glumljenje Djeda Mraza u supermarketuza Božiæ, èeškajuæi djeèicu po zapešæu, dokbi im ova èupala brade i udarala ih po nosevima,oèekujuæi stetoskop, Barbiku, ili barem elektriènivlak koji gazi vanzemaljce. I sve to, uglavnom za petbanki po glavi, pa se moglo reæi da je to njihov magiènibroj i laterna magica oko koje su se vrtjeli poputtrodnevnih leptira, odgaðajuæi svoju simbolièku smrt,kao i onu manje simbolièku. Manje simbolièka smrtnailazi u trenucima kada u posljednja tri mjeseca neuspiješ skupiti nikakav skor, pa ni onaj od najobiènijihpet banki u vremenu koje ti treba da reproducirašisto tako obièan život. No sada su bili pred vratimagospoðe Lare, upregnuti poput strune gudaèke,išèekujuæi tih magiènih pet banki po glavi što imje gospoða Lara obeæala, za posao koji još nikadanisu radili u životu. Gospoða im je telefonski javila:»Doðite veèeras u šest! Sve æe biti spremno. To jetek pola sata posla – ništa posebno!«Vjerojatno je opet obrezivanje noktiju,uvjeravali su jedan drugog. Ili je feniranjeLarinog kanarinca i èišæenje njegovog izmetaiz krletke. Ta njena beštija od kanarincaèesto pobolijeva, pomislilu su. Možda je iuginula! Možda je treba tek pokopati! Unajgorem sluèaju, opet se u stanu zaèepilazahodska cijev. I to je dobro. Jer kada jenešto dobro, Lara dobro plaæa. A kada jenešto zaista dobro, konju se u zube negleda.Kako god bilo, novac su veæ vidjeli udžepu, i tu se više nije dalo uèiniti ništa.Ušavši u tijesni koridor hodnika, jednobreme s leða veæ su skinuli: kanarinacgospoðe Lare bezbrižno je cvrkutao kaokakva navijena umjetna ptica, postavljen ukavezu poput limenog smjerokaza u pravcukuhinje, iz koje se tek primjetno pušio tanak stuppare.– Ova vaša ptica, gospoðo, ta vaša papiga, radi kourica! – kratko je prozborio Amir.– Isuse! – ubaci se Franjo – to je kanarinac, a nepapiga. Baš si majmun. A znaš li ti što je uopæe ptica?– Kaj god da je, ima krila! Ptica il΄ kanarinac, nijeli to isto? Vidiš ga kak samo pjeva? A je l΄ to stvarnokanarinac, gospoðo? Mislim, je l΄ to stvarno ta vašaptica?– Kanarinac! – kratko se nadovezala Lara. – To jekanarinac, moj mali Bobi! Mali Bobek, ha? Voliš tisvoju Laru?Lara je prišla kavezu poput ljubavnika u ekstazi, ipoèela infantilno tepati razigranom stvoru. – A znate,deèki, on mi je sve što imam, i jedino me on razumije.Nemam više nikog svog. A što æemo? Takvavam je starost.– Je – nadoveže se Franjo. – A i siromaštvo jetakvo, gospoðo. Pogotovo kad nemate nikog svog.No vi barem imate mirovinu, i zaostavštinu još odKulina bana. Za razliku od mene, to je cijeli svemir!Iza mene je tek petnaest godina staža, a ispred socijala,u perspektivi Mirogoja. Jedino što ja imam je taparcela na Mirogoju, a to mi ostalo još od djedovine,i živciranje s ovim majmunom koji ne shvaæa razlikuizmeðu ptice i tog vašeg kanarinca.– Je, je, baš je sladak taj moj Bobek, zar ne, gosponFranjo? To vam je, bogme, sve što ja još imam usvom životu. Al’ ja još na Mirogoj ni ne pomišljam. Atek sam osamdeset i èetvrtu odvalila. Jedino što me,istina, tu i tamo ponekad trgne u šiji, no to ja riješimsvojim talismanima, i sve je opet dobro. Samo što, sdruge strane, nemam s kime prièati. Znate, Franjo,kanarinci ne govore!– A što æemo – odbrusio je Franjo. – Nije ni menilako. A ovom tu mom je još teže. Njemu su vam svestvari na ovom svijetu iste. Moj pokojni otac bi reko:“Sjaši Kurta, da uzjaši Murta”. Iako ni on nije razlikovaoptice.U pogledu ptica, nije Amir imao ni najbližeg pojma.U pogledu kanarinaca ili papiga, vjerojatno još imanje. Ali, Amir je imao Franju, a Franjo je imao cijelisvoj svemir. U nepreglednosti tih njihovih života Laraje sad sjajila kao kakva signalna svjetiljka na kojojse možeš ugrijati u teškim trenucima pomanjkanjasreæe, novca ili ogrijevnog materijala, pa ako se dobijejoš pokoja šalica kuhanog vina – to je pogodnost kojase ne odbija tek tako. A nadnica od pet banki kojaje veæ bila zakaparena, smiješila se nevjerojatnomlakoæom. Jer to je bio posliæ, kako im je navijestilagospoða, tek koju polovinu sata. A zna se od pamtivijekada je vrijeme – novac.Kako god bilo, Lara ih je, pošto su ispili dvije-trišalice vina i omrsili sarmu, konaèno uvela u spavaæusobu. Tišina koje je ovladala ovim prostorom bilaje remeæena tek cvrkutom gospoðinog kanarincai otkucajima zidnog sata, ispod kojeg su se klatiliteški batovi od žutog patiniranog mesinga. Bila jeto atmosfera koja se još uvijek može vidjeti po onimstanovima zagrebaèkog Centra, gdje se zidovi dižudo vrhova plafona poput Alpa, dok na njima vise slikeraznih Murtiæa, Beciæa ili Kulmera, a sve zajednoodiše nekim nestvarnim ugoðajem u kojem se zatren pretvoriš u apstraktnu figuru s tih platna, ilijednostavno odletiš poput ptice u svijet nebeskihstvorova koji su kartu za svoje privremeno ili vjeènoputovanje dobili tko zna kojim uzrokom. Tek ti tišinatu može došapnuti koliko si malen u tim prostorimanaèrèkanim litografijama, knjigama i draperijom, ikoliko je život velik. A život se Amiru i Franji ovdjepoèeo odmotavati kao u fantazmagoriji srednjovjekovnihsvetaca: iako su okolnosti govorile u prilogbarem neobiènosti nastupajuæeg posla, polusatnanadnica bila je dobro veæ zakaparena, i uzmaka višenije smjelo biti.Gospoða je poèela nareðivati: – Najprije æeteosloboditi krevet. To je potrebno da bi se promijenilaposteljina. Ne želim u stanu imati ni najmanjutrunku prljavštine. A ležeæi je položaj najprikladnijiza obavljanje posla. Ovdje na stolu sam vam veæpripremila sve što treba. Dakle, najprije plahta, zatimdeke, pa onda sve vratite kako je i bilo. Ja za to vrijemeidem pogledati kako je moj Bobi, a donijet æuvam i sve ostalo što je potrebno.Gospoða se nije još ni udaljila, a krevet je veæ bioodtereæen. Nakon što su oslobodili ležaj i odstranilioneèiæenu tkaninu, poèeli su namiještati postelju.– K vragu, ovo je krpa, a ne pokrov – rekao je Amir.– Ko da prekrivam nogometno igralište!– Šuti i radi – nervozno je odgovorio Franjo. Nisiplaæen za brbljanje. Uostalom, ovo neæe trajati dugo.Po mojoj procjeni i manje od pola sata.– Da. Pola sata. A te tvoje procjene nas uvijek iuvale u govna. Bolje bi bilo da je sve ovo radio netkodrugi.– Ne lupetaj – opet se nadovezao Franjo. – Staraje tražila nas, jer je stara mušterija. A svaki je posaopošten. Budi sretan što ne èistiš WC-e!– E usranog mi poštenja, danas æu se napit ko svinja– rekao je Amir. – A možda æu od sutra èistit i WCe.Svi ionako moraju pišat. I kaj? Pa i svinje su ljudi?– Ljudi su svinje, a svinje ponekad i nisu ljudi.I sve to mora pišat! Pa ne moram sad imat i sat biologije?–Ne moraš. No ovo mi je sve više èudno. Bilo bibolje da smo cijepali drva.– Možda. Ali ovo neæe biti ni pola sata posla.Prekrij taj krevet i šuti. A onda æemo dalje.I dok je sat s mesinganim njihalima otkucavaopoput tvornièkih strojeva koji bilježe radni dannekadašnjeg socijalizma, krevet je na brzinu biopresvuèen. A onda se, tek za trenutak, par mogao iodmoriti. Amir je sjeo i zapalio cigaretu, oèekujuæicmyk

natječajVI/143, 2. prosinca 2,,4.25brzi povratak kuæi i svinjsko opijanje za one svoje polanadnice, koja je tako dobrohotno bila veæ zakaparenaod strane gospoðe Lare.Gospoða se vratila, a poèetak posla je veæ urednobio dovršen. U jednoj ruci nosila je vrtne škare, dok jeu drugoj nosila èašu sa svojim zubalom.Nemoguæe je to opisati, ali tada se dogodio cijelikaos. Nosila je Lara vrtne škare u rukama, i zube, kaoda želi pokoriti cijeli svijet. Njen planet se rotirao:Bobi je bio nahranjen, i radosno je dalje cvrkutao.Kulmeri, Beciæi i Murtiæi radosno su njištali sa slikaovješenih na putu do Alpa, a litografije i svilenidraperaj blještavo je kidisao oène mreže unezvjerenognadnièarskog para.Nakon što su opet opteretili krevet, par je èekaodaljnja nareðenja. A Lara je naredila:– Sada æete ovim škarama raditi polumjesece! To jevrlo osjetljiv dio posla, jer nokti su debeli berem polacentimetra. I nemojte se bojati: to je samo rožnatotkivo! Posao zahtijeva da radite elipse, dok se neodstrani sav taj rožnati smrad. To su zadebljanja kojase u prirodi teško vide. Ali ništa strašno. Zamislitefiladendron. Kao kad sjeckate nokte normalim ljudima.Je li jasno?Bilo je jasno. I krenuli su na posao. Amir je uhvatiolijevu nogu, dok se Franjo uhvatio desne. Cijeliposao obavili su vrlo brzo, iako kratkoæa vremena nijemogla prikazati svu narav i težinu posla. Morali suse momci ipak dobro namuèiti u odstranjivanju tihkandži: Amiru je poèeo sve više probijati sitan znojsa èela dok nije uredio svih pet nožnih prstiju svojelijeve zone, dok je Franjo prigušeno proklinjao matergospoðe i sve njemu poznate svece, jer mu se sve višeèinilo da reže nekakav lim za oplatu kuænih olukova,umjesto obiènog rožnatog tkiva. No ipak, novac jenovac, pa makar èovjek morao proklinjati i samogBoga za to da ga zaradi. Kako god bilo, maniromnajumješnijih hortikulturnih stvaralaca, smjernomgeometrijom polumjeseca odradili su posao i prije nošto bi Bobi rekao keks. Za deset minuta, rezanje noktijubilo je gotovo.Onda je gospoða opet naredila: – A sada momci,turpijanje!– Gospoðo, a da se malo odmorimo i pripalimocigaretu? – upitao je Amir, sada veæ sav mokar odznoja. – Pogledajte mi košulju ispod pazuha. Kaoškolska spužva!– Dobra ideja Amire – rekao je Franjo. – Sad mi baštreba cigareta. I možda èašica konjaka, gospoðo, akoimate?– Ne dolazi u obzir! – poèela je vikati Lara,iznenadno. – Što vi mislite? Na veèer imam preferans!...Kod Martiæke!... Posao mora biti gotov štoprije!– Smirite se gospoðo – odmah je uletio Frane.– Evo, pošteno je… Vi plaæate… Odmah nastavljamos poslom!Razbila je èašu koju je držala u ruci. Poput kakvekanonade, keramièki komadi zubala razletjeli su sezvuèno po sobi zajedno s ritmièkim pokretima teškogmesiganog njihala.Sada je bila sva u transu nekog prenaprezanja,kao da je zaboravila sasvim prirodnu lakoæu poslakoji se kod nje imao završiti. Franjo je ipak zapalio.To je uèinio i Amir. Znoj je obojici naplavio pazuhe,a spirale debelih noktiju visjele su im sa košulja kaobanane.Oèi su joj poèele svjetlucati kao maèki u mraku, apokreti dobijali fizionomiju sjenki nepatvorenih assasina.Koordinacija pokreta poprimala je prenervoznekretnje, i na èas se možda moglo zamijetiti kakonjezine ruke u kretanju urlaju. Tek na tren. To je biootklon od nakane. Neke se stvari trebaju promptnozaboraviti u životu. Pogotovo ako je život zaista velik.Iako je Bobi opet sve više unezvjereno krilimalamatao u kavezu, Lara kao da je potpuno zaboravilai na njega. A onda se opet sabrala. Val egzaltacije seurušio. Deèki su popušili svoje cigarete.– Posao se mora poštivati, deèki, kao što se morajupoštivati i ljudi – nastavila je. – I rokovi. I to se svetreba raditi s ljubavlju, kao kad volite svoje najmilijeili svoje kuæne ljubimce. Pogotovo ako su vam ti ljubimcisve što imate u životu. A sve dok ovaj posao nebude gotov, nema alkohola. Uskoro moram na partijupreferansa i posao zbog zabušavanja ne može trpiti.No dobro. Molim vas, tu je sve na stolu i možeteodmah nastaviti.Pripremila je gospoða sve potrebno za akciju. Nastolu se našao pribor za manikuru, turpija za metal,kirurški pribor škara i masa raznih vizažistièkih pomada.Èak i jedna pinceta.– Preporuèujem vam ovu turpiju za metal – reklaje gospoða – a uštedjet æete mi i novac. Tolike sumi turpije za nokte veæ popucale da odavno veækoristim ovu neobiènu varijantu. Dakle, turpija zametal! To imate. Onda æe iæi lakiranje. Nokti morajudobiti svoj prirodni sjaj. Poslije možete upotrijebitiovaj puder za dogotavljanje posla. To je kao od Bogaroðeno za djeèje guzice i ten kože. Najviše pazite nalice i ruke. I na kraju – odjeæa. No to je tek formalnost.Tek što je izrekla zapovjedi, požurila je u kuhinju.Njen Bobi je još uvijek unezvjereno lepršao u kavezu.Shvatio je da više nije epicentar gospodarièinogsvijeta. A onda je opet dobio keks. Nakon nekolikominuta, gospoða se vratila.– Bobiju je dobro, deèki. Idemo dalje s poslom!Finiširanje je krenulo. Najprije su poèeli turpijatizone. Od siline abrazije koju su pokrenuli, rožnatiprah nokata frcao je po njima kao kakav karuselnizvrk. Prah koji se stvarao zajedno sa slinom i znojemuskoro je pretvorio njihove košulje u vonjave krpe.No momci nisu sustajali. Polukržni pokreti turpijamanjihovoj su snazi davali konaèni ishod. Ishod dobronapravljenog posla. A to se sve više primjeæivalo naobliku okamine njihovog trudbenièkog rada. Nokti suskoro bili gotovi.Nakon što je i ta faza posla bila dovršena, još jednomsu zapalili cigarete. Lara je bila zadovoljna, aBobi je nezainteresiranošæu za cijelu tu prièu i dalježderao svoj nezamjenjivi keks.Onda su momci nalakilari i nokte. Lara je i s timbila zadovoljna. A deèki su se onda primili oblaèenja.Po prvi put im je konaèno laknulo. Posao oblaèenjabio je èista djeèja igra, jer odjenuti nekog i nije bogznakakva stvar. Podigavši noge, koje su sada bile sasvimuredne i s istinski blještavim noktima, konaènosu mogli navuæi i intimno rublje. Na kraju je došlooblaèenje odjeæe. Baš onako kao je Lara tvrdila da æebiti. A cijeli taj posao nije trajao više od pola sata. ILara je s njim zaista bila zadovoljna.U trenutku isplaæivanja novaca, Amiru i Franjièinilo se kao da su odvalili nekakvu azijsku planinu.Gospoða im je uredno isplatila novac i ponudilaih s konjakom. Odbili su. Na brzinu su se obukli,pozdravili gospodaricu i njenog Bobija, a trenutakkasnije veæ su bili na svježem veèernjem zraku.– Ovo je ipak bio krvav posao – rekao je Amir.– Ovo je zadnji put da radim tako nešto.– A tko bi rekao da je stara prolupala. Nisam mislioda æe biti takvo što. A i ništa telefonski nije javila.– Stvarno neobièni nokti – opet je rekao Amir.– Ali i dobra duša.– Bogami, bio je pravi. Puno bolji od stare. Azamisli, to joj je bio peti!– Ne može èovjek povjerovat – èudio se Amir.– Peti!… A pun love, ko Krez! A da ga nije stara…Mislim… Znaš…– Iskreno, živo mi se fuæka – rekao je Frane. – Mismo lovu zaradili.– Imaš pravo. Mi smo svoje odgulili. Hoæemo nacugu?– To je prvo što treba, pa makar se više ne digao odšanka. A stara nek crkne.U stanu gospoðe Lare sve je mirisalo na još svježepomade i èisto pokojnikovo rublje, a smrt kao da sezavukla u sve kutove stana u kojem je jedino Larinaptica još donekle predstavljala opreku tom osjeæajuneumitnog propadanja. No gospoða na smrt ipak jošnije pomišljala, iako je odvalila osamdeset i èetvrtus vrata. I po prvi put joj se uèinilo da godine više nestežu. Osjeæala se lagano, poput svoje ptice, koja jojje bila sve što je preostalo u njezinom osloboðenomživotu. Mogla se u potpunosti posvetiti svojoj toaletii veèernjem preferansu kod Martiæke. Bila je smirena.Znala je da æe Bobi vjerno èekati u krletci, pun ljubavi,naèinom kojim se ponašaju svi kuæni ljubimcina ovoj planeti dok oèekuju da im se vlasnici vrate sraznih neodgodivih poslova ili godišnjih odmora. Ilitek s nevažne partije karata.Najprije je navukla svoj kaput. Zatim je stavilakapu, i šal oko vrata. Tri koraka su tek bila bitna doknije ušla u spavaæu sobu. Nagnula se, zaoblila usne ipoljubila leš posred èela. Onda je izvukla bijelu maramicui stavila je u džep umrlog.Izašavši iz sobe, još jednom se došetala do kavezakanarinca koji je blagovao svoj obavezni veèernjiobrok. Uhvatila je Bobija u ruke i polako nadvila licenad figuru unezvjerene ptice. A onda je, prije negošto æe izaæi iz stana, poèela svojoj ptici prigušenopjevati kantatu u smiraju dana:Sve ptièice iz gore, sve ptièice iz gore,sve ptièice iz gore,spustile se na more.Samo jedna ostala, samo jedna ostala,samo jedna ostala, koja mi je pjevala…cmyk

26 VI/143, 2. prosinca 2,,4.natječajGiacomo antiherojJurica StarešinčićI.– prostite mi na drskosti ako Vas zamolim dami dopustite da Vas otpratim barem dio putado sela.Njezino lice se spušta na grudi (orijentalni hramkoji diše valovima mora), a usne se razvlaèe u jedvaprimjetni osmijeh.– Možda sam suviše izravan? Toliko puta samuživao u pjesmi Vašeg glasa s balkona, da mi se èinikako se veæ èitavu vjeènost poznajemo.– Gospodine, ja ne znam mogu li...– Zovem se Giacomo, Silvijo. Vidite, ja sam seraspitao o Vama. Znam kako se zovete.Ponovo spušta pogled.– I ja znam kako se Vi zovete, ali ne mogu Vaszvati imenom.– Molim Vas, Silvijo – kako je samo ugodno izgovoritito: Silvijo – zovite me imenom.– U redu, Giacomo, ali ja sada moram krenuti.Daleko je do sela, a veæ pada noæ.– Niste mi odgovorili smijem li Vas otpratiti.– Smijete.Nad Recanatijem nebo mijenja boju. U radnusobu na katu vile ulazi vlažni veèernji zrak kroz otvorenavrata balkona i vlaži korice knjiga koje je stariplemiæ nakupovao na svojim putovanjima Italijom.Knjige. Prokletstvo koje se prenosi s generacije nageneraciju. Istoèni grijeh.– Moj otac ne shvaæa da se Italija mijenja. Nemože shvatiti da nema više stare aristokracije. Neznam nikoga osim njega da još uvijek nosi opasanusablju, ali kad mu to spomenem on poène urlati.Sivlija govori sasvim malo. Giacomo se èini neoptereæenimi slobodoumnim i njegove rijeèi joj nisudosadne, ali ona ga ne poznaje i ne zna što smije ašto ne smije reæi. Osim toga, što priprosta seljankamože reæi plemiæu èija erudicija se èini neiscrpnom?– Sve to njegovo inzistiranje na protokolima, disciplini,distanci... Sve to treba sakriti èinjenicu daimamo sasvim malo novaca i da nas više nitko nepoštuje.– Nije istina da vas ne poštuju. Vaša obitelj je uvijekbila utjecajna.Giacomo ne zna zašto je zapoèeo govoriti o ocu.Napisao je toliko divnih stihova o prirodi, šumi, zalascimaSunca i (najviše) o njezinoj ljepoti. Kolikoje puta sanjao o tome kako joj ih govori baš ovako,ispod modrog zastora mjeseèine, na šumskom putukoji miriše na travu! Ali ona je konaèno progovorila ito mu je drago.– Istina je da se vremena mijenjaju i da pripadnostdobroj obitelji ne garantira više ugled. Novac je danassve. Ali ja govorim tužnim glasom, a za Vas je tomožda dobra vijest. Nada da možete napredovati uovom novom svijetu.– Dobro znate da to ne može biti. Svijet je takavkakvog ga je Bog stvorio.– Zanimljivo. Ako sam dobro shvatio, Vi želite reæida je Bog stvorio svijet kakav on treba biti i kad bisad nešto mijenjao, to bi znaèilo da je pogriješio? Asvemoguæi Bog ne griješi?– Ne znam je li to ono što sam rekla, ali znam dase ništa nikada ne mijenja.– Ali naprotiv! Sve se mijenja. Ništa ne ostajeisto. I vaša ljepota, vaše sjajno lice, nasmijane oèi...Jednog æe dana nestati.– Zašto to govorite?– Jer je istina. Ali oprostite mi, Vi možda želiteuživati u trenutku, radije nego gubiti vrijeme nazamišljanje buduænosti. Pogledajte: Mjesec! On æeuvijek ostati isti. Gleda nas odozgo kao stari mudrac.Ovako je gledao i Homera kako slijep luta Grèkom,Aleksandra Velikog koji je porazio kralja Darija,Petrarcu, Dantea...– Oprostite, ali ja ne znam tko su ti ljudi.– Vi i ne trebate znati za njih. Svi su oni proputovališirokim svijetom, patili i tražili ono što Vi samipo sebi imate.– Ne razumijem. Što ja to imam?– Ne znam ima li za to rijeè. Naš jezik kovali suveliki pjesnici, ali baš tu jedinu pravu rijeè još uvijeknitko nije uspio smisliti.Pun je Mjesec. Nebo je još više plavo nego crno,ali Sunce se više ne vidi. Još malo i jedina svjetlostæe dolaziti od tog vjeènog tihog promatraèa.Giacomo mu zavidi. Za njega ne postoji strah, nadaniti razoèaranje. Što god mali ljudi radili ispod njega,Mjesecu je svejedno. Mjesec ne žudi za ljudskomljepotom, ne drhti u Silvijinoj blizini, on je vidioprelijepu Helenu kako se smežurala, poružnjela iraspala, Beatrice kako joj ispada kosa i kako hodapogrbljena i bolesna... Ali èovjek nije racionalno biæe.Èovjek ne može izaæi iz svoje kože i razumski razložitisvoje osjeæaje. Èovjek je roðenjem osuðen nanadu, razoèaranje i smrt.– Silvijo, ja Vas ljubim.II.– Oèe, dopustite mi da odgodim moje uèenje zaveèeras.– Veèeras? Jesi li ti svjestan što ti možeš postiæi?Latinski, grèki, biologija, zemljopis, književnost...Toliko je još stvari koje treba prouèiti i nauèiti. Nemožeš gubiti vrijeme na gluposti.– Ali, oèe, dobro znate da i latinski i grèki govorimgotovo savršeno, svi se dive poeziji koju pišem.Molim Vas, oèe. Samo danas.– Odgovaraš svom ocu? Dobro. Neka bude. Ali sveæeš to nadoknaditi.– Hvala Vam, oèe. Hvala Vam!Kišna jesen pretvorila je šumski put u bazenblata. Giacomo ga prelazi u visokim kožnimèizmama. Pješke. Ne želi koristiti kola.Boji se da bi se kotaè zaglavio u blatu i da biostao zaglavljen negdje na pola puta. Prirodaje ohola i voli se igrati s malim životima. Iakoovog trena ne kiši, iz daljine se èuje prigušenagrmljavina i svaki èas bi oblaci ponovo mogliotvoriti svoje grudi i prekriti Zemlju svojomkrvlju.– Dobra veèer. Ja sam Giacomo. Mladi gospodinLeopardi.– Gospodine Leopardi! Pa Vi ste sasvimmokri.– Ne marim ja za to, draga gospoðo. Nekadruga težina pritišæe moje grudi i ne da midisati. Recite mi je li istina? Raspitao sam semeðu seljacima koji rade na našem imanjuzašto Silvija više ne dolazi. Oni su rekli...Giacomo je uvijek bio osjetljivo dijete, aliotac mu nikada nije dopuštao da plaèe. Sadaje plakao.– Uðite, gospodine, molim Vas.Kuæica je drvena i siromašna. Gotovo danema svjetlosti u njoj. Giacomo vidi petrolejskusvjetiljku, ali pretpostavlja da je palesamo kad baš moraju jer im je petrolej skup.Svakako si ne mogu priuštiti da je pale tokomdana, koliko god da je dan tmuran.– Giacomo.Glas je slab. Drhtav.– Silvijo!Silvija leži u krevetu. Potpuno je onemoæala.Lice joj je još tanje, bljeðe i prozirnije nego inaèe.Prekriveno znojem i nepomièno djeluje kao porculanskaskulptura.– Što li ti se dogodilo? Hoæeš li pobijediti te okrutneruke koje te vuku u tamu?– Ne znam, Giacomo. Moli za mene...– Molit æu se svaku minutu svakog dana. Samoozdravi, posljednja moja nado.– Ne govori tako. Znaš da to ne volim. Prièaj mi oEgiptu. Prièaj mi o faraonima.Giacomo prièa o dalekim krajevima. Pješèanimdinama i golemim statuama. Obeæava Silviji kako æeje voditi tamo. Kako æe se zajedno spustiti do Sicilije,ukrcati na golemi jedrenjak koji æe ih odvesti doAfrike. Kako æe ih crnci nositi kao kraljeve ispod afrièkogsunca. Kako æe se spuštati na splavi niz golemurijeku Nil. Prièa o ljudima i mjestima na kojima je biosamo u svojoj mašti, a o kojima je èitao u oèevim knjigama.Silvija ne vjeruje da ta mjesta zaista postoje.Ona misli da ih Giacomo izmišlja kako bi je zabavio.Ipak, kada ostane sama èesto zamišlja da je sve istina.– Reci mi, Giacomo, kamo ide duša kada tijeloumre?– Ti ne umireš, Silvijo, samo ti je loše.– Ipak mi reci.– Poslije smrti duša se podvrgava sudu. Ako jeosoba bila dobra, odlazi u Raj, ako nije u Pakao iliÈistilište.– To znam. Ali kako izgleda Raj? Željela bih da jeslièan Egiptu. Da je uvijek sunèano i da su èudesnegraðevine na svim stranama gdje pogled seže.– Raj je onakav kakvim ga želiš. Sve što zamislišstvorit æe se pred tobom.– Onda æeš i ti biti u Raju, Giacomo. Prièat æeš mio Grèkoj, Mongoliji i Kini, a sva ta èuda æe se stvaratipred nama. Bit æemo pred vratima Troje i pomagatiHomeru da smisli rime. I ja æu znati èitati i pisati izajedno æemo ležati na travi i èitati. Ja æu èitati tvojepjesme, a ti moje.– Sve moje pjesme æe biti o tebi, Silvijo.cmyk

