broj 10 - Osnovna škola "Split 3" Split

GRGA ČVARAK I JAGrga čvarak i ja smo jedno jutroišli u šumu.Igrali smo se, pjevali i zabavljali se.Nakon igre, sjeli smo ispodstabla u hlad. Grga nije imao mira,pa je uzeo praćku i počeogađati ptice. Jednu je pogodio. Pticaje bila ranjena, a njemu jebilo žao. Uzela sam ptičicu u ruke iodnijela je kući.Brinuli smo se o njoj. Nakon mjesecdan je ozdravila.Od sreće je pjevala i svi smo bilisretni.Karla Bratinčević, 2. bPROBUDI SE!Subota je navečer. Pretposljednjidan mojih zimskih praznika. Želimgledati film na TV-u. Mama mi nedozvoljava. Ooo jooj! Moram ukrevet. A gdje su moja prava?! Mamakaže da je moje pravo da se bunim.Ali moram u krevet. Nedjelja, jutro.Budim se. Naglo ustajem. Mislim daje ponedjeljak. Pogledala sam nakalendar. Nedjelja je! To! Dan želimprovesti lijepo.Martina Plazonić, 2. eMOJ SAVJET ZA DOBAR DANSvi ljudi žele biti sretni i zadovoljni. Zasreću su potrebne male stvari. Ujutrokad se probudim kažem : „Danas jemoj sretan dan!˝SVI BISMO SE TREBALI BUDITI SOSMIJEHOM I BITI SRETNI!Dino Lizatović, 3. bMONOLOGJa sam Anjaiz trećeg razreda.Školu volim.Od knjige ne bježimi dok u krevetu ležim.Ali nema sreće većenakon škole ostaviti knjigepa u igri zaboraviti brige.Anja Šunjić, 3.aODLAZAK POSLJEDNJEGLISTAJednoga dana šetala samlistopadnom šumom.Vidjela sam puno gologdrveća, osim jednog trilista.Jedan je pao pa sam gapokupila i odnijela kući.Drugog je pokupila lasta, atrećeg je smrvio vjetar.Bio je tužan dan kad sulistovi odlebdjeli daleko,daleko u nebo. Ali dobro je toda su ostavili mjesta za drugemlade listove koji će niknutitek u proljeće.Mara Šaponjić, 2. bPROSINACU prosincu je Božić.Tada se loži vatra i množihrana.Prosinac donosi snijeg i led,a medići više ne traže med.U prosincu je topli pokrivač umodi i to svima godi.Pokraj peći mačak se liže okousta, ni on ne voli da je kućapusta.Lea Zorić, 2.bJA SE BOJIM.............Bilo je ljeto. Ja i moji roditelji ljetovalismo na otoku Hvaru. U Hvaru imamokuću i tamo mi je lijepo. Jednog dana,nakon kupanja smo se preobukli ufinu odjeću. Mama je rekla da idemomalo prošetati. Uputili smo se u grad.U gradu smo se igrali i jeli sladoled.Uskoro je došla noć i vrijeme zapovratak kući. Ja sam bio malen itrčkarao sam okolo. Najedanput seispred mene stvorio veliki crni pas.Preplašio sam i zavikao. Pas je počeolajati. Uplašio sam se još više i počeoplakati. Tata je dotrčao i potjerao psa.Cijelu noć sam se budio i plakao. Odtada se preplašim svaki put kad vidimvelikog psa. Mama kaže da ću se kadnarastem prestati bojati.Ante Vučetić, 3.aZMAJ OD PAPIRARiječiZa mene su riječiizraz moga srca. Mojiosjećaji zbore lijepe,ružne, kratke, dugeriječi.Mia Šolaja, 5.eJednom davno u jednom kazalištu jeglumio slavni zmaj od papira. Uvijeksu djeca od njega tražila autogram.Ali slava kratko traje. Tako je zmaj odpapira dospio u kazališnu garderobu.Tamo je bio mjesecima. Sve dokjednog dana nije zapuhao jak vjetari otvorio prozor garderobe. Zmaj jeuzletio visoko u nebo. Vidio je cijeligrad. Kad je vjetar prestao puhati onse počeo polagano spuštati. Jednadjevojčica ga je odnijela kući. Zmajviše nije bio usamljen. Djevojčica sesvaki dan igrala s njim. Zmaj se osjećaolijepo.Helio Radman Čusak, 2. dSREĆASreća jekad se neprestano smiješi kad osmijeh na licunikad ne kriješ.Sreća je kad umjestočetvorkedobiješ peticui kad bombonom obraduješmlađu sestricu.Sreća je kad sunce sjacijeli danpa možeš s prijateljimaići van.Sreća je poput šarenogleptirakoji leti s cvijeta na cvijet.Ma suvišno je govoriti,Da nema sreće,Kakav bi bio ovaj svijet?