broj 10 - Osnovna škola "Split 3" Split

More moreMoren se more plovit,Moren se more lovitI moren se more tonit.More more ča niko ne more.More je jubav, srića,A digod karonja i nesrića.Ono more najist,Ono more čovika izgladnit,Umorit, šporkat i šticat.More more ča niko ne more.A ima ča niko nima,Dobre i loše ćudi:Oseke i plime,Bonace i fortune.More se modrit, plavit,Bilit, sjajit,Pinit i zrcalit.More puno gladne dice najist,A more in i očeve potopit.Po moru se čujuNajviše ove riči:«Molaj! Laškaj! Šijaj! Forcaj! Surgaj!Koštaj!»Sa njin se ne moreš uvik igrat.Moraš mu ugađat, slušat ga,I poštivat.Jer more moreČa niko ne more.Maja Danijelović, 7. b( Rad je odabran za Lidrano nadržavnoj razini)Otok ForFore, lipi moj otočeza tebe moje sarce tuće.Volin svaki tvoj kamikna tebi bi ostala zauvik.Volin more tvojeI kad je neveraI po bonaci.Judi na otokuvridno lavurodu,gonidu tovarepa sedu na bevondu.Na tebi Fore sve je lipo,ko da snin nojlipji sanS tobon jo vezana san.Tonia Zaninović, 7. cNI LAKO BIT FORANINMoja levondaIma jedno pojezove se Mola Bondana njoj reste moja lipa levonda.Kad cvrčak na borunojjace zakanto tadamoja levonda dozrivaCili moj For po njojvonjo, sve dok ne padneprvi jesenji dožd.Marica Carić, 7. cJoš jedno lito je pasalo. Pari mi se da son jučere bila u Varboskoj.Ne kapin se baš najboje kako okon procinit koliko je pasalo turistih kroz ovomolo misto, al da si imo di sist za vazest picu ili se rasfriškat sokon, nis. Foraniuvik kukoju da ni ni strancih ni šoldih, a lavuraju po cili don i oni i fameja.Neki po lita ni ne taknu more.Ovako to gre:Kad se fini sa skulon, svaki se Forani u cilo lito buto u more dvo do tri puta (atoliki svit ploćo puno skupo da bi provoli forsko more.)Pitote zoć? Jerbo poćnedu s provin lavuron na mistima di nimoš vrimena sealavija butat u more. Nojmlaji gredu na kuponje posli lavura. Je da in je to urasna manje, ma nikor in ne more plotit to plutonje u friškecu. Propja ćute kakoin more vuce onu vrilinu i nervoz. Posli tega zaspu kako bambin i ne uspiju seispotit do 7 oli 8 urih. A onda ti se ionako vajo ustat, ako ne i pri.Kad fini lito gre jemotva, pa vaja poć u masline, a onda je vrime za sreditapartmane i jopet ispočetka.(Rad je odabran za Pričigin)Bruna Bebić, 7. cKako reći ne zamkamamodernoga društva?Kada su moji roditelji bili tinejdžeri,glavni elektronički uređaji koje su ljudikoristili bili su televizija i radio. U to vrijemetelefoni su služili samo za telefoniranjei nisu bili prenosivi.Danas možemo telefonirati, slušatiglazbu, gledati filmove, igrati igre, slatiprijateljima e-mailove, snimati fotografije,pretraživati internet na uređaju kojinam može stati u džep. Budući da smoodrasli uz kompjutor , mobitel i internetne vidimo ništa loše u tome da ga stalnokoristimo. Ponekad se pitam : „ZaštoPrvi mobitel je 1947. izumljen u BellLabs-u. Prvotni cilj mu je bio brža ilakša komunikacija. Danas se mobilnatehnologija razvija velikom brzinom.Mobitelima je ubrzo ugrađena slika uboji, mogućnost fotografiranja…sve dozaslona osjetljivog na dodir. Mobitel jevrlo brzo postao i dio naše svakidašnjicekao aparat bez kojeg život više nijezamisliv.Mobitel je ljudima osigurao bržu komunikaciju,dostupnost (mogućnost razgovoras bilo kim i bilo gdje). Nudi brzupomoć u hitnim slučajevima, postao jesvojevrstan planer, adresar, organizator(pomaže poslovnim ljudima u organizi-su odrasli zabrinuti? Koje su to zamkeo kojima nam govore?“ Ovisnost. Kakoprepoznati da sam ovisan o elektroničkimmedijima? Neki mladi znaju satimaigrati videoigre. Zbog toga nemaju dovoljnovremena za spavanje. Sa svimapričaju samo o igricama, udalje se odsvoje obitelji i žive u izmišljenom svijetuigara. A što reći o facebooku? Znatekako to ide, prijatelj ti kaže da je nekaosoba dobra i zabavna pa onda pristanešbiti njezin prijatelj i u tren oka imašpedeset takvih prijatelja s kojima se dopisuješ.Ubrzo shvatiš da stalno mislišna internet. Razmišljaš o tomu je li ti senetko javio, koje ćeš slike staviti na portali tako postaneš ovisan o toj društvenojmreži.Kako biti uravnotežen? Trebamo odreditikoliko ćemo vremena koristiti zainternet ili igranje videoigara. Ne smijemodopustiti da nam oduzimaju vrijemekoje smo odvojili za učenje, prijateljei obitelj.Mihaela Lalić, 8.eMobilni telefoni –potreba ili ovisnostranju njihova dana), a učenicima pomažekalkulatorima i kalendarima koji imolakšavaju obavljanje školskih dužnosti.Ima li to tehnološko čudo i svoju tamnustranu? Ponekad mi se čini da neke zemljeimaju više mobitela nego stanovnika.Treba li ići tako daleko pa mobitelenazvati drogom 21.stoljeća? Možda ćetepomisliti da je to samo jedna od onihrečenica koje koriste stariji, ali nedavnose pokazalo da zračenja mobitela djelujuštetno na čovjekov organizam. Pretjeranokorištenje mobitela može uzrokovatigubitak pamćenja,smanjenje plodnostii rak maternice (u slučaju nošenjau džepu hlača) ili pak rak mozga. Jednaod mana mobilnih uređaja je i to što dovodedo smanjenja druženja s bližnjimajer je ljudima često draže slušati glazbuna mobitelu i igrati igrice nego razgovaratis roditeljima, prijateljima, susjedimai općenito komunicirati s okolinom.Opasna strana mobitela je i mogućnostlažnog predstavljanja ili anonimnosti.Zlostavljanje putem mobitela postaloje nešto svakodnevno i normalno, a nažalosti nešto čemu se ne pridaje punopažnje.Kažu kako nas mobiteli spajaju, povezuju.Koliko god to točno bilo, zar nasupravo ne razdvajaju zatvaranjem u svijettehnologije u kojem je svatko samosebi dovoljan? Kao i obično, nešto pozitivnosmo zloupotrijebili pretjeranimkorištenjem.Laura Bošnjak, 7. c6 7