natječajVI/143, 2. prosinca 2,,4.27III.– Gospodine Leopardi, mogu li Vam kako pomoæi.Užasno mi je gledati kako patite.Giacomo leži bolestan u postelji na kraju svojih putovanja.Još nema ni èetrdeset godina, a izgleda kao da jeu devetom desetljeæu svog života.– Možete mi dati još morfija.– Ali doktor je rekao da bi Vas to moglo ubiti.– Dragi prijatelju. Na ovom svijetu veæ dugo nemanièega što želim. Proputovao sam cijelu Italiju i sadadobro znam što je jedino bilo vrijedno življenja.– Ali, pokušajte se barem boriti. Toliko još divnihpjesama leži u Vama, zar ih ne žudite zapisati za generacijekoje dolaze.– Jedino za èime ja još žudim, dragi prijatelju, je daprestanem žuditi. Da moje jadno srce napokon prezretu ogavnu prirodu koja toliko obeæava, a na kraju sveodnese. Žudim da budem poput Mjeseca.– Nemojte tako, Giacomo. Bog sigurno za Vašu predivnudušu sprema poèasno mjesto.– Bog? Molio sam ja tog Boga cijelu jednu zimu.Možda jedinu zimu mog života koja je bila važna, a štoje taj urotnik, taj skriveni tat uèinio? Nije se ni udostojiopokazati, pogledati me u oèi i reæi mi zašto baš ja morampreuzeti svu patnju na svoja leða.– Giacomo.– Imate pravo, dragi prijatelju. Sebièan sam. Vidimsamo sebe. Možda je sudbina cijelog ovog svijeta ista.Možda je i sjajni Mjesec okusio sve ove žudnje. Moždase i više puta nadao i razoèarao èak i od jadnog Giacoma.Možda nije bio toliko sretan da bude smrtan, da poputmene doèeka osloboðenje od svih iluzija.Skoro dva stoljeæa kasnije, iznad vile pokrajRecanatija, Mjesec prosipa srebrnastu svjetlost na žuækasturuševinu prekrivenu mahovinom. Njegove plaveoèi traže pogledom malu drvenu kuæicu koja je davnosrušena da bi se izgradila moderna autocesta, a u kojojje nekada stolovala ljepota. Mjesec se sjeæa Giacoma, anjegove savršene uši, koje su èule Bacha kako improvizirafuge, Roberta Johnsona kako oplakuje mladu ženu,Carusa kako pjeva Verdija, sada slušaju djeèaèki sanmilanskog školarca u kojem sjedi na omiljenom brijegui govori “Silvia, rimembri ancora...” prema oblacimaiznad kojih Giacomo i Silvija sjede na nosu golemesfinge.produljujeNATJEČAJ ZA ESEJu suradnji sa Zagrebačkom bankomU natječaju imaju pravo sudjelovati svi građani Republike Hrvatske do 35 godina starosti(isključujući članove redakcije).Esej mora pokrivati teme iz suvremenog života.Tekstovi ne smiju biti dulji od 10 kartica(1 kartica = 1800 znakova).Tekstove koji e-mailom ili poštom stignu u redakciju Zareza do1. veljače 2005. bit će u konkurenciji za dodjelu– prve nagrade u iznosu od 5.000 kuna i– druge nagrade u iznosu od 2.000 kunaOsim nagrađenih Zarez će na svojim stranicama objaviti još 5 najboljih tekstova.Žiri natječaja čini devet članova redakcije Zareza:(Z. Roško, N. Govedić, K. Luketić, L. Kozole, G. Cvitan, S. Kalčić, T. Matasović, N. Petrinjak i G.-A.Ulrich).Odluka o nagradama bit će objavljena u Zarezu,24. veljače 2005.Tekstove slati na adresu:Zarez,Vodnikova 17,10 000 Zagreb,ili na e-mail adresu zarez@zg.htnet.hrs naznakom “za natjecaj”.Sponzor nagradecmyk

28 VI/143, 2. prosinca 2,,4.Pedesete nakonpedeset godinaSilva KalčićPedesetih se uvodi pojamindustrijskog umjetnika koji ćekontrolirati sve faze izrade i primjenedjela, a apstrakcija se izjednačava sosobnom slobodomPedesete godine u hrvatskoj umjetnosti,prikaz hrvatske umjetničke produkcijepedesetih prema konceptu ZvonkaMakovića, Dom hrvatskih likovnihumjetnika, Zagreb, od 24. listopada do 7.prosinca 2004.esu li pedesete godine prošlogstoljeæa u Hrvatskoj dobaposlijeratnog prosperiteta,nedjeljnih izleta u prirodu, viseæihkuhinja i stambene gradnje, ili suzamagljene, skrivene “iza željeznezavjese”, raz-doblje represije i logoraza politièki nepoæudne? Na topitanje èini se da je pokušala odgovoritiizložba Pedesete godine u hrvatskojumjetnosti, multidisciplinarna iuzbudljiva, koja nam itekako dajerazloga da se ponosimo vlastitom,makar neosobnom (neproživljenom)prošlošæu. Oèito smo pedesetih bili“dio Europe”, bavili smo se idejomanti-forme i “umjetnosti kao ideje”(rano!), istodobno s prvim propitivanjemmoguænosti apstraktne inefigurativne (kasno!) umjetnostitzv. Eksperimentalnog ateljea EXATvizualna kulturaIvan Kožarić, Unutarnje oči, 1959/60.Zlatko Prica, Plodovi zemlje, 1959.51, skupine umjetnika iz raznihpodruèja koje su suvremenici optuživaliza epigonstvo, odnosno “importizvana”. Radili smo izvrsne scenografijei paviljone za sajmove i izložbe(EXPO 58 u Bruxellesu, Zagrebaèkivelesajam s trajnim paviljonskimstrukturama montažnim parapetimaprilagodljivim raznim zahtjevimanamjene), u tom je desetljeæu prepoznatakvaliteta Zagrebaèke školecrtanog filma – na liniji WalteraNeugebauera i Borivoja Dovnikoviæakoji slijede klasièni Disneyev crtanifilm, da bi sljedeæa generacija uvelaredukcijska animacijska rješenjaplošnog grafizma likova koji se kreæupo dvodimenzionalnoj plohi: DušanVukotiæ je 1959. dobionagradu Oscar za nimalodjeèji crtiæ Surogat.Veæeslav Holjevac, gradonaèelnik,èiji je spomenikzlatne boje mnogokasnije miniran na istomtom potezu – na linijiLenucijeve potkove produžujezeleni pojas, prekoraèujeprugu i Savu iutemeljuje “spavaonicu”Novog Zagreba, nažalostloše i jeftino interpretiranuLe Corbusierovu idejudom-ino sistema gradnjei humanog stanovanja usamodostatnim blokovimapredgraða, koji biukljuèivali sve sadržaje,okrunjeni igralištem naravnom krovu i okruženisamo zelenilom i prometnicama(zgrade NovogZagreba zaista jesu bileokružene samo zelenilomi prometnicama, ali bez ikakvihsadržaja). Igor Franiæ je, meðutim,osmislio novu zgradu Muzeja suvremeneumjetnosti što se gradi uneposrednoj blizini Bundeka, takoda formom predstavlja svojevrsnihommage modernistièkoj gradnji uokruženju. Zagrebaèku školu izmeðudvaju svjetskih ratova, i potomkasnu modernu afirmativno je valoriziralastruka danas, s povijesnimodmakom, posebno zahvati u kojimase poštivala tradicija graðenja, vernakularnaarhitektura – u Zagrebu,prilikom gradnje interpolacija nazadarskom Forumu, Turinina plivalištana Kantridi prilagoðenogkonfiguraciji grada... Zagreb 1959.dobiva prekrasnu koncertnu dvoranuVatroslav Lisinski, prvu zgradu unas s projektiranom akustikom, sazidom-zavjesom, odignutom na pilonekoji su protežni motiv gradnjeu Zagrebu moderne, jednako kaozelenkasti škriljevac s Medvednicekojim pri temeljima zapoèinju tadašnjeobiteljske kuæe. Zakašnjeliinternacionalni stil u nas potièe gradnjunebodera gdje se, u kolektivistièkomduhu vremena, manje mislina korisnike arhitekture, a više naurbanistièku cjelinu.Ivan Picelj, naslovna stranica časopisa Arhitektura, Zagreb, 1-6/1956.Moderna tradicija manifestaVelimir Viskoviæ u svom tekstuo književnom životu pedesetih ukatalogu izložbe istièe, naravno, nezaobilaznigovor Miroslava Krleže naTreæem kongresu Saveza književnikaJugoslavije u Ljubljani 1952., kojipoziva na osloboðenje umjetnosti odstega socrealizma. Ono što je manjepoznato o tom prijelomnom dogaðajujest to da je govor bio nadosoban, nastaouz konzultacije s komunistièkimvrhom, no bez pristajanja na radikalnijepromjene. Pedesetih domaæiumjetnici rade u stilu enformela, snevelikim zakašnjenjem u odnosuna Tàpiesa ili art brut Dubuffeta.Hipertrofija tvarnosti slike prisutnaje u radovima Ive Gattina, OtonaGlihe i Frana Šimunoviæa, slikamapejzaža u raznim varijacijama istog,gdje duboki slojevi boje sugerirajuraspucalu zemlju odsjeèka tla prikazanogiz topografske vizure, u veæemili manjem mjerilu. Na naèin slikarstvaenformela nastaju razvedeneopne skulptura Dušana Džamonje,ili Branka Ružiæa koji prlji vatrom izplamenika svoje drvene skulpturekako bi se dobila ekspresivna izražajnostna licima skulptura. VanjaRadauš se serijom figurativnih skulptura(Tifusari) “nagrižene” površinena naèin brutalnog slikarstva prisjeæapartizanskog pokreta afirmativnovaloriziranog u društvenoj svijesti.Vojin Bakiæ radi razlistale forme, ilimetalne skulpture ogledalnih, dobrouglaèanih površina koje se dematerijalizirajuu nizu odraza. Murtiæ radislike gestom na liniji Pollocka (i jošviše slikara tašizma), prisvajanjemtehnika apstraktnog ekspresionizmajoš zadržavajuæi figurativnost izraza– u ciklusu doživljaja Amerike,svojevrsnom putopisu u slikamaelektriènom rasvjetom i mrežomprometnica dinamiziranog velegrada.Tzv. progresivna umjetnost, apstrakcijai nefigurativnost (što, dakako,nije isto) možda su najznaèajnije usvom manifestnom obliku; Marinettije futuristièkim manifestom 1910.zaèeo tradiciju manifesta i proglasa uumjetnosti 20. stoljeæa, a kod nas jetaj trenutak pomaka predstavljao manifestEXATA 51 7. studenoga 1951.,u kojemu se poziva na sintezu svihcmyk

vizualna kulturaVI/143, 2. prosinca 2,,4.29umjetnosti, ukidanje razlike izmeðutzv. èiste i primijenjene umjetnosti(uvodi se pojam industrijskog umjetnikakoji æe kontrolirati sve fazeizrade i primjene djela), a apstrakcijuizjednaèava s osobnom slobodom.Gorgona odlazi korak “dalje”, ako semože (a ne može) govoriti o razvojnojliniji umjetnosti – Gorgona uvodiokupljanje i druženje umjetnika kaoumjetnièki èin/djelo (umjetnost ponašanjaili bihevioralna), najavljujuæikonceptualnu ili “umjetnost izradeideje” (prema Kožariæu). I pojedinaènoèlanovi Gorgone rade potpunonove stvari u domaæoj umjetnosti:Ivan Kožariæ dolazi na ideju “odljevau gipsu unutrašnjosti glava svihGorgonaša”, svojom skulpturom Baras kokoši iz 1949. prekidajuæi s obrascimaakademske skulpture (formomi temom), uvodi “oporbeni, istrajavaèkismisao kiparstva” (I. Zidiæ).Dimitrije Bašièeviæ radi anti-slike,“apsolutnu umjetnost” od praznihdrvenih ramova, i tabula rasa slikekoje ne predstavljaju ništa. AntunMotika staklene ploèice s mrljamatuša i uljane boje stavlja pred objektivili umeæe u dijaprojektor, polakoih povlaèeæi u stranu èime se dobivaanimirana nefigurativna sekvenca,pa možemo reæi da nastaju prvi – usmislu pomiènosti slika u nestalnommediju – video radovi u nas, kao ihappening. Svoju kompoziciju iz 1952.pod nazivom 4’33” – koja je takoðersvojevrsni happening, jer se skladba nesastoji od zvukova, nego od 4 minutei 33 sekunde tišine – John Cage izvodina Muzièkom bijenalu u Zagrebuutemeljenom 1961.Magični realizampedesetih...Iako je film bio pod jakom kontrolomu smislu podobnosti sadržajai filmske estetike, upravo je potrebaza razlikovanjem domaæe produkcijeod zapadnjaèkog narativnog filmakao dominantne struje u to dobabio povod ili opravdanje za kreativneeskapade domaæih redatelja,objašnjava Hrvoje Turkoviæ. Premapostulatima neorealizma u Hrvatskojje 1959. snimljen Vlak bez voznog redaVeljka Bulajiæa, a za Bitku na Neretvifilmski plakat radi Pablo Picasso.Filmove snimaju Branko Bauer(Ne okreæi se sine, 1956.), ZvonimirBerkoviæ, Branko Belan, Ante Babaja– “alegorijske, stilizirane filmovekoji su doživljavani kao moderni”...,kameru potpisuju Oktavijan Miletiæ(Svoga tela gospodar, 1957.), i novinaraštaj kamermana – N. Tanhofer, F.Vodopivec... Fotografi rade eksperimentena tragu dadaizma i Bauhausa,fotograme i dvostruko eksponiranefotografije. Fotografija od kanonadokumentiranja stvarnosti životaradnika i seljaka u novoj državi, isluženju politièkoj i reklamnoj propagandi(prema formuli umjetnostikao odraza društvenih promjena)postaje samodostatna umjetnièkadisciplina, a posebno je visoko valoriziranatzv. life fotografija togarazdoblja (Toše Dabca i MladenaGrèeviæa), modeliranje likova svjetlomi sjenama, oštrim kontrastimasvijetlih ploha i crnina na fotografijama.Potom iz fotografija išèezavagrafizam, a naglasak je na ritmu(repetitivnost motiva) – tako MilanPaviæ snima gromaèe, geometrizirankrajolik, lokalno i realno prevedenou apstraktno i univerzalno, duhovnipejzaž koji na Krku slika i spomenutiMilan Pavić, Na stadionu, 1958.Oton Gliha. Naroèito su zanimljivefotografije arhitekture i industrije(brodogradilišta, tvornièke hale, restoraniradnièke prehrane), državnapropaganda postignuta kvalitetnomumjetnošæu, kao rani konstruktivizamu službi revolucije. Ipak,fotografija toga doba je prije svegasubjektivan izraz èovjeka iza kamera(uostalom, viðenje, oko promatraèanikad nije neosobno), s primjesamanadrealizma i magiènog realizma, uzparalelnu pojavu fotografije u bojikoju prvi izlaže Oto Hohnjec. Jakafotografska scena inicira osnivanjetrijenalne izložbe fotografije Èovjek imore u Zadru 1957. – koja se u meðuvremenuinternacionalizirala. Godine1953. osniva se Zagrebaèko dramskokazalište, otvarajuæi put Teatru &tdi alternativnom kazalištu (npr. Kuglaglumištu), promjenama u strukturipredstave kakvu podržava središnjanacionalna kazališna kuæa. Nakonprodora apstrakcije na kazališnupozornicu, arhitekti EXAT-a BoškoRašica i Vjenceslav Richter uvodenovi tip scenografije poimajuæi pozornicukao volumen, a ne kao scenuiza koje je kulisa proscenija.Giganti društvenogvlasništvaGrèki filozof Platon u Republiciupozorava da promjene u modusima iritmovima popularne glazbe neizbježnovode do promjena na razini društva.Za Platona to nisu bile pozitivnepromjene, pa predlaže da se propišudopuštene glazbene forme. Sliène reakcijena promjene su se dogodile i unas pedesetih. Javlja se tinejdžerskasubkultura koja je prigrlila rock’n’rolli buntovnièko ponašanje prema obrascukakvim su ga stvorili zapadnjaèkimediji: James Dean èini sve suprotnoonome kako se živjelo na tradicionalninaèin, “živi brzo, umri mlad i budilijep leš”; Marlon Brando uvodi kultmotocikla, voze se vespe ili domaæainaèica moped-skuter Švræa 50, umodu ulaze kožne jakne uz neizostavnusuknju A (zvonolike) linije natragu Diorova new looka, kao parafrazaRoosveltova new deala (zaista, kartesu nanovo zamiješane). Kako rastestandard i metar tkanine postajenešto što je svima lako dostupno,suknje bivaju sve kraæe...Godine 1950. u Zagrebu osniva seULUPUH, pa 1955. Studio za industrijskooblikovanje, sa svrhom oplemenjivanjasvakodnevnog života tzv.totalnim dizajnom, a prema naèeluprava na radost, za sve. Industrijskise proizvodi ergonomski oblikovannamještaj (npr. prototip stolcaza serijsku i masovnu proizvodnjuBernarda Bernardija, s varijacijamakoje zaposjedaju novozagrebaèkenovogradnje), koji uz elementarnuutilitarnost dopušta i “suplement”,zadovoljenje potrebe za udobnošæu, iestetski final touch. Raul Goldoni radi“utilitarne umjetnine” od keramikei stakla, a Marta Šribar pod utjecajem“ulmske škole”, nasljednikabauhausovske tradicije, radi productdesign, predivne servise za jelo i èajkoje tehnološki korektno izvodi tvornicaJugokeramika iz Pojatnog kodZaprešiæa. Mehaniziranju kuæanskihposlova pridonosi elektrièni mlinacza kavu Planinšeka, uvršten u fundusnjujorškog Museuma of Modern Art.Exatovac Ivan Picelj uspješno fuzionirageometrijsku apstrakciju i grafièkidizajn, primjerice na naslovnicièasopisa Arhitektura Udruženja hrvatskiharhitekata, iz 1956. Pedesetihnastaje i logotip Fotokemike sasiluetno prikazanim prignutim èovjeèuljkom,i Chromosov èovjeèuljakkoji neumorno maše (maže) kistomMilana Vulpea, a tu je i nova ambalažadomaæeg proizvoðaèa deterdženta,trendovski oblikovan Plavi radion.Vizualni identitet giganata društvenogvlasništva ostaje u kolektivnojsvijesti i dugo nakon njihove propasti.Crno i bijelo istodobno suminimum i maksimumKustos i autor koncepta izložbeje Zvonko Makoviæ, koji je uz asistenticuIvu Radu Jankoviæ pozvaoi cijeli tim struènjaka iz raznihpodruèja koji potpisuju autorstvopojedinih sekcija izložbe (LjiljanaKolešnik za likovnu kritiku, DarjaRadovèiæ Maheèiæ za arhitekturu iurbanizam, Jasna Galjer za dizajn,Nikola Batušiæ za kazalište, EvaSedak za glazbu, Hrvoje Turkoviæ zafilm, Marija Tonkoviæ za fotografiju,Velimir Viskoviæ za književnost).Peèat izložbi takoðer je dao Numenkoji je osmislio koncept postavai oblikovao katalog, u najboljojtradiciji umjetnièkog djelovanja uskupinama i pokretima. Numenovcisu realizirani exatovski umjetniciinženjeri,koji su postavom izložakana paravane i u staklene vitrine unametljivom prostoru Prstena DomaHDLU prethodno pretvorenom ublack box, unijeli duh vlastita dizajnerskogminimalizma, kao i onodobnogmanje je više postulata Miesavan der Rohea primijenjenog i uslikarstvu, dizajnu i plastici. “Crno ibijelo istodobno su minimum i maksimum”,reæi æe Julije Knifer zapoèevšislikati meandar na prijelazupedesetih prema šezdesetima, motivdo kojeg je došao dugim procesom“afirmacije apsurda, monotonijei vremena”. Signature numeriranihizložaka nalaze se na zidovima, potrebnoje samo pratiti logièan rasporedtekstova pod rednim brojem.Radovi na paravanima izmješteni suiz centriranog položaja, bez simetriènogsuodnošenja ili beskonaènognizanja... Sa sliènom suzdržanošæu iujedno odmakom od strogosti normeoblikovan je i katalog izložbe, telogotip koji simulira digitalni displayispisujuæi 1,9,5,0 – a pomalja se išestica (6) koja “istiskuje” i smjenjujepeticu potvrðujuæi kontinuitetnasljeða desetljeæa sadržanog u naslovuizložbe.Napravivši krug prstenom, ulazimou Galeriju PM koja je prazna,nema eksponata, pretvorena u oprostorenuvremensku lentu. Kreæuæi seu smjeru kazaljke na satu, sa zidovamožemo išèitati kronologiju zbivanjau društvu i umjetnostima u desetljeæuu kojemu je pokus s hidrogenombombom zajamèio prestanak svihratova. U prizemlju su projekcijecrtanih filmova Zagrebaèke škole,artificijelne scenografije s izduženim,šiljatim i trokutastim plohamanadahnutim ekspresionizmom nafilmu (Robert Wiene, Kabinet dr.Caligarija, 1919.), i anti-muzej V.D. Trokuta saèinjen od starežnihpredmeta iz doba poslijeratnogprosperiteta i nesamouvjerenih zaèetakapotrošaèkog društva. Iako jeizložba Pedesete... edukativan pregledsadržajem i postavom prilagoðen istruènjacima i najširoj publici, njezinkonaèni uspjeh bila bi revalorizacijasadašnjeg trenutka u umjetnostimau Hrvatskoj, metodom usporedbe.No, još jedna maksima Miesa van derRohea kaže i ovo: Nemoguæe je napredovatigledajuæi unatrag.cmyk

30 VI/143, 2. prosinca 2,,4.glazbaZaboravljeni snoviTrpimir MatasovićSpojem tradicijskog isuvremenog, ali tretiranimna različite načine, MariBoine i Sainkho Namtchylaknaposljetku dolaze doistog cilja – prenošenjaporuke o vrednotama kojedanašnjem urbanom čovjekumože pružiti udubljivanje(“povratak”) u drevne,univerzalne i arhetipskeslojeve ljudskog duha, i toone koji naznačuju da sučovjek i priroda jedno3. Zagreb World Music FestivalNebo, Zagreb, od 18. do 21.studenoga 2004.akon dvokratnog eksperimenatau traženjuvlastita identiteta i, štoje još bitnije, zaokružene koncepcije,Zagreb World MusicFestival Nebo u svom je treæemizdanju napokon uspiopogoditi dobitnu kombinaciju.Umjesto više ili manjestihijski okupljenih glazbenihzbivanja prethodnih godina,u èitavom se ovogodišnjemprogramu tako mogla pronaæiprepoznatljiva zajednièkaideja, pri èemu se i kvalitetiprograma u cjelini (a ne samou sluèaju dva-tri “udarna”koncerta) oèito posvetilaveæa pozornost. Koncepcijskaosnova “glas i/ili manjine”pritom je sretno odabrana, sobzirom na to da ju je lakomoguæe prepoznati u gotovosvim ponuðenimsadržajima èetverodnevnemanifestacije,a istovremenojoš ostavljadovoljno prostoraza široki spektarraznovrsnih glazbenikai glazbenihestetika. Doduše,sve su to okviri ukojima se veæ duljevrijeme kreæei Meðunarodnasmotra folklora,no, èak i ondjegdje se dogaðajuprogramska preklapanja,ove sedvije manifestacije– zahvaljujuæi drukèijepostavljenimtežištima – u svojojkomplementarnostiodlièno nadopunjuju.Interpretacija i/ilireinterpretacijaU tom smislu, jedinikoncert domaæih izvoðaèakoji se uklapao u obje koncepcijskeodrednice, onajvokalnih skupina nacionalnihmanjina, uistinu kao da je biopreslikan s nekog od izdanjaMeðunarodne smotre folklora,pri èemu je osebujnošæuprimijenjenih vokalnih praksinajveæu pozornost privukaotalijanski muški zbor KUD-aMarco Garbin iz Rovinja, doksu manji ženski vokalni sastavisrpske, slovaèke i rusinskemanjine ostali u okvirimaonoga što svakog ljeta po nekolikodana možemo slušatina zagrebaèkom Trgu banaJelaèiæa i Gradecu.Preostali domaæi sudionici– karizmatièna Teta Liza sgostima, te Miroslav Evaèiæ &Èardaš Blue Band – bave seprimarno interpretacijom i/ilireinterpretacijom meðimurskogfolklora. Ta je èinjenicaosobito zanimljiva u širemkontekstu hrvatske etnoscene,na kojoj glazba upravoove regije igra kljuènu ulogu.Premda u bogatoj raznolikostitradicijskih glazbenih praksina podruèju Hrvatske imai daleko zanimljivijih, a, usvjetskim okvirima, i “jedinstvenijih”fenomena, korištenjebaštine meðimurskogfolklora odraz je želje za upotrebomidioma koji æe biti pogodanza popularnoglazbenureinterpretaciju, ali i odmakaod onih tradicija koje, ni kriveni dužne, sa sobom vuku asocijacijena odreðene politièkei/ili regionalne grupacije, poputslavonskih tamburica ilidinarsko-hercegovaèkih gangi.Klapsko pjevanje etabliralo sepak kao glazbeno-izvodilaèkisvijet za sebe, dok su, tko znazašto, osebujne tradicije Istrei Kvarnera pustile korijenedaleko više u mainstreampopularnoj glazbi nego meðuetno izvoðaèima.Takoðer je, pomalo poraznoza etno-scenu, znakovitoda izvorna pjevaèica ElizabetaToplek (Teta Liza) svojimglazbovanjem publiku oduševljavadaleko više od svihdrugih reinterpretatora meðimurskeglazbe. Vjerojatno jetajna u njezinoj neposrednosti,bez ikakvih ideoloških ilikomercijalnih primisli. Onajednostavno pjeva meðimurskepjesme onako kako ih jenauèila od svojih predaka, neobaziruæi se pritom na to kolikoje neki napjev “drevan”,“autentièan” ili, u krajnjojliniji, “atraktivan”. Rijeè je,dakle, o potpuno iskrenomglazbovanju, karakteristiènomza, nažalost, izumiruæu vrstuizvornih narodnih pjevaèa,koji su svoj repertoar nauèiliu svom primarnom životnomkontekstu, a ne tek naknadnompotragom za zaboravljenimkorijenima.Premda u bogatojraznolikostitradicijskihglazbenih praksi napodručju Hrvatskeima i dalekozanimljivijih a, usvjetskim okvirima,i “jedinstvenijih”fenomena,korištenje baštinemeđimurskogfolklora odraz ježelje za upotrebomidioma koji ćebiti pogodan zapopularnoglazbenureinterpretaciju,ali i odmaka odonih tradicija koje,ni krive ni dužne,sa sobom vukuasocijacije naodređene političkei/ili regionalnegrupacijeIspeglana nošnja idizajnerske naočaleIpak, “udarne” su dogaðajefestivala trebala predstavljatigostovanja èetvero stranihglazbenika. No, u dva susluèaja prevelika oèekivanja,potpomognuta jakom marketinškomkampanjom organizatora,dovela u konaènici doveæeg ili manjeg razoèaranja.Glazbovanje britanskoga gitaristaErica Rochea predstavlja,doduše, impresivan trijumfartificijelnog nad prirodnim.Njegove tehnièke vratolomijeodraz su dugogodišnjeg eksperimentiranjas moguænostimadobivanja raznovrsnih zvukovana ozvuèenoj akustiènoj gitari,dok se njegova eklektièna glazbakreæe u rasponu od popa icountryja sve do jazza i minimalizma.No, ta glazba sâmanije ni približno onoliko atraktivnakao njegovo tehnièkoumijeæe a, k tome, po svomizrazu ostavlja prostora dvojbipo kojoj je osnovi ovaj glazbenikuopæe zalutao u programjednog world music festivala.Takvih dvojbi nema kadje u pitanju finski samijskiglazbenik Wimme Saari, jednaod zvijezda današnje worldmusic scene. Pa ipak, njegovokombiniranje tradicijskog samijskogjoika s elektronikomne bitno maštovitijom od onekoju Tonèi Huljiæ nakalemljujena pijanizam MaksimaMrvice uistinu ne nudi ništanovo, što je samo dodatnopodcrtano veæ i pjevaèevomstylingom – kombinacijomsvježe ispeglane narodnenošnje (s pripadajuæim visokimèizmama) i šminkerskihdizajnerskih naoèala à la YvesSaint-Laurent. Pa ipak, i to jejedna od strana onoga što jeu svjetskoj glazbi danas in, i utom pogledu može se reæi daje odabir ovoga glazbenika bioreprezentativan u okviru koncepcijefestivala.Magijsko ozračjeSvoje je vrhunce treæiZagreb World Music FestivalNebo doživio nastupimadviju jedinstvenih pjevaèica– norveške Samijke MariBoine i Tuvanke SainkhoNamtchylak. Izmeðu ovedvije naizgled posve razlièiteglazbenice moguæe je povuæièitav niz paralela. Kod objepozornost plijeni prije svegamoæan glas i pjevanje obilježenotradicijskim praksamanjihovih naroda. To je pakposebno intrigantno kodSainkho Namtchylak, kojojje tuvanska tehnika grlenogpjevanja i dobivanja alikvotnihtonova, svojevrsni trademark.Dijapazon glasa proširuje sepritom do nevjerojatnih razmjera,usporedivih vjerojatnojedino s onima legendarneYme Sumac.Valja napomenuti da i MariBoine i Sainkho Namtchylakpjevaju na svojim, namanerazumljivim jezicima, štopridonosi stvaranju odreðenogtajanstvenog, ponegdje èaki “magijskog” ozraèja. To je,meðutim, nešto na što samijskapjevaèica raèuna dalekoviše od one tuvanske, koja,dapaèe, svjesno izbjegavacmyk

