Nagrada hrvatskog glumišta - Hrvatsko društvo dramskih umjetnika

intervju | Nada Puttar-Goldnjemu na kontrolu. Imala sam i sjajnogotorinolaringologa, profesora Šercera,kod kojega sam također redovito išlana kontrolu. I preporučam svakomemladom pjevaču da ide jedanputgodišnje, a ako pjeva zahtjevnije uloge,i dva puta na kontrolu laringologu jerse na glasnicama sve vidi. Dr. Šercermi je operirao mandule kad sam imalatrideset godina i mo Sachs jako se bojaošto će biti s mojim glasom. Prof. Šercerbio je velik stručnjak i rekao mi je dapokušam pjevati parcijalne tonove kadrade samo rubovi glasnica. Tako jepjevala glasovita Peruanka Yma Sumac,ali nije mogla nastupati bez mikrofonajer taj ton ne nosi. Svaki pjevač moramoći pjevati parcijalne tonove. To jeprecizni zapjev ruba glasnica.Govorilo se da imate kožnate glasnice.Jer kakve ste sve uloge pjevali i kolikoste često pjevali – to su mogle izdržatisamo zdrave i snažne glasnice.– Ponekad se i ja čudim što sam svepjevala, putovala iz grada u grad, imalasve pokuse koje stalno angažiraničlanovi imaju u velikim kućama. Da sam sačuvala glas netaknutimzahvaljujem i svomu suprugu, koji je imao jako dobar sluh i mudro bi misavjetovao da ne pjevam uloge koje nisu za mene. Pjevala sam Kundry uParsifalu i Ortrud u Lohengrinu, a to mi je doista bilo teško i rekao mi jeda to više ne pjevam. Poslušala sam ga i poslije treće otpjevane Kundryodložila sam je zauvijek. Nakon tri otpjevane Ortrud u Torinu jedvasam živa ostala. Imala sam sreću da sam imala izdržljivo grlo i zdraveglasnice i, hvala Bogu, to nije ostavilo traga. Još sada s 88 godina mogupjevati parcijalne tonove.Koliki Vam je bio raspon glasa kad ste počeli pjevati?– Nisam imala visine, samo do g2, a a mi je već bio jako težak, ali samimala vrlo dobre dubine – pjevala sam čak i duboki e, a g mi je bio vrlodobar. Ali kad sam došla profesoru Vrbaniću, on je tražio da stanjimsrednje položaje i da ih pjevam šlank a ne široko, da ne navaljujem sdahom, da ne forsiram pa je glas dobio na gipkosti i visine su polakodolazile. Srednji položaji moraju se pjevati šlank a ne širiti, kao štoispravno pjeva Marilyn Horne. Publika doduše voli robusne srednjepoložaje, ali to nije dobro.A poslije ste se napjevali upravo uloga koje streme visinama –Amneris, Eboli ....– Stekla sam tehničku sigurnost i naučila kako se postupa s dahom i sdijafragmom, a to je najvažnije. Talijani kažu: cantare senza fato sul fiato– pjevati bez daha na dahu. Najlošija je usluga koju pedagog ili dirigentmože učiniti pjevaču kad mu kaže: „ovdje uzmite dah”. Ne smije se uzetidah, mora se početi bez daha na dahu. Tako su pjevale Dragica Martinisi Zinka Milanov, nisu se napuhivale s dahom nego direktno atakirale napravom mjestu.Kao Amneris u operi Aida Giuseppea Verdija, Splitsko ljetopropustili?Sjećamo se Vaših Amneris i Orfeja naPeristilu u Splitu. Kao Amneris upravoste se razmetali visokim tonovima kojisu odzvanjali Peristilom. Pjev VašegOrfeja razlijegao se kamenim zdanjemPeristila omatajući se uz Katedralu,klasičnom čistoćom linije i orguljskomraskoši zdrava mezzosopranskogaglasa. Potresna je bila i Vaša Didonau podrumima Dioklecijanove palače.Koliko Vam je Peristil ostao u sjećanju?– Puno i u vrlo lijepom. Toliko sambila vezana uz Peristil da sam odbilaponudu Wielanda Wagnera da dođemna Bayreuthske svečane igre i otpjevamčetiri predstave jedne od valkira. On jevolio slavenske glasove i uzeo je ĐurđuMilinković za Fricku u Walküri. Aliobećala sam da ću na Splitskom ljetupjevati Amneris i Requiem. No to mi jeipak bila velika pogreška jer Bayreuth jeipak Bayreuth!Bili ste u stalnom angažmanu urenomiranim opernim kućama ipraktično se niste mogli iz njegamicati. Koliko ste ponuda zbog toga– Dosta. Dobila sam ponudu za četiri kompletna Prstena Nibelunga uBuenos Airesu i nisu me pustili. I to mi je jako žao. Još je toga bilo, alibilo pa prošlo.Mislim da ipak ne biste trebali biti nezadovoljni. Biti članica Opereu Berlinu nije mala stvar.– Ustvari, prvo sam potpisala ugovor za Basel. Tomislav Neralić bioje glavni spiritus movens moga dolaska u Berlin. Kad su ga pitali kojualtisticu iz Hrvatske može preporučiti, preporučio je mene. Došla samna audiciju i kako sam već imala nešto u Baselu, htjela sam prihvatitiangažman samo na šest mjeseci. Kod svojih inozemnih angažmanapostavljala sam uvjet da svake godine pjevam nekoliko predstavagodišnje u Hrvatskoj. Ali njima je bila potrebna pjevačica u stalnomangažmanu – i razišli smo se. Uzeli su onda drugu, Nizozemku, ali nisubili zadovoljni s njom pa su me ponovno pozvali. Tad sam ja postavljalauvjete. Rekla sam da ću doći ponovno na audiciju, ali s orkestrom.Intendant Karl Ebert rekao je tada da je moj glas svjetski. Imala sam vrlodobar start u Berlinu. Najprije sam pjevala malu ulogu na praizvedbiopere Hansa Wernera Henzea, koja je bila izviždana, a prva veća ulogabila mi je Dame Ragonde iz Rossinijeva Grofa Oryja, koju sam poslijepjevala u nekoliko francuskih gradova.Pjevala sam mnogo audicija u mnogim gradovima, uskakivala samu predstave ponekad u posljednjem trenutku, bilo je uzbudljivo izanimljivo. Nije mi bilo teško, npr. kad su me u 11.30 u Frankfurt nazvaliiz Bečke državne opere da pjevam Eboli u Don Carlu umjesto RegineResnik. U 17 sati već sam bila u Beču i s aerodroma otišla direktno ukazalište da pogledam scenu. Puno mi je pritom pomogla Sena Jurinac,koja je pjevala Elizabetu.26HRVATSKO GLUMIŠTE broj 48-51, 2011.