broj 10 - Osnovna škola "Split 3" Split

Pravo liceBožić je zacijelonajveseliji blagdanBožićaNjegova radost zahvati čak i one kojimu ne znaju pravi smisao. Hladni zimskizrak zadobije nekakvu osobitu toplinu,a kratki prosinački dani kao dase najednom produlje. Božić nas opčinisvojom čarolijom i htjeli bismo da štodulje traje. Ipak poneki ljudi su tužni jerne mogu osjetiti ovu čaroliju te božićnovrijeme u njima budi sjetu i tugu. Sta-tistički gledano, broj samoubojstava sepoveća upravo u vrijeme ovog blagdana.Kako je to moguće ? Je li to doista pravolice Božića ?O istinskom licu Božića čitamo u evanđeljima.Isus se rodio u Betlehemu negdjeizmeđu 7. i 4. godine pr. Kr. Bio je toprvi Božić. Njegova majka Marija je vjerovalada pod srcem nosi Sina Božjega.Bila je u vrlo teškoj situaciji, ali se nijeobeshrabrila jer se pouzdala da je sve štodolazi od Boga za nju dobro, ma kako seteško činilo. Josip, njezin zaručnik ju jepodržao, nakon što ga je Duh sveti uputiou tajnu rođenja Sina Božjega na Zemlji.Isus se rodio u izuzetno skromnojobitelji. Majka i poočim mu nisu moglipružiti ni nova moderna kolica, ni lijepui udobnu odjeću. Ono što su mudali bili su bezuvjetna ljubav i zaštita.Rodio se ispod prekrasnoga betlehemskoganeba. Nije imao ukrašeno drvcesa bezbroj šarenih svjećica. Zvijezda repatica,vodilja, na njegovom nebu je bilastvarna, a ne tek plastična ili staklena. Aonda su uslijedile i čestitke. Radost prvogaBožića je zahvatila i ljude. Došlisu se pokloniti pastiri. Sa svojih darovanisu trebali odljepljivati cijene. Darovalisu Isusu pažnju, radost i zahvalnost štose rodio te pomoć njegovim roditeljima.Nakon njih dolaze mudraci sa nešto raskošnijimdarovima. Nose miris zlato ismirnu. Istina, to su skupocjeni darovi,ali ne zbog njihove materijalne vrijednosti,nego zbog poštovanja, pažnje iljubavi koji su u njima iskazani. Oni supravi poklon onih koji se u srcu klanjajubudućemu Kralju. Isus je mogao uživatiu spokoju prvoga Božića. Gotovo damogu osluhnuti disanje prirode u tihunoć. Osim pokoje ptice i šuškanja slame,mogla se čuti jedino Marija kako s anđelimapjevuši svome djetetu. Koliko jeto drugačije od sve buke u koju mi bježimo,bježimo od osjećaja samoće.Kada je oko nas buka, metež, možemose ne susresti sa svojim bolnim čežnjamai usamljenošću. „Samo je u Bogumir dušo moja“, zaključio je psalmist.Bog je jedini lijek za našu bolnu samoćui kada se rađamo i kada umiremo. Bognas je sazdao u krilu majčinu te da nasmajka i napusti on nas nikada napustitineće. U tome je upravo smisao Božića.Bog je sišao među nas, kao jedan odnas. Preuzeo je našu egzistenciju da bismo mu vjerovali da nas razumije i danam kao dobar poznavalac našega životamože pomoći. Bog se rodio međunama u Isusu Kristu, ne da bismo jednomna godinu slavili Božić nego dabismo ga slavili svakodnevno. Slavimoga toplim osmjehom upućenim ljudimakoji prolaze kroz naš život. Slavimoga obraćanjem pozornosti onima koji inisu baš cool, jer smo prepoznali da su ioni Božja djeca. Slavimo ga iskrenošću isuosjećajnošću, jer se osjećamo kao diosvijeta, dio velike Božje obitelji. Slavimoga velikodušnošću, i to ne dajući neštood sebe nego dajući sebe, svoje vrijeme,svoju pažnju i ljubav. Takav Božić nijeblagdan od jednoga dana nego blagdannamijenjen da traje cijeli naš život. Ne bitrebao svojim licem rastužiti ni siromašne,koji nemaju novca za bogatu trpezu,ni osamljene s kojima se nitko nema interesadružiti. Kada bismo se barem natren zagledali u pravo lice Božića, Bogarođenoga među nama, a ne u slike kojegrčevito stvaramo da ublažimo gorčinuodvojenosti od Boga i čovjeka, ne bi liovo bio neki sasvim drugačiji svijet?Belinda Buzov, prof.28 29