glazbaVI/143, 2. prosinca 2,,4.31svaki religijski kontekst – i tobez obzira što koristi vokalnupraksu koja je u njenom dijelusvijeta inaèe rezerviranaiskljuèivo za taj kontekst.Ipak, specifièna atmosferakoju stvaraju obje glazbenicebudi èitav niz ako nereligijskih ili ritualnih, ondasvakako duhovnih asocijacija,podsjeæajuæi nas na ono što biMari Boine nazvala zaboravljenimsnovima.Niz značenjskih slojevaNo, niti Mari Boine, nitiSainkho Namtchylak neiscrpljuju svoja glazbena nadahnuæasamo u vlastitim glazbenimtradicijama – one su,naime, tek poticaj za polazakna osebujna glazbena putovanja,pri èemu svaka od njihodabire vlastiti put. Glazbenoistraživanje Mari Boine takopropituje najstarije slojeveraznih tradicijskih glazbi, ugeografskom rasponu od onesjeverno i južnoamerièkih starosjedilaèkihnaroda do neštodiskretnije prisutnih dalekoistoènihglazbenih praksi, dokse spoj tradicijskog i suvremenogpodcrtava raznovrsniminstrumentarijem (povremenoèak i elektronikom), te neskrivenimprimjesama jazza, rockai popa. Sainkho Namtchylak,pak, u tradicijskom se aspektu,doduše, zadržava na tuvanskojbaštini, ali zato svojuvještinu vokalnih ekshibicija,ali i improvizacije koristi zauvjerljive izlete u razlièitepopularnoglazbene idiome,koje bismo, u nedostatku preciznijezajednièke odrednice,mogli okarakterizirati kao freeetno jazz.Glazbovanje obiju umjetnicanudi tako i èitav nizznaèenjskih slojeva i iz njihproizlazeæih moguæih interpretacija.Mari Boine pritomprenosi i vrlo jasno izraženeporuke, u rasponu od romantièarskogideala povratka prirodido neskrivene politièkeporuke “ljudima s juga” koji“vežu krila” narodu sa sjevera.Sainkho Namtchylak kloni sepak takvih izravnih poruka,smatrajuæi, posve legitimno,da njezino (i doslovno i preneseno)unplugged glazbovanjedovoljno govori samo za sebe.Spojem tradicijskog i suvremenog,ali tretiranim na razlièitenaèine, obje glazbenicenaposljetku dolaze do istogcilja – prenošenja poruke ovrednotama koje današnjemurbanom èovjeku može pružitiudubljivanje (“povratak”) udrevne, univerzalne i arhetipskeslojeve ljudskog duha,i to one koji naznaèuju da suèovjek i priroda jedno. Sudeæiprema reakcijama publike,u tome su i uspjele. Pitanjeje samo je li rijeè tek o jednokratnomkratkotrajnomosvještavanju, ili o prihvaæanjuporuke koja bi trebala ostavitidubljeg traga u onima kojimase obraæa. No, to više nije problemMari Boine i/ili SainkhoNamtchylak, nego svakoga odnas ponaosob.Koktel ironije iromantičnostiMarko GrdešićMorrissey je, čini se, pronašaosvoje mjesto u svijetu a nafanovima Smithsa je da gaprihvate ovakav kakav je, čaki ako je iznevjerio ponekoočekivanjeMorrissey – You Are The Quarry.Attack Records, 2004.povijesti pop glazbe rijetkisu bendovi poputThe Smithsa, èetvorkekoja je po mnogoèemu definiralai redefinirala glazbenii umjetnièki prostorosamdesetih. Smithsi su bilimnogo više od obiène popgrupe – oni su bili i naèinmišljenja, društveni stav iživotni svjetonazor. Njihovavažnost ne slabi ni danas,a fanatiènih obožavateljaima i dalje posvuda, unatoèèinjenici da su danas kojugodinu stariji. Mlaðe generacijebile su privuèeneglazbi Smithsa i stihovimaMorrisseyja prije svega zbognjihove duhovitosti i zabavnosti,iako se u njima uživas jasno prisutnim ironijskimodmakom. Za prave poklonikeSmithsa nikada ništašto je imalo veze s ovimbendom nije bila nevažnastvar. Otuda i velik interesza Morrissyjev povratnièkialbum You Are The Quarry,kojim nam se ikona i herojneprilagoðenih i odmetnutihvraæa nakon punih sedamgodina odsustva.Novi obračun sasvimaSada nam se Morrisseypojavljuje ponešto stariji,ponešto deblji i s novomdozom svog tipiènog koktelaironije i romantiènosti.You are the quarry je njegovprvi album nakon tek djelomiènouspješnog Maladjustediz 1997. Devedesete nisubile previše blagonaklonenjegovu glazbenom stilu.Upravo je to desetljeæeoznaèilo dominaciju DJ glazbekoju je Morrissey takoprezirao “jer mu ništa negovori o njegovu životu”.Èinilo se da veæina mladihljudi u devedesetima nijedijelila to mišljenje. Sada,kada se nalazimo u heterogenomi eklektiènom svijetunultih godina, postojiprostor za novi album starogMorrissyja, a ne odmaže nièinjenica da je rijeè o veæinomsjajnim pjesmama,meðu najboljima u njegovojsolo karijeri, a u rangu su is nekim pjesmama iz razdobljaSmithsa.You are the quarry ilitiTi si plijen Morrisseyjev je(novi) obraèun sa svima, alii sa samim sobom (na naslovnicipiše Morrissey, youare the quarry). Morrisseyjevjezik nikad nije nikoga štedio– treba se samo sjetitihimne mrzitelja MargaretThatcher, Margaret on a guillotine.Da su mu namjerejasne vidi se na naslovnojfotografiji, na kojoj pozira sgangsterskim mitraljezomi u gangsterskom odijelu.Veæ vam prva pjesma moraizmamiti osmjehe. Americais not the world sadrži tipièneMorrisseyjevske stihoveotrovnog humora: America, itbrought you the hamburger, wellAmerica, you know where youcan shove yor hamburger. Nisuni Britanci bolje prošli. Udrugoj pjesmi, eksplozivnojgitarijadi Irish blood, Englishheart, u kojoj pokazuje daje produkcijski itekako udodiru s mlaðim kolegama,Morrissey ispaljuje novu politièkusalvu: I’ve been dreamingof a time when the Englishare sick to death of Labour andTories and spit upon the nameOliver Cromwell. Da mu ses godinama nije smanjilomišljenje o samom sebiMorrissey pokazuje u treæojpjesmi u kojoj opraštaIsusu. Kasnije se razraèunavai s pop zvijezdama, s odvjetnicimakoji ga proganjaju,s glazbenim kritièarimaitd. Meðutim, bilo bi pogrešnotumaèiti ovakve stihovekao definirajuæe za cijelialbum. Morrissey je èesto iautokritièan i autoironièan,te je sam jednako èestometa svojih napada kolikosu to i drugi. Morrissey je,èini se, ipak ponešto zreliji,te je dovoljno pametan dasve te optužbe uputi s dozomduhovitosti.Skromniji ciljMorrisseyjev humor icinizam najzabavniji susastojci ovog albuma. Iakoje nemoguæe pobrojati sveinteligentne i duhovite stihoveovog albuma, s obziromna to da sve što Morrisseyotpjeva zvuèi tako, može senavesti nekoliko primjera.Primjerice, She told me sheloved me, which means she mustbe insane pokazuje njegovusposobnost da bude kritièanprema samom sebi kao iprema konceptu ljubavi. UCome back to Camden, koja seèini kao nostalgièna razglednicanjegovu starom domu,Engleskoj, sada kada veædugo živi u Los Angelesu,Morrissey ubacuje stihDrinking tea with the taste ofthe Thames. Iako se Temzaproèistila u posljednjih nekolikodesetljeæa otkad seèiste otpadne vode, tko bizaista htio piti èaj s takvimokusom?Njegova neozbiljnostuspješno otklanja prevelikaoèekivanja koja su uvijekpratila Smithse, bilo da seod njih tražilo da uspješnopromijene glazbu, politikuili èitav svijet. Smithsi suuspjeli ponešto od toga, alinepravedno bi bilo oèekivatiod bilo kojega glazbenika dazaista uspije ostvariti takavprogram. Nezgodna je stvarta što su Smithsi najèešæesami sebi nametali takvaoèekivanja, pa je Morrisseyovaj put sebi zacrtao mnogoskromniji cilj: napisati dobaralbum. You are the quarry takone ispunjava kriterije koje suSmithsi sami sebi zacrtavalii ponekad ispunjavali, aliispunjava onaj niže postavljeniprag: dobre pjesme.Morriseyevaneozbiljnostuspješno otklanjaprevelikaočekivanja kojasu uvijek pratilaSmithse, bilo da seod njih tražilo dauspješno promijeneglazbu, politiku iličitav svijetPočešljan i u odijeluMorrisseyjev glas s godinamanije ništa slabiji,a njegov falset je i dalje uvelikoj formi. Ponekad seupušta u za njega tipiènevisoke dionice, koje završavajupomalo smiješno, alinimalo ne umanjuju dojam.Produkcijski je Morrisseyuhvatio prikljuèak s bendovimakoji su odrasli naSmithsima, a èini se i dazvuèi ponešto modernijeod nekih od njih. Glazbenonema mnogo iznenaðenja– gitarske dionice su jednostavnei služe tome da sagradeokolinu Morrisseyjevupjevanju. Inventivnih gitaristièkihdionica kakve jeJohnny Marr radio nema, aline treba ih niti oèekivati.Važno je samo da ovakva pozadinaodgovara Morrisseyjui njegovim stihovima.Morrissey je, èini se, pronašaosvoje mjesto u svijetu ana fanovima Smithsa je daga prihvate ovakav kakav je,èak i ako je iznevjerio ponekooèekivanje. On je sadaugledan èovjek, poèešljan iu odijelu. Bilo bi iluzornooèekivati od njego da nastavis revolucionarnom agendomkakvu su Smithsi imaliosamdesetih. Treba se samonadati da neæemo moratièekati na novi album novihsedam godina.cmyk

32 VI/143, 2. prosinca 2,,4.glazbaNačitani recitalNina ČalopekKroz izabrani programumjetnica gradi visokoprofiliran osobni stav,nikad ne zaboravljajućida prvenstveno služiinstrumentu – klaviruRecital pijanistice Ide Gamulin,Koncertna dvorana VatroslavaLisinskog, Zagreb, 23.studenoga 2004.itanje umjetnièkog djela,pa tako i glazbe, usvojim najdubljim, najosjetljivijim,ali i bitno elementarnimslojevima, poèiva naèinu interpretacije. Taj vjeènoproblematièan te interesantanzahvat, bez kojeg glazbenoumjetnièko djelo ostaje izvansubjektiviteta, estetskog vrednovanjate prihvaæanja/neprihvaæanja,istovremeno ujedaglazbu tamo gdje je najslabija– u ono što se èesto naziva“problem glazbenog identiteta”.Apsurdnost glazbe, kojase u svojoj proturjeènosti boriza vjeènost i stalnost okamenjeneumjetnièke tvorevine,stvara finu teksturu moguænostinjezine interpretacije.Glazba nam se “nudi”! Onanam daje slobodu da se okonje “prepiremo” i da “tragamo”za njezinim najpravijimzvukom. U jednu malu ekspedicijupovela nas je i IdaGamulin. Ova pijanistica velikereputacije i bogatog iskustvakroz dvije nas je jasnoodijeljene programske okosniceizazvala na razmišljanje ovišeslojnosti i mnogobrojnostiglazbenog èitanja/èitanja glazbe.Kontrolirana slobodaIšèitavati notni zapis iprepuštati se konvencijskimmetodama svladavanja odreðenogaglazbenog razdoblja-stila,pogotovoako je taj stil barok,dugo se smatralo vrijednim,pristojnim inenametljivim “autentiènimizvoðenjem”,koje svoju utopijskupostojanost gradi nakrivotvorinama 19.stoljeæa. Nemoguænostprodiranja u slušnu memorijuljudskog Duha,ali i veæ spominjana,neizbježna interpretacija,umjetniku-izvoðaèupružaju odreðenukolièinu kontroliraneslobode.Kroz izabrani programprvog dijela koncerta(èetiri sonate DomenicaScarlattija, Bachova Partita ue-molu i Händelova Passacagliau g-molu) umjetnica gradivisoko profiliran osobni stav,nikad ne zaboravljajuæi daprvenstveno služi instrumentu– klaviru. Poèevšisa Scarlattijevim sonatama,u kojima ispravno dodirujeautorovu minucioznomišljenu pokornost instrumentus tipkama, ipakostavlja mjesta slobodnijimpromatranjima/pristupima.Transcendentalnost Bachovanadvremenskog i univerzalnogaglazbenog djelovanja lomipijanistièinu misao, koja, preromantiziranai poetizirana,slobodu interpretacije zabunomzamjenjuje za svemoæ isamovoljnost, što se smiruje iuravnotežuje tek Händelovimdinamizmom i odreðenošæu.Ispreplitanje impulsaNo, glazbena “naèitanost”Ide Gamulin svoj vrhunacdoseže tek u drugom dijelukoncerta. Rossinijev kasniklavirski opus obiluje zanimljivim,otkaèenim, grotesknimsalonskim prizvukom,te se nadahnjuje “zaobljenim”i “iskrivljenim” èitanjimanjemu suvremenih autora,kao što su Liszt ili Offenbach.Ispreplitanjem impulsa,koje dobiva iz (kvazi)trivijalneRossinijeve glazbe, IdaGamulin naglašava trud skojim nastoji Rossinija smjestitiuz bok visokoj glazbenojumjetnosti. Lakoæa s kojomje izvela èetiri minijatureiz zbirke Péchés de vieillessesamo naglašava prepoznavanjeodreðenih vrijednosnopozitivnih kvaliteta, koje sui Idu Gamulin natjerale daRossinijev klavirski opus prezentira,interpretira i dokaže.Razlièite interpretacijskemoguænosti koje nam pružaglazba, a pogotovo ovakoestetski, povijesno i recepcijskineoptereæena, usmjerilesu hrvatskog skladatelja, IgoraKuljeriæa, na Rossinijev opus.Slièno Rossinijevim “zaobljenjima”i “iskrivljenjima”Kuljeriæ u svojoj Arabeski (premamelodiji Rossinija) glazbenoèita glazbu, te se poigravanjezinim stalnim progresom,koji poèinje i nestaje u imaginaciji.Ida Gamulin nam je pokazalada traganje za “zvukom”otvara i pronalazi nove, zanimljiveglazbene reference.Sloboda umjetnika-izvoðaèai njegov angažman samo pripomažudaljnjoj perturbacijiglazbe te je na taj naèin održavajumladom i živom!Proračun kod RV koralaTrpimir MatasovićOsnovne tehničke iinterpretacijske zakonitostipovijesne obaviještenosti,barem kad je o talijanskojglazbi riječ, HRBA je dobrosvladao. U budućnosti je,međutim, nužno shvatitida su te zakonitosti tekosnova za daljnju umjetničkunadogradnjuKoncert Hrvatskog baroknogansambla, Koncertna dvoranaVatroslava Lisinskog, Zagreb,27. studenoga 2004.ijekom pet godina svogpostojanja, Hrvatskije barokni ansambl(HRBA) prošao mnoge mijenekako bi koliko-toliko pronašaovlastiti identitet i praviput za daljnji razvoj. To traženje,doduše, još nije ni približnozavršilo, što je, uostalom,i korisno, jer i na pogreškamase uèi. Pa ipak, nakon prvotnog“brušenja zanata” napakleno teškoj glazbi JohannaSebastiana Bacha, postupnose oblikovao široki spektarrepertoara, od komornog doonog za veæe sastave, i to uvelikom rasponu raznih “nacionalnihstilova” barokne ere.I tu svakako postoji prostorza nadogradnju, pa se takoHrvatski barokni ansambl tektreba intenzivnije baciti u koštacsa zakuèastim osebujnostimafrancuskog baroka – dai ne govorimo o nekim egzotiènijim,još nedotaknutimfenomenima, poput glazbenebaštine hispanskog kruga.Pritom je, meðutim, osobitovažno da se, i to tek u posljednjihgodinu dana, napokonstabilizirala jezgra ansambla,utjelovljena u umjetnièkoj voditeljiciLauri Vadjon, te continuosekciji koju èine violonèelistKrešimir Lazar i èembalistiKrešimir Has i PavaoMašiæ. Komplementarnostumjetnièkih temperamenataovih glazbenika plodotvorno ikreativno djeluje na rad èitavogansambla, te širi energijukvalitetnoga glazbovanja i naostale suradnike.Strogo kontroliranitonoviZa razliku od nastupa naredovnim pretplatnièkimkoncertima u Hrvatskomglazbenom zavodu, na kojimase uvijek iznova istražuju zaHrvatski barokni ansambl jošneistražena podruèja, gostovanjeu Koncertnoj dvoraniVatroslava Lisinskog i njezinuelitnom ciklusu Lisinskisubotom pružilo je prigodu zapredstavljanje glazbe s kojomse HRBA nalazi na sigurnomterenu, kako sam sa sobom,tako i kod publike. Èitav jenjihov nastup u Lisinskombio, naime, u znaku glazbeAntonija Vivaldija, s neizostavnaÈetiri godišnja doba u drugomdijelu koncerta.Od uvodnog Concerta ripienau C-duru, RV 114, prekoKoncerta za flautu, gudaèe icontinuo u g-molu, RV 439, svedo moteta Nulla in mundo paxsincera, RV 630, sigurnost isamouvjerenost proširenogagudaèkog sastava bila je osnovnaodlika svirke. No, moždaje te sigurnosti bilo i previše– bez zalaženja u bilo kakverizike, hodilo se u svijetu veædobro poznatim i utabanimstazama povijesno obaviještenogpristupa Vivaldiju. Svojomponešto ekscentriènom svirkomflautist Dani Bošnjak je,doduše, pokušao unijeti neštoviše živosti u Vivaldijevuglazbu, no s tek sporadiènimodjekom kod prateæeg sastava,u kojem mu se u toj živo-(tno)sti prikljuèio tek uvijekrazigrani violonèelist KrešimirLazar. (Zašto je pet od šeststavaka djela skladanog zablok-flautu izvedeno na popreènominstrumentu pitanjeje za jednu drugu raspravu opovijesnoj obaviještenosti.)Ni traga takvom odmakunije, meðutim, bilo u zapjevusopranistice Ivane Kladarina.Ona se jest hrabro i suverenolatila pakleno teških koloraturazavršnice antologijskogmoteta Nulla in mundo paxsincera, no, poput ostatka ansambla,tehnièka superiornostuglavnom nije bila praæena ivoljom za eksperimentom, ilibarem izraženijom ekspresivnošæu.Strah od iskorakaGotovo posvemašnjaproraèunatost obilježila je,naposljetku, i izvedbu Èetirijugodišnjih doba. Laura Vadjonveæ je ovaj ciklus izvodila isa Zagrebaèkim solistima i sHrvatskim ansamblom, i morase priznati da se ovom prilikomnajdalje otišlo u zaokruženostiinterpretacije i tehnièkojvještini. No, tim je višeiznenadio strah od iskoraka udaljnja istraživanja interpretacijskihpotencijala koje nudiVivaldijeva partitura. Doduše,nije da pokušaja takvih iskorakanije bilo, poput, primjerice,veæ dobro poznatog “štosa”s glisandom na poèetni pedalnitonzavršnogstavkaProljeæa.No, kadase èujetakavpoèetak,oèekujese da æei ostatakizvedbedonijetinekakavodmakod tradicionalnihizvodilaèkih praksi.U krajnjoj liniji, Lauri Vadjoni njezinu ansamblu sasvimsigurno nije nepoznata kultnasnimka Vivaldijeva ciklusa uizvedbi ansambla Il giardinoarmonico (taj se ansamblnedavno moglo i uživo èutiu Zagrebu), koja je, u nedostatkuvlastite inspiracije,mogla poslužiti kao vrijedanpoticaj za neko svježije èitanjeVivaldija.Naravno, sve to ne znaèi daje Hrvatski barokni ansamblsvirao loše, ali bi trebalo bitiuputa za daljnji razvoj umjetnièkogidentiteta tog sastava.Osnovne tehnièke i interpretacijskezakonitosti povijesneobaviještenosti, barem kadje o talijanskoj glazbi rijeè,HRBA je dobro svladao. Ubuduænosti je, meðutim,nužno shvatiti da su te zakonitostitek osnova za daljnjuumjetnièku nadogradnju. Jer,da bi kuæa bila dobra, trebajoj, osim temelja i nosivihzidova dodati još barem i krov,a potom je i iznutra dodatnourediti.cmyk