Željka Vukušić, 4. aDraga ...Pišem ti ovo pismo čak iz Pariza. Parizje, kao što i sama znaš, grad ljubavi.Usprkos ovim brojnim ljepotama, samosi mi ti u mislima. Na vrhu Eiffelovgtornja, stalno sam se okretao oko sebene bi li te možda ugledao.Parižanke su lijepe djevojke, ali ni jednase ne može mjeriti s tobom. Svaki putkada ugledam neki mladi zaljubljenipar, pomislim na nas. Ne znam je lito prava ljubav, ali u svakoj djevojčicis plavom kosom i očima vidim tebe.Tebe se čak sjetim i u najzamršenijimmatematičkim zadatcima. Osjećam damoje srce kuca samo za tebe, tebe inikoga više!Kada ti kupujem cvijet, niti jedan jedininije dostojan tvoje ljepote.Jedva se čekam vratiti iz ovog lijepoggrada i vidjeti tvoje još ljepše lice, tvojLovre DružeićŠto znači bitizaljubljenBiti zaljubljen znači kad počnešzamuckivati čim se ona pojavi.Biti zaljubljen znači zaboraviti gdjesi krenuo kad je ugledaš…Biti zaljubljen znači da kad ti seobrati počneš govoriti gluposti,Biti zaljubljen znači radovati se čak iodlasku u školu -zbog nje!Biti zaljubljen znači propustitiutakmicu Hajduka -zbog nje.Lovre Brečić, 8. cRiječiZnaju biti nježne, tople, blage, lijepe,duhovite, smiješne, lake, teške,uvredljive, tvrde, osjećajne...Znaju nas nasmijati, razvedriti,dirnuti, rasplakati, naljutiti...To su riječi. Bez riječi ne bismo moglinekomu reći da ga volimo, da muopraštamo , da mu zahvaljujemo, daje dobar prijatelj i još mnogo toga.Zato su riječi važne u životu.Luciana Medic, 5. eODLAZAK POSLJEDNJEGLISTAUočio sam jedan crveni list. Nakonnekog vremena dopuhao jevjetar i otpuhao list. Pratio sam listkako lebdi. trčao sam zanjim da ga uhvatim. Vjetar je šumio.List je šaputao zbogomdrvetu. Kada sam uhvatio list staviosam ga na pano.Tada je moj pano bio prelijep.Borna Bulić, 2.bSLOBODA NIJE SAMOPRAVO, ONA JE I DUŽNOSTTeško je definirati slobodu,pogotovo pisati o njoj. Mislim davećina ljudi danas ne zna što jesloboda. Izgubio im se taj pojamna putu do posla ili su ga pakostavili na šalteru u banci. Danasljudi ne znaju cijeniti takav dar,takav blagoslov, sve dok ga neizgube. Uvijek je bilo govora otome da se treba boriti za slobodu,za svoja prava. Povijest je punaratova, prijevara i ubojstava u imeslobode i neovisnosti. Ali gdje se tasloboda zapravo nalazi? Na bojištu?U susjednoj sobi ili pak u nečijojsmrti? Je li to poruka Božja?Sloboda se nalazi tamo gdje jedanas najmanje tražimo. U namasamima. Slobodu naći u sebi, uduhu vlastitog bića, čini mi se daje to najteže. Potrebno je samozaviriti ispod površine i pustitije da nas vodi. Da nas ona vodiu bitke, u bitke protiv onih kojinam je oduzimaju i koji znajunjezinu veličinu i ne žele je dijelitis drugima, jer znaju koliko jemoćna i veličanstvena. Moramozapamtiti da onaj koji se usudi jeistinski slobodan. Čineći dobradjela oslobađamo i jačamo ju doknas zlo guši i čini nesretnima. Svakičovjek ima pravo na svoje ja i nesmije dopustiti drugima da mu tooduzmu.Martina Lukšić, 8. a44 45