broj 10 - Osnovna škola "Split 3" Split

Muzikalna odbojkašicaIza muzikalne odbojkašice kojoj suglazba i odbojka sve na svijetu krije seLana Lučić. Lana je posebna osoba kojase ističe u svemu: ona svira obou, jakotežak instrument, a uz to redovito idena odbojku i tečaj engleskog. Ništa jojnije teško, a životni san joj je da postanenastavnica oboe.Između glazbei sportaLana, sigurno je teško spajati sve te obveze, kako ti to uspijevaš?Jako volim glazbu, oduvijek me privlačila, kao i sport. Možda mi je malobilo teško spojiti sve te aktivnosti, ali sada ne mogu zamisliti život bez glazbei sporta.Oboa je težak i neobičan instrument, zašto baš oboa?Moja sestra svira klavir. Zbog toga me oduvijek privlačila glazba. Kada samse odlučila upisati na obou, u drugom razredu, srela sam sestrinu nastavnicuiz klavira, koja mi je preporučila da se upišem na obou, jer je to jedanrijedak i prekrasan instrument. U to sam se naravno brzo uvjerila i sama.Kada si se upisala na odbojku?Opet je za to zaslužna moja sestra. Ona je trenirala odbojku i odbojka semeni toliko svidjela da sam se prije tri godine upisala u klub „Brdo“ u kojemskoro svaki dan treniram odbojku.Koji je tvoj recept za uspjeh u ostvarenju snova?Ni ja još nisam ostvarila svoje snove, ali na putu do ostvarenja sigurno mipomaže moja upornost i marljivost.Je li te ikad poraz natjerao da odustaneš?Svatko se bori sa svojim porazima pa tako i ja. Nakon poraza budem tužna,bijesna, ali i jača. Kada sam tužna, obično me baš glazba utješi.Imaš li potporu obitelji i prijatelja u ostvarenju svojih snova?Naravno! Oni su mi uvijek potpora i podrška, i znam da uvijek mogu računatina njih! Imam divnu obitelj i prijatelje!Lana, hvala ti na intervjuu!Hvala i vama što ste zapazile moju ljubav prema sportu i glazbi.Intervju napravile: Karmen i Paula, 6. bHAJDUK100 godina ljubaviKRATKA POVIJEST BILIHOsnivači kluba splitski studenti u Pragu, među njima: Lucijan Stella (sjedi prvi slijeva), Fabijan Kaliterna (prvi s desna u gornjem redu) i Vjekoslav Ivanišević (sjediprvi s desna).Hrvatski nogometni klub Hajduk osnovala je, u praškom kafiću Flek skupinasplitskih studenata sa slike koji su studirali u Pragu, i to nakon što su gledali susretklubova Sparte i Slavije. Tada su došli na ideju kako bi osnovali nogometni klubu svom rodnom gradu- Splitu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se ujednom splitskom kafiću Troccoli nisu napisala pravila kluba, dok su za tzv. stolommudraca predlagana imena za klub, među kojima su bili Mosor, Marjan, Borac,Uskok, Velebit i dr.Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što sumu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka.Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske Monarhije, pod čijomsmo ugnjetavačkom vlašću tada bili, ali su domišljati osnivači „zasladili“ zahtjevorganima vlasti podatkom da :..„vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčatipod punom ratnom spremom.“Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvaćena 13.veljače 1911. Nakon toga su Splićani počeli graditi nogometno igralište na lokaciji„Kraljeva njiva“ (pokraj stare murve) koje se prije koristilo kao vojni poligon austrougarskevojske. Oko kluba okupljali su se prohrvatski, puntarski građani, pristašesjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Odatlei pridjev u nazivu „Hrvatski“ nogometni klub i hrvatski grb kao dio hajdukovoggrba. Prvi je predsjednik postao dr. Kruno Kolombatović.50 51