kazališteVI/143, 2. prosinca 2,,4.33Kamo s križemili čita li Marinković Dostojevskog?Nataša GovedićViolić je, naime, unatoč svom cinizmu,ipak na konzervativnoj stranimolitve (kojom poantira i Gloriju izsedamdesetih i njezino najnovijeuprizorenje, baš kao i MatišićeveAnđele Babilona), dok je Korun,unatoč suhoj asketici svoje kritike,ipak na strani užitka kao socijalnerevolucije (zadnja replika komada:Lososa… lososa ćemo večerati…lososa)Uz Gloriju Ranka Marinkovića i redateljaBožidara Violića u zagrebačkom HNK-ute Braću Karamazove F. M. Dostojevskogau režiji Mile Koruna u ljubljanskoj DramiSNG-asporedimo li dvije recentne premijeredvojice najistaknutijihslovenskih i hrvatskih redatelja,Marinkoviæevu Gloriju u Violiæevojrežiji (zagrebaèki HNK) i BraæuKaramazove u režiji Mile Koruna (ljubljanskiSNG Drama), najprije æemouoèiti da obojicu umjetnika režijepodjednako zanima vjerujemo li mi jošièemu ili je religioznost prazni okvir zaovozemaljsku manipulaciju duhovnošæu.Dobiveni scenski odgovori, osobniakuzativi vjere (u koga, u što vjerujemo)veoma su razlièiti, ali ne samozato što Violiæa i Koruna nadahnjujerazlièit književni kontekst, nego i zatošto je èitav put do zrelosti njihovih karijeraobilježen razlièitim umjetnièkimprioritetima. Violiæa intrigira politièkafarsa i humorna “mašina” ironije, naisti naèin na koji Koruna privlaèi poniranjeu dubinu lika te psihopoetikaosobnosti. Želimo li još drastiènijuusporedbu, Violiæ se želi nasmijatiVelikom Inkvizitoru i postaviti ga nabalkon pozornice kao kakvu grotesknumarionetu posuðenu iz ekspresionistièkogfilma (doslovce citiram najnovijuGloriju), dok Korun pokazuje kakvuštetu “èudo, autoritet i strah”, kao tipièniinkvizicijski mehanizmi, izazivajuna “maloj” mjeri izgubljene ljudskeduše. No Violiæeva maskademonski osmjehnutog,kao ni Korunova maskaanðeoski smrknutogklauna ne trebaju naszavarati oko predznaka“pravovjernosti” njihovihpolitièkih orijentacija.Violiæ je, naime, unatoèsvom cinizmu, ipak nakonzervativnoj stranimolitve (kojom poantirai Gloriju iz sedamdesetihi njezino najnovije uprizorenje,baš kao i Matišiæeve AnðeleBabilona), dok je Korun, unatoè suhojasketici svoje kritike, ipak na straniužitka kao socijalne revolucije (zadnjareplika komada: Lososa… lososa æemoveèerati… lososa).Slovenska i hrvatska publikaIzmeðu ljubljanskog i zagrebaèkoggrljenja s crnom mantijom postoji inekoliko važnih kulturalnih razlikakoje nemaju veze s redateljima, negos kazališnom kulturom slovenskih ihrvatskih gledatelja. Korunova predstavatraje pet i pol sati, a publika koja jedolazi vidjeti (osobno sam u Ljubljanisjedila s onom srednjoškolskom) ustanju je predstavu pratiti bez ikakvihdivljanja, disciplinirano i zainteresirano.Mlaða zagrebaèka publika jednostavnonije u stanju nijednu predstavu,pa tako ni Violiæevu, pratiti bez stalnihbrutalnosti, nepristojnosti, bez meðusobnogslanja i glasnog komentiranjaSMS poruka, zvonjave mobitela, dobacivanjai sporadiènih urlanja. Razinapublike u Hrvatskoj doslovce je stadionska:gotovo ni u kojoj kazališnojkuæi nema odmora od neprekidnihbrutalnosti nepristojnosti, pri èemukazalište kao dogaðaj više uopæe nijebitno; daleko je važnije meðusobnonadmetanje srednjoškolaca. Koliko jeto ozbiljan problem vidi se i po reakcijamaglumaca, katkada (èak i u HNKu)prisiljenima na izravno obraæanjepublici s molbom za manje ispada ilinaprosto apelom za prestanak aktivnogometanja predstave. Drugim rijeèima,kada svakodnevno živimo u kontekstuTV propovjedaonice i sportske kladionice,nije ni èudo što publika nemainteresa ni znanja za raskrinkavanjeprogutane ideologije: naši srednjoškolciodgojeni su da poštuju nasilje, a nefilozofiju. Oni su u pravom smislu rijeèiMarinkoviæeva stostruko izmanipuliranaGlorija/cirkusantica: pretplaæenina život kao jeftino zabavljaštvo (Žujaje zakon!), a zatim i na “pad” s provizornihtrapeza; survanost, ili, ako uzmemoHeideggerov termin: “baèenost” unajordinarniju depresiju.HimbologijaOsobno, mene je i u Korunovoj i uVioliæevoj predstavi najviše zanimalatema koju klasièno slikarstvo nazivapieta, a Ivan Karamazov nešto skromnije“pitanje djeèje patnje”. Dakle, kakoæe Violiæ postaviti scenu u kojoj Glorijakao Bogorodica neplanirano proplaèenad sudbinom nepoznatejoj majke koja moli zaspas djeteta na samrti,a zatim i kako æe Korunpostaviti mistièkosredište gnosticizmaFjodora MihajlovièaDostojevskog: onu “obiènu”i u isti mah nepodnošljivoduboku, dalekosežnunepravdu kojuroditelji nanose svojoj djeci, tvrdeæi daih imaju pravo “odgajati” muèenjima,vrijeðanjima, kaznama, udarcima. Smrtdjece i ubijanje djece: evo nas u tamnojkomori svake vjerske etike. Violiæse nije pomnije zabavio pitanjem milostina koju je spremna Marinkoviæevajunakinja, ali ne i ma koja od vjerskihili sekularnih instanci kojima služi.Izvrsna gluma reske, hladnopribrane ioštre Olge Pakaloviæ u naslovnoj ulozinaglašava žensku snagu i ženski gnjev,iz èega izlazi da je suæut samo Glorijinatrenutna slabost, a ne najsnažniji metafizièkimoment èitavog uprizorenja.Napuklina vjerske maske ubrzo jezamijenjena novim odljevom tvrdoæe:maska akrobatkinje spast æe tek kadse o tlo razbije i samo Glorijino lice.Ova poanta nije samo pirandelovska,nego u kazališnom smislu predstavljaèitavu jednu filozofiju himbe, s jednestrane emancipatorsku, jer navodnosami biramo svoje maske, s druge stranetautološki ispraznu: maska (osta)jemaska, pozornica vodi novoj pozornici,svijet je maleno i hermetièki zatvorenokazalište. U likovima razigranih klaunova,na sceni prisutnih èas u odjeæi izcrkve, èas u odjeæi iz cirkusa, vidi se daVioliæ u samom èinu igre može vidjetii utopiju kratkotrajnog zajedništva,ali tu prestaje moguæa toplina uprizorenja.Ostalo je šutnja Don Zaninalica u antologijskoj izvedbi MustafeNadareviæa: ono ne vjeruje, ali i daljese muèi, i dalje èezne za silama kojeDostojevski smatra demonskima, samimtime što su èudesne. NadareviæevDon Zane ima milosti prema drugima,no nema je prema sebi: on svijet mrzikroz razornu krivnju i samomržnju.O Goranu Grgiæu kao Don Jeri neæuposebno govoriti jer nije napravio niautentiènu niti nijansiranu ulogu, aliistièem da ga i redatelj tumaèi više kaoledenog, mehanièki egzaltiranog psihotikano kao entuzijasta (Marinkoviæevaklasifikacija) nove religioznosti.Karamazovska istinaKorun ne propušta podcrtati važnostte upravo isijavanje milosti svojihprotagonista, i to ne samo kad je upitanju dobrota Aljoše Karamazova,nego i onda kada govorimo o sakralnojuzvišenosti koja na nas pada i prekoiskustva tragedije svakoga od èetverobraæe bludnika, prijestupnika ili barneurotika Karamazovih. Gluma IgoraSamobora kao Ivana Karamazova jedanje od najpotresnijih momenata suvremenogteatra, ne onog “postdramskog”ili postaristotelovskog, jer te su paradigmeovdje apsurdno ogranièene, negokazališta koje lik glumaèki izvræe u beskonaènostnajosobnijih sumnji i iracionalnosti,djeèje snažnih i “neobjašnjivih”,otvorenih našem pogledu poputšoka promatranja unutarnjeg krvarenja:mirnog istjecanja života, s tek nekolikotrzaja, prema nepovratnoj eskalacijibolesti. Blijedo, napeto i groznièavotijelo glumaèke izvedbe pri tom nemožemo promatrati okom znanstvenika,tehnièki “mjereæi” intenzitettitraja socijalnih vibracija uvriježenekrivde koja satire Ivana Karamazova.Ne. Igora Samobora prisiljeni smopromatrati kao da uistinu govori u imenaše djece i naših roditelja, dakle iznutrine naše vlastite sudbine, odnosnokao èovjeka koji se neizdrživo sramiljudskog zla i nikako ga ne može prihvatiti.Korun režira Dostojevskog takoda patnja djece bude mjesto na kojemsvi mi, a ne samo Ivan Karamazov,“vraæamo ulaznicu” (obratite pozornostna kazališno porijeklo ove fraze).Za razliku od parodiène glazbene podlogeIgora Kuljeriæa te scenografskiljupke pozornice Tihomira Milovcaiz predstave Božidara Violiæa (mislimna polukružne nizove klupa s crvenimzastorom u sredini), Korun u svojojpredstavi ni na koji naèin ne podilazipublici. Slovenski redatelj tako nekoristi ni promjene svjetla ni glazbu:na pozornici su samo jednostavnepomiène klupe, a od nas se ne tražida pogledamo glumce, nego da prepoznamoljude na sceni. Fenomenalnaizvedba Jerneja Šugmana kao emocionalnoeksplozivnog te u bitnoj mjerisocijalno naivnog Dmitrija Karamazovaèak nas primorava da u njemu pronaðemogotovo posveæenu iskrenost, toènijereèeno potpuni manjak kontrolesuperega, što je u scenskom smisluzadivljujuæi paradoks: Šugman za drugeigra slobodu od bilo kakva “igranja zadruge”. On uspijeva ne glumiti. Timeje Korunova režija Braæe Karamazovihdosegla umjetnièku razinu svog predloška:glumaèka je ekipa iskoraèilaiz “uloga” u prisnost. Violiæ je, pak,zapeo na prokletstvu neuklonjivihmaski, na prokletstvu egzistencije kaoprisilnosti glume. I tako stižemo dopitanja kako Marinkoviæ stoji u odnosuna Dostojevskog: može li pisac Glorijeili Kiklopa zamisliti nešto što izmièeludnici/vojarni/sudnici/kazalištu;opæoj kloaki socijalnog teksta? Moželi osjetiti okus vina sa svadbe u KaniGalilejskoj, punoæu arome Evina idionizijskog voæa? Ili mu vino služi zaotuðene vjerske obrede i još žalosnijasekularna opijanja? U tom je vinu,vjerujem, raskrižje osobnih, baš kao iumjetnièkih istina obaju uprizorenja.cmyk

34 VI/143, 2. prosinca 2,,4.razgovorSinišaLabrovićobzirom na to da ste profesorhrvatskoga jezikai književnosti, zanimame smatrate (doživljavate) li ipredavanja u učionici aspektomizvedbenih umjetnosti, i suočavateli se sa slučajevima kolegakoji su bliski profesorskoj psihozi“intelektualne” volje za moći izIonescove Instrukcije?– Rad u školi ne doživljavamkao nešto što bi bilo bližeizvedbenim umjetnostimaod bilo koje druge situacije ukojoj grupa ljudi dijeli prostori vrijeme. Šetati gradom, bitina misi, putovati autobusomili piti u kafiæu puno je bliže“izvoðenju”, naroèito u gradiæuu kojem svi sve znaju, tako dase ponekad osjeæate kao lutkakoja se trza na koncima kojepovlaèe tuðe oèi. U Sinju svi su“slavni”, svi su “poznati”, a svisu istodobno i paparazzi. Odatleona poznata atmosfera normalnostikoja je nevjerojatno otkaèena,naelektriziranost finoæe,uljudnosti, upicanjenosti. Kadabiste posjeli katatonièara negdjena javnom mjestu, lijep brojroditelja pouèio bi svoje dijete:“Gle, fina èovjeka. Što se nanjega ne ugledaš?” U velegradu,èini mi se, na pojedincu je dase “dokaže”, da bude netko, arezultat je da je višak “originalnosti”upravo proporcionalannormalnosti. Sve je normalno.Ne bi se reklo za performera, alisve donedavno na predavanjasam odlazio s tremom, a kadasam poèinjao na Hvaru prijesedam godina, na satove samulazio grozno preplašen. Izaæipred dvadeset-trideset ljudi iprovesti ih kroz èetrdeset petminuta èinilo mi se zastrašujuæim.No, ljepota ovog posla jeda ako saèuvate ljubav za djecui interes za predmet, onda jenemoguæe upasti u dosadnurutinu jer vam rutina pomažeda budete kreativniji. Naravnoda postoji opasnost da onaj kojizna, koji je autoritet po svojojfunkciji poželi to iskoristiti kaoinstrument moæi. Što se tièeIonescove Instrukcije, s umjetnièkimdjelima je kao i s Bogom:ona se ne odnose ni na jedanzaseban trenutak života, ni najednu situaciju, ni na jedan dan,sat, minutu. Ona se odnosena život cijeli. Samo tako ih je,ako ih uzimamo ozbiljno, moguæe“podnijeti”, inaèe bi nasdotukla. Opet, nužno je svakisvoj postupak, djelo odmjeritiu odnosu na tu cjelinu. Kadabih sebe vidio kao profesora izIonescove Instrukcije, nadam seda bih dao otkaz, a opet, zatošto imam na umu da možda inisam tako daleko, trudim sejoš ovaj sat i ovaj trenutak bitidrukèiji od njega. A kada popustim,i u koktelu s djeèjim zaboravomda je i nastavnik ljudskobiæe, dogodi se da ponetko stojipet do deset minuta u kutu.Meðutim, važniji dio odgovorana ovo pitanje trebalo bi potražitikod “žrtava”, uèenika. I još,možda bi danas bilo izazovnijepostaviti pitanje o bliskostiagresivnosti i prezira uèenikaprema nastavnicima, bježanjas nastave i bijega od znanja sasituacijama društvene psihoze“antiintelektualne” volje zamoæ, recimo, u politici, sportu,manekenstvu-pozerstvu. A otome svjedoèe mnogi moji prijateljikoji rade u srednjim školama.Kad kažem “znanje”, nemislim na “informaciju” nego“kreaciju”.Jedan ste od rijetkih naših performerakoji ne dolazi iz studijalikovnih, vizualnih umjetnosti.Nailazite li zbog toga na preprekeu ostvarivanju svojih projekataili su, dapače, granice prihvaćanjakod umjetničkih “krugova” u potpunostipropusne?– Nema nikakvih preprekaniti sam ikada osjetio bilo kakavatak na moje “porijeklo”. Mjeramoje nesigurnosti u poèetkuje bila golema, pa bih možda iodustao od svega da sam osjetioapriorno odbacivanje. Sve izložbeu poèetku “zaslužio” sampreko natjeèaja, pa sam se maloopustio jer sam uvidio da nemarazloga za strah, a potpuno kadove godine nisam prošao nanatjeèaju Galerije “MiroslavKraljeviæ”. Zato hvala natjeèajnimkomisijama, ljudima koji subili njihovi èlanovi, kustosicamaza veliki trud s malim kunama,umjetnicama/umjetnicima kojisu mi pomagali sugestijama isklapanjem utikaèa za galerijskereflektore, rodbini i prijateljimakoji su vozili, šljakali, davali,tražili, tipkali (Hvala, VitoPeriæu!). A jel’ vaše novine puštajui zahvalu majci? Ako može,onda: mama, hvala ti!Čišćenje devastacijskihrana spomenika NOB-aU novinama vas obično određujukao splitskog i/ili sinjskogumjetnika? U kojem ste prostoruizveli svoju prvu akciju, performansi, molim vas, pojasnite kontekstnavedenoga performansa.– U nizu splitski-i/ili-sinjski-umjetnikvažnim mi se èinisamo ova posljednja rijeè, aline toliko zbog “ja” u njoj, kolikozbog “umjetnost”. Ako nijeumjetnost, onda nema dileme,a ako umjetnost jest, onda dilemanije važna. Prve nježnostirazmijenio sam s GalerijomOtok u Dubrovniku u ožujku2000. izložbom Kuhinjske figure;Na početku bijaše ZelenkaSuzana MarjanićO performansima iliradikalnom “NE” sadašnjostikonjorepnoga junaštvapolitičkoga etnomitaŠetati gradom, bitina misi, putovatiautobusom ili pitiu kafiću mnogo jebliže “izvođenju”,naročito u gradićuu kojem svi sveznaju, tako da seponekad osjećatekao lutka koja setrza na koncimakoje povlače tuđeoči. U Sinju svisu “slavni”, svisu “poznati”, asvi su istodobno ipaparazzifoto: Marijan Crtalićnešto žešæe bilo je s intervencijom/performansomZavijanjeranjenika u Đardinu u Sinjuna Dan antifašizma, 22. lipnja2000., kada sam lijeèio ranjenispomenik poginulim partizanima.Mirkoviæevu skulpturukoja prikazuje ranjenog partizanakojega pridržava seljanka(majka) i koja je slièna temiPietà, a koja je tijekom devedesetihjako ošteæena eksplozivom,lijeèio sam tako da samjoj prvo oèistio unutrašnjostod smeæa, šprica, pivskih bocai trulog lišæa. Zatim sam jojoèistio rane fiziološkom otopinompa sam ih namazao mašæuBivacyn. Na kraju sam je cijeluzavio zavojima. Umjetnièkunevinost izgubio sam na Zadrusnova performansom Ništa,srpnja 2000. Organizatorimasam predložio rad Disciplina.100 m slobodno u kojem sam seu plivaèkim stazama napravljenimu moru trebao natjecati sasedam razlièitih vrsta morskihriba koje bi na znak starta bilepuštane iz akvarija. Uza savuloženi trud, dogodilo se da zaizvoðenje performansa nismouspjeli naæi ništa. A kako mi jebio plaæen put, pa sam dobiobon za ruèak u studentskojmenzi, a onda još i besplatnoprespavao u ðaèkom domu,nisam mogao ostati besposlen.Zato sam ono “ništa” preimenovaou “Ništa”, èime sam èestiusud ovdašnjih umjetnikada ne mogu uopæe ili onakokako bi htjeli izvesti svoj rad,preokrenuo u rad. Izašao samna megdan sudbini i tako“izložio” situaciju u kojoj seèesto nalazim(o), a to “ništa”sam poništio. Ipak se nadamda neæu morati napraviti serijuradova Ništa. Disciplina. 100 mslobodno ostala je neizvedenado dana današnjega.Medijsku pozornost posebnoje izazvala vaša urbana intervencija/performansZavijanjeranjenika. Kakve su bile medijskeinterpretacije navedenogaperformansa kao i reakcije vašihsugrađana?– Medijskih interpretacijabaš i nije bilo. O performansuje lijepo pisao Feral, zatim jenešto minuta posvetio i JoškoMartinoviæ u emisiji kojoj samzaboravio ime, a performans jenašao svoje mjesto i u dokumentarcuDamnatio memoriaeBogdana Žižiæa koji se baviouništavanjem spomenika urazdoblju od 1990. do 2000.godine. Reakcija mojih sugraðanaje bila masovna i bijesanizlazak na prosvjede zbogMirka Norca, a onda još jednaglatka pobjeda HDZ-a na lokalnimizborima.U povodu navedene urbaneintervencije u intervjuu za FeralTribune (broj 896) izjavili ste:“’Liječeći’ razoreni kip pokušaosam ukazati da treba ‘liječiti’ nekepojave u društvu. (…) To samradio zato što mi se nije činilo normalnimda se s jedne strane obnavljajuvrijednosti endehazije, a dase s druge tradicija antifašizmaolako izjednačuje s kasnijimnegativnostima komunističkevladavine i zato baca u prašinu.”Hoćete li nastaviti navedenaizlječenja?– Ne znam je li išta višepotrebno lijeèiti nakon govoraVladimira Šeksa u Jasenovcu iovog facelifting p(re)okretanja.Nisam siguran da je bilo štoizlijeèeno, a nisam niti mislio daæe taj èin bogzna što pokrenuti,jer veæina onoga što sam misliopokazala se kod demokratskeveæine kao besmislica. Kakolijeèiti Velike Hrvate u Zadrukoji teška srca preimenujuUlicu Mile Budaka, koji je bioministar u vladi koja je Zadarlake duše prepustila Italiji. Ami znamo da je Mile tu èep zapunu dušu mržnje koja nikakone smije ishlapiti jer je onauvjet da “njih” nitko ne pita štoje s novcem. Uostalom, danassu gazde u Hrvatskoj trgovaèkilanci, banke, T-Com i slièni.Ovi su samo maska.Ustaška pjesma Evozore, evo dana i “smrtlabuda”Performansom Umjetnik seprovodi kao bos po trnju uz guslarskuglazbenu pratnju i pjesmuEvo zore, evo dana izveli stelabuđi ples na kvadratu posutomtrnjem, simbolički prikazavšisudbinu umjetnika. Navedeniperformans izveli ste u zatvorenom(prošle godine u sklopu Malefronte novog hrvatskog performansai plesa u Galeriji Nova,Zagreb) i otvorenom prostoru, pričemu je, dakako, reakcija slučajnihposjetitelja, prolaznika bila direktnijai neugodnija na otvorenom.Što se točno dogodilo na izvedbi uRijeci na Korzu, gdje se na pozivkomunalnog redarstva u izvedbuuključila i policija?– Performans je izveden i uDubrovniku ovoga ljeta u sklopuKarantene i smijeh kojim jetamo bila popraæena izvedbabaš mi je godio. Ipak, to jepublika odgojena radom ekipeSlavena Tolja. I u Zagrebu sedio posjetitelja smijao, a plesaèisu, navodno, ostali zabezeknutitehnièkom razinom izvedbesmrti labuda. Naime, na guslarskuverziju ustaške pjesmeEvo zore, evo dana bos po trnjuizvodim baletnu toèku “smrtlabuda” (u okviru svojih malihcmyk

azgovorVI/143, 2. prosinca 2,,4.35moguænosti), odjeven u bijelebaletne tajice i bijelu majicu. URijeci nas je – kad smo istreslitrnje na Korzu ispred Opæine– komunalni redar pitao za dozvolu.Kako se Damir Èargonja-Èarli ne voli baviti formalnostima,dozvolu nismo imali, aKrešo Kovaèièek je na opetovanaupozorenja redara da nesmijemo ništa javno izvoditi bezdozvole uzviknuo da umjetnostmože i smije sve što može i smije.Tako mi je razbio sve sumnjei odluèio sam zgrabiti priliku daizvedem umjetnièki èin baš upauzi izmeðu dva marša limeneglazbe iz Daruvara (ili Bjelovara,isprièavam se zbog dileme) kojaje bila ljubazna da na dvije minuteprekine koncert nasuprotnas. Za dio publike valjda je biovelik šok pad s limenih marševana gusle pa se jedan mladiæzaletio u zvuènik koji je samoprivremeno srušio. Performanssu neki protumaèili kao sramotu,drugi da je baš lijepo da seèuju hrvatske pjesme, a treæisu mi poželjeli dvadeset godinaGolog otoka. Navratio je i komunalniredar u pratnji policije.Uzeli su mi osobne podatke,malo zabilježili okolnosti izvedbeu bilježnicu na kockice,obeæali mi prekršajnu prijavu ipreporuèili da drugi put plešemu cipelama jer da æu se bos opetraskrvaviti. S kamerom u ruciuz mene su bili Petar Grimanii Vanja Pagar, a branili me još iMilan Brkiæ te Zlatan Dumaniæ,splitski umjetnici pod èijim samokriljem nastupao. Inaèe, Èarlimi je poslao poruku da je nekuveèer došla policija po njega ida je kod njih prespavao te da æemorati na sud.Tom prilikom za Novi list(19. rujna 2004.) izjavljujete daje navedeni performans dio serijeperformansa koje ste zamislilikao realizacije jezičnih fraza tipa“lizati pete”, “nositi glavu u torbi”,“hodati bos po trnju”, “mlatiti praznuslamu”... Kako ste zamisliliizvedbeni aspekt fraze “mlatitipraznu slamu”?– Vršidbu žita, koju danasobavljaju kombajni, prije suradili konji, ali, bogme, i ljudikoji su teškim toljagama udaralipo klasju da bi odvojili zrna odslame. Znaèi, toljagom bih mlatiopo praznoj slami, slami bezzrna, bez ploda. Naravno da jevažno mjesto gdje æe se performansizvesti, ali bih taj podatakzadržao za sebe sve do predizvedbu. Vidjet æemo.Reklamni teror i ratna,ratnička uloga medijaJeste li čuli neku novu verzijuguslarske epike koja promovirapolitički etnomit?– Veliki sam ljubitelj gusala,junaèke epike i njezine etikete nastojim pratiti novitete natoj glazbenoj sceni. Ali, kakoje to jedna vrlo hermetièna,samozatajna i tajanstvenasljedba, tako veæ neko vrijemenisam uši omastio konjorepnimjunaštvom. Posljednji projekto kojemu sam, na žalost, samoèitao jest ovo što sprema MileKrajina u èast i slavu našegbuduæeg predsjednika LjubeÆesiæa-Rojsa.Možete li opisati situacijukada ste svoje tijelo izložili kaooglasnu ploču, nudeći ga ispisivanjuoglasa i poruka (START,Galerija Karas, Zagreb, 11.ožujka 2003.). Kakve su porukeispisivane?– Gol do pasa i s natpisomna prsima i leðima OGLASNAPLOÈA prošetao sam seod Trga žrtava fašizma krozJurišiæevu do Trga bana Jelaèiæa,nudeæi ljudima da pišu po menisve što naðu za shodno. Nakonotprilike sat vremena šetnjeušao sam u Galeriju Karas gdjese performans nastavio još nekovrijeme. Želja mi je bila da sluèajniprolaznici, inaèe objektireklamnog terora, u jednomkratkom vremenskom intervalui na ogranièenom prostorudobiju priliku da zapišu što onižele na jednom prilièno nesavršenomi nedizajniranom poprsjua da je upuæeno onomu tko namje blizak. Sada i ovdje, privremenoi prolazno. Veliki dio prolaznikase skanjivao da napišebilo što, ali je bilo zanimljivokad sam se ispred McDonalds’anašao s tegljaèima reklame“Orangine” na leðima… Sjeæamse sljedeæih poruka: Dajte namdopa!, Kupujem prozore i vrata zakuæu u gradnji (s brojem telefona),Redar, obriši ploèu!, Make love notwar, Martina, volim te!Performansom Heroj uronjenu tisak gubi na… (Domaćafoto: Jerko IvandićVenera) sudjelovali ste naJugoslavenskom bijenalu mladih(Vršac, 2004.). Molim vas, opišitekontekst navedenoga performansai kako ste se prijavili na navedenumanifestaciju?– Naslov je, naravno,istodobno ironièna parafrazaArhimedova zakona iBoticcellijeva Raðanja Venere,a performans je “inspiriran”idealno postuliranom ulogommedija u idealnoj demokraciji iuglavnom zloèinaèkom ulogommedija u ratovima na prostorubivše Jugoslavije. U velikomdvorištu gdje se trebalo održatiotvaranje postavio sam starui ofucanu kadu na betonskukocku koja je služila kao postoljeza stup sa zastavom.Odjeven u vojnièku uniformustojim u kadi; naizmjence sampodizao jednu pa drugu nogu uzrak kao ptica koja je u hladnojvodi, ali i kao vojnik zaustavljenu trenutku marširanja, ivojnièki pozdravljam gledateljekoji su pristizali uglavnom izBeograda. Kada je puna razlièitihvrsta novina, èasopisa imagazina koji se prelijevajuoko kade, a dijelovi novinatakoðer vise po uniformi kaokapi vode koja na tijelu ostajeposlije kupanja. Performansje trajao èetrdesetak minuta izavršio je otvaranjem Bijenala.Na Bijenalu se nisam prijavio,nego me pozvao umjetnièkidirektor Svebor Midžiæ, a kontaktje ostvaren preko udruge“Što, kako i za koga”.Apokalipsa kao oblikkiborškog viškaU riječkoj Galeriji O.K.izložili ste radove iz ciklusaKuhinjske figure, od kojihneke nose nazive Kupus s mozgom,Lutke-koke, Jumbo-jetkokoš, a prilikom otvorenjaizložbe izveli ste performansKažnjavanje. Može li se navedenaflagelantska izvedbaprotumačiti i kao vaše neprihvaćanjegenetski modificiranihorganizama ili kao što je NatašaŠegota Lah (Novi list, 23. siječnja2002.) sjajno istaknula značenje“hranjenja opterećenogasviješću o ubijanju”, i molim vas,protumačite značenje “prehrambene”instalacije spoja kupusa iživotinjskoga mozga.– Kuhinjske figure prvi suput izložene 2000. u Otoku uDubrovniku, i to je bila moja iprva i samostalna izložba. Rijeèje o kolažima igraèaka i lutaka,cijelih ili u dijelovima, i nekihprirodnih materijala, perja,kokošiju. Kokoši sam izabraobaš zbog suprotnosti: ptice kojene lete, iznevjerene definicije,pogreške u sustavu. Ken iBarbie u ptièjim kavezima oblijepljeniperjem, kokoš u letus kotaèima zabodenim u donjidio trupa kao kod zrakoplova,dvije kokoši s lutkinim rukamau grèevitom zagrljaju trebali bispojiti u sebi horror i humor,jezu i smijeh. Dojmu sam želiopridonijeti i potpuno nedizajniranimizgledom radova, lošomizvedbom. Kupus s mozgom, kaoi drugi radovi, rezultat su strahaod vjere kako æe genetskomodificiranje i biotehnologijariješiti veæinu naših problema.Izvor rada je fraza “lud ko kupus”,a ja sam htio jedan pametankupus. I na oblikovnoj razinistruktura i izgled prepolovljenogmozga izvrsno se uklopilau izdubljeni dio kupusa kao daje baš tamo, kao da je prirodnacjelina. Apokalipsa ne morabiti potpuni nestanak èovjekasa Zemlje; ona može uzeti ioblik kiborškog viška. Èovjek jemožda veæ sada zastarjela vrsta,ali u toj biotehnološkoj inaèicinastat æe stalna utrka za novomi poboljšanom verzijom, pa biarheologija predmet svog istraživanjamogla približiti s daljinaod nekoliko stotina ili tisuæagodina na nekoliko mjeseci.Performans Kažnjavanje nemamnogo veze s kuhinjskim figurama.Tijekom performansa golsam do pasa, imam biè u ruci,ali sam miran sve dok netko odposjetitelja ne izaðe. Nakon štoje gledatelj/sudionik napustioprostoriju, udaram se bièem poleðima i tako kažnjavam i njegai sebe. Njega zato što èinimono što je on oèekivao tek kadnapusti prostoriju ne mogavšiizdržati èisto bivanje bez zbivanja,sebe zato što sam “izgubioèovjeka”.Performans u/namaternici SplitaNa koji se način performansomKvadratura kruga, što stega izveli na ArtiST Now: Jedanpodzemni vrt (Dioklecijanovipodrumi, rujna 2004.) nadovezujetena akcije Crveni, Crni iZeleni Peristil?– Rad Kvadratura kruga sazdanje uglavnom na suprotnostimau odnosu na reèene radove,ali ih baš zato uvažava. Radnije anoniman, nije izvedenkao diverzija, nije uznemiriojavnost, nije izveden izravno naploènik; tijekom izvoðenja bilaje nazoèna publika. Proporcijepravokutnika Peristila dovedenesu u vezu sa savršenimgeometrijskim likom, krugomkoji je napravljen prema ljudskimmjerama. Iz središnjepozicije na Peristilu liježem natlo okrenut istoku i crvenombojom obilježim mjesto na tlu(tj. platnu koje štiti Peristil oddevastacije) u visini tjemena,a onda to isto uèinim liježuæiokrenut jugu, zapadu i sjeveru.Kružno u smjeru kazaljke nasatu spajam èetiri markacije inastavljam bojati oznaèeni krugsve dok ne ostane neobojansamo središnji dio pod mojimstopalima. Bojim vidljivi diostopala do gležnjeva, èekamda se boja osuši pa izlazimiz kruga, odšetam do ulaza uPodrume i spustim se stepenicamadok ne “nestanem”. Ucrvenom krugu ostaje neobojandio ispod mojih stopala, a jana stopalima odnosim crveno.Zbog zaštite Peristila rad samizveo na platnu ispod kojeg senalazio najlon. Ni na koji naèinnisam htio oštetiti maternicuSplita.Kako je na istoj manifestacijigostovao i Ulay, zanima me jesteli ga upoznali i kako su vam sesvidjeli njegovi radovi – frottageii fotogrami?– Ulaya sam upoznao i dojamje da je rijeè o skromnom,tihom gospodinu i vrlo temeljitomumjetniku koji se, premarijeèima kuratorice DragiceÈakiæ, prije izvedbe rada nastojaoupoznati sa svom dostupnomliteraturom o palaèi. Bilaje rijeè o otiscima tijela arheologakoji su se meðu prvimabavili palaèom, a ja sam dobiodojam kao da su ti otisci ugraðeniumjesto kamena na koji subili prièvršæeni. Rad je maksimalnoosloboðen dojmljivostiizraza kako bi njegova etiènostdošla u prvi plan.ođen sam u Sinju 12. veljače 1965. Tu sam završio osnovnuškolu i srednju tekstilnu školu, smjer prelac. Gotovo cijelodjetinjstvo čuvao sam krave u polju i pomagao roditeljimana njivi, posebno uzgajajući kupus, iako moji rođaci i susjedi imajusuprotno mišljenje i drže da sam lijenčina i neradnik. Tek, moždaje na mene određeni utjecaj izvršila očeva pouka da učim kako nebih morao raditi i obećanje da će mi kupiti mercedes kad završimfakultet koji sam završio nakon 12 godina studiranja, čekajući dase steknu uvjeti za kupnju mercedesa. No, na kraju sam ipak sâmkupio fiću koji ni dan danas ne radi, ali je lijep eksponat na guvnu umom rodnom selu. Čak su mu i gume još ispravne, nisu ispuhane.Profesor sam hrvatskog jezika i književnosti i nemam stalniposao, nego radim kao zamjena bolesnima i trudnima. Afinitet zaumjetnost otkrio sam još u djetinjstvu, pitajući se zašto naša kravaZelenka ne izgleda kao švicarske krave i zašto se zove Zelenka kadje u stvari siva. Tu je nastao lom između bitka i bića, stvarnosti ijezika. Sve ovo poslije samo je nastavak tog izvornog čuđenja.PERFORMANSI: Zavijanje ranjenika – urbana intervencija/performans (na Dan antifašizma 22. lipnja 2000. u parku Đardinu Sinju), Stavljanje vječnosti u pogon (rujan 2000., Muzej Cetinskekrajine, Sinj), Kažnjavanje (18. siječnja 2001., Galerija O.K., Rijekai 17. svibnja 2003., Muzej savremene umetnosti, Beograd), Ništa(Zadar snova, 2000.), Historia repetitur ut mercatus, kilo 5 kuna– instalacija i performans (kolovoz 2001., Dioklecijanovi podrumi,14AAA), Oglasna ploča (11. ožujka 2003., Zagreb na potezu od Trgažrtava fašizma do Trga bana Jelačića i u Galeriji Karas), Prodavanjecigle (rujan 2003., Graz – Mauern/Walls/Zidovi), Umjetnik se provodikao bos po trnju (19. listopada 2003., Galerija Nova, Zagreb – Malafronta plesa i performansa; 27. kolovoza 2004., Dubrovnik, Lazareti– 14. Karantena; 18. rujna 2004., Rijeka, Korzo – FONA, Festival noveumjetnosti: Umjetno – Prirodno), Heroj uronjen u tisak gubi na…(Domaća Venera) (2. srpnja 2004., Jugoslavenski bijenale mladih,Vršac), Kvadratura kruga (rujan 2004., ArtiST Now: Jedan podzemnivrt, Split).cmyk

36 VI/143, 2. prosinca 2,,4.kritikaKršćanstvo i čišćenje pamćenjaSrđan VrcanOva knjiga otvara važna i za oveprostore izrazito aktualna pitanja. Ato su: pitanje suvremenog ophođenjas iskustvom zla i pitanje postojećegzlopamćenja koje, kad traje kaoneupitno i dok traje kao neosporeno,ne vodi do prijeko potrebne katarzenego pridonosi ovjekovječivanjugovora mržnje, te čini da sepovećavaju šanse da se jučerašnje zloodrži i obnoviVuleta, Bože, Anić, Rebeka, MilanovićLitre, Ivan (ur.): Kršćanstvo i pamćenje.Kršćansko pamćenje i oslobođenjeod zlopamćenja, Zbornik radova smeđunarodnog simpozija, Split, Zagreb,Hrvatski Caritas i Franjevački institutza kulturu mira, 2004,ranjevaèki institut za kulturumira iz Splita ponovo jeobdario, nakon zbornika Mir uHrvatskoj i Oprost i pomirenje – izazovCrkvi i društvu, našu èitateljsku javnost,kako onu vjernièku katolièkutako i onu posve svjetovnu, još jednomnovom, iznimno aktualnom ivrijednom knjigom. Posrijedi je, naime,knjiga Kršæanstvo i pamæenje – kršæanskopamæenje i osloboðenje od zlopamæenjakoja u središte pozornostistavlja problem povijesnog pamæenjakad se ono pretvara u zlopamæenjeili u pamæenje povijesnog zla, alikoja sadržajno prije svega smjera naèišæenje kršæanskog pamæenja ovdjei sada od zlopamæenja a u skladu spoznatim Papinim zahtjevom èišæenjapamæenja. Naime, ta knjiga svakogasuvremenika, bez obzira na njegovsvjetonazor, navodi na kritièno razmišljanjei na preispitivanje vlastitesavjesti, jer na sustavan naèin otvaranedvojbeno veoma važna i za oveprostore izrazito aktualna pitanja.A to su: prvo, pitanje suvremenogophoðenja s iskustvom zla, i, drugo,pitanje postojeæeg zlopamæenja koje,kad traje kao neupitno i dok trajekao neosporeno, ne vodi do prijekopotrebne katarze nego pridonosiovjekovjeèivanju govora mržnje teèini da se poveæavaju šanse da se juèerašnjezlo održi i obnovi na još gorinaèin u obliku sutrašnjeg zla.Knjiga predstavlja zbornik radovai rasprava na skupu održanom uTrogiru od 15. do 17. svibnja 2003.u organizaciji Franjevaèkog institutaza kulturu mira i HrvatskogCaritasa, na kojem su sudjelovali– uz nekoliko stranaca – vrsni hrvatskikatolièki intelektualci razlièitogstruènog profila i znanstvenogusmjerenja iz Hrvatske i Bosne iHercegovine.Ophođenje s iskustvom zlaKnjiga je sadržajno podijeljena udva dijela. Prvi dio se dijeli u šestpoglavlja s 19 pojedinaènih referata,koje su njihovi autori izložili naskupu a koji su složeni redom. To jered koji polazi od sustavnog i smislenogteološkog utemeljenja pristupatematici kršæanstvo i pamæenje na uosnovi izrazito suvremene egzegezebiblijskih tekstova (A. Popoviæ), zatimisto tako od sliènog utemeljenjau suvremenim crkvenim dokumentimaponajprije onima koji se odnosena socijalnu doktrinu Crkve (Š.Marasoviæ), te ide preko smislenogsmještanja naznaèene tematike uokvire sociologije, psihologije i socijalnepsihologije (Ž. Mardešiæ), kaoi u kontekst svojevrsne sociološkenaznake nekih relevantnih aspekatamoguæe sociološke dijagnoze našegvremena (K. Nikodim), do lociranjate tematike u naše konkretne povijesno-politièkeokvire (T. Vukšiæi J. Krišto), pa završava u osobitojoptici koja je fokusirana na “Isusovkriž i na uskrsnu nadu” (I. Šarèeviæ)te ispituje tu tematiku u dimenzijibuduænosti. Drugi pak dio knjigesadrži raspravu koja se vodila nasamom skupu. I to kako u oblikupitanja u povodu pojedinih referata,tako i u obliku zakljuène raspraveopæe naravi.I površno èitanje glavnih prilogaove knjige lako otkriva njezinekljuène vrijednosti. Prva vrijednostknjige – po ovom èitanju – ležiu tome što se sadržajno bavi zadanašnje kršæanstvo i katolièanstvo,ali i opæenito za suvremeni svijeti za suvremene ljude, iznimnovažnom i izrazito aktualnom, alii veoma složenom i prijepornomtematikom primjerenog suvremenogophoðenja s iskustvom zla iliophoðenja s iskustvom zla ponajprijeu njegovim suvremenim oblicima.I to ponajviše s iskustvom zla ipamæenjem zla koje je po pravilubilo prisutno pretežno na latentannaèin da bi po pravilu u izvjesnimsituacijama snažno izbilo u javnost ipod odreðenim prilikama presudnoutjecalo na ljudsko svjetovno, pa ina vjernièko ponašanje. Pritom setematika ophoðenja s iskustvomzla ponajviše projicira na povijesnodruštvenupozadinu koju tvore upravoovi naši prostori kao prostori kojisu bili obilježeni pravim i stalnimorgijama zla. I to ponajprije u oblikupravih orgija nasilja kao državnog,para-državnog i re-privatiziranognasilja u kojima su na ovaj ili onajnaèin sudjelovali i brojni vjernici.Isto tako se pritom ta tematika nerazmatra ni pretežno ni iskljuèivou dimenziji prošlosti te u znakupukog svoðenja raèuna s prošlošæu,niti u èisto deskriptivno-analitièkomsmislu, tj. ponajvišeporadi boljeg razumijevanjaprošlostinego se spomenutatematika, smislenousredotoèenapoglavito u glavnimprilozima na pitanjamoguæe realizacijePapina projektaèišæenja pamæenja,razmatra u dimenzijisadašnjosti ibuduænosti kaoi u dimenzijidjelovanja, to jestu znaku primjereneusmjerenosti na buduænost, teu znaku kršæanski nadahnutogmoguæeg vjernièkog djelovanjaovdje i danas. I to pod prvom izrièitokritiènom pretpostavkom da se onošto kršæanstvo u sebi potencijalnosadrži nije uvijek i povijesno i aktualnoprakticiralo, koja je bliskapoznatoj, ali daleko kritiènijoj tvrdnjiistaknutog èeškog katolièkogintelektualca Jana Patoèke da “onošto se još nije dogodilo kršæanstvujest samo kršæanstvo”. I, drugo,pod pretpostavkom da “Isusov križkao simbol ‘subverzivne memorije’za sve, ne odnosi se prvenstvenona fizièke boli, nego prije svega nabezpridržajnu i bezuvjetnu ljubav zasve”.Što znači živjeti kršćanstvodanas?Druga vrijednost knjige je u tomešto na manje-više sustavan naèinnastoji dati zaokružene odgovorena neke od kljuènih izazova kojise nužno nameæu kad se opæenitoulazi u raspravu o pamæenju, pa i ozlopamæenju, te o politièkoj uporabizlopamæenja da bi se na neki naèindosljedno i sustavno razjasnili doktrinarnii djelatni okviri moguæeguèinkovitog èišæenje pamæenja. Utom se smislu dosljedno i sustavnoèini upitnom tematika pamæenja iopæenito i u kršæanstvu, te se, stoga,predmetom nužne rasprave èinegotovo svi kljuèni aspekti tematikepamæenja, kao što su oblikovanjepamæenja, èuvanje pamæenja, brisanjepamæenja i èišæenje pamæenja.U tom smislu knjiga o kojoj je rijeèpruža u našim današnjim prilikamavrijedan, ali i rijedak sustavni uvidu tematiku pamæenja, zlopamæenjai èišæenja pamæenja opæenito, teposebno u sklopu naše suvremenekatolièke misli.Treæu vrijednost spomenute knjigeovo èitanje nalazi u tome što seprojekt èišæenja pamæenje ne tretirasamo kao projekt uzgredne naravinego kao projekt od opæeg znaèenjakoji se tièe u krajnjoj analizi tomèišæenju pamæenja primjerenogkršæanskog naèina življenja i prakticiranjakršæanstva u prilikama i neprilikamadanašnjice i u suèeljavanjus velikim izazovima današnjice kojise nameæu današnjem kršæanstvuopæenito i na posebno zaoštren naèinkršæanima ovdje i sada. Dakle, posrijedije rasprava u kojoj se, polazeæiod prepoznavanja osobitog, suvremenostiprimjerenog kršæanskogophoðenja s iskustvom zla kao i odnaglašavanja znaèenja za naše prilikePapina projekta èišæenja pamæenja, otvarajušira pitanja o tome što zapravoznaèi živjeti kršæanstvo danas i kakoga živjeti da bi se moglo uistinusudjelovati u katolièkom èišæenjupamæenja ili u èišæenju katolièkogpamæenja ovdje i sada. To najboljepredoèuju prilozi Thomasa Bremerai Ivana Šarèeviæa.Tamne točke u povijestiKatoličke crkvePrilog njemaèkog katolièkogteologa i sveuèilišnog profesoraBremera je iznimno vrijedan potri momenta. Prvo, po izrazitokritiènom odnosu prema prošlostii povijesti Katolièke crkve. Takritiènost se oèituje u tome što seprošlost katolièanstva ne uzima natradicionalni naèin kao neupitnosvjedoèanstvo stoljetnog trijumfalnoghoda diljem svijeta Katolièkecrkve kao pretpostavljene societasperfectae, koji bi hod trebalodanas samo nastaviti i obnoviti namanje-više neupitan naèin. Bremernaglašava izrièito da se prošlost, pani prošlost katolièanstva “ne možetek tako prepustiti samoj sebi”,i to po tome, jer je “prošlost nazastrašujuæi naèin prisutna. Onaèesto odreðuje našu današnju situacijui postupanje”. A “Katolièkacrkva ima u svojoj povijesti jednakotako neke tamne toèke koje je dugopotiskivala a sad izlaze na vidjelo”.Drugo, Bremer smatra potrebnimu otvorenoj unutarkatolièkojraspravi o ophoðenju s iskustvomzla i o èišæenju pamæenja postavitina dosljedan naèin neka teškapitanja koja se inaèe ne prave i nepostavljaju, barem ne u nas. Takvaje, primjerice, njegova odluènostda – slijedeæi praktièno poznatiKantov poziv Audi sapere – izvedeneke tamne toèke u prošlom ponašanjucmyk

kritikaVI/143, 2. prosinca 2,,4.37Bremer naglašava dačišćenje pamćenja “neznači da se događajibrišu iz pamćenja Crkve,nego da Crkva u timslučajevima u kojimaje učinila nepravduprihvati tu činjenicu i dadopusti da ono što sedoista dogodilo postanedio njenog pamćenja”.I to ponajprije “zbogdostojanstva žrtava”koje su “zaslužile da senjihova stradanja uzimajuozbiljno, da težinuonoga što smo učiniliosvješćujemo i da se neizgubimo u imaginarnimpojmovima i brojkama,nego da prihvatimo onošto moramo prihvatiti”Crkve ne samo i ne ponajviše izosobnih slabosti i grešnosti pojedinihvelikodostojnika crkve ili iznekih za katolièanstvo izvanjskihi povijesno sluèajnih ili samo situacijskiuvjetovanih okolnosti(primjer uobièajeno apologetskopozivanje na duh vremena kojem je iCrkva samo znala ponekad podleæi)nego iz nekih naèelnih vjerovanjakoja su sve do Drugog vatikanskogsabora pripadala doktrinarnom korpusukatolièanstva a koja su gotovonužno vodila i do odreðenih naèinaponašanja, i nasilnih i prisilomzagaðenih. Takvo je, po Bremeru,u osnovi naèelo da samo Katolièkacrkva “poznaje istinu i da njomeraspolaže, te da se istina ostvarujesamo u okviru Katolièke crkve i zanjene vjernike”. I to, dakako, nebilo koja istina nego ona istina kojaodreðuje vjeènu sudbinu èovjeka, ašto se oèitovalo u poznatoj tvrdnjinulla sallus extra ecclesiam. Iz toga seonda zakljuèivalo da je “neophodnoda svi ljudi postanu katolici jer jeto za njih bolje, jer je to jedini putnjihova spasenja”. Na tome se paktemeljila ideja i praksa “misionarstvapa èak i nasilnog: ako pogani ili ljudidruge vjere ne žele dobrovoljnopostati katolici, za njih je bolje daih prisilimo na to, èak da ih i silompokrstimo”. Time zapravo Bremerotvara šire pitanje odnosa izmeðumonopola na istinu i pribjegavanjanasilja i prisile. Treæi moment jeu tome što Bremer naglašava daèišæenje pamæenja “ne znaèi da sedogaðaji brišu iz pamæenja Crkve,nego da Crkva u tim sluèajevima ukojima je uèinila nepravdu prihvatitu èinjenicu i da dopusti da onošto se doista dogodilo postane dionjenog pamæenja”. I to ponajprije“zbog dostojanstva žrtava” koje su“zaslužile da se njihova stradanjauzimaju ozbiljno, da težinu onoga štosmo uèinili osvješæujemo i da se neizgubimo u imaginarnim pojmovimai brojkama, nego da prihvatimo onošto moramo prihvatiti”. U tom sesmislu istinsko èišæenje pamæenja nemože reducirati ili ublažiti zgodnomigrom oko toènih ili netoènih brojevažrtava, isto tako kao što prestajebiti trik koji služi da bi se samo naknadnoumirila savjest Crkve i katolikaopæenito U tom smislu èišæenjepamæenja nije samo jednokratan èinkoji je veæ navodno izvršen i dovršen.O tome govori Bremerov zakljuèak:“Iako istina može biti gorka, a istinao povijesti Katolièke crkve imadosta gorkih trenutaka, bez njenema pomirenja, a time ni mirnogni stabilnog razvoja. Zbog toga je uinteresu Katolièke crkve, kao što je uinteresu bilo koje grupe, da kritièkiispituje svoju povijest, da dopustisjeæanje na vlastitu krivnju i da se snjome suoèi”.Razjašnjenja značenja križaJoš je zanimljiviji tekst IvanaŠarèeviæa pod naslovom Pamæenje bezuskrsnuæa. Isusov križ iz perspektiveuskrsne nade. U tom prilogu Šarèeviæ,poput Bremera, ne uzima Papinojavno priznanje krivnje kao èin kojimse istodobno otvara, ali i definitivnozatvara katolièka rasprava o problemukrivnje i èišæenja pamæenja,nego se uzima kao pobuda da se idedalje i do kraja u toj raspravi. No,osobitost i originalnost tog prilogaje u tome što se problemu èišæenjapamæenja pristupa sa stajalištakriža u okviru u kojem se naglašavasoteriološki aspekt kršæanske vjere,a ne prvenstveno identitetski aspekt.Zapravo, èini se kao da jedominantna nakana autora pokazatina opasnost da u kršæanskompamæenju ovozemaljski identitetskimoment znaka križa proguta njegovosoteriološko znaèenje. Stoga senjegova argumentacija može èitatikao nastojanje da se rehabilitiraizvorno spasenjsko znaèenje križa.U tome bi se moglo prepoznati šireznaèenje ovog rada ako je toènateza poznate francuske sociologinjereligije Daniele Hervieu-Leger odominantnom suvremenom trendupatrimonijalizacije religije, koja sene dogaða na temelju reafirmacijereligije kao patrimonium-a salutis,dakle, ne u znaku soteriološkog poslanja,nego u znaku afirmacije religije“kao rezervoara znaèenja koja semogu koristiti za najrazlièitije svrhe”(Hervieu-Leger). A to znaèi da seŠarèeviæ u osnovi bavi razjašnjenjemznaèenjem križa, polazeæi od uvidada je kršæanima “Isusov križ trajnakušnja sablazni i ludosti”, ali i oddva dodatna uvida. Prvo, od uvidada “povijest kršæanstva obiluje i zloporabamakriža”. I to zloporabamau temeljima kojih stoje ishitrenii pogrešni odgovori na pitanje:“Kako od križa, od stvarnog poraza,napraviti pobjedu nad silama zla, nadneprijateljima, nad protivnicima?”.Na poèecima tih zloporaba križaŠarèeviæ nalazi Konstantinov obratkoji je od križa uèinio pretežito“znak ovozemaljske pobjede”.Pritom oèito imajuæi pred oèimabosansko povijesno, ali i novijeiskustvo upozorava da su sliène zloporabekriža doživjele svoju ekspanzijuu ovim prostorima u najnovije vrijeme,jer je “križ kod mnogih postaoisprazna gesta, pokret s politièkim,svjetovnim interesom, na mnogimmjestima je ne samo isprazni negoi estetsko-religiozni nakaradni simbol”.Tako se križ “podizao i kaoznak ‘osvojenih’ podruèja”, a mnogispomen-križevi u nas su reduciranina znak ili simbol “nacionalnog ponosai prkosa, èesto zlopamæenja”, patako sadrže “opomenu samo onimadrugima, te èak predstavljaju i rezervoarosvete”. Dapaèe, upozorava dapostoji rizik da æe sa stajalište bliskebuduænosti i u drugim zemljama svisokim brojem stranaca, naroèitovjernika drugih religija, “križ zamnoge sve više postajati znak identiteta,i to ne samo religioznog nego inacionalnoga, svjetovno-politièkogarazlikovanja. Za druge opet križ æejoš više znaèiti kamen spoticanja ismetnje u izgradnji tolerantnog, pluralnog,multireligijskog i multikulturnogdruštva”.Nasuprot tim i sliènim zloporabamakriža, Šarèeviæ insistira nadrugom kljuènom uvidu da “križ imasmisla samo u ljubavi” i u perspektivispasenja. Stoga on postavljakao kljuèno pitanje dilemu: “Hoæeli kršæanski spomen-križevi postatirezervoar zlopamæenja i hrana zaosvetu ili æe biti spomen bezgranièneljubavi Boga koji se objavio uRaspetoj ljubavi?” Na toj podlozipostavlja niz konkretnijih pitanja nakoje današnji kršæani moraju odgovoriti.Za ilustraciju samo vrijedinavesti da su takva, pored ostalog,pitanja: “Èega je znak, simbol, sakramentIsusov križ – znak poraza ilipobjedni znak? Pobjeda nad samimsobom i svojim grijesima, pobjedanad drugima, nad svijetom i mraènimsilama zla?” Zatim, takvo je i pitanje“tko nas spašava: Isus ili Cezar?Za koga se odluèujemo: za Isusa iliBarabu?” To je, nadalje, i pitanje“možemo li raspoznati postojanjerazlièitih križeva, patnji i smrti? Je linam važniji Isusov križ ili križ ljudi?Za koji se golgotski križ odluèujemo?”Na kraju, Šarèeviæ zakljuèujeda “kršæansko pamæenje ne zagovarazaborav, osobito ne onaj koji raðaoponavljanje zla. Ono nastoji da se nezaboravi, ne prvenstveno zlo, negoBožji spasenjski dogaðaj”.Dokument o duhu vremenahrvatskog katoličanstvaÈetvrtu vrijednost ovo èitanjespomenute knjige pronalazi u njezinojdokumentarnoj naravi. To jeprije svega vrijedan dokument kojisvjedoèi o intelektualno znaèajnomnastojanju da se vodi dijalog o nekimkljuènim i kritiènim pitanjima suvremenognaèina življenja i svjedoèenjakršæanstva unutar kulturnog krugakatolièanstva u Hrvata u kojem biravnopravno sudjelovali intelektualcikatolici – i sveæenici i laici – zastupajuæii veoma razlièita stajališta.Nadalje, ta je knjiga svjedoèanstvo onastojanju da se oblikuje sustavnimi otvorenim raspravama o nekimpitanjima od kljuènog znaèenja zasuvremeno kršæanstvo u Hrvatarelativno samostalno, ali izrazitokompetentno i kritièno katolièkointelektualno javno mnijenje i to natemelju suèeljavanja razlièitih stavovai iskljuèivo na temelju snage argumenata.Naposljetku, knjiga tvorisvojevrsni dokument, koji uvjerljivosvjedoèi o znaèajnim razlikama kojimase otkriva ne samo složenost iprotuslovnost tematike ophoðenja siskustvom zla i pamæenja zla kojomse knjiga bavi nego i složenost pa iprotuslovnost koja obilježava današnjekatolièanstvo u svjetskim razmjerima,pa i još više katolièanstvou današnjih Hrvata-katolika. A to seoèitovalo posredstvom dubokih razlikau stavovima i mišljenjima vrsnihhrvatskih katolika-intelektualaca. Ito se oèitovalo ponajprije tako štoje postalo posve oèitim da je onošto je za neke sudionike u raspraviizrazito upitno i tvori veliki izazovsuvremenom kršæanstvu, za druge jeposve neupitno i zapravo ne postojikao izazov ili postoji samo kao izmišljeniizazov. Ili, dalje, da ono što jeza jedne ostaje otvoreno kao teškopitanje o kojem treba raspravljati,za druge je završena i definitivnozatvorena stvar. Za ilustraciju jedostatno samo usporediti stavove iideje Thomasa Bremera ili ŽeljkaMardešiæa i, primjerice, Jure Krišteodnosno stava B. Vulete koji tvrdikako “mislim da se jedino može bitikršæaninom i živjeti kršæanski takoda prihvatimo da zapravo nismoprihvaæeni i da možda nikada neæemobiti prihvaæeni, a unatoè tomeda smo na put koji nas oslobaða,usprkos tome što smo optuživani.Naš put je apostola, put vlastitogèišæenja, prepoznavanja vlastitog zlai kukavièluka, put slobode govorao tome”, na jednoj strani, te onogašto danas tvori glavnu struju katolièanstvau Hrvata, na drugoj. Stogaknjiga o kojoj je rijeè predstavljasvojevrsno dragocjeno svjedoèanstvuo duhu vremena koji postoji u današnjemkatolièanstvu u Hrvata.cmyk

38 VI/143, 2. prosinca 2,,4.kritikaNostalgična samoubojstvaSunčana TuksarTajno oružje ovog izvrsnog romanaleži upravo u njegovoj neobičnojkombinaciji iznimno uspješnopostignute bezvremenosti i nostalgijekoja nužno odnosi na neko drugomjesto, u neko sretnije vrijeme, ukojem su živjele prave muze, bašpoput sestara Lisbon – koje svojimsamoubojstvom prelaze u legenduJeffrey Eugenides, Nevina samoubojstva;s engleskog prevela Vlatka Valentić,Vuković i Runjić; Zagreb, 2004.ako je moguæe da se elementikomedije nalaze u romanu ukojem se pet djevojèica ubije?A vjerujte da su u tom romanu samoubojstvaitekako brutalna: u pitanjusu šiljci, konopci, peænica i plin,te pet sestara koje se svime time ujednom trenutku odluèe poslužiti.I kako to da se tim pitanjem ne otkrivamraèna tajna završetka romananego njegova poèetna nit pomoæukoje se radnja naizgled unatrag namotavau klupko? Kažem naizgled,jer èini se da nitko u tom romanune vodi raèuna o pravilnom tijekuprièe, o njezinim toènim uzrocima iposljedicama, a i sam sklad konaènodobivenog puzzlea ostaje sporedan.Važno je samo isprièati prièu, dopustitisvima da kažu što o njoj znajuili misle da znaju. A malo tko znanešto pobliže o životu pet sestara– tinejdžerki izmeðu 13 i 16 godina,koje žive negdje tamo u Michiganui èiji su roditelji zastrašujuæe religioznii strogi te ih nikad ne puštajuvan, da bi ih uoèi samoga zlokobnogèina držali posve zatvorenima u kuæikako se cure ne bi “pokvarile”. No,o tome se govori tako nonšalantno itako duhovito da roman ne možemoèak ni turobno nazvati tragikomiènim,nego se jednostavno moramopomiriti s time da je on jednostavnoi samo – komièan. Sjetan, da, alikomièan.Samoubojstvo – jedini načinda sjaj nikad ne ugasneMože se reæi i da je ton cijele prièepomalo podrugljiv, te da je bacioveliki klip pod noge maturalnimzabavama, starim cadillacima i vjerskimobijestima fanatiènih roditelja,te opæenitoj ideji Amerikanaca dasu upravo oni izumili – adolescenciju.Jer znamo da ružièasti adolescentskisnovi djevojaka, bili oni“romantièno” trinaestogodišnji ili“filozofsko” šesnaestogodišnji, najèešæezavršavaju udajom za mjesnogmurjaka, dok nekadašnji prinèevineizbježno odrastaju u ovisnike,grubijane, alkoholièare ili sitne kriminalce.Rješenje kojim bi se sve tolijepo zaobišlo i kojim bi se zadržalaobeæana slika slatkog išèekivanja je– samoubojstvo. Za tu odluku djevojakamožemo okriviti umobolneroditelje, društvenu neprihvaæenostili neki drugi opæepoznati èimbenikkoji uslijed svojega povijesnog nerazrješivogponavljanja veæ laganodegradira u klišej, no ogolimo li prièu,sve se svodi na to da je to jedininaèin na koji ljubav ne prestaje, asjaj nikad ne gasne (vidi pod: Dean,Monroe, Morrison itd.). Rijeè je ostarome amerièkom triku za samoodržanjelegende i on uvijek pali.Adolescent je u središtu pozornostipoput rock zvijezde i on toga postajevrlo rano svjestan, baš kao i njegovaokolina.Kao patnice su porasle u oèimaljudi, poput obitelji Kennedy, kažeEugenides. Ili, da se poslužim komentaromCecilije, najmlaðe od petsestara, nakon što joj prvi pokušajsamoubojstva nije uspio: Vi oèito nistebili trinaestogodišnja djevojèica. Ta je,poput Faulknerove Emily, vjeènohodala unaokolo u staroj vjenèanicipodsjeæajuæi nas da je bremeamerièkog sna uistinu teško nositi.Eugenides se takoðer vodio i zatime da u tom dramatiènom dobuništa nije nemoguæe pa se tako ismrt kao izbjeglištvo èini normalnom,te se biti mrtav èini lakšimnego biti živ. I to baš zato što se jošništa ne zna o težini življenja.Prave istine o tinejdžerimaNo, Eugenides ne dopušta da sepripovijest zaustavi na tom paradoksu,nego je razvija i dalje, ususretonome da ni mrijeti nije ništa novije.Stoga u njegovu romanu jednosamoubojstvo nije dovoljno, negoona pljušte poput žaba u Magnoliji.I premda ih je naredao èak pet, injih uspješno svrstava pod pojamAmerican beauty. Dakle, i to je samojoš jedan fenomen oko kojeg trebanatapirati frizuru, uzeti u rukemikrofon, upaliti sedam kamera iobavijestiti naciju. Uistinu, zanimljivje i inovativan naèin na koji jeEugenides relativizirao senzacionalizam,ukupni amerièki melting potrasa, religija, kultura, briljantinskihglava, šeæerastih vegetarijanskihhare krishna grickalica, ostavljajuæiotvoreno pitanje tko su, na koncubili ti Lisboni? Neki Židovi?U ovom romanu ima i raznihistina o tinejdžerima opæenito.Pravih istina. O zgodnim deèkima,o curama, o ovih pet cura, o svemuživome. Ovaj pisac to razumije narazini vrlo bistrog klinca koji još nijesasvim spoznao stvari jer nije posveodrastao. Samoubojstva peterosestara isprièao je glasom mrtvozornikas dobrom maštom i dugomnoæi pred sobom. Tako u naraciji“èujemo” perceptivnost i mudrostbarmena na fajruntu, britkost taksistasa stranim naglaskom i decentnostiskusnog batlera. Roman pišu isjeæanja onih koji su poznavali cure:susjedi, nastavnici, frendovi iz škole,bivši frajer… Tko je pripovjedaè?Homer, naravno! Sa svojim zborompripovjedaèa koji uz djetinjasti cerekèitatelju podastire dogaðaje. Ilineki iskreni obožavatelj iz sjene kojiusput razgovara s ostalim tajnimèlanovima kluba obožavatelja. Nekiodani Chaucer, predani staretinaruspomena na Lisbonice koji obilaziantikvarijate u potrazi za neèime štoim je pripadalo.Coppolina ekranizacijaSophia Coppola, koja je devedesetihprema ovom romanu snimilaodlièan film, smjestila je radnju dvadesetgodina ranije. Premda se sveto moglo dogoditi i èetrdeset godinaprije ili juèer. Jer, tajno oružje ovogromana leži upravo u njegovoj neobiènojkombinaciji iznimno uspješnopostignute bezvremenosti i nostalgijekoja nužno odnosi na neko drugomjesto, u neko sretnije vrijeme,u kojem su živjele prave muze, bašpoput Lisbonica. Kao što je rekaojedan od djeèaka:Tuga se rodila davno prije. PrijeAmerike. I cure su je u sebi nosile.Sreæa da se tog romana prihvatilaupravo Coppola koja je, i sama muzamnogima, izvrsno prenijela na platnoslike i glazbu tog romana: svepršti od nalakiranih noktiæa, sjajnihusana, plavih kosica, izgrebanih gramofonskihploèa. Svi koji su èitaliromane poput Saint Maybe ili Sluèajniturist poznaju tu nježnu turobnostvjeèno zelenih krošnji susjedstva ukojem smo odrasli, te velike sudbinemalih ljudi iz kuæa do nas, tajmunjeviti èin odrastanja koji, ako gaveæ nismo izbjegli, može izbjeæi nas.Ovaj je debitantski romanJeffreyja Eugenidesa pravi biser!Prava niska bisera! Sreæom, ima oni drugi roman, Middlesex, koji je nagraðenPulitzerom 2003., a govori otinejdžeru hermafroditu u potrazi zaidentitetom. Držimo fige za skori,jednako uspješan prijevod!Znamo da ružičastiadolescentskisnovi djevojaka, bilioni “romantično”trinaestogodišnjiili “filozofsko”šesnaestogodišnji,najčešće završavajuudajom za mjesnogmurjaka, dok nekadašnjiprinčevi neizbježnoodrastaju u ovisnike,grubijane, alkoholičareili sitne kriminalce.Rješenje kojim bi se sveto lijepo zaobišlo i kojimbi se zadržala obećanaslika slatkog iščekivanjaje – samoubojstvocmyk

kritikaVI/143, 2. prosinca 2,,4.39Život znakovaJoško ŽanićS gotovo 550 stranica teksta istotinjak stranica bibliografije, riječje o maloj enciklopediji semiotike,pisanoj na njemački precizan i strognačinWinfried Nöth, Priručnik semiotike; snjemačkoga preveo Ante Stamać; Ceres;Zagreb, 2004.ojmovi jezika i znaka bitno suodredili velik dio humanistièketeorije dvadesetog stoljeæa. Odneokantovaca preko strukturalizmai poststrukturalizma do analitièkefilozofije ti su pojmovi bili u središtuzanimanja (a to su i dalje),dok su ih sva tri najveæa filozofaprošlog stoljeæa, Heidegger, Derridai Wittgenstein, takoðer smještali,u manjoj ili veæoj mjeri, u središtesvojega filozofiranja. Heidegger jeodredio filozofiju kao prenošenje dosudebitka u jezik, Derrida se borio protivshvaæanja znaèenja kao transparentnog,kontrolabilnog i “prisutnog” (abitak je definirao kao igru oznaèitelja),te time i protiv misaonog fundamentacijele zapadne Metafizike, dok jeWittgenstein u objema svojim fazamapokazivao na razlièite (i meðusobnoproturjeène) naèine kako su filozofijskiproblemi u bitnoj vezi s jezikom inaèinom njegova semantièkog funkcioniranja.Analitièka filozofija i strukturalizam“podijelili” su teren, prvabaveæi se prvenstveno apofantièkimlogosom, a drugi retorièkim i poetièkim,ovisno o tome što su “primarno” smatralijezikom. Èini se da je Derrida(paralelno s Wittgensteinom u drugojfazi) otišao najdalje, pokušavajuæisrušiti sve kljuène distinkcije i postavkeu vezi s jezikom i njegovimodnosom prema svijetu na kojima jepoèivalo zapadno mišljenje, pa i onoranog Wittgensteina i Heideggera(nadajmo se da nije uspio).Opća znanost o znakovnimsustavimaPosebno mjesto meðu tim i takvimistraživanjima zauzima semiologija/semiotika(ti se termini moguvezati za tradiciju iz koje su potekli,kontinentalno-strukturalistièku ilianglosaksonsku, ali se njihova razlikai opreka može i drukèije postavljati),najopæenitije definirana kao opæaznanost o znakovima/znakovnimsustavima. Ako se uzme da je èitavaljudska kultura jedna mreža znakovai oznaèiteljskih praksi, semiologija seèesto shvaæala i kao opæa znanost okulturi, ili pak, kako kaže CharlesMorris u Osnovama teorije o znacima:Semiotika pruža osnovu za razumijevanjeglavnih oblika ljudske aktivnosti i njihoveuzajamne veze, buduæi da se sve te aktivnostii veze odražavaju u znacima kojiposreduju aktivnosti (Morris je semiotikusmatrao takoðer putem do ujedinjenjasvih znanosti, kao i njihovimopæim organonom). Derrida je semiologijuhtio zamijeniti gramatologijomkao znanošæu o pismu (koje, kao opæastruktura svakog diskursa, odreðujesvako semantièko funkcioniranje), noto je veæ posebna prièa.U nas nedavno objavljeni Priruèniksemiotike (njegovo preraðeno i proširenodrugo izdanje izašlo je uNjemaèkoj 2000. godine) uglednoganjemaèkog semiotièara W. Nötha, uvrsnom i uobièajeno na ljepotu hrvatskogjezika pazeæem prijevodu AnteStamaæa, vrijedno je štivo svakomenamjerniku zainteresiranom za ovapitanja. Od dva u nas ranije izdanaopæa udžbenika semiotike, U pozadiniznaka cijenjenog domaæeg lingvista isemiologa D. Škiljana iz ‘85. te Uvodau semiotiku danskog dvojca Johansenai Larsena objavljenog 2000. (izvorno‘94.), razlikuje se na prilièno oèitnaèin: s gotovo 550 stranica tekstai stotinjak (!) stranica bibliografije,rijeè je o maloj enciklopediji, pisanojna njemaèki precizan i strog naèin.Odnos lingvistike i semiotikeKnjiga se sastoji od deset poglavlja.U prvom Nöth prikazuje povijestbavljenja znakovima, od antike, prekosrednjeg vijeka i renesanse, racionalizmai empirizma, prosvjetiteljstvapa do u 19. i 20. stoljeæe, a u drugomse bavi klasicima semiotike, njezinimsmjerovima i školama u 20. stoljeæu:Peirceom i Morrisom, de Saussureom,Hjelmslevom i Barthesom, ruskimformalizmom, Praškom školom iPozitivno je što autorrazličita divergentnanastojanja u semiotičkimistraživanjima,utemeljena na oprečnimmetodološkim ispoznajno-teorijskimtemeljima, ipak smatradijelovima jedinstvenogznanstvenog projektakoji nekamo ideJakobsonom, Kristevom, Ecom i drugima(takoðer se spominje Lotmani Tartuska škola, pa bih ovdje htiododati kako smatram da je taj vrsnisemiotièar, èija Struktura umjetnièkogteksta donosi teorijski aparat takvepreciznosti, izraðenosti i obuhvatnostida se može usporediti s Logikomznanstvenog otkriæa Karla Poppera napolju epistemologije, danas apsolutnonedovoljno zastupljen pri bavljenjuumjetnošæu i kulturom). U treæempoglavlju autor pristupa temeljnimpojmovima i distinkcijama semiotike:znaku, modelima i tipologijama znakova,znaèenju, informaciji, funkciji istrukturi, sustavu i kodu. U èetvrtompoglavlju tema je semioza, proces ukojem znak razvija svoju djelotvornost,prema Peirceu pravi predmet semiotike.U ovom poglavlju posveæujese pozornost i kogniciji (mentalnompredstavljanju, danas važnoj temianalitièke filozofije) te kljuènompojmu komunikacije. U sljedeæempoglavlju tema je “nerjeèita” komunikacija,komunikacija bez rijeèi,dakle gestika, kinezika, mimika,komuniciranje pogledom i opipom teproksemika i kronemika (istraživanjeaspekata prostora i vremena u nerjeèitojkomunikaciji).U šestom poglavlju Nöth se bavijezikom i jeziènim kodovima kao temamaopæe semiotike par excellence,pokazujuæi kako u pogledu odnosalingvistike i semiotike postoje trirazlièita shvaæanja: ono prema kojemje semiotika nadreðena lingvistici,ono prema kojem je obratno sluèaj,te ono prema kojem su to komplementarneznanosti. Tu se obraðuju ipojmovi poput arbitrarnosti i konvencije,teorije metafore (gdje je moždanedovoljna pozornost posveæena izvrsnuSearleovu tekstu o metafori, noto je osobno stajalište) te projektimauniverzalnog jezika. Posljednja èetiripoglavlja bave se semiotikom teksta(ovdje i pripovijedanjem, mitom iideologijom), estetikom i semiotikomknjiževnosti (ovdje su, uz semiotikuknjiževnosti, obraðene semiotike glazbe,slikarstva, arhitekture i kazališta),semiotikom medija (ovdje æemonaæi i razmatranja semiotike filma,stripa i reklamne poruke) te semiotikomkulture, sociosemiotikom (onošto je Škiljan zvao semiologijom ljudi) iinterdisciplinarnim oèekivanjima.Autor pokazuje kakou pogledu odnosalingvistike i semiotikepostoje tri različitashvaćanja: ono premakojem je semiotikanadređena lingvistici,ono prema kojem jeobratno slučaj, teono prema kojem suto komplementarneznanostiKnjiga za već upućenePozitivno je, mislim, što autor razlièitadivergentna nastojanja u semiotièkimistraživanjima, utemeljena naopreènim metodološkim i spoznajnoteorijskimtemeljima, ipak smatradijelovima jedinstvenog znanstvenogprojekta koji nekamo ide, te tvrdi kakokao znanost o znakovima dapaèe semiotikaposjeduje polje istraživanja posve neovisnood moda i tendencija, polje kojega æe bitidokle god i nadalje bude postojao “životznakova”.Na kraju još dvije povezane napomeneu pogledu ovog Priruènika.Prva je ta da, zbog težnje da pokrije iiscrpi cjelokupno podruèje semiotièketeorije i primjene, knjiga zapravosvakom pojedinom pojmu ili temipristupa dosta sažeto, navodeæi visokoinformativnimdiskursom kljuèneuvide i distinkcije, ali èitatelj bi semogao zaželjeti malo razvedenijeg iopširnijeg stila, s veæom oscilacijominformativnijih i manje informativnihdijelova. Iz ovoga slijedi da jeona zapravo najkorisnija nekome tkose veæ snalazi na podruèju koje onaobraðuje, te mu, osim kao priruènik,može poslužiti kao opæi orijentir zadaljnje bavljenje ili pak kao sredstvosmještanja njegovih vlastitih preokupacijau širi okvir, dok je semiotièarupoèetnikubolje za uvod u podruèjekao pristupaènije preporuèiti jedanod dva gore navedena udžbenika.cmyk

40 VI/143, 2. prosinca 2,,4.kritika(Ne)moć antikorporacijskihdadaistaSteven ShaviroIzvrstan roman o proturječjimasuvremenog društva kojim vladajukorporativni logoi, inovacije i coolScott Westerfeld, So Yesterday,RazorBill, 2004.cotta Westerfelda poznajem kaopisca znanstvene fantastike,no njegov roman So Yesterdaysmješten je u sadašnjost i svrstan tena tržištu predstavljen kao fikcija zamlaðe odrasle osobe, a ne kao znanstvenafantastika. Kakogod bilo, So Yesterday jepametan i oštar roman o korporativnimlogoima, inovaciji i konceptu onoga štoje cool – što su za mene znanstvenofantastièneteme ili barem aspekti našedanašnje stvarnosti koji su i sami veæznanstvenofantastièni.Lovci na coolPripovjedaè romana, sedamnaestogodišnjiHunter, je (kako ukazuje injegovo ime) lovac na cool (coolhunter),što je poznato i pod nazivom trendsetter:jedan od onih ljudi koji otkrivajunajnovije trendove, prepoznaju ihprije bilo koga drugog i tako pomažuiznijeti ih na tržište masama, uèiniti ihcool. Zaljubljen je u Jen, inovatoricu:jednu od osoba koje zapravo izmišljajutrendove (u modi, odijevanju itd.) kojezatim odabiru trendsetteri i izbacujuna tržište. Hunter radi honorarno zajednu tvrtku koja proizvodi atletskuobuæu nazvanu prema jednome grèkombogu, savjetujuæi ih o tome što je coola što nije.Zaplet romana dovodi Huntera iJen u kontakt s jammerima, skupinompobunjenih inovatora i trendsettera,šaljivdžijama-aktivistima èiji je cilj sabotiratiradove: potkopati proces kojimse inovacije pretvaraju u trendove uzpomoæ korporativne logoifikacije i marketinga.Fikcionalni jammeri podsjeæajuna mnoge aktivistièke skupine kojestvarno postoje, kao što su Adbusters,rtmark i Yes Men; no, oni idu i daljeod tih skupina koje stvarno postoje iu naèinima na koje shvaæaju naprednetehnologije i mreže proizvodnje, marketingai distribucije i okreæu ih protivnjih samih, te u naèinima na koje (poputstvarnih gerilsko-revolucionarnihskupina) idu i preko granica zakona.Logotipovi, imena brandova i takodalje toliko su važna komponentakonstrukcije naše društvene stvarnostidanas da sam iznenaðen da se njimanije pozabavilo više pisaca fikcije.(Osim romana So Yesterday knjigekoje mi odmah padaju na pamet suPattern Recognition Williama Gibsona iGlamorama Breta Eastona Ellisa.)Ono što je najzanimljivije u ovomromanu jest Hunterova (i na drukèijojrazini, Westerfeldova ili romaneskna)ambivalencija u vezi s èitavom korporativnommašinerijom coola. S jednestrane, imamo osjeæaj neèega jezovitog,neèega izgubljenog, kada trendsetterigovore svima što da rade – kada promièumodne smjerove koji ovladavajuljudima tako prikriveno da oni èak i neshvaæaju da se njima manipulira. Onisamo troše svoje dolare koji se trenutnopretvaraju u odbjegli korporativniprofit. Unatoè tome što je u prvimredovima, Hunter ostaje potištenosvjestan društvene hijerarhizacijeonoga što je cool i meðu tinejdžerimai odraslima. Zna da nikada ne možetevjerovati klincima koji su cool ni ljudimakoji su bogati i pomodni.A ipak koncept samoga coola ovimromanom nikada nije doveden u pitanje.Podrazumijeva se da su odreðenestvari (ili naèini življenja ili mode)cool, i da ne mogu svi biti takvi. Znalci,inovatori i trendsetteri, odmah prepoznajucool objekt – u ovom romanu,ultimativni objekt coola je tenisica kojukradom proizvode jammeri, ukrašenaanti-logom, dizajnom koji negira, precrtavajuæije, poznatu Nikeovu kvaèicu– no mase potrošaèa samo maglovitoprepoznaju taj cool, ali na kraju æezavršiti jureæi za njim. Huntera i Jenprivlaèe jammeri zato što je sam brandkoji smišljaju jammeri jednostavno najcoolstvar koja se dogaða.Samonegirajuća kritikaI iako su sami jammeri u poèetkupredstavljeni kao revolucionari kojižele razrušiti cijeli korporativni sustav,ispostavlja se da je njihov pravi interesnešto više, ili, pak, manje. Njihov ciljnije uništiti sustav coola, nego obnovitiugled coola tako što æe ga mistificirati,pretvoriti ga u nešto nesusretljivije imanje transparentno. Njihov prigovorkorporativnom sustavu je da ono što jecool stiže u trgovaèke centre prije nego štoima vremena biti probavljeno. Njihov je,dakle, cilj da prodaju zbrku, opstruirajuKorporacije slijede prvopravilo konzumerizma:nikada nam nemojte dationo što zaista želimo.Razbijte san u komadićei raspite ih poput pepela.Dajte prazna obećanja.Zapakirajte naše težnjei prodajte nam ih,napravljene dovoljnojeftino da se raspadnureklame dok Potrošaèi ne shvate što je stvarnosta što šala. Oni su antikorporacijskidadaisti, ali znaju kako žive u doba ukojem je dadaizam, zajedno sa svimostalim šokantnim taktikama visokogmodernizma, i sam postao iznimnodjelotvorna taktika reklamiranja korporativnogoružja.Prema kraju romana “klijent”(Nike) doèepa se dizajna za super coolobuæu koju su izmislili jammeri. No,Nike nikada ne prodaje tu obuæu kakvajest nego, umjesto toga svake sezoneplagira sitne dijelove. Jer korporacijeslijede prvo pravilo konzumerizma: nikadanam nemojte dati ono što zaista želimo.Razbijte san u komadiæe i raspite ih poputpepela. Dajte prazna obeæanja. Zapakirajtenaše težnje i prodajte nam ih, napravljenedovoljno jeftino da se raspadnu. Ono štoje izvanredno u tom odlomku jest kakonegira sama sebe. Iznosi punu kritikukomodifikacije žudnje, toga kako onadjeluje preko negacije i nedostatka,kako pokreæe beskonaènu odgodu.Ali… ono što postavlja kao (izgubljeni)izvorni objekt potpuno ispunjenežudnje nije ništa više, ili drugo, negopotrošaèki fetiš par exellence (najcooltenisice za trèanje koje su ikada napravljene).I to poništava èitav smisaokritike.Sve je u inovacijiNije mi namjera kritiziratiWesterfelda ili njegov roman zato štoje nedovoljno revolucionaran. Umjestotoga želim reæi da je ambivalencijakoju opisuje – sumnja o tome možešli zaista odvojiti ono što je cool od korporativnogtrade marka, ako uzmemou obzir da biti cool u našemu društvuneizbježno ukljuèuje hijerarhije i novcai ukusa, organiziranih oko simbolièkihmoæi brand names i logotipova – opravdanavrsta “realizma” ili cinizma,kada je supostavljen s utopizmom,recimo, pokreta besplatnog softveraili, opæenitije, “mnoštva” Hardta iNegrija. Hardt i Negri tvrde da su, unašemu današnjem umreženom društvu,kreativnost i inovacija nužno kolektivni.Westefeldovi likovi, suprotnotome, nikada ne dovode u pitanje piramiducoola s usamljenim inovatorimana vrhu i nužnošæu marketinga i mašinerijeizvlaèenja profita da filtrirajuinovacije i prenesu ih masi Potrošaèa.Sklon sam reæi da u odreðenom smisluJammeri suantikorporacijskidadaisti, ali znaju kakožive u doba u kojemje dadaizam, zajednosa svim ostalimšokantnim taktikamavisokog modernizma,i sam postaoiznimno djelotvornataktika reklamiranjakorporativnog oružjaobje strane imaju pravo. DvojakostWesterfeldovih jammera (skupine kojaintervenira protiv elite i korporativnemašinerije coola ali joj ipak ostajevjerna) ukazuje na stvarnu poteškoæu,onu koju Hardt i Negri te aktivisti kojizagovaraju no-logo i besplatni softverkao da nisu dovoljno svjesni.Problem je sljedeæi: u visokoj tehnologiji,u izrazito umreženom svijetuu kojemu danas živimo, naša najveæavrijednost uvijek je inovacija. I samje smatram najveæom vrijednošæu inemam nikakve želje poricati to. (Upostmodernizmu je najvažnije serijskoponavljanje kulturalnih kodovai klišeja koji veæ postoje, no to se nesuprotstavlja mojem zakljuèku. U hiphopu,na primjer, sve je u inovaciji; tuje problem upravo to kako upotrijebitiuzorke, veæ poslagane, na takav naèinda ih se uèine inovativnima; imperativvisokog modernizma za novinom nemoguæeje odvojiti od naèina na koji jecijelo naše društvo zasiæeno modom,marketingom i potrošnjom. Inovatornije isto što i poduzetnik. Westerfeldto prepoznaje jednako kao i bilo tkodrugi. No, iako su te uloge u biti razlièite,gotovo je nemoguæe odvojitiih u praksi. Inovacija je sama po sebipovezana s poduzetništvom, marketingom,oglašavanjem i brandingomjer su to uvjeti njezine moguænosti;jedini naèini na koje može postatiprisutnom ili steæi bilo koju vrstu postojanja-u-svijetu.Zato pomak premaHardt/Negrijevoj afirmaciji mnoštva iliWarkovom samoprepoznavanju hackerskeklase implicira mnogo više poteškoæa– i konceptualnih i pragmatiènih– nego što ti teoretièari priznaju iliprepoznaju. Ironijski ogranièen i neutopijskiSo Yesterday èini nas svjesnimate situacije.S engleskoga prevela Lovorka Kozolecmyk

iječi i stvariVI/143, 2. prosinca 2,,4.41Zareziludogsmetlaracmyk

42 VI/143, 2. prosinca 2,,4.cmyk

poezijaVI/143, 2. prosinca 2,,4.43Na kugli koja se vrtiTamara BakranPUTOVANJEImam sobu u potkrovlju. Ona ima velik prozor.Ispod prozora je stol. Popela sam se na njega i provirilaglavom. Zapljusnula me toplina ugrijanih krovovasusjednih kuæa. Ljuljuška se more crvenih crepova,uzbibale su se i krošnje, šuštavi valovi lišæa... bljesakpo bljesak, nebo - puèina, oblaci - otoci, žare se njihovisprudovi - hajmo do mekog horizonta! Pustilasam muziku, uzverala se na jarbol i razapela kose navjetru. I krenuli smo, moja soba - laða, posada muhrèak i ja.NESANICAU nekoj sam ljekarni kupila tablete za spavanje.Naime, veæ me tjednima muèi nesanica. Kad samotvorila kutijicu, u njoj nije bilo nièeg osim jednogžutog smotuljka. Razmotala sam ga i poèela èitati :“Na prozor ti kucaju ždralovi. U pravi èas, jersi upravo dovršila pletenje mreže od mirisnog bilja- metvica, lavanda. Izlaziš ususret ždralovima,liježeš na mrežu i oni te ponesu. Sve treperi dokpromièete: njihovo meko perje, tvoja haljina, tvojosmijeh... Visoko ste i tako je puno oblaka. Hvataših u prolazu. Zamahuju krila, žmirkaš prema suncu.Dugo letite, a onda se stanete spuštati premapolju crvenih makova. Ima ih bezbroj. Ždralovite poliježu meðu njih. Tako je tiho da èuješ kakošuškaju njihove latice, zibaju se crveni, crveni svileni,svileni cvjetovi, cvjetovi... Kroz procijep odtrepavica gledaš u nebo, nebo… Nebo išèezava………………………………………………….PRIZORISve je tako iluzorno u ovom mekom gradu. Zgradesu nakošene, èini mi se, naginju se kao da mi želenešto povjerljivo šapnuti. Oko mene ljudi iznad èijihglava plutaju vidljive misli, malko dosadne, sikæuprodavaèi, stenju prosjaci, jata ruku.Bljesnulo je stablo, plešu konobari, gipko, meðustolovima. Plaše me fontane svojim iznenadnim štrcajimavisoko u zrak. Prozori prièaju, migolje ulice,upit æe me vlažni haustori dok mahnitam obuzetaprizorima.SMETLARIVjetrovit dan. Nadimaju se trbusi vreæica i šušte.Pomièno, nepomièno smeæe, uz rubove, na sredinicesta, mijesi lica prolaznika u zgaðeno...Tri smetlara, u plavom, s metlama u rukama, pocupkujuiza ogromnih kolica. Stali su u krug. Smijuse. Iz kanti krcatih otpacima struje omamljujuæismradovi, ulaze u moje nosnice i skupljaju mi nos usmežurano...Smetlari metu, jedan zamah - dva. Premještajusmeæe. Na suncu je zablistao papir od èokolade, zlatno...Jedan od njih iz džepa vadi frulicu. Mali vrtlog muzikeu kojem se ljupko gibaju opušci, ceduljice, stareautobusne karte, stranice novina...Moja noga ritmièki lupka dok smeæe u zanosu kretanjaulazi u kolica.Smetlari odlaze, ostavljaju prostor èist - prazan.SREÆAHej, pršti, pršti, ispred mene trèi zeleno prase,iznad mene lete jedrenjaci, mrve nebo svojim sunèanimsidrima, smiju se bogovi, pocupkujem, mojecipele su tako duge da njima podškakljujem vrijeme,moje jujuškanje preusmjeruje rijeku, ispunila meenergija postojanja pa postojim u svemu i sve postojiu meni, ha ha ha, hihoæu se planine dok ih škakljampo njihovim od borova dlakavim nogama, gnjeèe meružièasti slonovi svojim ogromnim trbusima, zgnjeè,zgnjeè... ah, sretna sam.RIJEKARijeka je popila nebo, pojela livade i stabla i sadasve to polako razmaèe i rastaèe u svojoj vodenoj utrobi.I sve te silne krošnje s malim svemirima raznobojnoglišæa, mokre oblake, zapele u zaèvoranom korijenjui travama, valja ona prema nekamo. Iz njenogtijela rastu šaš i trska, majka je ona veæ mnogih pticai žaba i vodenih vila plavih i zelenih lica koje tekuzajedno s njom.Slijedim vile u malom èamcu. Rijeka mi je to dopustila.amara Bakran, o sebi: rođena u Zagrebu1979. Diplomirala sam na Filozofskomfakultetu turski i mađarski jezik, a jošstudiram bibliotekarstvo. Mnogo sam hobijanačela, svačim se pomalo bavila, ali od sveg je togna meni najviše traga ostaviloplaninarenje. Trenutačno u mojoj glavi vladajupitanja kao što su posao, egzistencija, a u strahuod običnog u svakodnevne životne sličice trudimse ubaciti nešto…TUGADanas sam bila tako tužna da sam oèima podizalaaute u zrak samo da ne plaèem. Da zaustavim suze,trgala sam zjenicama haube kako bih zavirila u cjevasteutrobe iz kojih grglja benzin iako ništa ne razumijemkod tih motora, ne razumijem ni motore ni ljude.Bila sam tako tužna da sam željela da vjetar podivlja,da me rašèetvori, da me razgrabi svojim piskutavimprstima i da me zakotrlja zajedno s lišæem po asfaltusamo da budem u što sitnijim komadiæima, možda bii tuga bila onda sitnija. Oko mene je sve huèalo, letjelisu auti kroz zrak, muzika koju sam slušala na walkmanuispunila je dupkom ulice, puhala kroz stabla,pulsirala u semaforu, meðutim, ništa, baš ništa odsvega toga ljudi nisu primijetili, a ja, da ne bih plakala,oplela sam trepavicama èitave zgrade i premještalaih kako mi se svidi, tako da stvorim što veæu buku inadglasam svoje tužne misli. Od moje tuge nastao jekaos, preokrenula sam grad naglavaèke a da se uopæenisam pomakla s mjesta, moja su sjeæanja, tužna, akakva bi i bila, izrasla u velike zle divove koji su svojimruèetinama zarovali i pod samu zemlju i koji su,na jedan moj mali treptaj, bili spremni pljunuti svemiruu lice, usrkati zvijezde i smrviti sunce, pa nekonda vide ljudi… Al’ ne, oni ni tada ne bi primijetilimene, moje lice, i to da je tužno.LJ…Sjedimo u sobi na krevetu. Vani je ljubièastonebo, sjaje zvijezde i poneki prozor, kuglasta svjetlauz put. Na prozoru se meškolje zavjese, šuštavismo u svojim sitnim pomacima ti i ja, tvoje suoèi tako velike, prièaš mi nešto svojim zjenicama,zboriš kroz treptaje, pokazuješ prstom na divovskežene s vatrama umjesto kose koje lijeno promièupored prozora, pucketaju te vatre dok mi dotièešprstima èelo – znati mene, znati tebe… Juèer samte sanjala u jednom malom dvorištu s drvenomkuæicom koja je znaèila toplotu, u malenom dvorištuprepunom cvijeæa jarkih boja, naroèito žute,ti sjediš meðu njihovim rastalasanim glavicama,otkidaš ih i trpaš u usta – tako sam saznala da mistvarno puno znaèiš…Ja mrzim ljude s pitomim oèima, a bojim seda su moje možda sad baš takve, premekane,preusredotoèene na tebe – tu smo sad u ovom seluna èija izrovana polja slijeæu galebi, galebi i zemljaUz moju kuæu èesto prolazi djevojèica s velikomsrebrnom zvijezdom na leðima – jesi li ti svjestanda smo mi sad na kugli koja se vrti? Dok sjedimona krevetu, a vani je ljubièasta noæ, prièaš mi, atvoje su rijeèi mirisne, cimet, vanilija… pitaš meda li vjerujem da je svemir tih ili ako ne, kakoonda zamišljam da se glasaju zvijezde, a u meni oddodira tvojeg lakta plamte organi – ti i dalje prièašo zvijezdama, kosti i zvijezde, meso i zvijezde, zvijezdeu želucu, zvijezde zapele o nosne dlaèice…šapæeš mi o ljudima èija su lica izdužena prema njihovomsvršetku, ili o onima koji vlastita lica nose usvojim rukama, ili o onima bez lica, a onda mi lakodotakneš lice i kažeš – tvoje je tu….Sjedimo u sobi, u kuæi na selu, na kugli koja sevrti, ja sam te sanjala da jedeš cvijeæe i tako saznalada mi stvarno puno znaèiš.MARASpuštam se pokretnim stepenicama. Idem ulabirint ogromnog duæana koji se šepuri sa svojimraznolikim proizvodima, poput pauna, na tisuæeproizvoda. Skakuæu cijene, voæe ne truli, mrznu seribe u ogromnim frižiderima, neke se prodavaèiceosmjehuju, a neke ne, neke samo režu slaninu.Svijet meðu policama, cirkulira, posežu ruke, punese kolica, zvone blagajne, pijuèu. Kad me taj ogromnishop naposljetku ispljunuo, pomalo iscrpljenu,našla sam se oèi u oèi s Marom. To je morala bitiMara. A kad kažem oèi u oèi, tad lažem, jer ona jemene gledala, ali me nije vidjela. Imala je rubac ionu starinsku plavu kutu, doduše posutu cvjetiæima.A znate ona staraèka, kvrgava stopala, kvrgekod palaca, e, takva je ona imala. Da si zamisliteokoliš u kojem biste najprije ugledali tu ženu, sigurnobiste je zamislili ispred jedne stare drvenekuæice s trijemom na kojem se suše kukuruzi udvorištu s pumpom, a ona bi najvjerojatnije u rucidržala pletivo ili kruh kojim bi hranila kokoši. Aline, ne ova Mara. Ova je Mara stajala u svom sjajui glamuru ogromnog shopping centra, u koji nemasmisla ulaziti s nešto ispod sto kuna, i cuclala pivu.Ostavila sam je tamo tegleæi ogroman ceker pa neznam što se s njom dalje dogaðalo, sjeæam se samoda kad sam se zadnji put okrenula da je vidim, onaje još uvijek gledala u jednu toèku, a po njenom sulicu plesala svijetleæa slova reklama.cmyk

44 VI/143, 2. prosinca 2,,4.kolumnaEgo tripPosljednji pozdraviŽeljko JermanŠto se mene dotikavlje, ja samzato da se sve zavezano uz smrt isahranu obavlja internetski, takoda bude u konačnici i VIRTUALNISPROVOD!!! Višekratna korist!Lijepo doma uz kompjuter sjedišu kućnoj trenirki i papučama,ne hodaš po vrućini ili zimi, kiši,blatu, ledu.., ne izigravaš tužnogmajmuna kao svi prisutni, popaizbrišeš s monitora, nebuloznupleh svirku također... ne morašprije i poslije s tzv. prijateljimaispirat tugu u prvom bistroudo groblja. Dovoljno je cyberprisustvortvi uistinu žive; ne samo na beskrajnimlivadama i u kafiæu Zombikada padne noæ, veæ i na stranicamadnevnih novina u rubrici IN MEMORIAM...bar tako piše u frazetinama tiskanimpred pogreb s naslovom POSLJEDNJIPOZDRAVI... (mnogo manje u pretincuSjeæanje, jer zaborav èini svoje, makar uzjednu tugaljivu sjetidbu èitam: “Vrijemene donosi zaborav, zauvijek si s nama...” islikovite gluposti... YES nakon mjesec dana,bumo vidli za godinu, deset...). Ima tu ipoglavlje OBAVIJESTI O SMRTI gdje nikadane manjka materijala i koje je obveznoštivo (moja pok. “druga mama” teta Dinkakupovala je Veèernjak samo zbog toga), a ukojemu se, oæeš-neæeš rabi veæ pripremljenmaniristièki tekst: “U dubokoj boli javljamosvim roðacima, prijateljima i znancima tužnuvijest da je (e sad, ovisno o godinama,spolu i familijarnom statusu) – naš/a dragi– draga suprug/a, otac – majka, sin – kæi,djeda – baka, stric – strina... uz uvijek istedoskoèice: “iznenada, tragiènim sluèajem,blago u Gospodinu (sic, kojem vražjem gospodinu?),nakon duge (može i kratke), aliredovito teške bolesti – preminu/o-la (e sad,opet ovisno o godinama, spolu i familijarnomstatusu) – Ožalošæeni: ti i ti... analognogornjem nabrajanju(!).Pet minuta slave za svakogmrtvogaTe obavijesti imaju najviše èitatelja uvremešnim osobama, onima koje veæ æuteMIRIS SMRTI, osjeæaju strah pred njenomblizinom, skorom neminovnošæu. DA, tipažljivo išèitavaju sve podatke, godine,imena, i tsl., a kada nalete na nekog znanogumrlog, pa makar samo ga sretali u duæanu,birtiji ili tržnici (o bližima da ne prièam!)...rasplaèu se nad zlom sudbom RIKNUTog!!!Jel uistinu uz iskrenu suæut? Zar stvarnoslute se žalobno? NE, i ne!!!Zapravo, poistovjete se s tuðom smræujer ŽALE SEBE, ter ako su dovoljno nekrofilnoraspoloženi veæ èitaju svoje ime iprezime u buduæoj objavi, kao i sve titulekoje æe im prišiti – nono, dundo, tast, otac...Zaista, rijetke su osim osmrtnica, prigodeda prosjeèan èovjek, mediokritet u svomposlu i opæenito životu, dospije u novine ilikoji suvremeniji medij, pa da se uopæe saznanešto o njemu, te da netko slièan bude naèasuz “poznatu osobu”. Moraju imati teškipeh & biti fest pretuèeni, silovani, nagazitina minu, past pod tramvaj, ili da im ludibrod usidri u dvorište, okrznuvši pri tomei njihovu kuæu (Gospoða Celestrin u 16.22sati nazvala je broj 92 i rekla: “Brod mi je ušao udvorište, veliki brod, ovo je za novine”.)... Amato nije bilo samo za novine, šjora s Ugljanase preskromno postavila, bilo je to i zaTV-Dnevnik... E, tak i pred smrt OBIÈNILJUDI postanu, makar na kratko “medijskeliènosti”, ter im zacijelo zavide susjedi i susjedice;proklinju krunicu i bace je u smeæe,jerbo su moreplovci fulali vrt! (“Nisam odmahpovjerovao kad je gospoða govorila o brodu kojije ušao u njezino dvorište. Onda sam èuo kako jeneko dijete viknulo: ‘Prova nam je uletila u sobu’ ishvatio da nije šala jer nam inaèe ljudi na 92 prijavljujusvašta, pa sam odmah obavijestio policajcana terenu. Ubrzo sam dobio potvrdu da je istinada je brod u dvorištu”, kazao je Petar Strmota šefsmjene OK PU zadarske.) I, sada, ne samo štosu se OBIÈNI SMRTNICI proèuli, veæ æei tražiti naknadu štete, tako vidimo, postojiuz crnokroniènu i svjetlokronièna medijskaslava, ali obje su uistinu raritet! Veèma, zaživota ogromna veæina ljudi i ljudica nedoživi ništa što bi ih (jelte Stile) mogloIZVADITI IZ GOMILE. Eventualno ih, ito je sreæa(!), na placu snime i pitaju kaj sukupili i kaj buju danas kuhali, ili kao sluèajneprolaznike anketiraju o nekom aktualnompitanju.Virtualne smrtnice i...“Novo kolektivno samoubojstvo dogovorenopreko Interneta” – iznenadi me,dok sam kraj tastature tražio upaljaè kolegaKompmann. “Ohoo, danas ne lutaš i u tokusi zbivanja” – pohvalim ga – “gdje si to našaoi što još kažu”? Našao je, veli, gdje uvijekpogledamo vijesti, pa kak nije s mozgom koja na Vi, izrecitira mi: “Izvori u policiji reklisu da su juèer pronaðena tijela 21-godišnjegstudenta, 25-godišnjeg muškaraca i 20-godišnje djevojke u automobilu u Fukoki,na jugu Japana. Vjeruje se da je kolektivnosamoubojstvo organizirano preko Interneta,obzirom da su tri osobe bile iz razlièitihdijelova arhipelaga”. “Ti bokca, ovi kosookisamuraji su luði od teksaških kauboja. Anaše chat sobice su naiva za besane blesavce– gotovo mu se isprièavam što sam ga zadnjiput špotao zbog voðenje na chat – samaizbezumljena i usamljena balavurdija, nemaèak ni kakvog pritajenog popovskog pedofila,kmoli èetera spremnih na skupno (samo-)ubivstvo”. Potom moj dragi Komp nastavi:“Sreæo moja/Tvoj osmijeh je bio/Sve ovegodine/Svrha mog postojanja/Svrha da hodam/Dagledam/Da dišem/I oprostite misvi vi/Koji niste to doživjeli/Jer samo zbogljubavi/Ima smisla živjeti...Ožalošæeni: zauvijek Tvoja voljena suprugata i ta, kæeri te i te, zet taj i taj, unuciti i ti”??? – ne kužim. “To sam ti skinuo sInterneta, ušavši tajno u pretince prve firmekoja se u nas time bavi Client d.o.o., na webstranicamawww.client.hr...” “Ma zezaš me – nevjerujem Ja toj kanti – imaš mušice u procesoru”.Komp me meðutim zbilja odvede naVIRTUALNE SMRTNICE(!)i evo što smo kopirali i ovðe prisejvali:Osmrtnice:Osim usluge izrade i objave oglasa, natjeèaja ireklama takoðer pružamo usluge izrade i objaveosmrtnica u svim tiskanim medijima u RepubliciHrvatskoj. Sve osmrtnice, zahvale, sjeæanja i sl.objavljujemo iduæi dan ukoliko sve potrebne materijaledostavite putem e-maila ili faksom do 12 sati.Zbilja ludo, kaj nisam imal Kompiæa kadaje riknula moja lavica, mama Marta!?! A nes Jedinom izgubio živce i dan od bolnice doPOSMRTNE PRIPOMOÆI, te na koncu(najviše) u administraciji zagrebaèkih grobara!Morti se sve sada može uèiniti mejlajuæiiz kuæe: dobiti ZADNJU DIJAGNOZUod dežurnog doktora (ha, Vincek moj,kaj ni šen?!), tj. otpusno pismo za umrlogpacijenta, jer bez toga nema dalje(!)...ondato odmejlat u “posmrtnu”, koju je stara ipreplatila, a oni u ataèmentu pošalju snimkeljesova, popis pjesama, i ostalo, pa se samoobilježi želja? Sumnjam, ali slijedeæe se kakovidimo može, nije teško!Prilikom slanja materijala za osmrtnice obaveznonavesti:– ime i prezime pokojnika– naziv novina u kojima želite da se osmrtnicaobjavi– datum objave– rubriku (osmrtnica, sjeæanje, zahvala, posljednjipozdrav ili izraz suæuti)– koja “glava” ide (tužno sjeæanje, bolno sjeæanje,in memoriam…)– velièinu (II/50, I/30 i sl.)– ide li slika ili ne i koliko slika– ako ide znak neke gardijske brigade, vojne ilipolicijske postaje i kojeNa tom superwebu mrtvOGLASaodmah doznamo i cijene, koje su od novinado novina drugaèije, valjda ovisno o tiraži;više èitatelja (èitaj: baba narikaèa) veæalova! Tako u pristojnim novinama sjeæanja,POSLJEDNJI POZDRAVI, zahvale (to suzasebne storije) stoje 2 stupca 86x40 mmbez slike 390,00 kn, sa slikom 468,00 kn, aobavijesti o smrti iste velièine bez slike su98 kn jeftinije, sa slikom 117!!! Po kojoj selogici ravnaju IZVJESTITELJI SMRTI,neznano mi je, no sve ukazuje da su sjeæanjai tsl. skuplja od obavještavanja... daklem“luksuz”!... virtualni sprovodiŠto se mene dotikavlje, ja sam zato, da sesve zavezano uz smrt i sahranu obavlja internetski(kada se veæ mora), tako da budeu konaènici i VIRTUALNI SPROVOD!!!Višekratna korist! Lijepo doma uz kompjutersjediš u kuænoj trenirki i papuèama, nehodaš po vruæini ili zimi, kiši, blatu, ledu...(još nisam bio u pogrebnoj povorci po lijepomvremenu), ne izigravaš tužnog majmunakao svi prisutni, popa izbrišeš s monitora,nebuloznu pleh svirku takoðer... ne morašprije i poslije s tzv. prijateljima ispirat tugu uprvom bistrou do groblja. Dovoljno je cyberprisustvo... što još više potencira potisnutoveselje: njega il nju pokapaju, a ja tu uz piæei cigarete s užitkom konstatiram – još nijebio red na meni, JOŠ SAM ŽIV!!!“Živ – živ, si, si, al nebuš dugo” – zaèujemiza sebe poznat glas, nalik na ptièjipoj, samo dakako grubijanskog prizvuka.Okrenem se... nema nikoga. Zamijetim dasu ženac i sinac zaboravili iskljuèiti radio, izkoga slijedi nastavak: “Ak izfuraš još godinu,dve, svaka èast, za sva leta više dajem svojumrtvu glavu! Rekal sam ti; uz tolke pljuge icugu nebuš dulje od pedeset pete, moždagodinu, dve najviše.” “Ti si Đebo” – prepoznajemgovor Nikole Boloniæa – “kojite vrag doveo ovdje, baš u trenutku kadimam posla”? On se gotovo naljuti: “Kaj setak primaju UMRLI PRIJATELJI? Znašda sam bio opsjednut tom temom, a kakopratim dogaðanja u tvom kompu, osjetiosam potrebu da ti se javim”. “U redu, izaðiiz te kištre stari moj, samo nemam domanikakvu žestu, a ti pivo ne voliš”.“Bi ja, rado, al nemrem, jedva sam senekak izboril za radio vezu. Nego, sjeæaš lise pokapanja mog starog. Kak su grobari paliskoro u raku, dok sam jednom uzel lopatui radil njegov posal, zatrpaval zemljomtatu”! “Naravno da se sjeæam – raspoložimse – onda sam još èul na jedno uho... kaj sukomentirali! U smislu; ovaj je totalno lud, tojoš nis videl i tak slièno”. “Misliš da ja nisam?I tebe, pièka ti materina! Kašljal si daizbjegneš smeh! A prije si kakti šaptal nekajMarkasu, meðutim polugluh si bio glasan.Govoril si mu kak hiæem zemlju na starogda budem siguran da je zakopan. Tad je ion poèel olfa kašljati, ko da ima hripavac”.“Ajme, ko bi rekel da buš se na nas naljutil?Ta uvijek smo se na sprovodima zajebavalii to baš najviše ti! Kad je Mikecu na koncupogreba pop poškropil grobek, ti si veæ fajnpod gasom, pred familijom i sveæenikom,izvadil litru vina i polio njime grob (na užasostatka škvadre) da se Mikec ne okreæe ulesu! Al, ne ljutkaj se, moram pisati, dojdidrugi put”. Ne da se Đebo, i gori natankanhoæe držat prodike kao prije doli, nu, ometame i muha na monitoru, kamo li ne njegovaspika... pa sam bio prisiljen ugasiti radio.Zahvale i pozdraviJoš sam htio reæi da svakom iole obrazovanijemèovjeku padaju rolete dok èitapuèkoškolske polupismene i uistinu jakopatetiène (u negativnom smislu, patetika jeu suštini pozitivna) uratke, kojima rodbina,prijatelji, firme odaju sjeæanja ili zadnjepozdrave umrlima. Zahvale su još veæiškart, jer se odnose uglavnom na bezdušnomedicinsko osoblje, poèesto i potpunonesposobno... tako sam u jednoj pohvalnicinašao velike rijeèi za dr. Mirka Paliæa, bivšegsusjeda koji je studirao medicinu više od 10godina, a pošto mu “nije išlo” u Zagrebu,preselio se u još dva grada, da bi napokondobio diplomu u Rijeci... i takav tip... boljene razmišljat o beskraju ljudske gluposti...Meðutim, pored svih ispisanih budalaštinau stilu: “Sreæo moja, život je besmislenbez Tebe, tješim se da æemo nakon Sudnjegdana, opet biti zajedno”,POSLJEDNJI POZDRAVI štampajuponekad (to su rijetki izuzeci!) fantastiènei primjerene rijeèi, citate velikih pjesnikapoput nedavno viðenog ovog (sestra sestri):“Pronièem u tamu, nova biæase ponavljaju, zemlja se udaljuje odmene u noæ,vidjeh da je bila lijepa,vidim i da je ono što nije zemlja – lijepo.”(W. Whitman)cmyk

kolumnaVI/143, 2. prosinca 2,,4.45Noga filologaZapočinje oporukapraščićeva.29. novembarNeven Jovanović,neven.jovanovic@ffzg.hrAko je humor još i zamislivu svijetu odraslih, dječjaje književnost, dječjazabavna književnost, nešto upredindustrijsko doba, u dobaprije masovne proizvodnje imasovne potrošnje, nepojmljivo.Suludi luksuz, čak i za onenajbogatije. Kad želimo da namse djeca zabavljaju, ispričamo impriču ili im damo knjigu za odrasleema pisca toliko nesposobnogda ne bi mogao naæi sebi sliènogèitatelja; mnogo je više onih kojièitaju erotske prièice iz Mileta negoonih koji èitaju Platona – kad je kodjednoga sve igra i razonoda, a kod drugogasami problemi, znoj i napor. Pa,konaèno, Timeja, raspravu o harmonijisvijeta, o kretanju zvijezda i brojevima,ne razumije, po vlastitom priznanju,ni sam Ciceron koji ga je preveo; alioporuku Roktavija Grokote prašèiæapo školama deklamiraju legije klinaca ikuglaju se od smijeha.Ovo je u predgovor dvanaestojknjizi svojih Komentara uz Izaiju stavioHijeronim iz Stridona, negdje oko 400.nove ere. Onaj Hijeronim iz rimskeprovincije Dalmacije koji æe kasnijepostati “sveti”, a još malo kasnije“Jere”, dalmatinski svetac par excellence.Komentari uz Izaiju pripadaju, kao što islutite, teškoj literaturi, kao i biblijskaknjiga koju tumaèe; Jeronim toèku potoèku objašnjava zakuèaste slike starozavjetnogproroka, slaže alegorijskipuzzle od deset tisuæa komada, strpljivodokazuje da je èitav svijet zapravoBožji TV-prijemnik ili Njegov kompjutorskiprogram (ukljuèujuæi i bugove).Dijametralna suprotnost Komentarimauz Izaiju jest Testamentum porcelli:prašèiæeva oporuka.Dragi naši savremeniciHumor i djeèja književnost dva sufenomena kojima je bilo krajnje teškoprobiti se u antièku pisanost – baremu onaj ekskluzivni krug “pisanih spomenika”koje poznajemo mi (dugujuæito slijepom sluèaju ili samoprijegornomtrudu pedesetak ljudskih pokoljenja).Dva su razloga tim poteškoæama.Kad je prenošenje informacijanaporno i skupo – kad vas jedna knjigakošta stado dragocjenih goveda i godinudo dvije intenzivnog rada razlièitihljudi – onda ste, prirodno, vrlo selektivnikad birate na što æete utrošiti tagoveda i rad. S druge strane, zezanjei djeèje prièe u biti su usmena književnost,tijesno vezana s trenutkom,prigodom, situacijom... i civilizacijom.Dok je Josip Horvat za Drugog svjetskograta èitao Matoševe Drage našesavremenike, smijao se slatko kao ðaciiz Jeronimovih škola – istovremenobolno svjestan koliko æe aluzija i zafrkancijaza pedeset godina postatijednostavno neprepoznatljivo: neodgonetljivopoputlineara A. Istovrijedi za Švejka,za Cervantesa,za Rabelaisa: jošsu duhoviti, jošnas uvijek zabavljaju,ali trebanam sve više iviše bilježaka ikomentara. Ujednom èasukomentari nadvladajuštoseve;civilizacije sepreviše udalje.Gdje su rimski tinejdžeri?A djeèja književnost? Ako je humorjoš i zamisliv u svijetu odraslih– ako još i ima rezona riskirati takvuinvesticiju – djeèja je književnost,djeèja zabavna književnost, nešto upredindustrijsko doba, u doba prijemasovne proizvodnje i masovne potrošnje,nepojmljivo. Suludi luksuz,èak i za one najbogatije. Kad želimoda nam se djeca zabavljaju, isprièamoim prièu, ili im damo knjigu zaodrasle. Kad djeca uèe èitati, damoim ozbiljne knjige: utilitarnu literaturu.To vrijedi i kad je rijeè o djecibogataša i kraljeva (za njih pogotovo– ako kane naslijediti obiteljski biznis).“Htjeli bismo èitati djeèje prièicena latinskom”, rekli su mi neki.Žao mi je, ali tako nešto ne postoji.Odnosno – zahvaljujuæi njurganjusvetog Jeronima – znamo za jedanjedini takav tekst. Za ritmièku prozuPrašèiæeve oporuke.Io! Io! Saturnalia!Kad idete u rimsku školu oko400. nove ere – kad živite, i neznajuæi, u razdoblju kasne antike– nudi vam se samo jedan razumanstudijski smjer: pravo. S tim da u tovrijeme pravo obuhvaæa i politièkeznanosti i “media skills” – umijeæejavnog nastupanja (koje, opet, obuhvaæai nešto književnosti, i neštofilozofije – malo od svega). Zato jePrašèiæeva oporuka na jednoj razinireakcija na obrazovni sustav; pravnipovjesnièari ustanovili su da seradi o vrlo vjerodostojnoj parodiji,da tekst ima obligatne elementepravovaljane kasnoantièke oporuke(ukljuèujuæi i opis okolnosti nastankaoporuke i potpise sedam svjedoka).Na drugoj razini, prašèiæevaje oporuka odraz “prirodnog” ritmaživota – onakvog kakvim još i danasživimo. Naime, ime izmišljenogmjeseca koje smo preveli “feralski”(a kalende su u svakom rimskommjesecu prvi dan) obièno se tumaèikao mjesec u kojem je, kad ustanete,još uvijek mrak, pa treba upalitilampu – dakle, kao neki od zimskihmjeseci. U to su doba Rimljani,slièno nama, tulumarili. Slavili su,prije svega, Saturnalije – tim je praznikomsredinom prosinca poèinjaoèitav niz fešti koje su se nadovezivalesve do blagoslova polja 3. do5. sijeènja. Kao što znamo, nemapraznika bez dobre papice – a nemadobre papice bez kolinja (ma kolikoto danas politièki nekorektno zvuèalo– ali i to je jedna od osobinahumora; prelaženje svih granica).Prašèiæevu oporuku na hrvatskommožete èitati u nastavku ovog teksta.Prva verzija tog prijevoda nastalaje 1999/2000., tijekom seminara nadrugoj godini studija latinskog jezikana zagrebaèkom Filozofskom fakultetu;za najbolja rješenja – osobito zainterpretacije onoga što se na njemaèkomzove sprechende Namen – zaslužnisu moji tadašnji studenti.vu je oporuku sastavioMarko Roktavije Grokota,prašèiæ. Buduæi da vlastoruènopisati nisam mogao, u perosam kazivao.Meštroklo, meštar od kuhinje,izjavio je: “Doði vamo, domorušitelju,zemljorujo, prasja pobjeguljo,danas æu ti život okonèati.”Grokota prašèiæ izjavio je: “Akosam što uèinio, ako sam što zgriješio,ako sam što suða svojimnogicama zdrobio, ponizno te,gospodaru kuhinje, za život molim,usliši mi vapaj!” Meštroklomeštar od kuhinje reèe: “Ajde,mali, trèi u kuhinju i donesi nožda pustim krv ovom prašèiæu.”Prašèiæ bude uhiæen od straneslugu, te priveden dne 16. prijeferalskih kalenda, u jeku sezonekupusa, za konzulata Nagradelijai Biberija. Te kako vidje da muje mrijeti, zatraži sat vremena izamoli meštra ako bi smio sastavitioporuku. Pozva k sebi svojeroditelje kako bi im nešto ostaviood svojih jestvenina. Te je takogorenavedeni izjavio sljedeæe:“Ocu svome NerastinuMastinu oporuèno ostavljamžirova 30 mjerica; majci svojojPradojci Krmaèi oporuèno ostavljam40 mjerica pšenice bjeliceiz daleke Lakonije; sestri svojojSkvièolini, èijoj svadbi nisam mogaopribivati, oporuèno ostavljamjeèma 30 mjerica. Od svojih organadoniram èetkarima èekinje,kavgadžijama gubicu, gluhimaušesa, pravnicima i lajavcimajezik, kobasièarima crijeva, peèenjarimakoljenice, ženama žlijezde,deèkima mjehur, curama repinu,pederima mišice, trkaèima ilovcima pete, razbojnicima papke,a nepoštovanom od kuhinje meštruu legat namjenjujem klepku ibatiæ koje sam sa sobom donio: odSalone do Emone nek mu tužnazvona zvone. Takoðer želim da mise podigne spomenik na kojem æezlatnim slovima pisati:MARKO ROKTAVIJEGROKOTA PRAŠÈIÆŽIVIO GODINADCCCCXCIX I PO,A DA JE JOŠ POLA DOŽIVIOTISUÆU BI GODINANAPUNIO.Svi koji me volite te vam je domene stalo, molim vas da s tijelommojim dobro postupate, doliènoga uresite doliènim prilozima,pinjolima, paprom i medom, dabi se ime moje u vijeke vjekovaspominjalo. Gospodo moja te mojibratiæi, koji ste svjedoèili mojojoporuci, pristupite potpisivanju.”* Slaninion, vlastoruèno.* Polpetik, vlastoruèno.* Mariniranije, vlastoruèno.* Krvavicije, vlastoruèno.* Hladetin, vlastoruèno.* Kapitalin, vlastoruèno.* Pirovanik, vlastoruèno.Završava oporuka prašèiæeva,dne 16. dana feralskih kalenda, zakonzulata Nagradelija i Biberija;sretno bilo!cmyk

46 VI/143, 2. prosinca 2,,4.@nimal portalDobrobit životinja u Europskoj unijinimalportalNina ĆorićMalo ljudi zna da su i antibiotikpenicilin i transfuzija krvikasnili desetke godina, jer su seistraživanja na životinjama pokazalaneuspješnima? No ipak, još se dnevnou laboratorijima ubije tisuće i tisućeživotinja. Od toga 80 posto zbogtestiranja kozmetičkih proizvoda isredstava za čišćenjea isti naèin na koji se Hrvatskoj bližiulazak u Europsku uniju, polakoali sigurno životinjama se približavaju“bolji dani” putem zakonodavstva.Nažalost, i dalje æe ih ubijati, zlostavljati,omalovažavati, dok god èovjek neprijeðe na viši stupanj razvoja svijesti(koji ukljuèuje odbacivanje sebiènosti) ishvati da ga od sada pa nadalje za svakuzlostavljanu životinju èeka kazna. Je liHrvatska uopæe spremna uæi u Europu?Znaju li hrvatski graðani da su mnogeeuropske zemlje i gradovi zabranili cirkusesa životinjskim toèkama? Jedan odnaših politièara u Saboru to nije znao;naprotiv, ismijao je prijedlog promjeneZakona o dobrobiti životinja, jer “magdje toga ima u svijetu”? Ima. Nekakojoš možemo tolerirati neinformiranosthrvatskih graðana, ali možemo li toleriratineinformiranost i neznanje saborskihzastupnika? I koliko njih ili nas zna daunutar Europske unije postoji Europskagrupa za dobrobit životinja, koja upravoputem zakonodavstva èini velike i onemalo manje velike promjene za životinje.I zato, radujte se narodi, u ovo zimskodoba, jer ulazimo u Europu, gdje zakonipostoje! (a trava je uvijek zelenija u susjedovudvorištu).Osjećajna bića pod zaštitomzakonaHrvatska udruga Prijatelji životinjakoja se bavi zaštitom, pravima i dobrobitiživotinja drugu je godinu zaredom,kao gost, pozvana na godišnji sastanakEuropske grupe za dobrobit životinja(sljedeæe godine obilježavaju 25. godišnjicupostojanja). Sastanak se održao uBruxellesu 19. i 20. studenoga 2004. Biloje rijeèi o uvijek aktualnim problemimavivisekcije (u znanstvene i kozmetièkesvrhe), farmskom uzgoju životinja,transportu životinja, brojlerima, ali i oalternativama, promjenama u meðunarodnomstatutu i planovima za 2005.godinu. Kao sudionica sastanka želimistaknuti neke teme o kojima se govorilo,a tièu se promjena u zakonodavstvui problema na podruèju dobrobiti životinja.Novi Europski meðunarodni statut (TheEU Constitutional Treaty) koji je prihvaæen18. lipnja 2004., a stupit æe na snagu 1.studenoga 2006., sadrži èlanak o dobrobitiživotinja. Dva su kljuèna elementakoja se u njemu spominju: životinje seprepoznaje kao osjeæajna biæa (donedavnosu smatrane samo dobrima iliproizvodima), a pri donošenju zakonapuna æe se pozornost posvetiti dobrobitiživotinja.Takoðer, jedan od èlanaka odnosi sena potpisivanje peticija koje graðanimaomoguæuju pritisak na vlasti u bilo kojojzemlji Europske unije. Sa sakupljenihmilijun potpisa graðana iz svih zemaljaèlanica, Europska komisija je dužnapredložiti promjenu zakona (ovisno oproblematici). Ovakva odredba je uistinudobrodošla. Primjerice, u dosadašnjimborbama s bikovima u Portugalu,životinja nikada nije bila ubijena u areni,što nije sluèaj u susjednoj Španjolskoj.Meðutim, portugalske vlasti žele u koriduuvesti i ubijanje bikova. Potpisivanjepeticije, ne samo u Portugalu (gdje je 80posto stanovništva protiv borbe bikova)nego i u zemljama koje se protive tojokrutnoj tradiciji, može znaèiti poèetakpromjena koje mogu dovesti èak i dopotpune zabrane korida.Okrutan transport životinja iuloga potrošačaDosad je Vijeæe ministara samostalnodonosilo sve zakone vezane uz poljoprivredu,dok je Europski parlament davaosvoje mišljenje, koje se u potpunostimoglo zanemariti. Promjenom meðunarodnogstatuta, oko 95 posto odluka odsadæe zajedno donositi Vijeæe ministarai Europski parlament, što je od velikevažnosti. Naime, tradicionalno je parlamentupravo taj koji najviše simpatizirai podupire brigu za životinje. Da se nemisli kako je sve divno, krasno i demokratskiu Europi, postoje i problemi kojise veæ godinama vrte u krug. Osobito onivezani uz transport životinja.Ako u cijeloj toj “prehrambeno-životinjožderskoj”industriji postoji neštojednako grozno kao klanje životinja,Za zabranu kolinjaSnježana Klopotanakon prošlogodišnje akcije protiv kolinja, kada je jedanod aktivista obješen na metalnu konstrukciju iskrvario dosmrti, Prijatelji životinja održali su novu akciju i poruèilida i dalje traže zabranu kolinja. Prolaznici su 27. studenoga2004. ispred hotela Dubrovnik u Gajevoj ulici mogli promatratifoto-galeriju prizora s kolinja na dvometarskom panou, pogledativideo zapis kolinja na informativnom štandu i dobiti infomaterijalekoje su dijelili aktivisti Udruge. Akcija je održanaposljednjeg vikenda u studenome, a to je ujedno i vrijeme kadasvake godine u Hrvatskoj zapoèinje okrutan obièaj kolinja ilisvinjokolje, što rezultira stotinama tisuæa krvavih dvorišta kaoi brojnim sluèajevima trihineloze. Udruga Prijatelji životinjaonda je to njihov transport. Ljudi rijetkorazmišljaju o životinjama natrpanimau kamione na više katova s tolikimbrojem pripadnika njihove vrste da nemogu leæi niti se okrenuti. U takvom“stojeæe-zgnjeèenom” položaju životinjeputuju tri do pet dana, bez hrane ivode, bez njege, bez potrebne kolièinekisika, na tlu koje je potpuno neprirodnoza njihova stopala. Upitala sam jednogfarmera koji se bavi slobodnim uzgojem(nikoga ne opravdavam), zašto ne ubitiživotinju u najbližoj klaonici. Odgovor jeprebrutalan. Naime, u nekim zemljamareligija/kultura nalaže da životinja morabiti ubijena dva do tri sata prije nego semeso poène pripremati. Još gore opravdanjeje da meso ima višu cijenu akose životinja ubije u zemlji gdje je namijenjenaza tržište. Tako, primjerice, akouvezemo životinju iz Njemaèke i ubijemoje u Hrvatskoj, automatski na etiketipiše “hrvatska proizvodnja” i zarada jeveæa. Upravo ovdje najveæu ulogu imajupotrošaèi. Danas se posebno inzistira naetiketiranju proizvoda, s oznakom je limeso od životinje koja je sudjelovala utransportu. Potrošaèima se sugerira da,ako veæ jedu životinje, radije kupuju onekoje su uzgojene i ubijene u njihovojzemlji.Europska grupa nastoji ogranièitivrijeme transporta na maksimalno osamsati. Pregovori su još u tijeku (traju veæèetiri godine). Do tada milijuni životinjai dalje prelaze ceste, mora, brda i dolinekako bi dospjele do naših tanjura.Kraj testiranja kozmetike naživotinjama?Malo ljudi zna da su i antibiotik penicilini transfuzija krvi kasnili desetkegodina, jer su se istraživanja na životinjamapokazala neuspješnima? No ipak, jošse dnevno u laboratorijima ubije tisuæe itisuæe životinja. Od toga 80 posto zbogtestiranja kozmetièkih proizvoda i sredstavaza èišæenje. Naravno, alternativepostoje, ali postoji li volja da se one poènuprimjenjivati? Ono što valja izdvojiti izpredavanja o alternativnim metodama,osobito u znanstveno-medicinske svrhe,je sedmi amandman. Njime je odluèenoda se sva testiranja sastojaka i finalnihproizvoda na životinjama moraju što ranijeprivesti kraju (do 2009.) i zamijenitihumanijim metodama testiranja. Što setièe testiranja na životinjama u znanstvenesvrhe, prognoze nisu obeæavajuæe. Dok sejedni nadaju promjeni u sljedeæih nekolikogodina, koja bi automatski smanjilabasnoslovne godišnje troškove koji odlazena vivisekciju, drugi govore o promjenamanajranije 2048/49. godine. Možda je ipaknajbolje vjerovati prvima, jer, uzimajuæi uobzir njihov pristup radu, inteligenciju inapredak u znanosti, oèito je da su novein-vitro metode naša buduænost, koju neželimo èekati sljedeæih 40 godina.Za nas je posebno važno hrvatskezakone maksimalno približiti i prilagoditieuropskima. Da se razumijemo,nije Europa nikakva djevica, ali njezini sestanovnici za svoje grijehe barem pozivajuna red.Ispovijedaju li Hrvati svoje grijehe?Tko? Maturanti koji su prije nekolikogodina razapeli psa izmeðu dva drvetai gaðali ga nožem dok ga nisu raskomadali?Ili èudovište koje je objesilo psa zadizalicu i treslo ga u zraku dok ovaj nijeizdahnuo?U Hrvatskoj vlada fenomen malograðanštine;cirkusi, McDonald’s, krzno,“prvi maèiæi se u vodu bacaju”, a našipolitièari, neki i sami malograðani, pripremajunas za Europu.Jadne naše životinje u zemlji gdje sunajbolje odjevene Hrvatice još one kojenose kapute od oderanih životinja – njimaje Europska unija možda posljednjanada.smatra da u Hrvatskoj kolinje treba zabraniti, što je predložilai u nacrtu Zakona o dobrobiti životinja, pozivajuæi se pritomna Europsku uniju koja je tu primitivnu i nehigijensku praksuveæ odavno zabranila. Zabranom klanja životinja u kuæanstvimai seoskim domaæinstvima, smatraju, izbjeglo bi se klanje kaonajbrutalniji èin ljudskih biæa prema domaæim životinjama, aujedno bi se postiglo poštivanje higijenskih propisa i izbjegavanjetrihineloze. Udruga istièe kako svijet osuðuje etièko zaostajanjei hrvatska vlast bi trebala dobro razmisliti koje obièajetreba saèuvati, a koje zabraniti zakonom i prije nego joj to buduuvjetovale države Europe i svijeta. Takoðer su željeli poruèitigraðanima Hrvatske da klanje u vlastitom dvorištu nije zabavani vrijedan obièaj, te da svojoj djeci ne ostavljaju sramotno kulturnonasljeðe.Ljudi u seoskim kuæanstvima svinje mrcvare i kolju, prikazujuæinajbrutalniji èin u odnosu èovjeka i životinje kao dio hrvatsketradicije te priliku za zabavu i narodno veselje. Civilizacijskei etièke promjene u društvu zahtijevaju iskorjenjivanje obièajadvorišnoga klanja kroz zakonsku regulativu. Stoga Hrvatskamora poèeti mijenjati svoj odnos prema životinjama, svoje okrutneobièaje, kao i svoje loše zakone. Aktivisti su naglasili kako susvinje senzibilne i osjetljive životinje, po inteligenciji ravne psute da su, sa živèanim sustavom gotovo identiènim ljudskome,svinje pri klanju jednako svjesne noža i osjeæaju intenzivnu bolkao i èovjek.Pozvali su graðane da na www.prijatelji-zivotinja.hr/kolinjepogledaju kratki video-prikaz, kao i foto-galeriju kolinja te dapošalju protestno pismo hrvatskoj vlasti kako bi podržali inicijativuda se u Hrvatskoj zabrani klanje životinja u privatnimkuæanstvima i da se promijeni katastrofalni Zakon o dobrobitiživotinja.cmyk

s,v,j,e,t,s,k,i , ,,,,,,,,,,,VI/143, 2. prosinca 2,,4.47Velika BritanijaVelika BritanijaTolkienova kuća – spomenikkultureila u kojoj je Tolkien napisaonajveæi dio slavne sage Gospodarprstenova i knjigu Hobit nedavnoje uvrštena na popis zaštiæenihgraðevina u Velikoj Britaniji. Samakuæa, koja se nalazi u Oxfordu u uliciNorthmoor, nema posebnu arhitektonskuvažnost, no dobila je status spomenikakulture na temelju pišèeva ugledai velikog doprinosa gradu. Vila s osamsoba djelo je oxfordskoga arhitektaFreda Openshawa, a sagraðena je 1924.za izvjesnog Basila Blackwella, vlasnikajedne knjižare. Obitelj J.R.R. Tokienanajprije je stanovala u istoj ulici, akasnije je unajmila reèenu vilu koja senalazila u neposrednoj blizini. Autor jeu kuæu uselio 1930. i boravio u njoj do1947. Jedinu preinaku na kuæi napravioje Tolkien srušivši zid koji je razdvajaodnevnu od radne sobe.“Graðevine se pretežno zaštiæujuzbog njihova posebnog estetskogoblikovanja ili jedinstvenoga dizajna.Ujedno je moguæe zaštititi i zgradekoje su povezane s ljudima ili dogaðajimakoji imaju nacionalnu važnost”,u Londonu je izjavio ministar AndrewMcIntosh. Status koji je vila dobila kaoobjekt od posebne kulturne važnostiukljuèuje èinjenicu da možebitnepromjene moraju poštovati obilježjazgrade, a na taj naèin ona je ujednozaštiæena od moguæeg rušenja.Vilu je u rujnu ove godine za višeod 1,5 milijuna funti kupio privatnikupac.Umro Arthur Haileyrthur Hailey sa svojim je bestselerimapoput Hotela i Aerodromaoduševljavao èitateljsku publikudiljem svijeta; njegove su knjige objavljeneu èetrdeset zemalja, a prodanoje oko sto sedamdeset milijuna naslova.Britansko-kanadski autor umro je24. studenoga u dobi od 84 godine uLyford Cayu na Bahamima od posljedicamoždanoga udara.Hailey je roðen 1920. u Lutonu uokolici Londona, u radnièkoj obitelji.U èetrnaestoj godini napušta školu jermu obitelj više nije mogla plaæati školovanje.Za vrijeme Drugoga svjetskograta bio je pilot RAF-a. Godine 1947.emigrirao je u Kanadu gdje je, meðuostalim, radio kao mešetar nekretninamate upravljao reklamnom tvrtkom.Od 1969. živio je na Bahamskom otoèju.Spisateljsku karijeru zapoèeo jepisanjem kratkih prièa i televizijskihscenarija. Prvi roman Konaèna dijagnozaobjavljuje 1959., a govori o patologukoji skrivio smrt jednog djeteta.Njegov prvi bestseler pod nazivomHotel pojavio se sredinom šezdesetihgodina; 1967. prema njemu je snimljenfilm, a 1985. televizijska serija.Roman Aerodrom objavljuje 1968.Sjedinjene Američke DržaveJunaci Haileyjevih romana uglavnomsu bili normalni ljudi koji su se našliizvanrednim situacijama – ta se koncepcijapokazala dobrom te privuklamilijune èitatelja. Slovio je kao majstorfactiona, mješavine fikcije i èinjenica,s obzirom na to da se u njegovim romanimapojavljuje mnoštvo èinjenicakoje je istražio sam. Napisao je ukupnojedanaest romana. “Smatram da nisamništa izmislio. Jednostavno sam crpioiz stvarnoga životom”, izjavio je 2001.u jednom razgovoru.Velika BritanijaGioia-Ana UlrichNational Book AwardOtkrivene Vivaldijeve partitureritanska je publika na koncertuu jednome dvorcu u zapadnojEngleskoj, 19. studenoga, prisustvovalapraizvedbi glazbenoga djelaAntonija Vivaldija (1678.-1741.), crvenokosogasveæenika, kako su ga obièavalizvati. Djelo je nastalo prije gotovotristo godina, a otkriveno je nedavno uistome dvorcu. Rijeè je o arijama pronaðenimau zbirci partitura iz otprilike1717. godine, a šest od ukupno osamotkrivenih djela posve su nepoznata.Michael Talbot, struènjak za talijanskuglazbu 18. stoljeæa sa Sveuèilištau Liverpoolu, koji ih je identificirao,navodi kako su pronaðene arije svešto je ostalo od opere naslovljene TheTriumph of Constancy over Loves andHatreds, Vivaldijeva djela èija je radnjasmještena u drevnu Perziju sa standardnimzapletom o preljubu, izdaji i sretnomsvršetku. Talbot je naglasio kakosu nekada skladbe bile kratkoga vijekai kako su kompozitori skladali po narudžbite da stoga gubitak originalanije neuobièajen. U ono su se vrijemeopere pod razlièitim naslovima izvodilemnogo puta, a ubrzo nakon toga istisnulasu ih novija djela.Lily Tuckmerièko nacionalno književnopriznanje za 2004. godinu, kojedodjeljuju amerièki nakladnici ikoje se smatra “književnim Oskarom”,dobila je nepoznata njujorška spisateljicaLily Tuck za knjigu The Newsfrom Paraguay. Roman govori o životuIrkinje Elle Lynch, ljubavnice diktatoraFrancisca Solana Lopeza, uParagvaju 19. stoljeæa.Pedeset i peta dodjela književnenagrade bila je popraæena dugotrajnomdebatom meðu amerièkim književnimkritièarima o znaèenju nagrade i kriterijimaizbora kandidata. Mnogi priznatikritièari s omalovažavanjem su govorilio Lily Tuck, no predsjednik žirija,pisac Rick Moody, na sveèanoj dodjelinagrade istaknuo je zadivljujuæu kvalitetunjezina romana.Kako je objavio New York Times, neposrednoprije objave nagraðenih dovedenoje u pitanje jesu li Tuck i ostaleèetiri razmjerno nepoznate njujorškeautorice, koje su ušle u uži izbor,zapravo zaslužile nagradu dotiranu sdeset tisuæa dolara. Naime, slavni piscipoput Phillipa Rotha, èiji je najnovijiroman The Plot Against America kritikanahvalila, ove je godine preskoèenprilikom nominacija.Osim pobjednice Tuck, u kategorijibeletristike bile su nominirane iKate Walbert, Christine Schutt, JoanSilber i Sarah Shun-Lien Bynum. Ukategoriji publicistike nagraðen jeKevin Boyle za Arc of Justice: A Saga ofRace, Civil Rights and Murder in the Age ofJazz, koja govori o rasnim napetostimau Detroitu krajem dvadesetih godinaprošloga stoljeæa. Nagradu za poezijudobila je Jean Valentine za zbirku Doorin the Mountain. Posebna nagrada zagolem doprinos amerièkoj literaturiuruèena je Judy Blume, autorici romanaza djecu i mladež. Broj njezinihobožavatelja raste iz godine u godinu,iako mnogi roditelji u SAD-u njezinadjela smatraju previše liberalnima tedjeci zabranjuju tu vrstu štiva.cmyk

cmykMark Newgarden